Narodna in univerzitetna knjižnica v Ljubljani 97536 PRIV. DOC. SIJE JELAČIĆ SELJAČKI POKRET U HRVATSKOJ I SLAVONIJI GODINE 1848.-9. I UKIDANJE KMETSKE ZAVISNOSTI SELJAKA 19 2 5 TISAK »TIPOGRAFIJE« D. D. U ZAGREBU. POPIS NEKIH RADOVA ALEKSIJA JELAČIĆA (ruska slova su iz štamparskih razloga transkribirana latinicom.) 1. Kratkij obzor istoriji Greciji i Rima (po P. G. Vinogradovu). 16°. Kijevo 1909. 2. D. N. O v s ja n i k o-K u 1 i k o v s k i j. Gogolj kak pisatelj (prikaz »Jzvjestija Samarskago Narodnago Univerziteta«, 1909.). 3. Feodalizm v Rossiji (književni pregled id. 1910.). 4. Ni k. Andrejev; Kulturno-istoričeskija čtenija iz istoriji Rossiji (prikaz, id. 1911.). 5. Serija književnih prikaza različnih kulturno-naučnih i istorij-sko pesničkih dela, oštampana u bibliografskom časopisu »Čto i kak čitat j djetjam« gg. 1912.—I% 6. Jubilejnaja literatura, vyzvannaja stoljetijem otečestvenoj vojny (književni pregleg id. 1912.—13.). 7. Serija mnogobrojnih izvornih članaka iz ruske i opšte istorije, štampana u kolektivnoj radnji »Novi Enciklopedičeskij Slovar j Jefrona«* počev od sv. V., Petrograd 1911. i al. (krupniji su članci izbrojeni posebice pod. br. 8—18.). 8. Batenkov, 9. Basargin. 101 Bjelozerskoe knjažestvo, 11. Vasilij III. 12, Vassjan Kosoj. 13. 13. Glossolalija, 14. Dary Sv. Duha, 15, Duhobory, 16. Jekaterina. II. 17. Žitija Svjatyh. 18. Irvingijane. 19. Očerki po istoriji Vizantiji pod redakcijej i s predislovijem prof. V. N. Beneševića I,—IV, 8°. Pgr. 1912.—15. (u ovoj kolektivnoj radnji Al. Jelačić sudelovao je kao jedan od prevodilaca i pomoćnik urednika, te jedan deo II. sv. izašao je kao posebno izdanje pod naslovom: »Gosudarstvennyj stroj Vizantijskoj Imperiji« D, B. Bjuri. Perevod A. K, Jelačića pod redakcijej prof, V, N, Beneševića. 8°. Pgr. 1912.). 20, P, N. Mil>ukov. GIavnyja tečenija ruskoj istoričeskoj mysli (prikaz »Ruskaja Škola«. 1913,). pRiv. doc- ALEKSIJE JELAČIĆ SELJAČKI POKRET U HRVATSKOJ I SLAVONIJI GODINE 1848-1849 STUDIJA IZ HRVATSKE SOCIJALNO-POLITIČKE I KULTURNE ISTORIJE 1 9 2 5. TISAK »TIPOGRAFIJE« D. D. U ZAGREBU. IZDANJE PIŠČEVO OD OVOG IZDANJA ŠTAMPANO JE STO NUMERISANIH PRIMERAKA NA FINIJEM PAPIRU 97536 MILOJ SENI SVOJE VASPITAČICE STARE MAJKE (f UJI. 1912.) POSVEĆUJE SVOJE DELO U NAJVEĆOJ SMERNOSTI AUTOR PREDGOVOR, U zimu g, 1920./21., nakon dolaska iz Rusije i posle odmora od strašnSh doživljaja, počeo sam da mislim prvo o tome, kako da platim dug svoj za pokazano gostoljublje zemlji koja je mene, u teške dane, bratski prigrlila, drugo o tome, kako da se vratim na moj glavni posao — naučni rad, od koga su me odvukli rat i revolucija. Po zrelom razmišljanju našao sam, da naučni rad na istorijskom neutralnom području i to poimence domaće istorije može da bude rešenjem tih pitanja. Prvo, putem prepiske sa g. drom. Franjom F a n-c e v i m, ravnateljem Kr, Sveučilišne Knjižnice u Zagrebu, onda u razgovorima sa g. drom. S t a n o j e m S t a no ij e-vičem, profesorom Univerziteta u Beogradu, te g. drom. Ivanom B o j n i č i ć e m p 1. Kninskim, ravnateljem Kr. Zemaljskog Arkiva u Zagrebu i g. dtrom. Em i liji em pl. L a s z o w s k i m, odsečnim Savetnikom- zamislio sam temu, koja je postala naslovom ove knjige. Tek 1922. u leto i u jesen (koristeći se dopustom, koji mi je odobrilo Ministarstvo Prosvete) boravio sam u Zagrebu i putovao sam po celoj Hrvatskoj i Slavoniji radi prikupljanja grade za moju temu, U toku rada uvideo sam da treba ući dublje u postanak kmetskih odnosa, te sam prikupio golemu gradu za te odnose počev od XVII, stoleća. U zimu g. 1922./3. obradio sam svoju gradu, ali zbog ogromne njene (ali ipak nedovoljne za temeljan rad) količine ostavio sam za kasnije vreme pisanje veće studije o hrvatsko-slavonskom seoskom stanovništvu u novije doba, te se zadovoljio užom temom specialno o prilikama g. 1848./9.; pri tome sam se svesno ograničio na prouča- vanje čisto lokalnih prilika, jer taj socialni pokret imao je najviše lokalno poreklo i lokalni značaj; od imetiti moram, da to posve pravedno načelo samo onda stajati može, gdje je potpuna i savremena je'dnakost i zato će ono samo onda valjati, kad se posve izravnamo (živio!). Ne čudim se ni malo, što gospoda, koja nisu našeg mnenja, tako se nama protive, jer oni iz drugog posve gledišta stvar smatraju, koji iz gledišta legaliteta, koji u sebi kao suci; ali da bi ta gospoda u logor (t. j. ka vojsci) otišla, da bi potreboće iz okolovština vremena proučila, da bi pogibelj preteču bolje upoznala, onda bi sigurno s nama istog mnenja bila. . .« Produžujući svoj govor ovaj levičar veli: »Što je g. Piškorac o kući i u njoj stanujućem rekao ne stoji, jer se ono pravo s pravom spahije sravniti ne može. Nisu navek na svetu bili blagorodni nemeši, niti pravo ono koje samo od stolećah obstoji (živio!). Ja ne idem u red s onom gospodom, koja ovako pravo oteti žele, ali se ipak sada ne može sudit onako, kao što se može u moralnom (normalnom) stanju. Veli neki da sada valja uzet za primer onu državu, koja polako ali sigurno napred stupa, kao Engleska. To samo u mirno doba biti može, nama valja ugledat u primer Francuske . . . Zašto? A evo zašto: Mi smo došli u veliku bujnu reku, gde su se svi narodi stekli. Tu treba okolovštine na um uzeti, a ne kao sudac suditi i kada budemo opet izvan pogibelji, onda stupimo na put legaliteta, a dokle smo u pogibelji budimo Francuzi, a onda moći ćemo biti Englezi. Ja osećam da je to ponešto nepravo; jer će potom patit ljudi dobra i poštena srca, nu sila je, ne može se manjinu paziti. Mi smo danas spodobni lađi na uzburkanom moru; lađa hoće, da se udavi, treba je izba vit, treflba izbacit desetak, petnaest, da svi s lađom ne propadnemo. Neki će u tom nasrtanje videti, ali ja se pozivam na istoriju. ,Freiheiit muss erobert wer-den' kaže se. G. Ožegovlić je rekao da je istina da narod očekiva od sabora, ali da će se on zadovoljiti, ako čuje, da su se želje ovde zanj izjavile. Nu ja ne mogu dokučiti, kako mu ne bi draže! bilo ako zanj što učinimo i ako se za nje- govu budućnost pobrinemo. Pitam ja, jeli to dosta, da mi narodu ono damo, što imade (t. j. slobodu od tlake i novčanog danka)? Jel ni bolje (kad narod silu u ruci ima) svojevoljno odstupiti, nego se dati k tome naterati.« Naknadu štete vlasteli govornik ipak prima, ne ulazeći u dalje raspravljanje načina naknade. Obraćajući se ponovo na izjave Metela Ožegovića govornik kaže: »G. Ožegović kaže da narod ne može uzeti plemstvu jura regalia minora, buduć da jel to zakonito pravo, ali nije li rabota isto takovo pravo bila? Glede ovih manjih prava kraljevskih (t. j. monopola krčme, mlina, pobiranja takse na vašarima i sličnog), izrazila su neka gospoda da budu dobro državno; nu okolovštine su druge nastale, zato sam ja toga mnenja da se to pravo opštinam podeli (t. j. dodeli) . .,« Odgovarajući predsedniku Urbarskog odbora Hermanu Bužanu, koji je predložio, da se rešenje ovog pitanja odloži, Georgijević izjavljuje: »Moram reći da smo mi dužni ne našu volju, već volju naroda izreći. . .« Napominje da ponovo postoji »opasnost« od strane »naroda« i izjavljuje svoje uverenje da će svi koji ovo »saznaju«, morati ići napred rame uz rame. »Primenjuje jedno tako zvano »jeu de mot«, »Blagorodno je narodu pomagat, zato smo mi blagorodstvo t- j. plemstvo na to pozvani. Poziva se na istorijski primer noći 4. avgusta 1789. g. j U Francuskoj su se plemići odrekli od svega i pokazali su, da je bolje svojevoljno dati nego da se na silu otme.« Tok diskusije uzeo je takav karakter, da je ban Jelačić morao energično intelrvenisati: »Nismo došli ovamo trgovati«. Novomarofski (križevačke županije) kotarski zastupnik, Antun Nemčić iznosi kao motiv u korist naknade štete ovaj razlog da su mnogi tek »lane« kupili imanje, za-radjeno znojem predaka. Treba sve materijalne štete, koje je reforma sa sobom donela proceniti i od ovog početi. : Docnije će se naći put kojim će se štete nadoknaditi. Za regulisanje pitanje paše, drvarine i žirovine predlaže da se uzme za obrazac § 10 zakona Ugar. Sabora, a ostala prava t. j. »jura regalia minora« otpustiti seljaku.. Govornik vešto prenosi pitanje na nacionalni i socijalni teren u isto vreme: »* ,. Mi doista nismo ništa za »materijalnu korist« seljaka učinili, pa ne smemo od njega tražiti, da se idejama koje- kakvima narodnosti uzhiti, te znamo dobro, da smo se vra-gometno malo za škole pobrinuli. . « Naglašuje da neka prava nisu za vlastelu od značaja. »Što se ptičarije tiče, to gospoda nigde ptice i ne love, od ribari je samo gospoda kraj Drave i Save stanujuča i to malenu korist vuče; međutim mislim da se i to proceni i naknadi, . .« I Nemčić smatra za potrebno odgovoriti Metelu Ožegoviću, kao najuglednijem i najmerodavnijem zaštitniku čisto staleških plemićskih interesa« - . , nama mora vavek pred očima biti non quid justitiae ratio, sed quod politica vadent«, »Ja kažem da je samo nada u ovaj sabor bila uzrok, da Mađaroni narod pobuniti mogli nisu (ovu činjenicu izneo sam ranije), da se je pako to bezakonje dogodilo, morali bi ga bili silom bajoneta utaložiti.« Govornik čini povodom ovog sledeću oštroumnu i umesnu napomenu: »Koliko bi nam preostalo bajoneta da idu preko Drave (t. j. protiv Mađara), ako njih svakuda pošiljali budemo. Bolje je neka nekoji štetuju nego milioni. . ,« Josip Bunjik obraća pažnju na događaje moderne narodne istorije: »... Znamo što se dogodilo u Slavoniji god. 1808, zatim god. 1814, najposle pre 10 god. kroz očinsku ljubav spahija: revolucija. Valja sada preprečiti da se isto ne dogodi. Mi smo nešto počeli o ukinuću urbara, ono ponajprije izašlo od mađarskog ministeriuma, pa smo i mi ovo isto iz straha da se ne dogodi revolucija učinili. Zakoni ovi (t- j, ugarski o urbaru) nikakve vrednosti ne imaju, jer nisu publicirani. Što se tiče šuma moram Slavoniju od Hrvatske razdeliti. .. U Hrvatskoj ima seljak svoj kolosek, urbarske šume i što ja znam sve, ali toga u Slavoniji nema. Tamošnje spahije po Parizu i Beču skitaju, a oficiri (t. j. službenici) njihovi puk ne milo gneče. Oni svoje paše zatvaraju i na kmetske blago svoje i ovce nateraju, a kad ovca jedan put prođe nema za onu godinu više faide (t. j. koristi) . . , Zato sam ja tog mnenja, kad gospodin na kmetskom paše, neka po načelu slobode i jednakosti i kmet na gospodskom paše ,, ,« Govornik, kao pravi zastupnik slavonskih seljaka i ako poreklom plemić, traži, da se drvarina daje ublizu sela, a ne vrh gore, da se seljacima dozvoli žirovina u toku osam nedelja godišnje, da se njima da »mlinarsko pravo« t, j- da se ukine vlastelinski mlinarski monopol, najzad u opšte da se sva ta pitanja regulišu na pravedan način inače »jesenas će biti bune«. Ove reči bile su upravo proročanske kao što ćemo videti u jednom od sledečih poglavlja. Zagrebački kotarski zastupnik Antun Rub i do jedan od pravih aristokrata među zastupnicima daje izjavu u ime hiljade svojih birača — seljaka, koji su mu, kako on to izričito kaže, dali sledeće precizne instrukcije: »neka se opštinama samo jedna krčma dade kroz celo leto, iz koje dohodak proiztičući u obštu kasu će dolaziti. Glede gornjaka (t, j, tako zvanih »vinskih gornica«) da se grunti koji su u rukama seljaka 100 godina ne mogu staviti pod nikakvu pravdu; 2. Ono što se u živadi i t. d. davalo da se u jeldnu svotu pretvori i da se daće od kotla i mlina ukinu. 3. Glede šuma i paša da se regulišu«. U ovom govoru vredi pribeležiti napomenu o naturalnom danku, koji se ipak davao i pored njegova ukidanja Urbarskim Zakonom g. 1836* Izgleda, da je tu zastupnik Ruibido imao na umu ove naturalne danke, koje su bili dužni ponegde da daju nasledni zakupci vinograda. Zastupnik belečkog kotara (varaž. žup.), Ivan Kuku-1j e v ti ć-S a k c i n s k i, počinje izjavom, da on kao poslanik jednog kotara ne zastupa samo seljake, nego i »gospodu zemaljsku...« Polazeći od svoje čisto, nacionalne tačke gledišta izjavljuje: »što se tiče onog što su seljaci bili pod ropstvom i ja to tvrdim, ali nisu oni samo bili, već je bio čitav narod. S druge strane tajim (t. j. odbijam), da je to plemstvo učinilo, tajim da je to proizašlo od duha slavjan-skoga, nego da je to duh feudalski, duh nemački i mađarski prouzročio, na to je naš narod naveo duh mađarski, duh aziatski, koji samo ove podjarmit i gospodovat želi. Dužnost je naša ljagu tu od plemstva hrvatskog odbaciti, jer ne stoji, da su Mađari sami puk oslobodili: oni to ne bi nikad bili učinili bez upliva Evrope. Kad se o naknadi govori ne razumeva se samo plemstvo već i svaki onaj koji negibivi (nepokretni) imetak poseduje. Dakle, ako trebamo da budemo Francuzi — kao što veli g. Georgijević, treba da i duh francuski, onaj duh prave slobode poprimimo. Nadalje kaže g. Georgijević prispodobu o ladi na uzbunjenom moru, iz koje treba izbaciti neke da čitava lada ne utoni. Ali da li bi spasonosno bilo za lađu da se baš oni ljudi van bace, koje kormilo i veslo lade u rukama imaju? Zato opet velim, treba da tu ljagu operemo, I ja sam spadao k toj kasti, i ja sam plemić i ponosim se što jesam, jeir je plemstvo hrvatsko vavek domovinu branilo i vodilo puk k slobodi, jednakosti i bratstvu . . .« Ovaj govor znamenitog istoričara i javnog radenika je veoma karakterističan za njega i u opšte za krug kulturnih plemića Ilira. Ovim se završila sedamnaesta sednica sabora i diskusija bila je odgođena da bi se nastavila na sledećoj, osamnaestoj po redu, sednici, koja je održana 7-og jula. U početku ove sednice ban J e 1 a č i ć pozvao je prisutne da govore »kratko«. Odmah je uzeo reč jedan od. zastupnika Varaždinske županije, ugledni član konzervativne grupe Kazimir J e 1 a č i ć, koji je počeo protestom protiv zloupotrebe načela slobode, jednakosti i bratstva. Treba »da nitko ne dira u tudji imetak«. »Što ako neka gospoda tvrde da treba time puk umiriti, vrlo žalosno bi bilo, da puk takove želje goji. Ja imam sreću biti zastupnik od 20.000, pa ipak ništa od toga ne znam. Znam za ljude, koji su trčali od kotara do kotara, koji su »principia« komunistička (Sic!) rasprostranjivali, samo ako (t. j. da) za svoje zastupnike put izaberu; zato ja tajim da se prosti puk mogao takove) naputke dati, suprotivno tvrdim da mnogi i nnogi od naputka takovog ni reči ne znade«. Govornik žučno ismejava argumenat, da će zastupnici nositi glavu u torbi, ako to i to puku ne donesu. Obraća pažnju na to da u mnogim opštinama uopšte nema šuma, te je dakle tamo traženje drva i žirovine od strane seljaka isključeno i pita »jel će im može bit država zato tamo šume sadit?« I odgovora pouzdano: »Bogme neće, a neće i mene kao zastupnika, ipak nitko ubiti ili proterati«. Govornik nalazi da je pravedno isplatiti naknadu »onoj klasi ljudi, koje j^ od g. 1834, sve žrtvovala«, koja je život u pogibelj stavljala, dočim su oni koji se sad najbolje (t. j. najviše) hvastaju i viču spavali i nisu ni pare na žrtvenik domovine doneli.« Tu govornik očigledno pravi aluziju na Ilire i naročito na 5 Jeiaeić: Seljački pokret. 65 ilirsko plemstvo; misli na početak pokreta iz g. 1834. {osnivanje Gajevih Novina i »Danice«, onda čitaonice, Gospodarskog Društva, kazališta; zatim na krvave sukobe u Zagrebu povodom restauracija i hoće da pogodi mađarone, koji su se u antinacionalnoj propagandi služili kao argumentom protiv Ilira i snaženja narodne samostalnosti tiime, da su činili Ilire krivim, da je tako zadocnilo oslobodjemje kmetova). Prelazeći na pitanje o regali jama, Jelačić kaže da smatra da su već ukinuta prava monopolskog sabiranja pijavica, pa onda monopoli mlinova i taksa za kazane, koju su bili dužni da plaćaju seljaci spahijama, jer to spada na »urbar«- Ostavljajući na stranu »ptičariju« i »ribariju« misli da »pijacovina«, mesarija i krčmarija tako ostane kao što jest. Druga prava neka se naknade ...« U izjavi o regali j ama koji moraju biti sačuvani vidimo pravo programno tražene izvesne grupe saborskih poslanika, da se neki delovi feudalnog uređenja društva ipak pošto poto očuvaju. Još jače izražava ovu težnju požeški gradski zastupnik Svetozar Kušević. On se ne slaže sa prostim ukidanjem manjih regali j a. Za njega ne važi argumenat »da to puk naš silom i pretnjama nekim iziskuje {t. j. traži). Imajući sreću članom puka biti nikada dopustiti neću, da puk tako nebla-gorodno misli i da bi mogao u ovome burnom vremenu radi nekih koncesija sebi narodnost, domovinu a braću svoju žrtvovati jer u trenutku ovom ne preti nevolja bol j arom samim, nego je neprijatelj naš opšti. Na utamanjenje pako ovih pravah ne mogu pristati za to, jer bi time bili oštećeni ne samo plemići, koji su u najnovije vreme dobra pokupili; već bi oštećena bila ona klasa ljudi, koja žilu životnu jedne države sačinjava, t. j. gradjani jer ovi novci imadu kod bol j ara . ..« Tu govornik vesto podvlači izvefenu solidarnost interesa zemljeposedničkog plemstva i gradskih kapitalista, čiji su zastupnici bili u priličnom broju u samom Saboru i koje je on zastupao. Posle govora konzervativnih feudalaca ponovo su se na saboru čuli govori socialnih radikala i to u prvom redu zastupnika Sveto Ivanskog, Dolovčaka. Sloboda, jednakost i bratstvo samo su na jeziku, rekao je on. >Ja ne znam kako bi to moglo biti da seljak koji ie tako dugo stenjao pod jarmom, da on, velim, ne može prava imat vino točit na svojem ... Napokon jedno g. Jelačiću (Kaz.) odgovoriti moram, što veli da je ona klasa od g. 1834. za domovinu borila se; neka se izvoli spomenuti da ih se je od druge klase u istu svrhu mnogo ne samo borilo, nego i ranilo i pače ustreljalo.« Tu govornik misli na ubijene gradjane i visokoškolce zagrebačke, povodom krvavog događaja 1845. na Markovom trgu — Pleternički (požeške županije) narodni zastupnik Š p u n priznaje, da je zaista plemstvo mnogo žrtvovalo, ali ipak u ime jednakosti i bratstva traži da se mala kraljevska prava svima dadu. Ipak nije protiv naknade štete, Prečecki (križevačka županija) narodni zastupnik, P a v 1 e c, odmah iz početka napada Metela Gžegovića: »g, Ožegović kaže da Sabor ovaj nije zakonit (Ožegović prekine: to ja nisam kazao, još jedanput velim da to kazao nisam!), kao da su plemići izvorni stanovnici, Kad se je dakle narod sirno naselio? Ja vavek čujem ovde, kako se neka gospoda boje za svoje kapute, valjda već oni nešto slute o represalijama, G. Georgijeviću protuslovio je g. Kukuljević a glede prispodobe o lađi na uzbunjenom moru, veleči da to ne može biti, da se baš oni iz nje bace, koji su njezini krmani i ravnatelji bili, dakle su svi drugi bHi mornari, a zašto?, jer nisu imali prilike da više postanu (vika: na predmet!). Pitam ja dakle gospodu kojim pravom vlasteli za to naknadu tražiti mogu? Uzmite jošte na um i to, da se jedan težak plaća sa 10 krajcera; ostavimo sad jednu sesiju 1000 težaka, bila bi dakle za 20 godina sasma isplaćena, a koliko dvadeset godina stenje narod pod lakomstvom aristokratičkim?, pa ipak naknadu za ovu stvar tražite! To je smelost, neviđena smelost od vaše strane. Promatrajući sadašnjost i prošastnost vidimo da je u zakonotvorstvo uticala do sad samo jedna frakcija pod užasnim (sic!) aristokracije imenom. Otud je sledilo da su svi zaključci smerali samo na ugnetenje naroda u duhu ari-stokratičkom, dakle narod nam nije imao istorije kroz dve stotine godrma.« Ovaj žučni govor nije se dopadao prisutnim konzervativcima, koji.su ponovno prekinuli govornika 5* 67 vikom: »na predmet!« Ali Pavlec je nastavio u istom duhu. * . ., Sve što se o slavi naroda govori, to je samo slava aristokracije, a slava naroda našega bila je ropstvo. Ako baš sada nadvlada aristokracija, zato ipak neka ne radi nika-kove zaključke o naknadi, jer može sigurno biti da će se ti zaključci već na budućem saboru uništiti — jer se kaže u diplomi banskoj »da se puk oslobađa od tlake tako da mu se nikad više naperit moglo ne bude« i to bez ikakva uveta. Jednakost je izrečena između Granice i Provinciala, buduć je i tamo carska rabota ukinuta, a nju nitko neće nadoknaditi, dakle i mi ako smo dosledni, jednakosti radi s Granicom to isto izjavit moramo za to ja tu svečano u ime naroda protestiram proti tome da bi se naknada poštenjem naroda garantirala« (buka i živio!). Poslednji od govornika pribe-ieženih u »Narodnim Novinama« bio je Matić, Obraćajući se na konzervativce on je izrično kazao: »Ova naša prava proizlaze iz sistema feudalnog t, j- iz prava jačijega. Naši stari kraljevi delili su sve svojim ljubimcem, pa i ljude, a ovi su ih prodavali. Čovek nije stvar, dakle se nije imao prava poklanjati, dakle nije on nikakvo pravo dobio, kome je poklonjeno. Pitam ja danas: ima li se naknada za ovo dati? Ja mislim, gde pravde ne ima, ne ima ni indemmiza- ; cije. Budući pako neki kroz tolika stoleća ljudi uživaju zato vele, da je to pravo vremenom potvrdjeno; nu prava čove-čanska mislim vreme zastariti ne može. Ja kažem, da si narod pomoći nije mogao; ovaj sabor je prvi put svoju glavu digo, pa pita: što je bilo s nama za 600 god.? Mi mu velimo — nepravda! — Kaku dakle naknadu mi tražit možemo, kad ju narod ne traži za potrpi jenu nepravdu? (pleskanje). Iz gledišta dakle naravskoga nikakove naknade ne treba, ]er je nepravedna (pleskanje), A tko bi ju platio? Ja koji nisam ni znao, što je urbar. To je dakle razumete li, iz gledišta naravi posve nepravedno (jedan glas: al ne iz pozitivnog!) Nadalje prvi put u mom životu čujem, »da se ne, smije ptica u zraku ubiti, ni zec kad mu zelje jede (smeh)«. »Na rodne Novine« beleže da je bilo više govornika; no njihove govore one nisu donele. Posle opšte vike »zaključak, zaključak«, ban Jelačić proglasio je zaključak, koji je ušao u odluke Saborske, kao zak. čl. XXVII, XXVIII i XXX. Kako izgledaju odluke ovog znamenitog Sabora o tako zvanom urbarskom, ili kao što bi sada rekli, agrarnom pitanju? U članku XXVII potvrdjuje se ukidanje kmetske zavisnosti seljaka i njihovo pravo vlasništva na tako zvane »urbarske zemlje«. »Sve urbarske dosadašnje službe i daće prestaju 2a u vek. Isto tako izjavljuje se i proglašuje nezavisnost tako pojedinih podanika (kmetova) kao i čitavih opština od dosadašnje oblasti vlasteoske (spajinske) (»§ 1«). Svaki dosadašnji kmet jest neograničeni vlasnik urbarske zemlje svoje, te ju može i ćelom ili na komade zameniti, založiti ili prodati« (§ 3,). Pravo uživanja tako zvanih manjih kraljevskih prava proširuje se na savkoliki narod; zato naređuje se ovo: a) dosadašnje pravo krčmarenja od Miholja do Đur-đeva zadržat će i u buduće svaka opština. Osim toga moći će svaka opština i od Đurđeva do Miholja isto pravo uživati na jednome mestu, b) Po pravu krčmarenja razumijeva se točenje svake vrste pića, naime vina, piva i rakije. Ovo pravo pripada samo čitavoj opštini zajednički, a opština će podati u najam (iz arende) na korist opštinske peneznice (blagajne); c) ribarija, ptičarija i mesarija dozvoljuje se svakom na njegovoj zemlji ili gruntu; d) lovina (lov) je takodjer svakome slobodna samo ne u šumi isključivo vlastelinskoj 'iliti adolijalskoj.« (§ 4.). Proglašeno je dalje slobodnim, bez plaćanja takseT pečenje rakije, paljenje cigle i kreča, a isto tako i građenje mlinova (§ 6). Pitanje naknade štete vlasteli regulisano je ovako: »Država jamči vlasteli da će dobiti naknade za sve urbarske službe i daće, kao što i za štetu, koju imadu odatle, što se pravo krčmarenja proteglo na opstane. Posebni državni odbor opredelit će način i izvor ove naknade, te će svoje delo podneti bližnjemu saboru. (§ 8) Uz to pro- glašeno je zasebnim člankom (čl. XXX) moratorno stanje za vlasnike poseda, koji su nastradali od ukidanja urbara. Što se tiče paše, drvarenja i žirovine, pitanje o njima regu-lisano je čl. XXVIII, koji pored niza procesualnih odredaba i naređenja upravljajućem odboru (t. j. privremenoj hrvatskoj vladi) da sprema zakonski predlog o unapređenju šumarstva (§ 9) sadrži u glavnome sledeča pravila: z a Hrvatsku: U onim mestima, gde se do onda joste nije izvršilo urbarski uređene i odelene paše, zadržava se glede paše i drvarenja i nadalje dosadašnji običaj. (§ 1). U mestima gde je odelenje već potpuno završeno, stanje ostaje nepromenjeno i nikakva parnica ne može da bude podignuta (§ 2). Parnice koje su zbog odelenja šuma već dignute treba da idu redovnim putem (§§ 3 i 4). Dozvoljeno je i vlasteli i seljacima da traže odelenje šume za uživanje seljacima koristi paše, drvarenja, žirovine i pobiranja šišaka, (gubača) (§ 5). Za Slavoniju, a) gde nije dovršena urbarska regulacija, onde je slobodno pasti vlastelinu na zemljama podaničkim, a bivšim podanicima na zemljama i šumama vlastelinskim. b) U mestima, gde je paša već po zakonu uređena, zadržava se u buduće dosadašnji običaj; c) dok se drva-renje konačno ne opredeli zakonom, dobivat će svaki podanik za domaću potrebu za krov i za plotove drva na priličnom mestu u šumama u kojim je dosada uživao urbar-ske koristi; no za plotove dobivat će drva svake vrsti, a stojeća osim hrastovih i bukovih; d) gde su bivši podložnici do sada imali žirovinu u vlastelinskim šumama, tu će ju i u napredak do buduće regulacije uživati i to dovoljno -— osam nedjelja dana, bez svake daće ali nipošto za trgovinu i špekulaciju, već samo za domaću potrebu koju će opredeliti dotični varmeđijski (županijski) sudac, (§ 10). Banska diploma o ukidanju kmetske zavisnosti potvrđena je (čl. XXVII. §2), a u isto vreme rešeno je, da se ovi zakoni proglase i uvedu u život i bez kraljeve sankcije, u nadi da kralj ne će odbiti da ih potvrdi (čl. XXVIII. — infine). Kao što vidimo urbarski zakoni Hrvatskog Sabora g. 1848. nose kompromisni karakter: sa jedne strane neka se prava ukidaju besplatno, ali u isto vreme za ukinute urbar-ske službe i daće, a takode i za proširenje prava krčmare-nja na opštine vlasteli obećana je naknada, rok i način isplate koji nije određen. Sačuvano je dalje pravo seljaka na uživanje izvesnih i to baš velikih koristi u vlasteoskim šumama. Nisu upravo u svemu pobedili levičari, ali ipak njihovo mišljenje nije ipotpuno propalo na saboru. Najzad ostalo je nerešenim pitanje »vinskih gornica«, koje je kao što ćemo uskoro videti postalo izvor ozbiljnih zapleta i nereda. Na takav način pobedila je tačka gledišta ovih zastupnika, koji su smatrali odnose cenzualista (zakupaca) ža čisto privatne, koji nemaju veze sa urbarom i zavisnošću seljaka. Uskoro posle izglasanja urbarskog zakona Sabor se razišao naimenovavši bana Jelačića diktatorom, a njemu u pomoć izabravši tako zvani upravljajući odbor, koji je sa banovim namesnikom Mirkom Lentulajem na čelu i upravljao faktički Hrvatskom i Slavonijom za vreme Mađarskog Rata . . , Kompromisni karakter i po neki nedostatak preciznosti u urbarskom zakonu Sabora, koji nije potpuno zadovoljio ni seljake ni vlastelu, izazvao je, u vezi sa teškom međunarodnom situacijom, niz zapleta i žalosnih događaja u hrvatskom i slavonskom selu, na koje mi sada prelazimo, (Govoreći gore »desničarima« i »levičarima« nisam mislio pod ovim nazivima, da su oni u Saboru neke konstituisane stranke sa određenim programom( nego sam time samo obeležio azvesnu razliku raspoloženja pojedinaca)2*). VI. Kako je proglašen i primljen urbarski zakon sabora? Za odgovor na ovo pitanje imamo samo oskudnih neposrednih podataka. Iznosimo sada nekoliko od njih. U Požezi, naprimer zakon je proglašen u isto vreme sa dolaskom bana Jelačića. Povodom ovih događaja »veliki belež-nik Miroslav Kraljević predmet učini da za sretno doče-kanje dana ovih t. j. 15. srpnja t. g. gdi se je ukazala sjajna zvizda Danica županiji ovoj, t. j. Preuzvišeni, Premili g\ Ban Jožo Jelačić i gdi su pravice narodu poljo-dilskom najspasonosnije i najobilnije proglašene i obznanjene Bogu Svemogućemu, od koga sva proi^tiču zafališe i u crkvu obodvojed izpovidanje ide »Tebe Boga falimo odpiva, što bi primljeno i tako se sednica raspustila. Zatim je u smislu predmeta u crkve išlo i milom Bogu na ovakima darovima ko što danom današnjim iskusi ceo narod u dubljini srca zahvaljivao i blagosivao i njemu slava i dika u nebesi davala. Kao što javljaju »Narodne Novine«, došlo je u Požezi povodom proglašenja saborskih zakona do malo življe diskusije. Naročito je naglašena potreba da se narod umiri. Između drugih govornika saborski zastupnik i banov komesar za Slavoniju Josip Bunjik je rekao: »Članak ovaj (o ukidanju urbara) u Saboru učinjen, je plod duha vremena, vremena u kome sebičan ništa ne može učiniti. Sada je narod čuo, da su mu take pravice podeljene kakove skoro ni jedan narodne ima. (Sic!), zato želim, da ona prava, koja su spa-hijama ostala neoskvrnjen ostavi. Jer, verujte mi, da više nećete dobiti, što ste dobili, dobili ste«.30) 18, jula zakon o ukidanju urbara proglašen je u Varaždinu na velikoj županijskoj skupštini. Zapisnik ne donosi nikakvih naročitih podataka.31) Ali proglašenje na velikoj županijskoj skupštini nije bilo još merodavno: trebalo je, da se svaki novi zakon proglasi na licu mesta, od strane velikih sudaca. Ovaj posao nije bilo lako izvesti sa svom potrebnom i željnom brzinom. Da je sporost u proglašenju ovih zakona, koji su bili od tolikog životnog značaja za narod, bivala zaista uzrok komešanja i zapleta doznajemo iz službenog referata vel. suca Karoljia od 22. juna 1848. g, »I ovde u Grobniku, piše Karolji, puk uznemiren bio, da nisam na svu sreću ove nove urbarialske zakone od gosp. poglavitog podžupana Josifa Bunjevca u vreme dobio, da ih puku obznanim i pravo tumačiti mogu. Iz toga se vidi, da uzrok ovakovih gibanja jest jedino taj što seljaci ovakove stvari predi privatnim putem i kroz novine nego li e od časnika županijskih sa-znadu; ter tako i poverenje prema takovih gube«. Najzad bi zakon i u županijskim središtima i po selima proglašen (izuzev mnoga mesta u Sremu, koja su se nalazila pod mađarskom vladom). Ali to -nije svuda donelo mir i red. I sa jedne i sa druge strane bio je red na više mesta poremećen. Ako bismo hteli ukratko formuli-sati, kakovi su to bili prekršaji i izgredi, mogli bismo reći sledeće: Spahije nisu hteli svuda da poštuju stare običaje i starinska prava seljaka; oni su oduzimali opštinama i pojedincima slobodno uživanje pašnjaka i šume, zabranjivali sečenje i izvoz drva i t. d. Sa druge strane seljaci nasilno su oduzimali vlastelinske šume, sekli su drva bez prava i prethodne dozvole, vodili su trgovinu tuđim drvetom i to ponegde na veliko, tukli su i gonili su službenike i stražare (t. zv. »lugare«) vlastelinske i zakupaca i šumskih trgovaca, ponekad gonili su i zlostavljali povodom različnih sukoba i same županijske činovnike. Nisu bili seljaci zadovoljni time, da je vlasteli ostavljeno pravo t. zv. »pijacovi-ne«, t, j. pobiranja izvesnih taksa na vašarima; nisu bili oni zadovoljni sa suviše ograničenim proširenjem prava vinotočja, koje je pripalo samo celoj opštini u svakom mestu, a ne pojedincima, dok su vlastela sačuvala neograničeno pravo vinotočja. U vezi sa ovim nezadovoljstvom došlo je do različitih izgreda i sukoba. Najzad po nekim mestima seljaci su počeli da odbijaju da plate »štibru« (porez), i da daju kola za vojne i administrativne potrebe, a isto tako i da rade na cestama, tražeći da to plate i rade u ime jednakosti i slobodnjaci i plemići, koji su ranije bili slobodni od ovih dužnosti. Ka svima ovim zapletima socialno ekonomske prirode pridolazile su komplikacije čisto političke prirode, — mađarska i mađaronska propaganda ili, kao što je bio pokret u Gorskom kotaru, lokalni separatizam. Do najozbiljnijih sukoba došlo je u jeseni u vezi sa berbom i pobiranjem gorskih daća, zbog neodređenosti, možda i namerne, Urbarskog Zakona, u kome su odnosi između vlastele i naslednih zakupaca gorskih zemljišta ostali nedo-dirnuti jer su smatrani kao odnosi privatno-pravne prirode, koji nemaju veze sa feudalnim uređenjem i urbarom. Sada ćemo navesti više primera različnih nesporazuma tužbi i sukoba, koji će osvetliti i detaljnije obrazložiti ovu opštu. karakteristiku. Još 27, maja ban Jelačić naređuje istragu po tužbi opština Brod, Belo, Grbac i Tupka, koje mole da im se povrate drvarina i »gmajna«, t. j, opštinski pašnjaci; istog dana ban naređuje istragu po tužbi opštine Čubar, kojoj je »gospoština« oduzela drvarinu.32) Sličnih fakata ima iz doba posle proglašenja saborskih urbarskih zakona, Naprimer, 8. augusta, na skupštini županije zagrebačke, odlučeno je da se po banovom nalogu povede istraga po tužbi slobodnjaka Babica (4 kuće), da im »gospoština« u šumi Kalinovac i Lomnica uskraćuje »pašu, žirovinu i drvarinu«33) a isto tako po tužbi mnogih stanovnika sela Nart protiv Kaptola Zagrebačkog, koji im je smanjio gmajnu i procenio kvar, kad su oni došli, na svoju gmajnu dosuđenu njima od Ugarskog Namesničkog Veća, Iz službenog referata kotarskog suca Sandora od 19, septembra vidi se, da su seljaci bili potpuno u pravu, tužeći spahiju vlastelinstva Čerukovec, Istragom pomenutog Sandora utvrđeno je, da je spahija postepeno oduzimao od seljaka pašnjake i drvarinu.34) A evo još sličnih fakata iz dokumenata Banskog Vijeća: 27. juna Bansko Vijeće piše Žup. Virovitičkoj da se ne smeju vršiti izbori za mađarski sabor i onda produžuje: »Sa nemanjim nezadovoljstvom razumeli smo, da nekoji spahiluci svoje dosadašnje kmetove iz uživanja svojih prijašnjih i mirno uživanih pašnjaka silovito teraju i takim načinom miroljubivi prosti puk uznemiruju i bune. Zato vam nalažemo s onim ipod vašim osobitim 't. j. ličnim odgovorom (odgovornošću) da takova nasilja preprečite a glede već počinjenih da strogo istraživanje od strane županije odredite i ako bi se pronašlo da je koja gospoštija toliko nasilnički postupala da dotične seljake u svoje prijašnje dobro reparirate«.3"') »Dalje doznajemo, da su vojnici pozvani iz opštine Topolo-vačke molili bana, da se on pobrine za njihove obitelji pošto gospoštia oduzima pašu, drvarinu i najzad zemlje, kupljene za gotov novac«. Kao što smo gore spomenuli nisu ni seljaci ostali na miru. Da navedemo nekoliko primera: »Iz službenoga iz- vestja koje je poglaviti g. Antun Vakanović, kraljevskih primorskih dobara nadzornik podnio, uvidjela je skupština da tamošnji seljaci bivši komorski podložnici komorske šume nemilostivo seku i uništuju«, piše zagrebačka županijska oblast »visokom vrhovnom vojničkom zapovedniš-tvu« u Zagrebu, »Za doskočiti tome zlu izaslan je podžupan Josif Bunjevac sa sudbenim stolom na lice zemlje i dopita-na mu je od naše strane vojnička pomoć od jedne kumpa-nije«, Kraljevski šumar iz Vrbovskog u opsežnom aktu javlja Banskom Veću o nesnosnom stanju kraljevskih šuma koje seljaci iz Lozna, Sungara, Mrkog Polja, Ravne Gore i Siu-bice nemilosrdno seku i pljačkaju počev od aprila meseca,36) U Virovitičkoj Županiji, kao što banski povetrenik Josip Bunik javlja, ima ljudi »tako siloviti da ne mareć za zapovedi, koje im časnici izdaju svojevoljno postupaju kontribuciju (naročiti vojni! porez) plaćati nećedu, zemlje i ostala spahiluka otimaju i druge zulume čine , , .« Pošto snaga, koju ima na raspoloženje banski poverenik iznosi samo 40 stražara moli da se mu pošalje 50 serežana. Bansko Vijeće traži pomoć od vojne komande,37) Ivan Zidarić, vrhovni upravitelj Križevačke županije, javlja da u vezi sa početkom pobiranja žirovine i polaska čopora svinja u šume, zbog pomešanosti urbarskih i neurbarskih šuma počinju smutnje- »U pitanju žirovina se od dana do dana povek-šavaju, dosadašnji podanici u teritorijalnim (t, j, gospodskim šumama od žirovine bivšoj gospoštiji niti; plaćati, niti se poravnati, niti parnicu podignuti nećeju, a ipak žirovinu uživati silom žele«. Bansko Vijeće upućuje križevačkog vrhovnog upravitelja na strogu primenu zak. čl. 28, g, 1848, t, j, urbarskog zakona Hrvatskog Sabora.*8) 13, septembra banski namesnik daje nalog zagrebačkoj županiji, a županija traži od vojnog zapovedništva 10 do 12 serežana za održavanje reda na sajmu 15, septembra u Kravarskom, gde su na sajmu, održanom 24, augusta neki ljudi pobunili sve, koji su došli na sajam, i silom prinudili službenike gospoština Siče i Selin da povrate novac, uzet za prostor na sajmu (pijacovinu), »Da bi sačuvati mir i zaštititi pravo gospoština na pobiranje pijacovine, ako ono zaista postoji«, banski namesnik je i dao nalog županiji na osnovu molbe-tužbe pomenutih gospoština.39) 24. oktobra kaptol zagrebački moli županiju za vojnu pomoć za pobiranje pijacovine na sajmu o prazniku Sviju Svetih na njegovom kraljeveckom imanju; 10. novembra grofovi Drašković traže isto tako vojnu pomoć za obezbedenje pobiranja pijacovine. 15. septembra mole opštine Duman, Lukovdol i Pleme-nitaš za odobrenje slobodnog točenja vina; one nisu pristale na licitaciju prava vinotočenja od strane vlastelinstva. Samoborska opština, koja je od vajkada uživala izves-ne povlastice, obratila se 15. septembra na županiju zagrebačku sa opsežnom i nakićenom svakovrsnim kićenim izrazima molbom, u kojoj predlaže, da se odgodi rešenje pitanja o krčmarenju i da se dotle sačuva opštinska krčma. Početak molbe dosta je zanimljiv: »kad slatka reč slobode, koja je milu našu toliko pretisnutu Domovinu posetila zaori, kad načelo jednakosti ustanovi se i pobedonosni barjak bra-timstva razvije se ustali smo i mi, Samoborci, uvek nepo-rušenom vernošću domu odani iz teškog sna ropstva, skidajući sramotne verige u koje nas ob s_kurantizam prvijeg surovog veka bezobzirno sapeo . . . Mi, Samoborci ljudi od kalibra (?) ibez krasnorečja i fraza (iphrasa), bez laska-juće konvenentije (convenence) čim bi izjavliena i proglašena bila nezavisnost od vlasteoske oblasti i čim bi feudalizmu smrtni udarac zadat bio«, uveli su kod sebe slobodno viiiotočenje, zašto ih je optužio njihov bivši vlastelin. Još 6. septembra referisao je istu stvar veliki sudac Martinko-vić. On je zabranio samoborcima posebno točenje vina, ali oni nisu pristali da se pokore ovoj zabrani, zasnovanoj na zak. čl, 28.848 nego »sa bukom i vikom izjaviše« da će i nadalje točiti vino svaki posebno. U požeškoj županiji izjavljena je u mnogim opštmama želja da se otvore krčme na više mesta; u drugim puk hoće da se zabrani gospodi zemaljskoj da drže zasebne od opština krčme. Javljajući ovo Upravljajući Odbor Županijski moli Bansko Vijeće, da mu da uputstva. Bansko Vijeće, pozivajući se na ugarski zak. čl. 9.: 836 i hrvatski zak. čl. 28.: 848 tumači, da seljacima pravo vinotočenja pripada samo sa ograničenjima a gospodi neograničeno.40) 18. juna referiše županiji zagrebačkoj jedan »maltar«, t, j. skupljač takse za putovanje po cestama, da nije mogao naplatiti »maltu« (gore spomenutu taksu) jednom vlasniku svinja, pošto u tome beše sprečen od nekog kmeta varoš-kog, koji je rekao: »kaj« (zar) ne znaš da je u Talijanskoj revolucija? Pak ćemo i to napraviti, sve potući (sic!) pak smo onda fraj«. 26. jula počelo je bunjenje u opštini Mikušje i naročito u selu Kupčini, gdje su seljaci odbili da plaćaju štibru, i da rade na cesti dok isto tako neće platiti i raditi slobodnjaci i plemići, po načelu jednakosti. Pozvali su se na bansko pismo. Ovo pismo nije ništa drugo nego saborski zakoni i diploma banska o ukinuću tlake. Sudac Kukovec ništa nije uspeo u svojim tumačenjima i naredbama. Zato je prema nalogu županijske vlasti od 4, avgusta uz pomoć serežana uhvatio buntovnike koji u Karlovcu »primerno kastigovani bijahu« (naravno tu se podrazumeva žestoko batinjanje). Na plaćenje štibre i na rad na cesti svi su »krepko« opomenuti. 9. oktobra referiše sudac Čačković, da su se seljaci pobunili sa oružjem protiv »preprege«.41) Upravljajući odbor županije varaždinske odlučio je 7. septembra, da traži od bana oružanu pomoć, da natera na poslušnost županijskim vlastima seljake opštine Dubrovačke i Lopinske, jer su oni kako je to županijskom odboru kotarski sudac Kazimir Jelačić javio, odbili da regulišu svoj dug svojoj zemaljskoj gospodi (urbarske i druge dugove iz g. 1847. i 1848.), govoreći da su sve daće i tlake i »vas dug« ukinuti, da ban hoće ponovno zavesti tlaku, te da su gospoda postali muži a oni gospoda. »Suca seljaci su ismejavali a ovoj nekolicini seljaka, koji su se pokorili sudačkoj odluci pretili su smrću«. Ne odobravajući okrutno postupanje suca Kazimira Jelačića, Županijski Odbor ipak je tražio od bana vojnu snagu za održanje ugleda sudske vlasti«.42) Sabrani dokumenti, koji se odnose na stanje stvari u pojedinim okolinama ili na neke izvanredne događaje (Grobnički, Granešinski) još će nas bolje uputiti u nožna- vanje i razumevanje ondašnjih prilika i pokreta, zato i prelazimo sada na njihovo podrobnije izlaganje. Tako n« pr. o neredima u Gorskom Kotaru, tokom meseca jula, sačuvano je u arhivu zagrebačke županije više (naime šest) akata. Već 8. jula veliki sudac Ljudevit Ka-rolji (Karolyi) javlja (njegov akt je pisan u vrlo uzbuđenom tonu sa više precrtanih reči) da seljaci svuda toče vino, neće da slušaju njegove zapovesti, da vele da je njima točenje vina slobodno prema publikacijama inspektora Koraša iz Broda, seku gospodske loze, bune se; u opšte položaj postaje sve gori. Zato moli da mu se pošalje »kumpanija sol-daitov, jerbo broj 750 serežani jest, ali bez pušaka, olova i praha (baruta) i da seljak seljaka u sadašnje osobito burno vreme ukrotiti neće svaki pametan privideti može«. 20. jula aktom upućenim »Visokom Varhovnom Zapoviedniš-tvu« Županijska Skupština traži da se njojzi stavi na raspoloženje »kumpanija vojnika« pošto »porod koji se jedanput među prostim narodom porodi na dan dan rasti i zlora-zumljena sloboda i darzovitost u otimanje pretvoriti se; to nas opet uvierava tužba g. Ladomira Paravića Čubarskoga, kojem seljaci šume otimlju i bezobzirno sieku i uništuju, koji nas moli za vojničku silu ... « I zaista 22. jula veliki sudac Karoli javlja o sukobu između vlastelinstva Čubar zbog toga kome pripada vinska gora i šuma. Sami akt pisan, kako se vidi iz akta od 27. jula, na licu mesta pod pritiskom seljaka i za umiriti njih.« 26. jula javlja iz Grobnika prisežnik Maks Mihalić, da u Čabru i uopšte u Gorskom kotaru vlada nered; puk je pobunjen, šume su gospodske od njega zauzete; gibanje se širi na kotar grobnički, i ako red još nije bio poremećen. U delničkom kotaru Mrkopoljci dan na dan najljepša drva iz loze Fužinarske u Reku na prodaju voze »ter tako strahovito loze kvare i uništuju.« 27. jula Karoly javlja: u Grobniku »jednostran ondašnjih seljaka pervi jesu težake tergovačke u šumi gospodski poleg kontrakta sa gospoštinum Grobničkum naređenoga d e 1 a j u ć e iz takove (t. j. šume) i z t e r a 1 i pod tem vanum da ta šuma ne gospodska nego njihova jest. Zatemo to isto i na isti način seljaka popredi (t- j. ranje,) pod grad Čubar spadajući u gospodska šumi učinili, rekuć da to njihove šume k tomu isti Čabarski seljaki jošće svoje straže na svakom iz šume polazućom putu sa oružjem postavili i nekoje lugare gospodske proćerali; gospodske bule (t. j. znakove) koje popredi nazočnosti gospodskog lugara u papir zamotali po istom lugaru pako zapetčatiti dali i sami seljaki u grad Čabar odneli i tamo takovi predali jesu. Nekoji oficiri (t. j. službenici gospodski), tako i isti nekoji seoski biležniki zbog vsakojakih seljakov groznih iz Čubera pobeći morali jesu«. Zatim Karolji priča, kako je on pokušao da blagim postupanjem i razgovorima umiri seljake. I zaista do krvi i tuče nije došlo. Najzad 30. jula »poveritelj« Ivan Miletić podneo je u Zagrebu službeni referat, u kojem je nacrtao jaku sliku stanja u Gorskom Kotaru- »Kod prilike kada je pokorno potpisani po občinam svima Gorskog kotara serežane popisujuć, iduć naidio sam sa velikom žalostjom, da nekoi stanovniki Gorskog kotara goru prez dopušćenjaJ siku, vuku, voje i hametom zasviu, šta škode ne rade, sikuć stara stabla, to više rade posićena debela stabla, dočim ako jedno staro i debelo stablo pane stotinu mladih stabla satare nu tako, da mjestih, gde pervo timar gora ležaše, sada gole stenje ostale jesu, šta čovek kad vidi suznim okom reći mora. — Jao si ga potomcem stanovnikah Kotara Gorskog; — jerbo ako učinjeni kvar ne malo proesapi, reči se mora i more da učinjeni kvar do 50.000 forinti iznosi, a samo ona drvlja, sita ga sada posićena ima, ako bi se obustavilo znamenitu sumu novacah bi iznelo. Svemu ovomu zlu bio bi doskočiti znao da sam odkuda pismenu nalogu dobio, ali odnikud ništa ... « Miletić produžuje u istom koloritnom lirskom tonu i stilu, a zatim predlaže da mu se dade naredba upotrebiti snagu serežana, koje on ima, da se oni snabde olovom i prahom i da on dobije pravo uzimati tokom celoga dana »Ferman«. Obeća je brzi uspeh. Iz ovih akata vidi se još da su u kotar provalila osmorica hajduka,4') O stanju u kotaru Sveto-Ivanskom, za vreme saborskih sednica, govori vrlo opsežan referat velikog suca Đure Pisačića od 9, jula, sledeće: ... 1, Da se mnoge gospodčie žalosno tuže da naredbe u predmetu dužnostih družine prama gospodarom i ovih prama službenikom iz velike skupštine 22-og svibnja za strogo obderžavanje izdane i proglašene ne obderža-vaju se. U imenu pako tužio se g. tajnik i sudbenog stola predsednik Herman Bužan (poslanik kao što znamo na Ugarsko-Hrvatskom i Hrvatskim Saborima i predsednik Urbarskog Odbora Sabora) i gospodčia Božjakovećka oa službenici njihovi (kao kravari i biruši) negledeć na redbe da na godinu dana dobrovoljno pogodili se jesu, jeli doživiti moraju, ili ne? svi prošastog meseca lipna zaidne dane Blago sebi izručeno ostavivši potajno u noći iz službe pobegli su- Na tužbu indi ovu meni postavljenu da sam sve te begunce po sudnih seoskih pred nazočnost moju dozvati zmedu koji službenici g. Bužana na poziv ovaj postavili se jesu, kojim naredbe po slavni županiji izdani proglasio i na obderžavanje pod oštru kaštigu opomenuo sam. Božjakoveoki pako pod ništa dojte hoteli nisu, veće po sudcu općine Ježero meni poručili da oni u tim poslu na ničiju zapoved nejdeju . . , ... 2. Dana 2 srpna g. t. obderžavao se je sajm pri-veligialni kod svetog Bercka u Božjakovini, na kojem gospodčia poleg svojih regalzkih pravah po pisaru i lugarih svojih piacovinu pobirala je, ali jedva puk začuo da se piacovina pobira odmah nekoliko puntarah iz Kri-ževačke Županije pobunio im puk, kazuć da poleg novih madjarskih pravic preostale su sve daće i plaće — tako-djer uverili su puka da u Verbovcu usudila se bila gospodična piacovinu pobirati, ali kad izti Puntari na sajam doidovši zahtevali su svoje novce natrag odma seljanikom povratjeni bijaše. Bunenje ovo jednog Križevačkog slobodnjaka (kojega predovek — t. vj. prezime — pod nika-kov način saznati mogao nisam) dalo je povod da do 500 glavah puka sakupilo se je koji pisara Božjakrveč-koga fatati i vezati, negove pako pomoćnike Lugare ras-tiravati začeli su i može bit bili bi ga ubili da ja iznenada on kip u Kornišćah iduć nadošo nicam, kojom prilikom uverio sam se da iz te bune množinom sakupljenog ljudstva, moglo bi se veliko zlo poroditi jerbo izti slobodnak već i mene prevzetno začeo je ispitivati: Što ja mislim da puk može bit ne znaje kakove pravice njemu Madjari podelili jesu? Koje Križevačka i Zagrebačka županija njemu zatajiti hoćeju, nego ne b u ništa s toga (položena slova u originalu). Na to ja njega izkol mojih upitam: »A ko ste vi mudri čoveče?« On meni odgovoriše: »Što vas je briga za moje ime?« Što videći, kao bes (t. bez) asistencie budući, odmah uzeo sam pisara na kola, udalio se iz sajma, ter taiiko i pisara Božjakovečkoga da-lešnih neprilikah oslobodio.« ». , . 3. Što se gradje občinskih i seoskih cestah i mostovah tiče ponovio sam po sucih seoskih više putah zapoved ali kako već prošastni miesec si. Županiju izve-stio sam takodjer do dana današnjeg ove zapovedi ne samo bez uspeha jesu, nego i takovi sudci i panduri bilo na cestu balo na kopi (?) Savski, bilo na foršpan zpogibe-ljum života svojega podeljivaju, što čin jednog seljaniria iz Moravća, kojega kao glavnog sudbenom stolu već predložio svedok.« », , . 4. Moram si. Županii takodjer objaviti da medu gospodari i družinom seljaninov nesloga, raspra i razboji dan na dan obmnožavaju se . , .« » . . . Vu ovom i mnogoverztnih drugih dogadjajah Biležniki i sudci seoski tužbe svoje postavljaju, da ne samo što vnogi seljanini veoma raizvuzdani zapovedi slušati neću, nego i na pazar k sudu bilo pred poglavarstvo župansko, bilo pred sud općine staviti se studiju, ter tako tužeći stranki više puta pravica podeliti se ne može. . .« Veliki sudac Pisačić traži da se primene brze i odlučne mere uz pomoć vojne snage, moli da se mu stave na raspoloženje serežani, njih osamnaest na broju, koji inače u Zagrebu »zabadava leže«. Iz ovog traženja i malog broja ljudi, potrebnih prema mišljenju iPisačića, vidi se da stvari nisu ipak toliko ozbiljno stajale. Najzad Pisačić završava ovim zanimljivim saopšte-njem, koje nam pruža malu sličicu ondašnje agitacije, koja, razume se, veoma liči na seoske agitacije kod sviju naroda i u sva vremena. »Najposle, veli on, »pako si. Skup čini izvestiti mogu, da sa višeh ljudih razumiti sam 6 Jelačić: Seljački pokret. 81 morao da puntari ovi ponajviše na sajmu po kerčmah tolnače (t. j. tumačenja) svoje krive rasprostiraju z kojemi puka svakojakemi načeli pobuniti tersiju se, akoprem u istom obziru ja krepke naredbe učiniti zamudio nisam, jedino meni u podobnih dogadjajah moć fali da takove emisare pofatati mogao bi, koji kak glasi se vići zlom pogibeljnom iideom puka buniju da, ak Horvati s Madjari složeni budeju seljanini kak goder tlake tak i zvremenom stibre oslobođeni budu, da p ako takove klevetnike koje puk ugodno sluša po našoj seoski politici sasnati tak lahko nije i naravno je: jer niti u Beču Meternihova politika prie porodjene bune podobna sasnati nije mogla.« Ovakvom oštroumnom crticom završava svoj. referat »sluga pokorni Juraj Pisačić veliki sudac«.44) Iz koncepta akta županije »Vojnom Zapovjedništvu« i referata kotarskog suca Vjekoslava Štunduara, koji u glavnom samo ponavlja Pisačićeve podatke, vidi se da su serežani bili zaista upućeni u Sv. Ivanski kotar. Između ovih akata nalazi se još i tužba jurasora i beležnika Luke Špinderka, u kojoj ovaj jurasor tuži nekog *> juristu« Drag. Čaića, koji, naoružan pištoljima, živi u sv. Ivan-skom kotaru, ponaša se vrlo grubo prema tužitelju koji ga ne može isterati iz svoje spavaće sobe, i buni seljake govoreći da ne treba raditi na cestama, dok ne počnu tamo da rade »popovi i grofi«. Dosta krupni i burni dogadjaj odigrao se u drugoj polovini leta u Grobniku i njegovoj okolini. O dogadjaju ovom sačuvano je veliko »Izvestje delujećega suda SI. Županie Zagrebačke zverhu neredov i samo sila puka Grobničkoga u gori Gospodskoj učinjenih, kao i progonstva g. suca kotarskog Maksa Mihaljića . . . SI. Županii pokorno podneseno«. Uz ovo »izvjestje« bilo je dodalo 29 različnih originalnih akata istrage od kojih na žalost nisu svi mogli biti pronadjeni u Z. Z. A. — »Delovanje« sudsko inia licu mesta, odobreno je od velike županijske skupštine.4") Sem toga u aktima podžupana Josipa Bunjevca o zauzeću Rijeke po nalogu banovu, pominje se isti dogadjaj i iznesene su o njemu još neke crtice. Na osnovu celokup-nog ovog materijala pokušaću da rekonstruišem tok grobničkog dogadjaja, čuvajući tačno svuda jezik i pravopis izvornih dokumenata. Nemir naroda u Grobniku, 5 naročito proterivanje ondašnjeg kotarskog suca Mihaljića, bili su uzrok rešenja Županije da se pošlje na lice mesta sud pod predisedniš-tvom podžupana Josipa Bunjevca sa vojnim odredom sastavljenim pod komandom jednog »ober-lajtnanta«, 36 vojnika, i oko stotine serežana. Odred redovnih vojnika bio je upućen iz Rijeke u Grobnik, prema naročitom nalogu bana Jelačića; iz službenog pisma podžupana Kralja, napisanog povodom šiljanja vojnika, vidi se koliko je straha i brige zadavao grobnički dogadjaj, zagrebačkim vlastima. Iz sudbenog referata vidi se, da je sud vodio istragu koliko po sadržini tužaba »gospoštine^ grobničke i drvarskih trgovaca, podnetih povodom »silovitih« postupaka seljaka, a takode i po stvari proterivanja suca Mihalića, toliko i po sadržini tužaba seljaka protiv »gospoštine« grobničke. U isto vreme je sud tako reći rasvetlio celu političku situaciju u Grobniku i okolini, i izvidio ceo »komplot« (zaver u). Pri početku svoga delovanja sud je pretkiljom upotrebe vojne snage rasterao jednu gomilu od preko 300 seljaka, koju je smatrao za »demonstraciju«. Sud je bio mišljenja, da smutnje kod puka imaju kao uzrok »mnenje da poslie oslobadjanja seljačkog puka od zavisnosti kmetske i šume koje prie vlastitost gospodska bijaše njihove postale jesu. A ovo mnenje je rasijano od kojega nemirnika«. Ali seljaci — i to starešine i suci i obični ljudi — tvrdili su »da to sav puk bez svakog naputka učinio jest.« A onda, kada je došlo do utvrđivanja toga, ko su bili čelo-vođe, a takode do utvrđivanja krivica pojedinaca, svi su izjavili da su podjednako krivi, i da su radili u potpunoj saglasnosti. Nađeno je dalje da je svih pet opštiina iz okoline Grobnika, svojevoljno obrazovalo jednu administrativnu zajednicu, da je sudac najveće opštine, i to grobničke priznat za poglavara ove zajednice, a neki Joza Durbeštć za vrhovnog šefa nad ovim sucem i u tom je smislu dobio 6* 83 i pismeno punomoćstvo. Zatim je utvrđeno, da su mesto serežana opštine imale naročitu narodnu stražu, da su one pisale susednoj opštini Fužinama, predlažući njoj da stupi sa njima u savez i da uvede i kod sebe sličnu organizaciju. Ova pisma i pisma opštine Grobničke na suca Josipa Ledera i na podžupana Josipa Bunjevca takode su uzeta u pretres. Po saslušanju optuženih i svedoka i po pročitanju dokumenata sud je doneo sledeče glavne odluke: 1. Dokazano je da su pisma pisana sa znanjem opštine, 2. Dokazano je, da su u sastavljanju ovih pisama uzimali učešća plovan Grobnički Martin Juretić, kapelan Antun Vurmašević ii penzionisani sveštenik Filip Juretić, a pismo na Bunjevca u njegovoj celini njihovo je delo. 3. Dokazano je, da su duhovnici učestvovali u celo-kupnom radu naroda protiv »gospoštine« i u proterivanju suca Mihalioa. 4. Dokazano je, da isti sveštenici i dalje opake svoje savete rasprostirali, puk po drugih krajevah na bunu upućivali jesu »i da su oni sastavili« »buntovno« pismo na podžupana Bunevca«, Zbog ovih krivica sud je tražio od senjskog biskupa da se ovi sveštenici uklone iz Grobničke okoline, što bi od strane biskupa odmah učinjeno. Što se tiče naroda sud je našao, da treba postupati ^krepko« i zato je Izrekao sledeću presudu: 1. Da se šuma povrati u sopstvenost »gospoštine«; 2. »birtije« i točenje vina da se ustanove saglasno poslednjem zakonu (u Grobniku, kao i svuda, gde je izbio nemir, većina seljaka točila je vino); 3. da se zabrani iznamljivanje opštinske paše od nekih seljaka, za hranu tuđih ovaca, što nanosi štetu drugim seljacima i »gospoštini«; 4. Da se odobri seljacima uživanje drvarine za ogrev po upustvima »gospoštine«; 5. Da se narodu da »les jelov« za^ stanje potreban«; 6. Da se »razluče« krčevine tako, da od urbarskih puk ne mora plaćati činž a od neurbarskih mora; 7. Da se puku odobri pobiranje ruje u svima šumama sem alodijalskih; 8. Da se odobri kopanje peska; 9. Da se tužba »gospoštine« protiv dvojice seljaka »za posičenje 30 bukvih« preda na rešenje sucu Mihaliću; da se »gospoštini« predloži da se ostale tužbe protiv seljaka »o učinjenom po puku kvaru u šumama i senokošima« podignu putem obične parnice pred sudbenih stolom; 10. Naređeno je da »gospoština« ne smeta seljacima sečenje drva na stajah«; 11. Od god. 1850. kada će doći rok kontrakta »gospoštine« sa trgovcima za sečenje šume, da se vrši javna i unapred oglašena licitacija, i da mesni ljudi imaju na toj licitaciji prioritet; 12. Da se narodna straža kao samovoljno ustanovljena raspusti; 13. Da se novi red upravljanja opštinama ukine i da se svi suci d starešine uklone sa svojih položaja; obnovu će provesti sudac Mihalić; 14. Da se učesnici pokreta osude na razne kazne. — Kazne su bile izrečene sledeče,- Po prvom razredu Jovo Durbešić — vođa pokreta, tri meseca zatvora bez železa, Filip Zvonja — sudac grobnički, tri meseca zatvora u žele-zima, Martin Mikulinić tri meseca aresta u lakom železu i 25 udaraca batina, Mate Vatoč — šest meseca aresta u tankom železu i 25 udaraca batin; po drugom razredu — mladići — neka služe vojsku kao novaci. Po trećem razredu — mesec i po aresta i 12 batina, po četvrtom razredu jedan mesec aresta i 12 batina, po petom razredu 12 batina u mestu učinjene bune. Troškove ekzekucije — 1465 fl, neka plate pet optuženih opština. Kako se vidi iz presude, sud je uzeo naročito u obzir nasilno postupanje prema sucu Mihaliću i tako zvana »buntovna« pisma, od kojih se samo ono na opštinu Fu-žinsku nalazi sada u arhivu. Oduzeće vlastelinske šume za sečenje drva nije smatrano za opasne i velike krivice. Pismo opštini Fužinskoj sadrži predlog da se od strane ove potonje podupre akcija za stvaranje posebnog »magistrata«. U glavnim potezima pismo glasi ovako: Opština Grobnička izveštava opštinu Fužinsku (»Dragu Bratju«) o postupku suca Mihalića (on je naime konfisko- vao i raspečatio njeno prvo pismo Fužincima) i o tome, kako su oni, Grobničani, postupali prema sucu Mihaliču. Zatim opština Grobnička piše sledeče: »Bratjo! Ako i kada potrebito bilo je slog učiniti medu puku lit orala Hor-vatskoga to je sada, jerbo nema načina, koga upotrebiti neće oficiri gradomedjski za priprečiti nam dostignutje želj naših a za priprečiti mir, red i slogu med općinom ovim, jerbo nedvojbeno vam poznato bunu hoće koliko na sercu leži ovim gospodom za i u napred moći deržati puk primorski u verigah. Uzdamo s e u Boga i u brižljivost našu, da toga već nikada biti neće. Onda, Bratjo, upotre-bimo sve sile za skeršiti njihove namere, pouzdajmo se u pravdu i u Lublenoga Bana, i svemu doskočiti hoćemo«. Izgleda da su ovaj lokalni separatizam i neprijateljsko neraspoloženje prema Zagrebškim Županijskim vlastima najviše ozlojedili sud; onda je on našao da postoji izvesna opasnost od administrativne zajednice pet opština, a i karakter mladog vode pokreta Joze Durbešića izgledao je sumnjiv i opasan po javni red i mir. Punomoćstvo, koje je Durbešić dobio glasi ovako: »Buduć da naše stvari koje spadaju na dobrostanje ne samo naše nego i naših potoma-kah s mnogim tegobama zapletene jesu, iz koje da se oslobode i naše vlašće i to isto sadašnje zakonotvorstvo zahti-va ne samo od pojedinoga (t. j. pojedinca) nego od svega puka, na koga puka pravu slobodu jedino teži i budući da mi sami p o sebi od ovih zapletakah koji odrišiti skradnje priživa vrime osloboditi se u stališu (t. j. stanju) ni smo; zato sudili jesmo jednodušno odabrati jednoga muža, komu tegobe naše dobro poznate jesu, i koga pamet i um sa željom našim pravičnim zadovoljiti u stališu jest i za ovog muža odabiramo — g-na 0?ipa Durbešić ne samo, nego uponovljastjamo ga da on pred vsim našim punoga naslova poglavarstvom zakonitim u ime naše govoriti i šta pravo skroz sbet (već) izabranih i predih naših uspomena na našu spadati vlastitost iznašlo se bude kripko protiv na-sirtiteljom naših uvik polak pravice braniti i zapretbe, koje može biti od koga zlobnoga duha postaviti bi se mogle viteškim i domorodnim duhom ukinuti može i mora; za istog g-na Osipa Durbešića sigurnost i za našega privolje- nja svedočanstvo ovu Prokuru poklam u naš občinski zapisnik prenešena neznajući pisati potverđujemo znamenjem sv. Križa znašima vlastitim rukama i postavljenjem našega općinskoga pečata. U Grobniku na 7 svibnja 1848.« Za »sudciju« Grobnik potpisalo je punomoćstvo 166 nepismenih i svega jedan pismeni, za ostale »sudoie«, Pod-hum 87 nepismenih, Pošač — 17 isto tako nepismenih, Černik 67 i Selenje — 72 takode nepismenih seljaka. Overio je punomoćstvo »općinski notar« J. Durbešić, rođak punomoćnika. Kao što se vidi, pismo na fužinsku op-štinu, i punomoćstvo Josipu Durbešiću, nisu u sebi sadržala ništa »buntovnog«. Vlasti su trpele ovakvo stanje više meseci, kao i agrarne nerede u okolini, dok nije došlo do sukoba sa kotarskim sucem Mihalićem. U pismu na podžupana Bunjevca, koje je takođe smatrano »buntovnim«, opisan je sa mnogo humora tok događaja. Posve je razumljivo da Grobničani, ili upravo autori pisma — sveštenici, nisu bespristrasni i ne mogu da budu bespristrasni. Tužbe vlastelinstva Grobničkog, i suca Mi-halića, unose izvesne dopune u iskaz Grobničana, koji su naročito podvukli svoju lojalnost prema domovini, i banu i osumnjičili službenike Grobničkog vlastelinstva kao tu-đince, a suca Mihalića kao mađarona. Ovu poslednju optužbu oni nisu uspeli da dokažu, ali ipak treba priznati da njihovo postupanje nije bilo toliko zločinačko i strašno, kao što je naglasio županijski sud. Ko je upravo bio autor pisma to se može utvrditi na osnovu osobina stila i rečnika (svuda se pominje »Lukavi vrag roda ljudskoga«), a takođe i iz onog mesta pisma u kojem se naročito osuđuje sudac Mihalić, što »i proti našem duhovnikom kojim jedinim sva svitlost preporođena č o vek a, sve nauke dospitih pravicah i dužnostjah zahvaliti imamo (rastavljeno u originalu) jest se izrazio«. Pismo, u početku, karakteriše »entusiasmus za svit-lcg Bana, narodnost »častnike«, a zatim razočarenje, kada »udari grom iz onog baš oblaka odakle mislili smo, da će sladka rosa verh najpravednije nade naše podati«v Grobničani su bili okrivljeni kao buntovnici, al »gde su data?« Oni su se posle proglašenja zakona (urbarskog) poslednjeg sabora, smatrali bona fide za neograničene vlasnike zemljišta i šuma, tim više što graf »jest madar prenapeti«, te da nezakonito uopšte poseduje celo imanje. Oni su zato zabranili vlastelinstvu i spekulantima, t. j. trgovcima drvom sečenje drva, a u jsto su vreme naredili, da im za več po-sečena drva trgovci imaju platiti za opštinsku kasu ili za podžupana. U tomu se, evo, po njihovu tvrđenju, sastoji »vas excess«. Isto tako nema nikakvog »excessa« u pro-terivanju iz vlastelinstva nekih sumnjivih tipova koji su tamo našli utočišta i u pozivu na odgovor vlastelinskog pandura, koji se neučtivo izrazio prema banu i puku. Ponašanje opštine više je puta odobravao sudac Mihalić, a isto tako i drugi časnici. Ali zatim je došlo do preokreta. Mihalić nije ništa učinio protiv gospodskih lugara, »koji živa jednog našeg seljaka zakopali su među kamenjem« (ako ovu rečenicu treba shvatiti bukvalno, mislim, da je ovo tvrđenje više nego sumnjivo). Zatim je sudac Mihalić počeo da dolazi u grad i u kuću drvarskog »špekulanta« Ivana Durbešića, da grdi puk i da mu preti serežanima aresitom i železjem«. Najzad je oduzeo od listonoše službeno pismo upućeno na opštinu Fužinsku, otvorio ga je i pročitao. . . To su fakta Grabovskoga, to podalo nam je sumnju, da se je našima Mađaronima sročio«, zato se narod užasno pobunio (»kerv •bogme, gospodine, nije voda«) i hteli su da ga ubiju, ali pametniji ljudi su nastojali, da se on samo iz Grobnika ukloni i obavesti da oni neće imati s njim ni privatnog ni službenog posla. Grobničani izražavaju nadu, da »SI. Var-medja« neće biti napunjena »nadrimađarskim duhom«. U svojoj tužbi i iskazu sudac Mihalić ne brani sebe, nego samo priča sa svojeg gledišta ceo događaj svoga prote-rivanja; on naglašava da su seljaci u većini bili pijani, da su mnogi bili naoružani, da su vikali da će »zapaliti kuću« gde se on nalazio; da će »nož u srce (njegovo) rinuti«, »na lancih (ga) raztegnuti«, da ga nisu hteli pustiti, nego da je on morao tajno pobeći. Uzimajući u obzir sve okolnosti mislim da se Mihalić zaista ponašao nezgodno i bez dovoljno takta i da je on tako reći držao stranu vlastelina i trgovaca, ali da je sam događaj svoga proterivanja ispričao u glavnome tačno. Tužba vlastelinstva slaže se u glavnome sa pismom na podžupana Bunjevca, jer se iz nje vidi, da su seljaci hteli da naplaćuju cenu već posečenih drva trgovcima, te da su proterali neke ličnosti koje su se nalazile u gospodskom dvoru. Uz tužbu vlastelinstva dodat je nemački dokumenat. Auszug aus dem Straf-protokole der Herrschaft Grobnik der ausgenebten und zu zahlenden Waldfreveln von 1. Jaener bis 21. July 1898. {izvod iz kaznenog protokola vlastelinstva Grobnik učinjenih šumskih delikata, koji imaju da se naplate od 1. jam. do 21. jula g. 1848. Iz ovog dokumenta, vidi, se, naravno, da su šumske krade, naročito ručne krađe ležećeg drveta uvek bile mnogobrojne (ozbiljnije stvari počinju da se javljaju u junu mesecu). Gubitak se ponekad procenjuje u većim sumama: ranije oko pol fl., onda 1, 2, 3, 5, i više fl. 23. juna gubitak je procenjen u iznosu od 133 fl. 20 kr. u jednom i 200 fl. u drugom mestu; 29. juna gubitak je procenjen opet u iznosu od 133 fl. 20 kr. i t. d. Ali treba naročito naglasiti, da je glavni guibitak proizašao od nezakonitog, prema mišljenju vlastelinstva, ulaska povećih čopora stoke u šumu; sečenje drva i šumske krađe nisu postale mnogo veće baš u ovo doba. Iz svega gore navedenog vidi se sledeće: početkom revolucije g. 1848. izbio je u Grobniku i njegovoj neposrednoj okolini pokret za odvajanje od Zagrebačke Županije. Početkom maja stvorena je administrativna zajednica od pet opština, i za vođu pokreta proglašen mladi Josip Durbešić, o čijem socijalnom položaju nemamo pouzdanih podataka. Ali sigurno je, da je to bio ponešto školovani čovek i da nije smatran za prostog seljaka, jer sud ga nije osudio na batinjanje. Sem ove administrativne reforme i pokreta u duhu lokalnog separatizma, čiji je cilj bio odvojenje tzv. Hrvatskog Primorja (Reke i okoline) — od Zagrebačke Županije, seljaci su manje po uputama svojih vođa — Durbešića i mesnih sveštenika — nego iz svojih vlastitih pobuda zauzeli šumu vlastelinsku, mo-tivišući svoj postupak nacionalno političkim razlozima — vlasnik Mađar nema prava na imanje. Onda su upravljači pokreta počeli da se mešaju u posla samog vlastelinstva, goneći pojedine službenike vlastelinske i druge ličnosti, koje su kao tuđince smatrali za sumnjive sa političke tačke gledišta. Sudac Mihalić, koji se pokazao naklonjen administraciji imanja i drvarskim trgovcima postao je sumnjiv za Grobničane, tim pre, što on kao činovnik zagrebačke županije nije rado gledao separatistički pokret, i pokušao je da spreči njegovo širenje. Optuživši ga kao »Mađarona«, obična tadašnja optužba, naročito opasna u vezi sa ratom sa Mađarima, koji je već bio na pragu, vođe su hteli da suca prosto uklone. Ali narod koji se napio, bio je gotov da se obračuna sa Mihaljićem, na koga je izgleda bio odavna ljut, i možda bi ga bio ubio, da on nije uspeo da pobegne. Zanimljivo je, da podžupan Bunjevac ceo pokret objašnjava u aktu o zauzeću Rijeke, podnetom Banskom Vijeću, mađarskom intrigom, optužujući vođe pokreta kao Mađarone, koji su sa svoje strane digli istu tužbu protiv suca Mihaljića. Presuda Županijskog Suda veoma je karakteristična: vođe — duhovnici kažnjeni su samo premeštajem (već 28. avgusta premestio ih je senjski biskup po traženju suca Bunjevca od 26. avgusta); Jos. Durbešić i suci kažnjeni su zatvorom a seljaci i zatvorom i batinama. Iz sviju ovih fakata može da se izvede zaključak o tome, koliki se nemir i uzrujanost pojavila onda u leto g. 1848. u Hrvatskoj i Slavoniji. Možemo smelo tvrditi, da je bilo više događaja sličnih ovima koji su gore opisani, i nema sumnje da je uzrujanost vladala svuda. Uzroci su ovakvih pojava potpuno jasni: davno nezadovoljstvo seljaka, njihovo nepoverenje prema vlastima čisto plemićkim po sastavu svojih agenata, ozbiljnost celokupne političke situacije, revolucija u Italiji, a naročito i u prvom redu u Mađarskoj, nedostatak pažnje poklonjene agrarnom pitanju od strane merodavnih faktora u Hrvatskoj.. Razume se da su sve zgodne prilike za bunjenje naroda vešto umeli da iskoriste mađarski agenti i domaći mađaroni, kojim je pošto po to trebalo oboriti vladu bana Je-lačiića i onemogućiti hrvatsku nacijonalnu akciju protiv Mađarske. Ovom prilikom umeli su mađarski agenti i mađaroni da naročito iskoriste nekakvu neodlučnost agrarne politike vladajuće Ilirske stranke, da upotrebe protiv nje davne greške nekih njenih predstavnika, hrvatskih zastupnika na zajedničkom saboru g. 1832.—36-, koji su se onda jako odupirali radikalnom rešenju urbarskog pitanja, koje je onda bilo predlagano od strane nekih mađarskih saborskih levičara. Mađarsko-mađaronski agitatori prikazivali su prilike u Mađarskoj, i politiku mađarske vlade, kao naror čito povoljne za seljake i time su vešto prenosili celokup-nu borbu sa nacijonalnog terena, malo razumljivog za posve nepismene i nacijonalno nesvesne seljake, na lako pristupačan za njih socialni teren, predstavljajući bana i Ilire kao narodne dušmane. Zato vidimo na nekim mestima da su pobunjenici klicali Mađarima, kao što je n. pr. bio slučaj u Ribniku, gde su, prema referatu kot. suca Ljud. Bunjevca, i velikog suca Prešerna, narodni stražari vikali: »Bog da pozivi Mađare.«47) U ribničkom kotaru preki sud proglašen od bana još krajem aprila, dugo vreme nije bio proglašen. Kad ga je ipak sudac Bunjevac proglasio, plakati o tome bili su uništeni u mnogim mestima »iz velkog nagnutja birani mađarone, s kojim nagnenostjum puk u Kotoru kojem zadovoljno napunjen jest« veli Bunjevac. O akciji mađarsko-mađaronskih agenata sačuvano je više podataka, od kojih sam ponešto naveo gore. Sem toga ima i druga svedočanstva o neposrednom delovanju madarsko-mađaronskih agenata. Tako u referatu suca Kukovića o nemiru u opštini Mikušje i naročito u selu Kupčini; referent objašnjava ovaj nemir akcijom izdajice Drag. Karolija, čiji list, koji se nalazi u rukama prvog podžupana, »belodano dokazuje da ovaj sudca (seoskog) i detiće (seoske stražare) nagovara da ljudstvo na to navedu, da niti stiibre ne plaća, niti cestah ne dela i kada Mađari kojim jedino svoju slobodu zahvaliti imadu, proti nam se podignu, ljudstvo na svu ilirsku gospodu navali i ove potu-če, nadalje da ilirskoj gospodi, koja još opet tlaku nametnuti nameravaju, ništa neveruju; zatim neka se čuvaju bana, koji je oberstar bio i Ilire, koji su •jur bili pali opet malo podigao, da ih ne bi komu prodao i t. d. to je što sam u naglosti kod čitanja ovog lista zapamtiti mogao«. Malo ranije anonimni »domorodac« dostavlja Banskom Vijeću, da župnik martinečki, Franjo Varga i kapelan Julije Strput bune narod protiv bana, i tvrde, da su Mađari puk od tlake oslobodili. Veće naređuje Varaždinskoj županiji da se provede stroga istraga48). Imeđu spisa Vijeća nalaze se i dva uhvaćena pisma malo pre spomenutog Karolija. Pisma su pisana kajkavšti-nom, jedno na lugara opštine hermetičke, drugo na suca iste opštine (poštanski žig na kuvertima Saboria 2. Aug.) »Regrutov«, piše Karoli, »nije treba dati, kajti (jer) ti izti regruti i (nečitljivo) bi bila za vaše zlo i proti vama. Vino-točna je slobodna po celoj Mađarskoj tak je i za nas, desetina je prestala za ušima (t. j. sasvim). Ilirske zastave prijemati nije treba pod nikakav način, kajti te zastave zna-menuju da vi hoćete Ilirske pravice, to su one stare, koje su bile pred 800 letih, gdi je špun s železnim korbačom ljude na klaku tukal, gde je mogel gospan zemaljski kmeta za 12 fl. (nečitljiva reč) vuibiti, to su Ilirske pravice . ..« Poživlja dalje na bunu, čim budu Mađari došli na Dravu i na pokolj Ilira. U drugom pismu Karolji veli »da gospode i steškum mukum zadobitu pravicu skros Ilircov paki uzeti vam se hočeju . . .« »Iliri išli su vu ime nas i cele Horvacke u Beč cara prositi da vi želite ostati kak ste pervo bili, to je pod klakom zato oni prosiju presv. Kralja da neg bude tako milostivan i neg nim da Jelačiča za bana da on bude to sve u stari red nazad spravil. Kroz koju nam Jelačič kak glavni neprijatelj i za isto za ono vreme Ban postal je .. ,«49 Ovake opasne klevete, koje su imale osnova u ranijim greškama konzervativnih aristokrata Illira, i već naglašena neodlučnost agrarne politike sabora i vlade bana Jelačića, nesumnjivo su imale izvestan uspeh, naročito kađ se pomisli da se banova vlada spremala na rat, pozivala rekrute, skupljala izvanredni bojni porez, tražila od seljaka saobraćajna sredstva, radnike i hranu. Ali ipak mislim da su neredi više izazvani navedenim opštim uzrocima i uzrujanošću naroda (lepe primere ove uzrujanosti nalazimo u ondašnjim novinama koji pričaju o ponekad smešnim slučajevima strahovite plašnje pred skakavcima: oblake prašine, i same gomile skakavaca, narod je uzimao za znak da se približuje mađarska konjica). Kakve su mere preduzimale hrvatske vlasti, političari i intelektualci da suzbiju štetne posledice uzrujanosti, nemirnog raspoloženja seljačkih duhova, a naročito lukave i zlobne agitacije Mađara i mađarona? O zvaničnoj agitaciji vlasti znamo u suštini vrlo malo; činovnici županijski proglašavali su i tumačili banov aprilski proglas o ukidanju kmetstva, pa onda saborske zakone, U slučaju kakvog ozbiljnijeg nereda tražili su redom »vojnu asistenciju« (t, j. pomoć), koju su mogli retko dobiti, jer su vojne vlasti nerado upotrebljavale vojnu snagu u cilju umirenja seljaka (možda su se bojale, da će vojska preći na stranu naroda). Zato su u mnogim mestima nemiri trajali dugo vreme, U slučaju oružane akcije, koja je za ovo vreme završena syuda bez prelivanja krvi seljački pokreti su dosta lako i brzo suzbijeni i barem spol jasni izgredi uklonjeni. Onda su vlasti kažnjavale sa više ili manje strogosti (batine, zatvor, upućivanje u vojsku) vode i učesnike nemira. Slučajeva pri-mene preikog suda protiv seljaka za agrarne izgrede nisu zabeležile novine; nisam o tome ništa našao u arhivalnim dokumentima. Za ovo su vreme prekim sudom osuđeni na smrt i obešeni nekoliko hajduka; nekoliko političkih krivaca (javna uvreda bana), opravdano je ili pomilovano od strane bana posle izrečene sudske smrtne presude. Iz akta banskog namesnika Županiji Zagrebačkoj od 4. oktobra vidi se da je tada u Hrvatskoj i Slavoniji vredila mađarska instrukcija o prekom sudu od 18, febr. g, 1837. Odstupanje od nje bilo je dopušteno u dvema tačkama. Ban je proširio jurisdikciju prekog suda na neke zločine, koji naravno nisu pomenuti u uvodu instrukcije; — a sam preki sud proglasio je ban, po instrukciji pak pripadalo je ovo pravo Palatinu, a za vreme njegovog odsustva Ugarskom Name-sničkom Vijeću. Novine, kako sam već naglasio, poklanjale su i suviše malo pažnje agrarnom pitanju, tim manje suzbijanju po javni poredak kobnih posledica mađarske agitacije. Specialni nedeljni časopis »Prijatelj Puka« koji je tada počeo da izlazi (prvi broj izašao je 6. avgusta g. 1848.; do kraja godine kada je časopis prestao da izlazi, izašlo je svega 15 brojeva), ponekad je dotaknuo aktuelna pitanja, ali je to radio i dosta retko, i sa malo ubedljivosti. Evo primera njegove propagande: »Seljanski razgovori o ukinutoj tlaki«. Seoski bilježnik Desinić čita »veliki štampani papir, na ikom je zdoila veliki pečat udaren«; Vi ste ljudi, kaže on, a ne više kmeti«. Nastaje opšte čuđenje. Jedan izražava mišljenja da je to šala »jer nije nigda ni prosio za to«. Desinić objašnjava, da je to dao »naš svetli Ban«, Odasvud se čuje »Živio Ban! Živio naš otac! . , ,« »Dakle više nisam kmet i moj sin neće kmetovati? neće morati podnašati zapoyiedi grobijanske špana i drugih? neće morati staviti kad je najveća sila svoje delo pak drugomu zahman (t, j. zabadava) iti delati? Neće nitko za njim batinom stajati da ga pritirava delu, ter da ga očini kad mu se izvidi? Neće neotesani ljudi proklinjati mu muškog oca, dušu, mater i Bog zna što sve ne? Neće kći moja morati tamo za malu, igru i kratak čas drugimi služiti? Desinić: Domovina od sada je nam majka, treba sve za nju dati. Seljaci: »Jesmo, sve ćemo dati . . .« Desinić: Živeli brat jo! B e s n i ć : Ja ne bi išao na delo gospodsko, da mi daje punu šaku cvancika. Desinić. A zakaj (t. j. zašto) ne? B esni ć : Zakaj, zakaj ne, mož bit ne imam uzroka k tomu? mož bit nisam morao dosta nepovoljnosti, gru-bianštine i krivice pretrpeti, osobito od provizora?« Zato hoće da sve to osveti. Desinić: se gnuša; kako može da se misli na osvetu u srećno doba. To nije hrišćanski,.. ». . . Pa kad bi svi tako mislili, kad ne bi nitko hoteo ni za plaću gospodi zemlju obdelavati, niti za Boga moralo bi iz toga slediti? B e s n i ć : He, slediti, da će gospoda ili sama morati obdelavati svoja polja, ili da će jim polja ostati neobdelana. Desinić: Gospoda ne može sve sama obdelati, biće glad. B e sni ć : Ja neću gladovati; a ako budu gospoda gladovala teške mi je brige zato, meni neće trbuh od toga cviliti. Desinić: objašnjava da ovakvo mišljenje nije hrišćansko; otn pita, zar su sva gospoda rđava, zar nisu mnogi od nje pomagali seljacima u gladno vreme. Sem toga od neobradivanih polja nastradače i seljak, čuju se glasovi: »Kako to?« De si nić: objašnjava, da varošani kupuju hljeb. Ako će ga biti malo, on će biti skup. Besnić ne razume zašto tu ima štete za seljake: naprotiv, skuplje ćemo prodati naše žito. D e s i n i ć tvrdi, da će i seljaci nastradati: prvo oni koji hleb kupuju; a drugo i oni, koji imaju dosta hljeba. Ovi potonji moraju kupovati različne stvari u varošima;, sve će poskupljivati. Najzad neće biti dosta seljačkog hljeba. Nastupiće glad i zarazne bolesti . . Zato treba ne samo raditi za platu nego i biti umeren u traženju nadnica, da ne bi nastupila skupoća50). Mi nismo dosta obavešteni o tome, u koliko je ovaj »seoski razgovor« bio aktuelan u doba, kada je on izašao. Hteo sam samo karakterisati konkretnim primerom propagandu Ilira u agrarnom pitanju. Treba naglasiti da direktnog oprovrgavanja mađarskih izmišljotina i optužaba u »Prijatelju Puka« i drugim novinama niije bilo. I propaganda, u koliko je postojala, i vladine mere, nisu bile dovoljne da spreče veliku krizu, koja je izbila na hrvatsko-slavonskom selu u jesen g. 1848, u vezi sa berbom i plaćanjem »vinske desetine« ili »gornice« na što seljaci nisu hteli da pristanu, iako pravo vlastništva gospode i duhovništva na izvesne zemlje nije bilo zakonitim putem ukinuto a isto tako ostale su na snazi obaveze seljaka na-slednih zakupaca, da plaćaju »gornicu«. VII. Sabor je ostavio pitanje »gornice« nerešenim. Seljaci su ga naprotiv smatrali rešenim u tome smislu, da su postali sopstvenici svojih »gora« i zato nemaju više nikakvih dužnosti prema bivšoj gospodi zemaljskoj. Oni zato nisu hteli da plaćaju niti novčanog čiinža (Census, Zins) niti različnih naturalnih danaka kao što su bili vino, krmnjak i drugo. Bivša zemaljska gospoda odlučno su stala na gledište, da gorske zemlje nisu urbarske, da su ih seljaci uživali pod pogodbama čisto privatno-pravne prirode na osnovu (kontrakta) ugovora. Zato su plemstvo i duhovni-štvo smatrali da sa prestankom urbarskih odnosa nisu prestala njihova prava vlastništva na gorske zemlje, te da seljaci nisu ni pošto slobodni od dužnosti nametnutih im ugovorima i drugim dokumentima, po kojima su uživali gorske zemlje. Zato su posednici imanja odlučno tražili od seljaka, da im »gornicu« bilo u novcu bilo u proizvodima plate. Na više mesta počelo je vrenje medu seljacima, a po-negde su izbili i ozbiljniji neredi: došlo je do pravih buna i prolivanja krvi, 15. septembra predala je velika skupština Županije Zagrebačke svu vlast u ruke Upravljajućeg Odbora, i na svojoj poslednoj sednici saslušala referat velikog suca Juraja Pisačića o teme, da »prigodom berbe seljaci u Sv. Ivanskom kotaru prete da će biti više razbijenih glava i da oni neće davati gornice«. Zato je umoljen »Platzkomman-dant« da stavi na raspoloženje velikom sucu Pisačiću šest serežana. Dalje je naloženo podžupanu Čačkoviću da utiša sukobe koji su se pojavili između kaptola Zagrebačkog i njegovih bivših podanika prilikom berbe i u vezi sa pobiranje gornice . . ,51). 13. septembra opštine Bok, Odar, Selo i Pred mole Županiju Zagrebačku da ih oslobodi od »desetine gorske, od vina i krmnakov«, da im se vrati pravo točenja sopstvenog vina, da se zabrani »gospoštini Sisačkoj točenja vina tamo, gde ona nema (i to u 12 sela) svoje sopstvene krčme.*2) 3. oktobra opštine Blato, Horvati, Čehi, Braibiza i Burin-sko mole, da se oslobode od desetine za gornice, koje silovito pobiraj u kanonici. 28. oktobra zagrebački kaptol tuži novoveške meštane da su uskratili »kapunu i gorsku desetinu«. Iz službenog referata i species facti provizora kaptolskog sisačkog vlastelinstva podnetih zagrebačkom kaptolu i upućenih Upravljajućem Odboru Županije Zagrebačke, vidi se da većina seljaka nije htela da se pokori od županije proglašenom članku o davanju vinske ili gorske desetine, nego da su prognali službenike vlastelinstva. Kaptol moli 0 šiljanju dvanajstorice Serežana 20. oktobra moli grof Nugent za intervenciju i ekzeku-ciju da se prinude seljaci u Bosiljevu, Ztelniku i Hersini na davanje gornje desetine. Pribeleženo je više ovakvih fakata, U septe'mbru mesecu buknula je seljačka buna u Stu-bici, rodnom mestu znamenitog »seljačkog kralja«, Matije Gupca, O ovoj buni nisam mogao naći nikakvih arhivalnih podataka, kao što nisam našao ni presude prekog suda, koji je osudio na vešala četvoricu seljaka kolovođe ove bune. Zato mi ništa drugo ne ostaje, nego da ispričam stvar po obaveštenjima koja su donele ondašnje Zagrebačke Novine, »Agramer Zeitung«, u broju od 12, septembra, donela je vest o neredima u Stubici izazvanih po mađaronima, 1 naglasila je, da ima dosta vojske da suzbije svaki pokušaj bune i da će buntovnici biti osudjeni naj stroži je i ne mogu računati na milost. 18. septembra stvar je bila već svršena, i četiri seljaka, kao kolovodje pokreta — Stjepan Herceg, Andrija Služinec, Josip Vekina i Buhac iz Gornje Stubice osudjeni su u Zagrebu prekim sudom na smrt, i obešeni. Uredništvo se poziva na presudu prekog suda, koja joj stoji na raspoloženju (»nach dem uns vorliegendem Ur-teile«) i na sledeći način priča ceo događaj: spomenuti seljaci pozivali su seljake u Gornjoj Stubici na bunu, govoreći da ne treba plaćati čin i davati vinsku gornicu, da treba odbiti banovu naredbu, po kojoj su oni dužni da krenu ka Dravi na granicu (mađarsku); oni su svakodnevno napadali župnika, izgrdili su i uhvatili kotarskog suca Beloševića, i najzad pozivali su puk, neka svaki digne pred svojim vinogradom vešala i na njima obesi onog koji će se usuditi da traži vinsku gornicu ili činž. Sem toga su propovedali, da gospoda moraju davati seljacima hranu i piće, inače će oni sve opljačkati i porušiti, što je Andrija Služinec pokušao i da izvrši, pozivajući seljake da idu sa njim, ali oni nisu pošli. Kao posledica ovakve agitacije, seljaci koji su već bili spremni da idu ka Dravi razbegli su se. Bana su optuženi izgrdili i protivu njegovih naredaba narod bunili. Ovu njihovu radnju sud je smatrao kao pokušaj i pozivanje drugih nasilja protiv tuđeg imanja, poziv na bunu protiv vlade Jelačić : Seljački pokret. 97 — sve to našao je očigledno opasnim po javni mir i red i za to ih je prema § 1 i 2, prve tačke banova proglasa od 27. aprila osudio na smrt na vešalima, što i bi, kao što što smo videli odmah izvršeno.53) Novine ostavljaju događaj bez naročitog komentara. »Slovenski Jug«, organ Bogoslava Šuleka i nekih Ilira naklonjenih više u levo, izlaže događaj slično kao »Agramerica«, ali dopunjava ovo izlaganje nekim zanimljivim crticama i popra ću je svojim komentarom. On naročito podvlači ulogu mađarona u celoj ovoj žalosnoj stvari. Mislim da je mogućno da su i u ovome slučaju mađaroni iskoristili u svojoj političkoj nameri socijalno nezadovoljstvo, koje su duboko osećali seljaci, naročito ove odavne revolucionarne okoline, ali pravih dokaza za to u našoj građi nema, U stubičkom kotaru, veli »Slovenski Jug«, u okolici na glasu od seljačkih buna ušlo je poglavarstvo u trag jednoj buni koja bi imala za osam dana buknuti velikim plamenom. Kolovođe ove bune, četiri seljaka, bijahu srećom za vreme uhvaćeni i pred preki sud stavljeni. Iz ispita sudačkog i položenih svedočanstava dokazalo se je, da se ondašnji puk naumio navaliti na gradove grofica udove Oršićeve i Sermageove, sve potući što god seljačku odeću ne nosi i sebi osvojiti vas onaj okolišni kraj i odonud udariti na Zagreb, Osim toga uskratio je oni puk zakonite daće i dužnu pokornost svojemu poglavarstvu ,, . Premda je cela ona okolica u našoj povesnici poznata kao ognjište seljačkih nemira i premda je u sadašnjih okolnosti potrebno bilo strahovitim primerom od podobnih pokušaja odvratiti sve zlomišljenike, opet ne može nam se na ino, već da saža-lujemo ove zavedene žrtve mađaronskih intriga. Jer i ako nisu hoteli osuđenici izdati one koji su njih bunili, opet iz svega se vidi da su ovi, kao i vas ostali puk samo slepo oruđe Mađara i njihovih sledbenika ondašnjih Mađarona. Da se je Stubički puk u stara vremena više puta podigao, kao pod Matiašem Gubcem, a i kasnije tak da su morali čitavu vojsku pošiljati na njega, to se dade barem ispričati nekako onim jarmom, pod kojim je stenjao, no da su oni sada gde su pravice i sloboštine podeljene kojim se ni nadao nije diže proti onome, koji mu je takove dao i želeći za tuđim imetkom na koncu baca sve svoje novo zadobljene pravice, svu sreću da i glavu svoju, i to se drugojačije dokučiti ne može već jednim potajnim bunjenjem. Mi uz sve to da prestupke spodobne osuđujemo ne možemo se zadosta načuditi muževnom značaju ovih nesretnika, koji nit u zadnjoj uri (času) nisu hoteli odkriti svoje sukrivce.« Uredništvo žali, što mađaroni ostaju uvek nekažnjeni i nepovre-đeni. »Uzmite si peldu (primer) na tim, pa vodite svakoga puntara pred sud, jer i onaj koji krije ovakove ljude može postati kriv (t, j. odgovoran) prekom sudu«.54) Drugi veliki sukob povodom pobiranja gornice izbio je u najbližoj okolici Zagreba u opštini Granešinskoj. Novine su javile ovaj događaj na sledeči način: »Upravo sada čujemo da kaptolski bivši podložnici uskraćuju plaćanje gornice, kazuć da se od njih ište desetina i gornica, Po-slata je proti njim oružana sila. Seljaci se brane i bilo već i krvi. Nama se ova preka ekzekutia ni malo ne dopada,55) Tako je bilo onmad u Šestinah ^gde su uz pomoć vojničke sile tražili od seljaka davanje gornice), tako je bilo u subotu u Granešini, Neki g, kanonik poslao je svoga poverenika da pobira gornicu. Reč po reč, te se posvade i čoveka izlupaju. Najposle dođe do vojničke sile, seljaci još uvek misleći da se od njih ište gornice, brane se, zametne se kreševo, trojica od njih padnu, a 19 uhvate, nu kolovođe uskoče. Jučer istom, doznavši što je i kako je sami dođu pred sud , , ,« »U zavisnom od zagrebačkog kaptola selu Granešina jučer je došlo zbog uzkraćene gornice do ozbiljne seljačke bune, povodom koje je vojska morala intervenisati; svršetak događaja nije još poznat; u svakom pogledu ovaj događaj tim više je za žalenje, da su, kao što se pripoveda seljaci izjavili, da ako će oni iz usta bana čuti, da su oni dužni davati ovu daću oni su spremni da u toku iduće godine dadu i daću ove godine. Ako stvari tako stoje, onda preporučuje zdravi razumi da se ne ide toliko daleko.56) . ., »Seljaci koji su ranije javili, da su spremni isplatiti gornicu, onda nisu samo odbili da je dadu, nego su zlostavljali poslatoga da je traži služitelja jednog od kanonika (Domsherrn) a seoskog suca bili su spremni da udave pomoću lanca stavljenog mu na vrat; Upravljajući Odbor Žu- 7* 99 panijske kome je ovaj javni eksces bio dostavljen, poslao je pandure da bi uhvatili narušitelje javnoga mira (Exceden-ten), ali seljaci su oslobodili uhvaćene svoje drugove a pandure su razoružali i proterali, Ovim činom kompromito-vana vlast poslala je vojničku asistenciju i kada su se njoj u velikom broju naoružani oduprli ukazala se potreba da se primeni oružje kojom su prilikom dvojica od narušitelja mira bili ubijeni, a 22 su bili uhvaćeni i odveldeni u kumpa-nijsku kuću. I ako mi ovaj događaj iz humanih osećaja sa-žaljevamo, moramo priznati da je od preke potrebe obezbe-diti poštovanje odluka postojećih vlasti, jer samo na takav način može se stati na put anarhiji i nekim neizlečivim posledicama.«57) Arhivalna grada administrativne prirode za Granešin-ski dogadaj nije potpuno sačuvana u Zagrebačkom Županijskom arhivu, a između spisa Banskog Veća ne nalazi se ništa za ovaj događaj. Isto tako nisam mogao pronaći sudske presude nad krivcima ove bune' Ali ipak i ovo što je sačuvano, zaslužuje pažnje. Tu ima prvo izvještaj kotarskog suca Janka Terputca o tome, da seljaci iz Granešine i njene okoline drže tajne sastanke, na kojim se spremaju za otpor povodom pobiranja gorske desetine. Dalje dolazi koncepat akta Upravljajućeg Odbora na vojnu komandu u gr. Zagrebu od 17. novembra, sa molbom da protiv granešinskih buntovnika uputi vojnu snagu — jednu »kumpaniju« t. j. četu vojnika. Sledi primljeni i sledećeg dana pretresani od strane Upravljujućeg Odbora (vidi njegov zapisnik od 22 nov. § 7.) akt gradskog odbora sigurnosti od 19. nov., potpisan od predsednika ovog odbora Ferdinanda (Ferka) Žerjavića, advokata i ilira, u kojem se oštro napada i osuđuje postupanje županijsko prema Granešini. Ceo dosje završava se tužbom Upravljajućeg Odbora, upravljenom na banskog na-mesnika, u kojoj se traži rasterivanje odbora sigurnosti; u isto vreme priča se ceo dogadaj i odgovor banskog names-nika od 8 decembra, u kojem on izveštava Upravljajući Odbor, da je Bansko Veće ukorilo gradski Odbor Sigurnosti. Tok događaja zvanično je, dakle, ispričan u aktu Upravljajućeg Odbora od 22. novembra na sledeči način: ključar kod kanonika Oračana, Horvat, zatražio je od selja- ka gornju desetinu. Trojica seljaka su ga istukli i nisu se odazvali na poziv kotarskog suca Terputca, da mu se jave. Zatim su psovali i sedriju (županijski sud). A kada je protivu njih umesto suviše okrutnih serežana izaslana komanda županijskih pandura, pobunjeni su seljaci crkvenim zvonom uzbunili celu opštinu, napali pandure, razoružili ih, oduzeli im puške, kabanice, i istukli ih. Zato je županija zatražila vojničku pomoć, ali tek posle toga kad su seljaci pucali na vojnike, po naredbi oficira pucali su i vojnici i tri su seljaka poginula.'Uzrok tome, prema mišljenju županije, nije ipak gornica. Kao što vidimo, novinske i zvanične verzije se uopšte slažu; samo u novinama nije pribeleženo, da su seljaci pucali, mogućno je da to nije slučajno: jer ovakva vest u tadašnjim prilikama (mađarski rat) nije bila zgodna za štampanje. Ovo traženje uzroka bune van nekih prirodnih uslova i prilika (socialno nezadovoljstvo i nejasnost zakona) izgleda mi i suviše preteranim: svuda su ondašnji upravljači hteli da traže stranu intrigu! Iz izveštaja »Narodnih Novina« dozna jemo da su se seljaci pozivali »na listine koje je svetli ban podelio općinam«, t. j. na aprilsku bansku diplomu i tako izgleda da su oni radili potpuno bona fide smatrajući da ako je desetina duhovnička ukinuta, da je ukinuta i gorska desetina. Da su se mađaroni radovali ovim zapletima, to je posve razumljivo,58) U Zagrebu je čitav ovaj događaj izazvao jaku zabunu. Sva je građanska straža bila pozvata pod oružje. » ,, , Kad najedanput noćas stigne glas u Zagreb, da se je kreševo zame tnulo između seljaka i vojske, te su se uzboijala gospoda Zagrebačka da seljaci ne dođu u grad, pa da ga ne oplene. To je narodna straža dobila zapovest da bude spremna za svaki nepovoljan slučaj«59). U stanju panike i negodovanja, odbor sigurnosti grada Zagreba, kako smo gore rekli, u zvaničnom aktu napao je Županijski Upravljajući Odbor. Evo glavne sadržine ovoga akta: odbor sigurnosti naglašava da su u slučaju »pobede seljaka« »isti seljaci« mogli »varoš jurišati i takovu u najveću pogibelj glede građanah i njihovoga odbora postaviti«. Uzrok celog dogadjaja jeste desetina; duh vremena je protiv nje; samo »reakcionarska jedna stranka« hoće je po- vratiti protiv povelje i reči banske, protiv kraljeva manifesta i saborskog zakona. Naročito osuđuje odbor traženje desetine od strane kaptola, jer sveštenici moraju propovedati milosrđe i ljubav; oni nemaju porodice i tako su već dobro od naroda nagrađeni. Pobiranje desetine je nezakonito, ali je ono i opasno za domovinu i »bezumno«; ovo, a naročito ovakvo okrutno postupanje prema seljacima može »izazvati jarost« vojnika na Dravi« i njihov povratak u domovinu u svrsi osvete. Zato, pozivajući se na potrebu vremena i ustav, odbor sigurnosti moli županijski upravljajući odbor da obustavi pobiranje desetine i da celu stvar podnese pravodobno doidućem Saboru .. ,60) U ovom aktu značajno je samo to, da zagrebčani nisu razlikovali dve vrste desetina: crkvenu i gorsku; no još značajnije je to, da se u njemu, a isto tako i u tužbi Upra-vljajućeg odbora, jako osvetljuje sukob interesa građanstva i plemstva, jer građanstvo preko svoga odbora sigurnosti traži radikalnije rešen je agrarnog pitanja, nego što je to bilo u interesima duhovništva i plemstva; traži proširenja, i to odmah, via facti, saborske reforme u to vreme, kada su županijske vlasti oružanom rukom počele da brane interese duhovništva i plemstva i to interese čisto privatne prirode i time su pokazale svoju pravu socijalnu suštinu. Stvar je mogla po mišljenju mnogih da se razvije vrlo nepovoljno za celu zemlju, jer je seljački pokret mogao lako da se proširi i pretvori u opšti krvavi pokolj. Izgleda naime, da je Granešinski događaj, a i drugi, njemu slični, o kojima smo gore govorili, izazvao intervenciju bana Jelačića, koji se tada nalazio u Beču, 25 novembra izašao je sledeči banski »Proglas na seljake naroda hrvatsko-slavonskoga« Čujem s velikom žalošću kako se narod u Hrvatskoj našoj domovini, osobito u Zagrebačkoj varmeđi podari gorskih i činženih daća, i občinskih šuma buni, suprostavlja, dapače silu upotrebljava i tako velikomu zlu i neredu povod daje. Poznavajući narod Hrvatski kao dobri i poslušni ne verujem da bi otpornost ta iz njegove glave izašla: mora tu biti drugih ljudi, koji ga na zlo nagovoraju i krivo ga savetuju (tolnačuju), želeći u opštoj smutni vlastitu svoju hasan i korist steći. Da ne bi narod Hrvatski, kojega ja sretna i zadovoljna učinit preko svega na svetu želim i zarad kojega ja evo pripravan stojim i život svoj žrtvovati (aldovat) da, rekoh, ne bih porad krivih proroka i lažljivih savetnika (tolnačnika) kakovo veće zlo trpeti morao, hoću da čuje reč bana svoga, koji ako prem (t. j. mada) daleko od domovine za Kralja, narod i slobodu vojuje, ipak u duhu neprestano za nj bdije i otčinsku brigu ima. Kad sam ja tebi, narode moj, odpertim (t. j. otvorenim) mojim banskim listom osigurao da su ti sye daće urbarske, to jest one koje su se od selišta urbarskog davale za navek odpuštene, da si ti i potomstvo tvoje slobodno: onda sam ja mislio, da ćeš sretan i zadovoljan lepi taj dar uživati i u miru blagosloviti vreme, koje ti je toliko dobra donelo. Ja ne bi nikad pomislio da će sloboda tebi podeljena onako razumeVati kao da je tebi sad slobodno i tudi imetak uzimati. No žali Bog došlo je do toga. Ljudi nezadovoljni s oslobođenjem od urbarskih tereta zahtevaj u, pače silom uz-kraćuju gornicu, gornu desetinu, hoćeju općinske šume sebi sami prisvajati, i u gospodske šume badava krmače upuštati, drva seči i t. d. i akoprem iim se od strane poglavarstva nauk dade, svaka sila i svojevoljstvo oštro zabranjuje se i prepoveda se, oni ništa a ni od krive svoje misli nećedu odustati. Svim ovim zloupućemim ljudima hoću još jedanput reći: da su za sva vremena ukinute samo i jedino urbarske daće. To jest one daće zvale se one tlaka, ili deveto ili deseto, koji su se od urbarskog zemljišta davale, kako također crkvena desetina, koja se duhovniku kao gorskom gosponu davana razlučiti imade. Daće pako od gorskih ili gospodskih zemalja, tersja, koloseka i t. d. koje seljaci samo uživaju, a ne kao vlastitost poseduju i koja stranom u gornici (u gornjoj desetini) krmadih i drugih daćah stranom u gotovom novcu stoje, da se polag naredbe državnog sabora Hrvatsko-Sla-vonskog i na dalje davati moraju (kao što znamo sabor je prešao preko ovog pitanja ćutajući; ban tu primećuje t. zv. argumentum a silentio), jer nitko ne može pravedno potrebovati, da gospoština svoja zemljišta komu zabadava uživati dade. I kako sam ja s jedne strane seljakom tvrdu reč zadao, da ću podeljena im prava braniti, čuvati i uzdržavati, tako sam ja i od druge strane dužan gospoštinom njihovo čuvati i braniti, jer Bog i pravica hoće da bude svakome svoje. Slušaj, dakle narode moj, reč Bana svoga, u koga ti zaufanje irnadeŠ i koji bi prie sve muke toga sveta pretrpio, nego li te u nepravdi ostavio, ili zanemario: začepi uho svoje prek svakime, koji te uz sladne reči samo zaslepiti i na zao put zavesti želi. Drži se reči mojih i poglavarstva tvoga kome se ti ako ti se štogod krivo vodi potužiti možeš i veruj, da ćeš sretan i slobodan biti sa mnom, s deeom i potomstvom tvojim dočim tebe i sve svoje najvećoj nesreći izvrgavaš, kad slušaš varalice i buntovnike, koji zaslužuju da je svelzane u ruke poglavarstva predadeš, jer znadeš zapoved moju da se proti svima tuđi imetak napadajućim prekim ili kratkim sudom postupati imade. Nadajući se od naravne tvoje dobrote, da ćeš putem poštenja i pravičnosti postupati, da ne ćeš izgredom i nemirom sveti i teški posao Bana svoga ote-gotiti, već dokazati da si vredan (t. j. dostojan) slobode, koju će ti on s pomoću Božjom jednoć donesti, pozdravljam te iz svega srca moga i izručam tel svemogućemu Bogu. U Beču dana 20 studenoga 1848, Jelačić, ban s. r.« Ovaj proglas poslat je od strane bana Banskom Veću u Zagrebu, uz sprovodno pismo, i odmah preštampan u više primeraka i uz prepis banskog sprovodnog pisma upućen po banskom namesniku Mirku Lentulaju svim županijama. Sprovodno pismo banovo, koje sam tek sada spomenuo glasi ovako: »Gospodo, neugodno dosta dirnule su serdce moje iz domovine prispevše mi vesti, poleg kojih sa ža-lostju uvidjam kako u nekih predelih Kraljevine Hrvatske, naročito pako u Zagrebačkoj Županiji prosti puk ukinut je urbarskih daćah po krivom naputjenju zlobnih ljudih i po nehaj stvu dotičnih županijskih činovnikah tako tumači, kao da ne samo urbarske, nego i sve onakve daće prestale koje vlastelini zemaljah na selo urbarsko ne spadajućih zahtevati pravo imaju; tako na primer doznao sam na više mestah gornjaki ili činženu gornicu ili na mesto ove u nekih stra-nah dolazeći vlastelinski desetak i činžene daće vlastelinom dati se uztežu, dapače takvom pravednom zahtevu silovitom također načinom se opiraju — akoprem gore spomenute daće u red urbarskih podanikah nipošto uvarstiti se ne mogu; kako nadalje da seljaci u nekih mestah šume gospodske bez obzira pustošiti i u njima haračiti se usuđuju ... Od vas sa pouzdanjem očekujem: 1. Da se činovnicima sviju županija naloži kako oni pod kastigom izgubi jenja službah svojih kod svake prilike seljake 0 tom obavestiti i podučiti imadu da se pod ukinutjem urbar skih daćah i desetine) crkvene ukinut je gornice ili na mesto ove dolazećeg vlastelinskog desetka kako također činženih daćah sasvim ne razumeva niti haračenje i pustošenje šuma vlastelinskih nipošto ne dozvoljava, jer vlastitost gospodske zemlje i otuda dolazeće pravo na uživanje, takove opredeljenu daću zahtevati; ako svako ponjatje svojine nećemo ne osverneno ostati mora . . .« (Za to ban 1 šalje svoj proglas). 2. U slučaju pokažu j ućeg se protiv naredbom zakonitim za obezbediti svetinju vlastitosti izdatnju spora ili bunjena dotični činovnici to isto bez odvlaje ovom poglavarstvu objaviti i ako za uzderžati mir i poredak od potrebe bude ovim putem ili neposredno od najbližeg vojnog zapovedništva pomoć oružanu tražiti imaju, koje rukovođenje ipak svagda na političkog činovnika spada, takvim načinom da za ovako zloupotreblenje iste sile vojničke jedino politički činovnik odgovarati mora. 3. Ne samo oni koji protiv Kralju i javnu poglavarstvu bune, nego i oni, koji protiv prava vlastitosti narod podpo-ljavaju, ter tako red, mir i sigurnost u domovini narušiti se usudjuju podpadaju pod naredbu prekog suda'kojeg strogost svagda osobito bunitelje i čelovođe bune stići mora, buduć da ostalo mnoštvo samo od ovih zavedeno i zaslepleno radi i za to manje krivde imade koja također manje kazne zaslužuje. Kad vam dakle izvršenje ovih naredbah nalažem i za svako narušen je mira i sigurnosti u domovini onih koji na čelu dotičnih poglavarstvah odgovorne činim. Zato proti ne- marnim i nevernim takvim činovnikom najveću vam strogost preporučam. Jelačić ban.«61) Interesantno je zabeležiti da u svojoj poverljivoj naredbi ban Jelačić prelazi ćuteći preko tobožnje mađaron-ske propagande, a naročito podvlači socialni motiv — bunu protiv privatne svojine — i motiv administrativni — nehat i nemarljivost županijskih činovnika. Iz proglasa i naredbe vidi se koliko je ban smatrao za ozbiljne ove jesenske agrarne izgrede u hrvatskim i slavonskim selima, i kakve je ozbiljne mere on preduzimao. Pre nego pređemo na pregled toga kako su vlasti postupale posle banovog proglasa i kako se dalje razvijalo tokom zime 1848—849. g. i proleća 1849. g, ovo pitanje, i uopšte odnosi na ondašnjem selu, mi ćemo se malo pozabaviti diskusijom ipitanja gornice u tadašnjim novinama upravo u »Narodnim Novinama«. U članku »Gornica i desetina«, iz kojeg sam gore naveo niz podataka o granešinskom događaju, Gajeve novine iznose sledeće pricipijelne misli: Desetina koju su primali leviti ukinuta je: »naš sabor je letos ovu desetinu ukinuo; ovakve desetine ne treba dakle nikome davati. Nu u Hrvatskoj ima još i drugo deseto. Gospoda imajući puno zemalja dala su gdjekoju plemenitu (t. j. gospodsku slobodnu od poreza) zemlju ili vinograd seljaku iz arende pod tu pogodbu da neće plaćati arendu u novcu, nego u letini, t j. deseti dio letine, što se zove gornica. Ne može se tajiti da je (ovakav način plaćanja) pravično i da niko ne može gospodaru (t. j, vlasniku) ovakvu gornicu uzkratiti, jer bi se mogla onda svaka arenda, svaka najmovina uzkratiti, U tom dakle nema nikakve dvojbe. Ali seljaci naši ne znadu stvari razlikovati. Zato stekavši ukinuće rabote i desetine protegli su ovu sloboštinu na nepravu desetinu na gornicu. Oni se pozivaju na listine, koje je bio svetli ban podelio občinam, da je osigura i umiri. U ovih listinah veli se, da će biti seljaci od sada prosti od svake tlake i desetine. Seljaci kažu da je za njih i gornica deseto i zato neće i ovu da plate. Mudar čovek tersio bi seljake mirnim načinom poučiti i ubavestiti, ako ni ovo ne bi hasnilo, počekao bi sada da se svetli ban vrati da naredbom narodu stvar razjasni. A naši pitaju, »jesam li ja kriv, što su seljaci glupi«. Da-bogrne jeste, gospodo, jer ste vi hotimice prečili, da seljak šta pametno ne nauči, silom ste vi više puta oterali zave-denje škole, mudrujuć da seljaku ne treba nikakve znanosti, jer se mirna i glupa ovca daje laglje (t. j. lakše) striči. Patite dakle što ste si pripravili. A gospoda ova ne pate već protuzakonito određuju oružanu silu da uvere s bajuneti o pravičnosti gornice. Protuzakonito rekoh, jer u svakom gornom listu naznačena je kastiga za neplaćanje gornice. »Tko tri godine uzastopce ne plati gornice izgubio je time svoj vinograd«, kojim pravom određuje se dakle exe-kutia vojnička u takvim slučajevah? To je nečuvena samovolja, i zla poraba svoje vlasti, za koju će morati ova gospoda još odgovarati jer je to grdi despotizam.02) Ova političko-pravna analiza pitanja gornice, i njome prouzrokovanih izgreda i sukoba, potpuno je pravilna, samo je autor članka (verovatno Bogoslav Šulek) ispustio iz vida jednu tačku — i to nasilno postupanje seljaka prema službenicima vlastelinstava i županije, kojima je, izgleda, falilo takta i okretnosti, i koji su u nadi, kao što smo videli, opravdanoj, na vojnu pomoć sigurno tražili gornicu na veoma nezgodan način. Bansko Vijeće dalo je za pravo županijskom Uprav-ljajućem Odboru (vidi njegov gore spomenuti akt od 8. decembra i pozivalo je upravne vlasti, da postupaju surovo prema seljacima. Ono nije stalo dakle, na tačku gledišta »Narodnih Novina« koje se slažu u glavnom — u političkoj proceni događaja — sa protestom Zagrebačkog Gradskog Odbora Sigurnosti, koji smo mi gore izložili. Oko članka »Gornica i desetina« izgleda da je bilo oštre diskusije, pošto »Narodne Novine« počinju svoj uvodni članak od 25. novembra, posvećen istom pitanju, i potpisan »B. Š.«, t. j. Bogoslav Šulek, sledečim rečima: »Nekoja gospoda zameriše nam članke o gornici, priobčene u prijašnjih brojevih. Nu piitat će gdjekoji što je dalo povod tolikoj srdžbi? To mi ni sami ne znamo. Izjavili smo da ćemo mi oprovrgnuće u novine primati — nitko ga ne napiše; izjavili smo, da se barem nam prijavi što je neistinitoga u tih člancih, nitko to ne učini i mesto točnoga naročitoga odgovora kazalo nam je kod vlasti da su ovi članci razdragajućim slovom pisati.« Odgovarajući na ovu zamjerku, »Narodne Novine« pišu: »Hvala Bogu Zagreb još nije u stanju opsade da bi ovakve občenite fraze mogle naći juridičkog temelja kod nas. Da mi nismo većinu občinstva razdražili, da javno mnenje ne odobrava ono postupanje poglavara, o tom se može svatko uveriti na javnih mestih, di se sastaju izobraženi ljudi. A mi želimo biti organ javnog mnenja. Znate li gospodo ko razdražuje narod, ko sije seme nezadovoljstva po prostom puku? Vi to činite služeći se argumentima bajonetskim. Izvolite se samo glavom uveriti, ko je veće nezadovoljstvo, razdraže-nost probudio, da li naše novine ili vaše puške pa ćete videti da ste vi ono sagrešili čim nas bedite, ta mi smo baš zahtevali da se ustaloži probuđena po vas razdraženost, jer nemojte se varati i misliti da neprijatelj spava; mi vam velimo da on bdije i radi. Zato valja nam biti na oprezu. Cela je istina, da je mađaronski grof T. D, (Drašković) pisao ovih dana svojoj supruzi neka si gleda na svaki način pribaviti ljubav seljaka, jer će za koji dan buknuti u Hrvatskoj seljačka buna. To nije izmišljotina, već živa istina i ne kopate li vi sami jamu pod sobom? % Sasvim drukčije postupa svetli ban. Iz prioibčenog među službenim vestima proglasa vidi se jasno da ga stanoviti gospodin nije o stanju stvari tačno izvestio, da mu je stvar predstavio, kao da se seljaci bez svakog razloga bune i tuđe otimaju, nije mu kazao da su seljaci njega (bana) za svoga posrednika odabrali i da su izjavili da će se njegovoj zapovedi pokoriti. Sve je ovo onaj gospodin zamudo, Pa šta veli svetli ban? Jeli se ljuti i preti? Je li obe-ćaje svakomu seljaku po stotinu bajoneta? Nijedno od ovih, već on blagim načinom upućuje puk, razlaže mu i tumači najnovije zakone i govori s njim ne kao strogi Kato već kao ljubazni otac. Samo smo želili da se ovi ne bi proglasi po staroj navadi neukom puku nerazgovetno izmr-mljali, već da si svaki sudac i kod kuće pripravi shodan govor ii da narodu stvar lepo razloži, pa će sigurno više opraviti nego iste puške«.68) Iz banovog sprovodnog pisma videli smo, da je ban ipak preporučivao odlučnost u suzbijanju seljačkih pokreta, izdaleka ne polažeći svu nadu na dobru volju seljaka i ubedljivost proglasa, razjašnjenja i dirljivih govora. Sad prelazimo na pregled stanja hrvatsko-slavonskog sela posle banskog proglasa i mera koje su preduzeli organi vlasti Bansko Vijeće i Županijski Upravitelji, poverenici i odbori, da izvrše banov nalog i da zavedu mir na selu. Ali to nije bilo tako lako učiniti. Mi smo gore videli, da je Bansko Vijeće poslalo Županijama banski proglas štampan u više hiljada primeraka. Mi nemamo dovoljnih podataka da nacrtamo potpunu sliku njegove akcije. Da li, i ukoliko, možemo njemu pripisati izvesno postepeno sti-šavanje duhova i ublaženje prilika na selu, ne mogu zbog nedostatka podataka pouzdano utvrditi. Ipak mislim da je u mnogim mestima uticaj proglasa bio povoljan naročito zbog velikog autoriteta banovog imena. Ali interesantno je, kako ćemo uskoro videti, da je proglas izazvao naročiti konflikat između Vijeća i Požeškog Županijskog Odbora, te da je u vezi sa istim proglasom celo pitanje gor-nice moralo biti pretresano i tumačeno u Županiji Zagrebačkoj. Ima i pored indirektnih i po nekih direktnih dokaza povoljnog uticaja banskog proglasa. Kotarski sudac Janko Terputec izveštava zvanično Upravljajući Odbor Županije Zagrebačke, da je banski proglas na narod u svome kotaru objavio i da je narod (tu se spominje i čuvena Granešina, gde je sredinom novembra došlo do proli.va.nja krvi) »mirno sve saslušao i će pokoran biti«.64) Bansko Vijeće poziva se u više maha u svojim rešenji-ma i uputama na banski proglas, naređujući da se županijske vlasti njega strogo drže i prema njemu postupaju.63) Vijeće nalaže Upravljajućem Odboru Županije Virovitičke, da na osnovu banskog proglasa preduzme sve potrebne mere za zaštitu zakonitih posedničkih interesa znamenitog srpskog pravoslavnog patrijarha Josipa Rajačića. Pošto je njegova tužba vrlo zanimljiva zbog karakteristike prilika u županiji virovitičkoj o kojoj nam je ostalo tek malo podataka, donosim je u celini: »Baiue B li ook o o ^ a r o poAi e, Al ai) a p c k h Caoop'B 1847/8 vkh-Hyo a y cboh Kpaji-feBHHi. yrapcKOii AeceTaKT. h paOoTv. OBa a ypevHKHBaHi. cnanjiyKa npHBpeMCHo. HoAaHHip obomtj vpe^ooML. h ca^auiHiiMi) hojihthhkhmT) iiOKpe-TO m i) ocTpBpjiiHH (OTpOBaHH) 3a,no6HTy cjio6oAy CaMO Ha to ynorpe6jiaBaio ;ia cbc HcwiHHKe cnancKH npnxoAa Ha ce6e cktomb tnpHByKy h cnane y OHaKOBo cTaHi> aobg^v Aa HHKaKBe acee (t. j. KopiicTH) oa cboh oejia npHMa. IloAa-hhh,h /I,OMHHHyMa JJajiH, t. e. ^ajnaim, BopoBUH h B'fc.i-op^aHH y caMOBOJiLCTBy h npecTyiiKy 3aK0Ha cBaKOMe cejiy iiOA CnacoMB npe^MeHHTH Mory. Ohh cy ene HCTOHHJEKe MHH OBOrOAHUlHH npHXO,Ha, CHJIOM'B OT6JIH H MeHe y TO GTaH-fe a a y OBOMe momo Ba^KHOMi. CTamo hohi' h 3aw ce OpHiHyTH MopaMT. Kano hy h 0TKy;ia hy iivmie TpouiKOBe Ha6aBHTH. Ho KpaTKO OB^e BauieMv Bh c okoCkt a r opo a i 10 Ha-jtomhhhmt, ;;a 041» 6oraTorb pnOojiOBa Ha jkhbo oat> cHjine h HpocTpaHe name, o;ib 3eMJie . iioat. apeH^y Aane, o^t oaiTiTBi, ojib Mnom yceBa, myMa, oa apen/ie Koa cTpyne eKOHOMH^ecKe naHMant ,to 30.000 O/i. cpeopa H3Hece a bit K.paHn,epa ao&ho HircaMt. Mchh HHuiTa Apyro He ocTaa, nero Banie BbicoKioojia-ropoAie jbthbo vmojihth ^a Oh a;py komhchio HaHMOHO-BajH, koh he y ciiopa3yMjrfeiiiK) ca MOHMa h h h ob hh b,h m a y J^ajiK) h ca mohmtj BVHOMohiniBOMB 3a OBali nocao €By rope-HaBeAeHy iHTeTy H3BHAerH H onpeAfejiHTH M oh hotom-l ByTe\irL eK3eKyH,ia He caMo onpe/i^jieHj uiTeTy qjj\ /lajiji, Bo-poBa h Bfejiora 6p^a HanjiaTHTH, Hero h KOJiOBO^e 3aKOHOMT. Ka3HHTH h Hapo^B ooaBPCTHTH ^ajiH, Ce cjiooo&a ne paanpocTHpe Ha caMOBOJibCTBo h orHMairfe Tv^era ,a,o6pa. OcoShto mh a mhjio Aa Bamv BepcTHy oco6y o mom6 HCKpenoMe bbi ook on ob h t a b i to obomb iiphjihromb vbophth Mory c kohmt. ocTaaM Bamero B bi cok 06 ji a ropo^i h y Kap-jiOBHH 6/18 HoBeMopa 184S iiOROpiiLii cjivra JociBfn, Ila-TpjnapxT>«.66) Tužba patrijarha Josifa nije usamljena. Jesen, zima i proleće, prošli su u virovitičkoj županiji u uzruja-nosti. Ima tu i nezadovoljstava zbog pitanja krčmarenja; ima tu i tužba seljaka protiv vlastele zbog starih i novih nepravilnosti u dodeljivanju šuma i pašnjaka i regulisanju granica imanja, ima i tužba gospode zemaljske povodom seljačkih nasilja; ima podataka o neizvršenju seljačkih dužnosti prema državi (neće da trpe poreski popis, neće da daju saobraćajna sredstva za vojne potrebe). Županijski Upravljajući Odbor traži više puta vojnu pomoć, /ponekad uspešno, ponekad uzalud. Evo svedočanstva originalnih dokumenata: Opština Tokac — Mohiljac, tuži se Banskom Vijeću 5-1 — 1849, da su joj prema novom zakonu, oduzete dve krčme od triju koje je opština imala od Miholja do Božića u saglasnosti sa urbarem, a izdala ih je pod zakup prema priloženom ikontraktu. Banski namesnik aktom od 20. januara naređuje da se ima strogo držati zak. čl. XXVII g. 1848. Opština Tenjska moli 3. marta g. 1849. banskog pove-renika Ivana Zidarića da naredi istragu da se pronađe njihova parnica sa njihovim vlastelinstvom zbog otete im zemlje, na koju su naseljeni »kalvini« i »luterani«. »Suznim okom«, vele oni, »gledajući pootimanje zemlje od nas, koje su pradedovi i otci naši krvavim znojem kerčili, čistili i do plodonosja doterali črez zemlo-gospodarstvi. Otete po kalvinom i lutoranom i drugima prodate i podelite i kao što se osvedočiti može sela na pustavama našim na-selišta, a nami ni toliko ne ostavljeno da dotično nas prepisivati i docnije dotičnoj vlasti plaćati imajuće se podneti možemo. Tegobu tolike nepravde jošt više u ovo vrieme osećamo, kada orati i sijati treba, no gde da oremo i sijemo? Kada je pootimato sve od nas; ne zavidimo ni zemljo-gospodarstvu našem, što on ima, no plačemo za dedovinom našom koja se otela od nas«.67) 16. februara banski namesnik šalje na Županiju Virovitičku »tegobu« (nema je u aktima) opština Ružane, Gradine i Brozovice, Bačevca, Dugog Sela, Turanovca, Bazije, Budrovca i Detkovca iz okružja terezovačkog, koje se tuže protiv svoga bivšega gospodina zemaljskog grofa Ladislava Jankovića, koji je od njih malo po malo njihove hatare, pašnjake i šume oduzeo i po selima njihovim utesnio. Između općine Terićanske i vlastelinstva došlo je do sukoba zbog prava mesarenja 8. maja g. 1849, Bansko Vijeće je rešilo da pravo mesarenja na svome gruntu priipada svakomu seljaku. 21. decembra g. 1848, balnski nameisniik šalje (nema je među aktima) »tegobu« ravnatelja spahiluka terezovačkog, Tompaka u kojoj moli da se spreče seljačka nasilja. Obraća se pažnja Županijskog Upravljajućeg Odbora od strane Banskog Vijeća na banski proglas. To je već ponovljena tužba (prva je od 4. decembra).68) 28. januara g. 1849. vlasnik šume u Orahovici, imanju Mihalovića-Delimanić (Dellimanich) tuži se, da seljaci »na ustužan način« pustoše šume Mihalovića i njegovu alo-dijalnu, i u onim mestima gde nikad nisu imali drva-rine, i to čine ne samo za svoju potrebu, nego i za prodaju. Gubitak procenjuje se sa 12.000 fl.69) 23. i 24. februara g. 1849. veliki sudac kotara Valpo-vačkog Vatroslav Mihaljević izveštava o nepokornosti seljaka, koji su se prvo u Kutišincima, a zatim u D. Miholjcu (po nalogu pobunjenih Kutišiničana) oduprli poresikom popisu. U aktu br. 97 na Bansko Vijeće Upravljajući Odbor moli da mu se stavi na raspoloženje bataljun vojnika; on ga je tražio od vojne komande u Oseku, ali nije dobio ni vojnika, ni odgovora. »Pošto o nepokornosti seljaka do-znaje se iz svakodnevnih skoro vlastelinstavah županije ove molbenicah, povodom nasilja koje stanovništvo pravi i kolikog nereda bojati se imademo«. 31. III. 1849. vel. sudac Jovo Belošević javlja na osnovu referata beležnika Janka Bajze od istog dana, da je u selima počela da se pojavljuje neposlušnost prema vlastima i uporstvo u nedavanju kola za vojsku (t. zv. preprege); iz referata beležnikova vidi se, da seljaci iz Vukove uopšte nisu dali preprege, a susedna sela dala su umesto 16 kola — 8, odnosno 4. I beležnik i vel. sudac misle samo na soldate ali ih nema; zato traže virovitičke gardiste. Interesantno je, da seljaci kažu »neka prepregu rade spahije, svi činovnici«. Od 1. novembra g, 1848, smatraju da su slobodni od sviju tereta.70) 13. aprila iste godine podžupana službeno izveštava »preprežni poverenik«, da se ista nepokornost pojavila kod puka u Borovu. 11. i 12. aprila od naređenih 24 kola došlo je na rad 10 i 3.71) U zagrebačkoj županiji, koja je tokom leta i jeseni g. 1848, bila najnemirnija u celoj zemlji, strasti se malo toikom zime, i uopšte tokom g. 1849., stišavaju, ali još ima i tužaba i sukoba. Tako na pr. 13, decembra g. 1848, arendator krčama na alodijalskom gruntu bar. Kulmera podnosi tužbu protiv suca opštine Remetske, koji mu zabranjuje točenje vina.72) Ovo pitanje imao je da više puta pretresa Županijski Odbor. Tako je naprimer opština Prantinska pitala: je li gospoština u pravu da na urbarialskom od nje kupljenom zemljištu, i na alodijalskom gruntu vino besplatno toči, ima li gospoština pravo da natera seljake na prodavanje njena vina, i najzad da li važe pređašnje pogodbe seljaka i gospode? Na ova pitanja Upr. Odbor Županije Zagrebačke odgovorio je: na alodijalnom gruntu gospoština ima pravo slobodnoga točenja vina; na ostala pitanja ima da se odgovori negativno. Ako su saopštenja seljaka istinita, onda gospoština ima da se strogo opominje na red preko velikog suca. Ovakovih seljačkih pitanja ii tužaba ima više.73) Naprotiv i gospoda zemaljska tuže seljake zbog nezakonitosti točenja vina (n, pr. tužba barona Kulmera.74) Isto tako je i pitanje pobiranja pijaco vine izazivalo više sukoba i smetnja. Bansko Vijeće donelo je jednom prilikom (na pitanje Županije Križevačke) rešenje, da se pijaco-vina ima naplaćivati i domaćim seljacima, jer vlastelinstva plaćaju stibiru i na osnovu prihoda od svojih sajmova. Ali seljaci nisu mogli svuda da priznadu ovaj poredak. Izgleda da je njihiovo ponašanje bilo ponekad takvo, da je n. pr. plašljivi Kaptol Zagrebački tražio jednom prilikom od Županijskog Upravljajućeg Odbora vojnu pomoć od 12 vojnika — da može pobirati u punoj bezbednosti pijaco-vinu na sajmu 1. i 2, novembra.75) Pitanje gornice ili vinskog desetka nije bilo lako resiti i banski proglas dao je samo privremeno rešenje u dJuhu 8 Jelačić j Seljački pokret. 113 sačuvanja postojećeg reda. Zato su u Zagrebu ovo pitanje hteli resiti lokalnim merama, 9. januara g. 1849 pretresao Je dakle Županijski Odbor Županije Zagrebačke, povodom tužbe jedne grupe gornjaka, pitanje o gornici, U očekivanju pretresa i rešenjia ovog pitanja na saboru doneta jie sledeča odluka: a) gde bi se iz goirnjeg lista ili kon trakta (ugovora) pronašlo da mesto gornice samo urečeno jest plaćanje u gotovom novcu, u tom slučaju se ima mesto gornice iona ista suma novacah nadalje plaćati i to u gotovom novcu, koja je naročito u rečenih pismih izrečena; b) gde je pako gornica u novcu računata sa desetinom također u novcu skopčanom onda se mona iz gornjih listah, ugovorah (kontraktah), regestah ili drugih verodostojnih pisarnah razviditi, koliko se je imalo davati dosad u ime gornice, a koliko u ime desetine, pa će samo onoliko gornice i odsad daviati se morati, koliko se je rečenim načinom za dužni pronašlo, a ostalo kao u ime desetine prestaje davati se; c) gde se pako lz gore rečenih pisarnah nikako razvideti ne bi moglo koliko se ima plaćati u ime gornice, a koliko u ime desetine skupa računanih, onda se cela za gornicu skupa sa desetinom računana suma na polak razdeliti ima, te tako se od takove sume polovica u ime gornice i na dalje i to u gotovom novcu davati bude morala, druga pako polovica tako (razdeljene sume kao za desetinu pripadajući davati se prestaje .. ,«76) Iz ove odluke vidi se jasno, da je zaista vinski desetak ili gornica bio stopljen sa duhoivničkim desetkom koji je bio potpuno druge prirode i izgleda da su seljaci u više slučajeva bili ne samo psihološki nego i čisto juridički na mnogo pravilnijoj poziciji, nego kaptol i druga gospoda zemaljska, kojima su toliko jako pomagali Županijski Upravljajući Odbor, a i ban u svome proglasu. Tokom cele 1849. g. ne prestaju različni sukobi zbog nedavanja gornice od strane seljaka. Najozbiljniji sukob izbio je u Topoliovcu. Topolovački vlastelin tužio je seljake, da g. 1848 nisu dali desetine u vinu i krmacima, a i g. 1849 neće da je daju. Kada je zbog ove tužbe i prijavljenih različnih kvara i nasilja, otišao na lice mesta be- Iežnik banskog stola Mijo Mraković, bio od seljaka ispso-van, sprečen u dužnosti, »izteran, izlupan i jedva život svoj pomoću dobrih konja spasao je«. Represije, koje su bile od strane županijskih vlasti u to doba primenjene, bile su ponekad dosta surove. Tako je od januara do maja g. 1849 trajala parnica, koju je podigao kotarski sudac Ivan Nepomuk Anitolković protiv sela Hrebinca. Antolković tužio (je: 10 gospodara seoskih kuća, zato da su mu bajagi bili neposlušni i da su se spremali da napadnu na tuđe imanje. Sudbeni sto županije Zagrebačke osudio je seljake na zatvor, bilo u teškim bilo u lakim okovima, na rok od 14 dana do tri meseca, i na 40 udaraca batina i to 20 pre i 20 posle zatvora, Seljiaci su preko odvetnika Slavoljuba (Eduarda) Vrbančića, koji nam je već poznat, podneli apelaciju na Bansko Vijeće. U ape-lacionoj tužbi navedeno je, da nisu davali gorske desetine, zato što cela okolina nije nju davala, da su dva puta došli u određeno vreme pred suca, ali sam sudac nije došao, da su najzad jedanput došli, ali su se uplašili i opet pobegli kući, a jedan put nisu dobili poziva, pošto se seoski pandur umesto da ga preda, opio i zaspao. Bansko Vijeće potvrdilo je Županijsku presudu.77) Gore sam spomenuo, da je u Županiji Požeškoj došlo i do konflikta između vlasti zbog gornice i primene banskog proglasa. Pre nego što ću ispričati ovaj konflikat, ja ću se malo zadržati na karakteristici upravne vlasti Požeške Županije i prilika u ovoj županiji. Prema zaključku velike skupštine Požeške Županije od 15. jula g. 1848, stvoren je upravljajući odbor, kome je predsedavao banski poverenik, zastupao ga prvi podžupan, a tkao članovi ulazili su svi županijski časnici i narodni odbornici (ne časnici), po jedan na svake 2000 duša. Pravio da postane odbornik pripada svakom pismenom stanovniku županije, ili i nepismenom, koji ima barem najmanje nepokretno imanje (grunt žiljevski) pod uslovom da nije pod sudbenim ispitom (istragom) i da nije županijski činovnik. Pravo govora ima u odboru svaki »gardista«, t, j. stanovnik županijie, koji se upiše u narodnu stražu. 8* 115 Vidimo da je Upravljajući Odbor bio uređen na demokratski način. I u svojoj politici om se jako razlikovao od odbora županije Zagrebačke, Varaždinske i Virovitičke, naprimer. On je bio više naklonjen seljacima, imao je veću težnju da zaštiti njiihove interese, nego interese spahijske. Zato je on, kako ćemo videti, došao u ozbiljan sukob sa Banskim Vijećem a bio je od ovog i raspušten. Bansko Vijeće naprimer naložilo je odboru da pobudi narod na davamije daća svešteastvu grčko-istočme vero-ispovesti (na više mesta u to doba narod je prestao da da ma šta sveštenicima, a ponekad i učiteljima). Upravljajući Odbor pre nego je preduzeo ma koju lopštu rneru tražio je od Banskog Vijeća da mu se saopšti originalna tužba da bi mogao tužiti neumrljive časnike ili tužitelje, poslednje zbog lažime tužbe. U ovom slučaju oseća se nezavisan opozicioni duh odbora.78) Istog dana kada je doneo ovo rešenje, odbor je naredio kotarskim sucima da narede gospodi zemaljskoj da odmah opre dele seljacima šume za sečemje drva za ogrev i zidamje i to gde ima drugih drva sem hrastova — ona drva, a gde drugih drva nema to i šume od hrastova. Vlastelin koji neće da u roku od sedam dana postupi prema ovoj naredbi kazniće se kao prekršitelj županijskih naredba.79) Odbornici Kutjevački podneli su tužbu, da vlastelinski svlitojari nemajući »vlastitost grunta« drže velike čopore svinja (po 100 komada) i ma takav macin seljacima »pašu i žirovinu« uskraćuju. »Na koju tužbu odredito jest da g. sudac Suvić svinjarom zapoved izdade da si grunta u Županiji do Sv. Đorđa (t, j. u roku od dva meseca) pribave ili ako u stanju pribavljenja nisu, iz Županije udalje«.80) U ovom slučaju vidimo jako izraženi komflikat interesa između seljaka-sopstvemika i zemljoradničkog proletarijata — vlastelinskih službenika svinjara. Ovakva politika Županijskog Odbora, koja se najače opaža u konfliktu sa Banskim Vijećem povodom gornice, nije ipak sprečila nerede u županiji požeškoj. Sam odbor bio je primoran da traži od Vijeća vojnu pomoć za suzbijanje nemira i nezakonitog sečem j a drva u imanjima grofa Julija Jankovića81) 14. aprila g, 1849 kotarski sudac kotara Belteškog javlja odboru, da je on sprečen u sudbenoj proceni od strane seljaka učinjenih »kvara« u šumama, pošto seljaci ne samo što se odupiru ovoj proceni nego uopšte neće pred njega da dođu. Zato moli za asistenciju, Odbor naređuje da se stavi na raspoloženje suca oružana sila,82) Na granici županije Križevačke i Požeške došlo je do oružanog sukoba sa pucanjem iz pušaka izme-dju seljaka sela Repušnice i Gračenice zbog izvoza pose-čenih drva. Jednom seljaci nisu hteli dozvoliti drugima ovaj izvoz.83) 21. juna javlja iz kutjevačkog kotara kotarski sudac Odboru, da se presude sedrijalske (t, j, sudbenog stola županije) ne mogu da izvrše, pošto su seljaci pokazali nepokornost. Za raspoloženje suca odbor je stavio vojnu snagu,84) Najzad prelazimo na izlaganje konflikta izmedju Banskog Vijeća i Upravljajućeg Odbora, Konflikat je izbio na sledeći način: primivši banski proglas Upravljajući Odbor, na skupštini 18. decembra g, 1848 odlučio je sledeće: »... budući da u visokom Banskom proglasu nalaže se odnošenja između vlastelina i bivših podložnika njegovog takova, koja samo na kraljevinu Hrvatsku spadaju, ne također i Slavoniju, za to za ravnanje služeće prima se sledeće : 1. Da od onih zemalja, koje na pašarinu ili u kakovoj drugoj svezi na stališi urbarialni spadali su, vlastelinu ni-kakova daća ne pripada, 2, Od onih vinograda ili kerčevina od koji vlastelinstvo ne može dokazati pisma pogodbu među njime i posidateljom (t, j. posednikom) davati se neće ništ tako zvana motioarina buduć da u zakonima urbarialskima nalaže se i tako narav urbarialsku irnade nadalje davati se neće, 2. januara 1849 je ovaj zaključak kojim je gornica toliko ograničena, da je gotovo ukinuta, dostavljen preko banskog poverenika Bunjika Banskom Vijeću i od njega poništen.85) Istog dana po tužbi vlastelinstva Kutjevo resio je Upravljajući Odbor da je plaćanje mlinarske takse prestalo od 1.1, g, 1848, Šume sesanalske treba smatrati kao da su dodelene, tako da u njima niti vlastelini, niti podanici ne mogu da traže drva; pogodba u pogledu drva za plotove prestala je; seljaci imaju pravo uzimati badava drva za ogrev i pečenje rakije; imaltovina (ili malta) prestala je; desetina može se pobirati samo u smislu odluke od istog dana, li. ij. kako izgleda samo u novcu od nesumnjivo izvanselišt-nih vinograda, neurbarski karakter kojih potvrđuje se dokumentima. Banski poverenik Bunjik uložio je1 protest protiv, ove odluke. Prema odluci Banskog Vijeća izgleda da je ono poništilo samo tačku koja se odnosi na mostovinu i gornicu. 16. februara Upravljajući odbor obratio se na Bansko Vijeće povodom njegove odluke, kojom je zaključak ovog odbora poništen sa predstavkom, moleći da ga ostavi na snazi. Ponovljeni zaključak glasi: Povodom motičarine umoljava se Bansko Vijeće da se osnaži zaključak Županijskog Odbora o ukidanju iste, pošto je na zakonu osnovan, u slučaju pak nemogućnosti neodobren j a zastupnicima Županije, nalog daje se, da skrb imadu da se daća ova iz urbariuma proizlazeća po zakonu novom uništi i žitelji od tereta ovog oslobode«.86) Na to je Bansko Vijeće odgovorilo, da može samo da potvrdi svoju pređašnju odluku, kao osnovanu na zak. čl. VII. t. 3. g. 1832. (6, koja nije ukinuta od Sabora g. 1848.87) Primivši ovu naredbu od Banskog Vijeća Upravljajući Odbor naložio je sa svoje strane sucima, da proglase odluku Banskog Vijeća ali je ipak ponovio svoju odluku pod br, 85, kojom je bilo preporučeno zastupnicima Županije na Saboru da »skerb« imadu o tome, da se motičarina ukine, kao daća osnovana na urbaru.88) Upravljajući Odbor tražio je još ranije, zaključkom br. 143., da se Sabor što pre sazove. Ovo popuštanje odbora nije moglo da ga spase od raspuštenja. Bansko Vijeće naime, postavilo je za vrhovnog upravitelja Požeške županije Julija Jankovića, koji je više puta tužio županijske činovnike zbog svoje-volja, a na koga je županija sumnjala, da je on izdajica domovine, kako se vidi iz sledećeg zaključka Upravljajućeg Odbora. Bansko Vijeće nalaže da se Julije Janković od polaganja (naročite) zakletve oslobodi »jer nije greh što on konzervativnoj stranci spadao, dapače mu na čast služi... niti je ono nikakovim dokazom poduprto što izjavljuje odbor da prava puku podelito turobnim okom gleda. Već 2. maja pretresalo je Bansko Vijeće pismo Janko-vićevo iz Pakraca od 29. aprila, u kome javlja » .. . 2, upravljajući odbor županije Požeške na takovom temelju osnovat da je inteligencija nepravednim načinom iz njega izključena, kao što to i tužbe one, koje su Visokom Banskom Veću o tome smotrenju podnesene svedoče . , . Odbor odbacio je naredbe Banskog Vijeća i za prosti puk pogibeljnim duhom deluje kao što to odluke istog odbora u smotrenju dervarenja, žirovine, poreza i t. d. pokazuju, kojima se prosti puk samo na bezakonita dela navada i time u duševnom svom značaju tari i kvari... 3. Činovnici županijski sami puk prosti kroz zanemarenje dužnosti na zločinstva navadaju, zločini ne samo zakonitom kastigom kazne, niti se pred sud stavljaju ... 4. Budući da se je dosad već na više mestah nepokornost od strane prostog puka pokazala i mnogo ljudih imade, koji nepokornost ovi podžigavaju, zato neophodno potrebno da se mu, kao vrhovnom upravitelju stavi na raspoloženje vojinska snaga.« — Bansko Vijeće rešilo je, da predloži Jan-koviću neka izradi »osnovu« za upravljanje Županijom, da primeni svoju vlast protiv nezakonitopostupajućih činovnika, ali »vojske ne može da mu stavi na raspoloženje . ,«89) Janković je izradio predlog, koji je Bansko Vijeće u glavnom i prihvatilo, tako da je 25. maja odlučeno, da se županilja Požeška upravlja u saglasnosti sa novom i privremenom osnovom, »U ovoj osnovi« naglašen je više puta podređeni položaj odbora prema Banskom Vijeću, sprovedeno je načelo stroge odgovornosti činovništva, a najzad promenjen iz temelja sastav ovog odbora. »Za uzder-žanosti ravnopravnost glede okolnosti ove Županije i duha stanovništva upravljajući odbor sastojat ima a) iz dvih članovah duhovničtva katoličkoga, bj iz dvih članovah duhovničtva iztočnoga, c) iz dvih članovah vlastelinah, d) osam članovah iz klase odličnih (honoratiorah). Janković je predlagao, da njih bude 12: e) vz 12 članovah puka iliti seljaka (po Jankoviću — 14); f) trih zastupnikah Požeške, Pakračke i Daruvarske občine, h) iz gore pomenutih častnikah. »Ustanovljeno je biranje zastupnikah preko naročitih delegata koje biraju punoletni i kuću imajući stanovnici tpo opštinama90). Istog dana kada je Bansko Vijeće primilo novu »osnovu«, za upravljanje Požeške Županije, po kojoj je većina pripala maloj grupi sveštenika, plemića i »honoratiora« od oko 200 ljudi na oko 65 hiljada, koliko ih je prema popisu bilo u Županiji, sjajno je uveden u dužnost vrhovni upravitelj Janković- 9. i 11. jula izvršena je reorganizacija odbora ,a 8. augusta Janković javlja, da su u novi odbor izabrani ljudi u koje Bansko Vijeće može imati puno poverenje. Novi odbor pokorno je primio sve odluke Banskog Vijeća povodom sviju pitanja vezanih sa agrarnom reformom,91) Tako je bila slomljena socijalna politika opozicije u Požeškoj Županiji, koja je težila da produže agrarnu reformu početu na Požunskom Saboru u martu g. 1848, i proglašenu od bana Jelačića 25. aprila iste godine. Smatram, da je ova epizoda možda najzanimljivija u ćelom socijalnom pokretu g. 1848,—49. u Hrvatskoj i Slavoniji. Mi smo više puta videli, kako su vlasti suzbijali oružanom rukom i dosta surovim represijama vrenje i nemire medu seljacima. Evo još jednog primera, koji u isto vreme baca svetlost na prilike u Županiji Križevačkoj. 3. augusta sudio je križevački županijski sud, uz vojničku asistenciju od 200 vojnika, ljubešćičkim seljacima, koji su se pobunili. Iz presude vidi se, da su seljaci odbili davanje desetine gorske njenom najmitelju (zakupcu), da su zabranili vlastelinstvu krčmarenje, da su otvorili više krčama od 13. jula g. 1848. do kralja jula g. 1849., te da nisu hteli da se pokore županijskim činovnicima, naprotiv pretili su im i bunili se protiv vojnika. Uspostavivši pravo pobiranja desetine gorske, pijaco-vine gospodskog krčmarenja, zatvorivši suvišne seoske krčme sud je pored toga dosudio najmitelju po 4 krajcera za svaku holbu vina, koje on nije primio, dosudio je vlastelinstvu sve troškove prema njegovom traženju i gubitke, osudio je seljake na plaćanje ekzekutivnih troškova u iznosu 1043 fl. 20 kr., a pojedine seljake kaznio je različnim kaznama i to: Gašpara Žugca kao kolovođu sa 25 batina, Katu Setec, koja se prema izveštaju kotarskog suca Vilejma Ladanja, usudila njega psovati, proklinjati, i opštinu »da na serežane« navali »pitpiravati« — sa 25 udaraca korbačem, 4 druga sa 25 batina, 4 sa 12 batina, dve ženske sa 12 korbača (jedna je od njih »protiv serežanom grabljivicom vo je vala«). Medu ostalim osuđen je jedan seljak na telesnu kaznu samo zato, jer je pitao u Varaždinu Gen, Benka za savet, kako ima da se tuž;i protiv županiji,92) Ali pored sviju ovih uspešnih represija niko ozbiljno nije mogao da pomisli, da se može vratiti kmetska zavisnost seljaka. Seljaci u pokretu gg, 1848,—49, nisu dobili ništa, a možda su nešto i izgubili; ali ipak ukidanje kmetske njihove zavisnosti bio je svršen čin. Jedan korak ogromne važnosti bio je učinjen u pravcu definitivne likvidacije feudalnog reda u Hrvatskoj i Slavoniji, DODACI L Popis poslanika za sabor trojedne Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije g. 1848. na osnovu akata Verifikacijonalnog Odbora Saborskog i izvornih puno-moćija poslaničkih; Z. A. Acta Congregationum anno 1848. fasc. 105/2. I. ŽUPANIJE: A. Zagrebačka. 1. kotar Pokupski: Slavoljub Vulaković. 2. kotar Sisački: Franjo Frankul, kapelan (namestnik: Slavoljub Verbančić, javni pravozastupnik). 3 kotar Galnički: Maxo Mihalić žup. prisednik (zamenio je Gaja). 4. kotar Sveto Ivanski: Josip Čačković kot. sudac (namestnik: Ljudevit Splait.) 5. kotar Brodski: Ljudevit Karoly vel. sudac. 6. kotar Ozaljski: Šišman Prešern, vel, sudac. 7. kotar Bosiljevački: Paval Mateša, plovan. 8. kotar Jaska: Vekoslav Raškaj obč, Vivodinske bilježnik, 9. kotar Zalenski: Mirko Šandor, kot. sudac. 10. kotar Božjakovina: Mirko Bušić, više Varmedjah prisednik (na- mestnik: Miroslav Andrašy,) 11. kotar Sv. Ivan/siki: Juraj Pisačić, veliki sudac (namestnik: Ivan Dolovčak, odvjetnik), 12. kotar Bania: Ivan Pavlešić, Dubrovački plebanuš, više županija prisednik (namestnik: Adalbert Martinković sudbenog stola prisednik vel. sudac Zagr. Žup.) 13. kotar Samoborski: Josip Bunjevac, Zagrebački podžupan (na- mestnik: Vekoslav Švaicer, kot, sudac Zagr, Žup.) 14. kotar Berdovački: Juraj Bornemisa, kot, sudac. 15. kotar Zagrebački: Antun Rubido, vel. sudac Žup. Zagr. 16. kotar Stubički: Dragutin Galac prvi prabilježnik Žup, Zagr. B. Varaždinska 1. (17) kotar Toplički: Kazimir Jelačić, kot, sudac, 2. i(l8) kotar Osrednji: Metell Ožegović. 3. (19) kotar Belski: Ivan Kukuljević, vel. sudac, 4. (20) kotar Miholjanski: Ivan Čegel, podžupan i sud, prisednik, 5. (21) kotar Vinički: Mavro Broos, kapelan, 6. (22) ikotar Zlatarski: Petar Horvat. 7. (23) kotar Novodvor: Nikola Halper, vel. sudac, 8. (24) kotar Ivanski: Marko Barabaš, odvjetnik. 9. (25) kotar Sv. Križki: Tito Babić. 10. (26) kotar Malo Taborski: Franjo Pisačić, peneznik žup. C. Križevačka. 1. (27) kotar Prečeč: Josip Pavlec. 2. (28) kotar Verbovec: Skender Zdenčaj, sudb, st, prisednik, 3. (29) kotar Moslavački: Ljudevit Vukotinović, 4. (30) kotar Novomarovski: Antun Nemčić, prvi podžupan ove žup, 5. (31) kotar Podravski: Viktor Adam Šomogyi, prisežnik i začastni sudac ove županije, 6. (32) kotar Koprivničko-Podravski: Juraj Lendvaj, upisatelj i za- časni podbiležnik ove žup, 7. (33) kotar Osredni: Ivan Zidarić, kr. savjetnik i prvi podžupan iste županije. D. Požežka. 1. (34) kotar Veliki: Pero Brincig (po izbornom aktu Jožo Bunjik, prvi podžupan,) 2. (35) kotar Cernički: Miroslav Kraljevič, veliki bilježnik, 3. (36) kotar Pakrački: Juro Stinčič, vel, sudac. 4. (37) kotar Bek teški: Josip Žuvić, kot. sudac, 5. (38) kotar Pleternički: Miroslav Špun, kot. sudac. 6 (39) kotar Kutinski: Petar Maljevac, kot. sudac. 7. (40) kotar Daruvarski: Slavoljub Mijačić (namestnici: Tomo Milan-ković, sudb. stola prisednici, Vasilije Zdelar). E. Virovitička, 1. (41) kotar Našički: Timo Mandić, žitelj opštine Orahovičke. 2. (42) kotar Vučinski: Simeon Stojanović, Vostočne cerkve župnik. 3. (43) Živko Blažeković, drugi podbilježnik. 4. (44) Županija ukupno Adam Sukić, župnik vice arhidjakon osečki. 5. (45) Teodor Gjurgijević, Žup. prisednik. 6. (46) kotar Osečki: Dimitrij Jezdimirović, bilježnik. 7 (47) kotar Valpovački: Tomo Furlić, knez Petrovački, 8. (48) kotar Miholjački: Antun Vidaković, majstor opančar. 9. {49) kotar Đjakovački: Trifun Krajšić, knez opštinski. 10. (50) kotar Virovitički: Filip Radočaj, opšt. Sladkovaoke knez. F. Sremska. 1. (51) Ivan Stojčević 2. (52) Juraj Novič 3. (53) Jovan Marinković 4 (54) Aleksa Brocić 5 (55) Jovan Lazarević 6. (56) Petar Aranicki 7. (57) Sofronije Radojčić 8. (58) Mato Petrovič U. VAROŠI. Senj: 1. (59) Ivan Gvozdanovtić, grada Karlovca vel. fiškal; 2. (60) Ambroz Vraniczany, više županija sudb, st. prisednik. Ossek: 1. (61) Mojses Georgiević, od dolnog Varoša advokat; 2. (62) Franjo Ganzer, od dolnog Varoša građanin. Od onoga Varoša fale dva, Karlovac Gorni: 1. (63) Josip Smendrovac, večnik; 2, (64) Janko Obradović, kapetan; 3, (65) Dragutin Klobučarić, si. i kr. membenog suda prisednik. Zagreb: 1. (66) Josip Mikulić, starešina; 2. (67) Franjo Novak, odvetnik; 3. (68) Pavao Černi; 4. (69) Andria Černi. Koprivnica: 1. (70) Martin Šegere, varoši ove večnik i više županija sudb. stola prisednik; 2. (71) Andria Brebrić, grad. ovd. Varaždin: 1. (73) Josip Egersdorfer; 2. (74) Mihal Kovčec; 3. (75) Pavao Kovač; 4. (76) Stjepan Car. Požega: 1. (77) Ivan Martinić, namesni sudija; 2. (78) Svetozar Kušević, pravdobranitelj; prisednici, blagorodna gospoda. Križevci: 1. (79) Josip Janda, ovog grada računov, iztražitelj; 2. (80) Franjo Žigrović, žup. križevačke vel biležnik. D i s t r i k t Bakarski: 1. (81) Venceslav Soić; 2. (82) Stjepan Bujan; 3. (83) Avelin Čepulić; 4. (84) Juraj Medanić. (Ovaj posljednji prema izbornom postupku izlišan). Kotar Vinodolski: 1. (85) Antun Mažuranić, profesor; 2, (86) Paval Pakavčić; 3. (87) Lovro Sriea; 4 .(88) Franjo Kilvein. Občine Sisak civil: 1. (89) Franjo Lovrić, pučnik. Kaptol, Nova Ves i Vlaška ulica: 1. (90) Ferdo Žerjavić, pravdopravnik. Petrinja: 1. (91) Janko Pertić; 2. (92) Steipan Pejaković. Sisak Militar: 1. (93) Ivan Ključaš, trgovac (namestnik Josip Gerbeš). Daruvar i Pakrac: 1, (94) Franja Matijašević, duhovnik. Karlovac Dolni: 1. (95) Skender Stojačković, profesor; 2. (96) Štipan Plić; 3. (97) Antun Fridrih. Kostajnica: 1. (98) Nikola Radaković, trgovac. Verovitica: 1. (99) Vekoslav. Lipovčić, prisednik. Vinkovci: 1 .(100) Ivan Albrecht, trgovac; 2. (101) Petar Geor-gović; 3. (102) G juro Čurilović, Jastrebarsko: 1. (103) Štipan Katkić (namestnik Nikola Radkaj). Brod: 1. (104) Mate Topalović, bogoslovija učitelj; 2. (105) Antun Muravić, gradjanin. Ruma: 1. (106) Franjo Bilčević; 2, (107) Konstantin Bogdanović; 3. (108) Pavao Petković, vel fiškal žup. Sremske. Verbovsko, Ravna Gora; 1. (109) Tomislav Kukulić, zagr. (pučnik i prisednik. Mitro vic a: 1- (110) Nikola Adamović; 2. (111) Štipan Putniko-vić; »graždane našega mesta«. Ogulin: 1. (112) Vito Sertić, graničar i izpisani štražmešter. Glina: 1. (113) Mito Cavrić. Belo var: 1, (114) Ivan Arnold; 2, (115) Dimitrije Knežević, građani. Karlobag: 1. (116) Simo Starčević, kanonik i konsistorijalni pri-sedatelj; 2, (117) Franjo Kružić. Cvetkov i ć, Draganić i Petranić: 1, (118) Ivan Mažuranić,' više županija sludb. st. prisednik. D j a k o v o t e rg o v i š t e: 1. (119) Matija Vukmanić. G r eg: 1. (120) Juro Sarajkič; 2. (121) Simo Krestić. Gradiška Nova: 1. (122) Andrija Mandianić, kotlarski majstor; 2. (123) Josip Švarz, trgovac. I v a n ić: 1. (124) Dragutin Kušljan, barun. Samobor: 1. (125) Makso Piškorac; 2. (126) Franjo Kociančić. Vukovar tergovište: 1. (127) Trifun Obradović; 2. (128) Štipan Kovačević. Gospić: 1. (129) Jure Perpić. Zemun: 1. (130) Dr. Giorgio Pantelić; 2. (131) Jovan Zako-Jova-nović; 3. (132) Štipan Petrovič; 4. (133) Florian Felber. IIL KAPTOLI. Senj: (134) Luka Petrovič, kanonik, Dr. Theol. Korbania iliti Modruš: (135) Agrikola Kargačin, opat. Karlovac Gornji: (136) Marko Slavnić. Pakrac: (137) Dimitrije Lončarević, protopresviter i duhovnog suda prisedatelj, Karlovac Dolnji: (138) Uroš Milutinović, protopresviter. Manastiri Sremski: (139) Sebastijan Ilić, arhimandrit. D j a k o v a čk i: (140) Martin Komendo, kanonik. Križevački: (141) Janko Goleš, lektor. Z ag r e b a č k i: (142) Matijas Vuković, opat. IV. REGIMENTI. Kutjevački: 1. (143) Josip Stola, Grenzverwaltungs Hauptmann; 2, (144) Makso Marič, Verw. oberstleut.; 3. (145) Eduard Gre-gurić, Verw, Leut.; 4. (146) Vincenz Mirković, praktikant. G j u r g i e v a č k i: 1. (147) Vit. Žunac, feldvebel; 2, (148) Zuo Paitak, kapral; 3. (149) Jakop Žigić, kapral; 4. (150) Luka Lepić, feldvebel. P e t r o v a r a d i n s k i: 1. (151) Janko šuplikac, bojni komesar; 2. (152) Stevan Čarder, upr. lajtnant; 3. (153) Demeter Orel, štrazmajster; 4, (154) David Mudrovoić, G r a di š k a n s k i: 1. (155) Marian Tomašević, isluženi kapral; 2. (156) Juraj Kraljevac, isluženi frait; 3, (157) Gavro Lazić, isluženi kapral; 4. (158) Ivan Bošnjak, isluženi stražmeštar. Brodski: 1. (159) Stanko Domačinović; 2. (160) Mihalj Stojano-vić, Elementarlehrer; 3. (161) Simeon Cilić; 4. (162) Ivan Ba-boselac. Lički: 1. (163) Petar Ergotić, oberleutenant; 2, (164) Simo Kernić, leutenant; 3. (165) Martin Kostrenčić, katolički kanonik; 4. (166) Stojan Šakić, zemljodelac. Otočki: 1. (167) Antun Peraljević; 2. (168) Makisim Priča; 3. (169) Štipan Serikotić; 4. (170) Marko Krestić. Ogulinski: 1. (171) Petar Matić, pukovni satnik sudac; 2. (172) Ilia Hranilović, c. i kr. praktikant od upraviteljstva; 3. (173) Štipan Fabiani; 4. (174) Juraj Marović,-Slunički: 1. (175) Juraj Bah vern. leutenant; 2, (176) Lavoslav Mludrovčić, oberistleutenant; 3. (177) Josip Pukšec, Verw. Hauptmann; 4, (178) Daniel Stanisavljević, Banal I.: 1. (179) Vasil Slipčević, gliriski građanin i trgovac; 2, (180) Adam Babić, vodnik u ostavci; 3, (181) Juraj Cvetićanin; 4. (182) Stojan Šević; muzicanti (gorniste) u ostavci. Banal II.: 1. (183) Andria Lovrić; 2. (184) Ivo Lučić; 3. (185) Stojan Mošal; 4, (186) Vujo Rešković; (saopšteni su samo godina, izpovijest, rast?!). V. PRAVOSLOVNA AKADEMIA ZAGREBAČKA. 1. (187) Dr. Ljudevit Gaj. Izrađeno na osnovu odmah dole navedenih dokumenata. Izvještaj Verifikacijonalnog odbora i originalna dokumenta nisu sasvim složni u podacima, koje nam pružaju. Sem toga o samim poslanicima nemamo potrebnih podataka u originalnim izbornim spisima; željeti bi bilo da se naknadnim istraživanjem drugih (sem od mene upotrebljenih akata Z. A. Acta Congr. fasc. 105), dokumenata i podataka sastavi iscrpna socijalna i biografska karakteristika sastava znamenitog Državnog Sabora g. 1848. Nadam se da će se meni pokazati zgodna prilika da to učinim. II. Ko ncept izvornog predloga o izboru odbora za regulisanje urbarskog pitanja u obliku tabaka na kojem (rukom Bana Jelačića!) napisano je: Za odbor (precrtano za radi naknade pored) o predmetu ukinutih daćah urbarskih i ostalih s ovim predmetom skopčanih pitanja, kao i o predmetu poljodelstva. Pod predsedničtvom g. Hermana Bužana grof Corberon, _ grof Voikfy, Gozpodin Benko Lentulaj, Tab. Banske prisednik, Gozpodin Josip Bunyevacz, Župpanie Zagrebačke Zastupnik, Gozpodin Šišman Prešern, Župpanie Zagrebačke Zastupnik, Gozpodin Kazimir Jelachich Župpanie varasdinske Zastupnik, Gozpodin Tito Babich Župpanie varasdinske Zastupnik, Gozpodin Ivan Zidarić Župpanie Križevačke Zastupnik. Gozpodin Juraj Lendvaj, Župpanie Požežke Zastupnik. Gozpodin Josip Bunyik, Župpanie Požežke Zastupnik. Gozpodin Miroslav Špun, Župpanie Požežke Zastupnik, Todo Gyurgyevich, Župpanie Verovitičke Zastupnik. Gozpodin Adam Sukić, Župpanie Verovitičke Zastupnik. Gozpodin Jovan Marinković, Župpanie Sriemske Zastupnik. Gozpodin Jova Nović, Župpanie Sriemske Zastupnik. Franjo Novak, grada Zagrebačkoga Zastupnik. (Gozpodin Karlo Klobučarić, grada Karlovačkoga Zastupnik.) Gozpodin Štipan Car, grada Varaždinskoga Zastupnik. Vulaković Slavoljub, Timo Mandić, Josip Čačkovič, Juraj Pisačić, Miroslav Mudrovčić, Nikola Halper, Juraj Bornemiša, Franjo Pisačić, Ljudevit Karoly, Tomo Žuvić, Anton Vulaković, (Skend. Sto- 9 Jelačić: Seljački pokret. 129 jačković), Cuculić Tomislav, Raškaj. (Poslanici Klobučarić i Stoja-čković nisu ušli u odbor od 30 izabranih 14 izgleda da nisu bili predloženi po banu, jer nije zabeleženo odakle su oni). III. IZJAVE SELJAKA HRVATSKIH I SLAVONSKIH IZ GODINE 1848. Z. A. Acta Congregationum fasc. 1051; N IV: »Predloži, želje i tegobe provinciala« A. Molba iz kotara Našičkog žup. Virovitičke Preuzvišeni Gozpodin Baron Josip Jelačić Bužinski i, t. d. Gospodine Gospodine nam Najmilostivii! Providjenje Božansko odabralo je Njihovo Preuzv. Gospodstvo za Bana trojedne Kraljevine, koji sa mudrim upravljanjem svojim, kako polaštice, tako i tegobe podajnioke na sve stenovnike jedno-merno deluju i najubogiega utešiti kadri jesu i savkoliki Jugoslavian-ski narod iz mertvila probuditi od tiranstva i propasti osloboditi sceni pouzdanjem ovim gojeni prisiljeni smo Nj. Preuzvišenom gospodstvu težkoću našu preobčiti i polašticu sa sledečim moliti. Na Saboru Ungarsko-Horvatskom-Slavonskim ustrojen i proglašen novi zakon nalaže da svikoliki podajnici imaju se u onom redu u kojem su prie proglašenja Zakona novog bili do daljneg providjenja i nadalje zaderžavati. Zaisto mi nebi ni sada Nj. Preuzv. Gosp, s prošnjom našom dosadjivali, ali žalost premoranismo. Jerbo ima više tomu vremena, kako su svetli Spahiluci od nas Podajnikah našu starinu oduzeli, koju smo mi više putah zahtevali i molili, da se nam natrag naša starina po vrati, ali nikad ne biaše uslišana molba naša, dapače od onog vremena, kako je novi Zakon proglašen zabranjuju nami Svetli Spahiluci s marvom, bez koje mi živiti ne moremo u šume ići i derva za ogrev iz šumah urbarialskih iz kojih smo se do sada dervarili voziti. Što više zemlje ne samo one koje su od starii naši oduzete, već i one koje smo mi do sada strudom obrađivali, sad nam se oduzimaju govoreći: to su arendašice, koje mi za arenda-šice prepoznati ne moremo,- jer su naše sessionske zemlje bile, nit se pod arendu zapisati mogu, tako dugo, dok se nami naš staliž sessionsk/ toliko ne nadopuni, da mi živiti i obstati moremo, U kotaru pako Na-šičkom imade nas više, kojih na jednom fertalju živimo i svekolike dacie izdjemo, premda nam po celo jutro orače zemlje fali, od livadah ni govoriti nije, jer bot nas malo ima, koji toliko imamo koliko bi morali imati. Izpust pašarinu za marvu i koja občina ima u onakom je mestu određena, kud marva zbog visokih i stermih klisurah ne može iči, ili ponajviše med spahinskimi zemljami, od kud se smutnje i neprilike porađaju. Svega toga gore stavitog lišeni, usuđujemo se kroz Poslanika Kotara Našičkog Poštenog Thimu Mandića, žitelja orahovičkog Nj, Preuzv, Gosp, Trojedni Kraljevinah Bana preponizno moliti da bi i na našu vernost i pokornost podajničku pogledavši, pak milostivo i velikodušno urediti dostojali se da se nami naše zemlje Pašarine i Der-varina sjednom rečom naša starina povrati. Ako bi pako ovimah na-šimah Tegobamach Leka i Zadovoljenost za sada ne bi bilo preponizno moliti ne prestajemo Nj, Preuzv. Gospodstvo da bi izmedju sv. Spahi-lukah i nas Podajnikah uredbu učiniti blago izvolili da mi u onom stališu u kojem smo prie proglašenja Zakona novog bili i nadalje ostanemo, što se tiče pašarine i dervarine do daljeg providjenja. Koju visoku milost preponizno moleći i u obrambe krilo preporučeni umiremo Preuzv. g. Barona Josipa Jelačića Buzinskog trojedne Kraljevine Horvatske, Slavonie i Dalmacie Bana itd. U Orahovici dne 31-19 Svibnja 1848. ponizni sluga Thimo Mandić žitelj Orahovički u ime celog Kotara Našičkog. (Ovaj dokumenat nosi karakter jednog pravog i ako kratkog Cahier de doleance — razlika samo u obliklu. On nije potpisan od strane birača, nego, u njihovo ime od strane samog izabranog poslanika, koji je ušao u sastav Urbarskog odbora Saborskog). B. Molba na bana »Obćine Kameral Moravica u Gorskom Kotoru SI, Županie Zagrebačke« (natpis banovom rukom »na Sabor«), (Posle prilično sentimentalnog uvoda sleduju tačke tegoba): l-o. Da se stalna preprega na drumu Karlovac Reka ukine (sle-duje opsežno obrazloženje). 8* 131 2-o. Da se zbaci preprega i sigurnosti komesar i njegova silovita vlada .... 3-e. Da se uzme prizor na našu ovde vladajuću istočnu cerkvu.,. 4-o, Da se ukine djelovanje učitelja mestnoga u občinskim poslovima . . . 5-to. Da se oduzmu od Gospoštine neredno i samovlastno pred nekoliko godina oduzeti občinski Ispašincd, koji su zatim sasvim ) Zapisnik sjednice Upr. Odb. istog dana u knjizi zapisnika g. 1849. u Z. Ž. A. 7a) Z. Ž. A. spisi uprav, odbora g. 1849. maj. 77) Pravila Upr. Odb. §. 5. i 6.; zaključak br. 383. Sve ovo je javljeno banu 2. augusta. Zaključak br. 409 P. A. XIV. g. 1848. svez. VI. A. B. V. O. U. 1848. god. br. 160. P. A, IV sveska 151. i 152, god. 1849.: zaključak odbora br. 119. od 28. februara Z. A. B. V. spisi god. 1849. br. 217.—47 od 11. januara god. 1849. 78) P. A. idem broj 125. 70) Idem ibidem broj 228. 80) Idem ibidem 5. maja 1848. broj 348. 81) Idem ibid. br. 405. 82) Idem br. 135. 8S) Idem br. 510. 84) Motičarina to je daća od motike i vinograda. Izvanselišni su vinogradi bili opterećeni t. zv. motičarinom, koja se davala od motičine ili pinte. Upor. Vladimir Mažuranić — »Prinosi za pravno-povjesni rječnik« s. v. »Motičina i Pinta«. Z. A. B. V. U. 0. 11. januara g. 1849. broj 180.—40. 85) P. A. IV./151—152 zapisnici Upr. Odb. g. 1849. br. 85. 86) Z. A. B. V. U. O. g. 1849. br. 60. 87) P. A. IV./151—152 broj 344. 88) Idem ibid. zaključak br. 348 Z. A. B. V. U. 0. 26. marta 1849 br. 617; idem ibidem g. 1849. br. 906. 89) Idem ibid. odluka od 25. maja. 9°) P. A. IV sv. 151—152 g. 1849.; spisi br. 511—512; Z. A. B. V. O. U. g. 1849. br. 162; P. A. br. 548; Z. A. ibidem br. 2666. Z. A. B. V. 0. U. g. 1849 aug. SADRŽAJ Predgovor.............V—VIII L Izvori i literatura....................1— 8 II. U predvečerje revolucije g. 1848. Urbarsko pitanje na požunskom saboru ...............8— 17 III. Prilike ti Hrvatskoj u proljeće g. 1848 Početak se- ljačkog pokreta, ukidanje kmetske zavisnosti seljaka ...........17— 38 IV. Saborski izborni red i saborski izbori god, 1848. . . 38— 42 V. Diskusija o urbarskom pitanju u novinsstvu i na sa- baru, Urbarski zakon hrvatskog sabora . . 43— 71 VI, Seljački pokret u letu i početkom jeseni g. 1848. , 71— 95 VII. Seljački pokret u jesen g. 1848. i u zimi 1848—1849. 95—120 Dodaci: I, Popis saborskih zastupnika g. 1848.....121—128 II. Sastav urbarskog saborskog odbora . , . , 129—130 III. Neke seljačke tegobe iz god. 1848. .... 131—138 IV. Dva dokumenta iz arhiva sremske županije . . 139—140 Note..............141—141 Dopune i popravci 21. G. F al j k o vic. Skazanija inostrancev o Rossiji (prikaz id. 1914.). 22. V. M. S. Huodžestvennyj putevoditelj po Italiji, (prikaz 1914)^ 23. Dokumenty i knjigi po ruskoj istoriji, hranjaščijesja v Stuttgartje (izvestaj o naučnom putovanju u »Ž. M. N. P.« 1916. jun.) 24. Prava nacionalnih menjšistv i graždan Ukrajinskoj narodnoj respubliki. 16°. Kijev. 1918. (ustavni dokumenti s komentarom.). 25. Istorija i sovremennostj (književni pregled u »Rodnaja Zemlja br. 1. Kijev. 1918.). 26. Serija prikaza i književnih pregleda u različnim kijevskim časopisima i novinama g. 1918.—19. 27. Samoderžavije i narod v Rossiji XVIII. vjeka. 16°. Kijev. i919. (habilitaciono predavanje održano na sednici isfc-Fil. Fakulteta Univ. Sv. Vladimira 23. nov. 1918. $.). 28. A, S. Lappo-Daniljevskij. (beleška »In memoriam« u »Rodnaja Zemlja« br. 2. Kijev. 1919.). 29. »Naše Minule« (prikaz id). 30. »Ukrajinski problem* (Istorijsko-politička studija u »Misao« Bgr. 1920. 31. P. G, Vinogradov. »Učebnik vseobščej istoriji« (prikaz »Prosvetni Glasnik« Bgr. 1922.). 32.Jeda n slavofil o hrvatsko-srpskim odnosima (»Nova Evropa«, 1922.). 33. Ruska hronika (serija članaka »Južna Srbija« g. 1922.). 34. Druga ruska revolucija prikazana od ruskih učesnika i po-smatrača (serija članaka »Nova Evropa«, Zagreb 1923.—24. g.). 35. Nova knjiga o dobu Careva Aleksandra II, i III. (prikaz »Uspomena« gr. Vite-a u »Srpskom književnom glasniku« g. 1923.). 36. Serija prikaza naučnih dela u »Južnoj Srbiji« (Skoplje 1922,—24. god.). 37. 0 nekim potrebama historijske nastave u našim srednim školama. (:Prosvetni Glasnik« 1923. god.). 38. Velika buna u Rusiji početkom XVII. v. (pristupno predavanj« ka privatnom univerzitetskom kursu ruske istorije održano na Filozofskom Fakultetu u Skoplju 26. marta 1922. g. u »Južna Srbija« 1923. god.). 39. Druga ruska revolucija prikazana od njenih stranih posma-trača i učesnika (serija članaka u »Novoj Evropi«, god. 1924.). 40. »Dokumenti moderne ruske istorije« (serija članaka u »Novoj Evropi« god. 1924.). 41. »Seljački pokret u Hrvatskoj i Slavoniji« g. 1848.—49. i ukidanje kmetske zavisnosti seljaka«. 8°. Zagreb 1925. 42. »Druga (boljševička) ruska revolucija i njeno poreklo«. 8°. Zagreb 1925. (u štampi izd. »Nove Evrope«.), * 43. Serija prikaza u »Narodnoj Starini« g. 1924. Radovi u pripremi. 44. Cerkovnaja Žiznj i Cerkovnyj vopros v Jekaterininskoj komisiji 767 g. (t. I. izsljedovanje; t. II. materialy) (rukopis ove nedovršene radnje nalazi se u kijevskoj Univerzitetskoj biblioteci). 45. »Istorija seoskog stanovništva u Hrvatskoj i Slavoniji u XVIII. i I. polovici XIX. v.« 46. »Narod i vlada u Rusiji u XVIII. veku (povodom dvestogodi-šnjice smrti Petra Vel. i stogodišnjice decembarske bune 1825.). 47. »Socijalna revolucija i socijalna reforma« (kritička studija o poreklu, suštini i posledicama savremenih socijalno-političkih doktrina).