ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Received: 2017-01-15	DOI 10.19233/AH.2018.23
Review article
PEDAGOŠKI UTICAJ S. P. MERTVAGO NA RAZVOJ PREDŠKOLSTVA U CRNOJ GORI
Tatjana NOVOVIC Univerzitet Crne Gore, Filozofski fakultet, Danila Bojoviča bb, 81400 Nikšič, Crna Gora e-mail: tabo@t-com.me
IZVLEČEK
V razpravi je predstavljena analiza pedagoške dejavnosti in pomembnega prispevka S. P. Mertvaga k razvoju izobraževanja otrok in žensk v Črni gori med devetnajstim in dvajsetim stoletjem, se pravi, v "stoletju otroka". Razsvetljena Rusija, najbolj znana kot ravnateljica Ženskega inštituta na Cetinju leta 1903, je ustanovila vrtec Djetski sad knjeginje Milice Nikolajevne. Predtavljala je drugačen pogled na otroka in otroštvo, ki bo zaznamoval novo fazo razumevanja in ohranjanja potenciala otrok in posledično vseh navad in načinov življenja v črnogorskem okolju.
Ključne besede: Sofija Petrovna Mertvago, vrtec, Djetski sad, Inštitut za deklice, otroštvo, vzgojiteljice
L'INFLUENZA PEDAGOGICA DI S. P. MERTVAGO SULLO SVILUPPO DELL'EDUCAZIONE PRESCOLASTICA NEL MONTENEGRO
SINTESI
Nello studio vienepresentata l'analisi dell'attivitàpedagógica e l'importante contributo di S. P. Mertvago allo sviluppo dell'educazione dei bambini e delle donne nel Montenegro tra ilXIXe ilXXsecolo, "il secolo del bambino". L'illuminista russa, più nota come direttrice dell'Istituto femminile a Cetinje nel 1903, ha fondato l'asilo d'infanzia Djetski sad knjeginje Milice Nikolajevne. Un punto di vista diverso ruguardo il bambino e l'infanzia segnerà una nuova fase nel modo di capire e di preservare il potenziale del bambino e di conseguenza dell'insieme delle usanze, delle abitudini e dei modi di vivere nell'ambiente montenegrino.
Parole chiave: Sofija Petrovna Mertvago, asilo d'infanzia, Djetski sad, Istituto delle ragazze, infanzia, insegnanti di scuola materna
557
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Tatjana NOVOVIČ: PEDAGOŠKI UTICAJ S. P. MERTVAGO NA RAZVOJ PREDŠKOLSTVA U CRNOJ GORI, 557-574
UVOD
U poslednjim dekadama prošlog milenijuma, a posebno u recentnoj savremenoj društvenoj i naučnoj retrospektivi, značajna pažnja relevantnih eksperata i kreatora obrazovne politike usmjerena je ka polju ranog djetinjstva. Doskorašnju implic-itnu epistemologiju djetinjstva i društveno-obrazovnu i ukupnu praksu osporavanja ranorazvojnih potencijala, zamijenila je nova paradigma pregnantnog djetinjstva, ukotvljenog u postmoderni pristup humanističke pedagogije i veoma prospektivnog u pogledu ukupnog razvoja ličnosti. U kontekstu tako izmijenjenih okolnosti i po-livalentnih naučnih saznanja o značaju ranog razvoja, o važnosti pažljivo profilisanih i dobrouvremenjenih intervencija, te, najčešče, nemogučnosti pune kompenzacije propuštenog i nedostatnog, u nekim narednim fazama, izdvajaju se različiti pristupi zaštiti djetinjstva iz vizure brojnih naučno-teorijskih i društveno-političkih sfera i optikuma. U osnovi podijeljenih, nekad suprotstavljenih naučnih refleksija i refer-entnih pravaca, stoji fluidno organizovana taksonomija dječjih potreba i njihovo raz-vrstavanje po različitim polaznim kriterijumima i prioritetima. Tako prepoznajemo brojne modele djetinjstva i njihove različite pristupe zaštiti dječjih potreba i prava. U domenu vaspitno-obrazovne politike i prakse, pomenuti modeli reifikovani su kroz različite forme društvenih institucionalnih ustrojstava, u kojima je organizovan rad sa populacijom djece na doškolskom uzrastu.Vudhed prepoznaje i diferencira četiri savremene perspektive u domenu nivoa i strukturalno-funkcionalne percepcije djetinjstva, a konsekventno i načina društveno-institucionalnog organizovanja vaspitno-obrazovnog procesa sa djecom na ranom uzrastu. Riječ je o razvojno-formativnoj, ekonomsko-političkoj, socijalno-kulturnoj i perspektivi ljudskih prava, koje inter-feriraju medusobno, gradeči različite epistemičke kontekstualne standarde življenja djetinjstva (Vudhed, 2012, 19).
Črnogorsko društvo, u kontekstu multipliciranih složenih društvenih okolnosti i višeaspekatski uslovljenih izazova, prepoznaje važnost ranorazvojnog perioda, ali reifikacija ideje kroz organizovano, paradigmatski jasno utemeljeno i svrsishodno pozi-cioniranje ovog segmenta u sistemski uredenoj obrazovnoj ljestvici i institucijama koje podržavaju djetinjstvo, tekla je i teče znatno sporije. O tome svjedoči niska stopa obuhvata djece ranog uzrasta predškolskim institucijama, od njihovog nastanka do danas, nejasna pozicija ovog segmenta unutar društvenog i obrazovnog sistema, neusaglašena nomenklatura indikatora kvaliteta, fragmentirana stručna, ekspertska, institucionalna i implicitno društveno i kulturno transponovana perspektiva različitih sudionika u polju djetinjstva. Na deklarativnom planu, u preskriptivnoj formi zakona, propisa, strategija, pomaci u ovoj oblasti su očiti, ali u domenu implicitnih opštedruštvenih i stručno-praktičnih uvjerenja, promjene su daleko sporije. Svijest o važnosti ranog razvoja i dalje je superponirana kulturološkim porukama, tradicionalnim arhetipovima i mitovima o djetinjstvu u našoj sredini, sistemskim nedoslednostima i neusaglašenim naučnim i narodnim modelima djeteta.
Od kada, odredenije, datira organizovano predškolsko vaspitanje i obrazovanje u Crnoj Gori? Istražujuči spise o genezi ideje o institucionalnoj brizi i zaštiti najmlade
558
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Tatjana NOVOVIČ: PEDAGOŠKI UTICAJ S. P. MERTVAGO NA RAZVOJ PREDŠKOLSTVA U CRNOJ GORI, 557-574
populacije u cmogorskoj sredini, nalazimo zanimljive podatke iz različitih izvora, o prvobitnom utemeljenju ove intencije. U svrhu opsežnijeg i sveobuhvatnog sagledavanja pedagoškog doprinosa ruske prosvjetiteljke, zaslužne za procvat obrazovanja djece, žena, pa i cjelovitog crnogorskog društva, analizirali smo brojne publikacije, u kojima se naučnici, hroničari, savremenici Mertvagove bave njenim kompleksnim pedagoškim djelom. Posebnu pažnju smo posvetili iščitavanju bilješki o radu i osobitim zanimljivo-stima iz Djetskog Sada, objavljenim u ondašnjim crnogorskim časopisima, posebno u Glasu Črnogorca, koji je izlazio od 1873. do 1944. godine. Pitoreskne anegdote iz života prvih polaznika dječjeg zabavišta i pedagoškog djelovanja institutki, pod posvecenom patronažom Mertvagove, nalazimo u tekstovima više hroničara, a posebno, čuvenog ruskog naučnika i vrlog poznavaoca crnogorskih prosvjetno-naučnih i društveno-političkih prilika onoga vremena, Pavela Apolonoviča Rovinskog.
UTICAJ S. P. MERTVAGO NA PROMJENE U PERCEPCIJI DJETINJSTVA I UKUPNOJ PEDAGOŠKOJ KLIMI U CRNOJ GORI
Začetke ideje o društveno-organizovanom institucionalnom obuhvatu djece na ranom uzrastu nalazimo još 1892. god., na Cetinju, kada se u toj varoši osnivaju diplomatska predstavništva i prvi put pominje potreba otvaranja dječjeg zabavišta ili "sada" (Markovic, 1971). No, o tome, osim pomena i početnih ideja/zamajaca novog pristupa praksi odgajanja djeteta i razumijevanja djetinjstva u onovremenoj crnogorskoj sredini, nema konkretnih podataka, sve do 1900. godine, kad se odredenije govori o potrebi kon-stituisanja prvog zabavišta, koje bi okupljalo, prvenstveno djecu iz siromašnih porodica. Otjelotvorenju ove intencije u praksi, konkretno ce doprinijeti snažna i svrsishodno postulirana inicijativa Sofije Petrovne Mertvago, ruske prosvjetiteljke, utemeljena u ideji svekolikog razumijevanja djetinjstva i intenciji funkcionalne prezervacije dječjih potreba na najranijem uzrastu.
SOFIJA PETROVNA MERTVAGO - PORTRET
Sofija Petrovna Mertvago, rodena je 19. avgusta, 1851. godine, u Kazanu, u plemickoj porodici. Provodeci djetinjstvo i mladost u uglednoj porodici, na "Matuški Volgi", Sofija Petrovna je imala priliku da upozna znamenite savremenike iz svijeta umjetnosti, književnosti, nauke. Bazično obrazovanje stekla je u svom domu, a prva vaspitačica i učiteljica, bila joj je njena majka, koja se, pored pedagoške pouke najmladih, bavila i pružanjem medicinske pomoci sirotima i bolesnima, u čemu su joj svesrdno pomagala njena djeca. U četrnaestoj godini Mertvagova odlazi u Sankt-Peterburg, grad na Nevi, na Smoljni Insitut, gdje je stekla više obrazovanje (Martinovic, 1983, 60).
Još u porodičnom domu, S. Mertvago je naučila francuski, njemački i engleski jezik, a na Institutu je vanredno brzo i uspješno napredovala u svim obrazovnim sferama, pa su joj ondašnje ruske školske vlasti, omogucile ubrzano školovanje i prelazak na viši razredni nivo. Zahvaljuci izuzetnim rezultatima, koje je postigla ova nadarena Insitutka, nadležne prosvjetne vlasti su joj omogucile da za dvije godine završi planiranih sedam
559
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Tatjana NOVOVIČ: PEDAGOŠKI UTICAJ S. P. MERTVAGO NA RAZVOJ PREDŠKOLSTVA U CRNOJ GORI, 557-574
Sl. 1: S. P. Mertvago (Rovinski, 2000, 11).
godina školovanja i dobije specijalno priznanje za osvareni uspjeh. Nakon završenog formalnog školovanja, S. Mertvago se posvečuje pedagoškom radu i podučavanju djece u rodnom gradu. Po prirodi radoznala i agilna, Mertvagova je mnogo putovala, zanimajuči se za život i običaje svojih sunarodnika, ali i navike i specifičnosti drugih evropskih are-ala. To če joj etnografsko putovanje i posvečeno stranstvovanje, posebno izoštriti fokus interesovanja i pažnje ka obrazovnim potrebama ženske djece i "mladeži". U periodu od 1883. do 1888. godine, Mertvagova je radila kao nastavnica, a potom i izuzetno uspješna upravnica Ženske gimnazije u Rjazanu, zbog kojeg je stekla visokoprestižnu poziciju u ruskim intelektualnim i društvenim krugovima (Martinovič, 1983, 60). Na Cetinje če, po preporuci ruske carice doči 1887. godine, a dužnost upravnice Ženskog instituta preuzela je od J. A. Lopuhine, 1888. godine. Poslije ukidanja Instituta, 1913. godine, S. P. Mertvago se vratila u Rusiju, a sa njom je transponovana i kompletna arhiva o radu ove institucije u Peterburg. Ratne okolnosti su je zatekle u rodnom gradu, gdje je i okončala svoj život, u bijedi i siromaštvu, po svjedočanstvima u bilješkama o njenom biografskom "putu" (Martinovič, 1983, 72).
OSNIVANJE DJEVOJAČKOG INSTITUTA I RADNIČKE ŠKOLA PRINCEZE JOLANDE NA CETINJU
Direktorka Ženske gimnazije u Rjazanu, Sofija Petrovna Mertvago, je, zahvaljujuči visokoj reputaciji, koju je stekla tokom svog petogodišnjeg rukovodenja srednjoškol-skom institucijom u ovom gradu, dobila najbolje preporuke od same ruske carice Marije
560
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Tatjana NOVOVIČ: PEDAGOŠKI UTICAJ S. P. MERTVAGO NA RAZVOJ PREDŠKOLSTVA U CRNOJ GORI, 557-574
Aleksandrovne. Stoga je prilikom otvaranja prvog imperatorskog Djevojačkog instituta na Cetinju, ruska carica povjerila Sofiji P. Mertvargo, rukovodenje ovom ustanovom, pa je Carskim dekretom 1888. godine postavljena za upraviteljicu Cetinjskog ženskog sre-dnjoškolskog zavoda, kojim je upravljala dvije i po decenije. Prvobitno, Instutut je radio u zgradi Biljarde. Prije nje Institutom su rukovodile Nadežda Petrovna Pacevic, Natalija Ljvovna Mesaroš i Julija Andrijanova Lopuhina (Martinovic, 1983). Zavod je bio jedna od najprestižnijih institucija onog vremena na južnoslovenskim balkanskim prostorima. Črnogorski suveren Nikola I, izdejstvovao je kod ruske carice Marije Aleksanrovne u Sant-Peteiburgu, novčanu pomoc (5500 rubalja) za školovanje ženske mladeži na Cetinju (Martinovic, 1983, 59). Vec 1891/92. godine S. P. Mertvago je u ženski Institut upisala, pored 15 crnogorskih učenica, nove polaznice iz Boke Kotorske, Vojvodine, Dalmacije i Hrvatske, pa je Škola postala novi centar medunacionalne i interkulturne kolaboracije, koji ce pomjeriti i proširiti granice prosvjetno-pedagoškog uticaja i djelovanja van crno-gorskih okvira.
Uspjeh ove škole i popularizacija rada Instituta doprinijela je sve snažnijem i ekstenzivnijem interesovanju mladih djevojaka sa južnoslovenskih prostora za upis u ovu školu, a crnogorskom školstvu donijela veci ugled i prestižniju poziciju u širem okruženju. Pavel Apolonovič Rovinski, poznati ruski naučnik, u svojoj monogafskoj publikaciji, bilježi izuzetne pedagoške rezultate Instituta u svim oblastima, umnoj, estetskoj, fizičkoj, moralnoj i "svekolikom" vaspitanju, koji je usmjeravala upravi-teljica Mertvago (Martinovic, 1983, 63). Nastavni plan i program, po kojem se nastava
Sl. 2: Učenice iz Instituta, sa nastavnicom Jelenom Živaljevic Vickovic iz Kotora (Rovinski, 2000, 3).
561
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Tatjana NOVOVIČ: PEDAGOŠKI UTICAJ S. P. MERTVAGO NA RAZVOJ PREDŠKOLSTVA U CRNOJ GORI, 557-574
odvijala u Institutu bio je kompatibilan sa programom u ondašnjim ruskim ženskim gimnazijama (Delibašic, 2009, 5). U Glasu Črnogorca, Cetinjskom vjesniku, Grlici i drugim publikacijama, koje su izlazile krajem 19. og i početkom 20. vijeka u Crnoj Gori, S. P. Mertvago je objavljivala uputstva, oglase i naredbe o obavezama i načinu školovanja mladih polaznica u Institutu. Uvela je i odgovarajucu školsku administraciju, sa "godišnjim protokolom", a objavila je 1894. godine "Nekoliko pravila radi ravnanja roditelja, koji bi željeli da svoju djecu daju u ovaj Zavod" (Prosvjeta, II, X, 1894, 545). Polaznice Instituta, čiji je broj iz godine u godinu rastao su bile prve obrazovane Crnogorke, koje su svojim radom, ugledom i pedagoškim djelovanjem, pozitivno uticale na dalje promjene u sredinama, u kojima su živjele, pomjerajuci postepeno implicitna pravila življenja, društvenih relacija i pozicija, naročito žena u onovremenoj crnogorskoj i drugim balkanskim sredinama. Rovinski je zabilježio da je na putu kroz Šibenik, ušao u trgovačku radnju i predstavio se da dolazi iz Crne Gore, a prodavac je s neskrivenim divljenjem govorio o Institutu i svojim sugradankama koje se tamo školuju i koje se izdvajaju u gradu po obrazovanju i ponašanju. Črnogorski knjaževski par je s velikom pažnjom i odobravanjem pratio rad Instituta, pa je na svim ispitima prisustvovao neko iz knjaževske porodice, a na završnim svečanostima i sam crnogorski suveren. Često su predstave učenica iz Instutua bile prikazivane u Zetskom domu, a "načalnica je svemu davala nemjerljivi obol, ulažuci u vaspitanje i obrazovanje povjerenih joj naraštaja sve svoje bogato znanje, iskustvo i energiju koju je posjedovala" (Martinovic, 1995, 66). Učenice su u školi sticale zavidna znanja iz ruskog, francuskog "a i iz njemačkog jezika, koji se učio neobligatno" (Vuksan, 1939, 252). Do 1910. godine, Instutut je pohadalo 450 učenica, od kojih je 205 bilo iz Crne Gore, a ostale iz Srbije, Bugarske i Italije, tako da je škola zadobila internacionalnu dimenziju i postala novi centar i stjecište prosvjetne mreže djelatnosti i interkulturnih uticaja, transponovan u širi pedagoški kontekst. Na taj način S. P. Mertvago je "vaspostavila moderno učilište, u kojem se mnogo radilo na njegovanju tradicionalnih crnogorskih vrijednosti", a unapredenju pedagoškog kvaliteta cjelovitog vaspitno-obrazovnog procesa, doprinijela je angažovanjem najboljih stručnjaka iz okruženja, kao i kreiranjem pedagoški primjereno utemeljenog nastavnog plana i programa (Rovinski, 1994). Poslednja verzija (peta po redu) nastavnog plana i programa, usvojenog 1907/08. godine, bila je znatno unaprijedena, s posebnim akcentom na korpusu stranih jezika, pa su se, po tvrdenju P.A. Rovinskog, učenice s lakocom izražavale na ruskom, gotovo kao na svom maternjem jeziku. Najsavremenija nastavna sredstva nabavljena su iz Rusije vec 1891. godine, a Škola je dobila svoj pečat 1889/90. godine, na kojem je u sredini bio urezan crnogorski grb, a okolo natpis „Djevojački institut carice Marije na Cetinju" (Mrdak, 2016).
S. P. Mertvago, ruskinja koja se odomacila u Crnoj Gori, posebno se zanimala za život žena, pa je obilazeci sela i varoši proučavala etnografski specifikum ove sredine, kroz položaj, običaje, navike stanovništva, pozicije, uloge i relacije u porodičnom kontekstu, tražeci načine da im učini život kvalitetnijim, dostojnijim i naprednijim. To je podstaklo S.P.Mertvago da inicira otvaranje prve škole ženskih ručnih radova na Cetinju, u kojoj su mlade djevojke učile da se bave ovim zanatom, uz koriščenje odgovarajuceg pribora i alata za proizvodnju. U ovom poduhvatu Sofiji P. Mertvago pomogla je, njeno
562
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Tatjana NOVOVIČ: PEDAGOŠKI UTICAJ S. P. MERTVAGO NA RAZVOJ PREDŠKOLSTVA U CRNOJ GORI, 557-574
veličanstvo kraljica Italije Jelena Nikolajevna, pa je otvorena "Radnička škola princeze Jolande", u kojoj su se dugo proizvodile najfinije tkanine, a mlade polaznice su dobijale, osim obuke i alat za rad, po povratku u svoje porodice. Na taj način se ovaj zanat preno-sio u svakodnevni životni milje i, postepeno, perpetuirao kroz cjeloviti splet navika i porodičnih običaja u Crnoj Gori (Rovinski, 1994, 293). Diskretno, znalački nenametljivo, višestruko prospektivno, kroz ozbiljnu refleksiju životnih pitanja u ovom miljeu, ruska dobročiniteljka je doprinijela mijenjanju kvaliteta života, posebno djevojčica i žena u prilično zatvorenoj, tradicionalno-patricentričnoj crnogorskoj sredini, početkom prošlog stoljeca. Svojim posvečenim, brižljivo i seriozno usmjerenim pedagoškim djelovanjem tokom te dvije i po decenije, ova humana prosvjetno-pedagoška utemeljiteljka, "strovna", kako su je s posebnim pijetetom oslovljavale njene institutke, trajno če promijeniti klimu u crnogorskoj sredini i uspostaviti neke nove temeljne postulate za razvoj značajnih pedagoških i društveno relevantnih vrijednosti u Crnoj Gori, naročito kada su u pitanju osjetljive i vitalno važne, a dugo, prilično marginalizovane populacije u društvu: djeca i žene. Prilikom proslave 25. godišnjice Djevojačkog instituta, 1895. godine, crnogorski suveren se obratio načelnici Mertvago biranim riječima, odajuči joj izuzetno priznanje: "U cijelom Južnom Slovenstvu, po sudu znalaca, ovaj Insitut prednjači pred svojom bračom, na veliku korist Crne Gore i ponos Rusije. A šta čini, te mu pripada to prvijenstvo? To je rusko srce učinilo i ovo čudo te je u ovim krševima procjetao najmirisniji cvijet na Balkanu i to baš, gospodice, pod vašom mudrom, revnosnom i prosviječenom upravom." (Glas Črnogorca, 11. 11. 1895, [2]).
Za Sofiju Petrovnu vezuje se i ideja otvaranja knjigovezačke škole na Cetinju, 1904. godine (Glas Črnogorca, 7. 2. 1904, [3]).
OSNIVANJE DJETSKOG SADA NA CETINJU
Nakon desetogodišnjih priprema, zahvaljujuči ruskoj pomoči i angažovanju upravnice Djevojačkog instituta, Sofije Petrovne Mertvago i knjeginje Milice Nikolajevne, kčerke kralja Nikole i supruge velikog kneza Petra Nikolajeviča, koja je obezbijedila sredstva za kupovinu zgrade s baštom, potreban inventar i naknadu za dvije vaspitačice, na Cetinju je 1903. godine osnovan Djetski sad Njenog Carskog Visočanstva knjeginje Milice Nikolajevne.
Poznati ruski naučnik, koji je veoma aktivno učestvovao u kulturno-prosvjetnom životu Crne Gore, P. A. Rovinski, boraveči na Cetinju prije osnivanja Djetskog sada, prvog dječjeg zabavišta, zapaža, analizirajuči tadašnji društveni kontekst, da su "djeca predškolskog uzrasta iz sirotinjskih porodica bez ikakvog nadzora i vaspitava ih ulica ... Prljavi, bosi i iscijepani lutaju ulicama" (Rovinski, 1994, 293). Razlog za nedostatni roditeljski vaspitni nadzor nad djecom iz najsiromašnijeg društvenog sloja u ondašnjem Cetinju, Rovinski nalazi u činjenici da je odredeni broj mladih ljudi bio prinuden da radi cjelodnevno za nadnicu, nemajuci vremena da se s večom pažnjom posveti svojoj djeci. On, takode ističe da je opasno prepuštanje djece ulici i anarhičnom životu bilo visoko rizično, jer se dešavalo u vrijeme osjetljivog dječjeg razvojnog perioda "kada se aktivira dječje mišljenje" (Rovinski, 1994, 293). U moralnom smislu, naglašava ovaj poznati
563
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Tatjana NOVOVIC: PEDAGOŠKI UTICAJ S. P. MERTVAGO NA RAZVOJ PREDŠKOLSTVA U CRNOJ GORI, 557-574
Sl. 3: Isječak iz novina, Glas Crnogorca, 1. 1.
1903, [2]: otvaranje Djetskog sada.
ruski istoričar, etnolog i antropolog, opisujuči djecu bez odgovarajučeg roditeljskog vaspitnog nadzora, postoji opasnost od usvajanja pogrešnih obrazaca ponašanja, koje je kasnije teško modifikovati i razvojno kompenzovati, u nekim narednim fazama odrastanja. Iako inicijalno otvoreno zabavište za djecu iz siromašnih porodica, s vremenom su Djetski sad pohadala i djeca bogatijih ljudi i činovnika, uz odredenu mjesečnu nad-oknadu. Jovanovic ističe: "Zabavište mora biti na ocjeditom mjestu, udaljeno od mjesta, gdje se kupi masa naroda, kao što su pazari, sudnice, vojni stanovi" (Jovanovic, 1911). Od 1905. godine, u Djetskom sadu je bilo 97 oro djece, a ukupno je 717 učenika bilo u svim školama na ondašnjem Cetinju (Petrovič, 1905). U februaru, 1907. godine usvojen je Zakon o narodnim školama u Knjaževini Crnoj Gori, koji je jasno markirao i formalno inkorporirao zabavište u jedinstveni obrazovni kontinuum. U Zakonu o Narodnijem školama u Knjaževini Crnoj Gori iz 1907. godine, u čl. 2, zapisano je: "Narodne su škole: dječija zabavišta, osnovne i produžne škole", a u čl. 3 stoji detaljnije obrazloženje: "u dječijim zabavištima vaspitavaju se djeca oba pola od četvrte do sedme godine. Pravila
564
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Tatjana NOVOVIČ: PEDAGOŠKI UTICAJ S. P. MERTVAGO NA RAZVOJ PREDŠKOLSTVA U CRNOJ GORI, 557-574
za dječija zabavišta propisuje Ministar prosvjete po saslušanju Prosvjetnog Savjeta". Kad je u pitanju sistemski pristup poziciji, suštinskom statusu i prirodi ovog segmenta i institucionalnoj konstituciji, iako je zabaviše bilo markirano kao sastavni dio obrazovnog kontinuuma, u ondašnjoj Crnoj Gori, u okviru Zakona o narodnijm školama, istaknuto je da se o dječjim zabavištima odlučuje na predlog opštinskih uprava, dok formiranje pripravnih razreda zavisi od mišljenja školskih nadzornika (Zakon o Narodnijem školama u Knjaževini Crnoj Gori, 1907, 4).
U Glasu Črnogorca zabilježeno je da je prvo zabavište, ondašnji Djetski sad, smješten u naročito "udobnoj zgradi u opštinskom parku", gdje djeca mogu da se igraju, uče i "tjelesno se razvijaju". Djeca su smještena u dvije grupe: mladoj, u kojoj su mališani bili uniformisani u crvenoj odjeci i starijoj-naprednijoj, gdje su dječica bila obučena u odjecu plave boje (Tragovima školstva, 2009, 51).
Veoma često su zabaviše obilazili i darivali ugledni gosti iz svijeta, pa u Glasu Črnogorca čitamo informaciju da je "g-dica Durham, publicista, prijatelj Crne Gore, boravila na Cetinju i posjetila Djetski sad i tom prilikom priložila 20 perpera za siromašniju djecu, na čemu je Uprava zabavišta veoma zahvalna" (Glas Črnogorca, 30. 4. 1911, [2]). Zabavište je uspešno radilo, a učitelj Mitar Jovanovic, u članku o radu ove male dječje kuce, ističuci, na samom početku svog teksta Platonovu izreku: "Vaspitanju je cilj da dade tijelu i duši svu ljepotu i sve savršenstvo, što ga oni mogu imati", podsjeca na izuzetnu vrijednost Frebelovog prvog vrta/vrtica, njegovo specifično ustrojstvo i životno-praktični način rada, te ukazuje na sličnosti sa prvim crnogorskim dječjim zabavištem. Obrazlažuci smisao i misiju ovakvog zabavišta na Cetinju, Jovanovic zaključuje: "Zabavište ce dakle imati zadatak da sačuva djecu od propasti tjelesne i duševne kada ih bude sabiralo u svoja plodonosna njedra. Time ce biti zadovoljena i jedna humana i prosvjetno-vaspitna dužnost, koja za nas u Crnoj Gori ne smije biti ni malena ni velika" (Jovanovic, 1911, 126). U ovim riječima, nalazimo klicu "velikog budenja", koje ce još dugo trajati u našoj sredini, u pogledu naučno i implicitno osviješcenog sagledavanja i tumačenja važnosti sistemskog i obuhvatnog stimulisanja "dječjeg programa", kako je to isticala Marija Montesori. Sticajem specifičnih društvenih i životnih okolnosti, u ondašnjoj Crnoj Gori, kao i posvečenim prisustvom i željom da unaprijedi kvalitet života djece i porodičnih veza i uloga, S. P. Metrvago je proizvela "budjenje poput erupcije na vulkanskom tlu, gdje se spontano i posvuda šire plamenovi" (Montesori, 1966, 15).
S. P. Mertvago je značajno doprinijela svojim upornim, temeljno satkanim svekoli-kim djelovanjem u široj društveno-životnoj zbilji tradicionalno zatvorene sredine, tihoj i postepenoj emancipaciji žene u Crnoj Gori i perpetuiranju svijesti o potrebi školovanja djevojčica, te njihovoj drugačijoj ulozi u životno-društvenom prosedeu i buducnosti. Pritom, ova izuzetna, humana prosvjetiteljka je pomagala siromašnoj djeci i crnogorskim familijama, čiji su članovi stradali u balkanskim ratovima (Rovinski, 1994, 1909). Za svoj rad, ruska prosvjetiteljka odlikovana je od Ruske carice sa dva reskripta i Marijanskim ordenom II stepena, a knjaz Nikola I je nagradio Zlatnom medaljom za revnost, kralj Aleksandar I Obrenovic, odlikovao je Ordenom Sv. Save III stepena, Petar I Karadordevic Ordenom Sv. Save III stepena, kralj Bugarske-ordenom za gradanske usluge IV stepena, patrijarh Jerusalimski Damjan, svetim Jerusalimskim krstom (Prosvjeta, VIII, V, 1897,
565
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Tatjana NOVOVIČ: PEDAGOŠKI UTICAJ S. P. MERTVAGO NA RAZVOJ PREDŠKOLSTVA U CRNOJ GORI, 557-574
321). Rovinski, savremenik S. P. Mertvago, ostavio je bogatu riznicu bilješki, članaka, komentara o izuzetno značajnoj, pregnantnoj, prosvjetno-pedagoškoj misiji ruske upravi-teljke Djevojačkog instituta i prvog Djetskog sada, na Cetinju, u Crnoj Gori.
PROGRAM RADA U DJETSKOM SADU
Razmatrajuci kvalitativne indikatore djelatnosti u prvoj predškolskoj ustanovi u Crnoj Gori, Rovinski markira nekoliko izrazito važnih rezultata rada Djetskog sada. Prije svega, umjesto prethodno pomenutog "neuredenog" i samo podrazumijevajuceg koncepta djetinjstva, konačno djeca dobijaju svoj organizovani prostor, u kome funkcionišu u nekom novom poretku, u struktuiranim uslovima, sa anticipiranim zadacima i programom. Dvije uzrasne grupe, koje su okupljale male polaznike prve predškolske ustanove, često su bile stjecište kolopleta zajedničkih aktivnosti, starijih i mladih, pa su djeca imala prilike za medusobnu podršku, kolaborativno učenje, em-patijski odnos i moralno sazrijevanje, što je vec prepoznatljiva intencija savremenih predškolskih obrazovnih modela u prezentnom kontekstu. "Svi su čisti, u pristojnoj odjeci i obuci. Ako neko od njih galami i uopšte dozvoljava sebi nešto neprilično, druga djeca ga umiruju. Svako od njih je prožeto sviješcu da ide u malu školu, a poslije ce krenuti u veliku, odnosno osnovnu" (Rovinski, 1994, 294). I kao u Frebelovom zabavištu, značajno mjesto prirodno pripada priboru za rad i didaktičkim materijalima (Kamenov, 2010). Tu su "lopte, kugle, valjci, prutici za pravljenje raznih figura, hartija za bojadisanje i previjanje idr., a poslije ovih igara, nastaje odmor. U tome je najbolje sljedovati načelo odmaranja zabavom" (Jovanovic, 1911, 127).
Iako inicijalno konstituisano kao čuvalište, veoma brzo, prvo zabavište dobija karakter vaspitno-obrazovne ustanove, koja je imala svoj, istina, "neobligatni" program, struktuiran po odgovarajucim oblastima. Djeca se, naglašava Rovinski, u ovoj ustanovi "navikavaju na red, upoznaju se sa prirodom u vrtu koji pripada Djetskom sadu i koji je zasaden raznim biljkama i cvijecem". Djeca su bila u prilici da uče, koristeci vlastite saznajne postupke kroz različite čulne doživljaje, kako je Montesori-jeva podcrtala: "Nihil est in intellectu quod non prius fuerit in sensu" (Montesori, 1966, 92). Uz to "rade gimnastiku, marširaju, pjevaju, učeci pjesmice, igraju kola, izvodeci razne figure, razne dječije igre, dijeleci se na grupe i najzad rade" (Rovinski, 1994, 295). U prvom razredu (mlada grupa) djeca uče da broje do pet, a u naprednoj grupi, do deset, na praktičan i zanimljiv način, pa dok zabavilja ispisuje kredom po tabli, mališani "na klupama koje su po površini kvadratirane, izvode različite šare u bojama, pomocu malih šipki, drvcadi ili kartonskih kvadrata" (Rovinski, 1994, 296). Iako zvanično propisanog programa u Djetskom sadu, nije bilo, rad sa djecom bio je očito raznovrstan, sadržajan, razvojnom nivou i uzrastu prilagoden, a uključivao je matematičke igre, gimastičke vježbe, pjevanje, ručni rad, crtanje, učenje kratkih molitivi napamet, izvodenje malih skečeva i dijaloga, interpretiranje odgovarajucih priča ... Rovinski bilježi da su djeca znala po nekoliko "pogodnih deklamacija", pa čak ih uspješno govore na ruskom i češkom, a znaju da izvedu i neke složenije kompozicije. "Pa tek igre i tjelesna vježbanja što ih zajednički vrše, a sve u skladu i
566
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Tatjana NOVOVIČ: PEDAGOŠKI UTICAJ S. P. MERTVAGO NA RAZVOJ PREDŠKOLSTVA U CRNOJ GORI, 557-574
odmjerenosti kao da su pravi matorci!" (Glas Črnogorca, 6. 2. 1910, [3]). U nepisanom programskom konceptu dječjeg zabavišta, posebno se apostrofira značaj fizičkog razvoja, pa se ističe da je nužno da djeca izvode odgovarajuče pokrete i harmonično se razvijaju (Jovanovič, 1911). U skladu sa implicitnim uvjerenjima u crnogorskoj kulturi i ukupnom životnom ondašnjem prosedeu, vodeči ciljevi u domenu fizičkog vaspitanja, kao podloge za holistički razvoj ličnosti, su "hitrost, izdržljivost i snalažljivost", a osnovna sredstva fizičkog vaspitanja su igra, rad i razne vježbe (Erakovič, 1993). Naj-prirodnija i najozbiljnija edukativna aktivnost sa višestrukim značenjem i razvojnim potencijalom za dijete je svakako, igra, kao način izražavanja cjelovitog individualnog razvojno-personalnog sazrijevanja. Zato Huizinga, u svom djelu Homo ludens ističe da je: »... igra dobrovoljna radnja ili djelatnost, koja se odvija unutar nekih utvrdenih vremenskih ili prostornih granica, prema dobrovoljno prihvacenim ali i beziznimno obaveznim pravilima, kojoj je cilj u njoj samoj, a prati je osjecaj napetosti i radosti te svijest da je ona 'nešto drugo' nego 'obični život'« (Huizinga, 1970, 44). Frebel je igru okvalifikovao kao najviši stupanj dječjeg razvitka, jer ona je "slobodno, aktivno predstavljanje unutrašnjosti iz neophodnosti i potrebe same unutrašnjosti. Izvori svega dobrog počivaju u njoj, proizilaze iz nje: dete koje se igra valjano, samoaktivno, tiho, istrajno do telesnog zamora, biče izvesno i voljan, tih, istrajan čovek, koji sa požrtvo-vanošču unapreduje tude i svoje dobro." (Frebel, 1826, prema Kamenov, 2010). Stoga, umjesto da se djeci znanje utuvljuje i gotovo posreduje, Frebel je želio da djeci prepusti radost i puni doživljaj otkrivanja svijeta. Svaka kulturna epoha donosi svoje reinter-pretacije igrovne "ostavštine" i inovacije koje transponuju igrovnu aktivnost u neku novu stvaralačku, imaginativno-kreativnu ravan, utoliko više, ukoliko djeca imaju više autonomije. Ludički korpus sadržaja igrovne kulture u nekoj sredini i vremenu, sadrži opis ponašanja djece, najčešči tip interakcije, simbolički kontekst i fiktivne situacije, posledice uspjeha ili neuspjeha. U prvom dječjem zabavištu, igra je predstavljala potku i ishodište dječjeg učenja, razvoja, socijalne interakcije, pa se najčešče pominju: igre hvatanja, igre u pogadanju, podražavanju i razna kola, koja odražavaju folklorističku etnografsku dimenziju ondašnje crnogorske kulture. Vaspitačice, ondašnje zabavilje, su po preporuci prosvjetnih nadzornika primjenjivale različite tipove igara (Oro cr-nogorsko, Veselo kolo, Seljančica id r.), a na kraju svake godine, u programu ispita, u dječjem zabavištu, postojala je gimnastička tačka u bašti (Erakovič, 1993).
U domenu moralnog vaspitanja, zabavilje su insistirale"da djeca uvijek govore isti-nu i čine što je pravo", kao i da izgraduju svoju moralnu autonomiju (Jovanovič, 1911, 129). Vezivna karika unutar nepisanog programa, pokretač i temeljna vaspitna potka u cjelovitoj procesnoj dinamici je ljubav, medusobna, prema roditeljima, starijima i zabaviljama, kao implicitna, skrivena, neiskazana dimenzija i snaga kurikuluma, u najširem smislu, pedagoškog procesa, životnih uvjerenja i postupaka. Djecu ne treba opterečivati nepotrebnim, prezahtjevnim, neuvremenjeno plasiranim konceptima, več im ponuditi slikovnice, životno-iskustveno bliske sadržaje i muziku. "Djeca se uče opažanju i reproduciranju svojih duševnih stanja. Na taj način čula dječja ulaze u jedno svjesno djelovanje, a mašta i intelekt pomažu logičku svijest u njenom razvoju" (Jovanovič, 1911, 129). Ručni rad je bio veoma važan za djecu, pa su se obučavali da
567
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Tatjana NOVOVIC: PEDAGOŠKI UTICAJ S. P. MERTVAGO NA RAZVOJ PREDŠKOLSTVA U CRNOJ GORI, 557-574
pletu različite trake od hartije u boji, da oblikuju produkte od slame, prave igračke, koje su mogli prodavati (današnje preduzetničko učenje!). Sve što ova djeca "prave ručnim radom", kaže Rovinski, "ne može se nabrojati, samo cemo reci da ormančici napunjeni dječijim radovima zadivljuju posjetioce" (Rovinski, 1994, 293-295). Oni izraduju različite rukotvorine "iglama, nožicama, glinom, da niko ne vjeruje da su djelo malih nejakih ručica" (Cetinjski vjesnik, 2. 11. 1911, 2). Radi usavršavanja vizuelne i finomotoričke osjetljivosti, djeca crtaju na crnim tablicama i šiju vezuci na naznačenim rupicama po debeloj hartiji i kukičaju od konca. U pjevanju se podstiče održavanje tona i takta, što predstavlja "odliku običnog crnogorskog pjevanja" (Rovinski, 1998, 217). Posebno se insistira na slobodi izbora kod djece, bez "velikih stega", u podatnoj atmosferi razmjene i "prihvatljive utakmice sa vršnjacima", koja podstiče radoznalost i intrinzičnu motivaciju, pa dodaje: "dijete je bez slobode kao proljece bez sunca" (Jovanovic, 1911, 128). Unutrašnja osjetljivost djeteta je osnova za izbore u okolini koja je kreirana prema razvojnim sklonostima, kao i individualnim osobitostima. Na taj način se bude "najosjetljivija živčana vlakanca, koja su do sad ravnodušno titrala u neumjerenim krikovima, a sada se bude i izazivaju promjene i životne vibracije" (Montesori, 1966, 71). Odmjerenim uvodnim aktivnostima djeci se omogucava funk-cionalniji prelaz na složenije spoznajne činjenice i čitanje, pisanje, crtanje i računanje, koje ce se "olakšati pruticima i kuglicama na račinaljci". Značajna pažnja u prvom dječjem zabavištu, posvečena je disciplini i navikavanju na organizovani red.
Obično su na kraju školske godine bile priredivane izložbe dječjih likovnih radova i drugih rukotvorina, koje su imali prilike da posjete roditelji i drugi gradani (Bulato-vic, 2013). Na dan osnivanja Djetskog sada, na krsno ime Sv. Arsenija, svake godine, u zabavištu bi bile priredivane prigodne svečanosti, a tim dogadajima su prisustvovali ambasadori, ministri i obavezno načelnica Instituta i utemeljiteljka ove prve predškolske ustanove u Crnoj Gori, S. P. Mertvago (Glas Črnogorca, 30. 4. 1911, [2]). Djetski sad je, kako je Rovinski istakao bio "omiljeno dijete" Sofije Petrovne, pa ga je redovno posjecivala i darivala (Pobhhckbih [Rovinskyy], 1969, 506).
(Ha .HjciHjer Caaa.) V yTopaKt 26. ou, Mjeteua v 10 caTH iipnje noÄHft. 6 h he y obx ¿ictnjem cajiv bcjihkc k^arni^e mw-ji h tu.* HHKQ.iajewHtj, neutHLu4>H nemir iiHKii iia. m ns;ioiM5a Jljenttjux pa^oea, na Kt>ju ce i!03im;ijy itje^hjn poahtcjlh h crh xoje otta EUKOJTa aaHU.tia. Mocjinje nojine cJto-
ÖOJIUÜ je CBUKOIfte JlOhH .13	H3J10*tfy
pajioiia.
Sl. 4: Obavijest o završnim svečanostima u Djetskom sadu, Glas Črnogorca, 31. 12. 1911, [7].
568
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Tatjana NOVOVIC: PEDAGOŠKI UTICAJ S. P. MERTVAGO NA RAZVOJ PREDŠKOLSTVA U CRNOJ GORI, 557-574
Ako uporedimo program Djetskog sada, iako ne u formi preskriptivno datog ref-erentnog okvira za rad sa djecom, sa aktuelnim kurikulumom, u okrilju postmoderne pedagogije pluralnosti ideja i rješenja, prepoznajemo zajedničke okosnice podučavanja/ učenja, proizašle iz sličnog poimanja dječjih potreba. Zajedničko im je insistiranje na ključnim područjima aktivnosti, na životno-praktičnim i radnim vještinama kod djece, samodisciplini, kooperativnim akcijama, "pedagogiji u kontaktu sa stvarnošču", reflek-sivnom djelovanju odraslih, uključivanju roditelja i zajednice. Habermas (1974, 282) je upravo ukazao na "opasnost od isključivo tehničke civilizacije, koja je lišena medusobne veze izmedju teorije i prakse, pošto joj preti cepanje njene svesti i cepanje ljudskih biča u dve klase - socijalne inžinjere i stanare zatvorenih institucija" (Gojkov, 2006, 39). Djetski sad nije bio zatvorena institucija, več živa, životna, kontekstu prilagodena radi/učionica-sredina, u kojoj su pojedine oblasti bile integrisane, obezbjedujuči djeci učenje kroz iskustvo na smislen i cjelishodan način.
ULOGA VASPITAČA/CA U DJETSKOM SADU
Iako prve predškolske institucionalne jedinice imaju karakter čuvališta, a zaposleni/e u njima, dominantno, vrše obavezu obezbjedivanja brige i zaštite djece na ranom uz-rastu, veoma brzo, nakon konstituisanja Djetskog sada, zabavilje, kako su prvobitno "prozvali" zaposlenice u "dječjoj kuči", nalaze svoje "mjesto" u ondašnjem Zakonu o obrazovanju. Jovanovič ističe da se u prvom zabavištu poklanjala značajna pažnja nastavnom radu i izboru odgovarajučih zabavilja, pa se ova ustanova po svom ustro-jstvu mogla uporediti sa prestižnim dječjim vrtičima u ondašnjoj prosvečenoj Evropi (Jovanovič, 1911).
U čl. 33, Zakona o obrazovanju, u odjeljku, pod nazivom Nastavnici, istaknuto je "da djecu u zabavištu vaspitava zabavilja". Razlika u nivou obrazovanja izmedu zabavilja i drugih prosvjetnih radnika/ca je očigledna i jasno je da se od profesionalaca koji rade sa najmladom populacijom očekivalo stručno djelovanje po nižim kompeten-cijskim standardima nego za ostale nastavnike u osnovnoj i naprednoj školi. Dok su učitelji/ce morale završiti "Učiteljsku Školu ili Žensku Učiteljsku školu i položen ispit zrelosti", zabavilje su završavale "redovnu stručnu školu i ispit za zabavilje" (Zakon o narodnijem školama, 1907, čl. 37, 19). U dijelu koji se odnosi na prava zaposlenih zabavilja i učiteljica, u čl. 43 zapisano je: "Zabavilja u zabavištu dobija u početku službe 600 kruna na godinu. Poslije svake pete godine dobija godišnju povišicu od 100 kruna, tako da u 30-oj godini službe prima 1200 kruna na godinu i sa tom platom služi do navršetka 35 godine službovanja, kada prima isto toliko pensije. Zabavilja dobija besplatan stan i ogrjev ili naknadu za to, kao i učiteljica osnovne škole", a u čl. 50 piše: "Zabavilje, učitelje i učiteljice, a tako i upravitelje, postavlja Ministar prosvjete"(Zakon o narodnijem školama, 1907, 23). Polaznice Ženskog instituta, S. P. Mertvago su bile prve zabavilje u Djetskom sadu (Cvjetka Miletič i Koviljka Petrovič). Sagledavajuči stručni angažman zabavilje i njen profesionalni djelokrug nadležnosti, Jovanovič ističe da je njena uloga bila veoma važna u podsticanju "pravilnog razvoja tijela i duše dječje", uz primjenu odgovarajučih vaspitnih sredstava (1911). U okviru
569
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Tatjana NOVOVIČ: PEDAGOŠKI UTICAJ S. P. MERTVAGO NA RAZVOJ PREDŠKOLSTVA U CRNOJ GORI, 557-574
stručnog osposobljavanja zabavilja, posebno se apostrofiralo izučuvanje pedagoških predmeta u četvorogodišnjoj stručnoj školi, a potom i oblasti koje se odnose na osobenosti dječijeg "tjelesnog i duševnog razvoja" u ranom dobu. U svrhu stručne pripreme, buduce zabavilje su imale organizovanu praksu u zabavištu radi sticanja radnih vještina (Jovanovic, 1911).
Komparirajuci korpus krucijalnih pedagoških nadležnosti, ondašnje zabavilje i današnjih vaspitača/ca, zapažamo da u presjeku uloga izmedu dva vremenska i para-digmatski i predznačenjski različito profilisana konteksta, nalazimo neke ključne jedin-stvene, ili kontigentne profesionlne sposobnosti. Od vaspitača se očekuje da posjeduju sposobnosti:
•	da stvara stimulativno okruženje;
•	priprema materijal za učenje;
•	stvara socijalne situacije za učenje i načine na koje pojedinac konstruiše znanje;
•	refleksije i razumijevanja problema koji se pri učenju javljaju (Gojkov, 2006, 67).
Pritom, kontekstualne interpretacije pedagoških smjernica, zavise uvijek, u svakom vremenskom i lokalno specifično oblikovanom prostoru, u značajnoj mjeri, od implicitne vizure najbolje prakse profesionalaca. Stoga, Nimmo (1998) ističe da cjelokupni vaspitno-obrazovni proces počiva na uvjerenjima vaspitača, odn. njihovoj slici o poželjnom djetetu u zajednici koja odražava očekivanja, vrijednosti, perspektive najboljeg odrastanja (Slunjski, 2006, 91).
Kakva je mogla biti "implicitna pedagogija" ondašnjih zabavilja!? Svakako, uslovljena onovremenskim patrijarhalno-kontekstualnim specifičnostima crnogorske sredine, u pogledu položaja, mogucnosti i očekivanja od djece, kao i porodične unu-trašnje dinamike i ustrojstva. Iako, patrijarhalni model društva u specifičnom kulturno--istorijskom prosedeu, sa patricentričnom podjelom porodičnih i društvenih uloga i moci, i pored nedostajuce svijesti o složenim potencijalima i značaju djetinjstva, dijete je spontano bilo poštovano kao "odrasli u malom". Takav odnos prema djetetu, indu-kovao je ranije uključivanje najmladih u svijet odraslih i složenijih obaveza, nasuprot modernom konceptu djetinjstva, koje se "zatvara" u posebne okvire pažnje, pretjerane zaštite i naglašene infatilizacije djeteta.
Poimanje djeteta kao aktivnog graditelja "vlastitog razvoja", sa jedinstvenim razvojnim potencijalom i kompetencijama, uslovljava nova polja vaspitačevog profe-sionalnog angažmana i djelovanja, uz proširenu odgovornost i obavezu kontinuirane refleksije vlastite prakse i sublimiranog pedagoškog pristupa. Ako "dijete nosi sa so-bom ključ svoje osobne zagonetke, ako posjeduje psihički projekt i smjernice razvoja, one su sigurno potencijalne i iznimno delikatne u pokušajima realizacije", istakla je M. Montesori (1966, 59). Stoga, umjesto predvidivog, jednom struktuiranog radnog ambijenta, vaspitači treba da kreiraju fleksibilni, dinamični vaspitno-obrazovni diskurs u "organizaciji koja uči", što je "Djetski sad", prije više od jednog stoljeca utjelovio u unutrašnji život "dječje" ustanove.
570
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Tatjana NOVOVIČ: PEDAGOŠKI UTICAJ S. P. MERTVAGO NA RAZVOJ PREDŠKOLSTVA U CRNOJ GORI, 557-574
ZAKLJUČAK
U namjeri da napravimo retrospektivni "pogled" na nekadašnji model djeteta i prve ideje o organizovanom pedagoškom djelovanju usredsredenom na djetinstvo u crnogor-skoj sredini, dolazimo do prve predškolske ustanove i neizbježno, do njene utemeljitelj-ke, S. P. Metvago. Montesorijeva je svojevremeno istakla da "dodirnuti dijete, znači, dodirnuti najosjetljiviju tačku cjeline, čiji se korijeni nalaze u vrlo dalekoj prošlosti i koja se upucuje prema beskonačnoj buducnosti" (Montesori, 1966, 17). Stoga, listajuci istorijske spise, sadržane u različitim publikacijama koje su izlazile u ondašnjoj Crnoj Gori, nalazimo podatke o nastanku prvog dječjeg vrtica, koje konveniraju sa sličnim dešavanjima u drugim evropskim sredinama, u okrilju novog "stoljeca djeteta". Na inicijativu S. P. Mertvago, prominentne ruske prosvjetiteljke otvoren je prvi dječji vrtic, čije su vaspitačice bile polaznice Djevojačkog instituta na Cetinju, što ce označiti novu epohu u socijalnom životu crnogorske sredine. Promijenjeni pogled na dijete, označice novu etapu u načinu otkrivanja, razumijevanja i prezervacije iskonske "dječje tajne" i moči, a konsekventno i cjelovite životne asure relacija, navika, kvaliteta življenja, u crnogorskoj sredini. Uloga ruske prosvjetne misionarke u Crnoj Gori, stoga ima revolucionarni značaj za utemeljenje novog stanovišta o djetinjstvu, ljudskoj evoluciji i društvenom sazrijevanju.
571
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Tatjana NOVOVIČ PEDAGOŠKI UTICAJ S. P. MERTVAGO NA RAZVOJ PREDŠKOLSTVA U CRNOJ GORI, 557-574
PEDAGOGICAL IMPACT OF S. P. MERTVAGO ON THE DEVELOPMENT OF PRESCHOOL EDUCATION IN MONTENEGRO
Tatjana NOVOVIC
University of Montenegro, Faculty of Philosophy, Danila Bojovica bb, 81400 Niksic, Montenegro
e-mail: tabo@t-.com.me
SUMMARY
This paper uses the historical method for analyzing the pedagogical activities and the important contribution of Sofija Petrovna Mertvago to the development of children and women's education in Montenegro at the turn of the 20th century, so called "the century of the child". In 1903, the Russian educator, known as the headmistress of the Girls ' Institute in Cetinje, initiated the establishment of the Kindergarten of the Grand Duchess Milica Nikolaevna ("Djetski sad"). The changed view of a child and childhood will indicate a new stage in the way of understanding and preservation of children potentials, and consequently the whole life "mat" of customs, habits, and the Montenegrin way of life. The role of the Russian educational missionary, S. P. Mertvago in Montenegro has revolutionary significance for adopting a new viewpoint about childhood, human evolution and social maturation.
Keywords: Sofija Petrovna Mertvago, kindergarten, Djetski sad, Girls 'Institute, childhood, preschool teachers
572
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Tatjana NOVOVIČ PEDAGOŠKI UTICAJ S. P. MERTVAGO NA RAZVOJ PREDŠKOLSTVA U CRNOJ GORI, 557-574
LITERATURA
Bulatovic, A. (2013): Istorijski osvrt na obrazovanje i stručno usavršavanje vaspitača u Crnoj Gori (od osnivanja prve predškolske ustanove do danas). Vaspitanje i obrazovanje, XXXVIII, 4, 149-161.
Cetinjski vjesnik - Cetinje, 1908-1915 (Zbirka Montenegrina NBCG „Burde Crnojevič").
Delibašic, R. (2009): Djevojački institut kao regionalna škola i rad knjaza (kralja) Nikole na otvaranju velike škole-fakulteta. Vaspitanje i obrazovanje, časopis za pedagošku teoriju i praksu, Podgorica, 4, 19-35.
Erakovic, Lj. (1993): Zgrada i namještaj prvog dječjeg vrtiča u Crnoj Gori. Podgorica,
Prosvjetni rad, 11, 5.
Glas Črnogorca - Cetinje, 1873-1944 (Zbirka Montenegrina NBCG „Burde Crnojevič").
Gojkov, G. (2006): Didaktika i postmoderna, Metateorijska polazišta didaktike, http:// www.uskolavrsac.edu.rs/KnjigeGG.
Habermas, J. (1974): The public sphere: an encyclopaedia article. New German Critique 3, 49-55.
Huizinga, J. (1970): Homo ludens, O podrijetlu kulture u igri. Zagreb, Matica hrvatska.
Jovanovic, M. (1911): O dječjim zabavištima. Cetinje, Dan, list za nauku i književnost, štampano u kralj. Crnogorskoj štampariji.
Kamenov, E. (2010): Različiti pristupi predškolskom vaspitanju i obrazovanju u Evropi, Nova škola, br.7, Bijeljina, Pedagoški fakultet.
Markovic, T. (1971): Prva ustanova za predkolsku djecu u Crnoj Gori, Beograd, Predškolsko dete, Savez pedagoških društava Jugoslavije.
Martinovic, D. (1983): Portreti V. Cetinje, Centralna narodna biblioteka Republike Crne Gore "Burde Crnojevič".
Martinovic, D. (1995): Portreti. Cetinje, Štampa Obod.
Montesori, M. (1966): Dijete-tajna djetinjstva. Zagreb, Naklada Slap.
Mrdak, Ž. (2016): Djevojački institut kao dio kulturne baštine Crne Gore, spec. rad. Fakultet za mediteranske poslovne studije, Crna Gora.
Nimmo, J. (1998): The Child in Community: Constraints From the Early Childhood Lore. U: Edwards, C. P., Gandini, L. & G. Forman (eds.): The Hundred Languages of Children - The Reggio Emilia Approach, Advanced Reflections. London, Ablex Publishing Coropration, 295-312.
Prosvjeta - Cetinje, 1885 - (Ustav Instituta 26).
Poiuiiick'i.iií [Rovinskyy], n. [P.] (1969): Co$ba neTpoBHa MepTBaro [Sofya Petro-vna Mertvago]. C^OBaeHCKne H3BecTHH [Slavyanskiye izvestiya], 4, 500-507.
Rovinski, P. A. (1994): Crna Gora u prošlosti i sadašnjosti, tom IV, državni život (1851-1907) - Arheologija. Cetinje, Novi Sad, Izdavački centar "Cetinje", Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanoviča Sr. Karlovci.
Rovinski, P. A. (1998): Etnografija Crne Gore. Tom II. Podgorica, CID.
Slunjski, E. (2006): Stvaranje predškolskog kurikuluma. Zagreb, Mali professor.
573
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Tatjana NOVOVIČ: PEDAGOŠKI UTICAJ S. P. MERTVAGO NA RAZVOJ PREDŠKOLSTVA U CRNOJ GORI, 557-574
Tragovima školstva (2009): Tragovima školstva u Crnoj Gori. Cetinje, Narodni muzej
Crne Gore.
Vudhed, M. (2012): Različite perspective o ranom djetinjstvu: teorija, istraživanje i politika, Beograd, Institut za pedagogiju i andragogiju Filozofskog fakulteta, CIP -Centar za interaktivnu pedagogiju. Petrovič, D. (1905): O važnosti moralnog vaspitanja u osnovnoj školi. Cetinje, Učiteljski list.
Vuksan, D. (1939): Jedno pismo Pavla A. Rovinskog. Zapisi, XXI, 4, 230-232. Zakon o Narodnijem školama u Knjaževini Crnoj Gori (1907): Cetinje. Kr. C. Državna štamparija.
574