Impresije i perspektive. Beograd, u septembru. Četvrti kfongres i deveta glavna skupšti= na Udruženja Jugoslovenskog Učiteljstva koja je održata za vreme od 16. do 18. augu* sta završena je. Ne samo učiteljstvo, no i najšira javnost, interesovala se za ovaj naš kongres jače i više no za ma koji predjašnji. I učiteljstvo i javnost shvatilr su ovaj kon= gres tako, da od njega zavisi to, hoče li ju* goslovensko učiteljstvo ostati kao celina ili če se podeliti na manje frakcije. I izgledalo je, da ova duboka posledica, ako eventualno nastupi, krije u sebi neke naročite idejne razloge; da krije u sebi to, da naše učiteljstvo nema identične poglede na prosvetno* školske i ekonomsko*socialne probleme, koji se ne mogu prebroditi i da če stoga morati doči do cepanja. Ali... od svega toga ništa. Na žalost, probjemjŁ bio u tome: koliko če učitelja iz koje sekcije uči u centralnu upravu i koje če to biti ličnoati. — Eto, u tome je bio pro= blem našeg nesporazuma — i u tome je faktu sva fatalnost naše organizacije i svega onoga što proizlazi iz značaja naše organizacije. Mučna i teška atmosfera koja je vladala sve do posle3njeg časa na kongresu, potisla je u duboku pozadinu sva oha pitanja koja učiteljstvo tako jako interesuje i kao stalež i kao prosvetne radnike. Ni jedne jedine reči o tome. Natezanje oko izbora uprave trajalo je sve do poslednjeg pola časa, i tada, u to pola časa, na vrat na nos, sve se svršilo. Udovoljeno je formi da bi duh podbacio. No ako je jugoslovensko učiteljstvo mo= ralo za momenat da zagazi i na ovu trnovitu stazu, i ako je pri odlasku sa te staze zba= cilo sa sebe sve što je do takvog stanja do> velo, onda neka mu i to bude blagosloveno. Samo, neka ova poslednja igra i njen prelu* dijum budu večiti memento kako se ne sme raditi. Jedno, što je apsolutno pozitivno dala ova skupština, to je njen imperativni za* htev, da se u toku ove godine donesu nova pravila učiteljskog udruženja. I, ako nova pravila budu istovremeno značila i unošenje novog duha u našu organizaciju, onda če to faktično značiti jedan korak unapred u ži= votu našeg učiteljstva. Zasluga za ovo pripada slovenačkom učiteljstvu. Iako je mandat centralne uprave ograni= čen samo za vreme trajanja sadašnjih pra= vila, t. j. za godinu dana, ona ipak ima da reši velike probleme prosvetno*školske i sta= leške prirode. Jedno od najvažnijih pitanja koje intere* suje učiteljstvo to je, svakako, zakon o na= rodnim. školama. Njegovo donošenje je pita= nje časa, minute... i na njegovu eventualnu izmenu, kakvu bi naše učiteljstvo želelo. centralna uprava ne može više da utiče. Njena če dužnost biti da pazi, da se pojedine zakonske odredbe primenjuju tako, kako ne bi nanosile štete učiteljstvu, što, u daljoj konsekvenciji znači, kako ne bi nanosile šte= te školi, prosveti i naciji. Jer, na okraju kra* jeva, i najbolji zakon ne može stvoriti dobre gradjane ako sami gradjani nemaju bitnih psiho=fizičkih uslova za to, isto tako i naj= strožiji zakon može biti snošljiv, čak i do= bar, ako je njegova primena u rukama onib, koji su zadojeni ljubavlju i tolerancijom pre= ma onim ličnostima i prema onom poslui radi kojih je zakon stvoren. ¦ -, Zatirri, centralria uprava če morati ozbilj= no misliti o torrie,' kako če i na koji če način dati mogučnosti jugoslovenskom učiteljstvu da se lično usavršava. To lično usavršavanje vršiče se indirektno, t. j. putem družinske štampe, i direktno, otvaranjem kurseva u zemlji i šiljanjem učitelja na stranu. Dozidjivanje Jugoslovenskog Djačkog Doma važan je problem ... Njegovo ostva* renje je najlepša oda kolektivnom pregala* štvu jugoslovenskih učitelja. Vredi uložiti nerve u taj posao. Još jedna vrlo važna stvar... 1930. go* dina je jubilarna. Ona, zaista, mora biti ju* bilarna -— svečana i sadržajna kao što je svečan i sadržajan naš poziv, učiteljski poziv. A dotle, stvarajmo čvrste falange uči^ teljskih redova. čvrste i neprobojne, na ko= rist našu i na korist opštu. D. M. Prica.