Iz zemlje bezpravja i demoralizacije kraljev namjestnik — prosta varalica. Dr. Franko Potočnjak: bivši narodni poslanik. Iz zemlje bezptavja i demotalizacije ili kraljev namjestnik — prosta varalica. Objel o dani o dr. Franko Potočnjak: bivši narodni poslanik. Ljubljana. Tisak ,,Narodne tiskarne". — Vlastita naklada. 1902 . 100213 n >rtr//fr» f ¥ .C ■ 3350 ^ 56 ? jjaleko je od mene, da o odnošajima u Hrvatskoj po- dadem izcrpivu i detaljirann sliku. Za to bili bi nuždni folijanti. Nu kano što sliku stanoviti i opre- dieljeni znaci u njoj karakterišu i sa sigurnošču označuju, tako imade i u životu naroda znakova, po kojima se — bez obzira na sve ostalo — sigurno i točno njihovi odnošaji prosudjuju. Iz Hrvatske ne prodire u vanjski sviet nikakav znak pra- voga i nepatvorenoga života. Kod kuče sve se tlači i nogama .gazi, puk se osiromašuje a postupa se s njim kano sa proštom marvom, inteligenciju se na svaki moguči način demoralizuje; naprama gore sve se krivo predstavlja, a naprama vani ili se to isto čini, ili — gdje to ne polazi za rukom — bojkotira se, te se oduzimlje poštovni debit novinama, koje se usudjuju, da podadu i samo slabu sliku tih odnošaja. Tako stenje jadna Hrvatska pod sistemom, koji ju je izručio neizreeivoj propasti i ruglu obrazovanoga svieta. Poslovica veli: reci mi s kime se družiš, pa cu ti reči tko si. Istu tu poslovicu može se pravom uporaviti na hrvatski puk i reči: reci mi tko toborn vlada, pa ču ti reči, kako bivaš vladan. U ovom spisu podaje se na osnovu data slika, kojom se ustanovljuju potezi, po kojima se mogu toli označiti odnošaji, koli prosuditi život u Hrvatskoj. Sa svoje Strane ne dodajem tomu ni cigle rieci; navadjam samo ustanovljene činjenice, pa po njima neka se i sudi. Nu siguran sam, da če svaki nepristran i nepreokupiran sudac ka¬ zati : u današnjoj Hrvatskoj vlada se samo potlačivanjem, krivo- tvorenjem i svakim mognčim bezpravjem i protuzakonitosti. Ali se ne može nista drugo ni očekivati u zemlji, kojom vlada individuum, koji u ime kraljevo ne može biti zaštičen pred infamirajučim nazivom — prosta varalica. Pritužba podnesena Nj. Veličanstvu kralju dana 8. aprila 1902. Vaše c. i kr. apostolsko Veličanstvo! Poduzevši sve puteve i izcrpivši sva moguea sredstva, što mi ih ustav i javno pravo rodjene zemlje pruža, žalibože bez- uspješno, ne preostaje mi ino, van latiti se i ovoga izvanrednoga načina u nadi, da če mi ipak poči za rukom polučiti saniranje nanesene mi nepravde i izvojštiti pravo, koje mi se krati li i jedino iz pobuda lične osvete. Dana 22. 23. i 30. kolovoza 1890. položio sam pred kr. banskim stolom u Zagrebu odvjetnički ispit sa „vrlo dobrim 11 uspjehom, o čem izdana mi je i svjedoeba po istom kr. banskom stolu od 11. rnjna 1890. br. 21563. pod A. Naredbom kr. zem. vlade odjela za pravosudje u Zagrebu od 21. ožujka 1893. br. 3591. podieljen mi je stallum agendi u Sv. Ivanu Zelini, nakon što sam i ponovno obnavljao molbu, kompetirajuči stallum u više od 20 miesta, a sam Sv. Ivan kano najlošije mjesto navadjajuči na samom posljednjem mjestu. Od¬ bijali sam bio svojima molbama, kako mi je po samoj vladi otvoreno priznavano s toga, što sam - - bivši bezplatnim kr. pri- slušnikom kod kr. kot. suda u Novom za izbora god. 1887. svoj glas dao kandidatu opozicije, bivšemu banu kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije Ivanu Mažuraniču. Radi toga uzsliedio je i moj indirektni odpust iz državne službe premještenjem od kr. kot. suda u Novom p Primorju k onomu u Staroj Pazovi u Sriemu. Odvjetnička praksa u Sv. Ivanu Zelina tako je slaba i ne- unosna da ni uz največi napor i uz najumjereniji život ne nosi niti toliko, koliko je za namirenje svagdanjih potreba nuždno. U povodu toga bio sam prinužden u kr. zem. vlade u Zagrebu moliti za dozvolu, da svoje sjedište premjestim nekamo, gdje bi mi bila eksistenca barem osigurana, dočim sam u Sv. Ivanu bio prinužden vječno nove dugove praviti. 6 Tima svojima molbama bio sam redovno odbijan, a kada sam nakon triipolgodišnje prakse uvidio, da izlaziti odvjetničkom praksom nikako ne mogli, ostanem li pako i nadalje tamo, da moram materijalno nastradati, podnieo sam i četvrtu inolbu za dozvolu premještaja sjedišta. Za slučaj, te mi se to i opeta ne dozvoli, podnieo sam rezignaciju na sv. ivanskom stallumu, dok sam tu eventualnost več dvie godine p rij e u svojoj drugoj molbi • za premještenje nagoviestio. Molba za premještenje nije ni uzeta u obzir i pretres, a piibvačena je rezignacija na stallumu time, daje — proti jasnomu slovu i duhu moje molbe — rezignacija od strane vlade pro- tegnuta u obče na odvjetničtvo n obsegu kr. banskoga stola, čega ja nišam niti rekao niti mislio reči. Razjašnjenje od mene nije nigda niti traženo niti dano, več je vlada samovlastno proširila stvarni i bitni sadržaj moje molbe. Poslie toga, znajuči dobro, da bi mi bio uzaludan svaki korak, nišam se više za to ni zanimao, več se posvetili žurna- listici, a bivši mjeseca maja god. 1897. izabran narodnim po¬ slanikom sudjelovao sam u zakonarskoj perijodi 1897 — 1901. Sv. ivanski stallum agendi poslie mene polučio je dr. Dragotin Benak, umirovljeni viečnik kr. banskoga stola i kano pristaša narodne stranke član zemaljskoga i državnoga sabora. Mjeseca travnja 1900. dozvolom kr. zemaljske vlade premjest'o je on svojo odvjetničku pisarno iz Sv. Ivana o Samobor, a razlog torno jest, što niti on nije mogao odvjetničkom praksom u Sv. Ivanu poločivati niti toliko, da bi mogao namirivati tekoče troškove pisarne, i dr. Pošto je molbi dra Bencika udovoljeno, a podnieo ju je upravo s istih razloga, s bojih i ja moje molbe podnašah, ponovio sam i ja svoju prijašnju molbu držeči, da ako jedrn i isti razlozi vriede za jednoga, da če vriediti i za drugoga. I ta molba vračena mi je neuvaženom, nakon što je kod kr. zem. vlade ležala punik 15 mjeseci i nakon što me je odjelni predstojnik za pravosodje i ponovno uvjeravao, da če biti po- voljno riešenom. Radi toga, držeči i onda, kao što i danas držim, da je j sabor vlastan i opravo dužan nastojati i starati se o tom, da se zakon i pravednost jednako nap rama sviina vrši a da se ne pogoduje jednomu dočim se drugomn šteta i nepravda nanaša, 7 podnieo sam u jeseni god. 1901. pritužbu na sabor, kojemu sam i sam bio članom, a kada mi je ta pritožba vračena sbog raz¬ pusta sabora, obnovio sam ju na novi sabor. Sve je to vjerno iznieo u saboru nar. zast. dr. Bogoslav , Mažuranič u svojoj interpelaciji, stavljenoj u XXIV. sjednici držanoj dana 3. veljače 1902. navedavši u njoj točno i molbe, u kojima izticah razloge i uzroke svojoj prošnji. Interpelaciji! prilažem u cielosti pod B. Zaključkom svojim od 10. veljače 1902. sabor riešio je moju pritužbu tako, da ju je ustupio kr. zem. vladi na uredo- vanje. Ma da je svim dojakošnjim uredovanjem kr. zem. vlade u ovoin predmetu meni samo golema nepravda i šteta nanašana, , ma da mi se sa njezine strane uporno krati pravo, koje mi pri¬ pada, sabor kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i opet bez ijedne rieči upučuje me na uredovanje iste te vlade, koja proti meni konstantno sliedi jedan i isti pravac — nepravde. Predstojnik odjela za pravosodje, kada bijah kod njega ponovno u toni poslu dana 4. travnja 1902. svojima i riečima i postopkom to mi zasvjedoči. U oči tokova stanja stvari jasno je, da se sa strane kr. zem. vlade proti meni počinja najočitija nepravda, a činjenice ustanovljene neprieporno pokazati če i vrelo toj i tolikoj nepravdi. Ma da u interpelaciji dra Bogoslava Mažuraniča ne ima ni traga ni glasa kakovoj osobnosti, dapače niti aluzije na ka- kovu osobnost, odjelni predstojnik za pravosodje odgovarajuči na nju, nu ne navedavši ni jednoga jedinoga razloga rekao je: „da se neče upuštati u osobne stvari, jer da za to nije kom- petentan. 11 A u saborskoj sjednici od 10. veljače 1902. povodom razprave o mojoj pritožbi vodja čiste stranke prava dr. Josip Frank rekao je: „da posve pojmi težki položaj, u kojem se ovdje nalazi sam ban, .-komu da če sigurno težka biti pozicija u ovom osobnom pitanju.“ Moje pravo nije nigda ni po kome osporeno, a činjenica /\ nepravde tumači se i razjašnjuje i u samom saboru osobnim animozitetom banovim proti meni. Ma da mi to nije nimalo pri- jatno i ma da vrlo nerado, tek izazvan višegodišnjima proga- njanjima i ciničkim postopkom proti sebi to činim, ovim mo¬ mentom dužan sam da i to osvjetlim, ma da je to inače, barern u Hrvatskoj, dovoljno poznato. 8 Svojim parlamentarnim nastupom -— s kojih razloga, nije da se ovdje navadja -— dospjeo sam n očitu protimbu toli sa sistemom, sto u Hrvatskoj vlada, koli sa večinom sabora. Iz te protimbe rodio se proti meni postupak, uslied kojega je kr. Mo¬ tarska oblast u Novom sastavila prezidijalne zapisnike, koji nisu odgovarili istim, a npotrebljeni sn proti meni kao sredstvo bojkota; izazvana je proti meni afera časti, u kojoj su zapisnici falsifi- kovani; u saboru su stenografski zapisnici netočno sastavljeni, jer su moje rieči jedne krivo unašane, druge izpuštane, te sam da- pače na osnovu takova postupka izključen bio od 70 saborskih sjednica. Sudovi i oblasti, kod kojih sam djelovao kano odvjetnik ili branitelj iztraživali su od hoc, da nadju štogod, čime bi me se kano krivca uglavilo. Sva ta hajka imala je poslužiti svrsi, da me se moralno utuče i učini nemogučim. Borbu sam izdržao čitav i do kraja, pa jer se je sve to sbivalo znanjem i privolom samoga bana, koji uza to što je šef vlade ujedno je i proglašen vodja narodne stranke, naravno je, da sam i držao i držati morao njega jednim od glavnih vinov- nika toga postupka proti meni. A i posve je naravno i pojmljivo, pošto sam do kraja izdržao sve te navale i mahinacije, a ipak ostao čitav i nepovriedjen do li materijalno, da sam nastojao po¬ kazati i dokazati, tko su i kakovi su oni, koji nastojahu, da mene difamiraju i zatuku. A la guerre comme a la guerre. Madjarski gradjanin Julijo Ertl nazvaoje i javno proglasio bana hrvatskoga Dragutina grofa Khuena Hedervaryja proštom varalicom, radi čega ga je potonji tužio radi klevete i uvriede poštenja. Pravorjekom gjurske porote Ertl riešen je obtužbe. U povodu te osude ja sam u „Narodnoj Misli 11 na grofa Dragutina Khuen Hedervaryja kano bana hrvatskoga upravio otvoreno javno pismo, kojim sam iztaknilo, da on više sa čašču ne može obnašati dužnost bana hrvatskoga. Pismo je to zaplienjeno. Kada sam se po izključenju povratio u sabor, predao sam u uručbeni zapisnik sabora u tom predmetu interpelaciju, koja mi je po predsjedničtvu sabora povračena temi uzkračeno pravo, da ju u saboru iznesem. Interpelaciju, kojom pitam, je li vlada o uspjehu toga procesa obaviestila Vaše Veličanstvo, a ako nije zašto toga nije učinila, prilažem pod C. 2. prosinca 1899. predao sam predsjedniku sabora predlog glaseči: „Sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije zaključuje, da 9 odgadja obdržavanje saborskih sjednica i obustavlja svako par¬ lamentarno djelovanje sve dotle, dokle god čast bana bude obnašao pravorjekom sudbene porote difamirani grof Dra- gutin Khuen Hedervary, Predsjedničtvo sabora poziva se, da o ovom zaključku bezodvlačno obaviesti toli ministra-predsjednika koli kralj a. “ Predlogu*) sam pridao i obrazloženje u kojem dajem iz- ražaja d voj bi, da bi višini faktorima bila znana činjenica, na kojoj osnivam svoj predlog, jer inače nije moguee pomisliti, da bi n pravorjekom porote žigosanoga bana hrvatskoga sveudilj držali na mjestu kraljevoga namjestnika, onoga istoga kralja, u ime kojega mu je uzkracena zaštita poštenja.“ Sam predlog sa obrazloženjem prilažem pod J). U dokaz, da nišam nimalo beztemeljno i nerazložno po- stupao, prilažem pod E osudu u samoj toj svari. Na pogled tih činjenica dvojaka je mogučnost: ili je istina sve ovo, što navedoh, ili nije istina. Ako je istina, a istina je, onda stoje i sve kouzekvence, što ih ja odtale izvadjam; ili nije istina, a u tom slučaju ja sam gotov pod vrči se svakoj kazni, koju mi se uzhtije da nametne, pa bila i najteža. Bilo medjutim kako mu drago, istom nije moguče ni po¬ misliti, kamo li dozvoliti, te je istina, da se niti može uz odo- brenje sudbene porote namjestnika kraljeva vrstati u redove < prostih varalioa, niti da se imunitetom kraljeva namjestnika za- kriljuje nazivom proste varalice žigosani individuum, dajuči pod tim plastem maha furijama svoje osobne osvete i strasti. Oni koji od takovih trpe, dužni su se od njih braniti, a jer sam i ja jedan od takovih iznašam ovaj spor pred najvišega zaštitnika prava i pravice u najdubljoj nadi, da če mi Vašim Veličanstvom biti povračeno i sanirano pravo, godinama mi kr. zemaljskom vladom u Zagrebu ukračivano i gaženo. Dr. Franko Potočnjak. *) Sa tim predlogom postupano je kao i sa interpelacijoin. Uzkraceno mi je pravo, da ga u saboru iznesem i obrazložim. \ Interpelacija narodnoga zastupnika dra. Bogosiava Mažuraniča u sjednici hrvatskoga sabora od 3. februara 1902. Visoki sabore! Moja interpelacija glasi ovako (čita): „S kojih razloga visoka kr. zem. vlada krati vršenje odvjetničke prakse odvjetniku dr. Franku Potočnjaku?“ Da obrazložim ovu interpelacij u, posvema en objektivno navesti činjenice, koje se te stvari tiču, a ostavljam sve refleksije i prigovore na stranu. Dr. Potočnjak načinio je odvjetnički izpit god. 1890., o čem mu je izdana po banskom stolu 11. rujna br. 21.563 svje- dočba s „vrlo dobrim 11 uspjehom. Naredbom vlade od 1893. god. 21. ožujka br. 3581 podieljeno mu je pravo odvjetovanja n obsegu banskoga stola sa sjedištem u Sv. Ivanu Zelini. Kad je dobio to mjesto, odputio se onamo, ali se nakon kratkog vre¬ mena uvjerio, da su okolnosti takove, da samo vrlo slabo ili nikako živjeti ne može. Radi toga obratio se molbom od 15. li- stopada 1893. br. 13.034 na kr. zemaljsku vladu, da mu sjedište premjesti odanle, jer tamo ne može živjeti. U toj je molbi naveo (čita): „Zahvalan za podieljeno mi pravo, nastupio sam od- vjetničku praksu najboljom nadom, da ču svojim odvjetničkim djelovanjem barem toliko zasluživati moči, koliko če mi biti nuždnim, da pristojnim i stališu odgovarajučim načinom nzdr- žajem sebe i ostarjele mi roditelje. Nada me je u tom medjutim prevarila, jer uz najbolju volju nišam kadar zaslužiti niti toliko, koliko mi je bezuvjetno nuždno za podmirenje mojib pisarničkih i životnih potreba, kamo li da svojim starim roditeljem ma ikakvu pomoč pražim. A svoje roditelje dužan sam uzdržavati i lcano sin, i jer su oni sav svoj imetak na moju naobrazbu uložili, pa sada očekuju od mene pomoči. Kraj, u kojem vršim svoju odvjetničku praksu, bio je prije poznat kao imučniji, nu od desetak godina, odkada je 11 jedmi veliki produkt — vino — uništen filokserom, postao je posvema osiromašenim. U sielu suda sada smo dva odvjetnika, nu poslovanje obaju nije ni toliko, koliko je ono jednoga srednjega odvjetnika u skromnom gradiču. Mojim dolazkom ovamo odtrgnuo se od odvjetnika gosp. Eugena pl. Saxa neki dio njegovoga poslovanja, koje je, kako sam se uvjerio, i p rij c neznatno bilo, samo je sada posljedicom to, da niti on, —■ starac i fizički posve onemogao, nema niti one slabe predjašnje zasluge kojom je prije tek vegetirao, a niti ja od svojega posla imadem ma ni zere koristi, što više — zakapam se danomice u sve veče dugove, jer mi izdatci — i to bezuvjetno nuždni — za dvostruko nadmašuju primitke . . . Umjesto da me je dobiveni stallum agendi pomogao, srušio me je u još gore neprilike, koje su nza sve to pogoršane tim, što sam prinužden, da stare roditelje držim u Primorju, buduei mi ih, privikle jedino na onaj kraj, u visokoj njiliovoj starosti ne- moguče ovamo preseliti. Tako sam prinužden na dva kraja trošiti. Iz te nemile neprilike ne vidim inoga izlazka, van da smjerno zamolim vis. kr. zem. vladu, da mi blagostivo izvoli dozvoliti, te sjedište svoga odvjetniekog djelovanja premjestim, bilo u mjesto, gdje bi mi zaslužba tolikom bila, te bili pristoj¬ nim načinom mogao toli svoju koli i roditelja si eksistenciju podržavati bilo taino, gdje mi se roditelji nalaze, da uz jedan trošak s njimi živim. Uslobadjam se s toga smierno moliti, da mi vis. kr. zem. vlada blagostivo izvoli dozvoliti, te sjedište svoga odvjetniekog djelovanja premjestim u Zagreb ili u Novi.“ Na tu molbu dobio je jednostavno riešenje, da se molba odbija. Odnošaji se niti kasnije nisu popravili. Zato je 14. ve¬ ljate 1894. po drugi put upravio molbu na zem. vladu, gdje opetuje sve ono, što je prije napomenuo i moli, da mu se do- zvoli ta promjena. U toj molbi navadja on doslovce (čita): ,, Visoka vlado! Od dana predaje upitne (naime prve) molbe do danas prošlo je nekoliko mjeseci, a ja na žalost sve više uvidjam, da su odnošaji, što ih svojom molbom navedoh ne samo uviek jednaki, več da se sve što dalje, sve to jače pogoršavaju! 12 Ovakova, svaki dan sve šo više rastuča materijalna ne- ' volja očiti je put konačnoj materijalnoj propasti, kojoj drugoga izlazka niti imade, niti ga može biti, van ili da sjedište moga djelovanja premjestim ili da rezigniram na odvjetničtvu sa sje- dištem, n kojem se materijaluo bezuvjetno moram zatuči.“ U ovoj drugoj molbi, kako se vidi, još je crnije opisan život odvjetnika u Svetom Ivanu-Zelini. Medjutim i ta druga molba je povračena, a da se na nju nije uzeo nikakav obzir. Odnošaj izmedju dra. Potočnjaka i od¬ vjetnika Sachsa tako je daleko išao, da je onaj siromašni starac morao biti od dra. Potočnjaka uzdržavau, jer nije toliko zaslužio, koliko je nuždno za najpotrebitiju hranu. Radi te nevolje obratio se je odvjetnik Sachs molbom na kr. zem. vladu, da ga premjesti iz Sv. Ivana u Belovar, jer da če od glada umrieti. Tu molbu Sachsovu priložio je dr. Potoč¬ njak svojoj trečoj molbi, koju je putem odvjetničkog odbora visokoj vladi podnio, kao dokaz, da ilustrira odnošaje slabe onoga kotara. Molba Sachsova glasi (čita): Visoka kr. zemaljska vlado! „Biti če tomu skoro na šestnaest godina, što pokorno pod¬ pisani advociram u Sv. Ivanu Zelini. Praksa moja nigda nije bila takovom, da bih od nje — t uz podmirbu svagdanjih potreba života, bio si mogao ma bilo što za stare dane prištediti, več mi je zaslužba bila uviek jedva tolikom, da sam njom mogao podmirivati svagdanje potroške * moje — neženje bez Tkakovih inih obveza. S prva bilo mi je to tim Jakše, što sam od odpravnine, koju sam dobio kano financijalni perovodja, donio sobom par sto- •v tina forinti, kojima u početku nedaču svoga poslovanja popravljali. Uvidiv, da mi ovdje obstanka nema, zamolih, da mi se dozvoli premjestiti sjedište svoga djelovanju u Požegu, što mi bje i dozvoljeno več prije petnaest godina. Nu bnduč sam baš u to vrieme obolio, ne preselili se u Požegu, več ostadoh u Sv. Ivanu, držeči, da neču dugo izdr- žati, več da mi je, težko bolmi, i onako umrieti. Medjutim izdržah evo punih petnaest godina, boreči se sa raznim kalamitetima, a živuči radi malene i slabe odvjetničke 13 prakse dosta oskudno, tako da mogu reči, te nišam živio, več f upravo vegetirao. Prošle godine otvorio je ovdje svoju odvjetničku pisarnu i odvjetnik g. dr. Franko Potočnjak, a od tada meni je od zla postalo još i gore, jer mi se jedan dio i onako slabe prakse po- svema otrgnuo i k njemu presao, tako, da sada niti toliko ne zaslužujem, koliko prije, te više niti ne vegetiram več upravo kuburim i stradam. f Toga više podnašati ne mogu, niti mogu da dalje ovako trajem, pa sam prinužden, da pod svoje stare dane ponovno tražim premještaj nekamo, gdje bih barem toliko mogao zaslu¬ ži vati, koliko če mi biti nuždnim, da pristojno živim, čega ovdje uz najbolju volju ne mogu. Molim s toga, da mi visoka kr. zem. vlada izvoli dozvoliti, te sjedište svoga djelovanja premjestivn u Belovar.“ Tu molbu Sachsovu, odnosno prepis njezin poslao je g. dr. Potočnjak skupa sa svojom molbom vis. vladi preko od- vjetničke komore, kojoj je stvar razložio i upozorio je slavnu odvjetničku komora (čita): „Slavna odvjetnička komora snuje upravo o načinu, kako da stvori zakladu u podpora nevoljnih i siromašnih odvjetnika, i a ja nastojim da izbjegnem toj žalostnoj eventualnosti, te bih na takovu podpora upučen bio. \ Buduč sam mlad i voljan raditi, a u ovom kraju odsudjen na nerad i stradanje, tomu je lasno pomoči, dozvoli li mi se premještaj. 11 Sam pako u trečoj molbi na vladu kaže (čita): „Niti toliko ne zaslužujem, koliko mi je za svagdašnji život nuždno, te umjesto da živim od svoje odvjetničke zaslužbe, još i sada nakon godine dana odvjetničkog djelovanja prinužden sam, da se zadužujem, hpču li da svagdanje potrebe podmirim. - Stallumom agendi umjesto da se pomognem, zakapam se u sve to veče dugove — mjesto da stare odplačujem prinužden sam radi obstanka praviti nove. Uvidjajuči te žalostne okolnosti obratih se vis. kr. zem. vladi molbami dpr. 15. listopada 1893. br. 13.043 pod A) i dpr. 14. veljače 1894. br. 2058. pod B), moleči, da mi se do¬ zvoli, te sjedište svoga djelovanja premjestim u Zagreb ili u Novi. I 14 Obje te molbe vračene su mi ne uvažene. Budne odlučno uvid jam, da ovi simptomi nedače, koje na- pomenuh, nisu nipošlo efemerni, več na žalost stalni, i što je još gorje, da sve što dalje sve to gorjimi bivaju, uslobadjam se i po treči put obratiti vis. kr. zemaljskoj vladi smjernom molbom, da blagoizvoli dozvoliti, te sjedište svoga odvjetničkog djelovanja premjestim iz Sv. Ivana u Novi.“ Ta treča molba riešena je tako, da je jednostavno povra- čena natrag ne uvažena. Na koncu konca nakon 3 i pol godine prakse, kad več nije mogao eksistirati dr. Potočnjak zatrpav se u dugove, obratio se posliednji put na vladu molbom od 26. lipnja 1896, u kojoj kaže: »Mojimi molbami pod A, B i C moiio sam, da mi vis. kr. zem. vlada blagoizvoli dozvoliti, te sjedište svojega odvjetničkoga djelovanja premjestim iz Sv. Ivana u Zagreb ili u Novi. Razloge, koji me na taj korak prinukaše, savjestno navedoh u navedenih molbali. Predvidjao sam, budem li prinužden ovdje i nadalje odvje- \ tovati, da ču materijalno nastradati, te doeekati udes mojih predšastnika pok. Sachsa i Badlaja, koji su u največoj nuždi « umrli, ne ostaviv ni toliko, da se namire troškovi pristojnoga gradjanskoga pokopa. Sada nakon trogodišnjega djelovanja uvidjam, da se u svojoj bojazni nišam prevario, ali na žalost uvidjam i to, da bez pogibelji za konačnu materijalnu propast nišam kadar dalje ovdje odvjetovati. Ako i ne poradi sebe, a ono poradi obveza, kojim sam dužan odgovarati, valja mi se za vremena poskrbiti, te odvratim tu pogibelj. To može biti samo tako, da ili premjestim sjedište svoga odvjetovanja ili da ga napustim, pa se obratim kojemu drugomu - zvanju i zanimanju, koje če mi barem eksistenciju osigurati. Radi toga uslobadjam se zamoliti vis. kr. zem. vladu: da mi blagoizvoli dozvoliti te sjedište svoga odvjetničkoga djelo¬ vanja premjestim iz sv. Ivana u Zagreb ili Novi. U slučaju, te vis. kr. zem. vlada toj mojoj skromnoj molbi udovoljiti nebi udostojala, molim, da se ova moja molba pri- 15 Na ovu molbu došla je odluka, da je „vis. vlada odjel za pravosudje odpisom od 4. rujna 1896. br. 12.011 obnašla pri- hvatiti ostavka dra. Potočnjaka, kojom se odriče prava odvje- tovanja u obsegu banskoga stola sa sjedištem u Sv. Ivanu Zelini.“ To če reci, riešila je vlada onaj drugi dio Potočnjakove molbe i dodala je ono, česa nije niti bilo u molbi, da se odriče odvjetovanja u obsegu banskoga stola, dočim je u molbi samo govor o odvjetovanju u Sv. Ivanu Zelini. Poslie toga nije dalje dosadjivao kr. zem. vladi, znajuči, da mu se udovoljiti neče. Medjutim se dogodilo nešto, što je dra. Potočnjaka ponukalo, da se ponovno obrati na kr. zem. vladu, da rieši njegovu prvu molbu, koju vlada nije riešila bila, nego je prihvatila jednostavno njegovu resignaciju. Naš vriedni naime drug, saborski zastupnik g. dr. Benak, dobio je stalum agendi u sv. Ivanu Zelini, a za kratko vrieme uvjerio se i on, da tamo odvjetuikom niže osobito ne cvatu, pak je zatražio premještenje za Samobor. Ovoj njegovoj molbi je udovoljeno. Kad je to dr. Potočnjak vidio, onda je svoju prijašnju molbu ponovio, držeči, da ako su isti razlozi vriedili za jednoga, da če vriediti i za drugoga. Upravio je god. 1901. na vis. vladu ovu molbu: (čita) „Molbom od 26. srpnja g. 1896., br. 9406. pod A, molio sam za dozvolu, da sjedište svoga od- vjetničkoga djelovanja premjestim iz Sv. Ivana u Zagreb ili u Novi. — Za slučaj nedozvole resignirao sam na odvjetničtvu sa sjedištem u Sv. Ivanu Zelini. Razloge tomu naveo sam koli u samoj toj molbi, toli i u molbama njoj pod A, B i C pri¬ loženim, kojima vjerno očrtali i stanje svoje, kao odvjetnika u Sv. Ivanu Zelini i materijalno stanje kotara. Premještenje sjedišta nije mi dozvoljeno, resignacija pri- \ hvaeena, j er je uzeto, da sam od objesti tražio premještenje. Iza mene zatražio je i polučio stallum agendi u Sv. Ivanu > g. dr. Dragutin Benak. Skorih dana premjestio je *#n svoju odvj. pisarnu iz Sv. Ivana u Samobor, a razlog torne bijaše to, što nije mogao niti toliko polučivati odvjetničkom praksom, da bi namirivao tekuče troškove pisarne, porez i dr. Gosp. dr. Benak jest bogat čovjek, penzionirani viečnik banskoga stola, član zajedničkog sabora. Ako je i on uza sve ■ to bio prinužden, da se miče iz sv. Ivana, onda, ako i na- k 16 knadno, može biti sada posve jasno, da sam ja — čovjek, upucen * jedino na svoju zaslužbu — i suviše dugo teglio traljava kola sv. ivanske advokacije, da i ne upozorujem na to, kako od dobra nitko pametan ne bježi. Na osnovu toga molim, da vis. vlada blagoizvoli sada nvažiti prvi dio petita moje rnolbe pod A, te mi dozvoli, da nastavim svoje odvjetničko djelovanje sa sjedištem u Zagrebu, Crikvenici ili Sušaku“. Ova rnolba vračena je molitelju nakon čitavili 15 mjeseci opet kao sve prijašnje jednostavno s navodom, da se ne uvažuje. Radi toga podnio je prošle jeseni dr. Potočnjak pritužbu na ovaj sabor, u kojoj u glavnom sve ovo črta, što sam ja ovdje pročitao i pripovjedio. Ta molba povračena mu je preko vis. kr. zem. vlade natrag s tim dodatkom, da ova njegova pritužba do zaključka sabora, koji je uzsliedio 22. oktobra 1901. uslied previšnjeg reskripta, riešena nije. Otvorenjem ovoga sadašnjega zasjedanja poslao je istu pri¬ tužbu, s istim dokazalima i dokumentima. Gospodo, ja ne imam nista, da tumačim i razpravljam, nego ču dodati samo jedno: Visoka vlada u onoj molbi, kojom je tobože resignirao posve na odvjetničtvo dr. Potočnjak, nije se obazrela na onaj momenat, da on traži drugo mjesto, nego je resignaciji! primila. Kod najzadnje molbe nije uzela u obzir onih okolnosti, koje je uzela u obzir onda, kad je gosp. dru. Be- naku dozvolila premještenje iz Sv. Ivana Zeline u Samobor. To je sve, na što imam opozoriti i pitam vis. vladu, da odgovori, koji su razlozi, da se ovornu čovjeku ne da da izvršuje odvjet- ničku praksu, kako bi to moralo biti. Stavke u tiskopisima Julija Ertla, u kojima je grof Dragutin Khuen- Hedervary našao klevetu i uvredu svoga poštenja te radi kojih je podnieo proti njemu kaznenu prijavu. Navadjamo ih po prijavi: ./Pšenica, što mi je bila pokazana u tološkim bambarima i za koju mi je rečeno, da je priplod toloških njiva, nije poti- cala odtuda, več je bila plod iz drugoga kraja;" „Ladamerski zakup nije imao — kako me se je lakovjer- nika uvjeravalo tisuču, več samo 750 jutara (Ianaca) oranica;" „oČitujem, da sam ja, odnosno moja obitelj protupravno orobljen i lišen imetka „istina je, ja sam podpisao ugovor i njegova slova govore proti meni; njega seje i upotrebilo proti meni i izrabilo do po¬ slednjega slova tako, da sada stojim na tom svietu kano orob- Ij eni prosjak;" „nu sasvim tim ja se i poslie te moje propasti usudjujem podignute glave gledati svietu u oči. A Vas pitam, Preuzvišeni, m ožete li i Vi to isto o sebi reči? Ne osječate li, da ste mi nemilosrdno i nepravedno po- robili moj imetak?" »pomislite na to, Preuzvišeni, da nisu istini odgovarale dielom Vaše tvrdnje, a dielom one Stjepana Mbllera, tvrdnje, koje su me na to sklonule, da sam podpisao ugovor i izplatio godišnji zakup od 10.000 for. bez ikakove pismene namire; da nisu bile istinite tvrdnje, da za^p ladamerski imade tisuču jutara oranice, k tomu da nije izložen povodnji i magli i da na njem ne leži voda; pomislite na to, da sam ja polag toga spao na projački štap za to, jer sam se pouzdao u istinitost Vaših rieči;“ „ja sam to napisao zato, da javno mnienje uzmogne yi- djeti, kako se je sa mnom postupalo prije sklopljenoga ugo- 2 ■ 18 vora, a kako se je naprotiv meni okrenulo kabanicu, kada je ugovor bio podpisan i ja več ulovljen „jedva što sam preuzeo ladamerski zakup, s mjesta pružala mi se prilika iz dana u dan uvjeriti se, kako sam bio prevaren „istinite su moje tužbe, kako mogu da obstanu zakupnici na dobru Hedervar, kada se tamo ne preža ni pred otimačinom imetka siromašnih zakupnika „nakon svega toga, što da kažem ja, obečanjima i obo- dravanjima Stjepana Mollera i grofa Khuen-Hedevaryja zave¬ deni i polag toga mojega imetka lišeni i orobljeni Julijo Ertl? Nista drugo, nego da Stjepana Mollera skupa sa grofom držim i proglasujem prostima varalicama.“ Navedavši te stavke dodaju tužitelji grof Dragutin Khuen- Hedervary i dr. u tužbi — punim pravom — doslovno slie- deče rieči: „One stavke obaju inkriminiranih tiskopisa, što smo ih gore točno naveli i naznačili, sadržaju sve ukupno i svaka za sebe takove tvrdnje, koje — kada bi bile istinite — izložile bi nas javnomu preziru.“ Na osnovu toga zahtievali su, da Julijo Ertl bude priznat krivcem i osudjen radi klevete i uvrede poštenja, podjedno da bude dužan nositi troškove parnice i objelodaniti osudu, što bude izrečena, u novinama „Gybri Hirlap“ i „Komaromi Lapok“. Gjurski kr. sudbeni stol, osudom od 30. marta 1898. broj 1511 riešio je Julija Ertla. Otvoreno pismo štampano u časopisu ..Narodna Misao" od 7. travnja 1898, broj 10. Gospodinu Dragutinu grofu Khuen-Hedervaryju stom u Zagrebu. Gospodine grofe! Gosp. Julije Ertl nazvao Vas je i javno proglasilo [>ro- varalicorn. Vi ste ga radi toga tužili zbog klevete i uvrede poštenja i zahtijevali, da bude priznat krivim i kažnjen. Gjurska porota pred kojom se rasprava na Vašu tužbu vodila riješila je g. Ertla od krivnje klevete jednoglasno, a od krivnje uvrede poštenja sa 8 glasova proti 4 glasa. Nazvavši Vas dakle i proglasiv proštom varalicom g. Ertl nije počinio uvrede poštenja, a navodima, kojima je taj svoj sud o Vama obrazložio, nije počinio klevete. Ne mareči za to, da Vi obnašate razne časti i odlikovanja, da ste n. pr. vitez zlatnoga krzna, tajni savjetnik, vitez željezne krune itd. jer to nisu naše narodne časti, pa je stoga drugima brinuti se o tom tko ih nosi, nama je istači, da Vi obnašate čast vrhovnoga glavara u Hrvatskoj i Slavoniji. Banska čast u nas i sada jošte prestavlja največu narodnu čast, ma da se do nje žalibože više ne dolazi narodnim po- vjerenjem. Ni Vas nije na nju postavila narodna volja, a kako Vas je na njoj gledala i kako Vas gleda znadete i sami. Nu postavio Vas na časnu bansku stolicu tko mu drago, najmanje na što mora paziti jest to, da je zaprema čovjek, o čistoči značaja i poštenju kojega $£■ srnije da se opravdano ni na časak ma ni posumnja, kamo li da ga se uz odobrenje jav- noga innicja i sudbene porote ja^Nb proglasi proštom varalicom. Sa banske stolice upravlja se i rukovodi čitav naš život lizički i duševni, moralni i materijalni; socijalni se naši odnošaji razvijaju ili uništuju, ekonomski unapredjuju ili ubijaju. Sve to biva prema torne kakove je moralne višine onaj, koji to odlučno mjesto zaprema te kakovi su oni, koji su oko njega i koji ga svjetuju i podupiru. 20 Moralnu Vašu višinu pokazala je gjurska osuda i onima, kojima sn doslije bile zatvorene oči za sve ono, Sto se u Banovini zbivalo i što je u saboru i izvan njega neodoljivom šilom na javil izbijalo. Jer drugi sn i onako več davno o torne na čistu bili. Polag- stare istine, da se jednak s jednakim druži lasno je uvidjeti, tko su i kakovi su oni, koji su oko Vas, te koji Vas svjetuju i podupiru. Narod naš u Banovini hrvatskoga i srpskoga imena ako nista ino barem to imade pravo zahtijevati, da mu na časnom mjestu glavara zemlje stoji osoba poštovana i časna a nipošto individuum, koga porota ne može da zaštiti pred infamirajucim nazivom — prosta varalica. Narod hrvatski ili srpski siromašan je, jer je osiromašen po kojekakovim spekulantima i varalicama, ali jošte nije sav tako niško moralno pao, da mu je svejedno tko mu vodi upravu, nadgleda sudstvo, rukovodi odgoj, upravlja imetkom, pa najmauje smije trpiti, da mu javni moral rukovodi i narodnu čast pre¬ stavlja čeljade, za koje gjurska porota priznajo opravdanim naziv — proste varalice. Istina, g. Ertl nazvao je Vas kao grofa Khuena proštom varalicom i Vi ste ga tužili kano grof Khuen. Nu po g. Ertlu kano prosta varalica javno ožigosani grof Kbuen ujedno je i ime¬ novani ban hrvatski, a jedan se od drugoga razlučiti nikako ne da. Žig kojim Vas je obilježio g. Ertl Vi ste mogli i igno- rovanjem preči, nu kada ste protivno uradili te se utekli sudu, dužnost Vam je iz pravo rijeka sudbene gradjanske porote povuči i konsekvence. Najblaže što se iz toga pravorijeka izvesti dade jeste to, da Vas g. Ertl nije bez svakoga povoda i razloga nazvao proštom varalicom. Vi, koji več blizu pe#aest godina kvarite javni moral Banovine, barem sada nakou »-radjanskoga pravorijeka gjurske porote prestanite kužiti mjesto/ na koje spadaju jedino muževi časni i poštovani, nošeni narodnom ljubavi, o kojima se ni u snu ne smije niti pomisliti kamo li javno i uz odobrenje sudbene reči, da su proste varalice. Dolje infamni! U Zagrebu 7. aprila 1898. Franko Potočnjak. Interpelacija narodnoga zastupnika dra. Franka Potočnjaka, najavljena 8. veljače 1899. saboru kraljevina Hrvatske i Slavonije. Julijo Ertl nazvao je i javno proglasio grofa Dragutina Khuen-Hedervaryja proštom varalicom. Radi toga tužio ga je grof Dragutin Khuen-Hedervary sbog klevete i uvriede poštenja i zahtievao, da hude priznat krivim i kažnjen. Gjurska porota, pred kojom se razprava na tu tužbu vodila riešila je Julija Ertla od krivnje — i klevete i uvriede poštenja. Je li kr. zemaljska vlada obaviestila kralja o posljedku te parnice? Ako je to učinila, kakav je dobila odgovor na tu obaviest? Ako toga učinila nije, cime i kako opravdava taj propust? U Zagrebu, 8. valjače 1899. Dr. Potočnjak v. r. Predlog narodnoga zastupnika dra. Franka Potočnjaka, predan na ruke predsjednika sabora g. Vase Gjurgjeviča prije sa¬ borske sjednice CIX. dana 2. prosinca 1899. Sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije zaključuje, da odgadja obdržavanje saborskih sjednica i obustavlja svako parlamentarno djelovanje sve dotle, doklegod čast bana hude obnašao pravo- rjekom sudbene porote difamirani grof Dragutin Khuen-He- dervary. Predsjedničtvo sabora poziva se, da o ovom zaključku bezodvlačno obaviesti toli ministra predsjednika koli kralja. Obrazloženje Madjarski gradjamin Julijo Ertl nazvao je u tiskopisima i javno proglasio grofa Dragutina Kliuen - Hedervarya proštom varalicom. Radi toga tužio ga je grof Dragutin Khuen - Hedervary sbog klevete i uvrede poštenja i zalitievao, da bude priznat krivim i kažnjen. Gjurska porota, pred kojom se razprava na tu tužbu vo¬ dila, riešila je Julija Ertla od krivnje — i klevete i uvriede poštenja. U povodu te osude, koja je Julija Ertla riešila obtužbe, a grofa Dragutina Khuen - Hedervaryja odbila sa njegovim zahtje- vom, da bude stičen u pošteB^ — grof Dragutin Khuen-Heder- vary utekao se žalborn ništovnom vrhovnomu sudištu, koje mu je taj pravni liek kano neuvažen zabacilo. Prema tomu stoji činjenica, da je pravorjekom porote grof Khuen-Hedervary lišen sudbene zaštite poštenja i da onaj, koji ga nazove proštom varalicom, ne počinja ni klevete ni uvriede poštenja. Pravorjek gjurske -porote, priznat valjano donošenim i po vrhovnom sudištu, difamirao je grofa Dragutina Khuen-Hedervargja. Akcijom Julija Ertla grof Dragutin Khuen-Hedervary bio je samo napadnut u svom poštenju, koje bi mu bilo ostalo ne- narušenim, ako i ne posve nedvojbenim, da ju je prešao igno- rovanjem. N-u pošto se je on utelcao sadu, da napadnuto svoje poštenje obrani, mogao je intaktan u svojem poštenju ostati samo tako, da sudbeni pravorjelc narode Julija Ertla označi Iclevetom, a postupak njegov uvriedom grofova poštenja. Pravorjek suda glasi protivno — riešava Julija Ertla ob- tužbe, a glede grofa Dragutina Khuen-Hedervaryja ovlaščuje na lišenje osobnoga poštenja. U toni pravorjeku porote sastoji difamacija grofa Dragutina Khuen-Hedervargja. Po najelementarnijima pojmovima pristojnosti i gradjanske časti difamacija i obična, a nekmoli ona sudbene porote dis¬ kvalificira dotičnika, lišava ga časti i poštovanja, čini ga nespo¬ sobnim da obnaša bilo kakovu gradjausku javim čast ili da zaprema mjesto javnoga zvaničnika. Čast sc obnaša samo sa čašču, a difamacija je opreka časti. Grof Dragutin Khuen-Hedervary medjutim sveudilj obnaša čast bana kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, dakle čast naj več u u našoj zemlji i zaprema mjesto, sa koga se upravlja i rukovodi čitav naš život tizički i duševni, moralni i materijalni, sa koga se socijalni naši odnošaji pomažu u razvoju ili uništuju, ekonomski unapredjuju ili ubijaju. Obzirom na nemoč našli ozdola, polag koje mi niti upli- vamo na imenovanje bana, niti siffo kadri djelovati oko njegova svrgnuea biva to samo za to, jcr ga na tom mjestu drže faktori ozgora. Sada nastaje alternativa, da ti faktori difamacija grofa Dragutina K Imel Ako prvo — onda su nav 1 znanju, te im sc to mora dj^kiain Ako drugo — onda mn. ■k. * NARODNA IN UNIVERZITETNA KNJIŽNICA llllllllllllll 00000510955