4
Prislovice narodne jugoslavenske. *)
Tko može biti svoj, neka ne bude tudj (tuj)!
Tvoja ti je kuca prostrana!
Moja kucice, moja slobodničice!
Neima brata, dok ne rod: majka!
Tudje ne mrzi, al svoje ljubi!
Gdje brat bratu ruku pruži,
Ondje dom i rod ne tuži!
Težko onom, ciji lonci očekivaju zacin iz susjedstva :
O moj kume, neuzdaj se u me, nego u se i a svoje kljuse!
Bolja svoja koljeba, nego tudja palača!
Svaka ptica leti u svoje jato (gnjezdo)!
Tudje ruke neizčesaše sraba!
S tudja hata (konja), u sried blata (pada se)!
Pomisli, pak učini!
Izpeci, pak reci!
Žežen (trd post) kašu hladi!
Tko radi, Bog ne brani!
Kako si tko prostre postelj, onako spava!
Slogom rastu male stvari, a nesloga sve pokvari!
Tko je ranjen, traži melema (išče flaštra)!
Tko nepriznaje brata za brata, priznat' če tudjina za gospodara!
*) Ti   hrvaški pregovori   bo tako lahko razumljivi,   da  se aam ai treba gdelo prestavljati jih v naš slovenski jezik.
Težko svagdje svome brez svojega! Nije ti samo ono brat, sto ti ga je rodila majka, nego tkogod ti je dobro rad!
Giedaj s kim ceš u sprež!
Kad se bratska srdca slože,
[ olovo (svinec) plavat može;
A nesloga kad zavlada,
Isto perje na dno pada! —
Gdje pamet vlada, ondje se ne strada!
Gdje su same strasti, nišf nemože cvasti!
Tko nas razdružuje, podsieca nam žile!
Bog pomože oraču, a ne spavaču!
5