Број 29. Одеса, 1. октобра 1816. год. Год. 1. ^^^^^ ^^^^^^^ ^^^^^^ ^^^^^^^^^ ^^^^^^ ^^^^^^^^^^ ОРГАН ЈУГОСЛОВЕНА У РУСИЈИ. ИЗЛАЗИ ДВАПУТ НЕДЕЉНО. НОВАЦ И ПИС-МА ШАЉУ СЕ HA УПРАВУ <СЛОВЕН. ЈУГА> У ОДЕСУ, РЕМЕСЛЕННАЛ УЛИЦА 4, KB. 23. ТЕЛЕФОН 51—67. УРЕДНИШТВО СЕ НАЛАЗИ У ИСТОМ СТАНУ. РУКОПИОИ СЕ HE ВРА-ЋАЈУ, НЕПЛА'ПЕНА ПИСМА СЕ HE ПРИМАЈУ. ПРИОГГБЕЊА СЕ HE ПРИМАЈУ. ПРЕТПЛАТА ИЗНОСИ ЈЕДНОГОДИШЊЕ 6 P., ПОЛУ-ГОДИШЊЕ 3 P., A ПОЈЕДИНИ БРОЈЕВИ 10 К. КРВ HHtJE водд. Ko није видио заједпо наших до-бровољаца и руских војника послпје заједничких бојева у Добруџи, тај не зна шта значи братско војевање, шта значи међусобно разумијевање и солидарност. Још прије иступа против невјер-них издајица Бугара били су односи једннх прама друпша братски, јер су се и једни и други осјетили срод-нима и no крви и no осјећајима, na нас није изненадило њихово интнм-ио дружење, као да су од дјетињства једнако одгајани. Нико није кадар тако лскрено и простодушно признати свога мпш-љеша o другоме, као синови вели-кога руског народа. Без злобе, без завпсти спреман ja сваки Рус, да npi?c n иогипу li евоме испрпјатељу. Како да не буде отворен и искрен према својој браћп са југа! Дивље-н>о u поштовање храбрости малене војске српске доказпвали су оии сво-јом љубављу и повјврењем према нашим добровољцнма, премда join нијесу имали пршшке, да се освје-доче, какви ће бити ови na крвавом разбојишту. Повјеровали су унапри-јед, да се браћа иеће ништа разли-ковати u отуда омо могли разумјети њихово безгранично повјерење у na-триотизам n јупаштво паших добро-вољаца. Па зар су се могли друкчије li одиоситп руски хероји прама сво-јој неослобођеиој алн усрцу елобод-ној браћи, кад су видјели, како je сам Бмјели Цар одржао смотру над I. Српском Добровољачком Дивизи-јом, и назвао добровољце својим си-1 повима, равннма руским војницпма. Неограпичено повјерењс Његовога Велпчанства, Цара свију Руса и з»-штитника евију Словена, одушевило je и иодигло дух сваког добровољца, јер je порасла вјера, да су се саку-пили због велике идеје, која je имала јакога покровитеља, али je такођер већ упапријед створило и потпуно учврстило најискреније другарство онпх, ко j u ће раме o раме ослоба-ђаги домошшу Југословеиа. Далазак рањеника са добручкога фроита даје иам гаиутљиие слике, које узбуђују ti најхладнокрвније срце и naroiie ла очи сузе радоснице. Потпуно измијешапн, разликујући се само no каиама, излазе раљеници нз вагопа, весели п расположеип, као да се враћају са каквог кесеља, па нм чистс жао, што join иијесу оетали. Руси хвале наше добровољце, добро-вољци хвале Русе, војници официре, офицпрп војкике, на кога год се обратиш, добићеш одговор, којм ће те задовољитп и ојачати вјером у најповољиији завршетак. Заиста je прави ужитак доћи међу рањеиике li проматрати њихово дружење и слушати разговор. Изгледа да су се они много лакше споразумјели, и ] срцем и језнком, кего ли ми, који i смо се упознавали no свијету. Лако | je то разумљпво. Нама je увијек j био посредник туђин, који je злона-мјерно стављао запреке ч измишљао разлике, да се теже упознамо, a ево сељаци, синови простога, правога на-рода, одмах се упозкаше и здру-жише. Зар нам не даје ова школа лијену поуку за будућпост! Дружење и братимљење Руса и нашпх добровољаца одговара пот-пуно њиховим дјелпма у Добруџи. Послиједи>е вијести са бојншта јав-љају пам неописпва чудееа храб-рости, Слога и заједничка акцпја Руса li наших добровољаца биће најдостојнпји одговор na бугарску издају, неблагодаркост и њихова иедјела. Од сложннх заштитника славенства стићи fie Бугаре заслу-жена казиа, a неустрашиво.ст и еиер-nija. наших пукова зпаће одмаздити за бударске свирепости, које су они извађали. Сад су се руски војнпцп сасвпм увјернли, каквп су Бугари, којп су довели проти љима и Турке, од којих својом крвљу ослободише Бугарску њихови дједови, na их јуре сложчо са нашим добровољцима. Крв ini je вода. Браћа су увндјела, да су браћа,, u више nx пико неће моћи раздвојпти. Велика идеја сло-: веиска приближује се своме оства-рењу. Стојимо на прагу ријешења важпих питања за иашу будућност, али попоски и свијесни, јер je пдеја ирекаљепа и прочишћеиа, a браниоди њезиии иду смјело лапријед, не пре-зајући ни од чега. Тешко подлнм издајицама! moralno jak narod, ?. na jugu ponajbolji Slaveni. Imao sam prilike razgovarati sada sa mnogim ruskim ranjenicima o Bugarima i uvek se ponavlja jedno te isto, a to je, da se kod ruskih masa sud o Bugarima posvema pro-menio i da sada pravilno gledaju na taj narod. Rusi vide ne samo u njemu neblago-daran narod prema Rusiji, već jasno opažaju sve moralne defekte Bugara, i osudjuju više bugarski narod nego cara Ferdinanda, a jasan dokaz tomu da je to tako — i za one, koji neće da vide — leži u tome, što ruski soldati Bugare ne zarobljavaju, ier ga ne smatraju vrednim, da ga zarobe. Uporedo s poznavanjem Bugara, ruske mase upoznavaju sve više naš elemeaat i mi možemo biti ponosni i zadovoljni s uspehom, koji bazira na potocima prolivene naše krvi, u rasnoj borbi slavensko-germanskoj. Naši su dobrovoljci mnogima otkrili oči, i oni koji ranije nisu znali za prilike pod kojima živi naš narod u Austriji, zainteresovali su se tim i pravilno shvaćaju naše težnje za narodnim ujedinjenjem, te s tim nastojanjem simpatiziraju. A kad će čitavi ruski narod pravilno gledati na pitanje slavenstva na jug::, jasno je da će u interesu slavenstva podupreti ujedinjenje Srba. Hrvata i Slovenaca .' jednu fizično i moralno, i talentima jaku slavensku državu. ' Naši dobrovoljci pokazali su jasno, da smo narod, s kojim se mora računati, da su moralni kvaliteti takovi, da posvema opravdavaju naše nacionalne težnje, da smo siguran saveznik i žilav protivnik i da je' u našem narcdu slavenski rasni osećaj snažan. Naši su dobrovoljci puni patriotizma krenuli u boj svesni svoje zadaće. Znali su da se biju ne samo za oslobodjenje Srbije, već i za to, da i krvlju potvrde sve iziave svojih narodnih vodja, koje su uvek kulminirale u tom: „ujedinjenje čitavog — t. j. jednog naroda sa tri imena Srb, Hrvat i Slovenac — u jedno državno telo, suprema lex." i Uveren sam, da će objektivna istcrija [dobrovoljačkoj diviziji dati ono mesto, koje je f prema svojoj važnosti i junaštvu zaslužila. Sa [ sviju strana u kojima živi naš narod, sastali se dobrovoljci, iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Bačke i Banata, Slovenije, Dalmacije i Istre našla se i inteligencija i naš čestiti i ju-načni seljak na okupu, svesni i spremni da ginu za ideju nacionalnog ujedinjenja. Svi su zadužili svojim delima buduće pokoljenje. Ne samo interesantno već šta više važno je, da su u tom krvavom boju bili medju prvima prvi sinovi naše Dalmacije, Primorja i Istre. Kao lavovi srtali su u gotovu smrt, kao da su hteli da ih vidi čitav svet, da ih čuju svi: ta mi smo sinovi Jugoslavije, u borbi za ujedinjenje našeg naroda, rado dajemo svoj život. Sasma je to prirodna pojava i nama posvema razumljiva. Narod naš na moru, nacionalno je jak, konsolidiran, sa jakom i obilnom inteligencijom. Od prirode talentiran, a morem u vezi sa svetom, dobio je široke poglede. Ljubomorno voli svoje, pa kakvo onda čudo, da su Dajrnatinci i Istrani u narodnoj "BorB!~Iavovi. Duboki 'njihov pa-triotižam bazira na jakim historijskim faktima. Dalmacija bila je kolevka nekadanjem hrvatskom kraljevstvu, bila je nosilac kulture. Šiško Menčetić, Gundulić, Bošković, Andrija Kačić-Miošić, pesnik Čengić-Age itd., sve su to deca mora. Jaka nacionalna tradicija upli-visak je na današnji naraštaj tako, da su u I teškoj nacionalnoj borbi baš primorci bili medju : prvima, a sada za vreme vojne napunile su j austrijske vlasti svoje tamnice ponajboljima sinovima Dalmacije i Istre. Interesantno je, da je Meštrović — koji je po sudu evropske kritike najveći vajar — sin mora, a ponajbolja su mu djela, koja su protkana motivima iz Ma смо једна странка. Југословен je индивидуалист. Ko je пратио ca стране нашу, југосло-венску, партијску n партизанску борбу у Miipuo доба није могао осо-бито лепо мислити o нама. Србија je била у сваком погледу na ударду; она je, у исто јвреме, најоштрије показивала иартнјску и партизанску борбу. И уоча балкан-ских ратова и уочи овога para из-гледаше, да наше, србијанске, раз-мприце чике Србију неспособком за ма какву спољашњу акцију. После балканских ра-гова пемачки фелдмар-шал и турски паша Фон-дер-Голц у чуду се питао: «Од куда дезоргани-зована Србпја има такву организо-вану војску ?!» Тако су странцн схва-тали нашу партијску и партизанску борбу! Они нису позиавали једну другу особину нашу, која се у мирно доба не испољава, али која je силна н пепоколебљива. To je: ми смо пред опасношћу једна колек-јтпвна душа и једна колек-тивна сила. У момеатима ошпте опасностн код nac пшчезава све што нам у мирном добу омета у посло-вима. Ова nac особпна уздпже над пеким нашим расним рођацима. И Пољаци су индивидуалисте и страсни партизани, ватрени као и ми, али, на жалост, специјални услови пољ-ског арпстрократског ваепитања још им ие дају у довољној мери да се у критичним дашша еманцимују од свакодневних начелних н лпчпих размприца. Да -ли tie нашп други крајеви поћи путем Србпје у овоме судбо-носном рату, тешко je било предви-дети. Католички део нашега трои-меног народа живео je у специјал? ним условима и од њега се нпје могло очекивати оно што се очеки-вало од православног дела. Huje било пречишћеко мишљење ini o па-шој католичкој иителигеицији. Зкало ое само, да tie млађе лктелпгентно покољење, које je стајало на темељу Deca našeg mora u borbama u Dobrudži. U bojevima u Dobrudži borili su se naši dobrovoljci junački. Svi su redom bili junaci i objektivni sud ruskih oficira naziva ih „де-roima." Ranjeni ruski vojnici ne nalaze reči, kojima bi dovoljno prikazali heroizam naših vojnika, a vidan dokaz njihovog priznanja vidi se u tome, što su se po svemu zbližili kao braća. Lepo je gledati i slušati kad ranjeni ■ Rusi i naši, ležeći u lazaretima razgovaraju o o bojevima ozbiljnim i teškima i o junačkim delima pojedinaca i čitavih četa. Razvio se potpuni slobodni intimitet, kakav vlada u dobrim familijama. Rusi su pre poštivali Bugare, blagodareći bugarskoj reklami, koju su pravili u svoju korist, pa je kod Rusa prevladavao sud, da su Bugari vredan i sposoban i narodne prošlosti. Njegov „Kosovski hram", tako je zamišljen, da se može smatrati umotvorom prvog stepena, dostojan antiktnih umjetnika. Oni što su se iselili u Ameriku, ne samo da nisu u svom patriotizmu oslabili, već su sada. još i jači i njihova potpora i pomoć u borbi od nedogledne je važnosti. Kad sve što je nabrzo nabačeno uočimo, je li onda što neobična, da su deca našeg mora u dobrovoljačkoj diviziji potpuno opravdali sve nade, koje smo stavljali na njih. Svi se nadamo i uvereni smo, da će nakon sretno svršenog rata biti i dalje štit i oslon našoj budućoj narodnoj ujedinjenoj državi. '2 CJlOBEHCKH ЈУГ Бр. 29. нашега кародног једикства у борби против Беча и Пеште, остати до-следио себи. Ha нашу велику кародпу радост наша католичка ш/i елшенција, у теш-ким, у врло тешким, условима дала je за време овога рата мкого впше но што се могло од ље очекивати. И oi амо у квргама аусфијско-ма-ђарског дуализма испољио се лаш здрави расни икетикат: ii тамо су престале партијске, партазаиске и личпе зађевице. Сва наша хрватска u слокеначка шпелигег.цпјз, колико je од н»е успело угећи цз домовш е једнодушиа je у битиим кароднпм питањима. Људи који су раније при-падали непомирљивим странкама на-шлн су се на истом терену, на те-реиу мучнога рада за иаше опште добро народно. И збиља какав програм нолитич-ког рада ми може.мо имати сада? Један једшш : осл об ођ ење и vje-дињење. Ko je за овај програм он je наш једномпшљеппк, макар да je до јуче друкче мнслио ii друкче ра-flfiO. Ko je против овога програма, макар какав био дојучерашњи његов рад као Србина, Хрвата плити Сло-вег.ца, он je не само раш начелни ^епријатељ већ и кепрнјатељ name народне будућности, свесан илн пе-сиесаи издајннк. Јаено je, дак-ie, као дап, да се за сада mu можемо делити само ка осиову од(.оса према нашем великом пачелу ослобођења и уједињења. Ово, разуме се. не згачи, да ћемо ми u после завршеног рата остати овако једнодушни. He, то неће и ne може блтп. Чак би то било штетно кад би ii Morvtmo било. Ako Бог да, као што емо сви ду-боко убеђепи, те из рата изађе сло-бодва ii уједиње.ча Југославија, старе стракке у свима нашим крајевима пзгубнће свој досадашњи raison d' etre. 1'азуме се, људи ће остати исти u (!.да he сродпе душе и људи при-б.шжг o пстих моралннх и политич-к. X погледа тражити једап другога no целој Југославији за стварање нових странака. Онда ћемо <е тек моћи поделпти на странке. Сад пак треба да се купимо под један барјак, да се боримо за један програм — за слободну Jvro-славију. Ko нма какав грех пред иародом v прошлости, он га Јможе искупнтп радом н пожртвовањем за наше ослобођење и уједињење и нама je свима дужносг, да сваком Хрпату, Словенцу и Србину који пође т im путем иружпмо братску руку. Дужност je нас свију да и напшм прпјатељнма м нашим неп ри јатељем покажемо п докажемо да смо ми јен-нодуииш у великом народном пнтању, да смо mu за сада једка једика по-литцчка странка. М. П. Цемовић. Чеда Шненић. nOHEliiE Б0Р5Е..... (гивовима IV. пуна) Почеше борбе!..... Потече крвца, За откуи слободе еловенству целом. За клетву своју пред светим 31-:амењсм. Залише већ са крвцу врелом!..... Почеше борбе засвчра куршум, Зацикта митраљез a тип загуди, Кроз ваздух носе својиј браћи гласе, Да се из ропства словекство буди...... Podlistek. STANKO VRAZ, OĆE SLOVENSKIH ILIRCE . (Konec). Med slovenskimi Ilirci zavzema Stanko Vraz prvo mesto. Vraz se je rodil 1. 1810 v Cerovcu na Sp. Štajerskem. Prvotno njegovo krstno ime je bilo Jakob, istotako je poslovanil svoje rojstno ime Fras. Posvetil se je z vsemi močmi ilirizmu ter mu ostal zvest. Iz Vrazove prve pesniške dobe, ko je pesnil še slovensko, se je ohranilo prav malo. L. 1838. se je preselil v Zagreb ter tam potem izdajal v ilirskem jeziku svoje poezije, ki jih pa preveva pravi domači slovenski duh. Kot tajnik «Matice Ilirske* je bil središče literarnega gibanja v Zagrebu. Vrazov ilirizem je čisto literarnega značaja, Vraz je hrepenel poumstvenem probujenju Jugoslovanov. Kljub temu pa ni ostal ravnodušen k tedanjim političnim razmeram na Hrvaškem. Ko je videl, da se je Gaj udinjal v službo Dunaja, kar je utegnilo prinesti Hrvatom le škodo, je pretrgal vse vezi z Gajem, kar je storila tudi večina Vrazovih sovrstnikov in sodelavcev. Nemštvu napoveduje Vraz boj do skrajnosti. Z ozirom na delovanje štajerskih Slovencev piše Muršecu: Почеше борбе!...... Смело ко орли По крћавом разбојпшту јунаци лете Скидајућ ланце тешчога ропства Зубима кољућ', своје јаде свете!... Почеше борбе!..... Пуши се крвда, Кости се ломе, шкргућу зубп, У борби гинућ' вечни жпвот ствара, Onaj, ко своју домовииу љуби. Betman-Holveg i Lojd Zor/ ! Interesanto je donijeti nekoliko riječi o poslijednjim izjavama glavnih faktora ovcg svjetskog rata, na temelju kojih izjava dade se sa dostatnom sigurnošću zaključiti, kakovo je sadašnje stanje u zemlji i na ratištima, te na temelju istih zaključaka moguća je približna slika budućnosti i konačnog riješenja ovog velikog spora. Dok se u izjavi, danoj po Betman-Holvegu u Reichstagu opaža mirniji ton i ne nalazi se više sigurnih izjava 0 budućoj vladarici svijeta Germaniji, dotle nalazimo u riječima ratnog ministra Lojd-Žorža kategoričku i tvrdu odluku voditi rat do konačnog i bez-milosrdnog uništenja Germanije. Bet-man Holveg iznaša teškim srcem historijat istupa Italije protiv centralnih vlasti, a još pečalnije se obraća na pitanje istupa Rumunije protiv Austro-Njemačkoj. Nastojao je u svemu dokazati krivicu Rumunije i njeno nelojalno ponašanje, koje bijaše već od početka rata upućeno na to, da što više profitira od neutraliteta, te da, obogativši se. navjesti rat Njemačkoj i Austriji Želeći pcdignuti i onako pali duh u Germaniji, kuša Betman-Holveg da j sa nekoliko ispucanih fraza o njemač- ! koj nepobjedivosti svratiti pozornost njemačkog javnog mnijenja od teških poraza, koji stizavaju Nijemce na! francusko-engleskom frontu. Porazi su tako zamašiti i veliki da ih nije mogao Betman-Holveg u imoići, nego je istinski priznao težak položaj, koji Njem- j stvo danas proživljuje. odbijajući od sebe navalu milijonovih savezničkih; armija. Nadalje državni kancler hoće da • pred svijetom opravda uzrok rata, te i nastoji baciti krivicu na saveznike, koji; danas neće pod nikakove uvjete da j sklapaju mira, Betman Holveg priznaje, 1 da je mir još dalek i da Njemačka ide i u susret sve težim i težim danima, jer su I saveznici tvrdo odlučili sklopiti takav mir, kakvog Njemačka ne može da primi. Najteže se je oborio u svom govoru na Englesku, za koju je izjavio da je organizovala protiv Njemstva svjetski bojkot idući za uništenjem gladju Njemačke. Sredstva upotrebljena od Engleske u borbi za uništenje Njemačke nazivlje Betman-Holveg zločinačkim i protučovječnim. U nastavku u najjačem momentu svog govora ustvrdio je kancler, da ne može biti njemačkog javnog radnika, koji bi na odgovornom mjestu propustio bilo koje sredstvo proti egoističkoj Engleskoj; pak ako bi se našlo takovog čovjeka, koji bi se toga žacao, da bi ga trebalo smjesta objesiti. Uopće govor njemačkog kanclera nije više bojovan, nego je sasma mirnog tona, kušajući umiriti sve više rastuće nezadovoljstvo u njemačkom narodu. Naprotiv u izjavi Lojd-Žorža nalazimo odriješitost rijetke vrsti, koji odgovarajući na prijetnje Njemačke, izjavljuje, da će Englezi i saveznici izdržati do konca i da neće položiti oružje dok okrvavljena Njemačka ne bude molila za mir na koljenima. Nadodaje, da sa Njemačkom, koja nije prolila ni jedne suze, kad su engleski gradjani nepripravni morali na poljanama Belgije izdržavati otrovnih gazova i raznih dum-dum metaka, neće biti pardona ni milosrdja, nego da će morati iskusiti težinu svih onih grozota, koje su proživjele pregažena Belgija i okrvavljena Srbija. Grozote ovoga rata moraju poslužiti školom i primjerom da se ne bi ova-kove strašne borbe u budućnosti morale ponoviti, te radi toga moraju biti primjerno kažnjeni oni, koji skriviše ovakve grozote. Ne može i ne smije biti govora o samilosti nad Nijemcima, ne može se i ne smije stati na pol puta, nego se mora definitivno odalečiti sa kruglje zemaljske krivce ove svjetske klaonice. Usprkos toga što konac ovoga svjetskog rata" nije blizak, ipak je sa sigurnošću ustvrdio Lojd Žorž da se znade kakav će biti i da će krivci biti ekzemplarno kažnjeni. Prelazeći na razne saveznike kazao je, da su jednodušni u svemu i da «V borbi s tako nesramnim in krivičnim nasprotnikom, kot je podli Nemec, zdi se mi vaše delo preveč idilično in vaša nada na pravičnost vlade (avstrijske) neutemeljena. Vaše upravičene zahteve glede svete slovanske stvari ne najdejo odziva. To je jasno. Vzemite za pravilo srbski rek: kdor tebe udari s kamnem, ti njega s sekiro. Edino to velja na zapadu. «Na vprašanje, kaj naj storijo Slovenci, odgovorja Vraz: V prvi vrsti Širite prosveto in okrepljajte duh narodnosti, iz naroda iztrebite vsako upanje na pravičnost vlade.... Drugače je zamanj naš trud, če ne bodemo pripravljeni, če ne bo-demo duševno zreli in osvobojeni nravstvenih vezi tujinstva, odidemo pri prvem svetovnem razburjenju s praznimi rokami s pozorišča». Vrazova srčna želja je bila združitev vseh Jugoslovanov. Slovani so reševali druge, sami pa so ostali pod tujim jarmom. « Pride čas maščevanja» piše Vraz «ko prinese mučeno Slo-vanstvo (moja mati) svoj težki križ na vrh gore, takrat se zruši krvavi žrtvenik in postavimo večne hrame Bogu in Slavi». - Vraz je dopisoval z vsemi tedaj živečimi odličnimi zastopniki slovanskih narodov : izmed Čehov je imel zveze s Šafarikom, Čelakovskim, Palackim, Kollarjem in drugimi. Poseben prijatelj Vrazu je bil Rus Sreznjevski. Skupno sta prepotovala slovenske kraje in bila v stalnem dopisovanju. Delovanje Vrazovo je naletelo na hud odpor avstrijske vlade in mažaro-nov. Mažaroni so mu očitali, da so ga zmotili — rublji. Na njih 'predbacivanja odgovarja Vraz jedrnato: «Ta novica — je jasna laž. Oprostite, če bi mi imeli svetle rublje, bi bili vi (Mažaroni) že davno v naših žepih*. Tudi avstrijska vlada ga je smatrala za «ruskega agitatorja* ter prepovedala ilirsko navdahnjeni mladim dopisovanje ž njim. Strah Avstrije pred ilirizmom se vidi tudi v tem, da se danes na slovenskih srednjih šolah predava o ilirski literaturi le mimogrede, dijaki niti pojma ne dobijo o ilirskem pokretu ; dasiravno pripada Vrazovo delovanje davni preteklosti, vendar še obstoja vladina bojazen. Vrazova glavna dela so: «Djula-bije», «Vjenac soneta», «Glasi iz dubrave žerovinske», «Gusle i tambura* ter zbirke slovenskih narodnih pesni. «Djulabije» in «Vjenac soneta» se prištevajo med najboljšo ljubavno poezijo, hrvaškega slovstva. Ni naš namen podati literarno razpravo o Vrazu, marveč očrtati Vrazovo delovanje za združitev Jugoslovanov. Zato se omejimo na njegove «Djula-bije», ki so jako pomembne za sedanjo dobo. Med tem ko čta prvi in četrti del Djulabij posvečena Vrazovemu idealu — Ljubici, opisuje drugi del lepoto Vrazove domovine — Štajerske, tretji pa podaja razvoj ilirizma ter navdušuje Jugoslovane k skupnemu delu. V drugem delu toži Vraz tudi o silnem ponemčevanju Štajerske. Kot vzrok tega zla navaja Vraz ne samo krivič-nost vlade, marveč tudi pomanjkanje žive narodne zavesti. „O saia znam zašto Tuži Slava mati: Gradi su nevjerni, Sini renegati, Oj grade, oj gradel Spasi ime tvoje, Te meni povrati Sinke majke moje". V tretjem delu slika pesnik trpljenje Slovanstva in nasilja naših vragov, ki bogatijo na naš račun. Ne smemo pa obupati na boljšo prihodnjost: pot k svobodi je dolga in trudna, toda osvoboditev mora priti. Dalje opeva Valentina Vodnika ter zahteva na njegovem grobu napis: «Večna slava pevcu oživljene Ilirije*. V svojih Djulabijah poživlja Vraz vse Jugoslovane na skupno borbo. Krasna je 118 kitica: Kdor se je le en dan častno boril za Slovanstvo, temu ne bode nikdar snet venec z glave. (Prirejeno po: КулаковскШ «Ил-лнризм1.», Grafenauer „Zgodovina slovenskega slovstva", Stanko Vraz «Dju-labije»). Бг. ?9 СПОВЕНСКИ ЈУГ з separatnih dogovora nema i ne može biti. Svi su saveznici tvrdo odlučili izdržati do konca. Što se priprema i tehnike tiče oni su dostigli Nijemce a u budućnosti će ih daleko nadmašiti. U Engleskoj je rat popularan, te ga engleski športski duh lako snaša i -dovesti će ga do pobjedonosnog konca, .kao i svako drugo djelo, koje hladan a praktičan Englez poduzme. Što se tiče Francuza to su oni pokazali na Marni, pod Verdenom i na Somi. Njihov patriotizam nema para u historiji naroda, te će ga tekar potomstvo po zasluzi ocijeniti. O velikom ruskom narodu ne treba ili govoriti. Njegova je dobrodušnost poznata bila Nijemcima te se usudiše na ovu vratolomiju. Istina, da je trebalo dosta vremena, dok se je Rusija probudila, ali će isto tako pomalo prestajati jaka mržnja na narušitelja svjetskoga mira. << Rusija će se boriti do poslijednjeg čcvjeka», — tako je zavr-■šio Lojd Žorž. Moja četa. Nikoli prej nisem videl takih vojakov. Delali so kaKor stroj, poslušali in ubogali so kakor otroci, borili so se kot levi. Sedem jih je bilo Slovencev, vsi drugi — ponosni sokoli Bosne in Hercegovine, navdušeni za svojo svobodo, pripravljeni umreti za svoj narodni ideal. Njih sovraštvo do Švabe je bilo prirodno in ukoreninjeno, njih sovraštvo do Bolgarov pa je bilo divje, vzklilo iz globokega, nepremagljivega ogorčenja. Oni so krivi, da je propala Srbija! Ko smo bili še v Odesi in vežbali ob morju, ali krog sedme stancije, ali na Stre-ljiškem polju, sem jim večkrat velel sesti krog sebe ter jim pravil o ciljih velike vojne, o zmagi Slovanstva, o naši lepi bodočnosti. Petsto oči je bilo uprtih v mene, petsto odkritosrčnih otroških oči. Nihče se ni ganil, sleherni je poslušal pazljivo in napeto, kot da posluša besedo božjo. Će sem jim razglašal telegrame o zmagah generala Brusilova z gromadnimi številkami ujetnikov, zavojevanih topov in drugega vojnega plena, so se radovali, kot deca. Toda, kadar sem jim pravil o verolomstvu Bolgarov, so se jim svetile oči, kakor se svetijo divjim zverem pred napadom na žrtev, mnogim je šinila kri v glavo, med njim je nastal šum in nestrpno so spraševali: „Kedaj že enkrat pojdemo na Bolgare?" „časa je še dovolj, sokoli," sem jih tolažil, „še dolgo ne bo vojne konec. Čakajte, ■da Romunija nastopi, potem kmalu napoči naš čas." In potolažili so se. Vežbam v streljanju in v borbi z bajonetom so sledili s posebno vestnostjo. «Močno drži puško, brate, kadar suneš, da ti je vrag ne more spuliti iz rok in poglej srdito in grdo, da se te bo prestrašil, pasje-dlakec bolgarski,* sem večkrat dejal enemu ali drugemu. Dobrodušno se je nasmehnil možakar, potem pa sunil in pogledal res tako grdo, da bi skoro mene postalo strah. MoJe Slovence so ljubili kot rodne brate. Za red v četi je skrbel narednik Nikola. Kakor skrbni gosdodinji so mu bile oči povsod: sedaj v kuhinji, sedaj v pomeščenju, sedaj v skladišču ali delavnici. Poznal je vsakega vojaka, vedel, komu je treba podplatov, komu hlač, vedel, za kaj je sposoben ta, za kaj oni. Vsak dan zjutraj mi je javljal vestno in spoštljivo o stanju čete, o potrebah in nedostatkih. Oficirji so bili vestni In navdušeni za vzvišeno idejo. Joža je bil Slovenec, Obrade Hrvat, Musa pa Srb. Pozneje sem dobil še enega, Otokarja, Čeha. toda tega so mi kmalu vzeli in prestavili k drugi četi. Držali smo v četi strogo disciplino, toda razmerje med nami in vojaki je bilo svobodno, družno, tovariško. Ljubili so nas in zaupali so nam. Kako globoko je bilo njih zaupanje, so pokazali težki dnevi krvavih bojev. Prvega boja 25. avgusta se žalibog nisem udeležil. Načelstvo me je poslalo po važnih opravkih v nekatera mesta notranje Rusije, in ko sem se vrnil v Odeso, je divizija Že odšla. Brzo sem napisal in oddal svoje raporte ter odhitel za polkom. Čez štiri dni sem ga našel. Ves polk je ležal v rezervi na prostrani poljani. Na obzorju so eksplodirale bolgarske gra- ; nate in šrapneli. Proti večeru sem našel svojo četo. Sprejeli so me z nepopisnim navdušenjem. „Naš kapitan je prišel," je šlo od ust do ust. Vojaki so me obstopili ter mi moleli svoje poštene, zagorele roke v pozdrav. Ko se je narod malo pomiril, je pristopil narednik Nikola, ter strogo pt predpisu zajavil, da je četi v posljednem, to je prvem boju, izbito iz stroja 14 vojakov, 13 ranjenih, eden pa ubit; sicer da ni nič novega. Z oficirji sem še dolgo besedoval. Pili smo čaj, tudi nekaj žganja se je našlo. Zasnuli j smo pozno v noč. Prihodnje dni smo imeli opravka, sedaj na tem, sedaj na onem krilu. Največ smo trpeli pod artilerijskim ognjem. Naši junaki so prenašali to nadlogo s pravo potrpežljivostjo, celo s humorjem. „Čakaj, vrag prokleti," je siknil ta ali oni, «se že spoprimemo spet enkrat od blizu, potem boš videl, kdo smo mi, pasjedlakec izdajalski.* Nekega dne smo ležali kot rezerva tik za bojno črto, ko pride povelje, naj rotira cel polk na desno. Da nebi nastalo nesporazum-ljenje, ter nebi prednje vrste mislile, da se splošno odstopa, je bilo zaukazano, odkorakati v koloni dvojnih redov. Uredili smo čete, postavili jih v dvojne rede, in polk je korakal, kakor na vežbališču, kakor na paradi. Bolgarska ..artilerija je kmalu zapazila ugodni cilj, ter začela sipati šrapnele. Polk je nadaljeval svojo pot v popolnem redu. Enakomerno in čvrsto so stopale vrste: ena dve, ena dve. Bolgarski ali nemški oficir, artilerijski opazovalec, se gotovo ni mogel dovolj načuditi taki. rekel bi, nedosegljivi disciplini. Ko smo prišli v žleb, kjer nas sovražni opazovalec ni mogel več videti, smo zavili na levo ter mu zmešali štreno. Še dolgo, dolgo so padali šrapneli v prvotni smeri našega marša, mi pa smo nemoteno speli proti svojemu cilju. Četrtega septembra smo ležali zopet kot rezerva za bojno črto. Popoldne je letal nad nami sovražni aeroplan. Vedeli smo, da si je dobro ogledal naše razpoloženje. Ko se je spustil za sovražnimi linijami, smo razporedili čete v prigotovljena kritja. Čakali nismo dolgo Kmalu se je začela silna kanonada. Šrapneli in granate so padale na mesto, kjer je bilo naše taborišče — prazno, kajti vse se je poskrilo po jarkih. Rezultat velikega napora in bezprimerne trate municije je bil smešen. V celem polku sta bila ranjena, in to lahko, dva vojaka. Ko je proti večeru kanonada utihnila, smo se naselili zopet v svojih šatorih. Kuharji so pripeljali večerjo. Vojaki so povečerjali in kmalu Je zamrlo vse taborišče. Le stražarji so hodili gori in doli pred svojimi četami. Njih silhuete so se odrisovale na temnomodrem, jasnem nebu, posejanem z zvezdami. Z oficirji sem, kakor po navadi, tudi ta večer posedel po večerji pri čaju v razgovoru o tem in onem. Musa nam je zapel zabavno pesem, vsi smo bili dobre volje, le Obrade je bil nekako potlačen in otožen. Kot bi že občutil mrzli dih smrti 1 Ob enajstih smo pogasili sveče ter legli. Toda naš počitek je bil kratek. Ob polnoči nas razbudi brzo, močno streljanje pušk in strojnih pušk v prednji vrsti. Kmalu zatem so začeli grmeti i naši topovi, razpoloženi v sredini med nami in prednjo črto. Hipoma smo bili vsi na nogah. Jasno nam je bilo, da so Bolgari, ki po dnevi niso mogli ničesar opraviti, poskusili svojo srečo po noči ter napadli. V par minutah so bili šatori razdrti in vojaki so pripravljeni k odhodu, pripravljeni na vse. Pogovoril sem par besed z njimi. Vsi so bili bodrega duha, ne enega plašljivca ni bilo med njimi. V tem je prišlo povelje k odhodu. Korakali smo proti bobnenju topov. Kmalu smo bili na vrhu. Razporedili smo čete v bojni red. Pri tem Je bil ranjen poveljnik bataljona, hrabri podpolkovnik S. in nekoliko vojakov. Poveljništvo bataljona prevzame kapitan tretje čete, ki je bil najstarejši. Moja četa dobi prva povelje, da gre v boj no linijo, desno od mene nastopa druga četa. »Naprej I" Kot en mož se vzdignejo Junaki. Krog in krog je še tema. Vsg spe v smeri, odkoder se čuje ropot pušk in strojnih pušk. Na čelu druge čete pade junaški poročnik Petre. Tu se zgrudi smrtnoranjen vojak, tam zaječi ranjenec, z mrzlim, jeklenim žvenkom vrše nad nami izstrelki topov, zamolkle detonacije, pietresajo temo, kakor razjajeni sršeni brenčijo mimo naših ušes svinčenke, projektor razsvetljuje z izdajalsko svetlobo prostranstvo, — vse to ne moti junakov. Kakor na vežbališču korakajo naprej. (Nadaljevanje.) Црногорци ступају у наш Одред. Из Америке je стигла група Црно-гораца у Владивосток. Преко угледног Црпогорца у Владпвостоку г. Мило-вана ToMiiha, они су се обратнли нашем ковзулу у Одеси г. М. П. Це-MOBiitiy с питањем, да ли могу сту-пити у Одред. Г: конвул Цемовић одговорио им je следећим телеграмом: «Сви ћете вл радо бити примљени у одред. Вековна борба Црногораца за срдске пдеале нарочито сада на-лаже на свакога од њих свету дуж-ност хлтатл у редове српске војске, као што хнтају cbii Срби, Хрвати и Словенцп из свију наших југословен-ских земаља.» СРПСКИ ПРОФЕСОРИ HA ПЕТРО-ГРАДСКОМ УНИВЕРЗИТЕТУ. Историјско-филологички факултет петроградског уллверзлтета позвао je диа професора беиградског уннверзи-тета — ллнгвлсту A. И. Белића и историчара С. JI. Стапојевића — да прочлтају у текућој школској години евоје лекције. Професор Белвћ држаће преда-вање o одкошајима југословенског језика те o образовашу срлскс-хр-ватског језика. Стаиојевић предаваће 0 раевитку вародне свијести код Хр-вата и Срба те o ноетанку савреме-ног политичког устројства у Србији. »--i— SPOMEN JUNAKU t MARTINU K. ...... Otišao si kao neznan izmedju junaka — onamo, gdje — carstvuje ona, što je zavidila Tvom mladom životu.... O ranoj jeseni, —udolini oko sela Kokardže, predao si silama — duh svoj, — onim silama, koje su naši preci obožavali po šumama — oko dubrava i voda.... Martine! Tvoj posli- jednji uzdah!..... — I kad Te ona željezna neman — crna nosila iz domovine — daleko, Ti si kazao, da ćeš se vratiti! Ali ideja sveta, — ona te vodila dalje i dalje — tamo negdje, gdje se tiho, lagano razdanjiva! — Ti si otišao!.... I kad su sjene dolazile, — vukle se, da Ti zarinu nož u srce — da umreš. Išla je s njima ona, što nosi — vuče za sobom crni neprijatni flor! — Iste noći, kad je srce Tvoje srtalo za csvetom — za slobodom, — došao je andjeo bola, smrti i zaklopio Ti teškim svojim olovnim krilima vjedje!.... I mirisala je noć od rose i krvi mladog junaka!.... — Tebe čekaju kod kuće, da se vratiš — u svoj kraj, — selo svoje. 1 reći će oni, koji se vrate, da si pao slavno u borbi za slobodu domovine svoje! Potporučnik M. K rodio se u Hrvatskoj u malom selu na Dravi - bilo mu je tek 22 godine. Stupio je kao potporučnik kod II. puka 1. srpske dobrovoljačke divizije. Kao prijatelja i druga — svi su ga voljeli i žale maloga Martina. Sudjelovao je u svim poslijednjim borbama. Lako ranjen u ruku — nije htio da se vrati i srtao je dalje kroz vatru, dok ga ne pogodi kugla izdajničkog ne- prijatelja — u trbuh. I pade k zemlji zauvijek —- zauvijek! — — Tebe Martine više nema! Ti što si provodio dane samnom — tamo za rijekom Volgom, — kratio čas težak pjesmom našom uz gusle! — Tvojoj Hrvatskoj domovini — donijet će pozdrav drugovi Tvoji i kazat će — da si ispunio dužnost — krv da je pala na okove teške, što su je stezali! Vječan Ti spomen! БУГАРСКА ЗВЈЕРСТВА НАД РУСИМА. O дивљаштву Бугара, o нечовјеч-ном поступку са заробљеним Русима, доносили су савезттчке новине врло често у посллједње вријеме. У Петро-граду постој i нарочити одбор, који се бави прикупљањем података o гедјелима Нијемаца, Мађара, Турака и Бугара. Ha жалост, материјала ne фали. Премда Бугари до иступа Румуњ-ске нијесу имали прилике, д\ се бо-ре са Русима и да им допаие тако који заробљени Рус, ипак су се по-журшш, да покажу животињску ћуд кад евојлм ослободиоцима. Прилика им се пружила, кад су пз Њемачке и Аустрије послали у Бугарску на радње неколико група заробљених Руса. У нашем je листу блло већ говора o бугарским гњусним дјелима и иаведено je неколико примјера, којих иначе имаде безброј. Пссллје првпх сукоба у Добруџи прпповиједалп су нам рањепи нашп добровољци и руски војницл и офи-цири, да cv наилазили на изнака-жене љешлке палих војиика. Светили су се Бугарл мртвлма, што ни жи-вотиње не раде. Међу рањеницима, који су стигли из Добрууе послијед-н>их даиа, бло je једаи руски војник, коме су Бугари одрезали језик. До-иао je несретним случајем у руке Бугарнма, па кад су кукавичкл из-лаказлли жива човјека, послали су га натраг к Руслма. Бивало je у стара времеиа, а и данас се догађа да појединац изведе какво дјело, због чега се његови ближњи морају стлдјетл, па кастоје да то и сакрију. Но Бугари, рођена крвна браћа Ма-ђара и Турака, ни мало се не стиде ii не крију својих дјела. Ваљда ми-сле, да ће изгледати внтешкпји и страшнији својим непрлјатељима. Huje блло потребно, да свему свијету об-јаве, како нијесу никада били Сло-вени, нити желе с њима имати ика-кве везе. Њихова злочинства говоре јасно, јер благородна словечска душа није у стању замислити, што су Бу-гари извађали без устручавања. Саевим je разумљшзо, да су Руси и наши добровољца моралл казнитп Бугаре за толике зулуме и зато се у лввјештајлма нз Добруџе не говори o заробљеаицима, осим рањених. По-слије безбројних доказа o звјерстви-ма Бугара ваљда се веће аћп још који наивњак, који ће тражлти, да се разликује влада од народа, јер да само Фердинанд ратује еа Русима. Држимо, да je страшна иеиравда и уврједа лашим и руским војиицима, који иролијевају свију крв против Бугара ii њлховлх савезника, да се још увијок може наћи каква кезна-лиц-!, којн таквим писањем шкоди словепској ствари, иа макар то било i и «bona fide». Међутим можемо кон-i статовати, да руеки гарод пма са-свим друго мишљење o Бугарима и да га неће пољуљатл макар ко. Слу- 4 ОЛОВЕНСКИ ЈУГ Бр. 29. шајућп приповиједање раа>етшх рус- j ких официра и војника и гледајући њихово братпмљење са нашим добро-вољцима, прелазимо мирно преко та-квих дјетињастих испада. Недељни преглед. Рати ште. Руско се наступање развија оштрим темпом у три важвија правда, на вла-димир-волињском, бржезанском и халич-ком. Свуда без обзира на јаки отпор који Аустро-Нијемци супротстављају, не-савладиви орлови руског Имиератора побједоносно напредују. Најјаче се борбе воде око Халича, некоје утврде којега су већ заузете тако, да je сам град разорен и у пламену. Јужније, армија генерала Лечицког успркос непогоди и тежини терена константно напредује, заузевши све пролазе источно-галициј-ских и буковинских Карпата. У овој послиједњој недјељи успјело je арми-јама генерала Брусилова заробити преко 11.000 нерањених Аустро-Нијемаца и Турака. У осталом борбе се воде веома жестоко и сваким даном примају све више и више карактер опћенитог сра-жења, којим ће се евентуално свршити јесенска кампанија. Ha румуњском сјеверном и сјеверо-западном фронту опажа се ваступање Аусгро-Нијемаца, да ее приближе Крон-штату. Ha 20 километара пред Сибињом код Владени, Румуњи стадоше на пут Нијемцима u заметнуо се крвави бој, у којем су Нијемци били разбити и да-леко натраг на запад бачени. Ha добруџ-ском фронту денонстрацпја, проведена прелазом Румуња преко Дунава, потпупо je постигла своју сврху, ради које je била подузета. Нападнути Бугаро-Нн-јемци у исто вријеме са двије стране морали су напустити своје првашње положаје и дале^о јужно отстунити, прогоњепи од савезничких румуњско-руско-српских армија. Преко осамдесет километара морадоше разбивени Бугаро-Турци отступити, те се борбе' данас воде no прилици на истом положају гдје су се водиле у почетку бојева на добруч-ској територији. Нашој славпој I. добро-вољачкој дивизији пошло je за руком зарОбнти два потпуна турска батаљона n 14 бугарских топова.Нагаи потпуно одморени преузеше заједпо са Русимаи Румуњима поновно енергично насту-пање, те, разбивене на главу Бугаро-турке li Нијемце гоне к границама Бугарске. У колнко су енергички савезпиди стисли Бугаре са сјевера, у толико су им још теже pane задали уједињени савезници под Солуном. Од 16. септем-бра преузето паступање Срба, које je започело упиштен>ем Бојаџијева, код Малка-Ниже дало je Србима великих трофеја у топовима, број којих пренаша 32. Изапрве побједе пођоше јуначке дивизије даље, те заузеше послије кр-вавих борба висове Кајмак-Чалано, који представљаше за Бугаре прву утврђепу лииију к Витољу. 21. сеитембра, и&а, како су одбили неколико жестоких бу-гарских јуриша, пођоше СрОи даље, те разбише Бугаре, заробише 4 пољска и 4 брдска топа и прођоше рпјеку Црну. Прогоњени Бугари супротставише очајан отпор у селу Старков Гроб, но na кратко вријеме, јер их јуначки.српскп соколови сломите и далеко потераше к Витољу. Заузећем Старкова Гроба били су Бугари присиљени отступитн из рајона Бптоља, којем се Срби прибллжише са једпе стране na 10 кил., a француско-руске војске с друге страпе na псто толпку удаљеност. Ha Балкапу се je догодно важан догађај који може судбоносно дјеловати na даљњи развој опорацпја. Искрцапе та-лијанске трупе у Сантп-Кваранта брзим маршевима ааузимају једпо мјесто за другим у јужном Ениру, те се прибли-жују леђима лијеаог бугарског крпла, које lie се nafin између двије витре. IIo-ложај издајничких Бугара je сваким даиом очајиијп, те се прпблшкује велшш дан казне. „Nemamo hljeba." «Novine» od 30./VIII. donose dopis iz Klanjca (Hrvatsko Zagorje): „Nemamo kruha. Kako prošle tako se i ove godine opaža u našem kotaru velika oskudica kukuruza. Budući da zagorski seljak jede većinom kruh od kukuruznog brašna, to svako može da si predstavi sliku o stanju onih siromašnih porodica, koje su počele kupovati kukuruz već od Božića. Sada je već prošlo mjesec dana, otkako se ne može dobiti kukuruza ni za lijek, a još treba dva mjeseca dok novi sazre.» Zabrana ćirilice. („Edinost" 2./1X.). „Dalmatinski pokrajinski školski savjet javlja : Po naredjenju c. kr. ministarstva prosvjete, neće se smjeti od početka školske godine 1916./17. više učiti ni u jednoj školi ćirilica." («Edinost» 15./VIII.) javlja da slove-načko stanovništvo Trsta zahtjeva tečajeve za slovenačku učiteljsku školu. U Trstu ima dovoljan broj slovenačke djece, koja bi mogla posjećivati ovu školu. Roditelji ove djece nestrpljivo očekuju vijes tod mjerodavnih o ispunjenju ove mo|be. Из Црне Горе. („Цетињске Новине" 24. Vili.). «Суд ц. и кр. окружпог заао-ведништва на Цетињу осудио je: 1. 28. VII. 1916. житеља Јосу Видова Бањовића из Папрата, Пјешивачке ка-петаније, ради злочина против војие силе државе означепог у §-у 327 в. к. з., почињепог пеповласним поседовањем једне модерне ерпске каваљеријске ка-рабинке са 32 метка на тешку тамницу у трајању од 8 годипа. 2. 28. VII. 1916. житеље Јагоша Ђуричића cima Апдрије из Кобиљдола, капетаније Цуце, радп злочина протиг^ војне силе државе означеног у §-у 327. в. к. з., почињеног пеповласпим поседо-вањем једпе модерне турске војпичке пушке са 380 метака и једног црпогор-ског револвера великог калибра са 18 метака, и Симу Ђуричића из Кобиљдола, капетаиије Дуце, ради злочипа против војпе силе државе означепог у §-у 328-в. к. з., почињепог неповласним посе-довањем једне модерне руске војнпчке пушке за 140 метака, све на тешкутам-пицу у трајању од 15 годипа.» Београд у мађарским заставама. Овдашњи трговац и наш прија-тељ г. Павле Секулић даровао ja поводом доласка српског генерала г. М. Живковпћа у Одесу, 50 руб., за наше рањепике, занесен њиховим јуначким дјелима и ратним успјесима У Добруџи. Војни свештеник, јеромонах г. Георгије Хоџнћ, предао je Kp. Cpi-ском Конзулату 50 руб. за ерпске бјегуеце, што се уврштава у суму за «наше рањеникек Из мјеста Малвцево (Тамб. губ.) ноновно нам je послао Стеван Ш. 9 руб. Приложише: Стеван Ш. 3 руб.,. Урош Т. 3 руб., Михајло У. 2 руб. li Лазар Ђ. 1 рубаљ. Добровољац Бранко И., стигавши у Одесу, сјетио се поновно наших рањепика n предао нам je 5. руб. Свима цридагачпма и скупља-чима захваљујемо, што не заборав-љају своје јуначке браће, који про-лише крв за слободу. СВЕГА, са данашњим прилозима, примили смо за «наше рањенике» 810 рубаља и 76 копјејки. За „Словенски Jyru. Ерсфесор одсске универзе г. Бо~ рис Мнхајловић Љупунов, приложио je «Словенском Jyrv» 10 руб., да u na тај начин докаже своју љубав за-Југословене п љихову борбу за сло-боду. Г. Љапунов излазио je увијек на сусрет нашем уредшштву и оа највећом љубазноигћу чинио услуге у свему, због чега смо се na њега обраћали. Срдачно му захваљујемо. Г. Павле Секулић приложио je осим за «паше рањепике» п «Слов. Југу» 50 рубаља, цијеиећи важпост пашега листа у раду за ослобођењс и уједињењо свега нашег парода. У име иаших читалаца лијегш захва-љујемо. Дозво.геио војиом цскзуром. Одеса, 24. септ. 1916. r. Тип. Акцјон. КЗжно-Русскаго 0 ва Печ. Atna Одесса. Ha француско-енглеском фронту на-предовање савезника се све више шири на iicTOK. Снага и множина савезничхе артиљерије надмашује у велике ње-мачку. Сваки даа пада no каково утвр-ђено мјесто у руке побједоноспнх фран-цуско-епглеских војска, које ne познају потешкоћа за постигнуће велпког циља — побједе. Вијести из домовине. Разне вијеети. нисављевића паписао писмо дат. Гра-бовац 30. дедембра 1914, адрееирано на Радована Стаиисављевића у Питсбург, Норд-Америка, у којем огшсује прилике, a варочито ратне. Оптужени пориче да je писац инкриминиранога писма. Ради пзвиђења веких чињенида, расправа je одгођена.» Српски ратни брод у Солуну. («Но-вине>, 30. YIIL). «Exchange Company* јавља, да je прн доласку руског копти-гента у Солун прнсуствовао и први брод српске ратне морнарице, једна торпед-њача, чија je момчад Русима одушев-љепо клицала». Забрањене књиге. («Новипе» 2. IX.) «0д «Хришћанске књижипде» издане год. 1900. у Српској Штампарији у За-гребу забранио je бан раширивање све-зака бр. 3., 5., 7. и 8. У забраии се вели да je садржај ових списа подесан за пропагирање велико-српских тежња. Пре-кршај овог наређења кажњавају поли-цијске власти глобом до 600 круна и затвором до два меседа. Сегединска звона. «Szegedi Naplo» (25. YIII.), суморно и огорчено пише, како je дошао ред да се из цркава горње вароши скидају звона. Већа су морали разбијатп да не би рушили торњеве. Maca je жа-лосно стајала пред црквама и no ули-цама, док су руски заробљеници скидали, товарили и терали кола са зволима. Улице n тргове je прекрила гоиила света која je плакала, a то се Русима свиђало. ОД УРЕДНИШТВА. Сваким нам даном стижу од na-шнх људп писма, у којима nac моле да потражимо адресе разиих њихо-впх dotjaua u позпанпка. Досада смо ми, ако нам било могуће, одговарали. Пошто je то путем листа — из разум-л>пвих разлога — немогуће чппитп, то молимо да се у будуће na nac у том смислу ne обраћају. Ako ko мисли или знаде да се њему позпата особа налази у зароб-љепиштву у Русијп, пека ce обратџ na сЦентралБИое спјзавочное oiopo длн военнопл^ннмхЂ» у Петрограду. Издаватељ п одговорпи уредпик: Милован К. Митричевић.