IZ ISTORIJE RIMSKOG RUDARSTVA U GORNJOJ MEZIJI SLOBODAN DUSANIC Filozofski fakultet, Beograd I. Olovni slitak iz 2uča U Niškom m uzeju se čuva jedan nepoznat rim ski slitak od olova ( massa plum bea), otkopan juna 1951. g. u selu Žuč (m esto »Jelički Potok«) na istoč­ nim obroncim a Kopaonika. Osnovne podatke o tom predm etu sa dve njegove fotografije (tab. 1/1 i tab. 2/2) dao m i je Aleksandar Jovanovič, nekadašnji kustos Niskog m uzeja a sadašnji asistent Arheološkog odeljenja Filozofskog fakulteta u Beogradu, predloživši mi da slitak objavim ; iskreno m u se zahva­ ljujem na kolegijalnoj pomoći. Olovni slitak u obliku zarubljene četverostrane piramide; dimenzije donje osnove 55 X 18 cm, gornje osnove 42 X 6 cm, visina 13 cm, težina oko 70 kg. Gornja površina nosi neznatno oštećen pečat a (tab. 1/1), ispupčenih slova na udubljenom polju čiji je okvir tabula ansata; pečat b (tab 2/2), takođe izliven u reljefu ali bez okvira, nalazi se na levoj bočnoj strani predmeta. Muzej u Nišu, inv. broj epigraf- ske zbirke 44. Non vidi. (a) Metallo Im p(eratoris) A ug(usti). (b ) Q. GN Q (uinti) Gn(orii) (?). N atpis a je u ablativu porekla, konstrukciji za koju natpisi drugih slita- ka pružaju brojne analogije: ex arg(entariis), de Britan{nicis m etallis) itd.1 U potreba samog ablativa, bez predloga, može izgledati u ovoj vezi hiperklasič- n a ;2 ona ipak nije otežavala razum evanje natpisa jer su massae plumbeae uvek nam enjene izvozu iz rudnika a ne uvozu. Form ula pečata je utoliko nova što sadrži potpuno ispisanu reč metallo, koja se — u raznim stepenim a skra­ ćenja — inače javlja na natpisim a iste vrste,3 uključujući i one sa slitaka iz nedalekih rudnika na K osm aju.4 Vredi istaći jedninski oblik m etallum iz nat­ pisa žučkog slitka zato što se u latinitetu II veka n. e. i docnijem oseća težnja ka upotrebi kolektiva metalla za veće rudničke kom plekse:5 ako u našem slučaju nije reč o izuzetku, singular pokazuje da je massa poticala iz ranijeg vrem ena ili iz m anjeg rudnika. Preostale dve reči pečata a svedoče o carskom sopstveništvu nad nala­ zištem i topionicom rude,6 i podsećaju na kratki tekst Caesaris A ug(usti) dvaju već publikovanih slitaka7 koji bez sum nje podrazumeva isto tako me­ tallo (mogućni su i drugačiji oblici: metallum, metalla, metalli, m etallis) ili kakvu drugu imenicu srodnog značenja. Još bližu paralelu pruža neobjavlje­ ni pečat oštećenog olovnog slitka iz okoline sela Jasenovika (jugozapadna stran a Svrljiških planina), koji se takođe čuva u Niskom m uzeju: [Metall]o [Cae'jsaris . Augi usti) (tab. 1/2 ).8 U svim navedenim slučajevima ne da se sa sigurnošću odrediti vladar čija su imena i titule sažeti u dve reči Caesar Augustus odn. Im perator Augustus. Načelno, u obzir dolaze mnogi carevi I do III veka — počev s K laudijem a zaključno sa Septim ijem Severom — čiji pečati su pouzdano pročitani s olovnih slitaka.9 Hronološko pitanje je od zna­ čaja i za razrešenje pečata b, gde bi se najpre moglo pom isliti na praenomen i gentile1 0 ako se pretpostavi da slitak pripada još onom vremenu kad beleže­ nje kognomena u skraćenicam a nije postalo opšte prihvaćeno.1 1 Zaista, izgled predm eta i sam ih natpisa ukazuje da pred sobom imamo jednu ran u massa plum bea.1 2 Više okolnosti, od kojih nijedna, uzeta pojedinačno, nije dovoljno pouzdan indikator, upućuje čak na cara I veka: upotreba apelativa metallo u singularu i potpuno ispisanog, m aterijalne i paleografske karakteristike spo­ m enika, verovatnoća da b sadrži praenomen i nom en jednog čoveka, i to krup­ nog zakupca rudnika odakle slitak potiče. Ova poslednja indicija je ne samo najpreciznija hronološki nego i naj­ zanim ljivija istorijski. Obično se sm atra da su osim argentarija u Derbyshire u B ritaniji sva bogatija nalazišta plem enitih m etala od početka principata eksploatisana neposredno, preko carskih prokuratora, i da je režim kon- duktorijata važio samo u rudnicim a železa.1 3 U slučaju španskih rudnika za takvo gledište je govorio jedan epigrafski podatak iz Tiberijevog vrem en a;1 4 u slučaju argentarija i au rarija podunavskih provincija mogućnost prim ene krupnog konduktorijata u I veku se činila teško prihvatljivom , zbog odsustva vesti o velikim conductores i zbog vrlo rane pojave carskih činovnika u od­ nosnoj izvornoj građi.1 5 Tako se jedan carski rob na službi u aurariae Del- matae pom inje na salonitanskom natpisu koji će pripadati I veku (C IL III 1997); rudnici srebra u Podrinju i dolini Ib ra su pod upravom prokuratora b ar od H adrijana ako ne i pre n jeg a;1 6 Tyrannus A ugiusti) libiertus) p r o c u ­ rator) posvedočen je na srebronosnom K osm aju još u eposi Flavijevaca ili najdocnije prvih A ntonina;1 7 eksploataciju dragocenih zlatnih m ajdana Dakije vodili su, bez sum nje od samog osnivanja provincije, Trajanovi oslobođenici.1 8 Žučki slitak, m eđutim , pretpostavlja nešto drugačiju organizaciju proizvodnje i stoga se ima datovati p re većine pobrojanih svedočanstava. Četiri okolnosti osvetljavaju poslovnu ulogu čoveka na kojeg se odnosi pečat b: i i ) imao je važan položaj, s obzirom na dimenzije slova Q. GN i či­ njenicu da su ona predstavljala deo kalupa a nisu utisnuta naknadno; (2) reč je o slobodnom Rim ljaninu, koji nije carski libertus (gentilicium) ; (3) form u­ la im ena, bez kognomena, pripada ranijem dobu nego što je prelaz II u III vek, kad se prokuratela u rudnicim a podunavskih oblasti uzima carskim oslobođenicim a a daje vitezovim a;1 9 (4) m etallum je sopstvenost fiska, kako pokazuje tekst a. Sve ovo nedvosmisleno govori za konduktora celog rudnika je r (1) isključuje malog zakupca ili službenika nižeg ranga kakav je vilicus i drugi,2 0 (2) i (3) prokuratora, a (4) sopstvenika rudnika. Uostalom, analog­ ne kom binacije carskih i privatnih imena ustanovljene su na slicima iz Der- b išajra i baš na osnovu n jih se računa s prim enom sistem a krupnog zakupa u tam ošnjim argentariae.2 1 B ritanski prim er je dosad mogao izgledati izolovan, i ostati srazm erno neispitan, ali u spoju s gornjom ezijskim on d aje celom problem u rudničkog konduktorijata veći značaj i otvara nova pitanja. Sre- dišno pitanje je da li je interval konduktorijata u I veku n. e. prethodio pro- kurateli — pored terarija — u svim odnosno gotovo svim carskim rudnicim a ili je prim enjivan mestimično, na nalazištim a rude slabije kakvoće.2 2 Zatim, bilo bi korisno znati štogod o socijalnom i etničkom poreklu konduktora, i o okolnostim a i hronologiji njihove zamene prokuratorim a kao organizatorim a neposredne eksploatacije, žučki slitak i drugi podaci o gornjom ezijskim i panonsko-dalm atskim rudnicim a bacaju izvesno svetio na ovu nedovoljno istraženu m ateriju. Bez obzira na oskudnost naše izvorne gradnje o rudarstvu epohe Julijev- sko-Klaudijevske i Flavijevske dinastije, utisak je da su već tada konduk­ terim a izdavana samo nalazišta m anje vrednosti i, čini se, nikad zlatonosna. Pom enuta stela carskog roba u aurariae Delmatae, CIL III 1997, potkrepljuje drugu pretpostavku je r se, po svemu sudeći, im a datovati bliže sredini nego k raju I veka — iako je srednjobosansko zlato eksploatisano vrlo dugo, period njegovog najintenzivnijeg vađenja pada u zreli I vek2 8 i spoljne odlike spom e­ nika i natpisa dozvoljavaju da se delatnost roba veže za to doba — što znači da ostaje prem alo raspoloživog vrem ena za interval konduktorijata koji bi prethodio neposrednoj upravi fiska nad srednjobosanskim rudničkim regio- nom. U korist prve pretpostavke se zasad mogu navesti samo indirektni argum enti. S jedne strane, privredne službe Rimskog Carstva su bile tako organizovane da je centralna kontrola postajala utoliko snažnijom što je pri­ vredna grana značajnija; upadljivo je za rudarstvo da je najliberalniji režim prim enjivan u ferarijam a i erarijam a2 4 dok su argentariae u eposi prokuratele radile pod karakterističnim kom prom isnim režim om : vađenje rude je iznajm ­ ljivano sitnim zakupcim a, a proizvodnju m etala su monopolisale carske ra­ dionice.2 5 S druge strane, im a razloga da verujem o da procenat srebra u rudi D erbišajra nije bio značajan,2 6 i mogućno je čak da je stvar slično stajala s rudokopom koji je dao olovo za žučki slitak.2 7 Ako ne pribegnem o ne­ privlačnoj pretpostavci o podeli produkcije m etala u istom rudniku između dveju nadležnosti, konduktorove (olovo) i prokuratorove (srebro), sve okol­ nosti nas navode na zaključak da je sistem konduktorijata u srebronosnim rudnicim a balkanskih i drugih provincija Rim ske Im perije uvođen retko — prem da ne tako retko kao što se do nedavna mislilo — i srazm erno brzo na­ pušten.2 8 Prim er rudnika železa, čiji su konduktori dobili polučinovnički status,2 9 ili poslovnog čoveka koji je sjedinjavao funkcije konduktora ilirske carine i p rokuratora argentariarum Pannonicarum (M arko Antonije Fabijan pod Ha­ drijanom /Antoninom Pijem ),8 0 pokazuje da je državni nadzor8 1 i nad rudni cim a datim u zakup jednom čoveku bio osetan, činjenica od važnosti za ra­ zum evanje žučkog natpisa. Naime, za dopunu gentila s pečata b dolazi u obzir, zbog retkosti suglasničke grupe gn n a počecima rim skih gentilicija,8 2 praktično uzev samo jedno ime, G n o r i u s ,i verovatno nije slučajnost da je upravo jedan Q. Gnorius bio aktivan u Flavijevsko doba otprilike na liburn- skoj obali, sudeći po spom eniku njegovog oslobođenika, izvesnog Q. Gnorius Q. I. Faustus, dignutom u Nedinu Faustovoj pokojnoj ženi.3 4 Preseljavanje domorodačkog stanovništva, pa i Libum jana, iz dalmatinskog prim orja na rudničke teritorije Gornje Mezije3 5 i Dakije3 6 dobro je posvedočeno u l i po­ četku II veka;3 7 prirodna je pretpostavka da se ono preduzimalo po zvaničnoj inicijativi i da je pojava Gnorija u Nedinu i na dardanskoj zemlji deo istog procesa. Sudeći po nom enu, Gnorii su bili Italici;3 8 pripadali su dakle ele­ m entu koji je ne samo privredno najaktivniji u Podunavlju I veka već, nema sum nje, i najtešnje vezan za organizatore deportovanja o kojem je reč. Izu­ čavanje im igracije stanovnika zapadne Dalmacije u unutrašnjost Balkana tek je počelo i nova istraživanja, epigrafska i arheološka, učiniće našu sliku o toj stvari potpunijom i preciznijom . Ovde ću napom enuti još to da je preselja­ vanja Dalmatinaca moglo biti i u nerudničke krajeve, uključujući i region obližnjeg Naisa.8 9 S pogledom na sve izneto, konđuktorijat Kvinta G norija se srne staviti u poslednju trećinu I veka kad, izgleda, počinje ozbiljan rad u gornjom ezijskim metalla. Da li je konduktorski režim ostao dugo na snazi u Gnorijevom rudniku, i dokad, teže je odrediti. Pojava nekoliko em isija rud­ ničkog novca cara T rajana posvećenih Gornjoj Meziji svakako označava vrem e izvesnog centralizovanja rudničke organizacije u ovoj provinciji (kao i drugim provincijam a Podunavlja) i nije isključeno da su poslednje argen­ tariae s konduktorskim režimom tada stavljene pod prokuratorsku upravu, ali treba računati s m ogućnošću da je do te prom ene došlo i nešto ranije. Neophodan je na k raju kom entar o nalazištu slitka. Žuč leži u k raju gde je srednjovekovno i docnije rudarstvo olova i srebra zabeleženo na više m esta (K uršum lija < kuršum [tu r.] »olovo«), osobito na zapadu i jugozapadu od ovog sela (Belasica, Srebrenica, dolina Lukovske R eke); o rim skim nalazima s istočnih padina Kopaonika zasad se zna vrlo malo.3 9 a Složeniji je slučaj nalazišta jasenovičkih fragm enata. Prem a obaveštenju koje sam dobio u Sa­ veznom geološkom zavodu, na Svrljiškim planinam a nisu poznata ležišta olovno-cinkane rude i sastav tih planina čini vrlo malo verovatnim njeno pri­ sustvo, iako ga ne može sasvim isključiti. Shodno tome, od alternativnih objaš­ n jen ja koje m oram o predložiti za jasenovički slučaj — rim ski rudnik u nepo­ srednom susedstvu ili dovoz slitka strane provenijencije4 0 — drugo zasad iz­ gleda prihvatljivije. Kako rim ski ostaci oko Jasenovika — doduše, slabo ispitani — ne odaju postojanje tako značajnog naselja koje bi uvozilo massae plum ­ beae, nam etnula bi se pretpostavka da se naša massa slučajno našla na tlu Ja­ senovika, zahvaljujući blizini puta koji je spajao tim očku dolinu sa Naisom i Lisosom.4 1 Tako gledajući, njeno verovatno ishodište bi bile argentariae u tim očkom slivu.4 2 Ako se pak prvo objašnjenje pokaže tačnim, m ora se naglasiti bliskost nalazišta Naisu (oko 12 km. prem a jugozapadu). Budući da se radi o proizvodu s carskog dom ena koji, prirodno, nije ulazio u gradski ager, teritorija Naisa bi, bar na toj strani, bila jako sužena; uopšte uzev, podaci o rudničkim regionima Gornje Mezije otkrivaju da su gradske terito rije te provincije im ale mnogo m anji obim nego što se obično misli.4 3 Neizvesno je, međutim, da li bi se odnosni dom en spajao s velikom rudničkom oblašću Timokovog sliva i zavisio od rudničkog centra Timakum Minusa (oko 35 km severoistočno od Jasenovika)4 4 ili bi spadao južnom oravskoj rudničkoj oblasti, čije se središte nalazilo, izgleda, u Remesijani (oko 22 km prem a jugoistoku od Jasenovika). Pripadnost južnom oravskom regionu bi se činila verovatnijom jer Jasenovik leži južno od svrljiške vododelnice, u slivu Nišave, kao i R em esijana: eventualni dokaz o tom e da je jasenovički m etallum gravitirao prem a jugoistoku značio bi i dobrodošlu potvrdu teze o Rem esijani kao glavnom naselju prostranog carskog poseda posejanog rud­ nicim a.4 5 Valja napom enuti da u oba slučaja postoje indicije o vezi rudnika sa dalm atinskom obalom, je r im a dobrih razloga da se računa s prisustvom doseljenika iz zapadne Dalm acije i na teritoriji Rem esijane4 6 i u tim očkoj do­ lini.4 7 II. CIL XV 7915 Im a gotovo celo stoleće kako je iz Tibra izvađena jedna velika massa plum ­ bea na kojoj su utisnuti zanimljivi pečati; kako će se videti iz daljeg izla­ ganja, mogućno je odrediti njeno m esto izrade i s tim u vezi protum ačiti tekst pečata bolje nego što su to učinili dosadašnji izdavači i kom entatori. Olovni slitak u obliku zarubljene četverostrane piramide; dimenzije donje osno­ ve 64 X 32 cm, gornje osnove 54 X 17 cm, visina 18 cm, težina 274,600 kg.4 8 Na donjoj površini je udareno šest različitih žigova (ovde: a—/), od kojih dva (b i c) po dvaput (tab. 2/1). Nađen 1879. g. u Tibru nedaleko od pristaništa Ripagrande; čuva se u Narodnom muzeju u Rimu (Dioklecijanove Terme).4 9 Non vidi. R. Lanciani, A tti dei Lincei, Memorie, Scienze morali, IV (1880), 191 (m eni nepristupačno); CIL XV 7915; M. Besnier, Rev. arch.5 14 (1921) 114—117, br. 69. (a) TR D Ä V G N (b ) M ■ A R I (c) CCÉTM (d ) ADA (e) DCCCL™ (f) DKODDCV• Tekst pečata prikazan je na tri faksimila, od kojih je dva objavio Besnier (Di- šenov i, čini se, Lančanijev) a jedan H. Dressel; Dišenov crtež je najmlađi i očevid­ no najbolji (ovde tab. 2/1). (a) drugi znak: P Lanciani, R potius quam P Dressel, R Besnier. Dišenov crtež stavlja između R i D razmak, kojeg nema u ostala dva crteža. T(essera) r(ationis) (ili p(lumbi)) d(ominicae) (d(ominici)) Aug(usti) n(ostri) Dressel, t(essera) r(ationis) d(omus) Aug(usti) n(ostri) Besnier, sa rezervom, (b) M. Ari vel potius M. Ari( ) Dressel, M(arci) Ari( ) Besnier, (c) C.C( ) et M( ) ili C(___orum) C( ) et M( ) Dressel, Besnier, (d) ime roba (npr. Ada(mas)) ili ime mesta (npr. Ad Ansam odn. Adansa u Britaniji, Itin. Ant. 480, 2) Dressel, Besnier, (e)—(f) O značenju ovih brojeva se izdavači nisu izjasnili. Mogućno je da predstav­ ljaju redni broj slitka u okviru jedne proizvodne celine (up. ILS 8713 sqq.) ili da se odnose na njegovu težinu, koja iznosi oko 840 rimskih libri (up. npr. CIL X 8073, 1, s pečatom CVII = 107 libri = 35,037 kg, prema 35,585 kg. koliko massa zaista teži); treba, međutim, imati u vidu da se većina cifarskih pečata na ovakvim predmetima ne daju protumačiti. Nije isključeno da XX, urezano u žigu e manjim znakovima pri vrhu reda, ne pokazuje da prethodni zbir od 850 treba povećati za 20 već da ga treba modifikovati na neki način (smanjiti za 20 ili ukazati da stvarna težina slitka prelazi za 20 libri standardnu težinu, up. Wright, loc. cit., 230), što bi još pri­ bližilo utisnuti broj realnoj težini predmeta. Bilo bi primamljivo čitati pečat f kao retrogradan, DCCC.., i dobiti na taj način zbir blizak zbiru pečata e, no Dressel je izričito napomenuo »numerus alter est OCCCltC, non DCCCjtkC«. Za kosmajske slitke nešto veće i nešto manje težine od ove up. podatke date niže. Kako u susedstvu Rim a i u Italiji uopšte nem a carskih rudnika olova, jasno je da slitak potiče iz neke od provincija Im perije; sam a činjenica što je nađen u koritu Tibra pokazuje da je prevožen brodom koji je potonuo i tako spasao slitak od topljenja. On nekih sedam massae plumbeae, koje su po M. Benijeu otkrivene u Rim u i okolini, jedna je sigurno uvezena iz Španije5 0 a druga iz B ritanije.5 1 S izvesnom verovatnoćom se određuje poreklo još triju slitaka, to je opet Španija (dva prim erka)5 2 i B ritanija (1 prim erak).5 3 Za šestu se pretpostavlja — po sličnosti natpisa, Caesaris Aug., s natpisom CIL X 8073, 1 — da je sa Sardinije5 4 ali se posle otkrića slitka iz Jasenovika s analognim pečatom ne sme isključiti mogućnost ni da je s Balkana. Najzad, sedma massa plumbea, o kojoj je ovde reč, sm atra se britanskom po opštem m išlje­ nju, izraženom s više ili m anje opreznosti.5 5 Razlozi navedeni u njegovu korist — carski rudnici olova su poznati samo na Sardiniji i u B ritaniji; britanski su važniji i proizvodili su massae veće težine od sardinskih te i CIL XV 7915 m ora biti otud5 0 — delom su nedovoljni delom netačni. Carskih argentarija koje su davale osim srebra i olovo bilo je u više provincija Rimske Im perije, naročito u Podunavlju. Nekoliko elemenata u izgledu slitka i sadržaju nje­ govih natpisa otkriva da je on u stvari načinjen u kosm ajskim rudnicim a, za koje se pretpostavlja da su pripadali Gornjoj Meziji.5 7 Slitak je neobično težak, preko 274 kg, i daleko prevazilazi u tom pogledu ne sam o britanske već i sve ostale poznate slitke vanmezijske proizvodnje, koji jedva dosežu 100 k g ;5 8 najteži od njih, otkriven u švajcarskoj, m eri 145 kg i predstavlja usam ljenu pojavu.5 9 Naprotiv, četrnaest slitaka dosad zabeleženih sa kosm ajskom provenijencijom — jedan od n jih je i sačuvan, u Helsingborgs Museum u Švedskoj — im aju približno jednake dimenzije kao i rim ski prim erak6 0 i težinu koja nije bitno drukčija; helsingborška massa, jedina tačno izvagana, teška je 257 kg a neki od izgubljenih trinaest kom a­ da su, čini se, nadm ašali ovu m eni.6 1 Ne samo da su peć ili peći iz kojih su izliveni helsinborški i rim ski prim erak morale biti vrlo velike, one su posti­ zale i visoku tem peraturu koja je onemogućavala stvaranje slojevitih, horizon­ talnih »bora« na bočnim stranam a obaju slitaka.6 2 Radilo se o usavršenoj teh­ nologiji proizvodnje olova — inače retkoj u rim skim plum barijam a — koja se odražavala i u relativno visokoj redukciji kosm ajske rude i, možda, u na­ ročitoj građi rim skih topionica na kosm ajskom terenu.6 3 Izgled i raspored natpisa tibarskog slitka pokazuju izvesne osobenosti koje se, zajedno uzete, ne sreću nigde osim na kosm ajskim proizvodim a: utisnuti su sam o na donjoj osnovi predm eta; nisu reljefni već su svi pečatnog tipa; m alih su dim enzija i mogu se ponavljati na istoj površini. M. Besnier je u pravu kad tum ači ove osobenosti srazmerno poznim vremenom nastanka CIL XV 7915, ali njihova podudarnost sa kosm ajskom praksom je tolika da ne može biti u p itanju obična slučajnost.6 4 U istom pravcu ukazuje i sadržaj pečata a, b i c. Sudeći po razm aku koji ga deli od R i A, slovo I) je zasebna sigla, dok TR i AVG čine m anje radikal­ ne skraćenice. Dopuna d (om us) Aug(usti) n(ostri), koja zavisi od čitanja t(essera) r(ationis) prva dva znaka, ne može stoga biti dobra je r TR očevidno ide zajedno. Ona je i onako malo verovatna je r se reč tessera inače ne javlja na massae plumbeae ;6 5 uostalom , kako priznaje sam M. Besnier, nema dobrih razloga da se pretpostavi postojanje jedne ratio dom us Augusti zadužene za 2 Tab. 1 . — Pl. 1 1 Olovni slitak iz Žuča, gornja površina. — Lead ingot found at Žuč, face. 2 Olovni slitak iz Jasenovika, gornja površina. — Lead ingot found at Jasenovik, face. ivv-W Tab. 2. — Pl. 2 1 Olovni slitak iz Rima (CIL XV 7915), donja površina (Dišenov crtež). — Lead ingot found at Rome in the Tiber (CIL XV 7915), base (Duchesne’ s drawing). 2 Olovni slitak iz Žuča, leva bočna strana. — Lead ingot found at Žuč, left end. nabavku olova.6 6 Sigla D se, m eđutim , upotrebljava na više kosm ajskih sli- tak a iza skraćenice m(etalla)-, izdajući ih, ja sam pom išljao da D tu skraćuje im e oblasti, ime naselja ili pridev dominicus i dao izvesnu prednost drugoj i trećoj mogućnosti nad prvom .6 7 Zbog okolnosti da Kosmaj nije ležao, koliko se zna, u zemlji čije bi im e počinjalo slovom D (po svemu sudeći, Dalm atia i D ardania nisu dopirale do njega)6 8 prva m ogućnost ostaje teško prihvatljiva ali žig a rim skog slitka govori i protiv treće m ogućnosti pošto bi spoj d( omi- nic.) A ug(usti) n (ostri) delovao pleonastički.6 9 Time dobija na verovatnoći predlog7 0 da se u središte kosm ajskog regiona, stojnički »Grad«, locira mesto Demessus ili Demessum zabeleženo u Dioklecijanovoj konstituciji iz 294. g.7 1 Ako je ovo razlaganje ispravno, pojava skraćenice D i u pečatim a slitaka otko­ panih na K osm aju i u pečatu slitka izvađenog iz Tibra svedoči o zajedničkom poreklu svih tih objekata iz kosm ajskih livnica. Takav zaključak potkrepljuju natpisi f o ie , koji sadrže po mome m išlje­ n ju lična im ena već zastupljena u kosm ajskoj epigrafskoj građi. Ako se c čita C(ai) Cet(ronii) M( ),7 2 što je prostije rešenje od Dreselovih, m ora se im ati u vidu da je prem a Vulićevom tekstu jedne fragm entovane kosm ajske are njen dedikant (ili kodedikant) bio C.Ce\_t~\ron[ius....] / anus com ( ).7 S Izdajući istu posvetu, u m eđuvrem enu izgubljenu, ja nisam mogao prihvatiti Vulićevo čitanje gentila kao potpuno pouzdano i odrekao sam se rekonstruk­ cije natpisa stoga što se dužina redova ne da tačno ustanoviti (Inscr. Mćs. Sup. I, br. 111). Sad sam, m eđutim , sklon da poverujem da je žrtvenik zaista digao jed an Cetronius — identičan sopstveniku pečata c pre nego njegov hom onim — najviše zato što skraćenica com( ) ukazuje na funkciju com (m entarien- sis).7i O ulozi kom entarijenza u rim skom rudarstvu se zna malo,7 5 ali sam a reč pokazuje da je nosilac tog zvanja lako mogao im ati posla s adm inistracijom i transportom rudničke produkcije m etala.7 6 Utoliko pre zaslužuje pažnju jedna druga kosm ajska dedikacija, koja po usvojenom čitanju glasi: D(eo) M (ithrae) [S(oli)?~\ / p (ro ) s(alute) im (peratoris) S(everi) Ale/xandri Au/- g (u sti) G.C( ) Marcellus / 5 et Marius Vict[o~\/rinus posu\_e\!runt l(ibentes) m (erito ).7 7 Gentilicij prvog dedikanta se može razrešiti C (etronius) i na taj način dobiti tria nomina koja potpuno odgovaraju pečatu c. Da li je u pita­ n ju onaj C.Cetronius koji se s kognomenom na -anus i zvanjem com (m en- tariensis ?) javlja na fragm entu već pom enutog žrtvenika? To nije isklju­ čeno, čak je verovatno, pošto tekst M itrine are, pun ligatura, nije sasvim utvrđen : uz sitne izmene Vulićevog faksim ila kognom en Marcellus bi se mogao prepraviti u M arcel(l)ianus.7 S Im e drugog dedikanta indirektno podupire identifikaciju C.C(etronius ?) Marcellus (Marcelianus ?J-a sa sopstvenikom pečata c, iako se i dalje m ora računati s alternativom da se radilo o dva razna čoveka, eventualno srodnika. Prem da ono počinje ligaturom M,A, podela M.Arius se im a pretpostaviti kontinuiranom čitanju Marius je r razdvajanjem ligature u M.A- drugi dedikant dobija tročlanu im ensku form ulu, kakvu ima i prvi, um esto dvočlane; vezivanje znakova koji ne pripadaju istoj reči uopšte se sreće na poznijim natpisim a i za naš slučaj potpunu analogiju nalazimo na jednom drugom kosm ajskom spom eniku.7 9 Victorinus bi sledstveno bio M .Arius a Marcellus (M arcelianus ?) C. C et(ronius) s pečata f o i e ; niz koin­ cidencija dovodi u vezu zajedničku pojavu ovih ljudi na dva spom enika pa je zaključak da predstavljaju jedan p ar saradnika na rudničkim poslovima, iako hipotetičan, dosta prirodan.8 0 U nedostatku komparativnog m aterijala teško je reći da li su obojica služili u istom zvanju8 1 i o kakvom kom entari- jenzu odn. kom entarijenzim a je tu eventualno reč. Slitak pripada vrem enu u kojem se adm inistrativni aparat pod prokuratorim a — rudničkim i drugim — postepeno m ilitarizuje, što uz činjenicu da K etronije i Arije nisu carski oslobođenici (gentila !) već pravi rim ski građani ukazuje na jednog ili dvo­ jicu commentariensis consularis,8 2 Ne srne se isključiti, prirodno, ni nešto drugačija vrsta činovnika — na prim er, commentariensis procuratoris, inače neposvedočen — ali više okolnosti (važnost uloge vojske u eksploataciji rim ­ skih kam enolom a i rudnika,8 3 Ketronijev i Arijev status rim skih građana, inge­ rencija provincijskog nam esnika u adm inistraciji carskih dom ena)8 4 govori za pripadnike militia officialis, verovatno iz nam esnikove kancelarije. N asuprot njim a, sopstvenik pečata (d ) besum nje je bio rob zaposlen u sam om rud­ niku, verovatno probator ß5 Iz prethodnog izlaganja se može zaključiti da je CIL XV 7915 proizveden na K osm aju tokom vlade Aleksandra Severa (Inscr. Més. Sup. I, br. 104) ili nešto pre odnosno posle nje, za slučaj da su K etronije i Arije delovali kroz duži period u ovoj oblasti. Nalazište slitka otkriva da je kosm ajsko olovo a ne sam o srebro izvoženo u Rim, što verovatno važi i za proizvodnju drugih neplem enitih m etala u Gornjoj Meziji. Sme se pretpostaviti da je transport išao — kopnom i m orem — na Rudnik i, dolinom Ibra, na saobraćaj niču Naissus— Lissus prem a O stiji; biće da je značaj puta Niš—Lješ zavisio u velikoj m eri od bogatih gornjom ezijskih rudišta.8 6 Hronološki podatak je od interesa za istoriju kosm ajske eksploatacije pošto dokazuje njenu inten­ zivnost u zrelom III v ek u ;8 7 on koristi i za datovanje ostalih objavljenih slitaka iste provenijencije koji po svemu sudeći ne mogu takođe b iti stariji od epohe Severa.8 8 Prosopografske indicije kao da omogućuju napredak u čitanju pečata bici dvaju kosm ajskih zavetnih žrtvenika, i daju izvestan uvid u organizaciju rad a tam ošnjih livnica (nam esnički kom entarijenz(i) ?). Ipak, glavna vrednost slitka je u pečatu a, čiju prvu skraćenicu tek treba razjasniti. Kako se slova TR ne javljaju, u ovakvoj vezi, ni na jednoj od poznatih massae plumbeae Rimskog Carstva, im aju se pripisati nekom lokalnom svoj­ stvu kosm ajskih a rg e n ta rla ; teško je tu tražiti, b ar zasad, reč ili im e koji bi vredeli za produkciju slitaka druge rudničke oblasti. Videli smo da se sledeča sigla D najbolje tum ači toponim om Demessus (D em essum ) ; ona čini verovatnim da i TR krije geografsku odrednicu, po prim eru britanskih slitaka čije se m esto proizvodnje na žigovima nekiput određuje pom oću dvaju toponim a, šireg i užeg značenja.8 9 Razrešenje naše skraćenice TR se sam o nameće, je r znam o iz Ptolem eja (III 9, 2) da su severozapadni deo G ornje Mezi je zauzimali Trikornenzi, a iz više izvora da se kod Ritopeka nalazilo utvrđenje Tricornium. Pečat a će p re sadržati etnik nego im e ovog utvrđenja, kako pokazuje jedan tip britanskih massae plumbeae sa etnikom Deceangli ili sličnim,9 0 i reversna legenda (M etalla) Aeliana Pincensia na novcu nam enjenom rudničkom regionu u centralnom delu severne Gornje Mezije.0 1 Sudeći po legendi Aeliana Pincensia, s podrazumevenom imenicom metalla, i žigovima lutudarskih slitaka koji nekiput navode a nekiput ispu­ štaju istu reč, u neizvesnom padežu, ispred lutudarskog toponim a ili etnonim a, na početku našeg natpisa a takođe je izostavljena reč m etallum u jednom od nekoliko mogućnih oblika. Singular m etallum ne dolazi, izgleda, u obzir jer se trikornjanski domen, zbog veličine (pom en Demesa otkriva da se na njem u nalazio više no jedan rudnički vicus),9 2 m orao obeležavati kolektivom metalla ako ne pravim (heteroklitičkim ) pluralom metalli-, razlika u upotrebi ovog kolektiva odn. plurala, o kojoj svedoče reversi rudničke monete,9 3 ukazuje da pečat a nije bio sročen u ablativu, gde se ta razlika nije mogla osetiti, već u nom inativu, (M etalla) Tr(icornensia). (Argentariae) D (em essenses) A ug(usti) n (ostri) ili (M etalli) Tr(icornenses). (Argentariae) D (em essenses) A ug(usti) n (ostri). Na osnovu ranije poznatih kosm ajskih slitaka koji nose skraćenice D.M mogla bi se dopuniti i reč m etallum (nom. sing.) ispred de- m ešanskog ktetikona, ali verujem da je radi stilske varijacije form ula pečata C/L XV 7915 (a), kao i lutudarskih, računala s dve različite imenice, metalla (-i) i argentariae,9 4 V arijanta sa (M etalla) Tr(icornensia) se čini verovatni- jom od varijante s (M etalli) Tr(icornenses) je r su po svojoj važnosti trik o r­ njanski rudnici — u poređenju sa dardanskim , koji se na novcu kvalifikuju pluralom , i pinkenškim , koji se kvalifikuju kolektivom — bliži ovim drugim nego prvim ; konačan predlog za razrešenje pečata a sledstveno glasi: (Me­ talla) Tr(icornensia). (Argentariae) D (em essenses) A ug(usti) n(ostri). Predloženo čitanje upućuje na nekoliko zaključaka. Ono potvrđuje tezu o gornjom ezijskoj pripadnosti Kosm aja — T rikornjani su gornjom ezijsko plem e — i podupire ubikaciju Demesa u kosm ajsko područje (Stojnički »Grad« ?). Sam toponim Demessus (D em essum ), sa sufiksom koji seča na Porolissum i Naissus, daje novu indiciju za etničku bliskost T rikornjana Trako-Dačanima.9 5 Oznaka (M etalla) Tr(icornensia) uz oznake (M etalla) Pin- censia i ( Metalli ) Darđanici poznate sa rudničkih sem isa i kvadransa II veka9 6 otkriva podudarnost rudničke organizacije u Gornjoj Meziji i podele provin­ cije na peregrine civitates (ili konglom erate peregrinih civitates) zabeležene u Ptolem eja: »u provinciji (G ornjoj Meziji) stanuju Trikornenzi prem a Dal­ m aciji, Mezi prem a reci K ijabru, Pikenzi izm eđu njih, a Dardanci prem a M akedoniji«.9 7 Podaci o Metalla Moesica zasad odsustvuju ali nije isključeno da će se oni u budućnosti pojaviti; u svakom slučaju, izgleda verovatnije da su tim očki rudnici bili na tlu Meza nego Pinkenza.9 8 Ova podudarnost svedoči, s jedne strane, o vrednosti Ptolemejevog obaveštenja;9 9 s druge, ona daje povoda pretpostavci da odredbe (M etalla) Tricornensia i Pincensia i (M etalli) Darđanici nisu samo geografske već im aju i svoje adm inistrativne aspekte iako, prirodno, rudnička zem lja više nije pripadala dom orocim a već fisku. Reč je o stvarim a koje su neispitane i većinom nedovoljno jasn e: između ostalog, tu je od uticaja moglo biti koriščenje peregrine radne snage u rudni­ cim a njihovog područja i kom petencija provincijskog nam esnika, preko od­ govarajućih oficira, u upravi carskim dom enim a.1 0 6 Biće da je u II i ranom III veku prokurator vodio sam o rudničke poslove i bio nadležan samo nad onim delovima dom ena gde se kopala ruda.1 9 1 Zbog upotrebe kolektiva me­ talla odn. plurala m etalli u odgovarajućim dokum entim a treba, po mome m iš­ ljenju, računati s po jednom prokuratelom za rudnike Trikornjana, Pinkenza (i Meza?), s više n jih za rudnike D ardanaca; iz praktičkih razloga, središte rudničke adm inistracije i središte adm inistracije dom ena nisu m orala biti sm eštena u istom naselju. Ovo drugo središte na severu Gornje Mezije — koji je takođe, zbog blizine limesa, mogao im ati izvesnu upravnu posebnost u okviru provincije1 0 2 — treba očevidno tražiti u Trikorniju (Tricornenses), Pinkum u (Pincenses) i Akvama (Moesi ?).1 0 3 Na jugu, u Dardaniji, ono je u Ulpijani. Zagonetni natpisi koje u Remesijani diže Septim iju Severu i člano­ vim a njegovog doma r(es) p(ublica) sua U lp(iana)ll> i objašnjavaju se, iz­ gleda mi, činjenicom da je Ulpijana glavni grad prostranog carskog poseda1 0 5 na koji je Septimije Sever stupio 202. g. čineći posetu Remesijani.“ 8 š to se tiče središta rudničkih prokuratora stvari su mnogo neizvesnije. Od triju oblasti na severu provincije samo za jednu, trikornjansku, smemo izneti od­ ređen predlog — to je Demes.“ 7 U Dardaniji, jedan prokurator je svakako delovao iz naselja kod Sočanice1 0 8 no ostalim a je teško odrediti i broj i mesto boravka. Dolaze u obzir Ulpijana, naselje kod Kumanova, Remesijana i Tima­ eum Minus.1 0 9 Završiću razm atranje ovih mogućnosti napomenom da rekon­ strukciju organizacije gornjom ezijskog rudarstva otežava i okolnost što su raspoloživa svedočanstva hronološki disparatna pa ih je teško s pouzdanošću upoređivati. Sistem rudničke organizacije očevidno je podlegao stalnoj evolu­ ciji — pod uticajem širenja rimskog građanstva i rim skih m unicipaliteta u provinciji, stara veza rudnika sa fiskalnim dom enom u okviru peregrine civitas ustupala je m esto novoj vezi rudnika sa gradom.1 1 0 1 Dessau, ILS 8711 c, đ; CIL VII 1201. Up. Dessau, ILS 8717 (massa marmoris) i dr. - Up. P. Skok, Pojave vulgarnolatin- skoga jezika na natpisima rimske pro­ vincije Dalmacije (Zagreb 1915) 62; id., Starinar 1 (1922) 138; S. Dušanić, Živa antika 21 (1791) 536. 3 Npr. Dessau, /LS8711 a, b. Nije is­ ključeno da pečat Eph. ep. IX 1266 = ILS 8711 e sadrži istu reč takođe ispisanu neskraćeno, ali u nominativu heterokli- tičkog plurala (Dušanić, loc. cit., 541). 4 Inscriptions de la Mésie Supérieure, I (Belgrade 1976), br. 162. 6 Dušanić, loc. cit., 537 sqq. 6 Tj. o sopstveništvu fiska, Dušanić, ANRW II 6 (1977) 79 sqq. 7 CILX& 073, 1 (Sardinija); CIL XV 7914 (Rim, up. niže, tekst uz nap. 54). 8 Inv. br. 45, iskopan 1946. g. na me­ stu »Kod česmu« (dubina 60 cm). Non vidi; fotografiju mi je prijateljski ustu­ pio P. Petrovič, kojem dugujem i ispise iz inventarske knjige Narodnog muzeja u Nišu za br. 44 i 45. I ova massa ima oblik zarubljene četverostrane piramide sa reljefnim natpisom u tabula ansata na gornjoj površini; dimenzije (donja osnova: 28 + 6 X 14 cm; gornja osnova široka 6,5 cm) i težina su joj manje nego žučkoj. Presečena je na dve polo­ vine, od kojih je desna sačuvana cela (iako joj je natpis na gornjoj površini mestimično odbijen) a leva samo neznat­ nim delom prema sredini predmeta, tako da se ne može odrediti da li je na levoj bočnoj strani stajao pečat sličan žučkom natpisu b. Sudeći po inventarskoj knjizi, u vreme kad je unet u Niški muzej pred­ met je bio još ceo (zabeležene su i di­ menzije (gornje površine) »20 X 5,7 cm, s visinom 12,5 cm«) a njegov natpis se či­ tao potpun, Metallo Caesaris Aug. (iz­ među prvih dveju reči je u knjizi noti­ ran interpunkcijski (?) znak u vidu > ). Opšti izgled slitka ukazuje opet na rani datum, prvi vek ili početak drugog. — A . Jovanovič me je ljubazno obavestio da je još jedan, treći neobjavljeni slitak (takođe olovan ali anepigrafski) nađen na tlu Dardanije, ispod Velikog Jastrep- ca (Blace). V. i niže, nap. 24. 9 V. npr. M. Besnier, Rev. arch. 14 (1921) 129. 1 0 Epigraf ski je manje privlačna alter­ nativa da je Q skraćenica jedne reči a GN jednog ili dvaju imena (dolazio bi u npr. obzir M. Gongius Nestorianus (od­ nosno neki njegov homonimni rođak ?), prokurator ilirskog portorija iz vremena Septimija Severa, H. G. Pflaum, Les car- rières procuratoriennes équestres sous le Haut-Empire romain (Paris 1960) 769 sq., br. 296, zbog konstatovanih veza između rudničkih i carinskih službi, ANRW II 6, 70, nap. 97); druge mogućnosti su još ne- verovatnije a čitanje Q.G( ) N( ) ne do­ lazi u obzir stoga što pažljivo rađeni pe­ čat daje interpunkcijski znak između Q i G ali ne između G i N. 1 1 U tome pogledu nema strogo povu­ čene granice i sreću se slici gde je isti antroponim skraćivan sa kognomenom i bez njega (Besnier, Rev. arch. 13 [1921] 72, br. 50; Ann. ép. 1958, 107 d; analogan je slučaj slitaka kakvi su CIL IX 6091/ 8073, 3, koji očevidno pominju jednog čoveka i pripadaju vrlo bliskom vreme­ nu) ili gde skraćenica jednog antropo- nima obuhvata tria nomina, drugog sa­ mo praenomen i gentile (kao što je po svemu sudeći učinjeno na CIL XV 7915, v. niže, II). Bez obzira na primere takve nedoslednosti i verovatnoću da CIL XV 7915, s pečatom M.Ari, potiče iz prve tre­ ćine III veka, praksa nebeleženja kogno- mena u ovakvom kontekstu je napušte­ na, opšte uzev, u II veku n. e. Ne treba sm atrati (sa A. Merlin-om i M. Besnie- r-om na primer) da massae čiji pečati ispisuju antroponime prenomenom i gen- tilom moraju datovati iz epohe kad cog­ nomina još nisu ušla u običaj (tj., za Italiju, iz predsulinog doba); tu se radi samo o skraćenicama imena, koja su u zvaničnoj formuli bila već tročlana. 1 2 Upadljiva je, na prvom mestu, briž- ljivost izrade; o tipu, koji hronološki još nije precizno fiksiran ali, čini se, pri­ pada prvom i početku drugog veka, v. F. Laubenheimer-Leenhardt, Recherches sur les lingots de cuivre et de plomb d'époque romaine dans les régions de Languedoc-Rousillon et de Provence- Corse (Paris 1973) 193 sqq. Od slova čiji oblici govore za I (ili rani II) vek — ne pružajući ipak osnovu za čvrsto datova- nje — ističu se E sa kratkim poprečnim crtama, M s kosim potezima 1 i 4, otvo­ reno P, Q s vrlo dugim repom (up. P. Petrovič, Paleografija rimskih natpisa u Gornjoj Meziji [Beograd 1975] 112 sq., 115 sq., 117, 118). Treba obratiti pažnju i na neuobičajen položaj interpunkcij­ skog znaka na donjoj crti reda; iako je to rešenje samo donekle zavisilo od gra­ verò vog izbora (između snažno zaoblje­ nih Q i G ima malo prostora na sre­ dini reda) ono bi se ipak moglo smatrati simptomom ranijeg vremena (up. npr. tačke ispod reda na CIL V 5068, natpisu rezanom »litteris optimis«; ZPE 26, 159 sq.). 1 3 O. Hirschfeld, Die Kaiserlichen Ver­ waltungsbeamten bis auf Diocletian2 (Berlin 1905) 150—152 (i nap. 4, gde se razm atraju neki izuzeci od ovog pravila, koji su većinom prividni jer se radi o neposrednom i kratkotrajnom produžet­ ku republikanske prakse ili o kondukte­ rima manje važnosti); O. Davies, Roman Mines in Europe (Oxford 1935), 11 sq.; U. Täckholm, Studien über den Bergbau der römischen Kaiserzeit (Uppsala 1937) 101 sqq., 110 sqq.; J. Durian, VDI 1959, 3, str. 142 sq., i drugi. 1 4 CIL XIII 1550, up. Hirschfeld, op. cit., 156 sq. 1 5 Up. Inscr. Més. Sup. I, str. 101 (po­ vodom Kosmaja). 4 6 ANRW II 6, 86—88. 1 7 Inscr. Més. Sup. I, br. 103. 1 8 CIL III 1312, up. S. Mrozek, Les mines d’ or de Dacie au IIe siede (na poljskom sa francuskim rezimeom), To- run 1966. 1 2 ARNW II 6, 92. 2 0 Iz Lex met. Vip. 47 sqq. saznaje se da su mali zakupci smeli proizvoditi olo­ vo pretapanjem šljake. Up. niže, nap. 28. 2 1 Koliko znam, dosad su posvedoče- na (u genetivu) imena nekih sedmorice konduktera, Davies, op. cit., 161 nap. 41; R. P. Wright, IRS 47 (1957) 230 sq., br. 20 a—d. 2 2 Kako je pomišljao, uz rezerve, Da­ vies, op. cit., 12. 2 3 Up. vesti literarnih izvora navede­ nih u ANRW II 6, 61 nap. 77. 2 4 Municipalni rudnici bakra su po­ tvrđeni u okolini Naisa (verovatno ih treba tražiti južno od grada, oko Gor­ nje i Donje Studene), ANRW II 6, 73 sq, Mali anepigrafski slici od bakra, koji se prema obaveštenju A. Jovanoviča nalaze u Niškom muzeju, mogu poticati iz tih erarija. 2 5 ANRW II 6, 87 sq., 92. 2 6 Davies, op. cit., 161 sa nap. 41. 2 7 Ime Kuršumlije može biti karakte­ ristično u torne pogledu. 2 8 Ovde treba ukazati na pretpostav­ ku N. Vuliča da se pečat C.Iul(ii) Ma- xi(mi ?) sa nekih kosmajskih slitaka (Inscr. Més. Sup. I, br.. 163) odnosio na krupnog rudničkog zakupca iz poznate porodice Julija koji su bili konduktori ilirske carine u II veku. Dimenzije peča­ ta i srazmerno pozni datum slitaka (up. niže, tekst i nap. 88) govorili bi pre za ličnost sa sitnijom funkcijom. U ko­ mentaru uz Inscr. Més. Sup. I, br. 163, ja sam pomišljao na privatnog proizvo­ đača slitaka (iz pretopljene šljake ?) sto­ ga što je njegovo ime — rimskog gra­ đanina — uvek nalaženo samo (tri mas­ sae) za razliku od većine ostalih žigova koji se javljaju zajedno sa žigovima D.M i drugim; sada treba uzeti u obzir i mogućnost da je Julije bio commenta- rìensìs odnosno kakav sličan rudnički funkcioner (up. niže, nap. 80). 2 9 ANRW II 6, 82 sa nap. 197, 84 sq. 3 0 Dessau, ILS 9019,, up. Pflaum, op. cit., I, 354, br. 152. 3 1 Up. Hirschfeld, op. cit., 152 nap. 1 . 3 2 W. Schulze, Zur Geschichte lateini­ scher Eigennamen (Berlin 1904) 606 i 610 (Ind.), beleži pod gn- samo Gnorius, pod cn- Cnaeus i Cnorius (grafička varijanta za Gnorius). Ime Cnaeus (Gnaeus) se, međutim, po pravilu upotrebljava kao praenomen; u položaju kognomena i gen- tila javlja se tek izuzetno (up. Schulze, op. cit., 297) pa nema razloga da se s njim računa u ovom slučaju. 3 3 O njemu v. npr. Schulze, op. cit., 182. 3 4 C ILIII 14000: Q.Gnorius / Q.l.Fau- stus / Octaviae L.f. / Secundae / uxori / an.XXII. Lapidarna formulacija teksta i odsustvo posvete Manima određuju kraj I veka kao verovatni terminus ante quem stele; više okolnosti čine malo ve- rovatnim dato vanje u doba Julijevaca- Klaudijevaca, premda ni ono nije sasvim isključeno. 3 5 Naročito na Kosmaj (Inscr. Més. Sup. I, str. 108 sq.) ali i drugde. 3 6 Mrozek, op. cit., 37 sqq., 113 sq. 3 7 Verovatno je da su se i druge pro­ vincije koristile ovom pomoći, up. G. Alföldy, Noricum (London-Boston 1974), 21, za prisustvo imigranata iz Dalmacije u okolini Wiesenau (ispirači zlata ?). V. sad i M. Mirkovič, Godišnjak CBI XIV 12 (1975) 95—108. — Analognu pojavu čini doseljavanje Orijentalaca, posebno Ana- tolaca, u iste oblasti (v. Dušanić, Živa antika 21 [1971], 254—259; Inscr. Més. Sup. I, str. 110, sa lit.); zanimljivu indici­ ju o vezi Gornje Mezije sa čuvenim fri- gijskim kamenolomima može dati nalaz nadgrobnika jednog pripadnika legije IIII Flavia u Sinadi (Chiron 6 [1976], 308 sq.). 3 8 G. Alföldy, Die Personennamen in der römischen Provinz Dalmatia (Heidel­ berg 1969), s. v. 3 9 Up. npr. N. Vulić, Spomenik 75 (1933), 53, br. 166 sq., natpise sa imenima svojstvenim srednjodalmatinskom ono- mastičkom krugu (F. Papazoglu, Sred- njobalkanska plemena u predrimsko do­ ba [Sarajevo 1969] 173, 179, 188 sq.). 3 «a Davies, op. cit., 222 sq. i RIEB 3 (1938) 405 sqq.; V. Simič, Istoriski razvoj našeg rudarstva (Beograd 1951) 205 sqq. (naročito str. 210 sq.); TIR, K 34; ANRW II 6, 72 sq. 4 9 Zbog srazmerno velike težine, massae plumbeae se ne nalaze svuda već, po pravilu, na (1) mestima proiz­ vodnje (npr. Kosmaj, gore, nap. 4), (2) mestima uvoza (npr. Rim, niže, II) ili (3) mestima u blizini komunikacija ko­ jima su transportovane i sa kojih su, usled različitih saobraćajnih nezgoda, mogle spasti i zagubiti se (up. Wright, loc. cit., 230). Okolnost što je jasenovički slitak izvađen sa dubine od 60 cm. ne bi, sama za sebe, isključivala ovu posljed­ nju mogućnost. Taj sloj zemlje se mogao stvoriti u međuvremenu; s druge strane, ima primera da su i massae koje su spa­ le s puta već u antici zakopavane tamo gde su otkrivene (up. Wright, loc. cit.). 4 1 V. npr. kartu TIR, K 34. Obično se li­ nija puta Naissus—Ratiaria stavlja nešto istočnije od Jasenovika, uz moderni put koji vodi od Niša prema severa, ali se takvo njeno trasiranje ne osniva na arhe­ ološki utvrđenim tragovima saobraćajni- ce. Istočni greben Svrljiških planina da­ nas prelaze nekoliko vicinalnih puteva; jedan vodi kroz sam Jasenovik. 4 2 O njima v ANRW II 6, 75 sa nap. 141. 4 3 Npr. A. Mócsy, Gesellschaft und Romanisation in der römischen Provinz Moesia Superior (Budapest 1970) 29 sqq. i karta na str. 45 (Abb. 15). — U ovom slučaju se, prirodno, mora voditi računa o činjenici da slitak pripada vremenu kad gradski status Naisa nije još posve- dočen i kad, možda, odluka o njemu još nije ni bila doneta, ali valja naglasiti da je malo verovatno da se osnivanjem mu­ nicipija teritorija Naisa primetno proši­ rila na račun carske zemlje; protiv tak­ ve pretpostavke ide i Prokopijevo svedo- čanstvo o prostranom remesijanskom re- gionu, niže, nap. 46. 4 4 O statusu Timakum Minusa v. ANRW II 6, 75 sq. 4 5 lb., 73 sq. Up. niže, II. 4 6 Gde je zabeležen toponim Dalma­ tae (u akuzativu), Proc. De aed. IV 4, p. 123, 18 (Haury). Up. ANRW II 6, 74, nap. 137. 4 7 Up. npr. žrtvenik koji je Aurelius Catandio posvetio Jupiteru Kohortalu kod Rgotine: M. Mirkovič, Živa antika 15 (1966) 391—393, br. 10. 4 8 Podaci o dimenzijama su Lančani- jevi, navedeni u Dresela; podatak o teži­ ni (neznatno odstupanje: 275 kg, po me- renju R. Paribeni-ja 1953. g., JRS 51 [1961] 109 nap. 29) uzet je iz M. Benijea. Ovaj poslednji daje nešto drugačije di- menzi j e predmeta (Dišenovo merenje ?; M. Besnier nije poznavao slitak iz autop­ sije): 64 X 23 cm (donja osnova), 47 X 17 cm (gornja osnova), 17—18 cm (visina). Poreden je sa slicima otkrivenim na Kos- m aju (niže, nap. 60) pokazuje da je širi­ na donje osnove oko 32 cm, kako ju je naznačio R. Lanciani, te će »23« biti me­ hanička greška. Teže je uskladiti dva podatka o dužini gornje osnove; veći broj izgleda tačniji no manji ali ga vero- vatno treba nešto redukovati. 4 9 Na pismo koje sam uputio epigraf- skom odeljenju Muzeja tražeći fotografi­ je slitka nisam dobio odgovor. 5 0 CIL XV 7916 = Besnier, Rev. arch. 14 (1921) 110 sqq., br. 65. 6 1 CIL XV 7919 = Besnier, loc. cit., br. 67. 5 2 CIL XV 7917 sq. = Besnier, loc. cit., br. 63 sq. 5 3 CIL XV 7920 = Besnier, loc. cit., br. 68. 5 4 CIL XV 7914 = Besnier, loc. cit., br. 66. 5 5 R. Lanciani, H. Dressei, M. Besnier; up. Hirschfeld, op. cit., 151 nap., itd. Tre­ ba ipak napomenuti da se G. Clement Whittick, J RS 51 (1961) 109 i nap. 29, nije izjasnio o mestu proizvodnje CIL XV 7915. 5 6 Besnier, loc. cit., 117. 5 7 Up Inscr. Més. Sup. I, str. 95 sqq. (gde su izneti argumenti protiv atribuci­ je Kosmaja Dalmaciji ili Panoniji). Do zaključka da CIL XV 7915 mora poticati iz kosmajskih rudnika došao sam tek u vreme kad se prvi tom »Gornjomezij- skih natpisa« nalazio u odmakloj fazi štampe, pa taj zaključak nije mogao uti­ cati ni na koji način na tekst Inscr. Més. Sup. I. 5 8 Besnier, loc. cit., 122—127. Izuzet­ no, Eph. ep. I I I 121 d, najveća massa plumbea zasad poznata iz Britanije (up. Clement Whittick, loc. cit., 109) neznatno nadmaša težinu od 100 kg. 5 9 Ann. ép. 1954, 225. 6 0 Inscr. Més. Sup. I, br. 160—165: 62—63 X 32—33 cm (donja osnova), 49 (43 do 44, po jednom podatku koji je vero- vatno netačan) — 50 X 17—19 cm (gornja osnova), 17—19 cm (visina); up. gore, nap. 48. 6 1 »Oko 300 kg« po N. Vuliću (uz Inscr. Més. Sup. I, br. 162—163). 6 2 Up. Clement Whittick, loc. cit., 105—111. Ib., 109 sa nap. 29, konstatuje se odsustvo »bora« sa rimskog i helsin- borškog slitka; u pogledu helsinborškog komada do takvog zaključka došao sam i ja, na osnovu fotografija koje mi je ljubazno poslala uprava muzeja. 6 3 Up. Täckholm, op. cit., 44 i 168 do 172. 6 4 Up. fotografiju uz Inscr. Més. Sup. I, br. 165, i podatke o izgledu slitaka u lemi zajedničkoj za br. 160—165. 6 5 Besnier, loc. cit., 116, bio je sklon da dopuni t(essera) da značenje »pečat«, ne objašnjavajući bliže svoje razloge za to. 6 6 lb. 6 7 Inscr. Més. Sup. I, br. 162. 6 8 Up. gore, nap. 57, i ANR.W II 6, 69 sqq. 6 9 Što je povodom Dreselovog razre- šenja pečata a već konstatovao Besnier, loc. cit., 116 (ne pozivajući se na Hirš- felda, op. cit., 177 nap. 3); up. Hirsch­ feld, op. cit., nap. 151. 7 0 Inscr. Més. Sup. I, str. 103 nap. 50. 7 1 Cod. lust. II 12, 20, doneta Demes­ so (umesto lokativa, abi. separationis to­ ponima o deklinacije muškog ili sred­ njeg roda). Na identifikaciju Demesa sa glavnim naseljem kosmajskih argentari- ja ukazuje njegovo mesto u Dioklecija­ novom itineraru iz septembra 294. a do­ nekle i sadržaj dekreta (niže, nap. 107). 7 2 U pitanju je genetivska konstruk­ cija (kako se vidi i po pečatu b) koja podrazumeva ex ratione ili si. (za tip for­ mule v. Hirschfeld, op. cit., 164 sqq., čije se tumačenje oznake ex ratione ne može održati u većini navedenih slučajeva, up. npr. ib., 164 nap. 1). 7 3 Spomenik 47 (1909) 168, br. 107 = JÖAI 13 (1910) Beibl. 224, br. 40, sa fot. 7 4 Abrevijatura istog obima se nalazi npr. u CIL II 4179. — Već u Inscr. Més. Sup. I, br. 111, pretpostavlja se da com. skraćuje oznaku jednog zvanja ali se ne kaže koga; ib. str. 110 navodi se čitanje Ketronijevog gentila kao vero vatno. 7 5 Praktično uzev samo ono što sledi iz CIL III 1997: D. M. Thaumasto Aug. con- mentariesi (!) aurariarum Delmatarum Felicissimus dispesator (!) titulum p. (Salona, I vek; up. gore, tekst i nap. 23). 7 6 O commentarienses uopšte v. A. von Premerstein, RE IV (1901) 759 sqq. Skraćenica com. na mermernoj masi Dessau, ILS 8720, mogla je imati ulogu analognu ulozi našeg pečata c (up. CIL III 7045). 7 7 Inscr. Més. Sup. I, br. 104; spome­ nik je izgubljen i poznat samo zahva­ ljujući Vulićevom izdanju i crtežu (re- produkovanom u Inscr. Més. Sup.). 7 8 Na primer, ako bismo prvo L kog- nomena uzeli za ligaturu L, I a drugo, malo L i slovo V za njim razumeli kao loše prenetu, trojnu ligaturu A, N, V (troslovna ligatura se verovatno ima pretpostaviti i u r. 2, ira[p.]). Oblik Mar- celianus je gotovo isto toliko čest kao i onaj sa geminatom; s druge strane, nije sasvim isključeno ni ime Marcel(l)anus. Up. I. Kajanto, The Latin Cognomina (Helsinki 1965) 173. 7 9 Inscr. Més. Sup. I, br. 132, red 8 (ime M. Aur. Pat[ ] urezano tako da je prvi znak ligatura M, A). 8 0 Da li se C. Iul(ius) Maxi(mus ?) jav­ lja na kosmajskim slicima u istom svoj­ stvu (up. gore, nap. 28)? Okolnost što Arije i Ketronije figuriraju na CIL XV 7915 zajedno a Julije na Inscr. Més. Sup. I, br. 163, sam, ne mora smetati ovom poređenju, up. slučaj probatora kosmaj- skih slitaka, čiji se pečati nekiput nala­ ze u paru, nekiput odvojeno (komentar uz Inscr. Més. Sup. I, br. 160—165). 8 1 Sudeći po redu kojim su navedeni na Inscr. Més. Sup. I, br. 104, Ketronije bi bio stariji od Arija (redosled pečata biću mome izdanju CIL XV 7915 za­ visi od abecednog reda dvaju gentila), te i zbog toga se teško moglo raditi o paru commentariensis-dispensator ana­ lognom onom zabeleženom na CIL III 1997 (gore, nap. 75): dispensator je sta­ jao, po svemu se čini, iznad komenta­ ri jenza u carskim službama. Ukoliko se prihvati pretpostavka da su Ketronije i Arije pripadnici militia officialis ali raz­ ličitog ranga, Arije bi mogao biti benefi­ ciarius; beneficiarii su uopšte česti na rudničkim područjima, i jedan je posve- dočen na Kosmaju (Inscr. Més. Sup. I, br. 109). Ako se gentile Arius uzme za or- tografsku varijantu gentila Arrius — što se većinom čini — treba imati u vidu da je izvesni M. Arrius [. Anianus bio prokurator domavijskih argentarija u prvoj polovini III veka (CIL III 12725 + 14219,1 up. K. Patsch, Strena Buliciana [Zagreb-Split 1924] 230 nap. 1; blizak rođak Viktorinov ?). 8 2 O commentarienses consularis v. npr. Premerstein, loc. cit., 762 sq. Kako ih je u jednoj provinciji bilo srazmerno malo (dva ili tri), nisu mogli stalno bo­ raviti na Kosmaju. Eventualna pojava konzularovih komentari jenza u pečatima naših slitaka bi govorila o povremenoj poseti (radi kontrole ili radi odašiljanja konvoja s tovarima metala) rudničkim oblastima. 8 3 Up. Inscr. Més. Sup. I, str. 104 sqq. 8 4 ANRW II 6, 91 i nap. 248. 8 5 Up. Inscr. Més. Sup. I, br. 165 (160, 161, 164). Ime Ada(uctus) je običnije nego Ada(mas) ili Ada(mantus) ali, pri­ rodno, obim skraćenice dozvoljava raz­ ličita razrešenja. 8 6 Up. Inscr. Més. Sup. I, str. 115 sa nap. 45; Živa antika 21 (1971) 257 sa nap. 102 i 103. 8 7 Mócsy, op. cit., 141 sq., pretpostav­ ljao je naprotiv da je konjunkturna eks­ ploatacija kosmajske rude kratko tra­ jala. 8 8 Dosad nije bilo pouzdanijih eleme­ nata za njihovo datovanje, up. Inscr. Més. Sup. I, komentar uz br. 160—165 (greši Clement Whittick, loc. cit., 110 nap. 30, kad pripisuje Tekholmu, op. cit., 172 sq., mišljenje da je helsinborška massa izrađena pod Hadrijanom). Ovde ne mogu ulaziti u to složeno pitanje; na- pomenuću samo da sudeći po grubo­ sti izrade (up. Clement Whittick, loc. cit.) ostalih kosmajskih slitaka, i težnji da se redukuje broj i dužina pečata udaranih po njima, rimski primerak izgleda pre stariji no mlađi od Inscr. Més. Sup. I, br. 160—165. 8 9 Npr. CIL VII 1215: Ti. Cl. Tr. Lut. Br. ex arg.\ 1216: C. lui. Proti Brit. Lut. ex arg. Ostavivši po strani skraćenice Br. i Brit. (koje se obično dopunjuju Britannicum plumbum; ja zbog CIL VII 1201, de Britann., u oba slučaja pretpo­ stavljam ovoj dopuni dopunu Metalli Britannici, up. gore, nap. 1), koje bi čak govorile o tročlanoj geografskoj odredbi, jasno je da (Metalli ili Metalla, v. gore, nap. 3) Lut. predstavlja širu odrednicu a ex arg(entariis) (Veb.) užu, up. žigove Brit. ex arg. Veb. na slicima koji nose ime istog zakupca kao i CIL VII 1216, Tiberija Klaudija Trifona (Wright, loc. cit., 230 sq.). 9 0 Dessau, ILS 8710 = M. Mc Crum-A. G. Woodhead, Select Documents of the Principate of the Flavian Emperors (Cambridge 1961) 120, br. 439: Imp. Vesp. Aug. V T. imp. I ll cos. Deceangl. (po­ slednja reč je dopunjena Deceangl(i- cum plumbum) u Does., podeljena po­ grešno de Ceangi(s) u ILS i ranijim iz­ danjima; verujem da se radi o formuli (Metalli ili Metalla) Deceangf ) (odn. De- ceangif )). O plemenu v. Tac. Ann. XII 32, 1 (i komentar E. Koestermann-a, Hei­ delberg 1967, ad loc.). 9 1 H. Mattingly, BMC, R. Emp. III (London 1936) 533, br. 1853. Dosad se ve- dinom pomišljalo da je pridev Pincensia izveden od imena reke Pineus ili naselja Pineum. Razlog tome je bio možda Pto- lemejev oblik etnika, Pikensioi, bez naza­ la u prvom slogu. Odsustvo nazala — besumnje zbog progresivne disimilacije — nije, međutim, nikakva prepreka iz­ vođenju ktetika u reversnoj legendi iz etnika umesto iz hidronima odn. toponi­ ma. 9 2 Na Kosmaju (up. Inscr. Més. Sup. I, str. 112 sq., 116) i van njega (Avala, Rudnik: ANRW II 6, 77—79). 9 3 Živa antika 21 (1971) 535 sqq. 9 4 V. gore, nap. 89. 9 5 Up. Inscr. Més. Sup. I, str. 107. Prema Porolissensis smo i načinili pri­ dev Demessensis u razrešenju pečata a. 9 6 ANRW II 6, 57. 9 7 III 9, 2. Up. CIL XVI 67 (diploma iz 120. g.: Doroturmae Dotochae fu. uxo­ ri eius Tricorn(ensi), gde Mócsy, op. cit., 28, nap. 27, s pravom modifikuje pređaš- nje čitanje Tricorn(io)) i Chiron 2 (1972) 450 sq. (diploma iz 161. g.: Volsingo Gai f. Dard(ano)). 9 8 Značaj Porečke Reke kao granice oseča se tokom cele antike; sliv Peka je geografski jasno odvojen od timočkog. Up. ANRW II 6, 74 sq. sa nap. 139 i 140. 9 9 Pomenimo i nalaz poznoantičkih opeka sa žigom TRI C u Stojničkom »Gradu« (Inscr. Més. Sup. I, str. 104 nap. 2). 1 0 0 Nije slučajnost što su imena do­ mena i peregrinih zajednica koradikal- na, bar u slučaju Pinkenza i Trikornen- za, s imenima (Trikornija i Pinkuma) mesta u kojima su stacionirali vojni odredi; zapovednici odreda su verovatno i upravljali odgovarajućim teritorijama, peregrinim i fiskalnim, u ime provincij­ skog namesnika (up. Mócsy, op. cit., 28, koji čak pretpostavlja da su Tricornen- ses i Pi(n)censes izvedenice od Tricorni­ um i Pincum, gubeći iz vida odsustvo i u trećem slogu prvog etnika). Da li tre­ ba računati za (a) i s čitanjem kakvo je (Regio) Tr(icornensis). (Metalla) D(emes- sensia) Aug(usti) n(ostri), na osnovu Pro- kopijevih lista s naslovima x < * > P a 'Psinoiavi- < j£ a i x < * > P a ’ Axoevtaicg? 1 0 1 Up. ANRW II 6, 91 sa nap. 248. 1 0 2 Ib., 70 nap. 97. 1 0 3 Up. ib., 75 sq., za Aquae i Pincum, koji se tu (pogrešno ?) sm atraju uprav­ nim središtem ne samo civitas i domena već i rudničke teritorije. 1 9 4 Spomenik 98 (1941—48) 3, br. 4; IOAI 13 (1910) Beibl. 136, br. 38; CIL III 1686. 1 9 3 Up. ANRW II 6, 72 i 74 sa nap. 133. 1 0 6 Pojava spomenika navedenih u prethodnoj napomeni 104 izazvala je ras­ pravu u kojoj je uzelo učešće više nauč­ nika, zaključno sa M. Mirkovič, Zbor­ nik FFB XI 1 (1970) 83—90. Od rezultata te diskusije ističem: (1) sva tri natpisa potiču iz 202. g. (Vulić, Mirkovič), (2) najverovatniji povod njihovom postav­ ljanju u Remesijani, ako se isključi Pa- čova hipoteza o Remesijani kao sedištu provincijskog sabora, bio bi carev pro­ lazak kroz taj grad (Vulić), (3) iznenađu­ je okolnost što je tom prilikom, kako izgleda, samo Ulpijana a ne i ostali gor- njomezijski gradovi ukazala pažnju vi­ sokim gostima, i to pod upadljivim na­ zivom r(es) p(ublica) sua (Mirkovič, s predlogom alternativnog čitanja S(e)v(e- riana) A(ugusta)). Sve tri tačke upuću­ ju po mome mišljenju na rešenje pred­ loženo u ovom članku; zamenica sua na­ glašava pripadnost domena caru onako kao što to čini npr. sintagma tabularium tuum tractus Karthag(iniensis) u Dessau, ILS 6870 III. Ostatak provincije izrazio je odanost Severu i porodici spomenici­ ma koji su verovatno potpisani prostim Provincia Moesia Superior (jedan, za Ju­ liju Domnu (?), objavljen je u CIL III 8257). 1 0 7 Po sačuvanim ostacima, Stojnički »Grad« je svakako najvažnije naselje tri- kornjanskog kompleksa (Inscr. Més. Sup. I, str. 112). Dioklecijanova poseta 294. g. i donošenje jedne odluke o sud­ skoj nadležnosti prokuratora (gore, nap. 71) govore za to da je u Demesu rezi- dirao odgovarajući činovnik, iako se od­ luka ticala druge provincije; car je, iz­ gleda, hteo da zna kakva je gornjome- zijska praksa u takvim stvarima. Epi- grafski je, inače, posvedočeno prisustvo prokuratora na Rudniku, Kosmaju (po­ sredno) i Avali (?). los ANRW II 6, 88. 1 0 9 Ib., 70 sqq. Rudnički prokuratori zasad nisu potvrđeni u tim naseljima i njihov status ostaje neizvestan. 1 1 0 O tome procesu v. Zbornik FFB XII 1 (1974) 101 sqq.; ANRW II 6, 90. Summary I. A Lead Ingot at Žuč An unpublished massa plumbea has been discovered at the village of Žuč, near Kuršumlija (medieval and later mining of argentiferous lead is rather well attested west and south of Žuč; the Roman finds there are meagre as yet). Preserved in the Museum of Niš, it bears two inscriptions (Pis. 1/1, 2/2) : (a) Metallo Imp(eratoris) Aug(usti). (b) Q(uinti) Gn(orii) (?). Epigraphical and historical indications suggest a Flavian date and make it al­ most certain that the man named in b was the conductor of the (silver and lead) mine in question. The conductorial regime is only rarely attested in the argentariae during the epoch of the Principate (with the exception of the mines of Derby­ shire). This is probably due to both the dearth of evidence on Julio-Claudian and Flavian mining, and the fact that the metalla of some importance were managed by procurators, not by large lessees; however, the case of the Žuč ingot reveals that the conductoriate was not a wholly isolated occurrence in the minor silver mines of the first century A. D. As the completion Q(uinti) Gn(orii) seems obvious (practically speaking, there is no other nomen beginning in gn-), we are led to assume some connection between the conductor (who was clearly of Italian origin) and the country of Liburnia (cf. CIL III 14000, Nedinum). That connection must have coincided with the immigration of the Dalmatians, especially from the coast, into the mining districts of Moesia and other provinces (cf. S. Dušanić, ANKW II 6, 1977, p. 74, note 137). A lead ingot similar to that from Žuč, fragmentarily preserved and inscribed \_MetalV\o [Cae]saris Aug(usti), has been unearthed at Jasenovik, 12 km. NE of Naissus and 22 km. NW of Remesiana (in the Museum of Niš now; a copy of the inscription, made before its mutilation, confirms our reading). (PI. 1/2). The massa originates from an area where, geologically, the existence of ancient silver and lead mines is unlikely, though not quite ruled out. Two possibilities offer themselves: (1) to assume a Roman metallum, otherwise unknown, in the neigh­ bourhood of Jasenovik, or (2) to connect the Jasenovik find with the traffic along the road leading from the Timaeus valley (the argentariae of which are rather well known) to Naissus and, further on, to Lissus and Italy (cf. below, II); that route, though archaeologically unexplored, may be traced close to Jasenovik. If the first explanation proves the right one, the Jasenovik metallum is probably to be attri­ buted to the fiscal domain centred at Remesiana (see on it ANRW II 6, p. 73 f.). Be it noted that Dalmatian immigrants are met with both in the district of Reme­ siana (Dalmatas, Proc. De aed. IV 4, p. 123, 8 Haury) and in the metalliferous area of Timaeus (to judge from Jupiter’ s attribute and the dedicator’ s cognomen, the altar Živa antika 15 [1966] p. 391 ff., no. 10, was set up at Rgotina by a Salonitan). II. CIL XV 7915 The lead ingot CIL XV 7915, drawn from the Tiber in 1879, has been generally considered as a British production (PI. 2/1). Its fabric and especially, its extraordinary weight (247, 600 kg) show that it originates, in fact, from the Kosmaj argentariae. This conclusion is supported by an analysis of its stamps, the understanding of which may be considerably improved on (for the previous readings see the appara­ tus in the Serbian text); in their turn, they suggest corrections and modifications of the accepted texts of several inscriptions from the region of Kosmaj. Since I identified CIL XV 7915 as a Kosmaj ingot only after my own edition of the Kosmaj inscriptions had been already sent to the printer (M. Mirkoyić-S. Dušanić, In- srriptions de la Mésie Supérieure, I, Belgrade 1976), the identification and its im­ plications could not have been noted in the Inscr. Més. Sup. I. (a) (Metalla) Tr(icornensia). (Argentariae) D(emessenses) Aug(usti) n(ostri). The formula with two geographical names is parallelled by some stamps on British ingots, e. g. (Met.) Lut. ex arg. (Veb.). It has been recently observed (Inscr. Més. Sup. I, p. 103, note 50) that the name of Demessus or Demessum, cited in a consti­ tution of Diocletian of A. D. 294 (Cod. lust. II 12, 20), is likely to refer to the centre of the Kosmaj mines (the fort »Grad« at Stojnik); another stamp on the Kosmaj ingots, M -D (Inscr. Més. Sup. I, no. 162), may consequently be expanded M(etalla) D(emessensia). The abbreviation Tr. on the Tiber massa probably contains the ctetic Tricornensis relating to the civitas peregrina (Ptol. Geogr. III 9, 2), on the territory of which the Kosmaj argentariae were located (the North-west of Moesia Superior); cf. the ethnic Deceangli (or Deceangi) stamped on some British massae. Hence a reading (Regio) Tr(icornensis) (or simply Tr(icornenses)) (Metalla) D(emessensia) Aug. n. should not be ruled out (cf. ANRW II 6, p. 74 ff., on the xä>P “ 'P e i n a u m a t a and y c à p a ’A x u s v ( a io s ) . C. Cet(ronius) M( ) seems to have been the dedicator of an acephalous altar found on Kosmaj, M. Ce[f]ron[ius---]anus com( ), JÖAI 13 (1910) Beibl. 224, no. 40 (= Inscr. Més. Sup. I, no. Ill, where the gentile is not accepted as certain). The identification is corroborated by Inscr. Més. Sup. I, no. 104, a Kosmaj dedication to Mithra made p(ro) s(alute) im(peratoris) S(everi) Alexandri Aug(usti) by C. C( ) Marcellus et Marius Vict[o)rinus. In view of the stamps (b) and (c), the reading of the names may be revised: C. C(etronius) Marcelianus (?) (the inscription, now lost, comprised numerous ligatures) et M. Arius Vict[o~]rinus (for the ligature M, A in M. Arius cf. Inscr. Més. Sup. I, no. 132, line 8). Judging from Inscr. Més. Sup. I, no. Ill, Cetronius figured in (c) as a com(menta- riensis), and Arius possibly in (b) likewise (or as a beneficiarius ?); the tria nomina show that we are dealing with milites officiales (commentarienses consularis?). (d) Ada(uctus) rather than Ada(mas) or Ada(mantus), a slave probator (cf. Inscr. Més. Sup. I, nos. 160 f., 164 f.). (e) —(f) numbers noting the approximate weight of the ingot (which is ca. 840 Roman librae) or its place within a production series. The ingot and its inscriptions attest to the Urban import of the Upper Moesian lead acros the sea, and to the role of the commentarienses in the mining business; they also make it probable that other Kosmaj ingots are of a Severan date too (Inscr. Més. Sup. I, nos, 160—165). Their principal interest concerns the mining organization of Moesia Superior. The official nomenclature (Metalla) Tr(icornensia) (the Tiber ingot), (Metalla) Aeliana Pincensia and (Metalli) Dardanici (the legends of mine-coins) reflects a parallelism between the administration of the Upper Moesian civitates peregrinae (cf. Ptol. Geogr. I ll 9, 2) and that of the province's mining districts. This was probably due both to the use of the peregrini in the mining works and to the competence of the governor in the administration of the fiscal territories, of which the mining district formed only a part (cf. ANRW II 6, p. 91). The Upper Moesian ripa was constituted from three civitates with, it seems, one mining region each (Tricornenses: Metalla Tricornensia; Pi(n)censes: Metalla Pincensia; Moesi: the Timaeus mines ? (their official name is still lacking)). The rest of the province was covered by a group of civitates peregrinae under the name of the Dardani. It comprised more than one mining region (five of them ?), judging by the use of the (heteroclite) plural (Metalli) Dardanici, cf. Živa antika 21 (1971), p. 535 ff. The administrative centre of all the Dardanian domains lay at Ulpiana, a circumstance which explains best the occurrence of the inscriptions Spomenik 98 (1941-48), p. 3, no. 4; JOAI 13 (1910) Beibl. 136, no. 38, and CIL III 1686, at Remesiana (see ANRW II 6, p. 72 and 74, note 133).