GEOLOGIJA 28/29, 121—150 (1985/&6), Ljubljana UDK 551.763:56.02(497.13) = 862 Prilog stratigrafiji gornje krede ostrva Brača — Jadranska karbonatna platforma Ccntribution to the study of Upper Cretaceous stratigraphy of Brač Desanka Pejovič Simina 19, 11000 Beograd Rajka Radoičič c/o Geološki institut, Karadordeva 48, 11000 Beograd Kratak izvod Biostratigrafija dijela senona sjevernog Brača data je na osnovu uvida u biotu sedimenata okoline Pučišča, Sutivana, područja Supetar-Spliska, istočno od Povalja i u Voščici. Pored toga, dat je biostratigrafski pregled srednjeg dijela gornjokredne serije JZ Brača, a predloženo je i izdva- janje nekih formacija koje tek treba da budu detaljnije opisane. Pironaea milovanovici (najmlada u »evolutivnom nizu« pironea), koja je smatrana indeks fosilom gornjeg mastrihta, u seriji Brača nalazi se u krečnjacima kampanske starosti. Stratigrafsko rasprostranjenje roda Pironaea Meneghini je, dakle, kampan i mastriht. Rod Colveraia Kling- hardt, takode, je istog stratigrafskog raspona. Keramosphaerina tergestina pojavljuje se, najverovatnije, u gornjem santonu a isčezava u toku gornjeg kampana. Abstract The biostratigraphy of a part of Senonian of the northern part of the Brač island is given on the base of biota of beds in the areas of Pučišča, Sutivan, Supetar-Spliska, east of Povalje and Voščica. Also the bio- stratigraphic outline of the middle part of the Upper Cretaceous series of the southwestern part of Brač is presented, and distinguishing of certain formations proposed, which have stili to be described in more detail. Pironaea milovanovici (the youngest in the "evolutionary series" of pironeas) which was considered the index fossil of the Upper Maas- trichtian, in the succession at Brač occurs in limestones of Campanian age. The stratigraphic extension of genus Pironea Meneghini is conse- quently Campanian and Maastrichtian. The genus Colveraia Klinghardt has the same stratigraphic range. Keramosphaerina tergestina appears most probably in the Upper San- tonian, and it disappears during the Upper Campanian. 122 Desanka Pejovič, Rajka Radoičič Prije dvadeset godina (Pejovič et Radoičič, 1968) izložile smo prethodne rezultate biostratigrafskog proučavanja jednog dijela gornjokredne serije Brača. Uskoro potom su neki od raspoloživih podataka ukazali na po- trebu provjere i korigovanja date stratigrafske sheme.^* Nažalost, osim dopun- skog oprobavanja u veoma malom obimu (zapadni Brač) opsežnija biostrati- grafska proučavanja ove materije nisu bila nastavljena. Jasnijem sagledavanju biostratigrafije senona na Braču doprinjela su uporedenja osobito sa sličnim se- rijama zone Gavrovo-Tripolitza u Grčkoj (F 1 e u r y , 1970, 1973, 1977, 1979, 1980, 1984). Cak i stari podaci kojima danas raspolažemo upučuju na stratigraf- ski interesantne zaključke te ih, korigujuči istovremeno i neka naša ranija shva- tanja, bilježimo u najkračim črtama. Izvjestan broj kontrolnih preparata uraden je u okviru teme F-12, SANU. Novija proučavanja na Braču U okviru vodo istražnih radova na ostrvu Braču tokom 1957. i 1958. (N a - s t i č, 1958) radena je i geološka karta ostrva u razmjeri 1 : 25.000. Prema ovoj karti, kao i prema Geološkoj karti SFRJ 1 : 500.000, najstariji sedimenti Brača (cenoman) otkriveni su u jezgru djelimično polegle deformisane anti- klinale u području Vidove gore i sjeverno od Milne na zapadnom Braču. Prema N a s t i č u et al., u terenima istočnog Brača antiklinalna struktura je veoma blago zasvodena i zatalasana, a njena osa tone prema istoku (si. 1 i 2). Tokom posljednjih godina obavljena su istraživanja na Braču mahom sa naftno-geološkog vidika (S e b e č i č , 1980; Ercegovac et al., 1981; J e - laska et al., 1981), a provedena su i veoma detaljna proučavanja depozicio- nih sredina jednog dijela serije Brača (J e 1 a s k a et O g o r e 1 e c , 1983). Bogati rudistnom faunom, osobito senonski krečnjaci Brača, probudivali su interes rudistologa, o čemu svjedoči veči broj radova u kojima su ili opisani, ili citirani brojni rudisti (Milovanovič, 1960, 1984; Sladič-Trifu- novič, 1966^67 a, b, 1967, 1969, 1978, 1979 80, 1981, 1983; Pejovič et Radoičič, 1968; Polšak et Mamužič, 1969; Pejovič, 1970,1986; Polšak u: Jelaska et al., 1981). Iz senonskih krečnjaka Brača opisano je više novih vrsta i podvrsta hipuritida i radiolitida: Vaccinites atheniensis gruhici Sladič-Trifunovič, Vaccinites hraciensis Sladič-Trifunovič, Vaccinites conicus adriaticus Sladič-Trifunovič, Bournonia adriatica Pejovič, Bournonia guadripinnae Pejovič, Bournonia parva Pejovič, »Kuehnia hraciana« Pejovič (gornji kapak Radiolites angeiodes, Pejovič, 1984), kao i jedan novi rod Rajka Milovanovič sa dvije nove vrste R. spinosa i R. pejovicae. Polšak i Mamužič (1969) navode sa Brača i dvije nove podvrste: Hippurites (Orbig- nya) lapeirousei n. subsp. i Bournonia excavata n. subsp., ali one nisu opisane. Biostratigrafski pregled srednjeg dijela kredne serije jugoistočnog Brača U profilu sjeveroistočno od Milne, koja obuhvata oko 500 m stuba (si. 3), srednjem i gornjem cenomanu pripisujemo više od 150 metara. Karakteristika ove sukcesije starije gornje krede je znatno učešče algalnih (stromatolitskih — si. 4) i kriptalgalnih laminita i slojeva sa ostreidama (ostrejskih kokinita). * vidi primjedbe 1 do 10. Prilog stratigrafiji gornje krede ostrva Brača 123 Rudisti se javljaju povremeno, manje ili više učestali ili u slojevima i bancima radiolitidskog kokinita, kao i oni sa rekvijenidama. Cenomanski sedimenti Brača predstavljaju dio jedne formacije za koju predlažemo da se uvede pod imenom Milna formacija. Naslage starije od ovih o kojima ovdje govorimo, tj. od srednjeg cenomana (alb, donji cenoman), ta- kode ulaze u sastav ove formacije. Znatan dio Milna formacije, koja je vezana za unutrašnje prostore karbonatnih platformi, čine meduplimatski sedimenti, a uzevši u cjelini ona uključuje slojeve od plitke potplimatske do natplimatske sredine. (Radi lakšeg snalaženja u materiji koju izlažemo u ovom tekstu, ime- novačemo i druge formacije koje tek treba da budu detaljno opisane.) Mikrofosilnu skupinu u početnom dijelu pregledanog stuba čihe: Thaumatoporella parvovesiculijera (Raineri) Cretacicladis minervini Luperto-Sinni Favreina sp. Biconcava bentori Hamaoui Cuneolina sp. Nezzazata simplex Omara Nubecularidae Pseudorhapydionina dubia (De Castro) Pseudorhapydionina laurinensis (De Castro) »Tetrataxis« sp. Trochospira sp. Triloculina, kvinkvelokulina, fišerinidi i drugi foraminiferi. U radiolitidskoj populaciji ovih slojeva uglavnom se javljaju Eoradiolites liratus (Conrad), Eoradiolites spp., Eoradiolites franchii Parona i Sauvagesia spp. Naviše je biota sve monotonija (što je skoro redovna pojava u sedimentima ove starosti), stoga ni nemamo podataka na osnovu ko jih bismo precizno po- vukli granicu izmedu cenomana i turona. Smatramo da i pored toga pretpo- stavljena granica (si. 3) neče pretrpjeti znatnije pomjeranje. Ustvari, ovdje nam nedostaju finija promatranja o tome da li je uopšte (i kako) izražen diskon- tinuitet koji je prisutan u ovom dijelu gornjokrednog stuba u dinaridskim prostorima: u serijama karbonatnih platformi, kao i u serijama nekih basen- skih područja. Kvalitativna promjena u pogledu paleontološkog sadržaja uočena je na približno 170. metru stuba pojavom vrste Aeolisaccus kotori Radoičič, a nepo- sredno potom i pojavljivanjem hipuritida i radiolitidskih rodova Biradiolites, Distefanella i dr. sa vrstama: Hippuritella resecta (Defrance) Biradiolites angulosiis d'Orbigny Biradiolites sp. Distefanella raricostata Sliškovič i Durania cf. gaensis (Dacque) Valja napomenuti da je u unutrašnjosti dinaridskih karbonatnih platformi pojava vrste Aeolisaccus kotori i hipuritida istovremena, ili skoro istovremena. Nivo sa tim fosilima, koji pada u donji turon, treba smatrati granicom forma- cija, ustvari to bi več bio početak nove formacije. Sedimenti ove formacije imaju največe rasprostranjenje na platou ostrva, u pojasu Vidove gore — stoga 124 Desanka Pejovič, Rajka Radoičič SI. 1. Prikaz rasprostranjenja nekih sedimenata na ostrvu Braču, prema geološkoj karti Nastiča, Josipoviča, Novakovskog, Cubriloviča et Cubrakoviča, 1957 58 (uproščeno) 1. Izdanci najstarijih sedimenata (»cenoman«) — Outcrops of oldest beds (»Cenoma- nian«); 2. Sekvenca sa muglama rožnaca u okviru formacije Dol — Sequence with chert nodules within Dol Formation; 3. »Sprudna facija« tj. formacija Pučišča — »Reef facies«, i.e. Pučišča Formation; 4. Naslage koje bi največim dijelom trebalo da pri- padaju formaciji Voščica — Beds belonging most probably mainly to Voščica Forma- tion; 5. Paleogen — Paleogene; 6. Ostale formacije — Other formations Sedimenti formacije Brač nalaze se eksterno od formacija Pučišča i Voščice (sjeverni i jugoistočni obalni pojas). U okviru ove formacije, autori karte izdvojili su negdje i do 5 litoloških članova Deposits of the Brač Formation occur beyond the Pučišča and Voščice Formations (northern and southeastern coastal belts). Within this formation, in places up to 5 lithological members were distinguished by authors of the map predlažemo da se uvede pod imenom Vid formacije. Njena gornja granica nije nam jasna — najvjerovatnije je da doseže u stariji senon do pojave semipela- ških sedimenata (Dol formacija) ili, na zapadnom Braču, do njihovih lateralnih ekvivalenata. Prilog stratigrafiji gornje krede ostrva Brača 125 Fig. 1. Distribution of certain beds on Brač Island, according to geological map by Nastič, Josipovič, Novakovski, Cubrilovič and Cubrakovič, 1957 58 (simplified) Aeolisaccus kotori je vanredno učestao fosil kroz više od 170 metara stuba, potom se njegova učestalost smanjuje, osobito nakon daljih 60—65 metara (rjedi su slojevi eolisakus pakstona), a postupno se povečava učešče foraminifera i rudista. U najnižim slojevima, uz Aeolisaccus kotori i taumatoporele, forami- niferi su prilično rijetki (diskorbidi, poneka monšarmontija ili neki drugi fora- minifer), a počevši od približno 240. metra mjestimično se zapaža nešto brojnija foraminiferska skupina koju čine: diskorbidi-rotaline Moncharmontia gr. apenninica (De Castro) Nummofalotia apula Luperto-Sinni Nummoloculina rohusta Torre Pseudocyclammina sphaeroidea Gendrot Trochammina sp. (gr. picardi) i dr. Iz ovih slojeva potiče manja zbirka rudista (premda je tu več bilo moguče sakupiti daleko bogatiju zbirku). Ovdje bilježimo nalaze: Biradiolites aff. angu- 126 Desanka Pejovič, Rajka Radoičič SI. 2. Prikaz položaja krečnjaka formacije Pučišča u profilima kroz istočni dio ostrva (prema Nastiču et al.; uproščeno) Fig. 2. Position of limestone of the Pučišča Formation in profiles across eastern part of the island (according to Nastič et al.; simplified) losus d'Orbigny i Bournonia sp. na oko 340. metru, a približno izmedu 390. i 400. metra Biradiolites quadratus d'Orbigny, Biradiolites angulosus d'Orbigny, Bournonia gr. excavata (d'Orbigny), Durania sp., Gorjanovicia sp. i Radiolites sp. Oko tridesetak metara ispod sloja sa Vaccinites atheniensis (Ktenas) i Ne- rinea pailletei d'Orbigny, uz več pomenute foraminifere, pojavljuju se Dicyclina schlumhergeri Munier-Chalmas, Rotorbinella scarsellai Torre i sve češči rizličiti rotalidi. Ove sedimente smatramo santonskim. Santon-donjokampanska vrsta Gorjanovicia costata Polšak ovdje je nadena desetak metara ispod sloja sa Vaccinites atheniensis. Kroz daljih 10—15 metara od sloja sa V. atheniensis zapaženi su krečnjaci sa uglavnom istim (prilično rijetkim) foraminiferima. Profil dalje nije kontinuirano pračen. Rasjedi u ovom dijelu terena izgleda da ne remete u večoj mjeri stratigrafski redoslijed te se u okolini Ložišča ude u mlade gornjokredne sedimente sa bogatom i raznovrsnom faunom rudista i foraminifera. U okolini Ložišča nisu zapažene keramosferine (osim ako nisu izuzetno rijetke), pa bi se moglo pretpostaviti da je to dio stuba ispod pojav- Ijivanja keramosferina. U krečnjacima koji su promatrani u široj okolini Lo- žišča (tridesetak metara stuba) dominiraju foraminiferi i rudisti: Prilog stratigrafiji gornje krede ostrva Brača 127 SI. 3. Rasprostranjenja pojedinih fosila, grupa fosila i formacija u stratigrafskom stubu jugozap-adnog Brača. Debljine približno procijenjene Fig. 3. Distribution of individual fossils, groups of fossils and formations in strati- graphical column of southwestern Brač. Thicknesses approximately estimated Accordiella conica Farinacci Dicyclina schlumhergeri Munier-Chalmas Minouxia lohata Gendrot Murgella lata Luperto-Sinni Pararotalia tuherculifera (Reuss) Rotalia spp. i drugi foraminiferi, zatim Biradiolites martellii (Parona) 128 Desanka Pejovič, Rajka Radoičič SI. 4. Algalni (stromatolitski) laminit Milna formacije, sjeverno od Bola Fig. 4. Algal (stromatolitic) laminite. Milna Formation, north of Bol Bournonia africana Douville Bournonia excavata (d'Orbigny) Durania austinensis (Roemer) Gorjanovicia acuticostata Polšak Lapeirouseia pervinquierei (Toucas) Lapeirouseia sp. Milovanovicia dohrunensis Sliškovič i dr. U ovim slojevima alge se javljaju podredeno — Aeolisaccus kotori, Bacinella irregularis, »Cayeuxia«, taumatoporele.^* Sjeverni Brač (Sutivan-Voščica) Okolina Pučišča U okolini Pučišča može se promatrati jedan od najljepše otkrivenih profila kroz: 1. formacija semipelaških ili pretežno semipelaških krečnjaka koja obuhvata i sekvencu sa manjim muglama rožnaca (u višem dijelu: sitne ostreide — Pycnodonta cf. vesicularis (Lamarck) — i tri sloje ostrejskog kokinita). 2. krečnjake sprudnog kompleksa s. 1. — formaciju Pučišča (glavni pojas eksploatacije ukrasnog kamena, tab. 1), i 3. kroz stariji dio jedne krečnjaško-dolomitske formacije koju karakteriše ritmično smjenjivanje sedimenata potplimatske do natplimatske sredine (dio formacije Brač). Prilog stratigrafiji gornje krede ostrva Brača 129 Tabela 1. Krupni foraminiferi i rudisti u sedimentima formacije Pučišča Table 1. Large foraminifers and rudists in deposits of the Pučišča Formation Biradiolites lumbriooides Biradiolites sp. Bournonia fourtaui Colveraia sp. Gorjanovicia aoutioostata Katzeria hercegovinaensis ?Milovanovioia sp. Praeradiolites sp. Pseudopolijconites laskarevi Radiolites angeiodes Rajka pejovicae Rajka spinosa Pironaea sp. (cf. ?milovanovici) Hippurites cf. hevitschi H-ippurites spp. Vacainites oonious adriaticus Vaccinites spp. Bivadiolites spp. Bournonia cf. exoavata Bournonia spp. ColDeraia variabilis Gorjanovioia sp. Lapeirouseia sp. Medeella sp. Milovanovicia sp. Praeradiolites boucheroni Pseudopolyconites campobassoi Pseudopolyconites laskarevi Radiolites angeiodes Radiolites spp. Rajka spinosa Pironaea milovanovici Hippurites heritsohi Hippurites spp. Vaccinites oonicus adriaticus Vaccinites ultimus Formaciju semipelaških ili pretežno semipelaških krečnjaka (u kojoj se, izgleda, mogu razlikovati dva člana) treba opisati na osnovu jednog od profila u pojasu Pučišča-Dol te je imenujemo Dol formacijcm. Rasprostranjena je u središnjem dijelu ostrva, prema Nastiču (1958, str. 21) največu debljinu ima u okolini Pučišča, a bočno prelazi u druge litološke članove senona. Na geološkoj karti N a s t ič a i dr., sekvenca sa muglama rožnaca prati se u dijelu formacije od Dubrava, južno od zaliva Papratnjak, do povljanske Luke (si. 1). U slojevima nižeg i srednjeg dijela formacije (fini bioklastični vakston sa malobrojnim pelaškim mikrofosilima) nadene su Pithonella multicava Borza, 9 - Geologija 28/29 130 Desanka Pejovič, Rajka Radoičič Pithonella ovalis (Kaufmann), Stomiosphaera spp., Globotruncana linneiana (d'Orbigny), Marginotruncana coronata (Bolli) i heterohelicidi. Iz srednjeg di- jela (gdje su sve češči slojevi vakston-paksona, a podredeno se javlja i grejn- ston) pomenučemo vrstu Nummofalotia cretacea Schlumberger. U najvišim slojevima ove i najnižim slojevima formacije Pučišča nemamo opservacija (iO—15 metara stuba pokriveno drobinom^'). Sudeči po utisku stečenom u okol- nim terenima, ovaj prelaz je postupan. Formacija Pučišča: iz praktičnih razloga, u daljem tekstu, sedimente for- macije Pučišča pominjačemo i kao »pironejske« ili »pironejsko-sabinijske« slo- jeve, premda se ne radi o sprudu sa pironejama, sabinijama i drugim rudi- stima. Rudistni sprud in situ, koji je bio izvorište bioklastičnog materijala za perisprudni areal, nije poznat na Braču. U krečnjacima formacije Pučišča (skeletni-rudistni pakston, rudistni grejnston-flotston) nalaze se samo nanešeni rijetki krupni odlomci pironea, burnonija, hipurita, vakcinita, joufija, sabinija i drugih rudista. Sukcesivno sakupljenu zbirku kroz formaciju Pučišča čine: — Hippurites heritschi (Kuehn) Hippurites spp., — Biradiolites sp. Bournonia cf. excavata (d'Orbigny) Pseudopolyconites sp. Rajka spinosa Milovanovič Pironaea milovanovici (Kuehn) Vaccinites conicus adriaticus (Sladič-Trifunovič) Vaccinites ultimus (Milovanovič) Vaccinites spp. — Joufia reticulata Boehm Pseudopolyconites sp. Radiolites angeiodes (Lapeirouse) Vaccinites sp. i drugi radiolitidi i hipuritidi Sahinia sp. Iz »pironejskih« krečnjaka ovog lokaliteta S 1 a d i č - T r i f u n o v i č (1981) zabilježila je nalazak vrste Colveraia variabilis Klinghardt (rod Colveraia u našim terenima — Brač i Hvar, prvi put spominju Milovanovič i Gru- bič, 1969). Pored kolveraja, koje je našla i zapadno od zatona Pučišča, u Cesminovoj luci i Tešišču, ona pominje i vrste Pseudopolyconites campobassoi Sladič-Trifunovič i Pseudopolyconites laskarevi Milovanovič i Sladic. Mikropaleontološke analize krečnjaka iz kamenoloma nisu radene. Medu- tim, u višem dijelu istih krečnjaka na zapadnoj strani zatona naden je Side- rolites vidali Douville. U najmladem dijelu profila (više od desetak metara stuba, a to je samo stariji dio formacije Brač koja je potpunije otkrivena iduči prema zapadu) bilježimo prisustvo sljedečih slojeva: — sa rijetkim rudistima Bournonia adriatica Pejovič i Distefanella cf. radoi- cicae, girvanelama i malobrojnim foraminiferima (diskorbidi, orbitolinide, Pseudocyclammina sphaeroidea, Stensioina sp. i dr.), — sa giropleurama, — sa akteonelama i foraminiferima. Prilog stratigrafiji gornje krede ostrva Brača_131 — sa girvanelama i rijetkim foraminiferima — Stensioina surrentina, »Mon- charmontia« sp.''* (muljevit algalni krečnjak, okcast), — sa radiolitidima, — sa detritusom rudistnih ljuštura (skeletni pakston) i malobrojnim foramini- ferima, — foraminiferski pakston: Accordiella conica, Biconcava cf. hentori, Dicyclina sp., Minouxia lohata, »Moncharmontia« sp., Nummojalotia apula, Nummo- loculina cf. robusta, Nubecularidae, Pseudocyclammina sphaeroidea, Rotor- binella scarsellai, Stensioina surrentina, Trochammina sp. itd. — sa hipuritima, radiolitidima i giropleurama, i — sa diskorbidima, sa diskorbidima i harofitama (uz brečizirane partije). Pod nazivom »slojevi sa diskorbidima« podrazumjevamo nekoliko varijanti krečnjaka koji pored diskorbida i njima srodnih i sličnih oblika (B i g n o t et Cadet, 1972; Luperto-Sinni, 1976) mogu nositi i rjede druge fora- minifere, ostrakode, mikrogastropode, a cesto, u mastrihtskoj sukcesiji, i haro- fite. To su uvijek krečnjaci tipa vakstona i madstona, deponovani u mirnim zaštičenim prostorima, u sredinama smanjenog saliniteta (brakični do skoro slatkovodni ambijenti). Područje Povalja U području Povalja rasprostranjeni su veoma fosilonosni krečnjaci prven- stveno sa rudistima i foraminiferima — dijelom lateralni ekvivalenti »pironej- sko-sabinijskih« slojeva u Pučiščima. Kroz više od desetak metara najstarijih promatranih krečnjaka istočno od Povalja, zapaženo je obilje foraminifera, algalni fragmenti, mnoštvo sitnih školjki, a u jednom od tih slojeva nadeni su i brahiopodi — Rhychonella difformis globata Arnaud.'"'* Pored ovog tipa kreč- njaka (foraminiferski grejnston) bilo je i slojeva sa rijetkim pelaškim mikro- fosilima — pitonelama i stomiosferama. U foraminiferskom grejnstonu kon- statovani su: Accordiella conica Farinacci Biconcava cf. bentori Hamaoui Cuneolina sp. Dicyclina schlumbergeri Munier-Chalmas Marsonella trochus (d'Orbigny) »Moncharmontia« sp. Nummoloculina sp. Operculina spp. Pseudocyclammina cf. massiliensis Maync Pseudocyclammina sphaeroidea Gendrot Rotalia saxorum d'Orbigny Scandonea mediterranea De Castro Trochammina sp. nubekularide, drugi foraminiferi, taumatoporele, bacinele, »kajoksije« i druge alge. Mladi slojevi (? 10—15 metara) pretežno su krečnjaci istog tipa (grejnston, pakston). U njima se, 5—6 metara ispod slojeva otkrivenih u napuštenom ka- menolomu, pojavljuju prve rijetke sitne keramosferine uz gore pomenutu 132 Desanka Pejovič, Rajka Radoičič skupinu kojoj dodajemo: Coxites sp., Pararotalia sp., Stensioina surrentina i algu Vermiporella tenuipora Conrad."* U kamenolomu su sakupljeni rudisti: Bournonia excavata (d'Orbigny) Gorjanovicia acuticostaia Polšak Hippurites heritschi (Kuehn) Radiolites angeiodes (Lapeirouse) Rajka spinosa Milovanovič Rajka sp. (aff. pejovicae) Vaccinites atheniensis (Ktenas) Vaccinites hraciensis (Sladič-Trifunovič) U narednim slojevima keramosferine su mjestimično veoma učestali fosili. To su, inače veoma fosilonosni krečnjaci: sa stromatoporoidima, kladokorop- sisima, usamljenim koralima, sa nerineama, akteonelama i drugim gastropodima, sitnim lamelibranhiatima i mnoštvom rudista, često u položaju raščenja (bio- stromi sa rasutim individuama, sa rjedim ili guščim asocijacijama rudista i ru- distnim čestarima). Iz oko 10—15 metara stuba sukcesivno je sakupljena zbirka koja predstavlja samo djelimičan uvid u bogatu rudistnu faunu ovih slojeva: — Bournonia excavata (d'Orbigny) Hippurites colliciatus (Woodward) Hippurites aff. matheroni montsecana (Vidal) Lapeirouseia sp. Plagioptychus sp. Pseudopolyconites sp. Rajka spinosa Milovanovič (tipski sloj) Vaccinites sulcatissimus (Douville) — Bournonia adriatica Pejovič Hippurites bioculatus Lamarck Hippurites heritschi (Kuehn) Radiolites nouleti (Bayle) — Bournonia voiontzeki Pejovič Fundinia hiscopulata Sladič-Trifunovič i Pejovič Rajka pejovicae Milovanovič Vaccinites loftusi (Woodward) i, potom, — Distefanella cf. radoicicae Pejovič Pored keramosferina, akordiela, skandonea, monšarmontija, nubekularida i drugih več pomenutih foraminifera u ovim slojevima nadene su još Dictyop- sella sp., orbitolinide, Rotorbinella scarsellai, Tetraminouxia gibosa Gendrot, a zatim Planorbulina cretae (Marsson), Lituola cf. grandis (Reuss) i veoma loše očuvan foraminifer, možda Murciella gr. renzi Fleury. U djelomično pregledanim mladim slojevima nisu primječene keramosfe- rine. Inače one nose istu skupinu mikrofosila (uz učestalije krupne dicikline u pojedinim slojevima), ali je, naizmjenično sa ovim, bilo i krečnjaka sa diskor- bidima i algalnim strukturama, kao i onih sa giropleurama (što ukazuje na sličnost sa sukcesijom mladom od formacije Pučišča u okolini Pučišča). U Voščici (IJI od Povalja) razvijeni su isti fosilonosni krečnjaci sa keramo- sferinama kao u okolini Povalja. Pregledom dijela serije, počevši od jednog sloja sa Vaccinites atheniensis i Radiolites squamosus, akordielama, diciklinama, monšarmontijama i drugim foraminiferima, dobijeni su sledeči podaci: Prilog stratigrafiji gornje krede ostrva Brača 133 — Slojevi koji leže preko krečnjaka sa V. atheniensis, a koji nose Hippurites bioculatus, Hippurites spp., lapejruzeje i druge rudiste, zatim stromatoporoide, kladokoropsise, gastropode i mikrofosilnu zajednicu identičnu onoj koju smo naveli kod Povalja, sadrže rijetke sitne keramosferine (najvjerovatnije su to prve keramosferine u stubu). — Iduči naviše keramosferine su učestalije. Rudistna populacija odgovara onoj u okolini Povalja. Prilikom pregleda ovog profila (1963. godine) dobile smo utisak da su ovdje čak brojnije ne samo keramosferine, nego i kladokorop- sisi, stromatoporoidi (do 20 cm prečnika), nerinee i drugi rudisti. — Potonje keramosferine zapažene su u krečnjacima oko onih sa Distefa- nella cf. radoicicae i Bournonia bournoni. — Najzad, u narednih desetinu metara bilo je i dalje krečnjaka sa akor- dielama, koksitesima, minuksijama, »monšarmontijama«, numofalocijama, orbi- tolinidama, reticulinelama i dr. Naizmjenično sa njima javljaju se krečnjaci sa diskorbidima, rjedim drugim foraminiferima i girvanelama, a to je več, kao i u Povljama, početak ritmičnog smjenjivanja ambijentalno različitih plitko- vodnih sedimenata, što je karakteristično za najmladu formaciju gornje krede Brača — za formaciju Brač. Šire područje Supetra Sjeverno od Donjeg Humca, iduči prema Supetru, susreču se semipelaški krečnjaci kao oni u Pučiščima (Dol formacija), ali, izgleda, uz veče učešče dolomitskih partija. Mikrofosili: pitonele, stomiosfere, heterohelicidi i, veoma rijetko, globotrunkane — Globotruncana gr. linneiana. Iz narednih »pironejsko-sabinijskih« krečnjaka u napuštenom kamenolomu potiču probe sa Orbitoides tissoti Schlumberger, Orbitoides tissoti douvillei (Silvestri) i Planorbulina cretae (Marsson). U istim sedimentima nešto istočnije, u kamenolomima južno od Spliske, prema Škripu, sakupljeni su: Biradiolites sp. Hippurites sp. Lapeirouseia sp. Milovanovicia sp. Pironaea milovanovici (Kuehn) Pseudopolyconites sp. Radiolites sp. Vaccinites conicus adriaticus (Sladič-Trifunovič), zatim Agerostrea sp. Chlamys sp. Pycnodonta vesicularis (Lamarck) Vola sp., a u završnim slojevima formacije Orbitoides tissoti Schlumberger Siderolites vidali Douville Gorjanovicia sp. Hippurites sp. Joufia reticulata Boehm Meedella sp. Praeradiolites boucheroni Bayle Sabinia sp. i giropleure. 134 Desanka Pejovič, Rajka Radoičič U okolini Supetra i prema Spliskoj, izmedu »pironejsko-sabinijskih« kreč- njaka i paleogena, otkrivena je serija koja, kao i najviši dio stuba u Pučiščima, pripada najmladoj formaciji gornje krede Brača — formaciji Brač. Njezin mladi član ovdje nedostaje (formacija ima potpun razvoj samo u širem području Sutivana). To je sukcesija izrazito regresivnog karaktera u kojoj se naizmje- nično smjenjuju ambijentalno različiti plitkovodni sedimenti, od plitkih pot- plimatskih (povremeno nešto jače cirkulacije) do natplimatskih (si. 5), od čisto marinskih do brakičnih ili skoro slatkovodnih. Ovi posljednji su sve češči u višem dijelu serije. Lateralne promjene takode su jedna od karakteristika ove formacije. Nepotpuno razviče formacije Brač, kao ovdje u okolini Supetra i Spliske, uslovljeno je ranom emerzijom pojedinih prostora. U starijem dijelu formacije Brač, iznad Supetra, u sedimentima koji slijede preko »pironejsko-sabinijskih« krečnjaka, uočeno je nekoliko slojeva (forami- niferski pakston i grejnston) sa veoma bogatom i raznovrsnom zajednicom foraminifera: Biconcava cf. bentori Hamaoui Bolivinopsis sp. Cuneolina sp. ?Cyclopseudedomia Minouxia lobata Gendrot »Moncharmontia« sp. Murciella cuvillieri Fourcade Nummofalotia apula Luperto-Sinni SI. 5. Algalni (stromatolitski) laminit, kriptalgalni laminit i tanki proslojci mikrita Brač formacije, okolina Postire Fig. 5. Algal (stromatolitic) laminite, cryptalgal laminite and thin interlayers of micrite, Brač Formation, surroundings of Postira Prilog stratigrafiji gornje krede ostrva Brača_135 Nummoloculina sp. Raadshoovenia salentina (Papetti Tedeschi) Raadshoovenia sp. Stensioina surrentina Torre Tetraminouxia glohosa Gendrot Trochammina spp. Trochospira i dr. Potom se naši podaci odnose na najmlade kredne sedimente kot Supetra (25—30 metara stuba). Nekoliko puta kroz ove slojeve konstatovane su murciele — Murciella sp. aff. renzi Fleury, Murciella sp. i rijetke radhovenije — Raad- shoovenia cf. salentina. Pomenučemo da su iz istog intervala prema Spliskoj sakupljeni rudisti Bournonia adriatica, Bournonia fourtaui, Lapeirouseia sp., Lapeirousella orientalis, Praeradiolites hucheroni i Pseudopolyconites sp. Izmedu Supetra i Spliske najmladi kredni krečnjaci su dosta prekristalisali (paleokarst, boksit). Jedan od ovih slojeva, pored radhovenija i murciela, sadrži fragmente mastrihtske dazikladacee Cymopolia anadiomenea Elliott. U obalnem pojasu Spliske promatran je prilično prekristalisao foraminifersko-algalni grejn- ston u kome se, pored rijetkih radhovenija i brojnih drugih foraminifera, ta- kode, nalaze fragmenti Cymopolia anadiomenea i drugih dazikladacea. Granica kreda-tercijar u okolini Supetra obilježena je boksitičnim horizon- tom. Do emerzije ovog prostora došlo je, najvjerovatnije krajem donjeg ma- strihta. Kredni krečnjaci, kako se to veoma lijepo vidi izmedu Supetra i Spliske, bili su intenzivno karstifikovani, a vjerovatno, dijelom i erodovani. Prije de- ponovanja boksitične materije (pukotine i »džepovi« sa boksitom) bili su izlo- ženi bioerozionom dejstvu slatkovodnih algi koje su koristile pukotinske pu- teve i pore isušivanja. Sjeverozapadni Brač Na sjeverozapadnom Braču, gdje je najpotpunije razvijen gornji senon (da- kle, i puno razviče formacije Brač), pregledan je stub od oko 80 metara počevši od krečnjaka sprudnog kompleksa (formacija Pučišča: skeletni, rudistni grejn- ston-flotston, skeletni pakston sa stomiosferama i sitnim rotalidima, pakston sa Planorbulina cretae, Pararotalia tuberculifera i dr.) pa do paleogenih sedi- menata. Narednih desetak do petnaest metara ostavili su utisak paleontološki mono- tonih sedimenata (u donjem dijelu bio je zapažen sloj algalnog bindstona sa Pseudolithothamnium album, Bacinella irregularis i drugim algalnim struktu- rama). Potom se naišlo na skeletno-foraminiferski grejnston sa krhotinama ježeva i mekušaca te sa: Cuneolina sp. Cyclogira sp. »Moncharmontia« sp. Murciella aff. renzi Fleury Nummojalotia apula Luperto-Sinni Raadshoovenia salentina (Papetti & Tedeschi), miliolidima, diskorbidima i dru- gim foraminiferima. Tri probe iz daljih 30—35 metara pokazale su prisustvo murciela i radho- venija koje su ovdje prilično rijetki fosili. Potom se, u sljedečih nekoliko slo- 136 Desanka Pejovič, Rajka Radoičič jeva, javlja jedna nova vrsta roda Nummoloculina (uz druge foraminifere i algu Vermiporella tenuipora Conrad), a tu je zapažen i sloj nubekularidskog bind- stona. Slojevi ovog intervala (Fleuryjeva »zona sa rapidionininama«: Mur- ciella, Raadshoovenia, Rhapydionina, Cyclopseudedomia) ne obiluju rudistima, premda su mjestimično učestali. Osim giropleura iz nižeg dijela bilježimo vrste: Bournonia sp. Plagioptychus sp. Praeradiolites sp. i Radiolites squamosus d'Orbigny, a iz višeg, Bournonia bournoni (Des Moulins) Bournonia fourtaui Douville Radiolitella maestrichtiana Pejovič, i Radiolites squamosus d'Orbigny. Najmladi senonski sedimenti sa Rhapydionina Uburnica (Stache) i Laffiteina mengaudi (Astre) razvijeni su samo u širem području Sutivana. To su slo- jevi sa: bolivinopsisima »Broeckinella arabica«'* Dicyclina sp. diskorbidima Minouxis lobata Gendrot »Moncharmontia« sp. rotalidama, rotalinama, Stensioina surrentina Torre Stensioina spp. Spiroplectammina sp. Tetraminouxia gibosa Gendrot i drugim foraminiferima (uz indeks fosile). Krečnjaci ovog tipa javljaju se naizmjenično sa onima koji nose diskorbide- rotaline, ostrakode i / ili harofite, a kojih je sve više u mladem, završnom dijelu formacije (gdje je bilo i izronjavanja). U srednjem i donjem dijelu slo- jeva sa Rhapydionina Uburnica i Laffiteina mengaudi nadu se krečnjaci i dolo- mitizirani krečnjaci sa Lapeirouseia crateriformis i Bournonia bournoni, dok giropleure dolaze do granice, ili skoro do granice kreda-tercijar (što zavisi od toga da li su potonji kredni slojevi oni sa harofitama). Kad ovdje govorimo o najmladim krednim slojevima to ne znači da su u pitanju stvarno najmladi sedimenti gornjeg mastrihta — veoma je vjerovatno da je do prekida u sedi- mentaciji došlo nešto prije kraja mastrihta. Najstariji paleogeni sedimenti su ovdje algalni laminiti, slojevi sa harofi- tama, sa diskorbidima, ostrakodima i harofitama, sa ostrakodima, sa manje ili više učestalim stomatopsisima (u pregledanom profilu stomatopsisi su bili znat- no rjedi nego istočnije kod obližnjeg zaliva Livka — si. 6) i različitim algalnim strukturama,''* a koji su identični kozinskim slojevima s str. u Istri (B i g n o t, 1972). Kada se govori o sukcesiji mladeg senona zapadnog Brača, valja dati i slje- deči podatak. U prostoru južno od Krtina, a sjeverno od uvale Bobovišče, pro- matrani su krečnjaci koji leže neposredno ispod »pironejsko-sabinijskih« slo- jeva, a pripadaju donjem dijelu formacije Pučišča. U njima su nadeni: Prilog stratigrafiji gornje krede ostrva Brača 137 SI. 6. Stomatopsisi u kozinskim slojevima zapadno od Livka uvale Fig. 6. Stromatopsises in Kozina beds west of Livka uvala Dicyclina schlumhergeri Munier-Chalmas diskorbidi-rotaline Minouxia sp. Nummofalotia apula Luperto-Sinni Nummoloculina rohusta Torre Reticulinella sp. Rotorhinella scarsellai Torre Stensioina surrentina Torre i drugi foraminiferi, zatim Cladocoropsis sp., i rudisti Biradiolites lumhricoides Douville Bournonia fourtaui Douville Colveraia sp. Durania sp. Gorjanovicia acuticostata Polšak Hippurites cf. heritschi (Kuehn) Katzeria hercegovinaensis Sliškovič Radiolites angeiodes (Lapeirouse) Rajka pejovicae Milovanovič Rajka spinosa Milovanovič Vaccinites conicus adriaticus (Sladič-Trifunovič) i dr. Dakle, u donjem dijelu formacije Pučišča, javlja se skupina fosila u veoma velikoj mjeri slična onoj u Povljima i Voščici. 138 Desanka Pejovič, Rajka Radoičič Stratigrafski komentar Medu rudistnom faunom pironee su smatrane izuzetno stratigrafski značaj- nim rodom (Milovanovič, 1935, 1957, 1960). Postojala su dva razloga za to: znatno geografsko rasprostranjenje (Iran, Turška, Grčka, Bugarska, Ju- goslavija, Italija, Španija, sjeverna Afrika) i evolutivni niz za koji se smatralo da omogučava trodjelnu podjelu mastrihta. Prema Milovanoviču, Pironaea milovanovici je gornjomastrihtska vrsta. S obzirom na to da je na Braču preko »pironejskih« slojeva ležao znatan dio stuba: sa burnonijama, lepejruzejama, lafiteinama i Rhapydionina liburnica, krečnjake sa Pironaea milovanovici uvrstile smo u srednji mastriht (Pejovič i Radoičič, 1968). Ovim, praktično neznatnim, pomjeranjem naniže vrste P. milovanovici nisu se mogli izbječi drugi stratigrafski problemi: automatski smo morale dati širi raspon vrsti Vaccinites atheniensis (izgledalo je da su pironee stratigrafski apsolutno jači argument). Time je bilo povezano i odre- divanje starosti slojeva sa keramosferinama (koji su na Braču dijelom lateralni ekvivalenti »pironejsko-sabinijskih« krečnjaka). Postoječa mišljenja o starosti vrste Keramosphaerina tergestina bila su tada veoma različita (vidjeti: Bignot, 1972, str. 208), a i danas su, premda u manjoj mjeri. Radeči na reviziji liburnijskih slojeva Istre i Dalmacije, Big- not je još u prvim bilješkama (1966, 1967, 1971; Bignot et al., 1968 a, b) zastupao gledište o njihovoj donjosenonskoj starosti. Njegov zaključak je da Keramosphaerina tergestina obilježava »un horizon au sommet du Senonien inferieur (»Santonien« terminal des auteurs« — 1972, str. 208, 1975, str. 19), što je potom često bilo prihvačeno (F 1 e u r y , 1970, 1977, 1980; Luperto- Sinni, 1976; Combes et al., 1981; Mamužič et al., 1983). Valja istači da je u prvo vrijeme proučavanja keramosferinskih slojeva kod nas, gledište P o 1 š a k a (1963) bilo da keramosferine imaju raspon konijak-kampan, dok je Buser (1965) smatrao da pripadaju »zgornjemu delu santonija, kampaniju in verjetno še spodnjemu delu maastrichta«. Slično keramosferinskim naslagama, o starosti slojeva sa Rhapydionina liburnica (na Braču: sa R. liburnica i Laffiteina mengaudi) dugo su postojala oprečna mišljenja (v.: Bignot, 1972, str. 218). Pripisivanje ovih sedimenata mastrihtu (Radoičič, 1960; Farinacci, 1965; Farinacci et Ra- doičič, 1965; Pejovič et Radoičič, 1968) osporio je Bignot. Pre- ma Bignotu (1972, str. 262, tab. 10) Rhapydionina liburnica javlja se u srednjem dijelu senona od kojeg je izuzet mastriht, iako takvom datiranju nisu dati valjani dokazi. Proučavajuči gornjokredne serije u zoni Gavrovo-Tripolitza u Grčkoj, F 1 e - ury je (1970, 1973, 1977, 1979, 1980), pored ostalog, doprinio i poznavanju stratigrafije mladeg senona u prostorima perijadranskih karbonatnih platformi u kojima su, upravo u mladem senonu, otkrivene doskora nepoznate asocijacije foraminifera. Najzad, F 1 e u r y je dao valjane dokaze o mastrihtskoj starosti slojeva sa Rhapydionina liburnica i Laffiteina mengaudi. Prema F 1 e u r y j u (1980, str. 44, si. 8) »zona sa R. liburnica i L. mengaudi« dolazi preko »zone sa rapidionininama« {Murciella, Cyclopseudedomia, Raadsho- ovenia, Rhapydionina) koja, u gornjem dijelu, uključuje slojeve sa mastrihtskom asocijacijom Orbitoides media, Omphalocyclus macroporus, Siderolites calcitra- Prilog stratigrafiji gornje krede ostrva Brača 139 SI. 7. Rasprostranjenje (puna linija) i odnosi formacija i rasprostranjenje sedime- nata (isprekidana linija) .sa Rhapydionina Uburnica i Laffiteina mengaudi (Fleuryjeva zona Cs B-7) i sedimenata sa murcielama i radhovenijama (Fleuryjeva zona Cs B-6) u seriji sjevernog Brača, kao i slojeva sa Keramosphaerina tergestina na istočnom Braču. Debljine cijenjene približno Fig. 7. Distribution (full lines) and relationships of formations, and distribution of deposits (dotted lines) with Rhapydionina Uburnica and Laffiteina mengaudi