P. WITTMANN

PČELARENJE

ZAGREB 1922.

IZDALA: Č1RILO-METODSKA NAKLADNA KNJIŽARA D. D.

PRERADOVIČEV TRG BROJ 4.

ŽIVOT PCELA

Napisao M. Maeterlinck, prevod sa francuskog.

Najglasovitija knjiga o pčelama, koja je prevedena
na s ve svjetske jezike. U njoj nam veliki francuski
pjesnik pripovijeda o pčelama točno navodeči sve
naukom utvrdjene činjenice o njima. Mi saznajemo iz
tog djela sve, što se točno znade o pčelama, o kojima
Maeterlinck, koji se i sam bavi njima, govori pjesničkim
zanosom tako, da čovjek ostaje upravo zapanjen, ko¬
liko nepoznate ljepote i užitka leži u pčelarenju.

Bez ove knjige ne smije biti ni jedan pčelar!

Cijena ukusno opremljeno) knjiži K 60'—,

Naručuje se kod:

ČIRILO-METODSKE KJIŽARE, ZAGREB

PRERADOVIČEV TRG BROJ 4.

pCelarenje

HRVATSKOM POLOŽENOM I
ŠIROKONISKOM KOŠNICOM

NAPISAO:

PAVA O WITTMANN

II. POVEČANO IZD ANJE SA 11 SLIKA.

ZAGREB 1922.

..TIPOGRAFIJA" GRAFIČKO-NAKLADNI ZAVOD D. D.

137812

SADRŽAJ.

1. Predgovor.

2. Uvod.

3- O pčelarstvu i košnicama.

I. DIO.

O gradnji i pčelarenju položenom košnicom.

1. Hrvatska položena košnica.

2. Gradnja hrvatske položene košnice.

3. Gradnja okvira za sače.

4. Pričvrščivanje i ljepljenje umjetnog sača.

5. Stavljanje i poredaj okvira u košnici.

6. Usipavanje roja u košnicu,

7. Hranjenje mladih rojeva.

8 .  Pregledanje mladih i spajanje bezmatičnih pčelaca,
9- Proširivanje mladih pčelaca.

10. Rojenje pčelaca i spajanje parojeva,

11, Uzimanje meda za glavne paše.

12, Jesensko nužno hranjenje i uzimljenje.

II. DIO.

Pčelci medovnjaci.

13. Opčenito o medovnjacima,

14. Jednostavno proširenje pčelca u prednjem i straž-

njem prostoru košnice.

15, Uredenje pčelca medovnjaka rešetkom.

III. DIO.

Praktične poduke.

16. Prednost hrvatske položene košnice.

17- Pčelinjaci položenih košnica.

18. Seljenje i prevažanje pčelaca na bolju pašu.

19. Trgovanje i odašiljanje plemenjaka.

20. Razlozi oslabljenju potomstva.

21. Oplemenjivanje pčelaca i osvježenje krvi.

IV. DIO.

Hrvatska širokoniska košnica.

22. O gradnji i pčelarenju širokoniskom košnicom„

PREDGOVOR K II. IZDANJU,

U godini 1915. izdao sam u vlastitoj nakladi I. iz-
danje »Pčelarenja hrvatskom položenom i široko-
niskom košnicom«, koje je več za nekoliko mjeseci
kasnije bilo posvema raspačano, Uz posve neznatne
promjene priredio sam II. izdanje.

U prvoj polovici predležeče knjižice opisujem pče-
larenje hrvatskom položenom košnicom- Navedena
košnica jest vrlo jednostavnog i jeftinog oblika, istu
može si svatko sam izgraditi. Pri koncu knjižice opisana
je hrvatska širokoniska košnica, koja je odozgo pri-
stupna i svakako najpraktičnija, Širokoniska košnica
jest znatno skuplje izradjena.

Ova posebna knjižica namjenjena je početnicima u
pčelarstvu. Poučnim sadržajem popunit če svoju vješ-
tinu i stariji pčelari.

Po sadržaju predležeče knjižice vidi se, da je mo-
guče uz malo truda naučiti pčelariti i s vremenom
korist i prihod dobivati. Rad oko nekoliko košnica ili
pčelaca ne zahtjeva osobitu tjelesnu snagu, s toga
razloga mogu pčelarenje preporučiti našim ratnim
invalidima.

Da racionalno pčelarenje što dublje prodre u večinu
slojeva našeg naroda, od največe je potrebe, da se iz-
davaju poučne pčelarske knjige i novine,

Tko želi valjano svojim košnicama upravljati i
neku korist dobivati, taj prije svega mora proučiti do¬
mače pčelarske knjige.

U Zagrebu, dne 1. lipnja 1922.

Pavao W i 11 m a n n,

d


UVOD.

O pčelarstvu i košnicama,

Osim dobitka na medu i vosku, koriste nam pčele
množo više time, što obilaze cvjetove i oprašivanjem
pospješuju oplodnju kulturnog bilja, Uzgojem pčela bavi
se mnoštvo ljudi; u svrhu širenja pčelarstva osnovali su
brojna društva i stvorili do danas veoma opsežnu pče-
larsku književnost. U ovoj štruci mnogo se ističe nje-
mački narod, pa imade oko 25 pčelarskih časopisa;
brojne učevne knjige i danas izlaze, što je najbolji znak,
da za uvedenje i širenje pčelarstva postoji briga i sve-
strano zanimanje.

Svatko znade, da mi imademo mnogo blaže pod-
neblje, nego li oni gore na sjeveru medu gorama. Uvjeti
za pčelinju pašu kod nas su mnogo povoljniji. Ipak mi
smo , budi mi slobodno ovdje reči, za ovu plemenitu
granu gospodarstva slabo oduševljeni ili posve nehajni,
O opčem nemaru ne govorim, več sam ovdje preduzeo
pokazati pravi način uzgoja pčela, i time proširiti male
početke našeg pčelarstva.

Od davnine su pčele u prirodi svoje sače gradile u
šupljim stablima, panjevima, u pukotinama pečina i zi¬
dova, Još danas desi se, da za ljetne vručine mladi roj
pčela odleti strijelimice iz pčelinjaka u bližnju šumu i
nastani se u šupljini starog stabla, koju su več prije
samog rojenja starije radilice otkrile. Ondje sagradi
pčelinje društvo sače, gdje odgaja mlado leglo i spravlja
med za zimovanje. Kad su ovakovi pčelci u prirodi
dobro zaštičeni od hladnoče, vlage i raznih životinja,
neprijatelja pčela, mogu ondje uspijevati, što više, mogu
se kroz više godina uzdržati i davati mlade rojeve,
Kada nademo ovakove pčelce u prirodi, možemo ih do-
nekle spasiti i zaštititi od ptica i miševa, pribijemo li
na leto ili rupu limene češljeve.

7

Kad su ljudi upoznali veliku vrijednost pčelinjih
proizvoda, počeli su hvatati divlje rojeve i donositi iz
šume panjeve sa pčelcima u kuči. Prvi pčelinji stanovi
u posve priprostom pčelarenju bili su dakle šuplji pa-
njevi. Mnogo kasnije pojavili su se slamnati koševi ili
slične pletare od šiblja, kakove još danas po svuda na-
lazimo. Slama je vrlo prikladan materijal za pčelinje
stanove u jednu ruku, što je laka i jeftina, a u drugu
ruku, što je loš vodič topline, jer zadržava unutarnju
toplinu pčelca i ne propušta izvana zime ni vručine.
Koševi od slame mnogo su lakši i prikladniji od teških
i nepomičnih panjeva, pa je i ovo jedan od glavnijih
razloga, što su u mnogim krajevima panjevi posve na-
pušteni. Kod nas u Primorju vidimo, kako još i danas
narod na mnogo mjesta drži pčele u malim panjevima.

U ovim spomenutim pčelinjim stanovima prilijepe
pčele sače na strop i prostrane zidove košnice, a mo-
žemo ovo samo tada izvaditi, kad ga izrežemo iz koš¬
nice, ali time gradnju sača oštetimo i načinimo za pčel¬
ca posve neuporabivom. Sve one košnice, iz kojih mo¬
ramo rezati i kidati sače, želimo li ga izvaditi, naziv-
ljemo košnice sa nepomičnim sačem  (stabilne
košnice).

U košnice nepomičnog sača ubrajamo takoder one
starinske košnice sa »letvama i štapovima«,
na koje su pčele lijepile i gradile sače. Sličnim košni-
cama pčelarili su još do polovice minulog stolječa
mnogi uvaženi pčelari i učenjaci u ovoj štruci- Koncem
18. stolječa sagradio je Švicar Fr. H u b e r od letava
okvire za sače, a kasnije su okvire kao i cijelu košnicu
usavršili uvaženi pčelari, kao Rus P. J. P r o k o p o-
v i č, Amerikanac Langstroth,  Madar S z a r k a,
Njemac dr. I. D z i e r z o n i bar. I. B e r 1 e p š. Župnik
dr. Dzierzon  pčelario je još štapovima i poredao
ih u uspravne straga pristupne košnice, pa su Nijemci
i Austrijanci kasnije, poradi njegovog velezaslužnog
djelovanja, prozvali košnice sa okvirima, košnice
Dzierzonovog sustava.  Kod nas u Hrvatskoj
takoder zovu slične košnice dzierzonke.  Pravi

8

izumitelj i širitelj pomičnih okvira u Njemačkoj bio je
pčelarski književnik bar. B e r 1 e p š. Nove košnice
sa okvirima zovu se košnice pomičnog  ili po-
k r e t n o g s a č a (mobilne košnice).

Kad su okviri od pravilnih i propisnih letava gra-
deni i točno smješteni u košnicu, mogu pčele u njima
izgraditi pravilnu satinu, koju je kasnije moguče sa
okvirom iznijeti iz košnice i opet staviti u košnicu,
bez da sače oštetimo ili pčelcu naškodimo, Košnice
dobrog sustava sa pomičnim sačem mnogo više vrijede
od onih sa nepomičnim, zato bi svaki pčelar morao
barem pokušati s ovima pčelariti, Veči izdatak i ulo-
žak novaca kod ovog novog pčelarenja naknaduje veči
dobitak meda. Razumije se, da je za valjano napredno
pčelarenje potrebna pčelarska naobrazba, kakva se
jedino može steči čitanjem valjanih pčelarskih knjiga i
novima, a uza to valja posječivati valjano uredene pče-
linjake naprednijih pčelara.

Mnogo je lakše pčelariti sa košnicama pomičnog
sača ili t. zv- dzierzonkom, otkada je njemački pčelar
M e h r i n g izumio umjetno sače,  Ovo moramo
praviti iz najčiščeg pčelinjeg voska uRičeovimka-
1 u p i m a, Odreske umjetnog sača lijepimo u okvire
i stavljamo u košnicu, da ga pčele izgrade, Dodava-
njem gotovog sača olakša se pčelama posao, jer sače
uopče vrlo teško poradi pomanjkanja paše izgraduju.
Zatim je umjetno sače potrebno i važno, što od ovog
pčele izgraduju radiličko sače. Od cijelih ploča
umjetnog sača ne mogu pčele izgradi-
vati trutovskih satina.  Kad bi bilo previše
trutovskih satina u košnici, izlegla bi matica mnogo
neoplodenih jaja u ovo sače, pa bi se razvilo mnoštvo
trutova. Trutovi su često za slabe paše na štetu dru¬
štvu, jer Ijeti pojedu mnogo meda,

Osim pomičnih okvira i umjetnog sača takoder je
važan izum u naprednom pčelarstvu stroj za v r c a n j e
meda: vrcaljka centrifuga,  koju je izumio
austr. major pl, H r u š k a. Kad su košnice pune meda,
izvade se okviri s medom, pčele se okade dimom i

9

ometu peruškom u košnicu. Okvir s medom stavi se
u spomenutu spravu ili stroj, okretanjem istog (centri-
fugalnom šilom) iscuri med iz sača, pa kada se oprezno
postupa, ostaje sače cijelo i neuništeno.

Košnice pomičnog sača lako su pristupne pčelaru,
tako, da se on može u svako doba uvjeriti o stanju dru¬
štva. Isto tako možemo pretražiti imade li maticu, i da
li je ova oplodena ili nije, što se pozna po nalazu jaja i
stanju mladog legla. Nadalje možemo u košnici po¬
mičnog sača neoplodenu ili več neplodnu maticu iz
košnice odstraniti i sa mladom oplodenom izmijeniti.

Dalnja i največa prednost u pčelarstvu sa pomič¬
nim sačem jest u torne, što možemo proširivanjem i
dodavanjem novih okvira suzdržavati jake pčelce od
rojenja; zatim slabije možemo pojačati bilo dodava¬
njem zrelog legla u saču ili po potrebi sača s medom.

Košnice pomičnog sača gradene su od dasaka, ri-
jede od slame, Dijelimo ib. uuspravneiležeče,
jedne su od ovih širokih,  a druge uskih satina-
Prve imadu po današnjim praktičnim nazorima veču
prednost. U večini košnica nalaze se dva odijeljena
prostora; obično je veči donji dio košnice plodište,
a manji gornji m e d i š t e. U plodištu je sače sa pče-
lama, maticom i leglom, zatim u njem mora biti uvijek
toliko meda u zalihi, koliko je potrebno za razvoj pčelca
i za zimovanje- Iz plodišta ne vadi se med; samo ga je
gdjekada slobodno vaditi, kad. je veliko i puno. Prostor
za medište načini se nad plodištem ili sa strane pokraj
njega i to samo u doba, kad supčelci vrlo
jaki i kada imadu pčele obilno paše u
prirodi.  Kod večine košnica plodište je od medišta
odijeljeno posebnom daskom i Hanemanovom
rešetko  m, kroz koju mogu iz plodišta u medište
samo radilice proči. Mreža ili rešetka vrlo je
potrebna, osobito u onim košnicama,
g d. je je medište nad plodištem.  Kako naj-
veči dio topline, koju si pčele moraju stvarati u plo¬
dištu, prolazi kroz otvor u medište, da nije taj
otvor u  medište rešetkom providen, otišla bi matica

10

u medište i legla bi jaja u ono sače, koje smo za med
priredili. Razumije se, da bi sada društvo bilo brojnije,
sto je cesto puta na štetu, osobito ponestane li paše
u prirodi,

Predaleko bismo se ovaj put udaljili od zadače,
kad bismo potanje opisivali dzierzonke u koliko su
je pojedini pčelari usavršili. Spomenut čemo samo
stare tri košnice, kojima se je prije najviše pčelarilo,
a to je Dziezonova dvojka,  Berlepšova uspravna i
Datheova uspravna košnica. Navedene košnice malo
se gdje danas izgraduju. Večinom danas pčelare u us-
pravnim i ležečim društvenim košnicama, koje su raz-
ličite veličine, a imadu razna imena,

U najnovije su vrijeme počeli mnogi pčelari po
uzoru američkih košnica graditi položene košnice sa
širokim sačem t, zv, širokih satina  ili kako je
Češi zovu »širokonisk  e«, Ove košnice imadu
neke prednosti pred uspravnim i položenim košnicama
malih satina. Od košnica širokih, satina spomenut če¬
mo najbolju Dadant-Albertijevu,  koju je žup¬
nik S t r a u 1 i (Šercingen, Švicarska) po uzoru Alber-
t i j e v e i po uzoru američko-engleske Dadanove
preuredio i usavršio, Spomenuta je raširena najviše
u Švicarskoj, a i u nas imadu neki naši pčelari, koji ne
moraju pčele seliti na bolju pašu. Kod ove košnice
satine su vrlo velike, pa se dogada, da se kod vožnje
i prenašanja sače prekine, a pri torne su pčelci ošte-
čeni i propadaju- Kad. je u plodištu ove košnice sače
žicama provideno, kad. je starije, može se takoder
i sa ovom uz dobro prozračivanje putovati.

Najviše u Americi, gdje je pčelinja paša mnogo
bolja nego li je u Evropi i gdje su pčelari od zanata, ra-
širene su košnice velikih satina. Tu se upotrebljuju
slijedeče košnice: Kvimbi Dadanova, Lajansova,

Langstrootova, Rootova, Danzenbakerova i druge.
Grada mnogih košnica dosta jest komplicirana, a i ci-
jena im je znatna, čega radi su siromašnijim pčelarima
manje pristupne, Danas nastoje svuda pčelari da pri-
rede velike i jeftine pučke košnice, koje ipak moraju

11

odgovarati uvjetima naprednog i racionalnog pčelar-
stva, a uvjeti su za to slijedeči:

1. Košnica mora biti prilagodena na sve potrebe
pčelinjeg društva.

2. Plodište i medište košnice mora se prema ja¬
kosti pčelca dati povečati ili smanjiti t- j. regulirati,

3. Kod dobrog sustava košnice rad je pčelaru oko
pčela olakšan,

4. Valjana košnica mora takoder svrsi putujučeg
pčelarenja potpunoma odgovarati.

* * *

Osim ovih dvaju oblika košnica, koje kanim ovdje
opisati sagradio sam prije više godina po najboljim
uzorcima : hrvatsku nastavljaču u dva oblika. Prvi

oblik, ili sustav sastoji od 4 niška nastavka sa polu-
okvirima, te je vanredno prikladan za pučko pče-
larenje pletarom t. j. zvonolikom s e-
ljačkom košnicom.  Naime jaki pčelci u pleta-
rama podmetnu se rečenim nastavcima, pčele izgrade
okvire i na taj način imademo pčelca na pomičnom
saču. Drugi sustav nastavljače imade visoko plo¬
dište t. j. visoki nastavak sa visokim
okvirima,  dok medište sastoji od dvaju niških na-
stavaka ili polunastavaka sa poluokvirima, posve kao
kod prvog oblika. I drugi oblik nastavljače jest upo-
rabiv za pčelarenje pletarom i prijelaz na pomično
sače. Iscrpiv opis pčelarenja pletarom i hrvatskom na-
stavljačom imademo opisano u »Jugoslavenskoj Pčeli«
god. 1920. i 1921., koji list izdaje Centralno pčelar-
sko društvo u Zagrebu.

Kod češke košnice širokoniske povečao sam me¬
dište tako, da veliki okviri pristaju onamo. Ispod me-
dišta uredio sam posebnu vodoravnu regulaciju sa da-
skom, na kojoj je mala rupa za rešetku, što jest od ve¬
like potrebe, da pčelcu iz plodišta ne izlazi sva toplina
u šesto prazno medište- Ovu česku košnicu, kao sve
ostale sustave velikih košnica, osobito preporučam
u krajevima sa izdašnom pašom.

12

I. dio.

O GRADNJI I PČELARENJU POLOŽENOM
KOŠNICOM.

Hrvatska položena košnica.

Svakom pčelaru vještu pčelarskoj nauči slobodno
je graditi košnice. Ako je novi sustav prikladan i svrsi
shodan može ga kakvim mu drago imenom nazvati.
Želimo li da nam valjana novosagradena košnica bude
u pravom smislu riječi pučkom, to mora da je jeltina,
velika i jednostavna u gradi i u samom načinu pče-
larenja.

Prije svega potreban je k svakom novosagrade-
nom obliku košnice izdašan i poučan opis o gradnji
i o načinu pčelarenja, iz kojeg če svaki početnik upo-
znati temelje o postupanju sa pčelama.

Več prije nego li sam sagradio hrvatsku položenu
košnicu imao sam u svome pčelinjaku mnogo košnica
najrazličitijih sustava, gotovo sve važnije i priznatije.
Držeči u ovima pčele kroz cijeli niz godina, vidio sam
mnogu jednostavnost, a i mnogu suvišnu zamršenost.
Sve što je bilo jednostavno, dobro i jeftino uzeo sam i
upotrebio kod grade položene košnice. Tako je izašao
u glavnom izvanji oblik sličan českoj položenoj trgo-
vačkoj košnici i košnici njemačkog pčelara Otona
Sulca.  Nutarnja širina od 39 cm. zove se česko-
moravska, koju su poprimili češki pčelari na kongresu
u Brnu g, 1904. Prema ovoj širini sagradeno je do da-
nas više čeških košnica, koje imadu različita imena,
samo su im ostale mjere okvira različite.

Šulcova košnica vrlo je zamršene grade i iedva bi
je htjeli naši stolari izgradivati. Kod rečene košnice
postoji poseban kanal za ulaz i izlaz pčela. čime se
gradenje košnice i pčelarenje još više zamršava- Šul-

13

covu košnicu zovu majstorska, cijena joj je bila prije
rata 35—45 kruna; a za ovu cijenu mogli smo si 4 do 5
naših položenih nabaviti!

Vrlo su jeftine košnice, kad ih sami znademo iz-
radivati, pa je zadača ovog opisa pokazati mjere i
gradnju košnice. K uvedenju ove nove jednostavne i
velike košnice spominjem, da je posve opravdana raz-

14

ldčitost sustava košnica, ma bilo samo u jednome
kraju ili zemlji. Kad bi se uvijek posvuda samo jednom
starom i malenom dzierzonkom pčelarilo, manje bi
bilo prinosa na medu, a k torne bi dolazila velika
opasnost zaraznih pčelinjih bolesti. Spominjem činje-
nice, kako su pčelari nabavljali izgradeno sače iz ino¬
zemstva, gdje je vladala kužna trulež legla. Nabavljeni
jednaki okviri pristali su im u stanovite stare sustave
košnica, čime su okužili svoje i susjedove pčelce.

Mnogo če prije vremena proči, nego li če biti je-
dan savršeni i jeftini sustav košnice izumljen. Za ova
istraživanja svakome je široko polje otvoreno. (Sl. 1.)

2, Gradnja hrvatske položene košnice.

Najbolji gradevni materijal za ovu košnicu jesu
daske. Gradnja košnica od slame znatno je zamršena.
Daske su mnogo jače, a u slamu, kad nije čvrsto stla¬
čena ulaze neprijatelji pčela osobito moljci, mravi i
miševi. U slučaju kakove kožne pčelinje bolesti
mnogo je lakše pčelinje drvene košnice raskužiti
(desinficirati) i očistiti.

Daske za košnice moraju biti vrlo suhe. U trgo¬
vini su obično svježe i vlažne ili polusuhe, pa ih zato
moramo kupiti najmanje po godine prije i dobro osu¬
šiti. Treba ih uspravno postaviti na tavanu ili u slične
suhe sjenovite prostorije. Pčelari početnici i nesa-
vjesni trgovci griješe u tom, što grade košnice iz polu-
suhih dasaka, koje se na pčelinjaku uplivom sunca i
propuha propucaju i uvinu.

Za gradnju naše košnice trebamo dvije vrsti da¬
saka, debele i tanke- Od debelih dasaka gradene su
4 stranice košnice, a od tanjih samo dvije. Tako su od
debelih dasaka gradene dvije najdulje postrane
stranice,  zatim jedna č e o n a stranica (t, j. pred¬
nja stranica) i vrata  ili stražnja stranica košnice.
Od tanjih dasaka graden je strop  i pod košnice,
Debljina dasaka za 4 stranice košnice neka bude ba-
rem 3 cm.; tanje ne smije biti, dok debije mogu ostati.

15

Strop i pod, košnice neka bude od IV 2 —2 cm, debelih
dasaka,

Izvanju širinu košnice ne čemo opisivati, jer ova
ovisi od debljine dviju dugih dasaka sa strane, pa nije
ni važno za ovu košnicu, Najvažnije je znati širinu i
visinu iznutra  i duljinu cijele košnice. Višina samo
iznutra jest po cijeloj košnici 235 mm; a širina 390 mm,
Duljina cijele košnice iznutra i izvana jest oko 85 cm.
Na ovoj duljini imade mjesta za 20 okvira, nadalje za
prozor, vrata, rešetku i čeonu dasku,

Najprije izmjerit čemo dvije daske 85 cm, dugačke
235 mm. široke, a debele kako prije spomenusmo, Ove
kao i sve preostale valja prije strugalom  izgladiti,
a na svakoj čemo s jedne strane (sa unutarnje) poseb¬
nim strugalom izdubiti ž 1 i j e b, u kojem če kasnije u
košnici visjeti okviri, Dubina tog žlijeba je 10 mm., a
višina oko 18 mm. (Dubina umjerena je u debljinu da¬
ske, a višina u širinu daske)- Duljina žlijeba jest ista
kao i cijele košnice.

Kad smo dvije daske točno po propisanoj mjeri
izdjelali, možemo na ove pribiti pod i strop, koji sastoji
od tanjih suhih dasaka- Mali komadi dasaka moraju biti
zajedno slijepljeni, da čine dvije ploče, od kojih se
jedna pribije kao pod košnice, a druga isto tako velika
bude strop košnice. U kratko rečeno: na dvije duge
daske, koje smo razmaknuli jednu od druge za 390 mm,
pribije se pod i strop, pa čemo sada dobiti košnicu prije
spomenutih mjera. — Sada valja nam još učiniti otraga
vrata, a sprijeda na košnici prednju ili čeonu dasku:

Čeona daska dugačka jest oko 388 mm., a oko 233
mm. je visoka, i kako spomenusmo, oko 3 cm, debela.
Na čeonoj daski ostavit čemo u š k a, na kojima če vi¬
sjeti u žlijebu košnice, Ova daska nije nigdje pribita na
košnicu i možemo je poput okvira duž cijele košnice
pomicati i objesiti na kojegod potrebno mjesto u koš¬
nici. Na donjoj stranici čeone daske urezano je
leto,  kroz koje pčele izlaze i ulaze u košnicu, Duljina
leta je 15—20 cm., a višina VA  cm. Na letu moraju biti
pribita posebna drvca ili ljetvica za reguliranje.

16

Vrata za ovu košnicu posve jest jednostavni ko¬
mad suhe daske, koji dobro pokriva cijeli stražnji
otvor košnice. Prikladno bit če da izdubemo u 4 brida
vratiju 1A.  cm. duboki žlijeb, i tako če nam cijela vrata
dobro pristati u košnicu, a možemo je takoder dvijema
prikladnima šarafima pričvrstiti,

U ovoj košnici takodjer imademo pomičan prozor
poput čeone daske, koji služi za regulaciju, a stavlja se
iza okvira u košnicu. Kroz staklo prozora možemo pro-
matrati rad i stanje pčelaca. Širina prozora je gotovo
ista kao i širina košnice iznutra, a višina mu je 215 mm.

Sl. 2. Čeona daska sa jetom.

Prozor imade uška i visi u žlijebu košnice, i dade se
kroz cijelu košnicu pomicati,

Daščice od kojih sastoji okvir prozora neka budu
1A  cm. debele, 3% cm. široke. — Žlijebovi u okviru
prozora, kamo čemo umetnuti staklenu ploču, neka
budu samo tako duboki, koliko iznosi debljina staklene
ploče, Staklenu ploču pričvrstit čemo u priredeni
okvir čavličima, a ne kitom, jer ovaj zaudara pčelama.
Na prozor valja još prišarafiti 4 jake karike ili 4 šarafa
u uglove, a to zato, da  ga kod vadenja imademo gdje
uhvatiti.

Izmedu prozora i poda košnice je prostor ili otvor
oko 2 cm- visok, koji čemo zatvoriti prikladnom ljetvi-

17

com. Ljetvica imade žljebič, mora točno pristati
ispod prozora i dobro zatvoriti ovu dugačku rupu.
Kroz rupu čistit čemo pod košnice posebnom s t r u -
g a 1 i c o m, nadalje ovuda tura se u košnicu pčelama
hrana na posve niškim limenim tanjuričima. Na slici 1.
vidi se prozor sa ljetvicom.

Kako je poslije prevrata poskupio sav gradevni
materijal, često smo prisiljeni izgradivati položene koš¬
nice na polovicu krače. To je t. zv. položenakoš-
nica od je d ne daske,  Cijela kratka položena
košnica sastoji samo od jedne 4 m- dugačke daske. Pod
i strop košnice ne sastoji ovdje od tankih dasaka, več
od dva i dva zajedno slijepljena preostatka od iste
daske. —- Čeona daska kod ove košnice je čvrsto pri¬
bita, a sama košnica zbog toga je samo otraga pri-
stupna, Odozgor na stropu urezana je četverouglasta
rupa 12 cm. dugačka i tako široka, koja služi za na¬
stavljanje kakovih nastavaka ili medišta od hrvatske
nastavljače, ili sličnih košnica.

3, Gradnja okvira za sače.

Valjanost košnica pomičnog sača ovisi o valjanim
točnim okvirima i njihovim razmacima, a radi toga mo¬
ramo točno pripaziti na gradu njihovu, —• Okviri grade
se od dvije vrsti letvica.  Gornja stranica ili
gornja letvica zvana s a t o n o š a, jer nosi sače, jest 12
mm, debela, Dvije postrane letvice kao i d o-
nja letvica  je oko 7—8 mm. debela. Najvažnija je
širina  letvica, ova jest točno kod sviju 25 mm. jer je
sače u prirodi tako široko. Letvice za okvire ne isplati
se kod kuče izradivati, bolje ih je po mjeri naručiti od
koje tvornice, koja iste točno i vrlo jeftino izraduje,
Ovakove trgovine prodaju letvice po 1 m. dugačke, 25
mm. široke i različite debljine. #

Kod naručivanja valja navesti širinu i debljinu
jednih i drugih letvica. Svatko si može sada dobrom
pilom po potrebi točno napiliti dulje ili krače komade,,
i od ovih po propisanoj mjeri učiniti okvire. — Pčelar-

18

ske trgovine prodavaju žlijebove za prireži-
vanje letvica, pa je svakome moguče kod kuče
izradivati okvire od nabavljenih letvica. Jedan točno
gradeni žlijeb može na uporabu služiti nekolicini pče-
lara. (Sl. 3.) Bez žlijeba ne dadu se letvice točno pre¬

ši. 3. Žlijeb za rezanja letvica.

piliti, a od ovakovih nije možuče točne i pravokutne
okvire sagraditi. Za prirezivanje letvica moramo imati
i oštru pilu sa manjim zubcima i naredom. Razne male
i tupe kao i prevelike pile kvare rezove na žlijebu, pa
takoder i same letvice.

Za okvire hrv. položene košnice jest duljina let¬
vica slijedeča:

Duljina gornje debele letvice jest • . 409 mm.

Duljina dolnje letvice jest ....  374 mm,

Duljina dviju postranih letvica jest . , 185 mm.

Kada čavličima pribijamo i sastavljamo pojedine
letvice u okvire, moramo na gornjoj debeloj letvici sa-
tonoši ostaviti oko 17 mm, prostora za u š k a, na ko-
jima če visjeti okvir u žlijebu košnice.

Sagradene okvire vidimo na sl. 6, 7’ čavliči za
razmak slabije se na slici razabiru.

Za sastavljanje ili zbijanje okvira moramo imati
tanke čavliče. Tako čemo pribiti 4 čavliča kroz sato-
nošu u dvije postrane letvice. Iste veličine čavliči (br>
14, 25 mm, duljine) služe za razmak izmedu svakog
okvira. Za zbijanje satonoša smijemo uzeti i malo dulje
tanke čavliče. Za pravilno zbijanje okvira potrebno je
nabaviti stanovite i odgovarajuče mjere »kalup«.

19

Gotove okvire najbolje jest sa košnicama naručiti.
Točnost razmaka  izmedu okvira je najvažnije za
valjanu gradu sača i dobar poredaj okvira u cijeloj koš-
nici. Čavliči za razmak pribiju se uvijek
samo na jednu stranu okvira.  Pribit čemo na
satonošu dva čavliča i na istu stranu donje letvice dva
čavliča. Pri torne ne smijemo čavlič predaleko u let-
vicu pribiti, več moramo ostaviti da viri iz letvice
točno za 11 mm, Ovakav pravilan razmak izmedu
sača prave si same pčele u prirodi ili u slamnato) koš-
nici. Želimo li, da nam sače bude skladno i od pčela u
svakom pojedinom okviru točno izgradeno, moramo
sami u košnici razmak izmedu okvira
najtočnije provesti,

U raznim cijenicima pčelarskog
orudanači č em o različite praktične
kvačice od žice za održavanje razmaka
izmedju okvira, istemožemo uz jeftinu
cijenu dobiti,  (Sl, 4,),

Sl, 4. Razmaci iz žice.

Još je jedna vrst razmaka, a to je razmak s a
strane  na okviru, Naime na dolnju letvicu svakog
okvira pribije se desno i lijevo po jedan obični čavlič,
koji če ovdje viriti iz letvice samo za 6—8 mm.
Kad smo po propisanoj mjeri sagradili košnicu,
načinili žlijeb i točne okvire, dobit čemo razmak iz¬
medu letvice satonošei  stropa košnice, a taj je oko
6 mm- lspod donje letvice okvira dobit čemo prostor
visok oko 23 mm, Ovaj služi za cirkulaciju svježeg
zraka i za čiščenje poda. Od postranih letvica okvira
pa do postranih zidova košnice dobit čemo razmak oko
8 mm, Večih razmaka ne trpe pčele, te ih

20

sačem izgraduju, a nama bilo bi samo
na štetu, kad se ove propisane točnosti
nebi držali, jer bi nas kod vadenjai
stavljanja okvira u košnicu svaka ne¬
točnost u velike smetala. Takoder nema
vrijednosti onakova košnica, gdje su netočni okviri i
razmaci izmedu okvira i bridova košnice, Mnogo je
bolje za pčele, ostavi li ih pčelar u prostoj pletari
gdje si mogu same odredivati svoj prirodni razmak,
nego li da ih se stavlja u dzierzonke sa nepravilnim
mjerama.

4. Pričvrščivanje i Ijepljenje umjetnog sača.

Kako se ljevaju od čista voska umjetne 'satine u
Ričeovim kalupima ili preši, spomenuto je svuda u
pčelarskim knjigama i novinama, Umjetno sače mo¬
ramo najtočnije priljepiti u sredinu gornje letvice s a-
t o n o š e i to cijelom duljinom letvice. Za ravnanje
umjetnog sača služi nam posebna d a s k a, koju mo-
žemo u okvir turiti, a na dasku umjetnu satinu položiti
i do satonoše primaknuti te vručim voskom priljepiti.
Duljina daske je oko 35V2 cm., a širina 18 cm. Važnija
je debljina ove daske i iznosi točno 12 mm.

Ispod daske pribite su i čvrsto priljepljene dvije
jake letve, a to zato, da nam okvir kod Ijepljenja preko
daske ne padne; zatim letve ne dopuštaju, da se daska
ne uvija. Letve ujedno drže dasku, da ova može doči
do sredine satonoše, pa da tako bude moguče umjetnu
satinu priljepiti. Trgovine pčelarskog oruda prodavaju
slične daske za razne sustave okvira.

Za mlade rojeve ljepit čemo samo početke
umjetnog sača, da im time dademo smjer, kojim če iz-
gradivati sače U -lokvirima. (Početke umjetnog sača
vidimo na slici 5). Dovoljno je mladim rojevima nalje-
piti 2—3 cm- široke početke, a dugačke oko 35 cm,
Kada stavljamo cjele ploče umjetnog sača, to ovi neka
ne budu dulji od 34 cm,, a 17 cm. široki, kako na slici 5
vidimo. Kad bismo stavljali prevelike komade ne bi

21

sače imalo mjesta, da se pravilno rastegne u okviru,
i cjela bi se satina svinula, razmak uzmedu satina
postao bi nepravilan,  a toga radi cijela grad¬
nja sača u košnici nepravilna.

Najvažnije je znati, da za cijele ploče umjetnog
sača moraju biti dvije tanke žice  točno u okviru
razapete, i bez ovih žica ne smi ju se uopče
ljepitivečikomadiuokvire.  Za ovo dobre
su posve tanke žice, kakove upotrebljavaju za vezanje
cviječa u trgovini: br. 3, Za žice moramo probiti čav-
ličem dvije rupe, i to vrlo točno na dva mjesta u sredini

Sl. 5. Daska za lijepljenje umjetnog sača,

donje letvice; zatim točno na dva suprotna mjesta u
sredini gornje letvice ili satonoše. Žice čemo sada kroz
rupe provuči i ne previse napeti, te dolje dobro zavi-
nuti (svezati). Žice moraju biti medu sobom u s po¬
re d n e, pa takoder sa postranim letvicama okvira,
jer če se kasnije moči satina zbog topline pravilno ras-
tegnuti. Unakrsnorazapinjanježica, kako
stare pčelarske novine opisuj u, vrlo je
nepraktično, jer se na ovima ne mogu
ploče umjetnog sača pravilno r a ste¬
gnu  t i.

Umjetna satina ne smije biti savinuta, več mora
na daski dobro prileči. Posve izravnat če se satina,

22

ako je položimo na ravnu dasku i stavimo na nekoliko
časaka u vrlo toplu kuhinju ili na sunce, Izravnanu
mekanu ploču položit čemo na dasku, a razapete žice
utisnut čemo tupim nožem na mnogo mjesta u satinu.
Poslije toga otiči čemo k štednjaku, gdje smo si pri¬
pravili u malom lončiču sa vodom pomješani kipuči
vosak. Jednom rukom prihvatit čemo dasku s okvi¬
rom i satinom, drugom čemo iz lončiča oprezno na-
lijati kipuči vosak po satonoši i rubu sača. Za trenutak
vosak ohladni, a satina bit če s jedne strane prilep¬
ljena.

Sl. 6. Cijela ploča umjetnog sača sa okvirom na daski.

Iza toga valja oprezno skinuti satinu s okvirom sa
daske i opet s druge strane satonoše oprezno
priljepiti. Da nam se satine ne uvinu, moramo ih sada
pravilno u koju praznu košnicu objesiti.

5.  Stavljanje i poredaj okvira u košnici.

Spomenusmo, da kod ove položene košnice ima-
demo pomičnu čeonu dasku.  Ovu čema sta¬
viti u sredinu. košnice i dobit čemo stražnju zatvorenu
polovicu košnice, u koju čemo poredati okvire za mladi
roj- Preostale okvire spremit čemo u kakovu škrinju,
gdje nema prašine ni paučine. Čeonu dasku ne s m i-

23

jemokosou košnicu namjestiti, jer bi tada svi okviri
koso stajali, a da ovog ne bude, moramo prije točno
izmjeriti. sa svake strane udaljenost ove daske i kra-
jeva košnice. Da čeona daska nepomično stoji, valja
pokrajovesaprednjestrane  iznutra u koš-
nici pribiti 4 čavliča u postrane stranice košnice.

Kad smo čeonu dasku u sredinu smjestili, stavit
čemo okvire u stražnjidio izmedu čeone
daske i vratiju košnice. Onu stranu
okvira, koja imade pribite razmake
okrenut čemo i objesiti k čeonoj daski.

Sl, 7. Košnica priredena za roj.

Kraj ovog okvira objesi se drugi okvir sa onom stra¬
nem, na kojoj su pribiti razmaci, dok se ne stavi 9
ili 10 okvira i t. d. Iza posljednjeg okvira stavi se
prozor, koji mora imati takoder četiri razmaka, kao
što imadu svi ostali okviri.

Cesto su okviri, što ih početnici grade, malko
uvinuti, pa da ovakovi ravno i vrlo pravilno u košnici
vise, i da se kod usipavanja i stavljanja roja ne pore-
mete, vrlo je nužno, da je izravnamo i stisnemo, te
iza svakog trečeg pribijemo dugi čavlič u stranicu
košnice.

24

Priredivati nove košnice i okvire možerno več
prije rojenja, pa i zimi, kad ne imademo nikakovog
posla sa pčelama, Ne valja tek onda graditi i na brzu
ruku sastavljati okvire, kad več mladi roj visi na dr-
vetu kraj pčelinjaka! Leto priredenih k o š-
nica moramo dobro začepiti, da u k o š-
nicu ne mogu doči pauci, moljci i pra¬
ši  n a. U nečistu ili smrdljivu košnicu ne smijemo roj
usipavati, jer bi se uznemirio i iz ove pobjegao, Koš¬
nicu, u koju želimo roj istresti, ne smijemo medom
namazati, jer se za med pčele medusobno grizu.

6, Usipavanje roja u košnicu.

Za velike rojeve prvence  stavit čemo oko 8
okvira u košnicu, a za male d r u g a r e dovoljno je
staviti 5—7 okvira, Hvatati i tresti rojeve valja naj-
prije u proste pletare, a kad su se ovdje primirili i
sabrali, valja ih istresti još istog dana u priredenu
dzierzonku. Kad to još istog dana činimo, valja koš¬
nicu iznijeti izvan pčelinjaka i istresti iz pletare roj
u košnicu, najbolje blizu onog mjesta, gdje se je roj
najprije sabrao- (Kada ljeti tek u jutro dospijemo usi¬
pati roj, valja to činiti izmedu 6—7 sati.)

Prije nego li čemo roj usipati, valja nam na koš-
nici otvoriti vrata i oduzeti prozor, košnicu staviti
na zemlju i kod vratiju podmetnuti papirom, a pri
torne če jednim opreznim udarcem po pletari pasti
roj na papir prema okviru.

Kod usipavanja moramo paziti, da ne raspemo
roj na zemlju i da ne zgnječimo koju pčelu ili d a n e
poremetimo okvire  sa njihovim razmacima.
Da istog dana više ne smetamo pčela u slučaju ka-
kovog poremečenja, valja nam slijedečeg dana raz¬
make s okvirima najtočnije u red i sklad postaviti.
Okviri ne če se moči kod usipavanja roja poremetiti,
metnemo li prije toga d v i j e 5—6 mm tanke, ali duge
letvice u prostor izmedu satonoša i stropa
košnice.  Letvice možemo kadgod kasnije pola-

25

gano izvuči, a mogu ostati u košnici, ako roj kanimo
kasnije prenesti kamo na bolju pašu. P r i j e usi¬
pa vanja moramo roj dimom zadimiti,
prestrašeneiomamljenepčelenebodu.
Oko košnice dobro jest prostrijeti komade debelog
papira ili ljepenke, na koje mogu pasti pčele, ako ih
u slučaju usipavanja rastresemo, Padnu li nam pčele
na papir, možemo ih tada žurno mokrom peruškom
smesti u košnicu. Košnica s mladim rojem ostane u
njezinom pravilnom vodoravnom položaju i priklopit
čemo vrata i pčele če nesmetano ulaziti kroz ovu
usku pukotinu u košnicu. Prozor može se kasnije ili
slijedečeg dana u košnicu staviti.

Pčele primirit če se u košnici, a kad smo sigurni
da je matica več medu njima, možemo posve zatvoriti
vrata i ne če biti nikakovog propuha u košnici. Pčele
če se sakupljat kroz otvoreno leto.
Tek na večer odnijeti čemo košnicu u pčelinjak, Ta-
koder nam valja odmah odrediti stalno mjesto u pče-
linjaku, gdje če mladi pčelac stajati, a iz ovog mjesta
ne smijemo ga nikamo više prenositi.

Sada je slobodno rojevima leta na polovicu ili
četvrtinu suziti. Da roj ne gubi od svoje topline, valja
odmah drugi dan sve pukotine oko prozora i čeone
daske pomoču noža malenim komadičima
krpa začepiti.  Kroz staklo prozora moči čemo
vidjeti rad pčela. Okvire, koje pčelenemogu
pokrivati, valja oduzeti i prozor do
roja staviti,  Prazan prostor izmedu prozora i
vratiju ispunit čemo jastucima  od kudelje,
starih krpa ili sličnog materijala-

7. Hranjenje mladih rojeva.

Za kišovitog ili sušnog vremena valja hraniti
mlade rojeve da ne ogladne, da mogu što prije izgra¬
diti sače. Za dobre paše ne treba toliko hraniti pčelce.
INajjednostavniji način hranjenja jest taj, da oduzmemo
iz kojeg starog pčelca okvir ili satinu s medom, pa
dodamo mladom roju.

26

U pomanjkanju meda u saču, načinit čemo ras-
iopinu meda s vodom ili samo šečera. Uzima se dva
dijela šečera i jedan dobar dio vode i stavi se na umje-
renu vatru, da rastopina malo uzavrije. Najbolje je
uzeti 34 kg, sladora, 3 A litre vode, te ovakovu rasto-
pinu na dva obroka u jednom tjednu u košnicu staviti.
Tko imade više sladora na raspolaganje može češče
liraniti, jer če pčelci s vremenom mnogo jači postati,
a košnica bit če prije sačem izgradena. P č e 1 e
imadu na trbušnoj strani žlijezde, iz
k o j i h, kad se dobro hrane, izlučuju v o-
štane pločice za gradnju sača.

Za hranjenje pčelaca prodavaju trgovine različite
prikladne posude. Poradi jeftinoče uzeti čemo najje-
dnostavniju spravu, a to je obična široka staklenka od
34 litre, kakova se rabi za med ili ukuhavanje voča.

Sl, 8. Limeni tanjur za hranjenje.

(Na slici 1. vidimo ovakovu jednostavnu posudu.) Sta-
Menku valja napuniti več ohladenom rastopinom i po¬
kriti prikladnim zemljanim tanjuričem, kakove stav-
ljaju. pod lonce sa cviječem. Puna staklenka tekučine
naglo se preokrene sa tanjuričem, koji če se sada na¬
puniti, pa koliko če pčele popiti, toliko če iz čaše u
tanjurič isteči. Da bolje dotiče tekučina, podmetnut
čemo staklenku komadičem drvca.

Posuda sa hranom stavlja se straga  k pčelcu
u košnicu, (prema torne gdje je više mjesta u zatvo-
renom dijelu košnice). Prikladni su za hranjenje pčela
limeni tanjur  i, na koje se dade nastaviti obična
boca ili staklenka sa hranom. (Sl. 8.) Takav tanjur
stavi se pred prozor u košnicu. Ljetva za čiščenje se
probuši tako, da posudicu možemo turiti pod samo
pčelinje gnijezdo. Male pukotine i rupe oko ove po-
sudice valja zatrpati. Hranu pčelama smije-

27

mo staviti samo u večer kad je sunce
zašlo. U jutro ranije izvaditi čemo praznu posudu,
a prozor stavit čemo opet na prijašnje mjesto točno
k okvirima i dobro zatvoriti košnicu. — Po d a n u
ne smijemo nikada stavljatihranu pče-
1 a m a, jer bi nastala tučnjava izmedu
hranjenih i pčela tudica h  j, onih iz su-
sjednih košnica. Kada pčele nijesu mogle preko
noči popiti dodanu hranu, morat čemo u jutro preosta-
tak sa posudom iz košnice oduzeti, a pri torne pčele
dimom otjerati. U večer dodat čemo ponovno preosta-
tak hrane. Za kišovitih i oblačnih hladnih dana smije
preostatak hrane kroz cijeli dan u košnici ostati, jer
tada ne navaljuju tudice na hranjenje pčelce. — Za
slabe paše nadalje slabim rojevima uopče, valja kod
hranjenja što više suzivati leto, jer se na taj način
pčelci najlakše brane i odbijaju tudice, Najprikladnije
posude za hranjenje na malom su limeni tanjuri; oko
20 cm. u kvadratu, a 114 do 2 cm, visoki. Slični tanjuri
stavljaju se na pod ispod okvira.

8 ,  Pregledanje mladih pčelaca i spajanje bezmatičnih-

Poslije deset dana, kako smo stavili roj u košnicu,
pregledat čemo, da li pčele izgraduju samo radiličko
sače. Pri torne izvadit čemo jedan ili dva okvira i
vidjet čemo, da li su ovo male radiličke stanice, a u
ovima nači čemo po jedno jaje ili več ličinku, što je
sve dobar znak, da je matica oplodena i da če se od
ovih jaja, ličinaka i kukuljica razviti za kratko vrijeme
pčele radilice. Ne nademo li kod prvog pregledavanja
u saču nikakovih jaja ni pčelinih ličinaka, stavit čemo
sve u prijašnji sklad i pregledat čemo pčelca još jed-
nom, najkasnije za 8 dana. Opazimo li kod prvog ili
drugog pregledavanja gotovo samo velike trutovske
stanice, a u svakoj pojedinoj po više jaja, to je znak,
da se je matica negdje vani kod svatovskog izlijeta iz¬
gubila, a pčelac je postao bezmatičan, te su več počele
leči jaja neke pčele radilice umjesto matice. Cesto se

28

desi, da gdjekoje matice, kad im prode vrijeme pa-
renja, a nijesu zbog ružnog vremena mogle izači na
svatovski izlet, počinju leči samo neoplodena jaja, od
kojih ipak samo trutovi postaju, Ovakav roj sa trutov-
skom maticom brzo propada, ako ga urnah ne spojimo
sa susjedom.

Svaki pčelar mora znati razlikovati mlade i starije
radiličko leglo, pa leglo za trutove, Radiličko leglo je
pravilno  poredano, a trutovsko s t r š i iz stanica;
u ovom slučaju uopče nepravilno po saču nanizano.
Nadrimatice (radilice) i trutovske matice legu u jednu
stanicu kakikad po više jaja, te od jednog izmedu ovih
razvije se po jedan trut, a ostala jaja propadaju. Tko
dobro ne vidi na dno stanice i ne razlikuje, da li uopče
u ovoj ima jaje, neka uzme naočale ili povečalo.

Nademo li izmedu naših rojeva ili pčelaca takovih,
koji kroz tri nedelje nijesu imali još nikakvog legla,
iznijet čemo b e z m a t k a* pred pčelinjak i Ismesti
čemo pčele na zemlju, a praznu košnicu spravit čemo
na koje drugo mjesto u pčelinjaku, Sače sa trutovskim
stanicama ili leglom spraviti čemo za priredivanje
voska. Preostali med u saču s okvirima možemo do¬
dati drugim slabijim pčelcima za hranu, a sače zasum-
poriti, da ga moljci ne izjedu i tako sačuvati za iduču
godinu,

Pčele, koje smo pred pčelinjakom istresli, diči če
se same i združiti na letu susjednih pčelaca, Imademo
li zališnu oplodenu maticu u kojem malom pčelcu, mo¬
žemo ju dodati bezmatku u sredinu medu sače, zatvo-
rivši ju u kavezič  za pridodavanje matica. Cijelog
bezmatičkog pčelca možemo kojem slabijem pčelcu
dodati i na taj način ovog pojačati. Najprije čemo kod
slabijeg potražiti maticu i staviti ju u kavez, zatim
čemo prije zalaza sunca jednog i drugog pčelca sa malo
slatke medice ili šečernom vodom poštrcati i bez-
matka k ovome usipati, Poštrcane pčele lizat če se

* Bezmatak razpoznale se po jakom i neprestanem zujanki pčela,
kad posve ©tvorimo košnicu, nadalje po torne, šfco gradi matičnjake.

29

medu sobom, tako če jedne i druge postati istog mirisa
i ne če se medu sobom ubijati- Iza 48 sati otvorit čemo
kavez, da matica izade, a tek slijedečeg dana odstranit
čemo kavez posve iz košnice. Prije ovokovog spajanja
moramo košnicu prema potrebi sačem proširiti, da
bude prostora za bezmatične pčele.

Spajanje bezmatka ne smijemo odvlačiti ni odga-
dati, jer kad počme neoplodena matica ili radilice leči
jaja, stanje se pčelaca ne može više poboljšati, jer tru-
tovska matica ne ide više na oplodnju, a ni radilice ne
mogu biti oplodene. Bezmatak če posve oslabiti, pre¬
ostalo sače uništit če gusjenice voskovih moljaca. Bez-
matičnost rojeva, koji su imali u početku mlade matice
nije rijetka pojava na velikim pčelinjacima, gdje imade
mnogo košnica. Mlade matice često se ne znadu vratiti
sa svatovskog izleta u svoju košnicu, več zalutaju u
susjednu košnicu, te pošto su stranog mirisa, ubiju ih
radilice. Često puta se dešava, da čim roj izgubi ma-
ticu, da se odmah vrača k staroj košnici ili k susjednom
pčelcu.

9. Proširivanje mladih pčelaca.

Jaki mladi rojevi u dobroj paši izgrade u 6 nedelja
oko 10 satina, a matica zaleže večinu jajima, od kojih
postaje leglo. Na pojedinim satinama vidimo osim legla
cvjetni prašak, a kod prozora često je satina medom
napunjena. Slijedi li jaka paša, tada moramo dodati u
košnicu nove okvire sa početcima.

Nove okvire dodavat čemo ili uz one pokraj pro¬
zora, ili uz one kraj čeone daske, gdje imade ioš do-
voljno prostora. Kod stavljanja novih okvira n e s m i -
jemo  kopati po košnici, vaditi mladim sačem izgra-
dene okvire, a medu ove stavljati prazne; tako doduše
preporučuju stare pčelarske knjige i novine, danas iz
mnogogodišnjeg iskustva znademo, da taj posao
može škoditi  razvitku pčelca. Da leglo ne
gubi topline, mora biti vrlo točno  na
o k u p u. Praznim okvirima poremečeno i prehladeno

30

leglo najčešče p o g i b a u stanicama, a osobito ne
imadu li pčele dovoljno paše, ili kada je broj pčela
malen, da umetnute prazne okvire izgradi sačem.

Kod svakog pregledavanja i vadenja okvira mo¬
ramo paziti, da ne stisnemo koju pčelu ili samu maticu,
jer ova trčkara po svim satinama, a takoder može nam
pasti na zemlju i izgubiti se. Maticu ne smijemo nikada
hvatati i rukama držati, u nuždi i kod stavljanja u ka-
vez smijemo je za p r s a oprezno uhvatiti, a za z a d a k
nikada, jer bi kod ovog stisnuča iz sjemene vre¬
čice  iskočile sjemene niti  i ostala bi neplodna-
Kad smo stavili po koji prazni okvir točno u košnicu,
moramo za 10—15 dana, a češče prije, pregledati, ka-
kovim sačem su ga radilice izgradile. Izgrade li radi-
lice dodane okvire samo radiličkimsačem,  tada
smijemo još jedan ili dva prazna dodati. Nademo li u
okvirima trutovsko sače,  ne smijemo više stav-
jati praznih okvira u košnicu, več odsad valja proširi-
vati pčelca okvirima i čitavim pločama umjetnog sača
razapetim na žicama, kako smo več prije opisali-

Kako smo dali pčelama prve godine stražnji dio
košnice izgraditi, od sada čemo prednji dio košnice
novim okvirima proširivati. Na okvirima, koje stav-
Ijamo u prednji prostor košnice, mogu biti cijele ploče
umjetnih satina, Ovamo možemo stavljati staro izgra-
djeno sače. Kod svakog dodavanja novih manje pravil¬
nih okvira u prednji prostor košnice, valja uz ove sa
strane pribiti po jedan čavlič, da se izravnaju i da pra¬
vilno stoje u košnici. Takoder valja čeonu dasku dobro
umetnuti, a sve pukotine uskim platnenim krpama
začepiti.

Koncem kolovoza valja sa svakim proširivanjem
prestati, jer več početkom rujna prestaju pčelci gra¬
diti. U dobroj i medovitoj godini, gdje imade heljdine
paše, izgradit če jaki rojevi pomoču umjetnog sača
cijelu košnicu. Stražnji i prednji dio košnice bit če po-
sve medom napunjen, a u sredini bit če savršeno gni-
jezdo za zimovanje.

31

10. Rojenje mladih pčelaca i spajanje parojeva.

Pčelci roje se večinom za dobre paše, kad im po-
nestane prostora  za dalnji razvoj, zatim kad je ma¬
tica ostarila, pa je potrebno, da odgoje d r u g u i
osnuju si novo društvo (koloniju) sa novim podmlat-
kom. — O prirodnom rojenju imademo dovoljno po¬
duke u pčelarskim knjigama i novinama. Nama nije za-
dača ovdje govoriti o rojevima u opče, več samo o na¬
šim rojevima, koje smo stavili u položenu košnicu.

Cesto puta desi se, da rani svibanjski rojevi prvari
dadu za dva mjeseca kasnije ponovno po jedan ili dva
roja. U ovom slučaju naše proširivanje i davanje pro¬
stora pčelcu za razvoj nije mnogo koristilo, jer se je
pčelac ipak ponovno rojio. Ovome je razlog, što za
dobre paše rojevi (pčelci) sa dvogodišnjom maticom
vrlo naginju na rojenje, ma bilo dovoljno prostora za
razvoj. Kad imadu velik broj odgojenih radilica, od-
goje si nekoliko matica- Kad su matičnjaci pokriveni i
v.  njima kukuljice, izroji se iz košnice velik dio pčela
(sposobnih za lijet) sa starom maticom, i saberu se na
kakovoj grani obližnjeg drveta. Roj ovogodišnjeg
pčelca nazivljemo p a r o j.

Gdje slijedi dobra heljdina paša uz povoljne odno-
šaje paše i vremena, može paroj prvar ili drugar
dovoljno sabrati meda za zimovanje, ali ovo biva ri-
jetko gdje. — Paroji sa mladim maticama najbolje nam
služe kao pričuvni pčelci, koje čemo početkom ili sre¬
dinem listopada spojiti sa drugim slabijim pčelcima, i
sa onima, kojima valja staru maticu izbaciti,

U kraju, gdje obično nema izdašne jesenske paše,
slijede li parojevi od mladih pčelaca, ne čemo ove u
nove košnice stavljati, jer ne bi mogli dovoljno meda
za zimovanje sabrati, a niti bi oni bili za zimovanje
sposobni, od. kojih su parojevi izašli. Uputnije če biti,
da matice paroju poubijamo i ovako bezmatičinog vra-
timo k staro) košnici. — Češče se dogadja, da se pčelac
opet ponovno poslije 8 dana roji i to sa mladim mati¬
cama, koje nam valja opet potražiti i poubijati, a bez-

32

matičan paroj d r u g a r opet pred staru košnicu
usipati.

Matice tražiti u velikom roju nije baš lagan posao,
i da izbjegnemo ovome traženju, spomenut čemo slije-
deče: prije povračanja paro ja u košnicu, proširit čemo
istu sprijeda kod čeone daske i leta okvirima sa po-
četcima umjetnog sača, pa če pridodane pčele imati u
staroj košnici prostora i ne če više naginjati na rojenje,

Padne li roj iz potpuno izgradene košnice, oduzeti
čemo nekoliko izgradenih satina sa medom ili leglom
(bez pčela) i pojačat čemo slabije susjedne pčelce, a
na ovaj prazan prostor u starom pčelcu stavit čemo
nove okvire. Leto čeone daske posve čemo r a š i r i t i
i na ovo pribiti komad Hanemanove rešetke. Kod po¬
vračanja paroja kroz rešetku, moči če radilice ulaziti
u košnicu, a matice sa trutovima ne če se moči u staru
košnicu uvuči, te je možemo pred letom uhvatiti i od¬
straniti, — Žurnije ulaze pčele natrag u staru košnicu,
umetnemo li na mjesto čeone daske isto velik prikla-
dan komad Hanemanove rešetke. — Prije usipavanja
podmetnut čemo sprijeda pod košnicu velik komad
debele ljepenke, na ovu čemo stresti roj i pripaziti, da
pčele ne idu pod košnicu ili kamo drugamo. — Ovo
spajanje valja poduzeti malo prije zalaza sunca. Tko
bi ovo prije poduzeo, mogle bi se pčele diči i sa mati-
com odletjeti kamo dalje od pčelinjaka.

Slično se postupa u jeseni sagolimrojevima,
koje smo iz pletara iskucali, pa ih želimo kojem pčelcu
za pojačanje dodati. — Neki pčelari ne ubijaju matica
prije spajanja parojeva, nego jednostavno istresu paroj
prije zalaza sunca k staroj košnici, a radilice često
preko noči ubiju maticu. U nekim slučajevima nastane
u noči veliki pokolj medu pčelama, a slijedečeg dana
izroji se pčelac ponovno. Da ne bude borbe medu pče¬
lama, najbolje je prije ovakovog spajanja  staru
maticu paroju na bilo kakav način odstraniti. Matič-
njake ne valja izrezivati, jer mi ne znademo iz kojeg
če se izleči najbolja matica- Za dvije nedjelje valja pre¬
gledati ovakove pčelce, da li imadu u radiličkim sta-

33

nicama pravilno radiličko leglo, što je znak, da je
mlada matica oplodena. Ne nademo li leglo za prve ni
druge pregledbe, postupat čemo sa bezmatkom po
prije spomenutom načinu.

11. Uzimanje meda za glavne paše.

Gdje se sije u prvoj polovici srpnja heljda, tamo
pada glavna paša oko polovice kolovoza i traje do 10.
rujna po prilici, Nije li previse kišno ili sušno, heljda
medi uvijek prije podne, a pčele za vrijeme cvatnje
njezine nakrcaju košnice medom. Za sušne godine na-
beru naši mladi pčelci jedva toliko, koliko im moramo
za zimovanje ostaviti.

Iz položenih košnica starim pčelcima uzimat čemo
med otraga kod prozora, kad na satinama nema više
legla i tada, kad su pčele več zalijepile ili polovicu
stanica voskovim pokrovcima, što znači, da je med več
sazrio. U posve još svježem i nezrelom Žitkom medu
imade još znatan dio vode, te se ova mora ispariti iz
meda toplinom, koju pčele u košnici stvaraju. Kad
bismo vrcali previše židak med iz stanica, taj bi se u
posudama za čuvanje meda ukiselio, Jedino slobodno
je vrcati med posve nezaljepljen, koji potječe od heljde,
repice, divlje povrtnice i pitomog i divljeg kestena.
Potonji med, ma da nije u početku tako gust, kasnije
se zgusne i kristalizuje u dobro zatvorenoj posudi.

U stražnjem dijelu košnice obično je starije i tvrdo
sače, jer je več u ovima bilo prije leglo. Naime pčelinje
i trutovske kukuljice, svaki put kad se izlegu- ostav-
Ijaju svoje košuljice u stanicama, pa od tih košuljica
postaje sače s vremenom jače i tamnije boje. Iz ojača-
nog tamnog sača lakše je med vrcati, jer se ovo u spravi
za vrcanje ne kida. Imade li u prednjem dijelu
košnice  mnogo meda, oduzet čemo ga i odanle.

Da pčelcu ostane dovoljno meda za zimovanje i
za proljetni razvoj, ne smijemo iz deset okvira oduzi-
mati med. Za slijedeču zimu i prolječe potrebno je
pčelcu do 10 kg. meda, a ne smeta, ostavimo li za pro-

34

lječe  više, jer do lipnja malo gdje imade izdašne paše-
Slabijim društvima dostatno je do 8 kg. meda.

Kako se vadi i vrča med, opisano je u knjigama i
novinama, pa je od potrebe, da svatko ove poduke
čita. Najlakše je vaditi medne satine tako, da zadnju
satinu nadimimo dimom od cigarete. U slučaju da se
na dotičnom okviru nalazi matica, na što moramo vrlo
paziti, to ju moramo najprije uhvatiti i ispustiti na pod
košnice, da tako otidje prema sredini pčelca, kamo mi
ne čemo dirati. — Uznemirene pčele pomamno sišu
med i postanu teške, a sada možemo cijeli okvir čvrsto
prihvatiti za uška i cijelog okomito stresti. Pčele, koje
se još drže satine, smesti čemo posve mokrom peruš-
kom na debeli papir, tako da mogu bez gubitka sve
otrčati u košnicu. — Kod vadenja meda moramo
okvire brojevima ili kakovim drugim znakovima ozna¬
čiti, da ih možemo izvrcane opet u košnicu istim redom
poredati kako su prije stajali. Vrcati valja i s t o g
dana,  kad smo još tople satine izvadili. Ohladeni med
se zgusne i nije ga moguče kasnije izvrcati iz stanica,

Izvrcane i od meda mokre okvire moramo odmah
natrag objesiti i točno staviti u košnicu; pčele če još
istog dana sve ozlijedene stanice popraviti. Ako li je
paša u prirodi oslabila, valja odmah iza dcdavanja iz-
vrcanih okvira na polovicu ili četvrtinu suziti leto koš¬
nice, Za vrlo jake paše lakim pčelcima ne trebamo su-
zivati leto. Pred pčelinjak ne smijemo stavljati izvrcano
sače, jer ovo dovabi tudice i prouzrokuje veliku tuč-
njavu i otimanje meda medu domačim i susjednim
pčelcima.

Za dobre paše ponovno pčele napune košnicu, pa
ga valja konačno izvaditi, Poslije glavne paše oduzeti
čemo med pčelcima medovnjacima, i to od one strane
košnice, gdje ga najviše imade, zatim gdje se nalazi
staro tvrdo sače. Pčelama čemo dakle ostaviti za zi-
movanje i ne čemo dirati u one okvire, gdje je mlado,
skladno sače, na kojem još imade legla i največi dio
pčela. Za zimovanje i buduči razvoj
pčelca najbolj! jest onaj dio s a č a, k o -

35

j e g su mladi rojevi sami u početku iz¬
gradili, gdje nije bilo previse p o m j e-
šano različite st ar osti pridodanog
s a č a, Ovo pravilno gnijezdo možemo kroz tri do če-
tiri godine ostaviti pčelcu za zimovanje,

Pčelari početnici i nemarni iz neznanja ili iz po¬
hlepe previse oplijene košnice, kasnije se ne brinu, da
potreban manjak pčelcima nadoknade, Razumije se,
da sada svaljuju krivnju na sustav košnice, u kojem je
društvo poginulo! Često neumjesni pčelari, kad ne-
maju dobre vrcaljke, kidaju i uništavaju vrijedne med¬
ne satine; ne mare nabaviti vrcaljku, a niti imadu ra-
zumijevanja, da je bolje mednu satinu zasumporiti i sa-
čuvati za hranjenje slabih pčelaca u budučoj godini.
Neki pčelari ne drže uopče nikakovog reda na svome
pčelinjaku; sače razbacaju kojekuda, dapače izvan
pčelinjaka, čime izazovu pčele tudice. Od kolike
koristi bilo bi po susjedne uredne pče-
lare da se nehajnima putem zakona i
oblasti zabrani držati pčele, jer ovane-
čista mjesta znadu biti ishodište kuž¬
nih pčelinjih bolesti, nadalje gojilište
i vježbalište pčela razbojnica i tudica.
Neizmjerno mnogo vrijednih radilica propada u mje-
stima, gdje su nastanjeni trgovci meda ili medičari. Kad
njihova skladišta i radione ne odgovaraju propisima,
naime kad prozori sličnih prostorija nisu provideni sit-
nom jeftinom mrežom od tankih žica, mirisom meda
privučene pčele utapljaju se i zaglave u posudama.

Konačno u ovoj poduči o uzimanju i vrcanju meda
moglo bi se mnogo govoriti o nabavi ili izgradivanju
uporabivih vrcaljka. Sprave u ovu svrhu izvana naru-
čene često upravo ništa ne vrijede. Najbolje jest dati
kod kojeg jeftinog limara ili bravara solidnu vrcaljku
izraditi. Neka se više pčelara složi i zajednički naruči
2—4 zubčasta kotača, dovoljnu količinu bijela lima (ne
cinkovog), mrežu od žica za centrifugalnu košaru, Ša-
rafe, željezne osovine, a jaki grušt od tvrdog suhog dr-
veta lako izraduju domači obrtnici.

36

12, Jesensko nužno hranjenje i uzimljenje pčelaca.

Za zimovanje pčelaca potrebna je dobra vrst i
dovoljna količina meda, U pomanjkanju meda, osobito
gdje nije bilo dovoljno paše u mjesecu kolovozu, ondje
valja manjak nadoknaditi šečernom rastopi-
n o m. Za jesensko hranjenje pčelaca uzimaju se 2
dijela šečera i 1 dobar dio vode. ovo se stavi na umje-
renu vatru, da rastopina dobro barem 1/ t  sata vrije.
Želimo li rastopinu dulje kuhati, tada smijemo više
vode doliti- Da se šečer ne uhvati dna posude, valja
rastopinu češče promiješati. Na 6 litara ovakove vruče
rastopine stisnu se i iscijede 2 limune, a ove je slobodno
sa koricama narezati i dati sa šečernom rastopinom
provreti, Tko nema limune, neka stavi na 6 litara
šečerne vode 4 grama tučene limunove kiseline, koja
se dobije u ljekarni (apoteci), Najbolji šečer za hranje¬
nje pčelaca jest kristalni zrnati šečer  (rafi-
nada), U pomanjkanju ovog može se uzeti bijeli obični
šečer; najbolji je kandisov, samo što je znatno skuplji.

U zadnje dvije godine dozvolilo je Ministarstvo
financija hrvatskim pčelarima neoporezovani, surovi
slador za jesensko hranjenje pčelaca. Pogodnost za
nabavljanje ovog jeftinog sladora imadu članovi pče-
larskih društava, kod kojih se valja za vremena upitati
i prijaviti. Surovi slador nije zdrav za pčele, za hlad-
nijih dana ne če ga pčele uzimati.

Ohladjenom šečernom rastopinom napunit čemo
prije spomenute posude za hranjenje i staviti u koš-
nicUj izvadivši čeonu dasku ili prozor. Hranjenjem
možemo otpočeti polovicom rujna, a svršiti početkom
listopada, Hranu dodati slobodno je svaki puta u večoj
količini od K do 1 litre. Kad bismo u malim količi¬
nama stavljali hranu u košnicu, matica bi previše ja-
jima zalegla stanice, pčele potrošile bi mnogo šečernog
meda za odgoj legla i mladih pčela, a kasnije bi im
hrane manjkalo, U velikim količinama d o-
danu hranu pčele brzo u stanice povra-
čaju (bljuju), a matici ne preostaje m n o-

37

go praznih stanica za odlaganje j a j a.
Slabim i malim pčelcima dovoljno je dati u svemu 4—6
litara guste šečerne kuhane rastopine, a lakim pčelcima
kad prirodnog meda nemaju, potrebno je do 8 litara.
Da šečerni med u saču sazrije, potrebno jest, da bude
što veča toplina u košnici, a u ovu svrhu valja leta
s u z i t i, nadalje košnicu sa strane i straga dobro
pokriti.

Što se tiče uzimljenja košnica, to valja n a j-
prije iz košnice oduzeti prazno i nepo¬
trebno sače.  Prostor izmedu vratiju i prozora va¬
lja ispuniti jastucima od starih krpa  ili slič-
nog materijala, koji ne propušta zimu u košnicu. Pred
zimom najbolje jest posve izvaditi prozo  r,
umjesto ovog staviti d a s k u sličnu prozoru ili čeonoj
daski. Naime na staklo od prozora hvataju se vodene
pare u košnici, voda se izcijeduje i pravi vlagu na podu
košnice. U zimi je dobro košnice straga kod vratiju
diči za 2 cm., pa če se moči voda kroz leto izcijediti-
Propuh najviše može svagdje škoditi
pčelama, pa sto g a valja sve rupe i puko-
tine oko čeone daske krpicama dobro
začepiti.  Leto košnice valja suziti, da ni najmanji
miševi ne mogu uči u košnicu. Potrebno jest, da je v i-
s i n a leta 6—7 mm., a d u 1 j i n a 5—7 cm; vrlo jakim
pčelcima slobodno je 9—10 cm. dugačko. Za velike
studeni ponešto čemo leto suziti, položivši pokraj ovog
kakovu malu daščicu. U cijenicima pčelarskog oruda
imade posebnih sprava za regulaciju leta. Mi se mo-
žemo poslužiti jednostavnim komadičem probušenog
lima, anajboljejestpribitinaleto'komad
letvice,  od kakovih gradimo okvire, i u ovu urezat
čemo odgovarajuču rupu poput leta.

Izvana na košnicu možemo pribiti prikladan ko¬
mad daske, da ne može u zimi previše dolaziti sunce na
leto košnice. Sunčane zrake za hladnoče izmame pčele
iz košnice, a one leteči napolje pogibaju na snijegu,
Tko imade zališne čeone daske neka je objesi do če¬
one daske uzimljenog pčelca.

38

Kad imademo samo po j e d n u p o 1 o-
ženu košnicu z a s e b i c e, t a d ^ ova mora
imati zimi i u p r o 1 j e č u sve do konca s vi-
b n j a, izvanje pokrivalo od dasaka i 1 i
vreča, starih novina, ljepenke. Dvije du-
ge daske pribiju se uz postrane stranice košnice, Od-
ozgor na košnicu prostire se papir, a na ovaj poredaju
se kakove neuvinute daske. U zim: valja zaštititi koš¬
nice od ptica, miševa, pa valja razapeti mišolovke,

II. DIO.

PČELCI MEDOVNJACI.

13. Opčenito o medovnjacima.

Racionalno pčelarenje nastoji- da se pčelci previše
ne dijele rojenjem, jer iza toga oslabe i ne davaiu kori¬
sti, kao vrlo jaki pčelci, koji se samo svake druge ili
treče godine roje. Pčelce odvratit čemo od rojenja, kad
im dajemo okvire za izgradnju, i kad im proširimo izgra-
denim sačem dio košnice t, zv, m e d i š t e, ili napokon
kad često puta oduzimamo suvišan med. Postepeno
proširivanje nekih pčelaca počevši od prolječa pa ti-
jekom ljeta zovemo: priredivanjem pčelaca
medovnjaka.  Valjano i u pravo doba uredeni
pčelci, medovnjaci sa mladim maticama ne če se cijele
godine ni jedanput rojiti, več če za paše mnogo meda
sabrati,

Pčelce sa maticom, koja je navršila več dvije go¬
dine, badava je proširivati, jer se ipak roje. Kod pče¬
laca sa starom maticom jak je nagon na rojenje t.  j, po¬
treba za osnutak novoga društva. Ovakove pčele ne
isplati se mnogo proširivanjem od rojenja zaustavljati;
bolje jest- da se čim ranije u svibnju ili lipnju roje. Do-
voljno jaki pčelci i sposobni za rojenje razviju se več
na 12—14 satina u plodištu. Pčelci, koji se moraju
rojiti i rojenjem izmijeniti matice, zovu se pčelci
r o j ar i-

39

Uspjeh naših pčelaca mcdovnjaka najviše zavisi o
torne, imademo li dovoljno izgradenog sača u
pripravi,  što je ujedno najvrijedniji predmet u pče-
larskom gospodarstvu, Tko nema sača, neka si nabavi
umjetnog ili več izgradeno sače, Jeftino sače možemo
nabaviti od pčelara, kojima su pčelci u pletarama po-
radi bezmatičnosti ili gladi poginuli, a zdravo prazno
sače ostavili, Bolestima zaraženo sače ne smijemo
stavljati u košnicu. Bolje i veče komade radiličkog
sača valja zasumporiti i čuvati, a kod zgode u okvire
umetati. Da ovakove satine pravilno u okvirima stoje
i da ne ispanu, valjaihnadvamjestažicama
omotati i svezati.  Pčelce medovnjake vrlo je
uspješno i jednostavno urediti u ovoj položenoj koš-
nici, Ovdje spomenut čemo tri načina o urede-
nju pčelaca medovnjaka,

14« Jednostavno proširivanje pčelaca u prednjem i
stražnjem prostoru košnice.

1. Kad vidimo početkom ili koncem svibnja, da
pčele gusto pokrivaju zadnju satinu  i pod koš¬
nice i da je pčelac znatno ojačao, te imade več svježi
med u stanicama, to možemo sada početi stavljati ra-
diličkim sačem izgradene okvire u košnicu, U pomanj¬
kanju radiličkog sača stavljat čemo cijele ploče umjet¬
nog sača, a nipošto prazne okvire.  Nema li
prostora straga u košnici, tada čemo oduzeti čeonu
dasku i proširiti čemo prednji  dio košnice. Prvi puta
dosta je staviti 1—2 ili najviše 3 okvira. K a d a bi
više okvira stavljali u plodište, pčelac
bi gubio velik dio svoje topline, što
uvelike smeta pčelinjem razvoju u p ro-
Ijetno doba.  Iza svakog proširivanja valja staviti
opet na mjesto prozor i čeonu dasku, zatim sve rupe
krpama čvrsto začepiti, a prostor izmedu prozora i
vratiju opetovano krpama ili jastucima utopliti.

Kada budu dodani okviri medom napunjeni ili
barem pčelama pokriveni, te leglom zaleženi, možemo

40

od sada uvijek postepeno nove okvire sa radiličkim ili
umjetnim sačem dodavati. Prema kraju sprijeda ili
straga preporuča se uzimati starije i tvrdo sače, jer
iz ovih dijelova košnice valja med uzimati i vrcati.
Kod ovog prvog načina proširivanja ili uredenja pčelca
medovnjaka ne smijemo nikad stavljati trutovskih sa-
tina ili praznih okvira u košnicu. Kako ovdje nema
posebnog rešetkom odijeljenog medišta, zalegla bi
matica jaja u trutovske stanice i bilo bi mnogo tisuča
trutova u košnici, pčelac naginjao bi na rojenje. Za
hladnog prolječa, kad su pčelci slabi i
nemaju dovoljno meda, tada nije po¬
trebno, da ih do konca svibnja proši-
r u j e m o,

2, U prvi način jednostavnog proširivanja pčelaca
ubrajamo proširivanje u prednjem dijelu koš¬
nice.  Samo u slučaju kada je pčelac prezimio u pred¬
njem dijelu košnice, pa je čeona daska več posve na
kraju košnice i nema više mjesta za proširivanje spri¬
jeda, tada smijemo košnicu zaokrenuti,  Iza toga
odmah oduzeti čemo čeonu dasku i na njezino mjesto
objesit čemo prozor i vrata, a gdje je prije bio prozor
doči če novi okviri, a iza ovih stavit čemo čeonu da¬
sku. Pčele se odmah priuče na vanjsku promjenu kod
čeone daske, koja se sada nalazi dublje u košnici, a
mala nutarnja promjena ne smeta pčele upravo ništa.

Tako smo sada dobili zaokretajem košnice spri¬
jeda  dovoljno veliki prostor za dalnje proširivanje
pčelaca. Zakretanje može se več u jeseni obaviti, jer
time dobije pčelac prazni prostor pred čeonom da-
skom, kojeg čemo lakše zaštititi od sunčanih zraka i
ptica. Kad ne bismo zakretali košnice, u kojima su
pčelci več više godina u prednjem dijelu, to bismo mo¬
rali uvijek samo otraga proširivati, plodište ostalo bi
na starom saču, a medište na mladom, iz kojeg je teže
med vrcati. — O vaj postepeni prijelaz
pčelca u nove prostorije i sače čini, da
se društvo ne roji, več sabire znatne
količine meda.

41

Zakretanje i promjenjivanje košnice nije tada
nužno, kada je pčelac na posve m 1  a d o m saču pre-
zimio s prijeda u košnici. Ovakovom pčelcu početi
čemo stavljati okvire sa starim sačem u stražnji dio
košnice, iz ovog dijela uzimat čemo med, —• Okretanje
košnice da dobijemo s prijeda prostor za proširivanje
i buduču promjenu plodišta, potrebno je najviše tada,
kadsepčelac nalazi več više godina
sprijeda na starom saču.

Kad proširujemo pčelce medovnjake, moramo ta-
koder i na leto u košnice paziti, da ne bude previše
otvoreno ili suženo, U mjesecu travnju, kad je hladnije,
neka bude leto samo na 1 U  ili V 5  otvoreno, a tek u
svibnju, kad nastaju vrlo topli dani, slobodno je pčel-
cima na 14 otvoriti, U lipnju, srpnju i kolovozu, samo
kod posve p u n i h košnica, za žege oštaju leta cijelom
duljinom otvorena. U kratko, sa regulacijom leta valja
se ravnati po jakosti pčelca, koji stvara toplimi, zatim
po izvanjoj toplini i paši, koju pčele imadu. — Leta
smijemo samo tada proširivati, kad
opazimo da se poslije podne i navečer
sakupi pred leto mnogo pčela, koje
zuje i krilima tjeraju svježi zrak  u k o š-
n i c u, —- Kada trebaju pčele više zraka u košnici, to
same grizu daščicu za regulaciju, mi ovo dobro čujerno,
pa možemo leto malko raširiti, — Često puta je uzrok
štetnom rojenju pčelaca taj, što nisu imali dovoljno
zraka, več previše topline, pa im niiesmo za vremena
leto raširili, — Uzrok slabom razvitku medovnjaka
opet može biti taj, što smo ih previše i prerano proši-
rivali, pa su izgubile mnogo potrebne topline, —- Za
kišovitih i hladnih dana valja leta suziti, jer u dijelu
košnice, gdje je hladno, ne leže matica jaja, pčelac ne
če ojačati do glavne paše i ne če biti velik broj radi-
lica, koje bi mogle potreban med sabirati.

15. Uredenje pčelca medovnjaka rešetkom.

Kod ovog načina uredenja medovnjaka moramo
imati Hanemanovu rešetku za odijeljivanje plodišta od

42

medišta. Rešetka se pribije u poseban okvir sličan
prozoru- Ljetvice za gradnju ovog okvira neka budu
cm. debele, a 3 V 2  cm. široke, Žlijeb, u koji se
umetne i pribije mreža, neka bude 3/ 4 cm. dubok. Okvir
za mrežu ima takoder uška, na kojima visi u žlijebu
košnice. Višina cijelog okvira jest oko 2334 cm., a du-
ljina 39 cm. Na ovom okviru pribita su četiri čavliča
za razmak, zatim 4 karike ili 4 šarafa, da ga lakše iz-
vadimo iz košnice. — Tko ne kani graditi ovakav
okvir, bolje jest da uzme točan komad Hanemanove
rešetke 39 cm. širine, a 2334 cm, višine. — Ovakav
okvir ili rešetka mora visjeti u žlijebu,

Ispod. rešetke jest prostor 134 cm. kroz koji možu
nesmetano prolaziti radilice i trutovi, dok matica ne

silazi na pod košnice i ne če proči u medište. Kad je
Hanemanova rešetka tako velika kao čeona daska,
tada moramo na oVakovoj rešetci izrezati leto, kako
vidimo na slici 9,

1, Plodište neka bude u prednjem
dijelu košnice  i neka zauzima 14 okvira. U
stražnjem preostalom manjem pro¬
storu nčinit čemo medišta za 6 okvira-
Iza četrnajstog okvira u stražnjem dijelu stavi se okvir
sa rešetkom ili samo rešetka, a sada se u ovo medište
do rešetke objese najprije tri okvira, a kod slijedečeg
proširivanja stavi se potrebno sače. — Da u ovo me-

43

dište rešetkom odijeljeno ne ide matica, to smijemo
ovamo staviti samo radiličko sače. — Jaki pčelci na-
punit če za dobre paše medište, a iz ovog možemo bez
bojazni u svako doba uzimati i vrcati med, — Sada
nam valja još u kratko opisati drugi slučaj i odijelji-
vanja plodišta od medišta, a taj jest slijedeči:

2. Ovdje mora biti plodište u straž-
njem dijelu košnice, medište bit če
sprijedaukošnici,  Nalazi li se pčelac od prije u
prednjem dijelu košnice, tada treba cijelu košnicu za-
okrenuti, i tamo gdje je bila čeona daska, stavit čemo
prozor, a gdje je prije visio prozor, stavit čemo re-
šetku. Sada čemo sprijeda pred rešetku poredati u
novi prostor okvire, ovo medište zatvorit čemo čeo-
nom daskom, U starom plodištu dosta je oko 12
okvira, a u medištu sprijeda bit če mjesta za 8 okvira,
Matica ne če proči kroz prostor ispod rešetke u me¬
dište, več joj dostaje cijelo plodište za odlaganje jaja,
Radilice i trutovi lako če po volji prolaziti ispod re¬
šetke u medište, napokon letom čeone daske izlazit
če iz košnice, — U slučaju da se na ovaj način uredeni
medovnjak roji, to je potrebno, da poslije rojenja i z-
vadimo  rešetku iz košnice, naime mlada matica,
kad se vrača sa svatovskog izleta, mogla bi ostati u
medištu pred rešetkom.

Do rešetke, koju smo stavili pred plodište, stavit
čemo sada u početku 3 okvira sa izgrajenim sačem u
ovo novo medište Izmedu okvira sa tvrdim sačem u
svakom medištu smije biti razmak  12—13 mm, dok
izmedu okvira sa umjetnim i mladim sačem neka bude
veči razmak od 10—11 mm. Kad bismo ostavili veči
razmak izmedu okvira sa umjetnim i mladim sačem
pčele bi previše medne stanice produljile i medom na
punile, od čega bi postale satine previše teške i kod
vrcanja bi se pokidale,

Nademo li za prvog pregledavanja u novom me¬
dištu šilu pčela na saču ili več svježi med, tada mo¬
žemo dodati drugo izgradeno ili umjetno sače. U ovo
medište slobodno je staviti u mjesecu kolovozu malo

44

trutovih satina, nadalje izmjenice koji prazni okvir,
jer če ovi biti za dobre paše izgradeni i medom napu-
njeni. Dalnjim proširivanjem napunit čemo po potrebi
cijelo medište okvirima, a čeona daska bit če posve
na rubu košnice, Sa regulacijom leta učinit čemo
onako kako smo več prije kazali.

Iz medišta uzimat čemo med jedno prije podne,
kad je velik dio radilica izašao iz košnice, a kod toga
valja se služiti pčelarskom lulom i jakim dimom od
prostog duhana- Da izvadimo okvir, moramo imati
kuku od željeza i pčelarska kliješta.
Kukom čemo najprije pomaknuti okvir za satonošu
pokraj postranih letvica, a kliještima uhvatit čemo
okvir za postranu letvicu i izvuči iz ž 1 i j e b a (utora),
ljevicom prihvatit čemo za dolnju letvicu te okvir iz-
nijeti iz košnice. —• Kad se pčele na izvadenoj satini
nasišu meda, omesti čemo ih mokrom peruškom u
praznu pletaru, a kasnije istresti čemo ih u košnicu,
a zatim samo privremeno staviti čeonu dasku. Izva-
deni med mora se odmah vrcati, a izvrcane satine
odmah u medište poredati.

Sa vadenjem meda iz medišta ne treba nam če-
kati, dok če pčele i zadnju satinu kod čeone daske
napuniti i zalijepiti, več je dovoljno, da unutarnje budu
Y%  ili na 1 /±  zalijepljene. Svako medište valja odstraniti
kad je paša prestala, a to biva polovicom rujna, zatim
več ljeti u slučaju, kada su se pčelci izrojili ili na koji
drugi način oslabili.

III. DIO.

PRAKTIČNE PODUKE.

16. Prednost hrvatske položene košnice.

Kod gotovo sviju poznatih košnica imade plodište
i medište svoje stalno i točno odredeno mjesto u koš-
niči. Obično je medište kod mnogih dobrih sustava
košnica nad plodištem, što posve dobro odgovara pri-

45

rodi pčelca, t, j. pčele obično moraju najprije doči u
plodište i lamo neke poslove obaviti, a tek kasnije
provuči se kroz Hanemanovu rešetku u medište. Pre-
daleko bismo otišli, kad bismo o svemu ovome govo¬
rili- Priznat moramo, da je kod premnogih košnica
plodište uvijek na starom saču, kojeg nije moči za po¬
trebe tako lako izmijeniti, a da ne dodemo na razne
zapreke, Jednostavno i lako je posteperio izmijeniti
plodište u hrvatskoj položenoj košnici, nadalje u h r v,
nastavljači  opisanoj u Naprednom Pčelaru 1909,
i Jugoslavenskoj pčeli 1920. i 1921,

Prije spomenusmo, da pčelac na crnom i tvrdom
saču iz raznih uzroka naginje na rojenje, a kad je več
prestaro postalo nije uopče za razvoj pčelca sposobno.
JSfajčešče biva sače prepuno starog cvjetnog praška, a
matica nema čistih stanica za odlaganje jaja, što je uz-
rok, da radilice premalo odgoje podmlatka. Mnogo
puta nalazimo na podu košnice velik broj nerazvijenih
kukuljica i mladih kržljavih radilica, izbačenih iz sta¬
rih uskih i nepravilnih stanica.

Kod naše položene košnice nije plodište
za uvijek na stalnom odredenom m j e-
stu, nego kako smo iz prijašnjih opisa
razabrali po dvijetri i 1 i četiri g o d i n e
na jednoj strani košnice, pa opet na
mladem saču na drugoj strani košnice.
Pošto je košnica sprijeda i straga pristupna, lako mo-
žemo više godina staro sače iz plodišta o d u z e t i i
izvrcati, a pčelama možemo za zimovanje o s t a v i t i
med u mladem saču.  Ovo če u prolječu matica
žaleči i razvijati če se pčelac u n o v o m gnijezdu ili
plodištu.

Svake jeseni izmijeniti pčelinje gnijezdo potrebno
je samo tamo, gdje od prolječa imade samo repičinog
meda, od crnogorica, medene rose i medljike od uše-
naca. Kad pčele za dugotrajne zime taj nezdravi med
troše, obole od upale crijeva ili g r i ž e i večinom po-
gibaju. Bilo je več godina, kad zbog suše nije bilo dru-
gog meda, več samo od prolječa preostali repičin med,

46

pa su pčelci u zimi sače i košnice vlastitim izmetinama
zaprljali i od griže poginuli, a stari kristalizovani med
napustili. (Gore spomenuti med sadrzaje t. zv. dek-
strina,  koji je u zimi neprobavljiv, a pčele dobivaju
upalu crijeva.)

Gdje nastaju napomenute pojave lako je u p o lo¬
že n o j košnici največi dio meda od¬
straniti, sače izmijeniti i hranjenjem
sladora novo zimovalište odrediti.  —
Radeči ovom košnicom dobivamo uvijek iz plodišta
dovoljno jako i starije sače, kojeg možemo kasnije
stavljati kao medište. Da se na starom kao i na mla-
dom zališnom saču ne razvijaju plijesni, klice kakovih
pčelinjih bolesti i gusjenice voskovih moljaca, potrebno
je da ga čuvamo u dobro zatvorenim skrinjama ili pra¬
znim košnicama i barem jedanput na mjesec koncem
travnja pa do rujna dobro zasumporimo-

Mnoge prednosti ove velike, jeftine  i za
razvoj jakog društva prikladne košnice ne treba nam
više spominjati, jer če svaki pčelar upoznati tijekom
vremena njezinu vrijednost.

17. Pčelinjaci položenih košnica.

Za ove košnice nije potrebno, da sagradimo ka¬
kav veliki pčelinjak, kako to zahtjevaju mnoge druge
košnice, na koje se nastavljaju posebna medišta. Za
položene košnice nužno je načiniti jaki stol dugačak
4 m,, oko 1 m. širok, na kojeg čemo staviti 6 do 8 koš¬
nica jednu tik do druge. Nad košnice stavit čemo ši¬
roki krov od dasaka i pokriti katranisanom ljepenkom.
Da bude što toplije u košnicama, stavit čemo na ove
i naslagati ispod krova duge daske, koje moraju do¬
bro jedna uz drugu pristajati. Straga iza vratiju koš¬
nica prislonit čemo jednu ili dvije duge daske. Pred
zimom možemo ispred čeonih dasaka pribiti jednu
dugu ali usku dasku, pa če biti leta i predvorja košnica
dobro zaštičena od sunca, kiše i snijega, Košnice mo¬
raju ostati stisnute i pokrivene sve do konca svibnja,

47

jer je leglu potrebna toplina. Da je pčel-
cu uvijek potrebno mnogo topline za razvoj, osvjedočit
čemo se kada pogledamo u prolječu leglo krajnih koš-
nica, koje možda nijesu bile sa strane kakovim das-
kama zaštičene, tamo ne če biti legla po cijelim okvi-
rima, več samo na onoj strani, gdje se
dotiče susjedne tople košnice.  Prazne
prostore odozgor na košnicama možemo zatrpati ras-
prostrtim starim novinama. Papir vrlo dobro podržaje
toplinu košnice.

Mnogo pčelaca u opče nije dobro držati pod je-
dnim krovom ili na jednom pčelinjaku, jer se pčele za
slabe paše i žege medusobno na letima košnice bodu,

grizu i ubijaju. U natrpanim pčelinjacima sa mnogo
pčelaca i košnica rijetko če se vratiti mlade matice
sa svatovskog izleta i pogoditi u svoju košnicu, več
najčešče dolete na leto susjedne košnice, gdje ju stra-
žari pograbe i usmrte, Imademo li mjesta u vrtu, na-
činit čemo nekoliko koračaja dalje još jedan sličan
pčelinjak i ovdje čemo smjestiti mlade rojeve.

Još nam valja ovdje spomenuti o bojadisanju koš¬
nica. Različno bojadisane košnice pčele lakše raspoz-
naju. Uljane boje moraju se brzo osušiti, ne smiju za-
udarati niti se zrcaliti. Cijelu košnicu ne smijemo bo-
jadisati, jer bi se u prolječu od vlage, koju pčele stva-
raju, teško isušivala. Bojadisat čemo košnice sprijeda

48

i straga, malo izvana i iznutra kako na slici razabi-
remo, od prilike 15—20 cm. na široko.

Za položene košnice možemo takoder sagraditi
male pčelinjake slične uspravnom ormaru, u kojima
če biti prostora za 8 košnica. Sličan ormar stoji na
jakim nogama, imajuči krov i sa stražnje strane velika
vrata, sa prednje strane je ljeti posve otvoren, da mo¬
žemo lakše čeone daske iz košnice vaditi. U ormaru
pribite su 3 čvrste police, na kojima leže dvije i dvije
košnice. Razmak izmedu pojedinih polica samo tako
je visok, da možemo košnicu u ovaj prostor bez za¬
preke metnuti. Meduprostori ispunjuju se daskama i
papirom. Kad bismo više košnica stavili u ormar, u
kojem nema jakih polica, donje bi košnice morale no¬
siti sav teret i njihove postrane stranice bi se uvinule.

Na početku ove knjižice kod gradnje hrv. polo¬
žene košnice, da izade jednostavniji opis, hotimice
smo izostavili spomenuti slijedeče: naime kada da¬
jemo stolaru izradivati položene košnice, neka odmah
zatražimo, da na postranim debelim stranicama koš¬
nice načini t. zv. »utor«, a na ovaj neka budu umet-
mite  i pribite letve  od hrastovine. Letvama od tvr-
5»g drveta providene stranice ne če se moči uvijati.
Mi sada možemo košnicu jednu na drugu staviti, a time
prištediti čemo daske i drugi materijal za gradnju pče-
iinjaka, Privremeni pčelinjaci kod putujučeg pčela-
renja ili uopče pčelinjaci manje imučnih pčelara, sa-
stoje od 2 grede, na koje se košnice pravilno i vodo¬
ravno poredaju ili jedna na družu postave. Na koš¬
nice rasprostre se trstika ili slično pokrivalo od slame,
rogoza, a preko ovog materijala možemo rasprostrijeti
katranisanu ljepenku i opteretiti kamenjem, pa eto
najboljeg pčelinjaka.

Kod smještavanja košnica valja
pripaziti, da stoje vodoravno.  U nagnu-
tim košnicama ljeti za topline nagne se sače i postaje
nepravilno u okvirima- Ispred stalno gradenih pčeli¬
njaka neka budu uvijek prostori od zemlje pa do koš¬
nica sprijeda daskami obijeni, pa ne če biti propuha,

49

a za hladnog vremena ne če se pčele na zemlji ukočiti,
več če moči lakše ulaziti u svoje košnice.

Umorne i ohladene radilice lakše če se penjat po
daskama do leta košnice, ne če se ukočiti ni zaostati
na zemlji. Pčelinjaci neka budu blizu drveča, da im
na krovove poslije podne pada sjena. Slično gradeni
jeftini pčelinjaci i bojadisani tamnom zelenom bojom
služe za ures svakom lijepom vrtu i perivoju. Tlo is-
pred pčelinjaka neka bude tijekom godine više puta
prokopano i od poginulih pčela očiščeno.

18 . Selenje i prevažanje pčelaca na bolju pašu,

Obično prevoze se pčelci na bolju pašu iz mjesta,
gdje jesenska paša posve manjka u kraj, gdje u kolo¬
vozu i rujnu cvate heljda ili drugo medonosno bilje. Po¬
trebno je prevesti pčelce prije sredine mjeseca kolo¬
voza u kraj, gdje če početi cvasti heljda, tako iz naših
bregovitih krajeva u nizinu, gdje imade vrlo mnogo
heljde. Iz nižina selimo na bregove, gdje cvate pitomi
kesten- Selenje pčelaca vrlo je unosno i preporuča se
onome, tko je več stekao dovoljno pčelarske vještine.
Naši pčelari manje znadu prevoziti pčelce, ma bilo u
susjednom mjestu obilje paše’ usprkos toga ostavljaju
pčelce kod kuče, a da od gladi poginu.

Svuda drugdje, a i u našem Primorju je putujuče
pčelarenje običnije. Velika je šteta, što se za pčela-
renje u Primorju tako malo poduzimlje. Kad bi ta-
mošnji pčelari imali boljih poduka i velikih košnica,
mogli bi vrcanjem meda dobivati pet puta veču korist,
nego li se dobije od onih malih panjiča, iz kojih moraju
pčelce u sredini paše zbog pomanjkanja prostora is-
kucavanjem i pretjerivanjem uznemirivati i uništiti.
Našim prijateljima pčelarstva preporučamo, da si sa-
grade položenu košnicu, jer je ova najjeftinija.

Pravila, kojih se kod seljenja pčelaca moramo dr¬
žati, jesu slijedeča:

1. Pčelce ne smijemo prevažati za vručih sunča-
nih dana — 2- Košnica ne smije biti puna meda. — 3.

50

Slobodno je voziti samo one pčelce, koji imadu barem
dvogodišnje žicama provideno sače. — 4. Košnice
valja udesiti tako, da k pčelcu može ulaziti vrlo mnogo
svježeg zraka, a ugrijani i pokvareni da izlazi iz koš¬
nice. — 5. Košnice za vožnje i prenašanja moraju pra¬
vilno i vodoravno stajati. — 6. Pčelce ne smijemo seliti
u kraj, gdje vladaju kužne pčelinje bolesti.

Ovo sve najlakše je udesiti u položenoj košnici.
Prenosimo li pčelce ljeti, skinut čemo sa košnice če-
onu dasku, prozor i vrata, a na mjesto ovih pribit
čemo sprijeda i straga u košnicu pro-
zoru sličan okvir sa gustom mrežom
od tankih žica.  Gustu mrežu, kroz koju ne če
moči pobječi pčele, možemo dobiti u svakoj trgovini
željeza. Previše okvira sa sačem ne treba biti za vož¬
nje u košnici, neka manjkaju barem 3 okvira sprijeda
i straga u košnici, tako da če na ovim praznim mje-
stima moči dovoljno kružiti svježi zrak. Okvir s mre¬
žom neka ne bude posve na rubu košnice i to s raz¬
loga, da možemo košnicu kod prenašanja i dizanja na
onom praznom mjestu rukama prihvatiti. Na unutar-
njoj strani mreže i u praznom prostoru košnice kupit
če se pčele i tjerat če svježi zrak u košnicu.

Kod svakog prevažanja iliprenosa
uznemire se pčele i troše med, a time
odmahnastaje u košnici toplina, koja
je uzrok, da pčele silno žedaju,  pa je
zato potrebna voda u košnici. Prevažamo li pčelce
ljeti, potrebno je da stavimo i pričvrstimo na mjesto,
gdje je bio prozor ili čeona daska na pod u košnici
kakovu limenu prikladnu posudicu s vodom, u koju
je privezana mahovina. Umjesto posude s vodom mo¬
žemo uzeti staru satinu u okviru, i prije opreme u Sta¬
niče ulijati ili štrcaljkom uštrcati vodu. Prednje i
stražnje okvire u košnici pričvrstit
čemo čavličima o košnicu, da se ne mogu
ostalikod vožnje i trešnje razmaknuti.

Za veču sigurnost turit čemo na desnoj i lijevoj
strani košnice gore izmedu satonoša i stropa košnicu

51

tanku, dugu zašiljenu letvic u, pa se ne če
kod trešnje ili slučajnog prevrnuča košnice okvirima
razmaci poremetiti. Ove letve mora imati
svaki pčelac- k o j e g kolima ili želje z-
nicom prevozimo, Željezničko osoblje često ni
ne znade, koja je gornja ili donja strana košnice, pa ih
prevrnute postavljaju! Znademo iz iskustva, da najviše
pčelaca nastrada na željeznici kod istovarivanja i pre¬
našanja, nadalje sami pčelari dovoljno
mrežama ne prozrače košnicu, pa več
zanekoliko sati pčelci od ugušenja  p o-
g i b a j u, Ovo sve valja urediti dan prije putovanja,
a umetnuti vodu i pribiti mrežu valja neposredno prije
natovarivanja i putovanja. Kad ljeti sami  prevozimo
pčele, ne treba nam vodu stavljati, več možemo češče
putem sa malo vode kroz mrežu poštrcati pčele, Ljeti
valja prevoziti u noči, kad je hlad ili valja otiči na put
prije zore.

Pčele smijemo što dalje od pčeli-
n jaka ilistarog mjesta odseliti- Novo
mjestoneka bude najmanje 3—4 km. o d
starog udaljeno, jer kad je ova nova
udaljenost manj a, vračaju se stare ra-
d.ilice kuči na staro mjesto, a time
oslabi pčelac.  Na ovu najkraču udaljenost mogu
dvojica na nosiljkama do 3 košnice odnijeti. Za veču
udaljenost i veči broj košnica potrebna su prosta kola,
a na ova se metne i čvrsto nagazi mno¬
go slame,  da se za vožnje u košnicama sače od
satonoša ne bi pokidalo, Košnice moraju na kolima
pravilno i vodoravno  stajati i ne smiju biti
ni na jedmi stranu nagnute, jer bi se cijelo sače moglo
nagnuti i pokidati, a pčelac bi putem bio uništen. Pre¬
ma torne moramo polagano voziti, a kada bi se košnice
putem nagnule, moramo ih urnah sa malo slame pod-
metnuti i izravnati.

Voze li se pčele željeznicom, moramo iz vana na
gornjoj strani napisati: Pozor! Žive pčele! Ne bacati!
Zračno držati! Ne na sunce staviti! Ne prevrnuti!

52

(Zuječe na mreži i žedajuče pčele valja sa malo vode
poštrcati), — Vožnja i putovanje pčela na željeznici
mora što krače trajati, jer ljeti uz najbolje uredene
ventilacije smiju pčelci biti zatvoreni samo 48 sati.

Kada stignemo na odredeno mjesto, valja pčelce ne
odviše hladnom vodom poštrcati, mrežu skinuti i sta¬
viti čeonu dasku, prozor i vrata u košnicu- Na novom
mjestu valja pčelcima pred pčelinjak smjestiti posudu
s vodom i slamom. Nalaze li se u bližini tudi pčelci,
da ne navaljuju k našima, valja našima leta ponešto
suziti. Za lijepog dana u nekoliko sati upoznat če je-
dan dio radilica novu okolicu i vidjet čemo, da donose
cvjetni prašak (pelud). Drugog dana ili kasnije, bude
li potreba, proširit čemo pčelce i urediti medovnjake.
Za glavne paše oduzeti čemo največi dio meda i prije
selidbe valja ga izvrcati. Pune satine meda za zimo-
vanje bolje je voziti posebno u praznim škatuljama
ili košnicama. Sa paše valja mnogo opreznije seliti, jer
pčelci imadu u plodištu mnogo meda. Najbolje je kuči
seliti za jesenskih kišovitih i ihladnih dana koncem
mjeseca rujna.

Tko mora prevoziti svoje pčelce na bolju pašu,
neka več u početku za rojeve stavlja i razapinje u
okvire dvije usporedne žice, oko kojih če pčele sače
sagraditi i biti če ovo mnogo čvršče u okvirima.

19. Trgovanje i odašiljanje plemenjaka.

Kao što za seobu i putovanje na bolju pašu, tako
valja urediti pčelce, koje želimo prodati i odaslati po-
štom ili željeznicom. Prodavati valja pčelce sa mladim
maticama, ali sa starim radiličkim sačem. Najzgodnije
doba za odašiljanje plemenjaka je od konca ožujka pa
do polovice ili do konca travnja prije cvatnje voča ili
repice. Na putovanje nije podesno odašiljati teške i
napunjene medom košnice, dostatno je u svemu dva
do tri kilograma zališnog meda. Prodavač mora kupcu
izjaviti, koliko imade zališnog meda i da li treba još
pčelca kasnije hraniti.

53

Na izmaku zime ili početkom prolječa za hlad-
noče ne treba slabim još pčelcima za putovanje po-
svema otvoriti i mrežama providiti košnicu, Dovoljno je
izrezati veliko leto 25 cm. dugačko, a oko 2 /  cm, vi¬
soko, i na ovo dobro pribiti pomoču letvica mrežu od
žica- Samo jakim pčelcima u mjesecu travnju za to¬
pline oduzet čemo posve čeonu dasku i na njezino mje-
sto pribit čemo okvir s mrežom. Pčelcima takoder je
potrebno staviti jednu tvrdu satinu s vodom.

Radi jeftinoče ne treba stavljati ovakove pčelce
plemenjake kod odašiljanja i prodavanja u teške i
skupe košnice. Načinit čemo posebne škatulje od
malo tanjih dasaka,  to če biti »košnice za pre¬
nos« (transport), u kojima kasnije ostaju pčelci rojari
ili ih može kupac s okvirima prenijeti u veliku polo-
ženu košnicu. Veličina transportne škatulje neka bude
udešena za 8, 10 ili 12 okvira, i neka se samo odozgo
otvara. Na škatulji sa čeone strane izrezat čemo v e-
1 i k o leto kako več prije spomenusmo, Škatulja neka
bude barem za 3 cm. višja, nego li je obična položena
košnica, te če moči ispod okvira više zraka strujati,
Kada odašiljemo jače pčelce koncem travnja u polo¬
ženim košnicama, bolje je posve otrti čeonu dasku i
veliku rešetku pribiti. Početkom svibnja opremaju se
za vožnju plemenjaci tako, da im se posve skinu vrata,
dok čeona stranica ostaje čvrsto pribita, a umjesto
vratiju razapne se veliki komad mreže. Transportne
škatulje grade se čvrsto, da se putem ne raspadnu,
nadalje moraju biti lahke i jeftine.

Osim plemenjaka prodavaju mnogi pčele i šalju
poštom ljeti mlade rojeve u sličnim ili manjim trans¬
portnim škatuljama. Rojevi prispiju naručitelju živi i
neoštečeni, kad su putovali ljeti za kišovitih dana u
kraj ili mjesto, koje nije previše udaljeno. Poradi
ljetne topline i žedanja trebaju rojevi u škatuljama
vrlo mnogo  zraka. U ovu svrhu moraju imati ška¬
tulje na jednoj cijeloj stranici veliku mrežu. Škatulja
za mladi roj mora biti gotovo još jednom tako velika
kao cijeli roj, a to zato, da k roju struji svježi zrak.

54

U škatulji moraju biti ispod pokrov-
ca križevi, o koje če se roj uhvatiti i
v i s j e t i, Škatulje za roj gradene su od posve tankih
dasaka, te umjesto čeone ili stražnje stranice imadu
jaki i nepomični okvir (prozor) za mrežu, o koji su
ujedno pribite ostale stranice ove škatulje.

Kad se je roj izrojio i u grozd sabrao možemo ga,
ako je moguče- odmah istresti u škatulju- Kad je roj
pao u škatulju ili smo ga dimom potjerali, valja nam
brzo pokrovcem pokriti i ostaviti tako veliku rupu
kao leto, kroz koju če se oblijetajuče pčele k svojem
društvu sabrati. Mreže valja zasada prije usi-
pavanja izvana pokriti debelim  p a p i-
r o m, jer pčele u svojem stanu ne trpe svjetlosti i pro-
puha i cijeli bi roj mogao iz ovakovih prostorija po-
bječi. Poslije zalaza sunca vrlo čemo oprezno na mje-
sto pomaknuti i namjesiti pokrovač i ne smije biti više
postrane rupe. Pokrovač pribit čemo čavličima, a pa-
pire sa mreže odstraniti. Da u noči roju ne bude hla¬
dno, odnijeti čemo ga u zatvorenu prostoriju, Slije-
dečeg jutra valja roj poštom odaslati. Tko bi odašiljao
roj kasnije, kad su pčele počele graditi sače, ono bi
se kod vožnje otrglo i moglo bi zgnječiti maticu, Ta-
koder nije slobodno pčele ljeti zatvorene držati; ma
imale dovoljno zraka i vode, ipak brzo pogibaju.

Mladi roj nije slobodno  prije putovanja hra¬
niti, jer bi vožnjom uznemirene pčele silno žedale i
pogibale. Pčele prije samog rojenja napune si želuce
medom, od kojeg mogu više dana proživjeti. Za kišo-
vitih i oblačnih dana putuju rojevi ugodno i ne žedaju
upravo ništa. Naručitelju moramo prije pismeno ili
putem brzojava javiti, da smo rojeve odaslali i da je
tada može što prije od pošte iskupiti.

Kad naručitelj dobije toplinom i žedom uznemi-
reni roj, mora ga odmah kroz mrežu vodom malko
polijati i u podrum ili u sjenicu staviti, gdje če se pri-
miriti. Istom prije zalaza sunca valja roj pred pčeli-
njakom oprezno u košnicu istresti. Mirne rojeve smi-
jemo odmah iza primitka u košnicu usipati i to najbolje
izvan pčelinjaka, a navečer u pčelinjak smjestiti.

55

20. Razlozž oslabljenju potomstva.

U domačini pčelarskim knjigama imade zastarjele
poduke o postupku sa bezmatičnim pčelcima. Meki
preporučuju da valja bezmatku dodati satinu, u ko jo j
imade u stanicama jaja i posve mladih radiličkih liči-
naka i da če si od ovih oplodenih jaja ili radiličkih
ličinaka odgojiti bezmatične radilice jednu ili više
mladih matica. Samo jaki pčelci, koji nijesu bili mnogo
dana bezmatični, mogu si zaista za toplog vremena i
dobre paše odgojiti u matičnjacima mlade matice.
Slabiji bezmatični pčelci ne odgajaju
si matica, jer je za ovo odgajanje po-
treban vrlo velik mladih r a d i 1 i c a< koje
je večim dijelom bezmatak več izgu¬
bi  o. U slučaju bude li za dobre paše mlada matica
od bezmatičnog društva odgojena i kasnije oplodena,
ne smijemo je u jeseni za buduču godinu pčelcu osta-
viti. Tijekom višegodišnjeg ispitivanja opazio sam, da
se nijesu matice odgojene u slabim društvima u dobi
ličinke razvile tako velike, kao one matice od¬
gojene od vrlo velikog broja radilica
prije prirodnog rojenja.  Sa malo hrane
(hranidbenog soka) odgojene matice u malim društvi¬
ma imadu mali j a j n i k, a kasnije legu manji broj jaja,
od kojeg se nikad ne može razviti jako društvo. Kad
dulje živu slabe matice, to ovakovi pčelci ostaju u
drugoj ili trečoj godini još uvijek mnogo slabiji, nego li
su oni, u kojima matice potječu iz prirodnih rojeva.

Po sličnom načinu takoder neki pčelari propisuju
i u svijet šire nevaljani način umjetnog rojenja t. j. od
jednog jačeg pčelca načiniti dva slaba i nevaljana tako,
da se pčelcu oduzme jedan dio le^la i meda i stavi u
novu košnicu, na koje prazno mjesto u pčelinjaku.
Ovaj bezmatak ili sada zvani umjetni roj, mora prisilno
odgajati mlade matice od dodanih jaja ili od mladih
radiličkih ličinaka. Pod povoljnim uvjetima odgojit če
si slabo i bezmatično društvo mlade matice, ali ni
jedna ne če biti tako plodna, kao matica iz prirodnih
rojeva.

56

Valjane umjetne rojeve mogu praviti vještiji pče-
lari, koji su čitali dobre knjige o umjetnom rojenju,
kojih ali na žalost mi nemarno. Umjetno rojiti i dodati
više matičnjaka slobodno je, kad pčelci sami
poradi različitih uvjeta naginju na
prirodno rojenje i kad su sami izgra¬
dili matičnjake,  u kojima su več matice zaku-
kuljene. Umjetno rojenje po načinu, da slaba i razdi-
jeljena društva moraju prisilno odgojiti matice’ moralo
bi biti zakonom zabranjeno: da se ne uzgajaju
društva slabih karakter a, koji se s 1 u-
čajnom oplodnjom prenose i ne o p 1 e-
menjuju vrijednija društva.

Takoder pogrješno rade oni, koji izrezavaju i uni-
štavaju matičnjake prije ili poslije prirodnog rojenja.
Mi to ne možemo znati iz kojeg če se matičnjaka izleči
najbolja matica.

Radi poredaja, starosti i gradnje sača može se pri-
govarati umjetnom rojenju, jer u plodištu na ovaj način
složenih pčelaca, imade sača razne starosti, a često je
nepravilno poredano. Večina pčelara bezbrižno umjet-
nim rojenjem rastrga leglo u plodištu, a ova nedo¬
stojna izraba  i odgaianje slabih matica, pruža
malo vrijedno potomstvo (degeneriranu rasu), što nam
dokazuje, da neuspjeh za dobre paše i slabost pčelaca
dolazi od slabo plodnih matica.

Malo vrijedni pčelci su potomstva umjetnih rojeva’
kakovi se nalaze na pčelinjacima onih pčelara, koji su
po savjetu novina i pristaša malih košnica neprestano
pčelce obezmatičivali, da iscrpe glavnu pašu, da radi-
lice što više meda saberu, ne brinuči se pri tom za uz-
goj mladog legla. Gdje kada dobijemo ovim načinom
obezmatičivanja (po dijamantnom pravilu) koju kap
više meda, ali odmah slijedi oslabljenje društva, a time
slabo hranjenje ličinaka za buduče matice-

Obezmatičivanim pčelcima valja u jeseni dodati
mladu maticu, koja potječe iz prirodnih rojeva, u po¬
manjkanju ovakove, valja pčelca spojiti, a dotičnu slabu
maticu, ma bila oplodena, valja odstraniti. Želimo

57

liuzgojitivrlo jakepčelce, kojiče doni-
jeti mnogo meda, moramo imati zato ve¬
like košnice, i biti če mjesta za leglo i
med, a nama ne če biti potrebno kopati
po pčelcima i ubijati plemenitih i plod¬
nih matica.

Svatko, tko ne vjeruje, da zbilja postoji velika raz¬
lika medu pčelcima i koliko se tiče plodnosti matica,
neka istražuje pokusima plodnost matica na saču naj-
večih dimenzija n. pr. 45 cm. širine- a 30 cm. višine.
Na ovom se vide jasno kolobari i vjenci legla raznih
veličina, dakle je različita moč plodnosti kod matica
iste starosti kod jednake paše u pojedinim godišnjim
dobama.

21. Oplemenjivanje pčelaca i osvježenje krvi.

Želimo li uzgoiiti plodna i plemenita pčelinja druš¬
tva, od kojih če matice pokazivati veliku plodnost,
valja nam pridržati za rasplod jake prirodne rojeve
drugare, nadalje stare izrojene pčelce, jer ovi
imadu mlade matice. Pčelce sa slabo plodnim
ili starim maticama ne treba uzimiti ni ostavljati
za buduču godinu za rasplod, jer bi se tada malo-
vrijednost mogla njihovom oplodnjom prenijeti na naše
plemenjake. — Malov rijedna su ona druš¬
tva, kod kojih opažamo, da su gotovo
svake godine sama po sebi bezmatična
i odgajaju mlade matice, kojeopet p o-
kazuju slabu kratkotrajnu plodnost
kraj dobrepaše, a nežive ni do dvije
godine-

Uvijek nije dobro imati na pčelinjaku mnogo pče¬
laca, koji su potekli od jedne samo matice. Bolje je dr¬
žati nekoliko plodnih pčelaca sa različitih, udaljenih
mjesta, i da se od ovih potomstvo parenjem miješa. U
takovim če prilikama domači trut oploditi stranu ma-
ticu ili če domače matice biti oplodene od stranog
truta, tada če potomstvo biti plemenitije i matice nji-

58

hove žaleči če največe satine jajima, iz kojih se razvija
još prije nastupa glavne paše velik broj radilica.

Naši pčelci su potomci prirodnih rojeva i pokazuju
uopče veliku plodnost, kojasemožeunakršte-
n o m opiodnjom uvečati.  Pčeice plemenjake
za križanu oplodnju ili osvježenje krvi ne treba nam iz
inozemstva naručivati, jer bismo s njima mogli dobiti
kužne pčelinje bolesti i zaraziti pčeice u domačem
kraju. Upravo iz inozemstva mogli bismo dobiti slabe
matice, koje potječu iz umjetnih rojeva. — Udovoljit
če veči pčelari cilju oplemenjivanja, kad u zamjenu uzi-
maju ili nabavljaju pčeice plemenjake, kod domačih
pčelara po Hrvatskoj i Slavoniji, gdje su pčele sigurno
zdrave- Strane i naše plemenjake upotrebit čemo za
pčeice rojare, od kojih če opet rojevi biti plemenjaci.

Kod pčela nije moguče kao kod domačih životinja
izravno posredovati kod parenja, večje oplodnja
matice po trutu iz stranog pčelca često
samo slučajna.  Križanu oplodnju moguče je samo
spekulativnim načinom donekle pospješiti; ova može
slijediti več prve ili slijedečih godina. Da več u prvoj
godini poslije rojenja dode do izmjenične oplodnje u
plemenjaka zamjenjuju trutovsko leglo. — Njemački
pčelari imadu u svrhu oplemenjivanja i križanja sa stra-
nim pčelama posebno uredene postaje,  koje moraju
biti udaljene po više kilometara od domačih pčelinjaka
pa da do njih ne dolaze strani trutovi, več samo oni iz
postaje od odabranih plemenjaka,

U koliko je izmjena pčelaca i t. zv, osvježenje krvi
potrebno u pčelarskom gospodarstvu, dokazuje nam
več u tu svrhu živo i veliko trgovanje pčelaca u Kranj¬
sko], Austriji, Češkoj i dr. Ondje čemo vidjeti gotovo
svaki dan na željezničkim postajama škatulje sa živim
pčelama. Neki naručitelji boje se, da ne bi bili u na¬
bavljenim mobilnim košnicama sastavljeni ili umjetni
rojevi, pa radije kupuju plemenjake na nepomičnom
saču u drvenim škatuljama t. zv. k r a n j s k i m s e 1 j a-
čkim košnicama.

59

U svrhu  osvježenja krvi trguje se u prolječu
sa plemenjaci’ a u jeseni kupuju se u velike goli
r o j e v i. To su pčelci, bez sača i legla, koji su
bili iskucani poslije glavne paše iz prostih pletara.
Za jesenske gole rojeve mora svatko imati prire-
dene košnice sa posve izgradenim sačem i medom,
koliko je potrebno za uzimljenje. Njegovanje nabavlje¬
nih v čelaca plemenjaka jest u svemu slično njegi pče-
laca rojara,

IV. DIO.

HRVATSKA ŠIROKONISKA KOŠNICA-

22. O gradnji i pčelarenju širokoniskom košnicom.

U svim košnicama, koje se odozgor otvaraju, rad
je pčelaru oko pčelaca vrlo lagan Ovakove košnice
moraju biti sagradene od čvrsto spojenih »na last« da-
saka, čega radi im je cijena nešto veča.

Ovaj oblik širokoniske odozgor pristupne košnice
sastoji odposebnogplodištaimedišta,  koje
se nastavlja na plodište. Višina i širina plodišta iznutra
ostaje ista  kao kod prije opisane košnice. Duljina
iznutra jest 47 cm.; a na ovoj duljini u plodištu i medištu
imade mjesta za 12 okvira i za dasku za reguliranje.

Čeona ili prednja stranica košnice jest ovdje nepo¬
mična i čvrsto spojena, zatim lastovana sa postranim
stranicama košnice. Stražnja stranica takoder je čvr¬
sto spojena i na vrhu čavlima pribita. Na prednjoj i
stražnjoj stranici dolje kod poda jest oko 2 cm. visoki,
39 cm, dugački otvor za čiščenje. Sličan o t v o r za
čiščenje poda,  kako rekosmo udešen je na pred¬
njoj stranici, a na letvi koja zatvara taj otvor, urezano
je leto košnice 14 cm. dugačke i IV2 cm. visoko. Po
potrebi regulira se leto daščicom. Letve, koje zatva-
raju prednji i stražnji otvor košnice, moraju dobro pri¬
stati, da ne nastane propuh kroz košnicu. Kad
letve dobro ne zatvaraju, moramo je obložiti platnom
ili papirom.

60

Okviri su u ovoj košnici posve isti kao i kod prije
opisane položene košnice, a vise u poznatom žlijebu-
Plodište pokriveno je sa dva pokrovca. Prvo po¬
krivalo plodišta su jednostavni tankikomadi  d a-
s a k a, 7 do 8 cm. široki, a 7 do 8 mm. debeli. Duljina
ovih daščica ie tolika' koliko je cijela košnica široka sa
svojim stranicama. Preko tankih dasaka stavi se j a k i
pokrovač  od debijih dasaka, koji če pokrivati cijelu

Sl. 10. Plodište hrv. širokoniske košnice.

košnicu. Na ovom pokrovu pribita su 4 komada jačih
letava i čine, da se cijeli pokrovač ne može uvijati. Po¬
krovač valja opteretiti velikim kamenom ili ciglom, da
se ne če moči uvijati, a ni tanke pokrovne daske. Debeli
pokrovač imade u sredini 3 cm. široku rupu, na koju
se stavlja stakleni balon za prehranjivanje pčela, a
inače je ova rupa začepljena čepom od pluta. Kod ova-
kovog hranjenja oduzme se sa plodišta središnia po-

61

krovna daščica, a pčele če moči doči u rupu, te iz balo-
nove posudice piti dodanu rastopinu meda ili šečera.
Na pokrovnoj srednjoj daščici može se takoder načiniti
rupa za hranjenje. Pokrovne tanke daščice moraju biti
jedna do druge poredane.

U plodištu ove širokoniske košnice imademo po-
sebnu dasku zaregulacijuplodišta  sličnu pro-
zoru položene košnice. Ispod daske za reguliranje jest
takoder 2 cm. debela pomična letva, koja pristaje uz
dasku i pod košnice. Kroz rupu ispod daske za regu-
laciju, naime kad oduzmemo prednju letvu, nadalje
kroz rupu stražnjeg otvora plodišta čistit čemo struga-
licom pod plodišta. Zimi jest najprikladnije pod spri-
jeda kod leta čistiti. Odozgo i z v a n a na plodištu, kao
i na medištu, pribite su na četiri stranice košnice 4 da¬
ske oko 10 cm. široke, a IV 2  do 2 cm- debele, kako na
slici razabiremo. Ove zadržavaju pokrovce, da se ne
pomaknu sa košnice, i u slučaju, da se ovi malko uvinu
zaštičuju sve pukotine od propuha.

M e d i š t e jest jednostavan nastavak tako širok
i dugačak kao samo plodište, a višina  mu  je  oko
218 mm. Posebnog leta- poda i pokrovca nema ovo me-
dište, več se pokriva debelim pokrovcem od plodišta.

Mladi roj usipa se dolje u plodište kraj leta na to¬
liko okvira, koliko u početku može pokrivati. Da roju
ne bude hladno, zatvori se i odijeli od stražnjeg pro
štora prije rečenom daskom za odjeljivanje ili reguli¬
ranje. Prema potrebi i ojačanju proširuje se roj ili pče-
lac dodavanjem novih okvira, dok konačno ne izgradi
cijelo plodište.

Kadjejednompčelacizgradiocijelo
plodište te ojača o, nastavi mu s e m e-
dište na tanki pokrovač plodišta.  Kod
toga oduzme se jedna daščica i to predzadnja otraša,
a nastala rupa pokrije  se  Hanemanovom ili Haj-
denrajhovom rešetko  m. Nad rešetku u medištu
stavi se najprije 4 okvira sa izgradenim ili umjetnim sa-
čem, a kada ovi budu izgradeni i puni pčela, dodaju se
drugi i tako se plodište proširuje prema napred.

62

Leglo iz plodišta u medište nije do¬
bro prenositi, — Vrlo jakim pčelcima medovnja-
cima slobodno je u stražnjem dijelu košnice oduzeti još
jednu pokrovnu daščicu, a rupu pokriti rešetkom. Sre-
dišnjih pokrovnih dasaka nije podesno skidati sa plo¬
dišta, jer bi time največi i najpotrebniji dio topline leglo
gubilo, a matica bi prestala leči jaja. — Pukotine sa
strane valja začepiti. — Mnogo griješe mnogi naši pče-

Sl. 11. Hrvat, širokoniska košnica sa medištem.

lari, privatnici i društva, što turaju u svijet košnice po-
mičnog sača’ kojima se medište ne dade regulirati, a
vanredno potrebna toplina u plodištu izlazi u prazno
medište — osim toga nitko ne daje sa košnicama nuž-
nih poduka.

Stavljati medište ili nastavke slobodno je samo
jakim pčelcima medovnjacima  u mjesecu
svibnju za dobre paše. Kada je medovnjak slučajno dao
rojeve i oslabio, valja mu urnah skinuti nastavak i od-

63

straniti. Ponovno nastaviti medište slobodno je za šest
tjedana kasnije, u slučaju da je ponovno ojačao, t, j. kad
se je več izleglo mnogo pčela, koje potječu od mlade
ovogodišnje matice,

Kada jednom u plodištu sače ostari, valja nam ga
postepeno izmjeniti, Sa izmjenjivanjem najbolje jest ot-
početi sprijeda kod čeone stranice (leta), jer je tamo
najstarije. Kad ondje nema legla, istresti čemo pčele i
odstraniti 2 do 3 satine. Umjesto ovih stavit čemo mla¬
do izgradeno, a ljeti umjetno sače, Imade li legla kod
čeone stanice, bila bi šteta u ovakove satine dirati, več
možemo za toplog prolječa sve okvire u plodištu redo-
mice prema straga pomaknuti, i tako čemo dobiti do-
voljno mjesta sprijeda za proširenje i stavljanje mladeg
sača. Hrvatska širokoniska košnica može biti tako sa-
gradena, da u plodištu možemo sprijeda ili straga pod
čistiti, pa kod ovakovog oblika košnice prigodom iz-
mjenjivanja sača ili proširenja plodišta smijemo ovo
zaokrenuti i dobiti sprijeda mjesto kao kod hrv. polo¬
žene košnice. U ovom slučaju izmjeni se otvor za čiš¬
čenje sa onom letvom, na kojoj je urezano leto košnice.

Kod dodavanja mladog sača u košnicu u svrhu po-
mladenja plodišta, valja nam zabilježiti na okvir godinu
i mjesec stavljania, pa čemo se po ovome znaku znati
ravnati kod buduče i ponovne izmjene. Več prije smo
spomenulii da stare satine spadaju u medište pčelca
medovnjaka. Prestare i teške satine pune starog cvjet-
nog praška, kad ove ne možemo upotrijebiti, spravljaju
se u kakav sanduk i zasumpore. Kad več mnogo ima-
demo sličnih komada ili otpadaka starog sača, kuhat
čemo i jakom prešom iscijediti čisti vosak za priredji-
vanje umjetnog sača.

U samom plodištu  hrvatske širokoniske koš¬
nice nije od potrebe, da uredimo medište Hanema-
novom rešetkom, Ali može se i ovo po volji urediti u
kraju, gdje imade proljetne rane paše na pr. : gloga,
vočaka, repice. Ovakovo malo medište uredi se prije
paše, a ne smije više zapremati od 4 okvira. Ono može
biti uredjeno straga u plodištu- Dolje na rešetci neka je

64

prolaz ili leto, kuda če moči trutovi prolaziti’ kako to
na slici 9. vidimo. Dok u veliko medište ili nastavak ne
smiju trutovi nikakav prolaz imati, pa valja najtočnije
pripaziti, da na pokrovnim daskama rešetka vrlo točno
prileži.

Poslije paše, početkom ili sredinom rujna, skida se
veliko medište i rešetka se odstrani, rupa pokrije se
daščicom. Cijelo plodište može se odmah pokriti de¬
belim pokrovcem. Priie uzimanja meda iz mediš ta valja
pregledati i plodište, da li ga ondje imade pčelac do-
voljno za zimovanje. Prema potrebi dodaje se jedna ili
dvije satine, a prazne se oduzmu. Med se iz plodišta ne
vadi, jer bi pčelcu zbog ružna vremena u prolječu
moglo manjkati; u mjesecu travnju ili svibnju iduče
godine. Imade li poslije ljetne ili proljetne glavne paše
previše meda u plodištu, možemo i odanle oduzeti 2 do
4 satine. Kasnije možemo, u jeseni ili prolječu, manjak
nadoknaditi rastopinom sladora.

Kod svakog pregledavania plodišta otvarajmo
samo toliko daščica, koliko je potrebno za vadjenje
okvira, a time ne čemo cijelog pčelca uznemiriti.
Okvire valja početi vaditi kod stražnje stra¬
ni  c e, a nije slobodno vaditi i dizati iz sredine, kako to
čine neuki ili nadripčelari. Kod vadjenja moramo
stražnji okvir pomaknuti ili oduzeti, a slijedeči okvir
pomaknut čemo na prazno mjesto, gdje je bio stražnji
i t. d.

Nastavci hrvatske širokoniske košnice vrlo su
praktični; pošto su veliki, to imadu jaki medovnjaci do-
voljno mjesta’ kamo če nakrcati šilu meda. Nadalje u
nastavcima možemo čuvati zališno prazno sače. Na¬
stavci sa sačem mogu se jedan na drugoga nastaviti, a
u najdolnjem zapali se komadič sumpora, da se tako
uguše voskovi moljci i plijesni. Dobro pokrivene na¬
stavke sa sačem čuvat čemo na kojem praznom mjestu
na pčelinjaku.

Jaki pčelci neka zimuju u plodištu na dobrom
medu na svih 12 izgradjenih satina, a slabiji na manje.
Prazni prostor u stražnjem dijelu košnice iza daske za

65

regulaciju ispunit čemo starim krpama. Na tanki po¬
krovač plodišta dobro je staviti točno prirezan komad
Sunja ili sličnog debelog platna; dobre su točno složene
i prirezane stare novine-

Na ovai način pokriveno plodište stavi se debeli
pokrovač i obtereti kakovim teškim predmetom (cig-
lom). U jeseni ili pred zimom pribit čemo ili prisloniti
k  postranim stranicama košnice prikladne komade de¬
belih dasaka, a ova zaštita može ostati do konca svib-
nja. Ovo pokrivanje potrebno je osobito tada, ne ima-
demo li košnice u zatvorenom pčelinjaku, več kad ih
držimo napolju svaku posebno.

Hrvatska široniska košnica jest odozgo pristupna
i velika, okviri plodišta i medišta su posve jednaki; što
je najvažnije, košnica imade okomitu i vodo-
ravnu regulaciju plodišta i medišta,  pa
je za pčelarenje najprikladnija.  Poradi najlakšeg
rukovodjenja raširit če se brzo ovaj oblik košnice
medju prijateljima domačeg pčelarstva.

Pretplata lista za stare članove 40 K, za nove članove 60 K.
Vlasnik i izdavač: „Centralno pčelarsko društvo u Zagrebu".
Ure dni štvo i uprava: Palmotičeva ul. 116.11. kat. Urednik lista:
Pavao Wittmann. Društvena pravila dobivaju se uz cijenu od
7'— Kruna. Ustmene upute za pčelarenje dobivaju se svakog
dana u društvenoj kancelariji.

[entralia pčelarska zadruga

Zagreb, Palmotičeva ulica llb

Ilustrovani cijenik šalje Zadruga uz cijenu
od K 12 '—. Zadružna pravila stoje 7'—
Kruna. Zadruga prima članove. Za udjel
plača se K 50'—. Jednokratna upisnina
20'— K. Broj udjela za svakog člana je
neograničen. Kod kupnje pribora dobivaju
se upute u zadružnoj kancelariji.

GOSPODARSKE KNJIGE.

Mandekič dr.: ..Umjetna gnojiva".K 50'.—

Popovič: „0 kukuruzu".K 32*—

Bastiat Fr. : ..Blagoglasnost u nar. gospodarstvu K 50’—

Debeljak St.: ,,Seljačke zadruge" .....  K 24'—

Dobržanski Ivo: ..Seljačke škole". Najbolji način za

suzbijanje analfabetizma ... K 16'—

Janda Kr. dr.: „Argentina." Str. 216 sa kartom , K 40'—

Pozaič D.: „Tri gospodarske nevolje svinjo-

gojca".K 12'—

Rittig Ivan: ..Vinogradarstvo." Sa 87 slika . K 60'-—

Savičevič dr.: „Veneričke bolesti".K 24'—

Steiner VI.: ..Stednje sa hranivima" ....  K 8'—

Steiner VI.: ..Popravljanje mošta".K 12'—

Sirovatka H.: „Kako je u Americi".K 12'—

Galič Z. Ivan: ..Problem agrar. politikeuHrvatskoj" K 30'—

Anderlič F.: ..Ratar" .K 15'—

Dragošič Higin: „Crna kraljica", hist. roman iz proš-

losti Zagreba".K 60'—

Poštom svaka knjiga K 4'— više.

Ove knjige naručuju se kod:

Cmlo-Metodske nakladne knjižare d. d.

Zagreb, Preradovičev trg 4.