recieved: 2005-15-05	UDC: 930.22:94(497.4/.5 Istra)"8"
original scientific article
PRIMATES POPULIISTRI£ PROVINCI£ NA RIŽANSKOM SABORU
Maurizio LEVAK
Filozofski fakultet u Puli, HR-52100 Pula, Ulica I. Matetica Ronjgova 1 e-mail: maurizio.levak@pu.htnet.hr
IZVLEČEK
Avtor analizira udeležence Rižanskega zbora, ki so navedeni kot "prvaki naroda pokrajine Istranov". S primerjavo položaja lastniškega sloja v nekdanjem Ravenskem eksarhatu in členitvijo podatkov, ki jih nudi Rižanski zbor, poskuša prepoznati značilnosti družbene skupine, ki je bila najbolj oškodovana z uvajanjem franskov-skega sistema.
Ključne besede: zgodnji srednji vek, Rižanski zbor, prvaki naroda, kapitani, tribuni
PRIMATES POPULI ISTRI£ PROVINCI£ AL PLACITO DI RISANO SINTESI
L 'autore analizza i partecipanti al placito di Risano che vengono citati come "eroi del popolo della provincia degli Istriani". Con il confronto della situazione del ceto dei proprietari terrieri nell'esarcato di Ravenna e con l'approfondimento dei dati forniti dal Placito di Risano, l'autore vuole definire le caratteristiche del gruppo sociale che e stato piu colpito dallintroduzione del sistema dei Franchi.
Parole chiave: primo Medioevo, Placito di Risano, eroi popolari, capitani, tribuni
Na Rižanskom saboru, koji su sazvali carski izaslanici svečenik Izon te knezovi Kadolah i Ajon, sastali su se s rečenim izaslanicima vojvoda Ivan (koji se ne spominje u uvodnom dijelu isprave), patrijarh, istarski biskupi te "ostali prvaci i narod pokrajine Istrana" (et reliquisprimatibus velpopuloprovinciq Istriensium, 21r, 8).1 Izaslanici kažu kako su potom izabrali iz pojedinih gradova i kastela 172 kapetana (tunc elegimus de singulis civitatibus seu castellis homines capitaneos
1 Svi če navodi iz teksta isprave s Rižanskog sabora biti prema njegovu izdanju u Krahwinkler, 2004, 67-81.
87
Maurizio LEVAK: PRIMATESPOPULIISTRI$PROVINCI.$ NA RIŽANSKOM SABORU, 87-96
numero centum septuaginta et duos, 21r, 8-10). Podrazumijeva se da su ih izabrali izmedu prethodno spomenutih "prvaka i naroda provincije Istrana". U zaključnom dijelu isprave stoji kako je izmedu patrijarha, biskupa, vojvode "i ostalih prvaka i naroda" (velreliquos primates etpopulum, 23r, 2) dogovoreno da treba ispuniti i druga traženja kojih bi se prisežnici sjetili te ih iznijeli pod prisegom i potkrijepili starim ispravama. Konačno, u eshatokolu pisar isprave, gradeški dakon Petar, napominje kako ju je sastavio po nalogu patrijarha, vojvode i biskupa te "prvaka naroda provincije Istre" (etprimatumpopuli Istriqprovinci23r, 19-20).
Na Rižanski je sabor, nema sumnje, istarski "narod" došao u velikom broju, jer su medu njim carski izaslanici izabrali čak 172 predstavnika koji su imali govoriti u ime svih. Iako je taj populus prema izaslanicima nastupio kao na prvi pogled jedinstvena cjelina, ipak je zapisivač isprave medu njim istaknuo "prvake", želeci napomenuti kako je bila uočljiva skupina osoba koje su bile smatrane istaknutim članovima istar-skog društva i koje su nastupile na čelu okupljenih Istrana. Prema tome, pri samom je dolasku predstavnika "naroda" na saborovanje bila prepoznatljiva društvena izdi-ferenciranost, to jest izdvojenost odredenog sloja koji se smatra i smatran je boljim od preostale vecine.
Tko su bili ti prvaci istarskog naroda i u kakvom su oni odnosu prema kape-tanima iste isprave?
Iz pritužbi koje su rečeni kapetani iznijeli na Rižanskom saboru (dalje: RS) do-znaje se da je vojvoda uveo franački pravni sustav te razvlastio sloj koji je upravljao pokrajinom za bizantske vlasti. "Oduzeo nam je tribunat", kažu, misleci na pravo obnašanja službi tribuna, domestika, vikarija i lokoservatora, pravo koje su imali "od davnog vremena, dok su bili pod vlašcu grčkoga carstva". O pitanju tko su bili ti kapetani i kakav su društveni sloj predstavljali u historiografiji uglavnom nema dvoj-be. Opce je prihvaceno mišljenje kako se radi o posjednicima, točnije, predstavni-cima posjedničkog sloja (Benussi, 1897, 137; Udina, 1932, 47-50; Margetic, 1993, 410-412). Taj je sloj i izazvao održavanje placita, jer se je osjetio bitno ugroženim uvodenjem novog državnog ustroja, odnosno, pravnog sustava. Tražili su povratak mjesne samouprave i svog povlaštenog položaja u njoj, jer su u novom sustavu postali podanici, bez povlastica i s brojnim osobnim obvezama prema predstavniku franačke vlasti i njegovoj obitelji. Drugim riječima, tražili su vračanje svog javno-pravnog položaja kakav su imali u doba pripadnosti Bizantskom Carstvu. Iako su, dakle, u žalbama na račun "zloporaba" franačkog vojvode zahtijevali ispravljanje "nepravdi", jasno je da u stvari nisu tražili poštivanje aktualnog (franačkog) prava, več povratak na prijašnji, bizantski pravni sustav (Margetic, 1993, 411).
Istarski posjednici, koje isprava navodi kao "narod pokrajine", nesumnjivo su se, po prirodi stvari, medusobno lučili na male, srednje i velike posjednike. S obzirom na njihovu brojnost na RS, možemo pretpostaviti kako se je uglavnom radilo o srednjim i sitnim posjednicima, buduci da je veleposjed (ustanovljeno je da je u antici na
88
Maurizio LEVAK: PRIMATESPOPULIISTRI$PROVINCI.$ NA RIŽANSKOM SABORU, 87-96
Pulštini, najrazvijenijem području pokrajine, prevladavao srednje velik posjed [Ma-tijašič, 1988a, 86-88]) prorijeden u društvenim i gospodarskim previranjima pro-teklih stolječa. U VI. se je st. Kasiodor obračao velikom broju poljoprivrednih pro-izvodača (provincialibus Histriae), a ne manjoj skupini velikih posjednika, jer je več tada u Istri očito prevladavao srednji i sitni posjed koji se je razvio iz kolonatskih odnosa (Matijašič, 1988b, 369). Povratak rimske vlasti i Justinijanovo vračanje prvotnim vlasnicima zemalja koje su Goti prisvojili nije moglo bitno izmijeniti odnose jer su posjednici bili preopterečeni novčanim porezima i veliki se posjed nije mogao oporaviti, osobito nakon što je država otvoreno stala na stranu malih posjednika. To, pak, ne znači da vlast nije bila koncentrirana u rukama manjeg broja večih posjednika. Taj je sloj uspio prisvojiti upravne svjetovne dužnosti (Ab antiquo tempore, dum fuimus sub potestate Grecorum imperii, habuerunt parentes nostri consuetudinem habendi actus tribunati, domesticos seu vicarios necnon loco-servator..., 22r, 14-16), a ne treba sumnjati da su članovi tih obitelji bili i u vrhu crkvenog ustroja pokrajine. Obnašanje upravnih službi bilo je obuhvačeno pojmom tribunata (tribunatus nobis abstulit, 22r, 22; Margetič, 1994, 11-12), jer je cjelo-kupan sustav gradskih magistratura dobio ime po najuglednijoj službi. Objedinja-vanje civilne i vojne uprave dovelo je do prožimanja vojne i zemljoposjedničke aristokracije, te su stoga tribuni bili neizostavno i zemljoposjednici. Djelujuči iz gradova i kaštela, nova je klasa večih srednjih tako zauzela mjesto velikih zemljišnih posjednika prijašnjih stolječa (Guillou, 1986, 418). Povezanost gospodarske i političke moči te obnašanje civilnih i vojnih službi objedinilo je u rukama relativno uskog kruga ljudi svu vlast u pokrajini. Tekst isprave s RS nam svjedoči kako za najmočnije pojedince ni te dužnosti nisu bile dovoljne za zadovoljavanje njihove potrebe za javnim priznanjem društvenog položaja, pa su odlaskom u Carigrad (uz bogate darove za cara i njegovu kancelariju) ishadali počasni naslov carskog konzula (hypatus imperialis).
Dolaskom franačke vlasti pripadnici dotad vladajučeg sloja nisu izgubili samo pravo na samoupravu (biranje magistrata iz vlastitih redova) te zapovjedništvo nad vojnim postrojbama, več i širok spektar raznih povlastica koje su im u bizantsko doba pripadale ili su si ih, zahvaljujuči slaboj središnjoj državnoj vlasti, priskrbili. Pored izgubljenih prava, posjednici su se žalili i da su opterečeni brojnim poda-vanjima i drugim obvezama koje u bizantsko doba nisu poznavali.
Položaj se je istarskog vladajučeg sloja, dakle, značajno promijenio nakon izlaska Istre iz političkog okvira Bizantskog Carstva. Zanimljivo je usporediti stanje po-slijebizantskog razdoblja u Istri s onim u bivšem Ravenskom egzarhatu, takoder nekadašnjem bizantskom području. Ondje je u političkom smislu bilo puno življe, ne samo zbog odnosa s Langobardima i papinstvom, več i zbog snažnih autonomističkih nastojanja u odnosu na državno središte (do 751.). Uočljiv je sloj mjesnih uglednika koji se, u dogovoru s nadbiskupom, nastoje u što je moguče večoj mjeri osloboditi
89
Maurizio LEVAK: PRIMATES POPULI ISTRI$ PROVINCI.$ NA RIŽANSKOM SABORU, 87-96
utjecaja središnje vlasti. Carska je vlast, suprotstavljajuči se njihovim pokušajima, podržavala oblikovanje širokog sloja malih posjednika. Nakon pada Egzarhata veleposjednicki je sloj zadržao svoj povlašten položaj, a na ravenskom podrucju još stolječe i pol nakon prestanka bizantske vlasti nalazimo osobe koje nose naslov duksa, vojnog meštra (magister militum) i tribuna. Položaj je mjesne aristokracije predvodene nadbiskupom bio toliko jak da je papinstvu mogla desetlječima pružiti snažan i jedinstven otpor u njegovu nastojanju zamjenjivanja bizantske svjetovne vlasti papinskim autoritetom na tlu negdašnjeg Egzarhata. Društvena je elita aristokratskih obitelji vojnog podrijetla održavajuči kontinuitet službi i ustanova iz bizantskog doba cuvala tako i vlastiti položaj. Na celu joj je bio ravenski nadbiskup, koji se je nastojao iskazati nasljednikom egzarhatskih prava (upravljajuči "poput egzarha") na podrucju od Imole do mora tražeči za Ravensku nadbiskupiju povrat politicko-teritorijalnog gospodstva, što je bio rezultat razvoja nezatomljene auto-kefalne tradicije ravenske crkve (Brown, 1987, 95-97; Carile, 1988, 61-62, 79-92). U Istri nije bio takav slučaj: istarski su posjednici dolaskom franacke vlasti izgubili položaj povlaštenog društvenog sloja i nametnute su im podložnicke obveze. Više je razloga uzrokovalo tako razlicit razvoj prilika. Podrucje je Egzarhata bilo u spe-cificnom položaju teritorija od velike politicke i simbolicke važnosti, s jakom tra-dicijom autonomije i snažnom aristokracijom koja je imala raširenu mrežu veza od Rima do Carigrada i koja je u novonastalim odnosima lavirala izmedu papinskih svjetovnih pretenzija, franacke vlasti i mogučnosti obnove bizantske vlasti2 Do trajanja grckih tradicija duboko u IX. st. (najbolje uocljivog u onomastici i birokratskoj praksi) zasigurno ne bi došlo u slucaju da je ono ukljucivalo oznaku društvene inferiornosti (Carile, 1988, 82-83). Istra je, pak, upravo zbog izostanka brojem zna-cajnog sloja velikih posjednika bila daleko manje u mogučnosti oprijeti se novim gospodarima. Važno je uociti i ulogu mjesnih crkvenih vlasti, koje su u Istri na strani franackog vojvode (predstavnici gradova i utvrda uz svoje spominju i oduzete crkvene zemlje, ali se crkva uopče ne buni), dok se je u Raveni nadbiskup nametnuo kao voda autonomaške struje, pokušavajuči se cak prikazati nasljednikom egzarhovih svjetovnih prava, a mjesna je aristokracija prepoznala crkvene strukture kao "odlu-cujuči element u preživljavanju egzarhatske uprave i tradicionalnih upravljackih slojeva" (Carile, 1988, 92). U odnosu istarskih biskupa prema franackoj vlasti vjero-jatno je presudnu ulogu odigrala cinjenica da se je nadredeno im crkveno središte (za razliku od ravenskog nadbiskupa) nalazilo izvan pokrajine, u Gradežu, te je stoga
2 Još je šezdesetih godina VIII. st. papa iznosio kako strahuje od "prilično brojne stranke vjernih isto-čnom caru u Egzarhatu i Petogradu, štoviše, da se očekuje iskrcavanje grčke flote u gradove na obali Petograda, gdje su Mlečani djelovali kao istočni tajni agenti, prikriveni svojim trgovanjem, šireči čak i pisanu promidžbu protiv svjetovne vlasti papa" (Carile, 1988, 80; Cavarra et al., 1991, 412-413). Ako je papa i pretjerivao, nastoječi spriječiti medusobno političko približavanje franačkog kralja i bizantskog cara, ta pisma ipak govore o odredenom ozračju u područjima koja je Bizant nedavno izgubio i prihvatljivosti mogučnosti njegove vojne potpore odanim mu snagama u njima.
90
Maurizio LEVAK: PRIMATES POPULI ISTRI$ PROVINCI.$ NA RIŽANSKOM SABORU, 87-96
njihov poglavar imao daleko sire područje interesa, opredijelivši se za podršku fra-načkoj politici nadajuči se probicima iz državnog vrha (Bratož, 1994, 61-63). Pored toga, strateški položaj Istre nalagao je čvrst nadzor nad pokrajinom. Nije riječ samo o kopnenoj graničnosti prema Avarskom Kaganatu, več i pomorskom položaju izmedu bizantskih Mletaka i Dalmacije. Istrani su bili svjesni svog značaja za Franačko Carstvo, kao i političkog trenutka, jer su u to doba odnosi izmedu dvaju carstava u najmanju ruku zategnuti, pa pomirljiv stav franačkog vojvode na RS svakako treba dovesti u vezu s interesima franačke države na širem području.
Istarski je "narod"3 došao na skup predvoden "prvacima", najuglednijim članovima istarskog društva ne računajuči, naravno, predstavnike franačke vlasti. Prvi je medu kapetanima govorio "prvak Pule" (primus omnium primas Pollensis dixit, 21r, 30), a predstavnici su ostalih gradova i utvrda (iudices4 de aliis civitates sive castella, 21v, 5-6) potvrdili njegove riječi. S obzirom na to da su na skupu u ime "naroda" govorili za to izabrani i prisegnuti kapetani, podrazumijeva se da je pulski prvak bio ujedno i kapetan. Način na koji su carski izaslanici izabrali 172 kapetana nije nam poznat. Držimo kako je malo vjerojatno da su odabir učinili po svom nahodenju, jer nije jasno po kojem bi to kriteriju učinili i pitanje je bi li se "prvaci i narod" s tim odabirom složili. Oni nisu mogli podrobnije poznavati ugledne osobe, osobito ne u tolikom broju, pa je vjerojatnije da su odabir povjerili samim nazočnim Istranima, koji su medu sobom izabrali predstavnike. Zato pretpostavljamo da izaslanici nisu osobno izabrali, nego "dali da se izaberu" predstavnici gradova i kaštela, a sastavljač isprave dakon Petar to ili nije htio ili nije smatrao potrebnim naglasiti. Takav bi postupak bio u skladu s opčim stavom izaslanika na RS, koji je bio uočljivo pomirljiv prema prosvjednicima. Nema, naime, sumnje da su missi došli u Istru s jasnom na-mjerom da umire stanovništvo i pozitivno riješe večinu njegovih zahtjeva.
Sto se tiče samog broja, koji je prilično velik, več ga je Kandler (CDI, komentar uz ispravu) povezao s brojem 344, koliko je iznosio ukupan porez koji su plačali istarski gradovi i kašteli u doba bizantske vlasti. Doista je zanemariva mogučnost da ta dva broja nisu u vezi, jer se nikako drugačije i ne da objasniti zašto ih je izabrano baš 172. Stoga je tumačenje da su izaslanici dali izabrati "medu najuglednijim istarskim stanovnicima" iz svakog grada i kaštela po jednog predstavnika na dva zlatnika osnovne porezne obveze (Margetič, 1983, 13) i najprihvatljivije. Taj je odnos izmedu visine poreza i broja predstavnika vjerojatno potjecao još iz doba bizantske vlasti, što znači da su Karlovi i Pipinovi izaslanici postupili poštujuči stare običaje Istrana, pokazujuči time svoj načelan stav.
Ne mora nužno biti da se radilo o ubiračima poreza, kako je pretpostavio Kandler (a pobijao, krivim argumentima, Udina (1932, 39)). Kapetani govore kako im je oduzeto pravo na obnašanje službi u gradskoj samoupravi (tribunat), dakle, nisu to
3	O pojmu populus vidi Krahwinkler, 2004, 33-35.
4	O tumačenju značenja pojma iudices na RS vidi Margetič, 1994, 12-13.
91
Maurizio LEVAK: PRIMATES POPULI ISTRI $ PROVINCI.$ NA RIŽANSKOM SABORU, 87-96
bili (samo) ubirači poreza. Kapetani su osobe koje su predstavljale stanovnike pokrajine, a prije svega njezin nekad vodeci sloj, iz čega proizlazi kako se je radilo o najuglednijim pripadnicima tog sloja. No, ne bi trebalo izjednačavati pojam prvaci s kapetanima. Nije za očekivati da su kapetani izabrani medu pokrajinskim prvacima, jer bi to nužno imalo značiti da je prvaka bilo više stotina, od koji su izabrana 172. Odlika je prvaka malobrojnost, inače se ne ističu u sredini kojoj pripadaju. Istra je, podijeljena u devet gradskih opcina, premalena sredina da bi se u njezinu društvu isticale stotine pojedinaca. Takvih je osoba moglo biti nekoliko desetaka, a možda i manje, jer bi spominjanje prvaka Pule trebalo značiti da je samo jedna osoba iz tog grada bila držana prvakom.5 Zbog toga smo mišljenja da su medu kapetane izabrane sve osobe koje su smatrane prvacima (i koje su došle na skup), a uz njih i drugi, nešto manje ugledni pripadnici društvenog sloja koji je "u doba Grka" upravljao po-krajinom, te je tako dostignut broj 172.
U ispravi se prikazuje kako su pritužbe iznašane zajednički, jednoglasno, premda u praksi tako nije moglo biti. Izabrani predstavnici nisu zastupali sve opcine pod-jednako, oni nisu mogli biti glas svih opcina u jednakoj mjeri vec i zato što se pret-postavlja da nije iz svake opcine izabran jednak broj predstavnika. Ako prihvatimo da je ukupan broj kapetana u vezi s ukupnim poreznim opterecenjem istarskih opcina, onda je logično da su opcine koje su placale viši iznos poreza imale i više predstavnika, pa se i njihov glas najbolje čuo. Namece se, kako je vec izneseno, da je broj predstavnika pojedine opcine iznosio po jednog predstavnika na dva zlatnika poreza. Prema toj bi računici Pulu i Poreč predstavljala po 33 čovjeka, Trst 30, Rovinj 20, Labin i Motovun po 15, Buzet i Pican po 10, a Novigrad 6 ljudi. Iznos poreznog opterecenja pojedine opcine ustanovljen je u doba bizantske vlasti, ali je bio na snazi i u doba RS. Realno je pretpostaviti kako je taj porez razrezan u skladu s gospodarskim mogucnostima pojedine opcine, odnosno, njezinom razvijenošcu i napučenošcu. Pritom valja napomenuti da su neke od njih (Trst, Buzet, Pican, vje-rojatno i Labin) možda imale manje porezno opterecenje zbog svog pograničnog statusa, tj. bile su zbog vojnih potreba (troškova) oporezovane u manjoj mjeri (Mar-getic, 1996, 267), premda je i bez toga visina poreznog opterecenja uglavnom u skladu s pretpostavljenom gospodarskom snagom navedenih opcina (a buduci da iznos ionako nije bio visok, vjerojatnije je kako se radilo o simboličnom izrazu podložnosti).
5 Krahwinkler (2004, 35) smatra da su primates na RS obnašatelji svjetovnih službi, te da je poseban rang imao primas Pule. Moguce je da primates nije značilo samo prvaci (uglednici), nego da je to bio i naslov odredene službe (Krahwinkler ga usporeduje s dalmatinskim priorom ili princepsom, koji je bio i najodličniji član sudskoga vijeca), ali nam se ne čini da se oni u tom značenju navode na RS. Djeluje nam uvjerljivijim tumačenje da je primas Pollensis bio najuglednija osoba medu predstav-nicima toga grada. U suprotnom bi trebalo razjasniti koje su još službe u istarskim gradskim opcinama postojale pored onih koje navode kapetani na skupu.
92
Maurizio LEVAK: PRIMATESPOPULIISTRI$PROVINCI.$ NA RIŽANSKOM SABORU, 87-96
S obzirom na to, jasno je kako na RS, unatoč obliku u kojem je to prikazano u ispravi, predstavnici opčina nisu mogli biti tako jednoglasni. Ne radi se o tome da bi bili medusobno u sukobu, več da ih novine koje je uvela nova vlast nisu mogle jednako pogadati. Treba uzeti u obzir činjenicu da je ispravu pisao patrijarhov dakon, te da su na njezin konačan oblik sigurno i carski izaslanici imali utjecaja. U tom smislu ne treba držati kako je pisar zapisivao sve što je izneseno, od riječi do riječi. Izuzev izlaganja pulskog prvaka na početku teksta, sve su izrečene pritužbe zapisane u upravnom govoru i u prvoj osobi množine, premda je po sebi razumljivo da su ih kapetani iznosili pojedinačno, kao i da nije za očekivati kako je svaki od njih 172 govorio na skupu.
U dijelu u kojem govore o "nasiljima" koja im čine biskupi, kapetani iznose kako su prije (tj. za bizantske vlasti) izaslanici Carstva imali smještaj u biskupskoj palači, što bi trebalo značiti kako više nije tako, to jest da su biskupi tu obvezu prebacili na leda (imučnijih) gradana. Podrazumijeva se kako se ovaj podatak odnosi samo na gradove koji su imali biskupsku palaču, odnosno, koji su bili biskupijska središta. Stanovnici kaštela nisu bili pogodeni tom promjenom. Od opčinskih središta to se sa sigurnošču može reči za Motovun, Buzet i Labin. Treba, doduše, uzeti u obzir mogučnost da su biskupi imali svoje zgrade i u manjim mjestima, ali je manje vjerojatno da su bile nazivane episkopijima (episcopium), kao i da su carski izaslanici uopče zalazili u kaštele u nutrini poluotoka. To je, po svemu sudeči, bio problem koji se ticao stanovnika gradova koji su bili sjedišta biskupa. Drugi je u tom smislu bitan podatak da su se "svi" žalili kako "u javnopravnim morima, gdje je sav narod zajed-nički ribario," sada više to ne mogu slobodno činiti, jer ih tuku batinama i kidaju im mreže. Može se razabrati da su biskupi uveli podavanje na ribarenje koje su ribari odbijali plačati (što prešučuju u izjavi), pa su ih zato tukli biskupovi ljudi i uništavali im mreže. Ako je u pitanju smještanja carskih izaslanika moguče i nategnuti kako je to pogadalo stanovnike svih gradskih opčina, za problem slobodnog ribarenja to nikako nije moguče. Posve je jasno da su u tom slučaju biskupi ugrozili prava žitelja samo obalnih mjesta - Buzečani i Pičanci, a vjerojatno i Motovunci® nisu o tome imali na Rižanskom saboru što reči, kao ni stanovnici kaštela s područja ostalih gradskih opčina koji nisu ležali na morskoj obali. Može se očekivati kako su se solidarizirali s primorcima, ali ne i da su iznijeli tu pritužbu, jer ne bi bila vjero-dostojna.
Medu optužbama na račun istarskog vojvode isto se može utvrditi za onu u kojoj kapetani iznose kako moraju za potrebe vojvode i njegove obitelji ploviti ladama do Mletaka, Ravene i Dalmacije, kao i po rijekama. I u ovom se slučaju radi o novo-uvedenoj obvezi koja je pogodila stanovnike primorskih gradova i kaštela, s tom razlikom što se ipak spominju i rijeke. Zbog toga moramo uzeti u obzir da se ona
6 Motovunci su se sigurno bavili i ribarenjem, jer je Mirna u donjem toku bila bogata ribom. Medutim,
u ispravi se izrijekom govori o ribarenju na moru.
93
Maurizio LEVAK: PRIMATES POPULI ISTRI % PROVINCI.$ NA RIŽANSKOM SABORU, 87-96
možda odnosi i na mještane naselja uz donji tok Mirne, koja je bila, pod odredenim uvjetima, plovna do Motovuna. Ipak, držimo kako se je obveza riječne plovidbe odnosila prvenstveno na rijeke u Padskoj nizini. Istarske rijeke, naime, s izuzetkom donje Mirne, nisu plovne, dok to ne vrijedi za večinu rijeka koje kroz Padsku nizinu teku u Jadransko more. Ako su morali ploviti do Mletaka i Ravene, logično je da su za potrebe franačkog upravitelja i njegove obitelji plovili i Padom i drugim rijekama. Kako bilo, i ova je obveza pogodila samo primorce, s možebitnim izuzetkom stanov-nika donjomiranskog područja. Predstavnici kaštela iz nutrine poluotoka zasigurno o tome nisu govorili, jer ih se nije ni ticalo.
S druge strane, medu pritužbama se ne mogu prepoznati one koje bi se ticale samo mjesta u kopnenom dijelu pokrajine. Na skupu, dakle, ipak nisu svi iznijeli sve pritužbe, jer je, pored onih koje su pogodile stanovnike svih gradskih opčina, bilo i onih koje su opteretile žitelje samo nekih od njih. Predstavništva devet gradskih opčina nisu bila brojčano ravnopravna, nego je njihov medusoban odnos bio u skladu s poreznim doprinosom pojedine opčine: tko plača više poreza, ima pravo i na više zastupnika. Tako su i interesi tih gradskih opčina, odnosno, posjednika s njihova područja bili bolje zastupani i izraženi na RS. Zbog toga su oni i svoje specifične probleme prikazali kao zajedničke, što se vidi u slučajevima zabrane slobodnog ribolova i obveze plovidbe za vojvodin račun, a vjerojatno i u pitanju ugoščivanja carskih izaslanika. Nema razloga da ne pretpostavimo kako to nisu bili j edini problemi izneseni na skupu koji su prvenstveno odražavali povrijedene interese najrazvijenijih gradskih opčina i vladajučeg (u bizantsko doba) sloja u njima.
Kroz usta kapetana govorio je prije svega najimučniji dio nazočnih istarskih posjednika, nazivan prvacima. On je bio najbrojniji u najrazvijenijim i najnaseljenijim gradskim opčinama, smještenim uz zapadnu obalu poluotoka, pa su i interesi tih opčina na RS bili najzastupljeniji. Važno je napomenuti da prvaci koji se spominju kao sudionici RS nisu jedini "prvaci" pokrajine: postoje i oni drugi, koji nisu došli na skup jer nisu ni tražili njegovo sazivanje. To je sloj novih odličnika, okupljenih oko franačkog vojvode, koji su u novom sustavu odnosa postali imučnim posjednicima ili su uspjeli, podržavši dolazak nove vlasti, zadržati svoj prijašnji gospodarski i društveni položaj.
94
Maurizio LEVAK: PRIMATES POPULI ISTRI $ PROVINCI.$ NA RIŽANSKOM SABORU, 87-96
PRIMATES POPULIISTRI$ PROVINCI$ AT THE PLACITUMOF RIZIANO
Maurizio LEVAK
Faculty of Philosophy of Pula, HR-52100 Pula, I. Matetiča Ronjgova e-mail: maurizio.levak@pu.htnet.hr
SUMMARY
The Placitum of Riziano was organized on demand of the 'leaders of the population of the region of Istria' who requested the abolition of the changes introduced by the Istrian duke Ivan. The protesters' role was twofold: they acted as landowners, i.e., individuals and representatives of the class whose certain rights, for example political authority had been denied, and as representatives of the communes complaining about the rights denied to the communes (after the settlement of the Slavs they were in principle not affected as landowners but as members of the communes). To strengthen their complaints they also mentioned church land although the clergy did not make any complaints themselves. In this respect the Istrian landowners were significantly different from those of the former exarcate of Ravenna. While the latter were able to retain a high position in the society and their interests were related to those of the clergy and their archbishop, the rights of the Istrian landowners were endangered and in conflict with the interests of the bishops, supported by the new authorities. The representatives of towns spoke on behalf of the towns and not the region; the region was represented by the duke - 'our land' therefore did not imply the entire territory of Istria (that would mean that they did not acknowledge the authority of the duke). There are reasons to conclude that the Placitum was not attended by representatives of all Istrian towns and other settlements because entire Istria (as far as Mount Učka) was under the rule of the Franks. The main protagonists among the protesters were the representatives of Pula, Poreč, and maybe Trieste, which were the biggest and most populated towns, making complaints about the abolition of the right of free fishing and the forced seafaring for the duke; clearly, these only affected the Istrian coastal population.
Key words: early Middle ages, Placitum of Riziano, heroes of the people, captains, tribunes
95
Maurizio LEVAK: PRIMATES POPULI ISTRI % PROVINCI.$ NA RIŽANSKOM SABORU, 87-96
IZVORI I LITERATURA
Benussi, B. (1897): Nel medio evo. Pagine di storia istriana. Parenzo, Societa istri-ana di archeologia e storia patria.
Bratož, R. (1994): Istrska cerkev v 7. in 8. stoletju (od smrti Gregorija Velikega do Rižanskega placita). Acta Histriae 2, 1994, 1 (II).Koper, 53-78.
Brown, T. S. (1987): L'aristocrazia di Ravenna da Giustiniano a Carlo Magno. Felix Ravenna 1/2 1986 (CXXXI-CXXXII). Ravenna, 91-98.
Carile, A. (1988): Introduzione alla storia bizantina, Bologna, Gamma.
Cavarra et al. (1991): Gli archivi come fonti della storia di Ravenna: regesto dei documenti. U: Storia di Ravenna, II. 1. Dall'eta bizantina all'eta ottoniana. Territorio, economia e societa. Ravenna, Comune di Ravenna - Marsilio editori, 401547.
Guillou, A. (1986): La presenza bizantina nell'arco adriatico. Antichita altoadriatiche XXVIII. Udine, 407-421.
Krahwinkler, H. (2004): ...in loco qui dicitur Riziano... Zbor v Rižani pri Kopru leta 804. Koper, Znanstveno-raziskovalno središče Koper - Zgodovinsko društvo za južno Primorsko.
Margetic, L. (1983): Srednjovjekovno hrvatsko pravo - stvarna prava. Zagreb -Rijeka - Cakovec, Pravni fakultet u Zagrebu - Pravni fakultet u Rijeci - Zrinski.
Margetic, L. (1993): O nekim pitanjima Rižanskog placita. Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu 43, 4. Zagreb, Pravni fakultet, 407-438.
Margetic, L. (1994): Neka pitanja prijelaza vlasti nad Istrom od Bizanta na Franke. Acta Histriae 2, 1994, 1 (II). Koper, 5-14.
Margetic, L. (1996): Iz starije buzetske pravne prošlosti. U: L. Margetic, Istra i Kvarner. Izbor studija. Rijeka, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, 265-271.
Matijasic, R. (1988a): Ageri antičkih kolonija Pola i Parentium. Zagreb, Latina et graeca.
Matijasic, R. (1988b): Kasiodorova pisma kao izvor za poznavanje kasnoantičke povijesti Istre. Zgodovinski časopis 42, 3. Ljubljana, 363-371.
Udina, R. (1932): Il Placito del Risano. Istituzioni giuridiche e sociali dell'Istria durante il dominio bizantino. Archeografo triestino, ser. III, vol. XVII. Trieste, 184.
96