JEDNO »OBREZANJE ISUSOVO« OD FRANCESCA BISSOLA G r g o Gamulin, Zagreb U Strossmayerovoj galeriji u Zagrebu lialazi se slika, koja prikazuje »Obrezanje Isusovo« (tem pera s uljem, drvo 0,440X0,640). U katalogu A. Schneidern iz 1937 pripisana je Niccoli R ondinelliju.1 Ta slika je, m edutim , kopija koju je prem a jednoj poznatoj invenciji G iovannija Bellinija izradio Francesco Bissolo. (Sl. 179.) Problem ove Bellinijeve invencije, kao i one »Prikazanja Isusa u hramu«, zajedno sa njihovim mnogobrojnim kopijam a i varijantarna. još je daleko od toga da bude definitivno riješen. Zapravo pitanje origi­ nala »O brezivanja Isusova«, čini se, da se ipak u posljednje vrijeme veže uz lijepu sliku koja visi u velikoj sobi Nacionalne galerije u Lon­ donu, a nosi i potpis Ioannes Bellinus (sl. 180). Kao je poznato, za ovu repliku, koja je u N acionalnu galeriju došla iz zbirke Earl of C arlisle (ranija provenijencija je zbirka O rleans u Parizu u 18. st., odnosno zbir­ ka Muselli u Veroni u 17. st.), več su Crowe i Cavalcaselle sm atrali, da se radi o autografu.2 Kasnije su se porodile sumnje, te su i Berenson i Van M arie londonski prim jerak pripisali Vincenzu Cateni, kofi bi ga. navodno, bio izradio prem a izgubljenoin originalu Giam bellina. U novije doba je i Luitpold Dussler ovoj lijepoj slici. koja usprkos stanovite tvrdoče blista neobičnom svježinom boja, odrekao autorstvo velikog uči­ telja, i pod brojem 131. svoje knjige naveo je m edu djelim a učenika, označivši da je nastala oko 1500. g. prem a nestalom originalu m ajstora.3 Pa ipak, i Georg G ronau i Carlo Gamba, zajedno s mnogim drugim a, stoje odlučno na stanovištu, da je londonsko »Obrezanje« ne samo naj- bolja od sačuvanih varijanata, nego original sam. Prvi je datiran oko 1502/3, no ukoliko su dvije kompozicije M arca M arziala (iz Penitenti u Veneciji i iz National G allery, br. 803) kako to Geiger navodi, zaista iz 1499/1500, on dozvoljava da se radi o vlastoručnoj Bellinijevoj replici (iza 1500), izradenoj prem a ranijoj invenciji iz vremena 1487—1490.4 1 Carlo Gam ba takoder ne sum nja u autentičnost londonskog prim jerka i ističe mekoču boja, koje na čudesno intenzivan način odbijaju svijetlo, a osobito žutu m aram u svečenice Ane i njen zeleni plašt postavljen sivo- azurnom svilom.5 Osim toga, u svojoj nedavno objavljenoj m onografiji o Vincenzu Cateni, Giles Robertson odriče pripadnost londonske verzije ovom slikaru.6 U to m slučaju otpada mogučnost da bi se u krugu Belli- nijevih učenika mogao nači netko drugi, tko bi majstorovu invenciju na ovako kongenijalan način ponovio. U svakom slučaju bila londonska verzija Bellinijev autograf ili ne, od njegove invencije »Obrezanja Isusova« poiječe ne samo naša va- rijanta, nego i cio niz ostalih, koje se nalaze u različitim zbirkama i galerijama.7 Neke od njih bile su sasvim neosnovano pripisivane Cateni (u Galeriji Doria, u Napulju, u New Yorku, u Paviji). Robertson odriče sve te atribucije.8 Što se zagrebačke verzije tiče, A. Schneider u svom Sl. 179. Franc. Bissolo, O brezanje Tstisa (po G. Belliniju, Zagreb, Strossm ayerjeva gal.) katalogu iz 1937. g. atribuira sliku Niccoli Rondinelliju, ne navodeči ni- kakvu argum entaciju, a ne navodi niti da se radi o verziji Bellinijeve invencije. Zavodi, m edutim , druge neke atribucije, ali bez preciziranja radi li se o pismenim ili usmenim izjavam a: prem a C. Cam bi i G. Fioccu prip ad ala bi naša slika B ernardinu Liciniju, a prem a G. G ronau-u Ales- sandru O liveriju, odnosno (u zagradi) Francescu Bissolu. Izmedu ovili imena, koja teoretski ili po stanovitim stilskim indika­ cijam a dolaze u obzir p ri razm atranju našeg problem a, mislim da treba odabrati upravo Francesca Bissolu. Ne radi se samo o suzdržanosti i, čak, stanovitom m rtvilu kolorita, koje je svojstveno ovom slikaru, nego i o onoj zaobljenosti i diskretnoj plastičnosti oblika, koje našu verziju Sl. 180. Giov. Bellini (?), O brezanje Isusovo (London, Nat. gal.) Sl. 181. Franc. Bissolo, P rikazanje Isusa u hram u (Venezia, Gall. dell’Accademia^ »Obrezanja« vežu s ostalim njegovim djelima. Dovoljno je pogledati njegove slike u Accadem iji u Veneciji, na pr. M adonu s djetetom, K ru­ li jenje sv. K atarine, Sv. Konverzaciju ili Mrtvog K rista mectu andelim a:0 to je ista mekoča nabora i bezizražajnost fizionom ija kao na zagrebačkoj slici. No još izravnije uporište p ra žit če nam Bissolovo »Prikazanje Isusa u hram u« (sl. 181) iz iste galerije.1 0 Lik Sv. Josipa koji se nalazi izmectu djeteta i svečenika, to je upravo lik sa zagrebačke verzije »Obrezanja«, S l . 1 8 2 . S l j e d b e n i k G . B e l l i n i j a , O b r e z a n j e I s u s a ( N e w Y o r k , M e t r o p o l i t a n M u s . ) kao što je frapantno sličan i mali Isus, dok se od likova na svim ostalim varijantam a upravo lik sv. A ntuna najviše približuje m ladiču, koji drži plašt velikom svečeniki! na našoj slici. Kod samog svečenika moglo bi se nabrojiti toliko podudarnosti: tehniku slikanja brade i lica u prvom redu. Moglo bi se prim ijetiti da na venecijanskom »Prikazanju u hramu« nedostaju aureole. No upravo ovakve, kakve su u Zagrebu, nalazimo na več spom enutoj »Sv. Konverzaciji« u Veneciji. Ima, naravno, još nekih odvajanja, kao na pr. u koncepciji Bogorodičina lika, no treba voditi računa o tome, da su se ovi mali m ajstori držali uglavnom one inven- cije, čiji su predložak imali pred sobom. Radeči svoju verziju »Prika­ zanja u hramu«, Bissolo se, sudeči po tipu, vjerno držao Bellinijeve Bogorodice (a može se to zaključiti i prem a v arijan ti Vincenza delle D estre u Museo Civico u Padovi). No k ad je radio zagrebačko »Obre­ zanje« on se uglavnom držao verzije, od koje se sada jedna redakcija pot- pisom Vincenza C atene nalazi u M etropolitan Museumu u New Torku, ili nekog njihovog zajedničkog izvora (sl. 182). To potvrduju likovi Bogorodice, svečenice, kao i m ladiča što drži plast svečenikov, koji po- kazuju apsolutnu medusobnu vezu, a ujedno i razliku napram a origi­ nalu u Londonu. Lik Sv. Josipa, m edutim , preuzeo je Bissolo sa svoje verzije »Prikazanja u hramu«, odnosno sa njegova izvora. Iako je naš slikar iz različitih elem enata sastavio svoju sliku, kako je to več bio običaj u ovim epigonskim krugovim a. Pa ipak, ne može se osporiti, da je iz svega toga on znano izgraditi cjelinu, koja djeluje stilski jedinstveno, i zauzima, u relaciji sprana mnogih drugih daleko slabi jih verzija, značajno mjesto unu tar problem a ove Bellinijeve invencije i nje­ nih mnogobrojnih kopija. BILJEŠKE 1 K atalog Strossm ayerove galerije, Zagreb, 1939, str. 24. Inv. br. 255. 2 Crowe and Cavalcaselle, A history of painting in N orth Italv, ed. I. Borenius I, 147, London, 1912. 3 Luitpold Dussler, Giovanni Bellini, Schroll Verlag, 1949. 4 Georg Gronau, Spätw erke des G iovanni Bellini, Strassburg, 1928. Str. 16-17. — Isti, Giovanni Bellini, Klassiker der Kunst, 1930, sl. 150 i str. 214. 5 Carlo Gamba, G iovanni Bellini, Milano, 1937. 6 Giles Robertson, Vincenzo Catena, Edinburg, 1954. 7 Beno Geiger u študiji »Marco M arziale und der sogenannte nordische Einfluß in seinen Bildern« (Jahrbuch der Königlich preussischen K unstsam m lun­ gen, XXXIII, 1912, str. 10) več navodi 11 poznatih prim jeraka, i to u National G allery, u Grosvenor House, kod D uke of W estm instera, tondo u S. M aria F or­ mosa i kod P. Fabrisa u Veneciji, u Accademia dei Concordi u Rovignu (s pot- pisom Opus M arci Belli discipuli Joannis Bellini), u zbirci M aspina u Paviji, u G aleriji D oria u Rimu, u Museo Nazionale u N apulju, u zbirci Czernin u Beču i u zbirci Leuchtenberg u Petrovgradu. T. Borenius je dodao još dvije (Crowe und Cavalcaselle, A h isto ry ..., ed. I. Borenius, 1912), koje su se bile pojavile jedna na veneči janskoj izložbi 1894/5. br. 168 i u rasprodaji Goldschmid u P a­ rizu 1908. No postoji još niz replika, cesto vrlo niške kvalitete (u Veroni, u M u­ seo Corer u Veneciji, dok je u M etropolitan Museum u New Yorku kasnije ušla verzija sa datum om 1911. 8 G. Robertson, op. cit., str. 80. 9 S. Moschini Marconi, G allerie deli A ccadem ia di Venezia I, L ibreria dello stato, 1955, sl. 88, 89, 90. 92. 1 0 Op. cit., sl. 91. Resume D ans le catalogue de la G alerie Strossm ayer de Zagreb de 1937, on attribue ä N iccolö R ondinelli le tableau «La circoncision de Jesus». 1 1 n’est d’ailleurs qu’une copie de l’ invention bien connue de Giovanni Bel­ lini dont l’original se trouve vraisem bleblem ent ä la N ational G allery de Lon- dres. Le problem e de cette invention de Bellini n’ est pas encore com pletem ent resolu. Berenson et Van M arie ont attribue l’exem plaire de Londres ä C atena mais G ronau et G am ba estim ent qu’il s’agit de l’original et Robertson dans sa m onographic sur Vincenzo C atena refuse a se m aitrc la patcrnite de cette oeuvre comme d ’ailleurs de repliques bien plus faibles attrib u tes au p arav an t ä C atena (a Naples, Pavie, New-York et k la Galerie D oria de Rome). P arm i tous les successeurs de Bellini entrant en ligne de compte en taut qu’auteur de la replique de Zagreb, je pense qu’en tete arrive Francesco Bissolo. Une certaine discretion et la monotonie du coloris, le moelleux du relief et la rondeur des formes, relient notre tableau ä ceux de Bissolo se trouvant ä l’Aca- demie de Venise (La Yierge et l’enfant, Le couronnem ent de Sainte C atherine, Le saint entretien et le C hrist parm i les anges) et en particulier ä la «Presenta­ tion au temple». Ici nous constatons une ressem blance particuliere entre le per­ sonnage de Saint Joseph et celui du tableau de Zagreb de meine que les deux enfants Jesus se ressem blent d’une fa?on frappante. II y a evidem m ent certaines divergences comme p ar exem ple dans le personnage de la Madone mais ces petits m aitres ont souvent su fondre des elements puises dans divers modeles. C ’est ainsi que peignant «La circoncision» de l’Academie, Bissolo a reproduit fidelem ent la M adone de Bellini (ce qui est encore confirm e p ar la variante de Vincenzo delle D estre ä Padoue); mais quand il a peint «La circoncision» de Zagreb, pour les personnages de la Madone, du pretre et du jeune-hom m e qui tient le m anteau du pretre, il s’est inspire de la version qui se trouve au M etro­ politan Museum de New-York ou a puise ä leur source commune. Bissolo a em prunte le personnage de Saint Joseph ä sa version de la «Presentation au temple» ou bien ä leur source commune. C ’est ainsi que ce m aitre-epigone, ä l’aide d’elements divers a tout de merne forme un tout qui donne une im pression d’unite stylistique.