GEOLOGIJA 28/29, 219—237. (1985/86), Ljubljana
UDK 552.3.42.43.46:551.763.78(497.13) = 862
Kredno-tercijarne granitne i metamorfne stijene u dodirnom
području sjevernih Dinarida i Panonskog strukturnog kompleksa
Cretaceous-Tertiary granitic and metamorphic rocks of the adjoining
area of the northern Dinarides and Pannonian Mass
Jakob Pamić
Geološki zavod, Sachsova 2, 41000 Zagreb
Sažetak
U radu su prikazane geološko-petrološke karakteristike granitnih i
metamorfnih stijena koje se javljaju u zoni Bukulja-Cer-Motajica-Mosla-
vačka gora, u dodirnom području sjevernih Dinarida i Panonskog struk-
turnog kompleksa. Granitima i metamorfnim stijenanaa te zone pripi-
sivana je skoro 100 godina prekambrijska do heroinska starost, no bez
ikakvih dokaza. U radu se prezentiraju izotopni podaci koji, međutim,
dokazuju krednu i tercijarnu starost tih stijena. Stijene granitne asoci-
jacije obuhvaćaju različite varijetete granita, granodiorita, kvarcnih
monconita, kvarcnih diorita i gabra. Udružene metamorfne stijene su
predstavljene pretežno različitim varijetetima gnajseva, tinjčevih škri-
Ijavaca i amfibolita Abukuma tipa. U diskusiji je iznesena pretpostavka
da stijene kredno-tercijame granitne asocijacije s prostorno udruženim
metamorfnim stijenama predstavljaju površinske relikte drevnog mag-
matskog luka i da su one mogle nastati u području subdukcione zone
duž koje se vršilo konzumiranje mezozojske oceanske kore dinaridskog
dijela Tetisa.
Abstract
The paper deals with geology and petrology of granites and asso-
ciated metamorphic rocks stretching in the zone Bukulja-Cer-Motajica-
Moslavačka Gora in the adjoining area of the northern Dinarides and
Pannonian Mass. The granites and metamorphic rocks of the zone have
been treated through many decades, but without any evidence, as Pre-
cambrian to Hercynian in age. In the paper are presented isotopie data
which point to their Cretaceous to Tertiary age. Rocks of the granite
association include varieties of granite, granodiorite, quartz monzonite,
quartz diorite and gabbro. The associated metamorphic rocks are re-
presented by varieties of gneiss, micaschist and amphibolite of the Abu-
kum-type. It is presumed that the Cretaceous-Tertiary rocks of the gra-
nite association and the associated metamorphic rocks represent super-
ficial relics of an ancient magmatic arc and that they originated close to
subduction zone along which was consumed the Mesozoic oceanic crust of
the Dinaridic part of the Tethys.
220_Jakob Pamić
Uvod
U geološkoj građi Dinarida, u njihovim istočnim graničnim dijelovima
prema Srpsko-makedonskoj masi i Karpatima te u sjevernim prema Panonskoj
masi, ističe se isprekidana zona izgrađena od mladih kredno-tercijarnih granita
koji su često udruženi s različitim metamorfnim stijenama. Mada je ta zona
velikim dijelom zaplavljena mlađim neogenskim sedimentima, naročito u nje-
nim sjevernim dijelovima prema Panonskoj masi, ona je ipak prostorno jasno
izražena i predstavlja individualiziranu geološku cjelinu. Najjužnije pojave
mladih alpinskih granita javljaju se na području Kopaonika, odakle se prema
sjeveru nastavljaju do Bukulje te naglo povijaju prema zapadu i preko Cera
i Boranje nastavljaju preko Motajice i Prosare u sjevernoj Bosni, a završavaju
na Moslavačkoj gori. Navedena zona kredno-tercijarnih granita može se, dakle,
pratiti na dužini od oko 400—500 km.
M i h o 1 i ć (1950) je prvi određivao izotopnu starost stijena iz ove zone
i stroncijumovom metodom dobio da bukuljski granit i granulit imaju starost
od po 185 milijuna godina što, po današnjim geokronološkim skalama, odgo-
vara središnjim dijelovima donje jure. No, prva sistematska radiometri j ska
istraživanja proveo je D e 1 e o n (1969) koji je na dvadesetak uzoraka granita
s Kopaonika, Bukulje, Boranje, Cera, Motajice i Moslavačke gore dobio Rb/Sr
izotopne starosti koje kolebaju u rasponu od 10 do 90 milijuna godina. Gotovo
tri četvrtine izotopnih podataka odnosi se na granitne stijene iz istočnih di-
jelova zone s Kopaonika, Bukulje, Boranje i Cera, a samo mali dio na granite
Motajice i Moslavačke gore.
D i vi j an et al., (1978) objavljuju K/Ar podatke za monconitsko-grano-
dioritske stijene cerske i straženičke mase; na monomineralnim frakcijama
muskovita i biotita izotopna starost koleba od 17 do 18 milijuna godina što
odgovara donjem do srednjem miocenu.
U najnovije se je vrijeme, u okviru različitih studijskih i tematskih radova,
određivala izotopna starost ne samo na uzorcima granita već i na nekim
pratećim metamorfnim stijenama u području Motajice, odnosno Moslavačke
gore, kao i na uzorcima iz nekoliko bušotina između dva navedena područja,
tako da je sad raspoloživa faktografija o izotopnoj starosti tih stijena kom-
pletni ja.
Cilj ovog rada je prikazati osnovne geološko-petrološke karakteristike gra-
nitnih i metamorfnih stijena iz zone Bukulja-Cer-Motajica-Moslavačka gora,
pri čemu će se posebna pažnja posvetiti njezinim zapadnim dijelovima (slika 1).
Novi radiometrijski podaci ne samo da potvrđuju već ranije izneseno mišljenje
0	kredno-tercijarnoj starosti granita već dokazuju da i prateće metamorfne
stijene, ili bar jedan njihov dio, na nekim od navedenih lokaliteta također
1	tercijarno-kvartarni pokrivač — Tertiary-Quaternary cover; 2 tercijarni vulkaniti
— Tertiary volcanics; 3 gornjokredno-paleogeni fliš — Upper Cretaceous-Paleogene
flysch; 4 metamarfozirane gornjokredno-paleogene stijene Abukuma tipa — meta-
morphosed Upper Cretaceous-Paleogene sequence of the Abukuma-type; 5 pretežno
trijaski sedimenti — mostly Triassic sediments; 6 ofiolitna zona — Ophiolite zone;
7 semimetamorfne stijene mlađeg paleozoika — Young Paleozoic semimetamorphic
rocks; 8 metamorfni kompleks slavonskih planina — metamorphic complex of the
Slavonian Mountains; 9 veća granitna tijela — larger granite bodies; 10 Karpati —
Carpathians
Kredno-terciiarne granitne i metamorfne stijene	221
ce
M
X
Ф
C	И
S	и
S	«S
W)
o	C
C	CÖ
^	g
í	§
P	^
Sh	Л
■S
ÜJD	a>
o
C"	rr-l
C	^
O	S
C	ra
ra	M
^	O)
-H	s
re	ni
-a	c
rt	O
■S	C
P	Ö
-2	^
S	g
0)	C
t/5
Д	o
't-"	^
3	ш
^	s
o	ra
a	tüD
ад	.S
°	-I
^	^
o	es
тз
0)
n¡	x:
t:	^
cri	Ч-1
д:	o
ra	^
X	ra
>сл	C
^	'
Ф	'S
ûi	"S
cö	^
C	W
тз
ф
ai
ш	вд
è:
.-H
w
222_Jakob Pamić
padaju u navedeni stratigrafski raspon. Pretpostavlja se da kredno-tercijarni
graniti i prostorno udružene metamorfne stijene predstavljaju površinske re-
likte drevnog magmatskog luka ispred kojeg se nalazila subdukciona zona duž
koje se vršilo konzumiranje mezozojske oceanske kore dinaridskog dijela Tetisa.
Geološka problematika kredno-tercijarnih granita i metamorfita
U nas je dugo vrijeme prevladavalo mišljenje, koje nije bilo potkrepljeno
adekvatnim egzaktnim podacima, da su naše granitne stijene pretežno pre-
kambrijske starosti (Kat z er, 1926, i dr.), a kasnije kaledonske ili variscij-
ske (Simić, 1953, i dr.). Tek pred petnaestak godina je Del eon (1969)
iznio prve radiometrijske podatke na osnovi kojih je dokazao da granitne sti-
jene Jugoslavije pripadaju različitim orogenetskim ciklusima. Pri tome je po-
kazao da granitne stijene Kopaonika, Bukulje, Cera, Boranje, Motajice i Mo-
slavačke gore imaju Rb/Sr izotopnu starost koja odgovara stratigrafskom
rasponu kreda — tercijar. Istina, on granitne stijene navedenih područja ne
izdvaja kao neku zasebnu zonu, nego ih smatra produktima regionalnog »pod-
mlađivanja« vezanog za određenu fazu metamorfizma koje se odigralo u toku
alpinske orogeneze. Ovakvo mišljenje je sasvim razumljivo ako se imaju
u vidu tadašnji pristupi regionalno-geološkim razmatranjima koji su bili uvje-
tovani okvirima koje je davalo tada prevladavajuće učenje o geosinklinalama.
Ne ulazeći na ovom mjestu u detalje tih interpretacija, treba naglasiti da je
D e 1 e o n sa svojih dvadesetak izotopnih odredbi, međusobno sasvim dobro
usaglašenih, dao prve egzaktne podatke koji dokumentiraju kredno-tercijarnu
starost granita u zoni Bukulja-Cer-Motajica-Moslavačka gora.
Sto se tiče starosti metamorfnih stijena koje su prostorno udružene sa
spomenutim granitima također je prevladavalo mišljenje da su one prekam-
brijske ili paleozojske starosti. Metamorfne stijene Motajice i Prosare K a t z e r
(1926) stavlja u azoik, a Varićak (1966) u hercinski orogenetski ciklus.
Metamorfne stijene oko granitnog tijela Cera i Boranje predstavljene su argi-
lošistima, pješčenjacima i vapnencima karbonske i permske starosti (Simić,
1938). Metamorfne stijene i prateći graniti Moslavačke gore su po mišljenju
K ocha (1899) arhajske, a po mišljenju Jurkovića (1962) hercinske sta-
rosti. Važno je istaći da nijedno od navedenih mišljenja nije potkrepljeno
adekvatnim dokazima, pa izgleda sasvim opravdano izneseno mišljenje da je
starost kristalastih tvorevina u našoj zemlji bila sve do otkrivanja fosilnih osta-
taka u njima i početka izotopnih određivanja predmet čisto spekulativnih
shvaćanja (P a n t i ć et al., 1972).
Iz prikazanih podataka proizlazi da su graniti i prateće metamorfne stijene
u zoni Bukulja-Cer-Motajica-Moslavačka gora po ranijim shvaćanjima treti-
rane kao jedinstvena geološka cjelina koja je nastala ili u prekambriju, ili
u paleozoiku, odnosno u hercinskom ciklusu.
Kao što je D e 1 e o n prvi napravio veliku promjenu u geološkom defini-
ranju naših granita, tako je revolucionarnu promjenu u tretmanu metamorfnih
stijena u toj granitno-metamorfnoj zoni učinio Pantić sa suradnicima. Naj-
prije su argilošistima i filitima Motajice, koje je K a t z e r stavljao u azoik,
a Varićak u svoj gornji kompleks paleozojskih škriljavaca, utvrđene vrste
polena koje su karakteristične za gornju kredu i paleogen (Pantić et Jo-
Kredno-terciiarne granitne i metamorfne stijene	223
v anovi ć, 1970). Na temelju tih podataka se zaključilo da su metamorfne
stijene na Motajici nastale na račun okolnih gornjokredno-paleogenih sedime-
nata djelovanjem energetskog fluksa uvjetovanog granitnim intruzijama (Pa-
mić, 1977 i Šparica et al., 1980).
P antic et al., (1972) su u filitima južno od Bukulje, koji su ranije sma-
trani paleozojskim, našli također vrste polena karakteristične za gornju kredu
i paleogen. No, primjer bukuljskog granitnog masiva i udruženih okolnih me-
tamorfnih stijena najbolje ilustrira različite pristupe u geološkom razmatranju
mladih granitno-metamorfnih kompleksa graničnih dijelova sjevernih Dinarida
i Panonske mase. Naime, granitno-metamorfni kompleks Bukulje rasprostire
se preko dodirnih dijelova listova osnovne geološke karte Gornji Milanovac
i Kragujevac. Identične stijene: okcasti gnajsevi i različiti tinjčevi škriljavci
te prateći graniti su na listu Gornji Milanovac uvrštene u paleozoik (F i 1 i p o -
v i ć et al., 1978) i kontinuirano se nastavljaju na list Kragujevac gdje su
interpretirane jednako kao i u motajičkoj seriji gornjokrednih sedimenata koji
su intenzivno metamorfozirani (В r k o v i ć et al., 1980). Dakako, ni ovdje nisu
metamorfne promjene detaljno petrološki izučene.
Aleksić i Pantić (1972) smatraju da ove metamorfne stijene odgo-
varaju »gornjim sjajnim škriljavcima« (schist lustre) Alpa, a također navode
prisustvo metamorfita gornjokredno-paleogene starosti i južnije od Bukulje
u području Jastrepca.
Na temelju ovog kratkog prikaza navedenih podataka može se zaključiti
da u zoni Bukulja-Cer-Motajica-Moslavačka gora dolaze mladi alpinski graniti
s kojima se zajedno javljaju sinhrone metamorfne stijene nastale, uglavnom,
na račun okolnih gornjokredno-paleogenih flišnih sedimenata. Starost granita
je potkrepljena preliminarnim izotopnim podacima D e 1 e o n a (1969), a sta-
rost nižemetamorfoziranog dijela metamorfita dokumentirana je na nekoliko
mjesta palinološkim određivanjima Pantića i suradnika.
Osnovne petrološke karakteristike metamorfita i stijena granitne asocijacije
Granitne stijene iz nekoliko masiva u zoni Bukulja-Cer-Motajica-Mosla-
vačka gora detaljno su petrološki proučene, a postoje i određeni podaci za
okolne metamorfne stijene. Iako ovaj članak nije petrološkog karaktera, dat
ćemo osnovne karakteristike magmatskih i metamorfnih stijena iz nekoliko
područja u navedenoj zoni (tabela 1).
Stijene granitne asocijacije su po sastavu dosta raznovrsne. Pretežu raz-
ličiti varijeteti granita (npr. leukokratni, aplitoidni) uz koje dolaze granodio-
riti i kvarcni monconiti koji čak dominiraju na Boranji i Ceru. Inače, sami
graniti, prema klasifikaciji Streckeisena (1973), padaju večinoma u polje
granita, a samo boranjski u polje granodiorita te stoje na granici prema kvarc-
nim dioritima (slika 2). Na Moslavačkoj gori se javljaju i gabri, a izgleda i pri-
jelazne intermedijarne stijene.
Raznovrstnost stijena granitne asocijacije ilustriraju priloženi QLM i
K20 + Na-20—FeO + MgO—CaO trokomponentni dijagrami koji su urađeni na
osnovi raspoloživih kemijskih analiza stijena sa Bukulje, Cera, Boranje i Mo-
slavačke gore (slika 3). Oni nam pokazuju, promatrano u cjelini, da se radi
o izdiferenciranoj asocijaciji granit-granodiorit-kvarcni monconit-gabro koja je
224	Jakob Pamić
Tabela 1. Osnovne petrološke karakteristike granita i okolnih metamorfita^
Table 1. Main petrological features of granites and associated metamorphic rocks*
Kredno-terciiarne granitne i metamorfne stijene_225
^ Prema podacima - based on papers: Karamata (1955); Knežević (1962); Varićak (1966); Filipović et al., (1978);
Brković et al-, (1980); Pamić et al., (1984)
15 - Geologija 28/29
226
Jakob Pamić
SI. 2. Srednji modalni sastavi granitoidnih stijena Motajice-M, Bukulje-
Bu i Boranje-Bo
Fig. 2. Average modal compositions of granitic rocks from Mts. Mota-
jica-M, Bukulja-Bu and Boranja-Bo
prema novijim shvaćanjima karakteristična na tzv. I-granite (Chappell et
White, 1974; Beckinsale, 1979; Chappell, 1984).
Ako se uzmu u obzir i drugi kriteriji, teško je jednoznačno genetski defi-
nirati granitne stijene iz zone Bukulja-Cer-Motajica-Moslavačka gora. Istina,
odsustvo u granitima granata, a naročito kordijerita, uzima se također kao
značajka za genetsko definiranje I-granita. Međutim, u I-granitima je sadržaj
Na20 visok, a u S-granitima nizak (obično manji od 3,2'»/o), dok je obrnuta
situacija sa sadržajem K2O (kod S-granita oko 5 '®/o). Naši graniti doduše imaju
uvijek manji sadržaj K2O od 5 <'/0, no količina Na20 rijetko prelazi 3,2 Vo. Na-
dalje, kod magmatskih I-granita karakterističan je visok odnos РегОз : FeO što
se odražava prisustvom magnetita u mineralnoj paragenezi akcesornih minerala,
za razliku od S-granita koji karakteristično sadrže ilmenit. No, što se tog kri-
terija tiče, treba objektivno istaći da se u dosadašnjim petrološkim studijama
nije obraćala posebna pažnja na razlikovanje tih dvaju opakih minerala.
Prema gore navedenim elementima kredno-tercijarni graniti zone Bukulja-
Cer-Motajica-Moslavačka gora mogli bi pripadati i S-granitima. Toj pretpo-
stavci ne ide u prilog i činjenica da se ponegdje u okolnim gornjokrednim
sedimentima, kao npr. na susjednoj Požeškoj gori (Pamić et Sparica,
1983), javljaju i sinhroni bazaltno-riolitni ekvivalenti.
SI. 3. QLM (a) i КгО + КагО — FeO + MgO — СаО (b) trokomponent-
ni dijagrami za stijene granitne asocijacije
Fig. 3. Triangular diagrams: QLM (a) and K20+Na20 — FeO + MgO
— CaO (b) for rocks of the granite association
228_Jakob Pamić
Nedavno su Karamata et Đorđević (1980) razmatrali problematiku
porijekla gornjokredno-tercijarnih magmi u istočnim dijelovima najistočnijih
dijelova zone Bukulja-Cer-Motajica-Moslavačka gora koje se rasprostiru u Sr-
biji. Po njima su sve granitne stijene istočnih Dinarida tercijarne starosti i pri-
padaju kalijumskoj provinciji, a nastale su iz magmi krustalnog (kontinental-
nog) porijekla. Iako ovu problematiku nisu razmatrali u okvirima novijih
genetskih razdioba stijena granitne asocijacije, iz njihovog zaključka proizlazi
da bi tercijarne granitne stijene istočnih Dinarida pripadale S-granitima.
Navedene razlike u genetskim razmatranjima pokazuju, u stvari, da se radi
0	vrlo složenoj problematici i da će za njeno daljnje rješavanje biti potrebno
sakupiti mnogo bogatiji faktografski materijal.
Metamorfne stijene nisu dovoljno detaljno, a ni ravnomjerno študirane. U
okolici granitnih masiva zone Bukulja-Cer-Motajica-Moslavačka gora karakte-
ristično se spominje prisustvo kontaktnometamorfnih stijena — hornfelsa, od-
nosno komita i skarnova, npr. na Moslavačkoj gori (Т u ć a n , 1953, В a r i ć
1956 i 1972), Boranji (К aramata, 1955), Bukulji (D i v 1 j a n , 1961) i Ceru
(Knežević, 1962). No, u tom metamorfnom kompleksu dolaze i regionalno
metamorfozirane stijene te je između njih i kontaktnometamorfnih stijena vrlo
teško povući određeniju granicu. Zato je sasvim opravdana sumnja Vragovića
(Vragović et Majer, 1980), koji, raspravljajući o problematici hornfelsa
Moslavačke gore, postavlja pitanje da li su to uopće hornfelsi, odnosno kon-
taktnometamorfne stijene. S druge strane. Varićak (1966) je na Motajici
uvrstio škriljavce i druge stijene grinšist facijesa u »paleozojske škriljce«, a
migmatite, gnajseve, tinjčeve škriljavce i amfibolitske škriljavce i komite u
»kontaktnometamorfne stijene«.
Navedeni primjeri pokazuju da postoji određena neusaglašenost u petrolo-
škom tretmanu metamorfnih stijena koje se javljaju zajedno s granitima
u zoni Bukulja-Cer-Motajica-Moslavačka gora. Sasvim je sigurno da će se
u njihovom budućem izučavanju trebati tražiti jedinstveniji petrološki pristup
1	ujednačenije kriterije.
No, bez obzira na tu neusaglašenost, dosad raspoloživa faktografija za Мо-
tajicu i Prosaru dozvoljava pretpostavku da se tamošnje metamorfne stijene
tretiraju kao progresivna metamorfna sekvencija koja je nastala regionalnim
metamorfizmom u PT-uvjetima grinšistnog i amfibolitskog facijesa na račun
okolnih gornjokrednih sedimenata. Na Motajici se lijepo ističe prijelazno pod-
ručje koje je uzorkovano u dolinama Osovice i Streljačkog potoka na njezinim
jugoistočnim obroncima, a koje je uključeno u Katzerov azoik, odnosno Vari-
ćakov gornji kompleks paleozojskih škriljavaca (slika 4). Mikroskopska obrada
sakupljenog materijala pokazuje kod pelitskih stijena povećanje stupnja kri-
staliniteta sericita, odnosno muskovita i strukturno-teksturne promjene u sli-
jedu: šejl ^ slejt -> filit i slijedu lapor laporoviti šejl -> kalcitni filit, kao
i na pratećim psamitskim stijenama: pješčenjak -> metapješčenjak škriljavi
metapješčenjak -> muskovit-kvarcni škriljavac, te u karbonatnim: vapnenac ->
rekristalizirani vapnenac mramor.
Bez obzira na naglašenu neusaglašenost u petrološkim interpretacijama
metamorfnih stijena iz zone Bukulja-Cer-Motajica-Moslavačka gora, ipak se
može reći, na osnovi dosad raspoloživih podataka (tabela 1), da metamorfni
kompleks ove zone ima neke svoje zajedničke karakteristike i specifične oso-
Kredno-terciiarne granitne i metamorfne stijene	229
SI. 4. Geološka karta područja Motajice — shematizirana po podacima Varićaka (1966)
Fig. 4. Geological map of the area of Mt. Motaj Ica — shematized on the basis of
Varićak's (1966) data
bine. On je pretežno izgrađen od gnajseva i tinjčevih škriljavaca uz koje do-
laze podređenije mramori i amfibolitski škriljavci. Članovi nižemetamorfnog
dijela progresivno metamorfozirane sekvencije su zeleni škriljavci, filiti i kal-
citni filiti.
U mineralnoj paragenezi ovih metamorfnih stijena ističe se prisustvo anda-
luzita i kordijerita koji su utvrđeni na Moslavačkoj gori, Motajici, Ceru i Bo-
ranji. Kako su kordijerit i andaluzit karakteristični minerali za metamorfne
sekvencije tzv. Abukuma tipa (W i n k 1 e r , 1974), nije isključeno da meta-
morfni kompleks u zoni Bukulja-Cer-Motajica-Moslavačka gora pripada tom
tipu i po tome je jasno individualiziran u odnosu na ostale metamorfne kom-
plekse u dodirnom području sjevernih Dinarida i Panonske mase.
Preliminarni izotopni podaci
Izotopni podaci za granite i prostorno udružene metamorfne stijene iz zone
Bukulja-Cer-Motajica-Moslavačka gora prikazani su u tabeli 2. U nju su uklju-
čeni već ranije objavljeni podaci D e 1 e o n a (1969) temeljeni na Rb/Sr metodi.
Zanimljivo je da su sva izotopna određivanja obavljena na monomineralnim
frakcijama tinjaca, češće biotita a rjeđe muskovita. Nova izotopna određivanja
230_Jakob Pamić
K/Ar metodom obavljena su pretežno na monomineralnim frakcijama biotita,
a rjeđe i na rogovači, ili čak i na paru rogovača-biotit.
Za istočne dijelove zone, odnosno za granitne stijene Bukulje, Cera i Boranje
imamo samo Deleonove Rb'Sr starosti koje su međusobno dobro usklađene.
Naime, svih deset podataka padaju u raspon od 29 do 11 milijuna godina, što
odgovara stratigrafskom rasponu gornji oligocen do srednji miocen.
Za Motajicu i susjedne oblasti sada imamo kombinirane Deleonove Rb/Sr
i nove K/Ar podatke. U tim rezultatima treba podvući onaj koji se odnosi na
uzorak iz bušotine Visoka Greda kod Lipovljana (južne padine Psunja) jer su
izotopne starosti dobivene na paru rogovača-biotit izdvojenom iz biotit-amfi-
bolitskog škriljavca. Provjere radi, obje izotopne starosti monomineralnih frak-
cija urađene su u dva laboratorija i dobivani podaci pokazuju relativno malu
neusaglašenost za rogovaču: od 48,5 do 43,2 milijuna godina, što odgovara
srednjem eocenu, i nešto veću za biotit: od 38,5 do 27,2 milijuna godina, što
pada u raspon viši donji oligocen do srednji dio gornjeg oligocena. Prema
uobičajenim kriterijima koji se koriste u izotopnoj geologiji, odnosno u K/Ar
metodi (Dalrymple et Lanphere, 1969), veća eocenska starost, od-
ređena po rogovači, mogla bi odgovarati vremenu postanka stijene, odnosno
vremenu metamorfizma, a niža biotitna nekoj mlađoj fazi zagrijavanja.
Deleonovi Rb/Sr podaci za motajičke granite utemeljeni na radiometrijskim
određivanjima na biotitu i muskovitu daju jedan podatak od 72 milijuna go-
dina (granica kampan-mastriht), a tri podatka u rasponu od 28 do 17 milijuna
godina (granica oligocen-miocen do srednji miocen).
Međusobno su usklađeni j i podaci za Moslavačku goru s okolicom. Istina, dva
izotopna podatka: Rb/Sr od 90 milijuna godina na biotitu iz granita i K/Ar
od 88 milijuna godina na rogovači iz amfibolitskog škriljavca odgovaraju gra-
nici senon-turon. No, najveći dio podataka, šest od ukupno 9, pada u interval
od 70 do 57 milijuna godina, što odgovara stratigrafskom rasponu mastriht-kraj
paleocena. Posebno se ukazuje na podatak iz bušotine Križ jer su na mono-
mineralnoj frakciji biotita iz biotitnog granita obavljena kontrolna određivanja
u dva laboratorija, a dobivene izotopne starosti međusobno lijepo usklađene
(razlika je samo oko 5 "/o). Jedino je biotit iz bušotine Vrbovec dao nižu K/Ar
starost od 27 milijuna godina, što odgovara kraju oligocena. Može se pretpo-
staviti da ova starost označava, vjerojatno, neko kasnije zagrijavanje biotita,
dok prevladavajuće više starosti označavaju primarnu starost. Ova pretpostav-
ka je dosta realna, mada se temelji većinom na određivanjima biotita, jer su
K/Ar starosti dobivene na biotitu kontrolirane pouzdanijim К/Аг starostima
na rogovači.
Interesantno je istaći da kordijeritni tinjčevi škriljavci s jugozapadnih pa-
dina Psunja kod sela Trnakovca daju K/Ar starost od 74 milijuna godina, što
također pada u navedeni najizraženiji raspon izotopnih starosti u Moslavačkoj
gori.
Iz navedenih i prodiskutiranih podataka o izotopnoj starosti granita i pra-
tećih metamorfnih stijena u zoni Bukulja-Cer-Motajica-Moslavačka gora mo-
žemo zaključiti slijedeće:
1. Dosad raspoloživi broj izotopnih podataka (ukupno 30) svakako nije
dovoljan da bi se već sada mogla dati koherentna slika o evoluciji granitnog
magmatizma i pratećih metamorfnih procesa. To će biti moguće tek kada se
Tabela 2. Podaci izotopne starosti granita i metamorfita iz zone Bukulja-Cer-Mota-
jica-Moslavačka gora
Table 2. Isotope ages for granites and metamorphic rocks from the zone Bukulja-Cer-
-Motajica-Moslavačka Gora
^ Svi Rb/Sr podaci iz rada Deleona (19б9) - All Rb/Sr ages according to Deleon (1969)
* Starosti uzoraka koje je odredio A. Lovrić na čemu mu mnogo hvala
Ages determined kindly by A. Lovrić
232_Jakob Pamić
bude raspolagalo s većim brojem radiometrijskih podataka i kada među njima
bude bilo i Sr-izohrona.
2.	No, i trideset izotopnih podataka, koji su međusobno dobro usklađeni
i dobiveni korištenjem dviju radiometrijskih metoda (K/Ar i Rb/Sr), zatim kon-
trolirani u dva laboratorija i provjeravani na paru rogovača-biotit, već sada
predstavljaju solidnu dokumentaciju za krednu i tercijarnu starost granita
i pratećih metamorfnih stijena, tim više što je izotopna starost metamorfita
usaglašena s njihovom geološkom starošću koja je dokumentirana paleoflo-
rističnim podacima. Svi zasad raspoloživi podaci ukazuju da se granitni mag-
matizam i prateći metamorfizam odigrao u intervalu između subhercinske
i savske faze.
3.	Najveće starosti odgovaraju granici turon-senon, no one se zasad temelje
na određivanju samo dva uzorka. Mnogo veći broj uzoraka daje izotopne
starosti koje odgovaraju stratigrafskom rasponu mastriht-kraj paleocena (veći-
na uzoraka s Moslavačke gore i biotit iz granita Motajice) i idu do u srednji
eocen (rogovača iz bušotine Visoka Greda). Vrlo su izražene i izotopne starosti
u rasponu od 18 do 25 milijuna godina koje odgovaraju granici oligocen-miocen
do zaključno karpata. Moglo bi se pretpostaviti da veće starosti odgovaraju
starosti granitnog magmatizma i pratećem metamorfizmu, dok niže starosti
mogu ukazivati na mlađe zagrijavanje, a ovo se može vezati s donjom do
srednjomiocenskom vulkanskom fazom koja je inače jako izražena u području
Panona. No, nije isključeno ni da je ova vulkanska faza u dubljim nivojima
bila popraćena i plutonskim procesima.
Diskusija
Gornjokredno-tercijarñe granitne i metamorfne stijene izgrađuju zonu
Bukulja-Cer-Motajica-Moslavačka gora koja se nastavlja dalje na jug duž kon-
takta istočnih Dinarida i Srpsko-makedonske mase. Južno od te zone, u granič-
nom području sjevernih Dinarida i Panona, javlja se zona gornjokredno-paleo-
genih fliševa čiji su sjeverni dijelovi isprobijani mladim alpinskim granitima i
na račun kojih su nastale prateće regionalno metamorfozirane sekvencije s an-
daluzitom i kordijeritom, inače karakterističnim mineralima metamorfnih sek-
vencija Abukuma tipa.
Već je ranije rečeno da površinske izdanke kredno-tercijarnih granita
i metamorfita dodirnog područja sjevernih Dinarida i Panonske mase, zajedno
s pratećim andezitima i dacitima i njihovim tuf ovima, možemo shvatiti kao
površinske dijelove (relikte) drevnog magmatskog luka koji se protezao duž
aktivnog ruba dinaridskog dijela Tetisa u području sučeljavanja s evroazij-
skom pločom ili njezinim dezintegriranim dijelovima (Pamić, 1977). Ispred
tog magmatskog luka, na njegovoj padini i u susjednom rovu, nastajali su tur-
biditni sedimenti kredno-paleogenog fliša (Jela s ka, 1978). U takvoj geo-
dinamskoj interpretaciji može se južno područje kredno-paleogenih fliševa,
koje južnije graniči sa susjednom ofiolitskom zonom Dinarida, shvatiti kao
površinski dio reliktne subdukcione zone, koja se rasprostirala ispred spome-
nutog magmatskog luka i duž koje se u pravcu sjevera, odnosno sjever-sjeve-
roistoka obavljala subdukcija mezozojske oceanske kore dinaridskog dijela
Tetisa.
Kredno-terciiarne granitne i metamorfne stijene	233
Dakle, granitne i metamorfne stijene zone Bukulja-Cer-Motajica-Moslavačka
gora mogle su nastati u području subdukcijske zone i magmatskog luka u za-
vršnim stadijima zatvaranja dinaridskog dijela Tetisa kao rezultat kolizije
afričke i evroazijske ploče, odnosno njezinih dezintegriranih fragmenata. Duž
tektonski veoma aktivne zone odvijala se, kroz duže geološko vrijeme, snažna
magmatska aktivnost koja je dovela do povećanja energetskog fluksa i prouzro-
kovala znatne izmjene geotermijskih gradijenata na račun čega su u uvjetima
regionalnog metamorfizma progresivno izmijenjeni okolni gornjokredni se-
dimenti. Metamorfizam se odvijao u PT-uvjetima grinšistnog i amfibolitskog
facijesa regionalnog metamorfizma, a nije isključeno da su u plićim intruzivnim
nivojima nastajale grinšist-amfibolitske mineralne parageneze Abukuma tipa
i u uvjetima kontaktnog metamorfizma (formiranje skarnova i hornfelsa).
Danas raspoloživa faktografija ne omogućava precizniju rekonstrukciju
evolucije ovog magmatskog luka. Raspoložive izotopne starosti ukazuju da se
većina granitnih intruzija odigrala u stratigrafskom rasponu koji odgovara
mastrihtu do zaključno paleocenu, što nam govori da je u to doba već bila
razvijena ova geološka struktura, a također i da se u to doba vjerojatno od-
igrala najsnažnija magmatska aktivnost. Neki izotopni podaci ukazuju da se
granitni magmatizam odigravao i na granici turona i senona. U svakom slučaju
dosad raspoloživom faktografijom danas je praktički nemoguće rekonstruirati
početne stadije formiranja magmatskog luka. Budući da je on genetski vezan za
procese subdukcije mezozojske oceanske kore, nije isključeno da počeci egzi-
stiranja magmatskog luka, pa time i granitnog magmatizma ne padaju i ranije.
Završne stadije postojanja magmatskog luka, odnosno početne faze njego-
vog razaranja trebalo bi vezati za početne stadije egzistiranja današnjeg Pa-
nonskog kompleksa. Nakon definitivnog formiranja glavnih navlačnih struktura
u okolnim Dinaridima započinje pirinejska faza u prostoru današnjeg Panona
formiranje malih bazena u lokalnim ekstenzionim oblastima vezanim za velike
horizontalne rasjede. Danas postoje mišljenja da su sistemi konjugiranih ho-
rizontalnih rasjeda pravca kretanja sjeveroistok i sjeverozapad uvjetovali istoč-
no-zapadnu ekstenziju velikog područja između današnjih Karpatida i Dina-
rida, odnosno u području Panona (R o y d e n et al., 1982; H o r w a t h , 1984).
Prema tome, relikti drevnog magmatskog luka sačuvani u današnjoj zoni
Bukulja-Cer-Motajica-Moslavačka gora, koja predstavlja najsjeverniji dio Di-
narida — područja izrazite kompresije, stoje danas u kontaktu s južnim di-
jelovima Panonskog strukturnog kompleksa — s područjem izrazite ekstenzije
Zemljine kore. Pri sučeljavanju (koliziji) afričke i evroazijske ploče, odnosno
njezinih dezintegriranih dijelova (jadranski i mezijski blok), započinju u pod-
ručju današnjeg Panona procesi ekstenzije, istanjivanja Zemljine kore, vjero-
jatno kao posljedica relativno visokog izdizanja peridotitskog plašta. Ovi su
procesi morali dovesti ne samo do djelomičnog razaranja magmatskog luka,
nego i do njegovog zaplavljivanja mlađim sedimentima Panona. No, u tom se
razdoblju odigrala i najsnažnija vulkanska aktivnost koja je dala u donjem i
srednjem miocenu andezite s dacitima i čestim tufovima u okolnim miocenskim
sedimentima u području već samo djelomice sačuvanog magmatskog luka
južno od njega, a andezitbazalte, također s tufovima, u njegovoj pozadini, od-
nosno sjeverno od njega. Moguće je da su u toj fazi u dubljim nivoima nastajala
i mlađa granitna tijela. Energetski fluks vezan za snažan vulkanizam, odnosno
234_Jakob Pamić
magmatizam uzrokovao je retrogradne promjene koje se odražavaju i u djelo-
mičnom zagrijavanju ranije obrazovanih stijena granitno-metamorfnog kom-
pleksa.
Dakle, prikazana zona kredno-tercijarnih granita i metamorfnih stijena je
produkt specifičnih geodinamskih procesa koji su se odigravali krajem mezo-
zoika i u starijem tercijaru u području aktivnog ruba dinaridskog dijela Tetisa,
odnosno u području kolizije afričke i evroazijske ploče. Ona i u današnjoj
građi Dinarida ima važnu funkciju jer markira površinsku granicu između
izrazite promjene u debljini Zemljine kore, odnosno predstavlja granicu između
područja izrazite kompresije (Dinaridi) i područja izrazite ekstenzije (Panonski
strukturni kompleks).
Zahvaljujem se akademicima I. Jurkoviću, S. Karamati i N. Pantiću za ko-
risne diskusije i primjedbe u toku pisanja manuskripta.
Cretaceous-Tertiary granitic and metamorphic rocks of the adjoining area
of the northern Dinarides and Pannonian Mass
Summary
A discontinuous zone of granitic and metamorphic rocks stretches along the
line of Mts. Eukulja-Cer-Motajica-Moslavačka Gora in the easternmost and
northernmost parts of the Dinarides close to the Serbo-Macedonian and Pan-
nonian Masses (Figure 1). It prevailed through many decades an opinion, but
without any evidence, that the granitic and metamorphic rocks of the zone
are of the Precambrian or Paleozoic ages. Deleon (1969) was the first to
document by Rb Sr method the Upper Cretaceous and Tertiary age of the
granitic rocks from the mentioned localities. On the other hand, Pantić and
his coworkers have determined Upper Cretaceous and Paleogene pollens in the
previously presumed Precambrian and Paleozoic shales and phyllites associated
with granites (Pantić et Jovanović, 1970; Pantić et al., 1972).
The main petrological features of rocks of the Cretaceous-Tertiary granite
association are presented in Table 1. According to Streckeisen's (1973)
classification granitic rocks are represented mostly by granite, granodiorite,
quartz monzonite and quartz diorite (Figures 2 and 3) associated in some
places with gabbro. The presented data indicate that the granitic rocks of the
zone Bukulja-Cer-Motajica-Moslavačka Gora have some characteristics both
of S- and I-granites (Chappell et White, 1974; Beckinsale,
1979; Chappel 1, 1984). But the fact that the rocks of granite-granodiorite-
diorite-gabbro association are accompanied in some places by penecontempo-
raneous rhyolites with subordinate basatls (Pamić et Sparica, 1983)
points to a presumption that they might represent I-granites.
The associated metamorphic rocks are represented by contact metamorpho-
sed hornfelses and calc-silicate rocks as well as by regionally metamorphosed
gneisses, micaschists, amphibolites, marbles, greenschists and phyllites. The
rocks originated under PT-conditions of greenschist and amphibolite facies and
they characteristically contain cordierite and andalusite pointing to the Abu-
kuma-type metamorphism. Transitional parts between Upper Cretaceous car-
bonate and clastic sediments and lower metamorphosed parts of the Abukuma-
Cretaceous-Tertiary granitic and metamorphic rocks	235
type metamorphic sequence is well exposed on the southeastern flanks of
Mt. Motajica (Figure 4). The Upper Cretaceous sediments grade without any
interruption into lower metamorphosed rocks, and this is shown by the fol-
lowing succesions: shale slate ^ phyllite; marly shale marly slate calc
phyllite; sandstone metasandstone schistose metasandstone musco-
vite-quartz schist, and limestone recrystallized limestone marble.
Table 2 comprises earlier D e 1 e o n ' s (1969) Rb'Sr and our new K 'Ar
data for granites and some of the associated metamorphic rocks. The data
presented point to the following conclusions:
(1)	It cannot be given a coherent picture on the evolution of granite magma-
tism and the accompanied metamorphic processes on the basis of the radio-
metric data so far available.
(2)	However, the isotope ages are obtained by two radiometric methods
mostly on monomineralic fractions of biotites, but also of hornblendes and on
the pair biotite-hornblende, and some of radiometric determinations have been
carried out in two isotope laboratories. Most of the isotope data fall in the
interval between 74 and 17 Ma and they represent evidence for Upper Cre-
taceous to Miocene age of granites and the associated metamorphic rocks. It
must be stressed that the isotope ages of metamorphic rocks are fairly con-
cordant with their geological ages obtained by paleofloristic determination.
(3)	Higher isotope ages are probably related to main magmatic and meta-
morphic phases, and the lower ones probably to a subsequent phase of heating.
The latter event can be correlated, at least partially, with strong Miocene
volcanic activity manifested by frequent occurrences of basalts and andesites.
The exposures of Cretaceous and Tertiary granites and metamorphic rocks
together with the accompanied volcanic rocks and their tuffs can be under-
stood as superficial parts of a relict ancient magmatic arc. It stretched along
the active margin of the Dinaridic part of the Tethys which collided with the
Euroasian plate or their disintegrated parts (Pamić, 1977). Upper Cretaceous-
Paleogene flysch sediments originated on the slope of the magmatic arc and
in the adjacent trench whose axial parts probably mark ancient subduction
zone along which was consumed the Mesozoic oceanic crust of the Dinaridic
part of the Tethys.
A precise evolution of the magmatic arc cannot be reconstructed on the
basis of data so far available. Most of the isotope data fall in the stratigraphie
span between the Upper Cretaceous and Early Paleogene pointing to the as-
sumption that the magmatic arc existed at that time. Final stages of its
existence can be connected with initial phases of the formation of the Panno-
nian basin. After the main thrust and imbricated structures were formed dur-
ing the Pyrenean phase in the adjacent Dinarides, in the area of the present
Pannonian Mass small basins along large horizontal faults originated (Hoyden
et al., 1982; Horwath 1984).
It can be concluded that relics of an ancient magmatic arc, preserved in the
present zone Bukulja-Cer-Motajica-Prosara as the northernmost part of the
Dinarides, are in contact with the southernmost parts of the Pannonian Mass.
As distinguished from the compressional belt of the Dinarides, in the area of
the present Pannonian basin started the processes of extension and attenuation
of the crust probably as the consequence of the high uplift of the upper mantle.
236	Jakob Pamić
These processes might have brought about the partial destruction of the
magmatic arc.
Accordingly, the present zone of Cretaceous-Tertiary granitic and meta-
morphic rocks originated on account of specific geodynamic processes which
took place during the Upper Cretaceous and Early Tertiary in the area of the
active continental margin, i. e. in the collisional area between the African and
Euroasian plates. The zone of Cretaceous-Tertiary granitic and metamorphic
rocks marks in the present structure the superficial boundary between the
areas of distinct thicknes differences of the Earth crust, i. e. the boundary
between the compressional area of the Dinarides and the extensional area of
the Pannonian Mass.
Literatura
Aleksić, V. & Pantić, N. 1972, Mezozojski i paleogeni metamorfiti i dalja
istraživanja u južnoj grani alpske geosinklinalne oblasti. Zap. Srp. geol. druš. za
1968—1970 g., 221—233, Beograd.
Barić, Lj. 1956, Biotitno-kordijeritni škriljavac s andaluzitom i silimanitom
iz Jaske potoka u Moslavačkoj gori. Geologija, 2, 145—167, Ljubljana.
Barić, Lj. 1972, Kontaktnometamorfni mramori iz okolice Podgarića u Mosla-
vačkoj gori (Hrvatska). VII. Kongr. geol. SFRJ, 2, 1—28, Zagreb.
Beckinsale, R. D. 1979, Granite magmatism in the tin belt of south-east
Asia. In: M. P. At her ton and J. Tarney (Eds.) "Origin of granite batholiths",
33—44, Shiva Pubi. Limited, Kent.
B r k o V i Ć , T., Radanović, Z. & Pavlović, Z. 1980, Osnovna geološka
karta SFRJ 1 :100 000. Tumač za list Kragujevac. Sav. geol. zavod, Beograd.
Chappell, B. W. 1984, Source rocks of I- and S-type granites in the Lachlan
Fold Belt, southeastern Australia. Phil. Ttans. Roy. Soc. London, A, 310, 693—707,
London.
Chappell, B. W. & White, A. J. R. 1974, Two contrasting granite types.
Pacific Geol., 8, 173^174, Tokyo.
Dalrymple, B. G. & Lanphere, M. A. 1969, Potassium-argon dating. W. H.
Freeman and Company. San Francisco.
D e 1 e o n , G. 1969, Pregled rezultata određivanja apsolutne geološke starosti gra-
nitoidnih stena u Jugoslaviji. Radovi Inst. rud.-geol. istr. isp. nukl. sirovina, 6,
165—182, Beograd.
D i V 1 j a n , S. 1961, Rezultati ispitivanja gnajseva planine Bukulje. Glas. Pfirod.
muz.. A, 14/15, 147—170, Beograd.
Divljan, S., Mihailović-Vlaić, N. & Cvetić, S. 1978, Prikaz novijih
shvatanja o genezi granitoidnih stena Cera (zapadna Srbija). IX. Kong. geol. SFRJ,
2, 314—321, Sarajevo.
Filipović, I., Pavlović, Z., Rodin, V. & Marković, O. 1978, Os-
novna geološka karta SFRJ 1 :100 000. Tumač za list Gornji Milanovac. Sav. geol.
zavod, Beograd.
Horwath, F. 1984, Neotectonics of the Pannonian and the surrounding mountin
belts: Alpes, Carpathians and Dinarides. Ann. Geophysics 2 (2), 147—^154, Budapest.
J e 1 a s k a , V. 1978, Stratigrafski i sedimentološki odnosi senonsko-paleogenog
fliša šireg područja Tirebovca (sjeverna Bosna). Geol. vjes., 30, 95—118, Zagreb.
Jurković, I. 1962, Rezultati naučnih istraživanja rudnih ležišta Hrvatske. Geol.
vjes., 15 (1), 249—294, Zagreb.
Karamata, S. 1955, Petrološka studija magmatskih i kontaktnometamorfnih
stena Boranje. Glas. Prir. muz., A, 6 (1), 1—30. Beograd.
Karamata, S. & Đorđević, P. 1980, Origin of the Upper Cretaceous and
Tertiary magmas in the eastern parts of Yugoslavia. Bull. Acad, serbe seien, et arts,
72, 99—108, Beograd.
Katzer, F. 1926, Geologija Bosne i Hercegovine (Azoik i paleozoik), Sarajevo.
Kredno-terciiarne granitne i metamorfne stijene_19
Knežević, V. 1962, Postanak i petrokemijski karakter magmatskih i kontaktno-
metamorfnih stena Cera. Zbor. Rud.-geol. fak., 7, 191—201, Beograd.
Koch, F. 1899, Prilog poznavanju Moslavačke gore, Rad JAZU, 139, 1—28, Za-
greb.
M i h o 1 i Ć , S. 1950, The absolute age determination of the magmatic rocks. Jour.
Chem. S'oc., 666, 3402—3405, London.
Pamić, J. 1977, Alpski magmatsko-metamorfni procesi i njihovi produkti kao
indikatori geološke evolucije terena sjeverne Bosne. Gecl. glas., 22, 257—291, Sarajevo.
Pamić, J. & Sparica, М. 1983, Starost vulkanita Požeške gore. Rad JAZU,
404, 183—198, Zagreb.
Pamić, J., Krkalo, E. & P r o h i ć , E. 1984, Granitne stijene sjeverozapad-
nog dijela Moslavačke gore u sjevernoj Hrvatskoj. Geologija 27, 202—^212, Ljubljana.
Pantić, N. & Jovanović, D. 1970, O starosti »azoika« ili »paleozojskih
škriljavaca« na Motajici na osnovu mikroflorističkih podataka. Geol. glas., 14,
190^14, Sarajevo.
Pantić, N., Ercegovac, М. & Aleksić, V. 1972, O starosti metamorfnih
tvorevina u okolini Kragujevca. Zapis. SGD za 1965—1970. god., 217—219, Beograd.
Royden, L., Horwath, F. & Burchfiel, B. C. 1982, Transform faulting,
extension, and subduction in the Carpathian-Pannonian region. Geol. Soc. Amer.
Bull., 93, 717—725, Washington, D. C.
Simić, V. 1938, O facijama mlađeg paleozoika u zapadnoj Srbiji. Ves. Geol.
inst, kralj. Jugoslavije, 6, 83—108, Beograd.
Simić, V. 1953, Magmatizam i metalogenija naših granitoidnih stena u vezi sa
volframovim orudnjenjem. Ves. Zav. geol. geofiz. istr., 10, 191—253, Beograd.
Streckeisen, A. L. 1973, Plutonic rocks, classification and nomenclature.
Geotimes, 18 (10), 26—30, Washington, D. C.
Sparica, M., Juriša, M., Crnko, J., Simunić, A., Jovanović, C.
& Zivanović, D. 1980, Osnovna geološka karta SFRJ 1 : 100 000. Tumač za list
Nova Kapela, Sav. geol. zavod, Beograd.
T u Ć a n , F. 1953, Nov prinos poznavanja kristalastih stijena Moslavačke gore.
Spomenica Miše Kišpatića, Jugosl. akad. znan. i umjet., 39—69, Zagreb.
Varićak, D. 1966, Petrološka studija motajičkog granitnog masiva. Pos. izd.
Geol. glas., 9, 1—170, Sarajevo.
Vragović, M. & Majer, V. 1980, Prilozi za poznavanje metamorfnih stijena
Zagrebačke gore. Moslavačke gore i Papuka (Hrvatska, Jugoslavija), Geol. vjes., 31,
295—308, Zagreb.
Winkler, H. G. F. 1974, Petrogenesis of metamorphic rocks. Springer Verlag,
Berlin-Heidelberg-New York.