Cena Din 2‘- SOKOLSKI GLASNIK £ lA S | to S^VtZA SOKCU KRAIJ EVl^it JUGOSLAVIJE Ф И ESIČMI rHILOC -SOKOLSKO SELO* 4 GOD. V BROJ 27 JJUBL J ANA, V,DOVDa^ |©54 Izlazi svakog peika • Godišnja preiplaia 50 Din • Uredništvo i uprava naSazi ss u Učiteljsko) tiskari, Frančiškanska ulica bro] 6, telefon broj 2177 • Račun pošlanske štedionice broj 12.943 C Oglasi po ceniku • Rukopisi se ne vračaju Vidtovdan — Razmišljanja i sećanja — Tuko dalek po vremenu i utonuo u davnu prostost pa ipak tako blizak našoj duši, nezabora* van uvek i za s ve vekove. Iz te davnine izbija snagom legende kroz stoleća i opominje nas na nešto sveto i uzvišeno. Neka magijska moč leži u toj reči, jer kad god je ču jemo, ona čudno od jeku je u našim srcima i pobuduje na mistična razmišljanja. Kao da je istrgnuta iz neke pobožne molitve upučene Tvorcu sveta. Živi u sedanju dan strasnoga i krvavoga sukoba, čiji je ishod izmenio sudbinu našeg naroda. Kao kakav orkan, koji ruši i pustoši sve, jurnule su besne azijat* ske horde na jedan mlad i svež narod, pun poleta, baš u doba, kad je bio u punom razvoju i počeo da stvara velika kulturna dela, da učvršćuje temelje jedne velike i močne države, ko ja je bila po isto* rijskom redu odredena da bude na* slednica ostarelog i istrošenog Bizanta. Jurnule su i u svom straho* vitom naletu presekle onaj polet u napredovanju i skrhale jedno carstvo, koje je več primilo ulogu kulturnog pionira na Balkanu. Kosovska bitka o Vidovdanu. bila je užasna pogibija, ko ja je ostavila najdublji trag u duši na* šeg naroda. Ni jedan dogadaj u istoriji našoj — tako punoj velikih i slavnih dogadaja —- nije se jače urezao u dušu niti našao tako silan odjek u celom narodu, kao što je vidovdanski boj na Kosovu. Narod je opevao ovaj dogadaj, ne kao svoj poraz, pad i propast, več kao *jedan uz višeni čin, kao svetao primer požrtvovanja i davanja života za nešto više od života. U narodu je bilo živo večanje na veličinu i sjaj Nemanjičeve države, na silu i gospodstvo. na vi* soke carske zadužbine, i nije se mogao nikako pomiriti s tim k ob* nim udesom, da je sve propalo, da se izgubljena sloboda neče nikad povratiti, da carske lavre neče pro* pojati. Tu veliku nadu u slobodu i tvrdu vem u vaskrs narod nije ni-kada gubio, prolazeči kroz teška iskušenja vekovnog robovanja. Sloga je i imao snage da svoj po* raz opeva, da mu da religijski kult, da izginule junake obaspe slavom i da ih kao zatočnike vere i slobo* de digne na najviši stepen viteš* tva. Da predvodniku ovih neustra* šivih boraca, centralnoj ličnosti kosovske drame, čestitome caru Lazaru, da oreol mučeništva i sve* titelja. Kosovski epos ispevan iz vi* dovdanskog okršaja, punog tragičnih momenata i herojskih podviga, bio je za čitava stoleča najlepša usmena čitanka, kojom su se na* sladivala. tešila i krepila tolika po* kolenja od pada na Kosovu pa do ustanka u Orašcu. U narodu je ži* vela neprekidna uspomena na taj dogadaj i taj sudbonosni dan. Na* rodni guslar, taj veliki učitelj i zna* lac slavne prošlosti, za sve vreme robovanja pričao je pesmom uz gusle, tužnu ali slavnu priču o ono-me što se zbilo o V idovdanu na Kosovu. Ispred još nekoje zaostale zadužbine, ili pred nekom crkvi* com skrivenom u dubokim šuma* ma, odjekivala je pesma o »caru Lazi«, čestitome kolenu, o junač* koj smrti Obilica, o pogibiji brače Jugoviča, o izgubljenem carstvu, i krepila vera i dizala nada u vaskrs* nuče i oslobodenje. Ideja o prevazi duhovnih sna* ga nad materijalnim silama u živo* tu našla je najjači izvor u kosov-skom eposu. Polet duha i njegovo večno trajanje i stvaranje, ono ope* vano »carstvo nebeško«, tako ka* rakteristično za naše borbe i uz* make, izraženi su na jedan jedin* stven, divan način u pesmama o boju kosovskom. Narod, iako je bio nadvladan od krvožednog ne* prijatelja, nije bio potpuno savla-dan. On se nije osečao pobedenim. iako je postao rob. Pod večim, mnogo večim brojem, fizička je snaga klonula i podlegla sili, ali du* hovna nije. Duh je ostao nepobe* den i prenosen s kolena na koleno, pripremao se za oslobodenje i odmazdu, dok nije došao momenat i za taj veliki istorijski podvig. Vidovdan je bio za sve vreme jedna svetla opomena, koju su ve* kovi slušali i jedan drugom preda* vali, opomena na kosovski dug, koji je trebalo odužiti i za ispunje* nje amaneta, koji je car Lazar osta* vio, kad se je odlučio za carstvo nebeško. Za Sokole je Vidovdan dan pobožnih razmišljanja i uzbudljivih sečanja. I danas je možda malo čudno i neshvatljivo za ostali svet, kako se možemo bacati u tako da* leku prošlost i pretresati dogadaje, koji su tako davno protekli. Ali mi Sokoli baš u tom dogadaju nalazi* mo največe duhovne i najlepše te* lesne snage, kako su bile udružene i dale najveličanstveniji primer so* kolskih ideala. Zato Vidovdan za nas ostaje uvek veliki dan. DURA BRZAKOV1Ć, Beograd. PO KOSOVSKI BITKI OD VZHODA DO ZAHODA RDEČI CVET TKE, VIJE, VEŽE V VENEC SE TRPLJENJA, OD ZEMLJE DO NEBA JE KRIŽ RAZPET, KO GROM BOBNI OBUPNI KRIK MUČENJA. SLOVANSKI BEDNI ROD PRISTOPA MRET; KAR JE PLODOV NJEGOVEGA HOTENJA, VSE V ŽRTEV JEMLJE MU BREZDUŠNI SVET — JE LI ŽIVLJENJE VREDNO ŠE ŽIVLJENJA? MOLITEV SE PRELIVA V KLETVE ČRT, IN DO PASU PO VROČI KRVI BRODI 2ENJICA-SVEČENICA - STRAŠNA SMRT! KI SI UMIRAJOČ, POZDRAVLJEN BODI! IZ TVOJIH. RAN VRE KAL ZA RAJSKI VRT — BODOČI DOM LJUBEZNI IN SVOBODI! JE. C. Gangl SOKOLSKO KOLO VSI BRATJE, SESTRE ŠIRNEGA SVETA: POLJAKI, VITEZI SRC IN DUHA, DO BALTIKA ZASTAVA JE ZAPLALA, IZ SVOJIH SIL JE POLJSKA ZOPET VSTALA! IN VLTAVA PONOSNA, BODRA VSA, NAPAJA SVOBODNA DOMAČA TLA. SOKOLSKA DUŠA BORBE JE RAVNALA, OROŽJE ONA Z LOVOROM OBDALA. IN MOSKVA ŠE V DALJAVI TAM STOJI IN BUDIŠIN ŠE TEŽKO BORBO BIJE, V MARICI PA SLOVANSKA KRI ŠUMI... IN JUGOSLAVIJA V LEPOTI KLIJE, V SOKOLSKEM ZBORU JE JUNAŠKA KRI, V OBZORJA NOVA BRATSTVA ZARJA SIJE, JE. C. Gangl Sjaj Kosova Bitka na Kosovu na Vidovdan go-dine 1389 nema svog sudbonosnog zna-čenja samo za srpski deo hašeg naroda, nego se njena sudbonosnost pro-tegla na ceo naš jugoslovenski narod kao celinu. Kobne posledice ovc pobe-de osmanlijskog oružja raširile su se, kao talasi na moru, po celom prostranstvu naše zemlje i izazvale svugde zebnju i strah od neizvesnosti. Šta više, kosovski poraz ocenjen je čak i u celoj zapadnoj Evropi kao istorijski dogadaj prvoga reda i kao strašan me-mento državama najbližim terenu, odakle se sse uz odbranbene zidine grada Beča može paralelno u isti red da stavi onaj svetli granični trak, koji sc na jugoslovenskom zcmljištu povla-čio u iuku od črnogorskih krševa preko dinarskih i velebitskih visova do utoka Une u Savu. Njega su čuvali Jugosloveni za dugi niz godina i retko su ga kad dali preči bez krvave od-mazde. Kod svih ovih krvavih biitaka, u kojima je pobedu odnosilo osmanlij-sko oružje, nijedna nije ostavila u dušama idotičnih naroda tako dubokog 1 literarno zabeleženoga traga kao bitka na Kosovu. Ginuli su Grči, Bugari i Madžari isto tako kao i Srbi; Varna i Mohač nisu nimalo manjc bolniji nego li Marica i Kosovo; pad Trnova i Carigrada nije nimalo manje potrc-sniji od pada Kraševca, Smedereva ili Jajca. Pa ipak, ni oko jednoga toga krvavog razbojišta nije se ispleo kakav oreol tu ge, uzdaha i mučeništva kao oko strašnog razbojišta na polju Kosovu; nijedno od njih nije ostavilo tako svetloga traga za sobom koji bi poznijim pokoljenjima stalno ukazivao na blistavi primer žrtve; nijedno od njih nije toliko’ dirljivo i toliko rečito vapilo za osvetom. Da li je to radi toga. što je Kosovo bilo prva odluena pobeda osvajačeva na najzapadnijoj tački tadašnjeg njegovog nadiranja pa usled toga isto^remeno i najbolnija? Da li je to radi toga što je naš narod daleko osetlj iviji j osečajniji od onih drugih? Ne može se ipak pretpdstaviti ni verovati da Grči, Bugari i Madžari nisu istom toplinom voleli svoje srednje vekovne države kao i Srbi; ne može se predpostaviti da oni isto tako nisu bolno osetili. pad svoje države i da nisu zaplakali nad proHvenom krv-lju svojih hrabrih ratmka i branilaca; ne može se pretpostaviti da nisu du-boko proosetili šta posle svetle slo-bode znači tama robovanja. Pa ipak Grči nemaju svoje legende o padu Carigrada, Bugari o padu Trnova, ni Madžari o 'bitci kod Mohača kao što je ima naš narod o bitci na Kosovu, Nijedan od tih naroda nije na onakav čisto narodski način ožalio pad svoje države niti onako dirljivo oplakao svoje mrtve heroje kao .naš. Šta više, ni; jedan od tih krvavih poraza nije se bi kod jednog od tih naroda tako dubo-ko u dušu usekao i uvrežio kao što j£ to slučaj kod našeg naroda, da mu )e sečanje na taj sudbonosni poraz i Su' bitak bio predmet svakodnevnog raz" mišljanja, uzdaha, tuge i bola. U gom nizu docnijih' mnogih stradanj4 duša mu jc bila ranjavana mnog® bolovima, ali je Kosovo ostajalo sta-na rana bez prebola. Njega se jc stel’ no sečao, za njim je neprestano ffl gusle bugario. Bio je neutešan kao 1 ima majki koje se ne dadu utešiti za umrlim jedincem sinom. I kao što kve majke svojim tugovanjem za 'z' gubljenim sinom stvore oko njegove glave oreol neuporedive dobrote, va' ljanosti i sinovstva kakvoga više nem3 na svetu, tako je i naš narod za PoraZ kosovski našao sve najsuptilnije dcM; 1 je opravdanja i isprike, tako da M poraz, istima, ne izgleda kao pobeda’ ali ipak kao nešto što je neminovn0 i što je nošeno sudbinom moralo “ bude, da bi se videla sva veličina žrtve i neotklonjivost stradanja. Izmišlj^0 se je pesnički sve, samo da bi stvari13 pogibija izglodala manjom i od prebO’ la. Narod, a s njime i narodni pevae. pribegao je neumitnoj predestinaciJ1* kada je kneza Lazara stavio pred bor, da li voli carstvo nebeško ili maljsko. Kad se je on, prirodno, r£S^ za ono prvo, onda je jasno bilo da cC njegova »sva izginuti vojska« a i °n sam poginuti. Protiv te unapred o dinstven primer neustrašivosti, j^nc, štva i žrtve za otadžbinu kroz sve 11° nije vekove, doklegod se bude u0|Pl0 znalo ccniti junaštvo i žrtva. IH, J'0 y. je sam narodni pevač rekao, sjaj trajače »dok j-e ljudi i do'k je ^ sova«. SV^ Tako opevano Kosovo bilo Je . j do današnjega dana budilnik sves ^ podrška vere u sopstvenu vredn Klasičan i školski primer za tum^ nje svih lepota sokolske ideolog,, Tragični istorijski momenat pretvo^ j u izvor ncsalomljivosti, ohrabreni ^ ponositosti. Poraz materije na^'ute pdbedom duha; fizička smrt uzdig u život duše; stradanje na krS^ j c gradeno svetlim vaskrsenjem. | daleki, blistavi i večni sjaj Koso •*$. Stevan Beograd- Atentat Gavrila Principa 1914 delo je revolucionarne omladine i ničije drugo! ... Stampa centralnih sila, iz pozna-trn razloga, trudila se stalno i trudi se dokaže javnosti, kako odgovornost ??. v^liki svetski rat pada na Srbiju, ClJe da su samo orude bili Princip i ?jegovi drugovi. Svakome — ko poznale Prilike u Bosni i Hercegovini, uz-udenje duhova, kojc je nastalo oso- 0 lza uspešnih balkanskih ratova, a Prypm redu uzbuđenje duhova u mladini — jasno je kao dan, koliko nii a,?,sur^ne tvrdnje štampe centralen ■ a ’ da SL1 Gavrilo Princip i njc-» 'i drugovi bili samo oružjc u ru-kama drugih. .. Atentat Gavrila Principa i njego-drugova na prestolonaslednika au-' r°-ugarskog, nadvojvodu Franju Fer- ■ , ,anda> na Vidovdan 28 juna 1914, j. Bucivo je delo revolucionarne omla-s'ne' Au — medu omladinom — rodila misao o ovome atentatu, čim se setv o' da I'ranjo Ferdinand po-ki Bosnu, prisustvujuči, kao vrhov-: Vpmandant, manevrima protiv Srbi-atp * SU se na®li i učesnici i izvršioci ntata. Veza s drugim krajevima, j .* sa Srbijom, bila je jedino u revo- slav°nafnom P°^retu cele tac'a iuS°' ■ venske omladine, koji je elemen- na™«1?1 snaS°m zahvatio sve krajeve u„_ pmvenskom Jugu, osobito iza Pesnih balkanskih ratova. To sve-nj,ce atentati na velike dostojanstve- v e,Dvojne Monarhije pre Principo-0rPw /iata: atentati u Sarajevu i Za-cip U ^ eraPe, Jukič). Reči, da je Prin-0(P''јУ-J.tentat inspirisan i pripremljen Sa St • zvanicne Srbije samo radi to-Pese ^-e oružie (pištolji i bombe) pre-rat nRIz Srbije, koga je tada, iza dva dod’r • a svc strane> pa još k torne 0v i, da je preko Srbije poticaj za eak • . bonosno herojsko delo došao k0 1 1Z Rusije — apsurdno je za sva-zeni’ a ma * malo poznaje raspolo-°vim 0va> tadanje prilike uopče u tudo Po^rvaiinama, koje su bile pod svak01 v*a®eu. Nepojmljivo je to i za Srbii°^a- dfugoga, kad se zna, da je kanit'1Za^a istom iz dva krvava bal-ie t K rata * pobune Arnauta. Srbiji bi „ ebalo tada mira, dugog mira, da e obnovila, da bi počinula. д štorija se samo i ovde ponovila. ist^Ugarakoj se i ovde dogodilo i-..’. st° jo i pre dočekala u svim i h«ama, kod drugih naroda, koje je • y kra’- S^° i® v Pre dočekala u svim po ijj. Amaiua, kod drugih naroda, koje j< mer • u svojo j vlasti. Najbolji pri le za to oslobodenje Italije. pa y°če je bilo zrelo i ono je moralo bvojom upravom Austro-ugar-’ Povlaščujuči samo Nemec i Mad-kan *Zazvala je otpor svih drugih, dav ineRda Talijana. To i ništa drugo Ital* oružje u ruke omladincima ГаЈрС ^a- - om^a-šeni s granice Srbije u Bosnu, zatražio je od mene blagajnik »Prosvete«, sada več pokojni Lazar Bilbija 50 kruna. Javio mi je, da se to traži za pover-ljive svrhe, za prenos oružja (iz Do-boja u Sarajevo). Rekao mi je i ime onoga, koji ima ovo oružje da prenese (Danilo Ilič). Znao sam, da omladina nešto sprema. A ko to nije znao ili bar držao za moguče u Sarajevu, osim zvaničnih krugova i službe sigurnosti?! Mene je ovo ipak mnogo iznenadilo. Kako to da se nema ni neznatna svo-ta od 50 kruna, a hoče da se svrši jedno toliko krupno i sudbonosno delo? Ko je taj koji organizuje celu stvar, a nema u džepu ni 50 kruna? »Detinja posla« — rekao sam Bilbiji, ali ipak je predata svota od kr. 50 Danilu Iliču. Da ima i truna istine, da je ma ko drugi organizovao ili bar inspirisao atentat, osim same materijalno do kraja siromašne omladine, obezbedio bi celu stvar bar materijalno toliko, da se ne traži ni od koga tako neznatna svota od 50 kruna, i to u zadnji čas. A to bi u punoj meri vredilo, da je atentat inspirisan i organizovan ma od koga zvaničnog lica Srbije, i naj-neznatnijeg. Siromaštvo omladinaca poznato je dobro javnosti, koja je do-voljno obaveštena o teškom životu njihovom u »Moruni«, jednoj gostioni-ci u Beogradu, gde se svračao i Princip. Siromaštvo omladinaca, osobito Principovo svedoči i ovaj detalj, koji također nije našoj javnosti poznat. Neposredno pred sam atentat svratio je Princip u »Prosvetu« i zatražio malu pomoč za izdržavanje. Da bi ovu pomoč zaradio, dao sam mu da prepiše jedan zapisnik sednice Glav-nog odbora »Prosvete«. I na taj način Prineip neposredno pred atentat došao je do male zaradc od kr. 5. Mislim, da bi bilo smešno tvrditi, da bi neko mogao tražiti od Principa punu žrtvu, a ne učiniti bar toliko, da mu pruži materijalnih sredstava, da se može prehraniti. Puna žrtva bila je sa-zrela u samom Principu toliko, da se tada čuo glas jednog Nemca, profe-sora, koji se u čudu zapitao: »Ko je ovome gimnazistu izbio iz ruku Tacita i dao mu brovnig?« Mislim, da je na ovo pitanje jedino tačan odgovor: Ne-umitna sudbina! Vasilj Grđić, Sarajevo. Jedna naša istorijska omiadinska generacija Pretst ?-Vdan Sod., bez sumnje, tuma la iedan od najznačajnijih da-r°da ji-lstorjjj celokupnog našeg na-ila shv ^ se Ргау1 značaj ne može Vrednit. ..z Proučavanja svih pri- kih Pjt ’ ?ocUalnih, kulturnih i politič-°j>. zanJa ^j.se tiču našeg naroda i v°dnoo j^av°’ čine sadržinu našeg na-ai ViH^1V?ta’ ^em t0Ma, pravi se zna-da shvat^1"!!11141. nc moze potpuno k°slovencU ispitivanja tadanjeg ju-^arnoo „ omladinskog revolucio-Je tada i ?cl0nahstičkog pokreta, koji Paroda- za“vatio sve delove našeg da sc to Potpuno i pra- ispitivanl dubokog psihološ- ?animive „a^Ja,.0VC u svakom pogledu \r?a,«o dadmske generacije. Jedino ^’dovdann ion0 .Postopimo mi čemo jašnjenip t 1- Puno i svestrano U'° doči dr. edmo na taj način mi če-V0?1 datum,frav,,nog suda o tom krup-h Pretsti o nas°j narodnoj istoriji, jrekretniCu n 1 - ]cdnu najznačajniju l ' tu kar, • UMCm nar°dnom životu. >*torijskao } ^lk> koju drugu kultur- к,По shvnim«JaVu možemo da pot-obS? Л« M ЛШО Pripadajuči i sam toj omladinskoj generaciji, i poznavajuči predmet iz bliža, iz vlastitog iskustva i sečanja, napisao sam jednu opširniju psiholo-šku analizu ove naše omladinske generacije. U toj svojoj študiji pokušaču da pružim što jasniju i što potpuniju sliku ove omladine, da izradim njen duševni profil, kako bi nam Vidovdan 1934 bio što razumljiviji, jedan savr-šeno logičan zaključak jednog etički zasnovanog stremljenja, jednog pre gnuča, jednog obiličevskog samopre gora, jedne silne falange mladih naših ljudi. U ovom članku mi čemo upozoriti samo na značaj omladine u životu našega naroda uopšte, na njenu ulogu u najkritičnijim trcnucima našeg na-rodnog života, a posebice krvave 1914, Na prelazu u XX vek, a naročito u prvoj deceniji toga veka, posebico iza uzurpatorske aneksije ranije okupirane Bosne i Hercegovine sa Strane Austro-Ugarske Monarhije (1908 god.), dakle iza jednog od najbezobzirnijih i najopasnijih udaraca nemačke impe-rijalističko ekspanzije na naš račun, ceo naš javni život razvijao se je u jednoj vrlo čudnoj, zagušljivoj i teškoj atmosferi, teškoj da te Bog sačuva. Ako bi se tada život našeg naroda prosudivao po duševnom stanju naših tadašnjih ljudi, ogromne njihove večine, inteligencije i neukog naroda, tada se je moralo doči do poraznih za-ključaka po našu budučnost. Sam očaj i strah. Sama klonulost i ogorčenost. Sve su nade bile izgubljene. Svaka reč 0 slobodi — omiadinska fantazija, usi-janost, halucinacija, iluzija, — utopija. Ali i duševni život naroda, jedna-ko kao i život cele organske prirode, imade svoju mladost. Imade svoje interne ispolinske zakone večitog obnavljanja, ovaplodaVanja, — regeneracije. Taj zakon osvežava, donaša nove sokove, nove energije, stvara novi život, večiti život, nepropadljivi život! Eto,' u tome leži razlog zašto je u našem narodu i u njegovoj teškoj i neravnoj dugogodišnjoj borbi za samoodržanje igrala tako vidnu ulogu upravo — omladina. Naša omladina beše nositeljica tih novih pozitivnih svežih snaga. Ona je u dubini svoje nenokvarene duše ose-tila svu težinu duševnog života narod-nog kolektiva, koje je bilo daleko teže od njegovog materijalnog života, ma da ni ovo nikada ne beše zavidljivo. U omladini se je skoncentrisala sva duševna snaga naroda. U njoj su bili očuvani i najaktivniji svi zdravi instinkti narodni. Ona je bila pravi tu-mač njegovog aktivističkog raspolože-nja. Zbog toga je ona i najjasnije videla i najpravilnije ocenjivala sve naše pozitivne kao i negativne vrednosti, sve naše dobro kao i sve naše zlo. Sve jedno je, da li je to bilo svesno, ne-svesno, ili potsvesno. Na taj način biče nam jasno kako 1 zašto se j'e kod ove omladine tako jasno manifestovalo toliko života, toliko aktiviteta, toliko pregalaštva, toliko samopregora, toliko volje, toliko prkosa, toliko revolta, toliko borbenosti, toliko radikalizma, toliko elemen-tarnosti. Mogučno da je omladina intuitivno predosečala krupne istorijske dogadaje, koji če iz osnova izmeniti sav naš život. Kako smo pre spomenuli, duševni život našeg naroda bio je došao u jednu tešku nepodnošljivu križu, Sve beše nekako ukočeno. Nasrtalo se je na n j sa svih strana i svim sredstvima, da je u to doba zaista bilo teško živeti. Ali dva važna faktora nisu dozvolila da je naš život potpuno zamro. Prvi faktor behu slobodne srpske državi: Srbija i Crna Gora, a drugi — celokupna naša omladina. To su bile dve svetle tačke na mutnom horizontu našega naroda. To su bila dva akumulatora svih narodnih energija. U našoj omladini našli su najbo-ljeg tumača svi animalnoduhovni, akti-vistički i socijalni instinkti, kao i instinkt po harmoničnom oblikovanju opštenarodne individualnosti. Sve je to vrlo jasno manifestovalo u našoj omladini, u njenom mišljenju, njenom ose-čanju i njenom stremljenju, kao i u svim njenim ispolinskim podvizima, akcijama i ekscesima. U omladini su se pokazale i sve urodene najnevero-vatnije pozitivne dispozicije našeg naroda, pokazala se je sva umska veličina, nagonska sposobnost i životna potencija našega naroda. Duša narodna imala je svoju naj-bolju i najverniju sliku u duši naše omladine. Pod dušom naroda razumevamo onu duševnu realnost) koja vezuje individualne duše jedne izvesne skupine ljudi, koji su medusobno povezani tra-dicijom, zajedničkim jezikom i knji-ževnošču, porodično-socijalnim, kultur-no-ekonomskim i drugim interesnim vezama, te čine jednu kolektivnu soci-jalno - psihičnu zajednicu, koja je sve-sna u svome biču. Ta se duša razvija i oblikuje pod uticajem raznih činilaea spolja kao i prema aktiviteti njene sopstvene unutrašnje vitalne dinamike. Narodna duša kao socijalno - psi-hička pojava pretstavlja nam svakako jedan psihički predmet višega reda. On je več po svojoj genezi ovisan od po-jedinih članova narodnog kolektiva, u čijim je dušama opštenarodna duša fundirana. Ali ta ovisnost nije jedno-strana pošto ta opštenarodna duša sama vrši funkciju oblikovanja svojih sopstvenih fundamenata — individualnih duša narodne zajcdnice. Ona daje oblik i sadržinu svakoj individualnoj duši zbog toga da bi na taj način prisilila, ta da individualna duša poradi na što savršenijem obliku i što boljoj sadržini — na kulturi opštenarodne duše. Jer, život naroda, kao jedne socijalno - psihičke pojave, razvija se sa vršeno jednako kao i život svakog in dividualnog čoveka. I život naroda u prvom stepenu njegovog samostalnog razvitka instinktivne je prirode. Zatim se razvija u pravcu umskog i nagon-skog života, dok ga na kraju njegove umske i nagonske duševne sile nc počnu izdavati, s time i njegov umski i nagonski život postepeno malaksa dok sasma ne zamre i izgine (Dr. Veber). Jasno je, da kao što narodna duša oblikuje individualne duše narodnog kolektiva tako oblikuje i dušu omladine. koja je u okviru opštc narodne duše jedan poseban socijalno-psihički fenomen. Taj fenomen takoder nam pretstavlja jedan poseban psihološki predmet višega reda. Ali i duša omladine ovisna j c od pojedinih članova te omla- dine u čijim je individualnim dušama sama fundirana. Duša omladine, dakle, jeste imanentna u opštenarodnoj duši, ma da ona sama za se pretstavlja jednu po-sebnu duševnu pojavu. I te dve pojave stoje u odnosu obostrane medusobne ovisnosti. Funkcija omladine, prema tome jeste u tome, što ona pripravlja, odnosno stvara nove individue, koji če da budu nosioci nove opšte narodne duše, dakle stvara i regeneriše nove fundamente njene, unoseči tu izvestan kvantum novih dinamičkih energija. Razlika izmedu opštenarodne duše i duše njegove omladine nalazi se u pri-radi njihovih fundamenata. Fundamenti narodne duše pretstavljaju več sazrele uravnotežene individualne duše, — sta-tičke elemente. Dok naprotiv, fundamente omladinske duše pretstavljaju individualne duše koje su u stadiju duševnog sazrevanja, te su izrazito di-namičkog karaktera. Otuda je pojmljivo, da opštenarodna duša, kao produkt statičkih ele-menata, vrlo mnogo utiče na oblikovanje omladinske duše, dok s druge Strane omiadinska duša pruža opštenarod-njoj duši nove snage, daje joj nove impuise — svoju mladalačku dinamiku. Prema tome koliko te nove energije omladina unese u opštenarodnu dušu, i prema tome koliko takove energije narodu treba, uloga omladine prima svoju važnost i značaj u opštenarod-nom životu. U mladih naroda opštenarodna kolektivna duša, u koliko ona ima tenden-ciju da se kulturno afirmira u čove-čanstvu i da se takmiči s ostalim na-rodima, tfebuje mnogo više novih mladih svežih snaga, čistih dinamičkih energija. Zbog toga mladi narodi mnogo više računaju na omladinu, nego li na sazrele individualne duše, koje su njeni stvarni nosioci. Zbog toga mladi narodi i imadu aspekt dinamike, a stari statike. Zbog toga omladina u mladih naroda da i jeste u stavu svestrane aktivnosti, živo se interesuje za sve opštenarodne interese i pronleme. Tako opažamo kako omladinci još za vreme njihova sazrevanja i rasta pokušavaju da utiču da oblikuju opštenarodnu dušu. Takovi omladinci nisu zadovoljni sami sobom, teško ose-čaju sudbinu svoga naroda, boli ih položaj njihovog naroda u svetu, traže nove puteve, nove izlaze, trude se da bi poboljšavali i usavršavali. Oni su re-volucioneri, živi su i aktivistički razpoloženi. Takova omladina dava celom na-rodnom životu stalno nove impuise, svojom sopstvenom ispolinskom sna-gom tera ga napred. Ta omladina ne vrši samo regenerativnu svoju funkciju u narodu, nego u mnogo jačoj meri vrši stvaralačku i izgraditeljsku funkciju. Naša je omladina aktivno uče-stovala u našem opštenarodnom životu, u oblikovanju njegove duše, u izgrađi-vanju njegove kulture, što mu je da-vala pravu fizionomiju; ne samo što je učestvovala u njegovom mišljenju, ose-, Čanju i stremljenju, nego, to treba da još jedan put podvučemo, preko omladine najbolje su došli do izraza i svi zdravi instinkti našeg naroda. Omladina je imala onu unutaršnju ispolinsku motornu dinamičku silu, koja je naš život stalno terala napred. Ona beše glavni nosilac našeg opštenarodnog ne-intencionalnog i intencionalnog života. Ona beše glavni konstitucionalni deo duše našeg natodnog kolektiva. Ako ovako kritički i psihološki is-pitamo držanje naše omladine u najkritičnijim i najsudbonosnijim danima našeg narodnog života, jer 1914 zaista se je radilo o našem »biti ili ne biti«, tada če istorija morati priznati, da je naša tadašnja omladina izvršila svoju dužnost na način koji zapanjuje. Ako tako gledamo na značaj orhladine u životu naroda, tada nam se objašnjavaju svi oni impozantni i krasno izvedeni dački štrajkovi za vreme Cuvajevog režima u Hrvatskoj, štrajkovi koji su se istovremeno izveli po celom Sloven-skom Jugu. Tada nam je pojmljivo i jasno kako je omladina padala u afekte, kako je izvršavala neverovatna i najsmelija junaštva. Tada nam se objašnjavaju smeli obiličevski podvizi Bogdana Žerajiča, Luke Jukiča, Ivana Planinščaka, Stjepana Dojčiča, tada nam je sve pojmljivo i razumljivo. Tada nam je razumljivo kako su za vreme balkanskih ratova i srednjoškolci i bogoslovi ostavljali školu i bogosloviju i begali u Srbiju i Crnu Goru, da i oni najmladi doprinesu svoj deo, da se žrtvuju, da pomognu ..., jer — bez krvi nema slobode, ona se ne dobiva, več uzimlje! (Bjerson). Tada nam postaje potpuno razumljiv Gavrilo Princip, čubrilovič i njihovi drugovi, tada nam postaje savršeno logičan i jasan Vidovdan 1914 i sva ona džinovska borba koja se je iza toga dana izvela i ona silna pobeda koja se je izvojštila i morala izvojštiti! Prof. Ljuba D. Jurkovič, Ljubljana. Samo sa zdravim duhom ima smisla zdravo ieio Uvek se i ponovo valja setiti i zamisliti na tome, da je Sokolstvo sredstvo za obrezovanje i za vaspita-nje čoveka i naroda. To je upravo po-lazna tačka za neki misleni proces o Sokolstvu. Tako sc jedino može oce-njivati Sokolstvo. Odatle mu je ili nije sva vrednost. To mu je normalni položaj i prirodna funkcija. Tu Sokolstvo nije niti neki izuzetan primer, niti naročiti slučaj. Obrazovanje i vaspitanje može da se razma'tra sa raznih tačaka gledišta: po običaju prvo načelno i principski. a posle naročito i specijal-no, u pogledu kuda, zašto i čime? Ali ima jedno jedino glavno i centralno pitanje kod obrazovanja i kod vaspi-tanja uopšte. To je pitanje: da li čo-vek ima slobodnu volju ili ne? Ako čovek ima slobodnu volju, onda se ona može obrazovati i vaspitati. Ako je sve predestinirano, i ako je sve samo mehanički produkt nekog kauzalnog koneksa, dakle isto i čovekova volja, onda ne može biti ni govora o obra-zovanju. Sta znači volja? To je pre svega slobodna volja, to je slobodna svest, koja iz razuma prosijava. Ona može ponckada da bude učmala i mala, može biti kad i kad deformisana i malformisana, čak može da bude i to ne retko nakrivo postavljena, okrenu-ta u pravcu ne vrlina i bez morala. Ali prvo je da je slobodne ima, pa makar jedno zrnce. Kad je ima pa kakova bila, onda se tek može obrazovati i vaspitati. Razume se u onom pravcu, u kome se hoče, i sa onim prilagode-nim sredstvima, kakvima se raspolaže. To obrazovanje i vaspitanje je uvek delikatna i ozbrljna stvar, kako kod pojedinca, tako i kod množine, gde opet u širini vladaju drugi neki ili dru-gačiji zakoni, prema kojima se u poslu obrazovanja mora uzeti obzira. Svakojako je rad na obrazovanju i vaspitanju uvek težak i veoma odgo-voran. Osim toga taj rad mora biti naročito stručan. To znači: vasprtanika treba prvo obrazovati i prethodno spremiti za posao. Sokolstvo kao ustanova i organizovan pok ret obrazovanja i vaspitanja čoveka i naroda, mora stajati na sta-novištu: da postoji slobodna volja i slobodna odluka. Ako tu Sokolstvo makar malo sumnja, onda je njegova obrazovana vrednost u najbolju ruku blizu ništici, a može čak da bude i negativna i destruktivna. Zatim Sokolstvo mora stajati na stanovistu struc-nosti svojih vaspitača, Malo je da se ima tu oduševljenja, dobro volje, čiste namere, nego treba dccidirana kakvo- ča, spremnost, stručnost, tvrd plan, i onda metodičnost, predodreden i fiksiran način rada, u postepenosti, u dozi, u prilagodenju i u trajanju. Sokolstvo obrazujuči volju kao centralni motor svega ljudskoga, mora stajati na stanovištu: da postoji mogučnost toga. obrazovanja, razvijanja, jačanja, usa-vršavanja, od malog večem, od slabog jačem, od rdavog dobrom, i od neodre-denog odredenom i jasnom. To je vrlo krupno i važno gledište, i nije prete-rano kad kažemo, da na ovim staza-ma ide i korača Sokolstvo u zajednici sa prvim najboljim i vodečim duhovi-ma čovečanstva od kako ono jeste. I tuda mora da korača! Sokolstvo kao vaspitač mora biti svesno da deluje u živom i brojnom zbiru faktora isto-imenih a raznolikih, kao što je i pri-rodno. U tome društvu napora mora Sokolstvo nači svoj položaj, zauzeti ga, i saglasiti se u plemcnitoj konku-renciji sa jačim energijama istoga glavnega pravca. Otuda jasna konsekven-cija. da Sokolstvo mora biti u najužoj harmoniji sa školom i sa vojskom, i da obojem mora služiti i pomagati. Zato je apsolutno nemoguče i protuna-ravno, da Sokolstvo ima nepoznate ci-ljeve, da dere pravcem kako mu padne na pamet. Zato Sokolstvo mora biti pod jasnom kontroiom zajedničke volje i zajedničkoga rada u zajedničkom pravcu a u smislu zajedničkog života države i naroda. Zato se Sokolstvo, mora apsolutno pokoravati vrhovnom gospodaru i vrhovnom vodi kao vr-hovnoj volji. Bila 'bi strašna pogreška, da ne kažemo drugu reč, govoriti u Sokolstvu neprestano o teiesnoj vežbi i samo o telesno j vežbi i nju samo negovati. Istina je jedna: treba vežba, i ceo sistem obrazovanja počiva svugde i ii glavnom na vežbi. Ali u toj celoj vežbi treba i vežba duševna, duhovna i moralna. To je ono što zovemo gimna-stikom duše. Cak kad duhovnoga ne bi bilo, ne bi ni telesna vežba bila mo-guča. Obrazovanje i vaspitanje čoveka i naroda je ili celokupno, a onda je pravo i istinito, — ili ga nema. Sokolstvo je do sada izdavalo mnogo re-zolucija, proglasa i izjava. Sve je to dobro i plemenito, vrlo često vezano za provokacije dogodaja, ali nije sali-veno. Sokolstvo još nije izdalo u jed-nom salivu osnove i bit svoje filozofije. Sokolski katihizis i veronauk je i danas nasušna a nezadovoljena potreba. Treba iči u suštinu morala. U šta se veruje, to je pitanje biti ili ne biti. Sve drugo što se iz larme ulice u dimu, i prašini podiže, bezvredno je prema torne. U Sto se veruje, ono se jeste. Niko ne podcenjuje ni jedan napor, i ni jednu energiju. Ali pre ili ispred duhovnega, nema nič ega, a naj manj e te-lesnoga. Pokraj svih lepih fraza o tz. zdravlju mi kažemo: treba zdrav duh! Samo od zdravog duha može biti telo zdravo. Ima da se obrne poznata izreka, da je samo u zdravom telu zdrav duh. Je d n ost ra no ili naopako shvače-na ta izreka sakriva u sebi vrlo cesto opasnost i laž, pod velikom površinom ima tu pličina, na tom izvoru može da se nade otvor. Duh, dakle svest, volja, i moral, u slobodi, to je prvo. U obrazovanju i vaspitanju samo se odatle počinje, a ne sistemima gimnastike tela. Zdrav i jak duh prvo, pa tek onda sve drugo. Ako u orade obra-zovanja volje, svesti, slobode, dobrote, istine, morala, jednom reči duha, spada i telesna vežba, — a ja sam uve-ren da i ona tu spada kao jedan deo, — onda se valja i treba i njome po-služiti. Samo i onda treba imati glavni cilj pred očima: telo je sredstvo, a duh je cilj. Duh ljudski, čovečanski, opšti u osnovi. Iz te osnove kao iz korena preko jakog stabla razne grane, jake, mlade, sveže grane krune. To je taj naročiti duh nacije. A na tim nekim granatna ogranci, listovi i cveče, sve do savršenstva. To je taj sokolski duh. Ali postoji organska celina duha, i taj organski celokupni duh jeste predmet obrazovanja uopšte, a naročito i oso-bito obrazovanja nacionalnog i sokoiskog. Treba u potrebi ti mnogo sredsta-va, i latiti se raznolikog oruda, da se taj nazidavajuči i težak rad obavi, mislim uspešno obavi. Jednom rečju, treba upotrebiti sva sredstva, i latiti se svekolikog oruda u tome naporu. Tako onda mora i kod Sokolstva da cilj opravdava sredstvo! — Mogučnost pogrešaka je čoveku uvek data. Ali ta nam okolnost ne može umanjiti beskrajnost naše volje, niti uništiti sigurnost našega dela. Da-nas je potrebna, upravo ceo svet pa i naš narod je gladan lekovite i osve-čene moči napora volje i učinjenoga dela. Govoreči teoretski, često izgieda sve jednostavno, lepo i lako. Prede li se u primeni na slučaj, sve postaje drugačije i teže. Apsolutnog jamstva nema nikada u životu. Ne zato, što ga zaista nema. Nego zato, što sasvim si- Godine 1918 uspostavljena je Poljska, ali naše veze s njom bile su u prvim godinama slobode vrlo slabe, zapravo ih uopče i nije bilo. Odmakla nam se Galicija, koju smo izmedu pdljskih zemalja do onda jedinu ne-što bolje poznavali, jer je kroz 150 godina bila u Habsburškoj Monarhiji; Varšava i čitava bivša ruska Poljska bila nam je tuda; malo nam je bila poznata poznanjska Poljska, koja je ranije bila prusko-nemačka provincija. U takvim prilikama naiči če onaj, koji bi hteo da naveže veze izmedu jugoslovenskog i poljskog Sokolstva, na poteškoče; teško je raditi tamo gde čovek ne poznaje ljudi. Ja sam se poljsko-jugoslovenskih sokolskih odnošaja latio u početku go-dine 1922; za juli-avgust te se je go-dine spremao jugoslovenski slet u Ljubljani. Zeleo sam da na taj slet do-du i poljski Sokoli. Sečam se, da sam 0 toj stvari razgovarao s onodobnim konzulom Republike Poljske u Zagrebu, br. drom Aleksandrom Ščepanskim, sadanjim potstarostom Saveza poljskog Sokolstva, te o nameravanom ljubljanskom sletu poslao dopis u Polj-sku; buduči tla ni s jednom poljskom sokolskom organizacijom nišam imao neposredne veze, poslao sam dopis nekim svojim prijateljima, moleči ih za posredovanje; držim, da je jedan od tih mojih adresata bio g. Matej Su-kievič, književnik u Krakovu, direktor »Doma Matejkova«, s kojim sam se god. 1918 u Krakovu dobro upoznao, a drugi g. Stanislav Raskovski, načelnik u Ministarstvu za javna dela u Varšavi, koji je 1920 bio u Jugoslaviji (te o ovom putovanju napisno i jednu brošuru). Dopis mi se nije sačuvao, te mu zato sadržinu ne mogu defaljnije navesti. Dne 31 marta 1922 poslao sam drugi dopis; u njemu sam dao kon-kretnijc podatke o ljubljanskom sletu, koliko sam ih onda, 4 meseca pre sleta, mogao dati: da več 23 jula po-činju tako zvani pretsletski dani, a da pak pravi slet počinje istom 11 avgusta, da se nastoji za učesnike sleta dobiti 75% popusta na jugosloven-skim železnicama, da če biti priprem- 1 jeni stanovi za one koji se na vreme prijave i t. d. Uspeha moja akcija nije imala. Nije ga ni mogla imati, i to iz različitih razloga: prvo: nišam imao neposred-nog kontakta s poljskim Sokolima, drugo: predalčki smo još bili jedni drugima, te slabo orijentirani o prilikama bratskih zemalja. Sigurno poljski Sokol, kao savez, iz organizacionih uzroka još nije bio spremen za tako daleki izlet. Mnogo je interesa za poljske Sokole baš god. 1922 imao pokrajinski slet Sokola-Mktice u Lavovu, koji se je održao od 23 do 25 juna gurno postoji nešto, što je za nas za uvek nedostižno i nedomašno. Svrha duha našeg je prema tome u traženju. Zato n. pr. ako ima dva ili više gledi-šta na jednu stvar, i jedno gledište jest ili se čini da jeste verovatnije od drugoga, to još ne znači da treba uzeti i upotrebiti ono što izgieda verovatnije, jer je i neverovatno moguče, pa čak možda i jače i bolje. Apsolutne i nepogrešive sigurnosti nema i ne može ni sokolsko delanje da ima. Ali zato postoji i jeste jedna moralna odre-denost i omedenost, pa makar u najši-rem smislu. Bez toga nema realnog života, pa ni sokoiskog. Sokolstvo ima, da se tako izrazim, da gada u cilj pro-sečnoga, pa bilo kroz najgore, bilo kroz najbolje! A glavni je cilj obra-zovanje i vaspitanje čoveka i nacije, u celokupnosti duha i tela, a prvo duha. Dodirnuču ovde u kratko još dve stvari. Izmedu vaspitača i vaspitanoga postoji uvek vezan i čvrst odnošaj. Ima jedna celina ne samo idejna, nego skroz praktična i realna, koja oboje spaja i drži nerazdvojno zajedno. Duh započinje delo. Ali edmah zatim delo postaje samostalno i slobodno, i može sada ono da izaziva duh. Bez promena načela može tako da se menja ceo do-gadaj. A drugo je ovo: snaga volje i dela ubačene u život, ne mogu više da se povlače natrag, a najmanje mogu da se pobrišu ili unište. Postoji prvenstveno trajnost obojega, koje je iznad naše snage. A postoji i jedna inercija zavitlanih energija, koja lako može da nadživljujc sve promene. Usi c d toga prestaje svaka oštra granica starog i novog. Mogučnost napredka svakoga večega pokreta je samo u transformaciji postoječeg, a ne u stvaranju iz ni-čega. Prema svemu tome mora Sokolstvo uvek imati na umu: da je živ rad na obrazovanju i vaspitanju čoveka i nacije širok, močan i velik, da na raznim sektorima toga večnoga kruga stoje ukopčane razne snage, da na jednom takvom sektoru upinje i Sokolstvo sa svojim naporima, ali da sve to zajedno mora da ima jedan razu-man cilj. Taj razuman cilj jeste vrlina. To je jedini siguran znak zdravlja duha. A samo sa zdravim duhom ima smisla neko zdravo telo. kao jubilarni slet (kao 55-godišnjica osnutka prvog poljskog Sokola, lavov-skog Sokola). Da li je jugoslovenski Sokol bio pozvat na taj lavovski slet, ne mogu reči; valjda nije; izmedu la-vovskog sleta i jugoslovenskog Sokola ne nalazim nikakve veze.* Ipak su neki Poljaci u sletskc dane došli u Ljubljanu; bili su to, ako sc ne varam skauti, a i taj njihov dolazak bio je slučajan. Naknadno sam se na-ime uverio, da me sečanjc nije varalo. Putovala je onda Jugoslavijom skupina poljskih skauta te je došla i u Ljubljanu »da pozdravi naše Sokolstvo«, kako kaže ljubljansko »Jutro« od l5 avgusta 1922. »Devet poljskih skauta, samih jakih mladiča«, učestvovalo je u velikoj sokolskoj povorci tog dana). Naredne godine, 1923, bio sam od marta do oktobra u Varšavi; kao gost predavao sam o Jugoslaviji na varsav-skom univerzitetu. Razume se, da sam onda sklopio mnogo ličnih veza te mi je zato od onog vremena bilo mnogo lakše poduzimati akcije u Poljskoj. U proleču 1924 donele su neke no-vine vest, da bi zagrebački separati-stički krugovi hteli da poljske Sokole privuku na neku svoju manifestaciju. To se mora pod svaku cenu da spreči rekao sam sebi, i tim više, što se je za avgust te godine spremao »sabor« i slet jugoslovenskog Sokolstva baš u Zagrebu. U aprilu sam otputovao u Varšavu te sam preko tamošnjih prijatelja (držim da ponajviše preko g. Ras-kovskog i g. A. Dostala, književnika, došao u vezu sa Sokolom. Soko je na sam dan 15 aprila sazvao kon-ferenciju, na boj o j sam ja imao da re-ferišem o svojoj misiji (mislim, da je to bilo u ulici Miodavoj 14). Na kon-ferenciju je došlo prilično mnogo Sokola. Pretsedao je starosta br. Adam Zamojski; tada sam ga video prvi put. Pažljivo su slušali moj referat; osobi-to se sečam br. Zamojskoga, kako je pazio na moje reči — na reči do onda mu nepoznatog Jugoslovena. Ocrtao * Kako je još nedostajalo uza-jamne orijentacije pokazalo se je baš prigodom tog lavovskog pokrajinskog sleta. Galicijski Sokol imao je iz pred-ratnih vremena veza s Hrvatskim Sokolom u Zagrebu. Lavovski Sokol, ne orijentujuči se sigurno u jugoslovcn-skom razvoju, dne 14 juna 1922 poslao je poziv na svoj slet Hrvatskom sokolskom savezu u Zagreb, i to na ruke dr. Fr. Bučara, koji je imao najbolje veze s iPoljacima. Hrvatski Sokdl nije mogao poslati ni jednog delegata, nego jo samo pismeno čestitao, izvi-njavajuči se da je poziv prekasno sti-gao. Na lavovskom sletu staroste poljskih Sokola br. Zamojskoga nije bilo. sam karakter Jugoslovenskog Sokola, kao Sokola koji obuhvata Srbe, Hrvate i Slovence, kojemu je temeljna ideja jugoslovensko narodno i državno jedinstvo. Izložio sam, da su ranije postajali zasebno Slovenački Sokol, zasebno Hrvatski Sokol i zasebno Srpski Sokol, ali da se je na skupštini u No-vom Sadu dne 28 juna 1919 zaključilo i izvelo ujedinjenje sviju prijaš-njih Sokola u jedan, u Jugoslovenski Sokol, u Jugoslovenski sokolski savez, a samo da su izvesne manjine ostale van tog Jugoslovenskog Sokola. Pret-stavio sam brojčanu silu Jugoslovenskog Sokola te istakao da su i Kralj i Naslednik Prestola jugoslovenski Sokoli. Naglasio sam konstruktivni karakter rada posleratnog Sokola te njegov nadpartijski karakter. U drugom delu svoga referata prikazao sam pitanja, koja če se rešavati na zagreba-čkom Saboru: Sokolska ideja kao osnova sokolske organizacije; odnošaj Sokola sp ram države i naroda; Sokolstvo i škola; Sokolstvo i vojska; Sokolstvo i selo; odnošaj Sokola spram drugih organizacija, prema veroispovc-sti. politici i t. d. ; dalje da če se rešavati organizacioina i tehnička pitanja, te da če se prigodom tog Sabora održati i prva konferencija delegata slovenskih sokolskih Sokola. »Bio bi sretan«. rekao sam na kraju, »kad bi se mogao vratiti u domovinu sa sve-šču, da sam uspeo zbližiti Sokola polj-skoga i Sokola j ugoslo venskoga te da Jugoslovenski Sokol može Poljskom Sokolu pslati službeni poziv na sabor u Zagreb«. Pojedinosti iz razgovora te varšavske konferencijc više se ne sečam. Mogu samo da navedem još to, da Soko Kraljevine Jugoslavije je sigurno najjača, ali nije jedina ustanova lizičkog vaspitanja naroda u Jugoslaviji. Istina. Sokolstvo nije samo ustanova fizičkog vaspitanja, ono ima i drugih zadataka za potpuni, svestrani odgoj dobrih gradana, ali je Sokolu u još uvek, a tako i mora biti, glavno sredstvo rada telesno vežbanje radi fizičkog vaspitanja. U tom radu na fizičkom vaspitanju pojedinaca, a preko njih naroda, Sokolstvo je dužno da pazi na sve srodne i slične ustanove, koje vrše, ili bi htelc vršiti sličnu funk-ciju. Taj problem praktične saradnje Sokolstva sa srodnim organizacijama i ustanovama fizičkog vaspitanja mnogo je složeniji i teži u bratskoj Češko-slovačkoj, gde zakon o Sokolu ne postoji, i gde Soko nema monopol toga rada: tamo ne samo da postoje srodne organizacije i slične ustanove, tamo postoje sasvim iste organizacije, samo s drugim namerama, s dragim ciljcvi-ma, a rade na isti način, po uzoru na velike sokolske uspehe. To su njihove poznate radničke telovežbenc organizacije, pa razna partijska i verska gim-nastička udruženja, manjinske i irc-dentističke organizacije. Osim toga je u Češkoslovačkoj mnogo bolje organi-zovan pokret skautski, turistički, sport-ski, pa i ono najnovije, vrlo malo or-ganizovano, ali vrlo jako individualno ili porodično taborovanje (kemping). U Češkoslovačkoj se je Sokolstvo zato našlo pred težim pitanjem, ili tačnijc pred složenijim nizom pitanja, pa je moralo da vrlo oprezno i dugo rešava pitanja raznih odnosa sa srodnim, sličnim, pa čak i istim organizacijama fizičkog vaspitanja. Mi se ne smemo zadovoljno i bez-brižno uljuljavati u san zadovoljstva, i prepuštati sudbini ili slučaju, da kod nas reši ta pitanja, koja samo za slepce ne postoje, I koja je sokolska organizacija kao najjača prva dužna da rešava, da povede i zadrži inicijativu. Prvo zato, što ni jedan zakon nije do-voljan da do kraja reši pitanje fizičkog vaspitanja u Jugoslaviji, jer zakon treba provesti, i treba ga kontinuirano provoditi, a drago zato, što nam aktu-elni dogodaji hitno nameču ta pitanja. Spomcnuču samo neke od najno-vijih, poslednjih stvari. Pre nepunu godinu dana donosen jc Zakon o obvezatnom fizičkom vaspitanju omladine Kraljevine Jugoslavije. Ovaj postavlja sklop svih pitanja telesnog vežbanja u Jugoslaviji na no-vu, priznajmo, prilično opširnu i zato tešku osnovicu, i sam traži i pretpo-stavlja saradnju baš svih faktora telesnog vežbanja u Jugoslaviji. Za izvrše-njc svega onoga što taj zakon i njegove obveze traže, ne samo što nije dovoljna ni vrlo jaka sokolska organizacija, nego ni sve ustanove fizičkog vaspitanja u Jugoslaviji skupa! Jasno je svakomc, da je kraj tih poteškoča saradnja i medusobna pomoč svih sro-dnih ustanova svakako potrebna, i da na njoj treba praktički i brzo raditi. Barem jednako brzo, kao što treba rešavati pitanja, koja je nametnuo spomenuti Zakon o obvezatnom fizičkom vaspitanju, koji čeka na veliki i razradeni plan rada, u kojemu če glavna stvar biti baš ta složna i potpuna saradnja svih komponenta fizičkog vaspitanja. Ministar fizičkog vaspitanja brat dr. G. B. Andelinovič imenovao jc pri svom Ministarstvu naročiti Savetodav-ni odbor od 20 lica, koji če mu svojim sam medu drugim isticao i to, da je učestvovanje u-kulturnim priredbama u inozemstvu deo spoljašnje politike; da se naše slobodne države ne smeju držati pasivno; da svaka apstinencija škodi; da je za Poljsku došlo vreme da se ispolji u slovenskem svetu, gde su joj do sada i Sloveni sami otežavali položaj i t. d.; da je jugoslovenski Sokol več priredivao »poljske večeri« te da če ih i još priredivati i t. d. Stvar je uspela.* Na zagrebački sokolski sabor i slet u avgustu 1924 došla je delegacija poljskog Sokolstva, i to sedam članova i 2 članice, pod vodstvom staroste br. Adama Zamojskoga. Kao delegati došla su sa starostom brača: načelnik br. dr. Ćeslav Klos, inženjer, br. dr. Aleksander Šče-panski (koji več od jeseni 1922 nije bio više konzul u Zagrebu), br. Vitold Tirakovski i br. Dajkovski. Jednog jutra pretstavio sam — mislim, da je to bilo u kavani »Zagreb« — poljske delegate starosti br. E. Ganglu. Delegati slovenskih Sokola u Zagrebu su dne 18 avgusta u načelu zaključili osnivanje Slovenskog sokoiskog saveza, izabrali u tu svrhu jedan privremeni odbor tc br. Zamojskome, kao pretsedniku tog odbora, preporu-čili da najkasnije do kraja 1924 sazove konferenciju, koja bi zagrebački za-ključak dalje ostvarila. God. 1926 osnovan je u Varšavi Slovenski Sokolski Savez. Dr. Fr. Ilešič, Zagreb. * S tom stvari u vezi je moj čla-nak u zagrebačkoj »Riječi« od 21 avgusta 1924. stručnim savetima pomagati. Ako se malo bolje pogleda, lako se vidi, da baš sastav ovog Savetodavnog odbora manifestuje ono, što smo u uvodu rekli, preku potrebu da se sokolske i slične ustanove nadu na zajedničkom poslu, prijateljski i pripravne na svaku iskrenu i korisnu saradnju. Ono što če Savetodavni odbor kao savetnik, i ono što če Ministar fizičkog vaspitanja učiniti kao nadzorna vlast, ono isto treba da u interesu najšireg i naj-potpunijeg rada na uzgoju što boljih pokolenja učine i sve ikomponcntc fizičkog vaspitanja u Jugoslaviji. Još ima važnih pojedinosti, koje nam namiču ne samo rešavanje, nego baš hitno rešavanje ovih stvari. Eto zbor župskih načelnica i načelnika u Beogradu je medu ostalim važnim stva-rima rešavao i o saradnji Sokolstva sa Športom, i doneo je rešenjc, koje iz temelja izmenjuje dosadašnjc oblike te saradnje. Možda s malo kojom deo-nicom opčeg fizičkog vaspitanja u Kraljevini Sokolstvo ima toliko zajed-ničkih pitanja, koliko ih ima sa Športom, i zato je skrajnje vreme, da se iskreno i lojalno sa obe stranc pristopi konačnom rešenju. Pitanja uspeha u zajedničkoj stvari, pitanja što boljih rezultata u odgoju zdrave omladine neka bude jača i odlučnija od pitanja, često štetnih, a uvek suvišnih prestiža i prioriteta, nadležnosti i forme. Još je jedna vrlo aktuelna stvar: prigodom proslave Olimpijskog dana o. g. i Sokolstvo j c bilo pozvano, da kao pravi član Jugoslovenskog olimpijskog odbora i kao organizacija, ko- ja je Jugoslaviji dala olimpijske pohodnike i nagrade, svojim primerom pokaže, kako i koliko treba raditi na što boljem i potpunijem reprezentova- Poznato je, koliko je osnivatclj Sokolstva dr. Miroslav Tirš bio zanesen životom i kulturom starih Helena, čijc jc klasično doba poznavao u dc-talje. To ga je poznavanje grčke klasike uvelike i inspirisalo kod prakti-čkog i ideološkog izgrađivanja Sokolstva. Namisao mi je stoga da ovde prikažem način telovežbe i .priredbi igara kod starih Helena, koje su kod njih tvorile važan faktor njihovog života uopšte. Telovežbi se pridavala eminentna važnost, i od pojedinaca, i od države kano celine. Telovežba je sači-njavala deo njihove državne politike, 0 njoj su .postojalc zakonske norme, jer su ju cenili kano vrlo važno odgoj-no sredstvo, ispravno shvativši, kako jc kasnije i Montenj nakon 20 stolc-ča (1580 g.) rekao, da sc ne odgaja te- lo, ne odgaja se ni duša, nego se odgaja čovek. Trebalo je da proteče više od 20 vekova, pa da čovečanstvo dode opet do one spoznaj e o važnosti telovežbe, kakova je postojala u ono klasično doba. Nekada mladiči u heroj-skoj Sparti nisu poznavali dokonice. Likurg je dopuštao odmor samo starosti. Mladiči i muževi spartanski provo-dili su vreme u neprestanoj telovežbi 1 u vežbanju u ratnim veštinama. Atena nije bila toliko eminentno ratnička kano Sparta, ali i tamo su mladiči, po- nju nacije na velikim međunarodnim sletovima najboljih majstora svih gra-na telesnog vežbanja, na Olimpijada-ma. Naš je Sokolski savez preko svož Načelništva pravi član toga olimpi)-skog odbora, sa svima pravima, i da-bomc: sa svima dužnostima! Meduti® u vrlo malo mesta je Sokolstvo s vo-Ijom, razumevanjem i pripravno pri-stupilo manifestacijama, a još manj« praktičnoj saradnji za olimpijak.e svrhe. Koliko Načelstvo Saveza, toliko i sve ostale jedinice velike i moćne sokolske organizacije, trebale su da iskreno i s voljom pristupe i ovo® poslu, koji nije suvišan niti nepotre-ban, i trebalo je Sokolstvo, tu, na to® terenu da se iskaže pred svima ostalim faktorima fizičkog vaspitanja u Jugoslaviji, jer su baš svi ti faktori to i očekivali od Sokolstva. Na ovo P1-tanje trebače da sc još vratimo, ЈсГ je to posebno pitanje od velikog interesa, s jedne Strane radi priprema Sokolstva za velike olimpijske gimnasti-čkc utakmice 1936, a s druge strane radi velikih propusta, koje smo mi Sokoli učinili kod proslave olimpijsko^ dana 1933 i 1934, da bi sve to popravili lojalnom i energičnom saradnjom o* olimpijskim danima 1935 i 1936. Ovde spominjemo ovo samo kao deo opće^ pitanja na koje želim da svratim P0-zornost naše sokolske javnosti. Moglo bi sc istaknuti još nekolik0 detalja u ovom problemu saradnje^ Sokolstva s ostalim ustanovama fizičkog vaspitanja. Istina — u našim »PuteVE ma i ciljcvima« imamo idejno razredne i rešene smernice toga rada: ta®0 je predvidena bratska i skladna saradnja s vojskom i školom, ali nije idejo® rešavanje samo po sebi dovoljno, tf®” bamo mi i drugih praktičnih, efektiV; nih planskih pothvata i radova u toj saradnji. I teoretskih, i stvarnih kod primene teorije. Postoje i pitanja izv»n »Puteva i ciljcva«, kao što je saradDJ* sa streljačkim družinama, sa planin*1" skim udruženjima. sa skautskim (pr®‘ blem opadanja broja naraštaja) organizacijama, sa sportskim ustanovama, 0® najviših do lokalnih. Imamo pitanj® saradnje s nastavnicima gimnastike,/ učiteljima i učiteljskim školama, s le®* nieima i higijenskim zavodima, s drugim raznim organizacijama, a na koncu kao najvažnija, saradnja s Ministrstvom fizičkog vaspitanja naroda u svima onim inicijativama, u koji®* Sokolstvo treba da učestvujc, a ne ucC" stvuje samo! Sva če ova pitanja, s gledišta oP' čeg fizičkog vaspitanja u Jugoslaviji, verovatno, rešavati Savetodavni odb® pri Ministarstvu fizičkog vaspitanja naroda, ali sva ova pitanja treba da sa svoje stranc rešavaju i Sokoli u svojoj organizaciji, i da se spreme nc sam° na idejno i teoretsko zaključivanje, nego i na potpuno praktično primen.iiv®‘ nje svega potrebnoga, da ta saradnj® svih faktora telesnog uzgoja jugoslo; venske omladine bude što uspešnija 1 potpunija. Velike energije, koje se u našoj organizaciji trose često i na nepotrebne i suvišne, davno več rešene stvari, veliki trud i dugo vreme, što d® mnogi od naših posveeuju jalovo® teoretisanju i izmišljavanju novih alternativa, za stvari, koje je još ge®' jalni Tirš na početku organizovanj® sokoiskog pokreta do kraja uspeš®’ objasnio, mogle bi se uložiti u rešavanje i primenjivanje novih poslova, vrl® važnih i teških, što ih novo vreme P°' stavi j a sokolskoj organizaciji. N®; predno, savremeno prilaziti, oboruža® najdetaljnijim poznavanjem stvari, syl' ma poslovima, koji i na nas delomic®0 ili u celini spadaju. stigavši dobu efeba, u 18 godini vrš» vojnu službu u granitnim utvrda® Afike. U Ateni se osim sisltematsk telovežbe gajio i šport. Pripadalo ) otmenom tonu gajiti plemenito konj ’ priredivati utrke na kolima, u koja ® bila upregnuta po 2 ili 4 konja. Tc 8 borbe i utrke s kolima bilo stal*1, atrakciona itačka kod velikih nacion® nih igara, koje su stalno bile VT1T.t, vane u gradovima Stare Grčke. I > hački šport razvio se u Ateni do v likog uineča. Jašili su bez sedla i o2C^,‘ dija držeči sc bedrima na svojini v • trcaiim i plemenitim konjima, veSt°.£ ponosno, da je telo jahača i životi® sačinjavalo jednu divnu celinu, kj®. - nam pokazuju skupture partenonsk°k hrama na večnoj Akropoli. I lo/ :e Heleni smatrali kano šport, koji y iziskivao telesne napore, veštinu i 0 važnost. Mesta odredena za telovežbu i P^ redivanje igara, zvala su se gymnflsl Odatle i ime telovežbi gimnastika- Celo slobodno vreme kroz /j. provodili su Grči u svojim gimna^fl ma. Nisu se gimnastikoni bavili sa,0. mladici, nego i odrasli muževi, naiii ječi da sistematskom telovežbom -j. sačuvaju gipkost i mladenaeku nu. Umetnici kipari dolazili su u 8 nazijc da promatraju vežbače kod ^0 tccanja, jer su oni kod telovežbe Dr. Laza Popovič, Zagreb. Prve posleralne veze s poljskim Sokolstvom Sokolstvo i srodne ustanove Hrvoje Macanovič, Zagreb. Telovežba u helensko klasično doba goli. -Tako možemo da poj mimo onu kiasičnu lepotu skulptura Fidije, Prak-S'i Lisipa i mnogih dru- gih, koji su na vežbalištima gimnazija bili inspirisani harmoničnom lepotom nagog tela mladenaokih vcžbača. Mi se danas divimo skladu i savršenstvu tcla «lei?*ko br°nčanc statue mlade lako-»tleticarke (sada u Berlinu), i Lisipo-vom apoksiomenu (mladi vežbač sa strugaljkom, kojom se čisti od znoja Prasme i ulja) ili Polikteitovom dori-oni (kopljanik, oba kipa nalaze sc sa-a u Vatikanu). Modeli za takova va-Jarska dela, mogii su so nalaziti samo I ^unnazijima, gde se gajila uzoma te-ovezba. Ono proporcionalno prirodno azvijcno telo do savršenstva izraz je telesnog zdravlja, plemenitog odgoja, Samos ves ti i lepote duše. jjg. Ljudi su dnevno dolazili u vežba-Js a. da promatraju telovežbe i natc-nJa. pa možemo ustvrditi, da je Smnastika uživala kod Helena opšte nar°dni interes. f;i 4..Simnazije dolazili su učenjaei i ozofi, ok° kojih su se okupljali nji-eim' u?.en’c’> Pa odatlo potice i ime бкоГаа2^а’ na^m današnjim srednjim , ,^'v°t u gimnazijima provodio se m - ,0- Telo se gimnastikom. borba-a i Plemenitim sportovima čeličilo za apore, §to ih donosi život u miru i ti, U’ a duša odgajala svima plemeni-l vrlinama. Nije bilo Helena u do-t0Vvata helenske kulture bez temelji-.8 telesnog obrazovanja u koj-em S'ninaziju. kol £?ко^уо neka teži, da naši so-na fomovi budu za nas i za odgoj _ e niladeži ono, što su gimnaziji bili stare Helene. Cilj im je bio harmo-„ .na telesna lepota i krepostan od-s J mladeži, da iz nje postanu muževi iremni i sposobni, da brane svoju °tadzbinu. bel^ na|tecanjima borili su se za po-m U!; a nagrada pobedniku bio je sa-,«roman venac, koji mu je donosio Poštivanje i slavu. „o gimnaziji bili državne usta- Вган' 9ržava je gradila u svim večim la t °V'ma Potrebne zgrade i urediva-BraH^n za °državanje igara, a te su sta l e, bile najimpozantnije tvorbo r°nelenskog graditeljstva. dem^tena ima^a tri gimnazija: aka-SumMu, likeijon (licej) i kinosarg. Svi koš°ni * svrsishodno, praktički i ras-no; uredeni. U seni drveča nalazila га ?a stra ža hrvanje, zatim prostori na acanje kopija i diska, te peskom . Put (dromos) za laku atletiku, m i skakanje. U samim zgrada- čen Su P°se'bne prostorije za svla- stiii6’ .Pačenje, za mazanje tela ma-spre ’.u^em» za tople i hladne kupke, njjj niI®te za sprave, i stan za nadzor-vjo ®ko zgrade nižu se hodnici sa stupovljem; sve odiše lepotom, iem ^uha i higijenskim ureda- i hfa S.^°PU svakog gimnazija bio je 6en v Јег je svaki od njih bio posve-stoj °m božanstvu. Svuda unaokolo ^ко s40men*c* i sltatue pobednika. atrai Vez,bališta poredana su amfite-^a sedišta za gledaoce. Pr0srmnastičari vezbali su redovno vam Yezbe. Sprave i vežbe na sprave^* niSu Grči poznavali. Glavni deo sasto' Па njihovim nacionalnim igrama can: ^ je iz trčanja, skakanja, ba-Te J* .0D|ja. bacanja diska i hrvanja. *°boiSC/P^ne 'tvor’lc su tako zvani pe-nija ,.'P.entatlon). Glavna i najvide-Su u ,SCiPIina bi'a je trčanje, u čemu Trča|^ n> Postigli začudne rezultate. k°jj ® na uredenoj staži od dubo-kan. ^nSua;. tak° da je teren bio me- »PremiГ v ‘ S.V bili golli’ lli u bojnoj canju *'asnije natecali su se u tr-nam nSamo ? kacigom i štitom, kako od t ,.адиЈе slika (olimpijske igre) Sk ^eua-dalj j stkanje sajStojal° sc ’z skoka u ot$krin« , u v's’ Prosto> bez p o močno Su Ро«лК ^aske- Skok u dalj pojačali rukaiTia ,lmv utezima, koje su držali u 4ia na„’ ,aysi s njima jači zapiah predah онГС* i otskoka, da bi telo od-K°arzal0 ravnotežbu. reniennP bilo lagano, a ovijeno oko tako, da se u letu okretalo c»ti ne °Je osi- Koplje su nastojali bandit* dalje, nego i tačno po- ^ octredeni cilj. nckih 'on ’ ze*iC2na ploča u promeru od ruk0nT Cm ,vclika, uhvaitili bi desnom Jili Dr^amabnuli nekoliko puta, i ba-nast/13 naPred, što dalje moguče. SiU vežhaPU i Pre bacanja diska, nosili «i desn^Cl iisk u lev°j гис5> so šte-arem n-iJ a. za bacanje; tako nam cača dieir °ba glesovita kipa ba- Ci>nja ; (diskobolos): u stadiju ba- l j kod nastupa. Si0vitouV'n~!e’i kano Peta disciplina gla-veliki?, oja> razvila sc kod Grka 0 na «o„u,n^a;, ’ЈС sc toliko pa-?0stojala ‘a^U ,z,č^u jakost, nego sil nn t' u"? PravUa i odredeni hva-лј 0 ie tJ u borbi trebalo paziti. 1 fa. .niI}S, veština i spretnost fi^O. eesto triumfirala nad q .n/Ickom snagom. i1a, t°, Цл S.1' naročitu važnost polagali naju svih n‘t vez»bači podjednako vež- ^1o ondi vcstina petoboja, jer sa- Su telu '!nnastika doista koristi ee- ako skladno ra hannon^ki i podjed-j . “lK) razvije. SJ°. jednolldil-trfniranjo 5 Sajenja sa- ’stina dovnH i tel°vcžbe, lakše ovodilo do pobede u toj di- sciplini, ali ono je ivonačno dovelo do postanka atletizma. Grči su u doba cvata helenske kulture zazirali od ta-kove stranputice u telovežbi. Atleta-ma je gimnastika postala zvanje, pro-fesija od koje su živeli, a nc da im ona bude sredstvo za .plemeniti odgoj tela i duše. Zato su Grči prezirali atlete. Sam veliki traged Euripid kaže, da od svih hiljadu zala, što ih imade u Hela-di. najgore je zlo atleta. fTelo im je razvijeno samo u jednom smeru, nelepo, jer nije proporcionalno. Duh im zaglupljuje, i dovada ih do surovosti. Borba postaje nelepa i niška, samo da pogoduje strastima i instinktima pro-stog puka, a daleko je od plemenitog natecanja u telesnim i duševnim vrlinama. Atlete držali su Grči manje sposobnima i za vojnu službu, jer njihova telesa pretrpana mesom nisu po-desna za podnašanje ratnih napora, gladi i žede, te zime i sunčane žege. Profesionalni atleti zazirali su od plemenite lakoatletske telovežbe, oni su se posvečivali šakanju, koje je kod Spartanaca uopšte bilo zabačeno. Za šakanje atlete su omatali ruke i podlaktice naročitim remenjem, tako da udarac bude bolniji, pače krvav. Šakanje se spajalo s hrvanjem i zvalo se jednim imenom pankraeion (sveop-šta borba). Kao što je gimnastika bila zajed-ničko dobro Heiena, još opčenitije bilo je sudelovanje kod velikih prireda-ba i gimnastičkih natecanja. Helenske su igre bile opšte narodna manifestacija, slično našim sokolskim sletovima, kod kojih je svaki Slobodan »čovek imao pravo da prisustvuje, koji se po-nosio helenskim poretlom. Odabrani vežbači i gimnastičari žudili su za natecanjem i za pobedom. Prilike bilo je dosta. Svaki veči grad obdržavao je svoje tradicionalne igre posvečene nekom grčkom božanstvu, u čiju su se slavu, i pod čijom zasti-tom, one i priredivale. Od svih ovih igara ipak su četiri priredbe nadilazile po svom značenju i znamenitosti sve ostale: to su bile t. zv. nemeje, u gradu Nemeja, u Arkadiji', zatim istmije, u Korintu na Istmu, pitijske igre, u Delfima. i na-pokon najznamenitije, olimpije, na Olimpiji u Elidi. Način i redosled igara bio je kod sviju uglavnom isti, samo su se pitijske igre u toliko razlikovale od ostalih, što su bile posvečeno bogu Apolonu, zaštitniku Muza, pretstavnica sviju lepih umetnosti, pa su na njima u pr-vom redu nastupali pesnici i muzičari, da se nateču za pobednički venac u svim lepim umetnostima. Od tih četiriju. najpoznatije su bile olimpijske igre. One su se održavale u Olimpiji redovno svake četvrtc go-dine. Njihov početak seže u davno doba, a na glas su došle u ono doba, kad su Spartanci zadobili hegemoniju na Peloponezu. Od god. 776 pre Krista, beležena su sva imena pobednika (olimpionikes) na tim znamenitim igrama. Te je godine u trčanju pobedio Koreb, čije je ime po tim igrama ovekovečeno. Od godine 776 datira i grčko računanje vremena po olimpijadama; to-likti su im važnost pridavali stari Heleni. Svaka je olimpijada obuhvatala vreme od 4 godine, razmak izmedu jedne i sledeče igre. Glava pobednika ovenčana je vencem spletenim od grančica posvečeno masline, koje su bile ubrane posebnim zlatnim nožem. Slava pobednika seza-la je po celoj Heladi, čak i u najuda-ljenije grčke kolonije. Kano triumfator vračao se pobed-nik u svoj rodni grad, jer slava njegova bila je i slava njegove porodice i mjegovog rodnog grada. Upravljači i sudije na olimpijadama zvali su se helanodiki, koji su odabirani iz redova eleja, sledbenika eleatske filozofske škole (po gradu Elea u Lukaniji). Kada se približavalo vreme igara, raspisali su helanodiki opšti mir. Svaka raspra i ratovanje tada je medu gradovima prestajalo. Ceste, koje vode Elidi, proglašene su svetima. Svo pokrajine i gradovi slali su svoja poslanstva i natecali se, da ta budu što sjajnija. Množina naroda, koja je hr-lila k Olimpiji, jedva je nalazila mesta u okolici Olimpije. Izgradene su stoga bile zgrade, podignuti čadori i kolibe, a pridolazili su odasvud i go-stioničari i trgovci iz čitave Grčke. Tu su se sastajali filozofi i pisci. Tu su napisana mnoga znamenita dela grčkih klasika. Olimpija je nabujala u veliki grad, koji sc nabrzo opet smirio, kad su igre bik: ...ivršene. jer u tom svetom mestu, nije se niko smeo trajno zadr-žavati; samo su sveštenici i njihove sluge 'tamo stalno boravili. Tamo gde reka Alfej prodire iz bregova Arkadije, da kroz olimpijsku dolinu proteče do mora, stajao je veli-čanstveni hram najvišeg božanstva. U bližini desne obale Alfeja, do same reke, protezala se zidom ogradena sveta postojbina božanstva, zvana Altis. Na tom su se mestu odigravale olimpijske igre, tu je bilo mnoštvo ki-pova božanskih, največe svetinje starih Helena. Tu je bilo mnog,T zavetnih darova, bezbrojnih statua i spomenika pobednika na tim igrama. Tu se na-lazio žrtvenik, gde su se Zeusu u slavu žrtvovale hekatombe, za vreme iga-ra- Hram Zeusa, vrhovnog božanstva grčkog, nadvisivao je i natkriljivao svojom lepotom i grandioznošču sve ostalo. Ta Zeusu u čast su se i priredivale olimpijske igre. Hram je sa-gradio elidski graditelj Libon, i dovr-šio ga tek za vreme peloponeskoga ra-ta. Hram je bio ukrašen mnogobroj-nim mramornim radovima Fidije i njegovih učenika. U nutrini hrama postavljen je bio kip Zeusa, od Fidije, isklesan iz mramora, i optočen zlatom i slonovom kosti. Taj je kip jedno od najdivnijih dela helenske klasike. Na podnožju toga kipa primali su pobed-nici igara venac, skroman znak slavne pobede. Tu su se i zavetoyali nateca-telji pre igara, da če se časno boriti i pridržavati odredaba helanodika. Ispod Altide ležao jo stadion, 600 stopa duga staža za trčanje, na kojoj sc odigravao deo igara. Oko staže bila su poredana amfiteatralno sedišta za gledaocc. Malo ponižc stadiona, ležao je hipodrom, trkalište za utrke na kolima i za natecanje u jahanju. Igre su odredivane tako, da padnu za pr-vog punog meseca iza letnjeg sunco-vrata. Čitava priredba je trajala pet pu-nih dana, jer je tokom vremena postala vrlo obilata, obuhvatajuči sve moguče vežbe i discipline grčke gimnastike i športa. Za trčanjem pridošao jo pentatlon (petoboj) i pankraeion (hrvanje), zatim natecanje mladiča u hrvanju, pa znamenite utrke na kolima sa po 2 i 4 konja. Svako veče bio je pobednik toga dana ovenčan po-bedničkim vencem ispod kipa vrhovnog božanstva. - Pesnici su pevali himne u slavu pobednika. Doista, postao je neumrlim onaj, koji je imao sreču, da bude opevan od Simonidesa ili besmrtnog Pin-dara. Ko je tri puta uzasiopec pobedio, stekao je pravo, da mu statua bude izložena u Altidi. Olimpijske igre bile su na vrhuncu znamenitosti u 6 i 5 stoleču, do peloponeskoga rata. Priredbe tih igara preživele su daleko slobodu stare Helade. Cak pod Rimljanima one su bile nesmetano nastavljene, dok im krščanstvo nije zadalo smrtni udarac, valjda iz mržnje prema poganskoj golotinji. Prošao je srednji vek, i na koncu novoga veka uskrsmule su ponovno olimpijske igre, ali one danas nisu više ograničene samo na jedan narod, ili jedan grad, nego su postale svojina i dobro celoga čoveča.nstva. Svake čc-tvrte godine sastaju se u drugom ko-jem velikom gradu odabrani gimnasti-čari i sportaši, sviju naroda sveta, da se bore za prvenstvo i pobedu, te da pokažu ljudima ne samo napredak, skladnu lepotu i veštine tela, nego i plemenitost duha, discipline i viiteštvo. Današnja čovečanska kultura, koja je nikla iz klasične kulture starih Helena, može da se ponosi, da je u kultu telovežbe pošla starohelenskim putem, i samo na tom plcmenitom putu, te-lovežba i šport če istinski napredovati, čuvajuči se stranputica. Tiršavc Sokolstvo slovenskih naroda najlepši je primer renesanse one klasične telovežbe starohelenske, koja nastoji da uporedo odgaja i telo i du-šu pojedinaca. da od njih stvori čo-veka. Dr. Drago Damaška, Kutina. 0 današnjem športu 1 njegovo} preosnovi Šport je sirrtbol kulture, a takoder i njegovi degeneri-sani ohlici simbol su kulture — ali degenerisane. Bajtendajk. Kada se je počco početkom 20 veka da močno razvija sportski pokret, posvuda su ga s veseljem pozdravljali. Ta taj pokret obečavao je da če raski-nuti okove, u kojima je bilo sputano čovečje telo, obečavao je novi život. To je bio prvi pojav reakcije na zasuž-njivanje tela svcmogMČnom tehnikom, odnosno industrijom. Ali čežnja za te-lesnom slobodom, koju je obečavao šport, nije se obistinila. !Sav sportski pokret opet je podlegao onim silama, kojih bi se čovečanstvo htelo da otrese. Tehnika, specijalizacija, racionalna upotreba sila iv rekordna tvornost ka-rakterišu današnji sportski život i život čoveka uopče. Na poeetku ovoga veka imao jc šport još prednosti pred skroz specijalizovanom telovežbom, a danas se pak isto tako sve više udub-ljujc u kraljevstvo tehnike i stilizacije. Glavnu j c reč ovde dobio princip rekorda, i njemu, samo njemu mora da sve služi. Slabe strane tog principa su iz dana u dan sve jasnijo. Radni oblici, karakteristični za šport, vezani su uz pojam rekorda. U biti moderni šport temelji se na komparaciji nostig- nutih rezultata. Zato se n. pr. lakoatletske vežbe vežbaju po jednostav-nim medunarodno dogovorenim oblici-ma pod uvek jednakim uslovima. Sa-stavljeni su takmičarski propisi, izra-dene takmičarske tablice, koje olakša-vaju ovu komparaciju. Savremeni šport moramo daklc označiti s momentima komparacije i kritikovanja, te sistematski uredenog treninga, koji ima da tak-mičaru pomaže da postigne što večc . telesne uspehe. Vidimo, da nad kvali-tetom prevladuje kvantiteta; mercnje i nadmašivanje protivnika više vredi od zdravlja i lepote. Temeljni motivi, koji tolike privla-če k športu, jesu prirodna, biološko du-boko usadena sila, borbenost, takmiče-nje u večitoj borbi za opstanak, koja je svojstvena svakom živom biču, težnja za svladavanjem zapreka i osečaj za plasiranje samog sebe; osim ovoga, ima još i drugih manje značajnijih motiva, kao što je častohleplje, težnja za senzacijama i znatiželjnost. Šport s biološkim osnovama znači borbu — borbu za pobedom. Šport koji se razvija iz tih pobuda može da oblikuje i da razvija izvesne čovečje osebine; na jednoj strani fizi-čku izvežbanost, volju, praktičnu inteli-genciju, okretnost, ambiciju odnosno požrtvovnost, a na drugoj strani takmičarski instinkt, rušenje fiziološke ravnoteže tela, umanjivanje životnih sposobnosti poj edinca, zanemarivanje intelektualnih potreba, teženje za sla-vom i častohleplje, specijalizaciju, profesionalno učestvovanje u športu i ko-načno konflikte. Ali današnji šport, koji je do skrajnosti razdražio takmičarski instink, postizava samo gore po-menute negativne uspehe. Provadanjem ovakvoga športa znači, da jedan hoče da bude bolji od drugoga. Sportistu danas zanima samo to, ko je najbrži, ko je najmoćniji i ko je najustrajniji. Baš takav bio je i grčki šport pred svoju propast. S telesno-vašpitnog gledišta tak-mičenja su i u njima postignuti uspesi potpuno bez vretlnosti, ako nisu pod-redena vaspitnom cilju, a ovo podre-denje baš nedostaje današnjem športu. S ovom tvrdnjom nikako ne omalovažujemo takmičenja, koja pak dobijaju svoju vrednost istom tada, kada služe vaspitnoj svrsi, kada dakle pomažu pri va&pitanju čoveka, da bi ovaj u svakom pogledu postao koristan član društva. Čovek, koga Englezi nazivaju »sportsmen«, ličnost je ne samo s telesnim odlikama več takoder i duhovno i duševno oblikovana do najmočni-jeg stupnja savršenosti. Ali naš šport ostaje uvek sve više u čisto telesnim sferama. Pogledajmo samo, kako so kod nas shvata sportsmena. O takmi-čaru s najbolj im sportskim rezultati-ma, koji je višekratni državni prvak, kažu, da je »sportsmen«. Ali još nije sportsmen izvesni X Y, koji je na po-siednjoj utakmici zabio najviše golova, ili koji je postigao novi jugoslovenski rekord. To su od prirode nadareni ljudi okretnog tela, a koji obieno u syaki-danjem životu ne postizavaju nikako-vih uspeha. To su rckorderi i prvaci, koji zanemaruju svoj študij i koji obič-no nikada ništa ne svršavaju. Kako pak, dakle, čoveka treba da nam uzgoji šport. Pred očima nam je telesno zdravlje čoveka, koji pre svega pobeduje sama sebe. To je čovek, koji s ustrajnim radom jača svoje telo i duh i koji zna da se ugiba štetnim upli-vima. Takav čovek jc psihički tako ori-jentisan, da težnju za visokim napori-ma samovoljno zadržava u granicama pravila. Naporom se rad podvrgava i takav čovek uvek je pripravan da okuša svoje sile, bilo sa samim sobom, bilo s protivnikom, ili s prirodnim silama, ali uvek u odredenim granicama. Takav čovek nije obestan radi svojih po-beda, jer on zna, da šport pored uspeha ne gajimo radi uspeha (rekorda) samih, nego radi čovečjeg dobra. Takvog pak čoveka možemo da vaspitamo samo tada, ako budemo umesto današ-njeg športa provodili telesno vaspita-nje, koje, naravno, obuhvata takoder i šport. Zadatak telesnog vaspitanja nije samo vaspitanje tela, več klesanje čoveka ■— ličnosti. Nezdravo pojmovanje športa vidimo danas posvuda: u školi, u društvima i u sportskim klu-bovima. Potonje su ogroman porast re-korderstva i pojavi koji prate ovo re-korderstvo zaveli na putevc, koji su nekada doveli do propasti stare Grke, usprkos svemu nastojanju nekojih uvi-davnih činilaca. Sportski su klubovi iz športa načinili teatar. Oni inače govore i pišu, da razvijaju zdrave ljude, punc vrlina. Ali te vrline ostaju obično samo na papiru. Uistinu pak sportski klu-bovi teže za poboljšanjem rekorda, i u tu svrhu žrtvuju sve zdravlje svojih članova - takmičara. Klubovi plačaju skupe, obično inostrane trenere, pozi-vaju inostrana društva i za nje troše velike svote. Ko veruje sportskim klu-bovima, da današnji šport jača ljudsko zdravlje? Takvog igrarcnja kao što ga vidimo u današnjem športu ne nalazi-mo nigde. N. pr. naši rekorderi. Kako dugo traje njihova slava? Najviše dve sezone i več počinje da gasne. Dokazano je, da sportaši-takmičari radi pre-napomog i preteškog takmičenja posta-ju brzo telesno iscrpljeni, nesposobni za rad i vrlo brzo ostare. Sportski klubovi su staleške organizacije, kojo sabiru oko sebe samo izvesne slojeve naroda i medu ovima samo telesno nadarcne koie nastoie za- tim svim mogučim sredstivima da što pre, kako oni kažu, dovedu u dobru formu, da ih priprave za arenu. Njima nije do toga da bi imali masu poprečno dobro izvežbanih članova, nego im je do pojedinca — rekordera. Svaki klub ima veliki broj članova, ali pak večinu od tih izrabljuje samo u materijalne svr-he. Stoga svaki razuman čovek mora da uvidi, da je to stanje neodrživo. Što pomaže domovini 10 rekordera, ako 10 milijona ne može da izdrži jedan naporniji marš. Dokle budu sportski klubovi delovali u tom smeru, t. j., do-kle budu tražili dobar materijal i isko-riščavali mase, ne mogu im se priznati telesno vaspitna prava. Jedina sreča je, da je kod nas krivo shvačeni šport ograničen na izvesne slojeve naroda, koji su u manjini, jer jao Jugoslaviji, kad bi svi njeni državljani bili slični današnjim tobožnjim »sportsmenima«. Nisu samo to slabe strane sport-skih klubova. Največe zlo je zastalno materijalizam, koji se u njima pojav-ljuje. Iz sportskih priredaba razvile su se materijalno - financijske priredbe. Gospodarski razlozi teraju sportske klubove iz jedne priredbe u drugu, i za vaspitanje ne ostaje vremena. Prire-duju se senzacionalni nastupi (inostra-ni takmičari), provodi se ogromna reklama — sve radi posla. Samo -da bi ovaj cvetao, a i cvetače, jer materijala kojim se pravi posao dovoljno je, a isto tako i mecena, kojima takav šport prija. Savremeni šport ne priznaje individualnih vrednostnih nagrada. Ali ipak u praksi našao je i za to nado-mestak. To je ulaznica na blagajnama. Blagajna je ubrzo postala gospodarica svakog sportskog kluba. Kako se blagajna puni več samo spomenuli. Iz drugih krajeva pozivaju se takmičari. Klu-bovima nije šteta novca, koji daju svojim gostima za put, ili pak kao otštetu za propuštenu zaradu, za sportske sprave, podeljivanje raznih sine-kurnih služba, razne oblike skrivenih honorara i t. d. i t. d. Ovde imamo posla s tajnim profesionalizmom, protiv koga amaterski šport tako ustaje. I torne pomažu još i državne blagajne. Takav profesionalizam jc nemoralan, oso-bito za članove klubova, koji ga omo-gučuju i koji nastoje da ga pred višom sportskom upravom prikriju bilo na ma koji način. Takvo sportsko amaterstvo zajedno sa spccijalizacijom odvrača od aktivnog sportskog delovanja onaj deo naroda, koji se smatra naj-udaljenijim od športa. Sportsko amaterstvo se sve više udaljuje od života i pada u besplodnu akrobatiku. A sada tribine! Kakvu psihu one razvijaju, kako one vaspitavaju? To nas mora da zanima, jer se tu radi o masi, koja gleda onu šačicu (obično 22) onih aktivnih na terenu. U pogledu nogometa jc kod nas več tako slabo, da se stalno čuju opomene od strane prijatelja omladinc. I potpuno se slažemo s njihovim zahtevima, da se omladini zabrani posečivanje onih takmičenja, koja deluju demoralizatorno. Poslušajmo samo o čemu govori takva sportska omladina. »Na koliko si utakmica bio?« »Koliko golova je palo na zad-njoj utakmici?« »Kakvi su tvoji rezultati u lakoj atletici?« i t. d. i t. d. Boks, hrvanje i igre uplivaju na gledaoce kao kazališne pretstave, a naročito na omladinu tako, da bude brutalne instinkte. Gledaoci samo ne gledaju, več oni takoder viču i zvižde. Ali ni to im više puta nije dovoljno, več se takoder i prepiru, a i potuku. Druge sportske priredbe kao n. pr. lakoatletske protiču nešto mirnije, iako je psiha, koju one^ razvijaju, daleko od one koja bi se poželela. Dominantni momenat u športu jc hvala i divljenje sportskim junacima. I takve junake onda stavlja-ju našoj omladini za uzor! Istina je naime, da su sportski klubovi na samom početku savremenog te-lesno-vaspitnog pokreta stvorili mnogo na polju propagande za telesno vaspitanje. Danas imaju rekordi još samo istorijske zasluge, jer su oni dozvali u Život novodobne životno potrebne gra-ne. Skrajnje je vreme da prekinemo sve vezo sa starim sistemom, tako kao što je to učinila Sparta, kada se je osvedočila o pogubnom uplivu olimpijskih pobeda. Šport je snažno podigao telesnu tvornost, ali ipak nije čoveku objasnio, zašto uopče radimo i zašto se trudimo, te gde su granicc za kojima počinje telesna vežba da gubi na vrednosti za pojedinca i za društvo? Ako je na^za-datak da prilagodimo telesno vaspitanje narodu, onda mora da to vaspitanje bude pre svega takvo, da ono bude deo našeg kulturnog života. Zato je dužnost naših intelektualaca i svih vodečih krugova da tu reku ljudskog pokreta svedu u novi smer. da bi tako služila visim ciljevima. Pogrešni pokret ne možemo odmah da zatremo, ali ga možemo da vodimo, ukročujemo i učinimo korisnim za našu kulturu. Jer u tom, ne bcsmislenom pokretu, koji je privukao za sobom tolike i tolike, vidi se nezadrživi strah današnjeg kulturnog čoveka, da če s intelektom i kulturom živaca izgubiti zdravu pod-logu fizičkog postojanja. Našu kulturu ne može dalje da razvija zamoreni i iscrpljeni čovek, več čovek pun zdravlja i snage. Ako je u športu sada uistinu tako slabo, bilo bi potpuno na mestu pita- •kr »a • v ^SLOVENSKO SOKOLSTVO Pokrajinski sle* u Uslima Za veliki pokrajinski slct češko-slovačkog Sokolstva u Ustima nad Lahom več su pripreme gotove. Slet je stvarno več počco u nedelju 24 o. m. danom sokolske deee, naraštajski dan odreden je za 1 jula, a glavni sletski dani za 6 i 7 jula. Na ovaj slct se pri-premaju sve župe iz Češke, pa če to biti najveei slet Sokolstva u severnoj Češkoj nakon oslobodenja. Slct čc imati naročilo nacionalni karakter zbog toga, što sc grad Ustje nalazi u jako ponemčcnoj okolini. Dan sokolske omladine u Opavi U subotu dne 16 i u nedelju dne 17 o. m. pre podnc održana su u Opa- vi takmičenja naraštaja. Takmičile su vrste iz sedam župa, a pobedila je vrsta Oiomucke župe sa 110 bodova. U takmičenjima naraštajki nastupile su vrste iz devet župa, a pobedila je vrsta Valaške župe sa 954 boda. U nedelju pre podne po ulicama Opave krenula je ogromna povorka sokolske omladine, i to 2000 muške i 2100 ženske dccc, 1300 naraštajaca i 1300 naraštajki; s članstvom bilo je u povorci preko 8000 sokolskih pripadnika u odori. Povorka je bila sa strane publike toplo pozdravi j ana. Po podne odr-žan je nastup dece i naraštaja na le-pom amfiteatralno izgradcnom vežba-lištu Sokola Opava. Prisutne publike bilo je oko 20.000, največi broj, ko ji je ikad Opava videla. Nastupilo je 1700 muške i 2000 ženske dece te po 1400 muškog i ženskog naraštaja. Posebna tačka bio je nastup najmanje dece u igrama (720). Puhlici su se svidelc i razne posebne vežbe pojedinih župa, koje su završene izvodenjem broj-ke 50 — pedesetgodišnjice Opavskog Sokola. + Bral dr. Josip Cižek Dne 30 maja umro je u 73 godini života na klinici u Pragu br. dr. Josip Cižek, starešina Sokolske župe Pod-krkonoške-Jiraskove i starosta Sokola u Nahodu. U sokolskim redovima sta-jao je od mladih godina, a sokolski funkcionar bio je punih 47 godina. Ove godine po prvi put nakon teškog obo-le*vja nije mogao prisustvovati 'žup-skoj skupštini. Pokojni brat dr. Čižek rodio se 1861 u Košicama. Nakon svr-šenih pravnih študija, naselio sc u gradu Nahodu, gde je otvorio kasnijc i vlastitu advokatsku kancelariju i gde je odmah stupio u sokolske redove kao aktivan sokolski radnik. Godine 1903 postao je starešina društva i župe, kojima je preko 30 godina stajao na Čelu j uspešno ih vodio. Za svoje naročite sokolske zasluge bio je pozvan i u odbor ČOS, a za vreme VI svesokolskog sleta pak i u pretsedni- štvo SSS. Svojim radom istakao se je i u javnom životu pa jc bio dugi niz godina gradonačelnik grada Nahoda. S bratom dr. Čižekom odlazi opet iz sokolskih rcdovra markantna ličnost stare sokolske generacije. Iz Auslrijske češke sokolske župe Kako je več poznato, izvan grani-ca Čcškoslovačkc deluj u češke sokolske jedinice u Severnoj Americi, po raznim državama Evrope i u Kanadi, čcškoslovačka sokolska društva u Evropi i ona u Kanadi udružena su u ČOS, i to u Zagraničnu župu, dok društva na teritoriji Austrije, tvore samo-stalnu župu, nazvanu Donjo-ausbrijsku župu. Po poslednjoj statistici, ova župa broji 14 društava sa 2100 pripadnika, 300 m. i ž. naraštaja i preko 800 dece. Vlastite sokolske domove imaju tri jedinice, letnjih vežbališta 6 jedi-nica, a jedna imade na Dunavu u Kir-lingu vlastito kupalište. Ova župa, ko-ja u tcškim prilikama ipak uspešno radi, slavi ovc godine 40-godišnjicu svog opstanka i zaslužnog rada za nacional-nu svest Čehoslovaka. Treti pokrajinski slet ukrajlnskog Sokolstva u Lvovu U danima od 30 juna pa do uklju-čivo 2 jula prireduje ukrajinsko Sokolstvo, koje deluje u Poljskoj svoj treči pokrajinski slet i to u proslavu 40-godišnjice od osnovanja prvog »So-kolskog društva« u Lavovu. Sletu jče učestvovati i ukrajinski Sokoli iz Če-škoslovačke, a verovatno i oni iz drugih država. Za slet su izdati ukusni plakati sa sokolom u ovalu nacionalne ivokarde, koji u kljunu nosi svastiku iz grba Sv. Vladimira i ispod nje stoji brojka 40 s bučicama, a onda napis »III kraevni zdvig ukrainskogo Sokil-stva 1894—1934«. Novi izvršni odbor Američke obce sokolske Pošto prva glavna skupština Američke obce sokolske nije mogla da se odluei večinom glasova za novu svoju saveznu upravu, održana je pre krat-kog vremena vanredna skupština, ko-ja jc birala novu saveznu upravu. Ova uprava prema statutu broji 15 članova, od toga 5 članica. Za novog savez-nog starešinu izabran jc br. Karel Prhal, za njegove zamenike br. Vodak i s. Stjepankova, za tajnika br. Košarž, blagajnika br. Falta i još 10 druge bra-če i sestara. Za izbor nove članske odore izabrana je tročlanska komisija, koja čc svoj predlog predložiti na odo-brenje narednoj glavnoj skupštini. Na vanrednoj skupštini zaključilo so je takoder, da se naredne godine prirede medusletska takmičenja u Klivlendu. (Nastavak sa 5 strane) nje njegovog otstranjenja ili da ga se nadomesti s čim drugim. Ali moramo da znademo, da su u športu uhvatili korena elementi, koji ga čine tako silno različnim od igara i od razumne te-lovežbe, i da se ti elementi tako silno i karakteristično odrazuju u fizičkoj i duhovnoj naturi sportiste, da šport ne možemo niti jednostavno otstraniti iz sistema telesnog vaspitanja, niti ga nadomestiti s drugim oblicima. Njegov značaj proizlazi iz ukorenjenih eleme-nata usavršavanja samoga sebe, svla-davanja zapreka i napora, kako smo to več spomenuli. Znamo dakle, da je šport nenadomestiv, ali pak znamo takoder i to, da je današnji šport štetan —• degenerisan. Sto, dakle, onda da se poduzme? Našemu športu moramo da dademo drugi smer! U prvom redu moramo biti svresni, da je šport radi vaspitanja, a ne radi samoga sebe. Kao takav šport mora da pospešuje razvoj vrlina i da ukročuje antinacionalne afekte. U tehničkom pogledu pak moramo da dademo telu više slobode, moramo da ga oduhovimo kretanjem, odnosno radom. Tendenca za slobodnim, prirodnim kretanjem bez tchniziranja i bez stilova, bez mera i bez brojeva. Svet se sve to više odvrača od tehničko-mehanične telovežbe. U sledečem iznečemo nekoliko naj-važnijih mera, koje su ncophodno potrebne, tla bar nešto poboljšamo to nc-održivo stanje našega športa, koji srče u propast. Tu mora Ministarstvo za fi-zičko vaspitanje naroda da posegne sa svom odlučnošču, da s radikalnim merama spasi naš šport. 1) Takmieiti sme samo član kluba, koji je barem dve godine sistematski i svestrano vaspitavao svoje telo, bilo u Sokolu ili u kojem klubu. To dvogo-dišnje doba računa se od 18 godine života pa dalje. Dakle, ne može da tak-miči jedan član kluba, koji je pred svojom 18 godinom bilo gde vežbao 2 godine. 2) Takmičiti sme član kluba koji ima 20 godina. Time, što se dozvoljava javno takmičenje tek nakon navršene 20 godine života i što se zahteva dvo-godišnje pripravno doba, hoče sc da sc prepreči sve štetne uplive športa na zdravijo omladine, hoče sc da sc oču-va mladi organizam od raznih deformacija. Znamo, da je omladina u času dozrevanja (od 14 do 18 god.) za tak-mičenja najzanosnija i najoduševljeni-ja, ali znamo pak takoder i to, da 'telesni napori, kakve stavlja sadašnji nc-prirodni šport na organizam omladine — ako taj organizam nije dorastao i zreo — prouzrokuju organske greške i narušavanje zdravlja. U doba dozrevanja moramo omladinske afekte da ukročujemo, a nc da ih protivno sa športom umetno još i pojačavamo. S propisima pod tač. 1 i 2 mora se naravno izmeniti i rad u sportskim klu-boviina. Umesto trenera spccijalista moraju slubovi da potraže vaspitače, koji čc mlade članove naj pre telesno i duhovno svestrano pripraviti za veče napore. Tek nakon isteka ovog dvo-godišnjeg pripravnog doba doči če spo-sobniji član kluba u ruke treneru spe-cijalisti, koji če ga izvežbati u izvesnoj grani, koja mu odgovara. Dužnost pak kluba je, da se još i dalje brine za uravnoteženi razvoj svog pitomca. 3) Takmičenja sc ograničuju na minimum. Nogometaši i grači svili ve-čih igara smeju da igraju prvenstvene utakmice samo jedanput na mesec. Lako-atletičar sme da takmiči četiri puta u sezoni. S ograničenjem takmičenja na minimum želi se dati takmi-čarima više vremena za počinak i za negovanje svoga tela. a klubovima više prilike za pravo telesno vaspitanje. Porcd toga pak takmičenja če na taj način izgubiti karakter svakidašnjosti, biče brižnije pripravljena i s raznoli-kijim rasporedom, te če na taj način moči da znače pravo narodno slavlje. 4) Takmičenja pojedinaca ograničuju se na minimum. Prednost imaju takmičenja vrsta. Svaki takmičar mo- ra bar jedanput na godinu da takmiči u vrsti (to vredi za lakoatletičare). S tim se takmičenje ulepšaje, a umanjuju se lični motivi koristoljublja i konač-no sc time omogučuje da u takmičenjima sudeluje veči broj članova. 5) Program svih lakoatletskih takmičenja neka pre svega obuhvata više-bojc, i to tako izabrane, da u svojoj cclini zahtevaj u od takmičara svestrano izvežbano telo. 6) Kao i u svim kulturnim državama, neka se takoder i kod nas uvede t. zv. »sportski znak« ili bolje »znak fizičke spremc« (o imenu i o detalj-nim propisima nečemo ovde rasprav-ljati). Temeljni motiv toga znaka je sadržan u geslu: »Budi spreman za rad i obranu otadžbine!« »Znak fizičke spremc« ili »sposobnosti« temelji se na tomc, da pojedinac pokaže u svim mogučim grupama telovežbe svoju zrelost (n. pr. tak ve grupe su: laka atletika, plivanje, streljanje, telovežba na spravama, smučanje i t. d.). Znak fizičke spreme obuhvata grupe, koje u celini zahtevaju svestra-nost. Svestranost sc hoče da postigne na taj način, da mora kandidat da pokaže minimalnu zrelost barem iz 5—6 grupa, koje tvore celinu. Kandidat izabere po jednu vežbu iz svake grupe (n. pr. u lakoj atletici je izmedu ostalih grupa skokova skok u dalj, skok u vis, skok sa palicom, troskok; kandidat na pr. izabere skok u vis). Svaka grupa mora da bude sastavljena tako, da obuhvata vežbe snage, ustraj-nosti i brzinc, da mogu kandidati oda-brati odgovarajuče im vežbe. Za svaku kategorij u različite dobe života različiti Su i minimalni zahtevi. Sistem znaka fizičke spreme smatra štetnim svaki maksimalni napor, i zato propisuje minimalni napor, koji odgovara dobi života i spolu kandidata. Minimum je predviden tako, da ga može da izvrši svaki zdrav, poprečno pripravan čovek. Ako kandidat postigne propisane mere, dobijc n. pr. brončani znak ili legitimaciju. Ta telesna sprema neka traje što dužc,' i zato se mora takmičenje svake godine ponoviti. Ako je kandidat nekoliko godina uzastopce postigao brončani znale, ima (n. pr. nakon tri godine) pravo da dobije srebrni znak zrelosti, odnosno spreme i konačno još i zlatni, za koji su uslovi naravno mnogo teži. Znak fizičke spremc oduzimljc sc sva-kome, koji iz godine u godinu ne po-kazuje svoje zrelosti. Svake godine dakle mora da sc steče pravo na nošenje znaka fizičke spreme, naravno,- u odgovarajučoj kategoriji. Sa znakom fizičke spreme želimo da se postigne opča pripravljenost, odnosno sposobnost naroda. Ovde moramo početi kod mladine od 14 godine pa dalje do neodredenc granice života. Taj znak treba uvesti u škole, klubo-ve, Soko, vojsku, tvornice i u uredc. Kandidati sc dele prema dobi života i prema spolu u kategorije. Oni, koji su organizovani u telovežbačkim organizacijama, koji stalno vežbaju, tvore svoju zasebnu kategorij u, a oni ne-organizovani opet svoju zasebnu. Za one neorganizovane dužni su klubovi, odnosno Sokol, da prireduju svake godine pripravne tečajeve, da im tako omoguče postignuče znaka fizičke spreme. Moramo da težimo za tim, da svaki državljanin postigne znak fizičke spreme. Država (Ministarstvo za fi-zičko vaspitanje naroda) treba da se prihvati organizovanja toga pokreta. S tim bi država pokazala da se još više brine za zdravlje svojih državljana. Državljani, koji na taj način pokažu svoju sposobnost, neka postepeno do-bivaju prednost pri primanju u držav-nu službu. Takoder i taj sistem omogučuje takmičenje, pre svega društveno; n. pr. kad bi klub ili škola, župa ili puk. ured ili tvornica imali najviše znakova izvesne kategorije, bio bi to snažan po-ticaj za daljnji razvoj tog pokreta. Organizaciju državnog znaka fizičke spreme preuzima država, t. j. težimo za športom bez tribina. Šport-Ministarstvo za fizičko vaspitanje naroda, a izvršava t. j. omogučuje svako-godišnje takmičenje Sokol i sportski klubovi. Ovi daju besplatno na raspo-laganje vežbališta, sprave te suče i prireduju besplatne tečajeve za neorganizovane. propisi pod tač. 1—5 važe za odrasle članove klubova (koji su^ navr-šili 20 godina), a naraštaj, t. j. članovi klubova do 20 godine smeju da se tak-miče samo na internim takmičenjima i za državni znak fizičke spremc. Ne smemo se umišljati, da čc ovo ulepšanje vaspitanja samo po sebi po-bediti stari sistem. Praznina rekorder-kih kandidata i potpirivanje masa premočni su činioei, da bi ih mogli onako preko noči otstraniti. Stoga moramo priznati, da nas pri provodenju ovoga čeka borba — uporna borba, i potpunu pobedu u toj borbi zastalno još neče moči da odnese sadanja generacija. Šport čemo radikalno ozdraviti samo tada, ako ga rešimo svih spona, koje ga danas sputavaju. Moramo da ski klubovi neka svoju propagandu uprave novim smerom. Neka se potru-de da mase, koje nedeljom za nede-Ijom u popodnevima zasedavaju tri-bine, privuku na vežbališta. S malom ulaznicom neka tamo s njima malo vežbaju, neka ih razgibaju i neka se s njima igraju. Naravno, zato je potrebna propaganda, mora da se pro-budi razumevanje a razbiju sve tradicionalne navike. Znamo, da za takvo svatanje športa i za takvo delovanje u klubovima još za dugo neče biti mo-guče da se uzbudi razumevanje, šta više, to če izazvati i potsmehivanje. Umišljenost je po svemu svetu velika sila — kod nas pak velesila, s kojom se je teško boriti. Ako se u tom smeru nista ne poduzme, razvijače so i nadalje profesio-nalizam, to čo se i nadalje iskoriščavati mase na korist nekolicine. Stoga je dužnost vlasti da u to posegne. Pravo na potporc i na pogodnosti neka ima; du samo klubovi, odnosno savezi, koji gaje zdrav i nacionalan šport u masama, t. j. onakav kakav jc opisan pM pre pomenutim uslovima (D. Z. F. S. — državni znak fizičke spremc — 1 bez tribina). U prvom redu neka s,e podupiru društva, odnosno klubov), koji gaje telesne sportovc, kao: tun-stiku, taborenje, putovanja, veslanje i t. d. Dokle se sportski klubovi ne oJ-reku zastarelih metoda, neka se škol; skoj omladini zabrani da budu njihovi članovi i da aktivno učestvuju na njihovim takmičenjima. Polič Branko, cand. rcr. gimn., Varšava. Ollmplf&da 1956 Telesno vaspitanje s izobrazbom duha išlo je u svako vreme uporedo. Več najstariji narodi nastojahu, da uz duševnu hranu pruže mladosti od naj rani j ih godina i ‘telesnu okrapu. Zato se nisu brinuli samo poj edinci, nego je i država uzakonila svoje pravo, da telesno vaspita svoju omladinu. 1 zaista zakoni starih Grka, koje pozna-jemo, pružaju nam o tome mnogo dokaza. Da bi to bilo što vidnije stara Grčka priredivala je svečane igre, narodne igre, pristupačne svima Grcima. Izmedu svih igara najglasovitije su bile olimpijske svečanosti, koje su se prvi put slavile 776 godine. Važnost tih igara vidi sc po tome, što su od toga datuma Grči brojili svoje godine. Ime tim igrama dolazi od mesta Olimpija, u Peloponezu, a slavile su sc svake če-tvrtc godine o prvom uštapu posle letnog solsticia, a trajale su pe>t dana. Prvi je dan bio za crkvene obrede, a zatim bi se zaredale igre. Prvi bi počeli dečaci natecanjem u trčanju, hr-vanju i šakanju. Treči dan bi se natc-cali odrasli u dugoj trči, zatim je bilo hrvanjc, šakanje i pankracia. Četvrti dan je bio najsjajniji: utrka na kolima u hipodromu. Posle konjske trke slc-dio jc: pentaitlon — natecanje istih utakmičara u pet disciplina: trčanje, bacanjc diska, skok, bacanjc kopija i hrvanje. Peti dan davale su se nagrado dobitnicima i to venac pleten od malinovih grančica. Pobeda ipojedmca donosila je pobedu njegovu plemenu, a i rodnom mestu. Njegovo sc ime spominjalo eitavim grčkim svetom. Olimpijade su se u Grčkoj održa-le do 393 godine posle Krista, a obnovile su se 1898 godine, ali ne više u Olimpiji, nego u Ateni, na potieaj Averova, noznatog grčkog dobrotvora. Zapravo do ove obnove došlo je godine 1894 23 juna. kad je obnova olimpijskih igara proklamovana .na Sorbo-ni u Parizu po barunu Kuvcrtenu (Couvcrtin). I ovaj datum faktično uzima se kao dan osnutka novih olimpijskih natecanja. Zatim su se olimpijske igre (zvane Olimpijade) proširile Evroipom, pa su održanc u Parizu, Londonu, Stokhol-rnu, Anversu a neke od njih i u Americi. Iako su sc moderne olimpijade nastojalc karakterom približiti starim olimpijskim igrama, ipak su se one znatno proširile prema modemom shvatanju. Dok su kod starih olimpijada mogli sudelovati samo grčki slo-bodni i neporočni gradani, na modernim se olimpijadama nateču svi narodi sveta. 1 kao što je u staro doba pojedini kraj Grčke tražio, da dobije iz svojih redova pohodnika, tako i sada narodi u svetu nas toj c, odašiljanjem svojih najboljih medu najboljima gim-nastičarima i sportistima da održe u pojedinim disciplinama svetsko prvenstvo. Moderne olimpijade traju više meseci. Sada se nateče u najrazličiti-jim disciplinama. Tu su zimski špor-tovi, pa brzo i umetno klizanje, utakmice u smučanju i ručnim saonicama. Nc izostaje ni nogomet, pa skok u da-ljinu, skok u vis, skok s motkom, bacanjc kopija, diska i žel jezne kuglc, voltež na konju, florctovanjc, mačeva-nje, gadanje u nišan, hrvanjc, boksa-nje, dizanje utega, teška atletika, gij11" nastika, razne narodne igre, veslanje, plivanje, jedrenje, i t. d. Dok j*-kod starih olimpijada stadion bio uveK u Olimpiji, kod modernih radi Pf0! mene mesta dižu sc novi stadioni 1 svaka država, gde sc drži olimpijad3, nastoji da preteče drugu u gradnji što lopšeg modernijeg i prostranijeg s^a‘ d ion a. Sedma olimpijada u Parisu za r>a.s Jugoslovene je od največe važnosti, jer je tamo po prvi puta podignuta n9 olimpijski steg jugoslovenska z as ta; va, a i po prvi puta su se čuli zvukovi naše himne u olimpijskom stadiofiU francuske rezideneije. Soko, naš brat Leon Štukelj osvojio je prvo mesto u gimnastičkom višeboju i prvenstvo sveta na preči. Narodna olimpijada u Amsterdamu i opet nam je donel* uspeh, jer je pre spomenuti brat °a ovoj olimpijadi postigao prvo mesto karikama. I sada nam se sprema nova olimpijada. U Berlinu 1936 godine prir£' duju se XI olimpijske igre. Sudeči P° velikim pripravama kod malne svin naroda, ova olimpijada sprema nan1 nova ugodna iznenadenja. O 'tim velikim pripravama izvestičemo od vr£' mena na vreme, kako bi naša torača bila u sve dobro upučena. Poziv nerr.ačkog olimpijskog odbora več je odaslan od strane priredi-v a ek o g odbora u Berlinu. Na sudelO' vanje na olimpijskim natecanjima P°" zvane su 52 države ovim rečima: »In' ternacionalni olimpijski komitet odre-dio je grad Berlin kao mesto svečan0' sti XI olimpijskih igara. Prema tomc čast je organizacionom odboru za olimpijske igre 1936, da vas pozove na sodelovanje prigodom utakmica i s''e' čanosti, koje če se održavati u Bcf' linu od 1 do 16 avgusta 1936 god. Protsednik organizacionog odbor8• dr. Theodor Lewald.« Mnoge države, koje su primilc taj poziv, najavile su SA-oje sudelovanJe te se pripreme vrše u punom toku. Olimpijski stadion 1936. Glavn^ mesto olimpijskih natecanja u 193*5 biče berlinski stadion u Grunevvald^ Premda taj stadion imade mesto za hiljada ljudi, to jc olimpijski odbor nakanio da izgradi novi istadion sa 100.000 sedala. Na celom prostoru svečanost moči če da stoji 250.000 gie' dalaca. S centralnim igralištem biče P°' vezana mnogobrojna pomočna iSrfl.’ lišta, plivališta. tenis igrališta i t. »• veslačke utakmice biče priredene 11 poznatoj pruzi u Griinau-u. Raspored olimoijade. Za olimpijk' du več j c odreden naročiti raspored; Istina, on nije još definitivan, jer s očekuju odgovori od raznih udruženj'1 i naroda, da se onda definitivno odrc. di, s kojim če granama biti zastup®11 na narednoj olimpijadi. Prema dos**' dasnjim dispozicijama, raspored bi bl°' za sada, sledeči: Avgust 1936 G r a n o S. N. P. u. s. Ć. P. s. N. p. u. s. č. P.l s. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. u'\ 12. 13- 14. 15. Početna svečanost k џ , X Laka atletika > # , • . X X X X X X X X Hokej • k • • -i k * . X X X X X X X X X X X X X Odbojka « . . X X X X X X X X X X X X X X Nogomet* . . . • « • > X X X X X X X X X X X X X Dizanje tereta . i k • * X X Moderni petoboj < 8 * . X X X X X * . X X X X X X X X X X X X X X X X X X X Borenje . > ■ i -v k < » X X X X X X X X X X Tenis* , , , i K X ■ • X X X X X X X X X Veslanje . > t « k « « X X X X X X Streljanje » > • k 4 . X X X Bieiklistika • » k t * • X X X X v / “ X X X X X X X Boks . . i • » • Џ § » X X X X X Telovežba . • • * Л i , X X X X X Jahanje , . . « « • * • X X X X X Zaključna svečanost • • • j 1 1 Ako se primi u raspored. Olimpijsko selo. Pitanje nastanbc natccatelja raznih naroda zadaje mnoge brige svim ipriredivačima. I ncmački olimpijski odbor raspravljao je mnogo o 'tom važnom pitanju. Dve su moguč-^•hoteli ili posebna nastanba po- * “mpijskog sela« u Los Andele-U- uzevši u obzir sve dobre Strane ovak&vog zajedničkog smeštaja nate-atelja, odlučio je berlinski olimp. od-or da izgradi posebnu naseobinu, ko-Ja ee služiti za smeštaj državnih re-Prezentacija. To olimpijsko selo nala-lce se pokraj vojmčkog logora Do-eritz, 14 km udaljeno od stadiona, iicice če biti gradene od kamena, a njima če bi izgradio je U0tn idein„a?s Haincl za taj u dodi • Pretstavlja- da . u nianjem stilu no ta- re-ba ima. i deoničko društvo »Gajev dom« za gradnju doma s glavnicom od 100.000 kruna dobila je misao o gradnji doma još veči zamah. Članovi ravnateljT stva bili su uz spomenute medu inima župnik svetokriški Stjepan Cerovac, tadanji narodni zastupnik kao pret-sednik i župnik krapinski pok. opat Stjepan Vukovinski. Počelo se sa sut>- skripcijom deonica, koje su bile u ve-likom delu plasirane i donekle upla-čene. Poduzeta je vrlo živahna i op-širna propaganda, koja se je proširila dapače na sve slovenske zemlje: Slo-veniju, Bugarsku, Češku, Srbiju i Ru-siju. Pokojni Stjepan Radič lično je putovao radi te propagande u Rusiju. Dom je bio zamišljen u velikom stilu. U upravi tog deoničkog društva došlo je medutim do nesloge i razmirica, pa je opčina trga Krapine bila prisiljena da konačno provede likvidaciju spo-menutog deon. društva. Rezultat cele te akcije ostao je bez ikakvog novča-nog efekta, jer je navodno sav sabra-ni novac utrošen na propagandu. Arhiva tog deon. društva je nestala. Posle svetskog rata opet je oživela ta na čas zapretana misao. God. 1923 zaključiše naime krapinska društva, da če ona podiči »Gajev dom«. Udružio se bivši Hrvatski Soko, Pjevačko društvo »Zagorac«, Dobrovoljno л^иго-gasno društvo i Hrvatsko obrtno društvo »Gaj«. Stvoren je medudruštveni odbor, proširen s nelđm licima iz gra-danstva pod imenom »Odbor za iz-gradnju Gajevog doma«, koji je kasni-je osnovao »Zadrugu Gajev dom« sa zadatkom da stvori uvete i namakne sredstva za izgradnju doma. Opčina je poklonila gradilište, a kad je poduzeta sabirna akcija u i izvan mesta, sabra-no je več kod prvog šahiranja preko 160.000 Din. Centralna banka d. d. u Zagrebu, koja je onda imala u Krapini svoju filijalu, poklonila je 240.000 kom. opeke u vrednosti od 100.000 Din i jedno gradilište s več sagradenom kučom, što je takoder pretstavljalo vrednost od 100.000 Din. Gradani su se obvezali na besplatno davanje podvoza, a radnici i obrtnici na izvesne besplatne radove. Spomenuta društva, na čelu s Hrvatskim Sokolom, dala su za gradnju svu svoju gotovinu, koja je iznosila oko 50.000 Din i uz to su pre-uzela obvezu, da če sav čisti prihod od sviju svojih priredaba ustupati »Odboru za izgradnju Gajevog doma«. Nije bilo zgode, pri kojoj se ne bi mislilo na »Gajev dom«. Kod krstitaka kao i kod svadbi, na proštenjima kao i na zabavama skupljali su se doprinosi. Gradanstvo je u ogromnoj večini živelo s tim domom, pa su kod samih bratimstva pri kupici vina u lokalima kao i u privatnim domovima oporezi-vali novu braču i njihove svedoke po 10 dinara za »Gajev dom«. Tako se u največem oduševljenju 1924 god. pristupilo gradnji »Gajevog doma«, koji je u decembru 1924 več dospeo pod krov i bio toliko dovršen, da se je u njemu na 6 decembra mogla dati p/va priredba, koja je odbacila čistih 11.000 Din. Načrte za dom izradio je Frajden-rajh i Dojč, no pošto se je odboru taj načrt činio preskupim, prihvačen je besplatni načrt domačeg graditelja pok. E. Milana Tepfera, po kom je dom i sagraden. Isto tako nije dom sagraden sa smeštajem zgodnijem mestu pokraj Osnovne škole na gradili-štu, koje je opčina poklonila Hrv. Sokolu, jer se ustanovilo, da je taj teren nasuto bivše korito Krapinčice, usled česa bi izgradnja temelja iziski-vala prema raspoloživim sredstvima prevelike troškove, pa je dom po načrtu E. M. Tepfera izgraden na zem-ljištu darovanom od Centralne banke tik Krapinice u neposrednoj bližini lečilišta. Unatoč nastavljene sabirne akcije, koja je donela lepih rezultata, ne-povoljno- vreme započete gradnje radi skupih nadnica i materijala namitala je članovima odbora izvesne materi-jalne obveze da se omoguči kakvo tak-vo dovršenje doma, da on postane uporabiv. Nastupila je malaksalost i usled toga razmimoilaženja i nesklad, što je dovelo dotle, da su se pojedinci ustegli od plačanja obaveza, pa je dom konačno došao na javnu dražbu. U momentu kada je dom došao na dražbu bio je več zadužen sa oko 300.000 Din. Večina uprave doma poduzela je poslednji pokušaj, da se dom privede svojoj svrsi na taj način, da sama uprava kupi dom na dražbi, koja je več bila raspisana. No ni ta akcija nije uspela, i ovaj dom, u čiju je izgradnju utrošeno oko 1,000.000 dinara, dopade na javnoj dražbi dne 27 jula 1928 god. grupi od trojice bivših članova uprave za cenu od 184.000 dinara. Kad je propao pokušaj da bivša uprava na dražbi kupi dom, opteretila je n-ekretnine »Gajevog doma« pravom služnosti za Kino-Konzorcij s ci-ljcm, da se budučim vlasnicima otešča raspolaganje s njime, pa se možda i toj okolnosti ima zahvaliti, da on za vreme dok je bio u privatnim rukama nije dopao vlasnika, koji bi ga za uvek učinio nesposobnim za svrhe, kojima je prvobitno bio namenjen, postavši kakvom tvornicom ili radionom. »Gajev Dom« bio je u tom stanju sve dok se je 8 marta 1930 osnovalo u Krapini Sokolsko društvo (pod Savczom SKJ). U tom meduvremenu ooduzeo je akciju baš pok. načelnik Vilibaldo Sluga sa svojim prijatelji-ma, koji su sudelovali kod gradnje doma, da dom privredu namenjenoj mu svrsi, no to je bio više pokušaj, koji je svršio bez rezultata, tim više što je inicijativu prcuzeo Sokol. Več na prvoj sednici novoosnova-no/J Sokolskog društva od 17 marta 1930 stavljeno je pitanje spašavania »Gajevog doma« u središte rada i nastajanja, pa se ono poput ervene niti provlači kroz sav društveni rad sve dok je uspelo sklonuti upravu Saveza SKJ, koja je konačno 1932 god. za iznos od 208.000 dinara, uz prenosne takse od 10.400 Din, otkupila »Gajev dom« za Sokolsko društvo. Da se poveže prošlost doma s njegovom, vero-jatno, svetlijom budučnošču, nazvalo ga je društvo s odobrenjem Saveza SKJ »Sokolski dom Ljudevita Gaja«. Uz subvenciju Kr. banske uprave u Zagrebu od 7.000 Din i investiranog svakog prištedenog društvenog dinara popravljen je dom, da jc postao uopče uporabiv i da se je sačuvao od dalj-njeg propadanja, kojem je bio onako nedovršen mnogo izvrgnut. Konačno je Savez 1933 god. voti-rao 129.000 Din za potpuno dovršenje i uredenje doma. Tom poslednjom po-moču dovršen je dom i adaptiran tako, da če on još uz neke manje troškove — u ime ko j ih je Kr. banska uprava votirala iz budžeta 1934/35 Din 30.000.— moči reprezentirati sav onaj veliki kapital, koji je u nj utrošen te osigurati svoju amortizaciju i eksi-stenciju. Sokolsko društvo neprestano je vodilo računa o prvobitno namenjenoj zadači doma, t. j. da on bude poslužio prvenstveno Sokolstvu, no uz to da bude otvoren svima društvima, koja budu htela saradivati sa Sokolom, koja žele u dom; da dom bude središte sveukupnog društvenog života ne samo Krapine, nego i celog Hrv. Zagorja. Sokolsko društvo nije nikada prestalo gledati u tom domu, iako je on bio u privatnim rukama, svoj dom, sagraden pod vodstvom bivšeg Hrv. Sokola rodoljubnim doprinosima svega gradanstva i sviju društava. Vodeno tim mislima, ono nije ništa propustilo a da u taj dom ne privede sva društva, več jc naprotiv uložilo največe napore da u teškim financijskim i ekonomskim a naročito upravo očajnim društvenim prilikama, pa i uz cenu nebratskog uzvračanja, taj dom pošto poto privede prvotno mu namenjenoj svrsi. Dosledno ovakvom gledanju, obratilo se je Sokolsko društvo pre clo-vršenja i adaptiranja doma, ostavlja-juči po strani materijalne interese, na Hrvatsko pevačko društvo »Zagorac«, Dobrovoljno vatrogasno društvo, Hrvatsko obrtno društvo »Gaj« i Čita-onicu, da se izjasne: žele li da se za njih u domu predvide društvene pro-storije i da li su spremni doprinositi izvesnu najamninu za amortizaciju u dom kao i kasnije u povodu ponovnog poziva nije u tom predmetu došlo do sporazuma, odnosno pokazao se kod svih društava desinteresement za dom. Pošto je Sokolsko društvo na taj način postalo posve slobodno i bez ikakvih moralnih obaveza prema bilo kojem društvu u svojim daljnjim ko-racima s obzirom na dovršenje doma — što je ono s jednom opširnom do-kumentarnom rezolucijom od 21 dec. 1932 br. 710 objavilo svim spomenutšm društvima — pristupilo je dovršenju doma tako, da on posluži s jednim delom sokolskim svrhama, a drugi da se učini rentabilnim, no tako, da indirektno odgovori kako sokolskim ciljevima tako i interesima mesta. Krapina je — sa 203 m nadmorske višine po svom teritorijalnom sme-štaju podno Brezovice i Strahinjščice u uskoj dolini Krapinice, okružena s gustim brežuljcima prekrasnih vidika sa svežim crnogoričnim parkovima i prirodnim lepotama, Starim gradom Ceha, Leha i Meha, tom kolevkom »sviju Slovena«, znamenitim Trško-vrškim prošteništem na železničkoj prugi 2 sata od Zagreba i 1 sat od Rogaške Slatine — prirodno izletište Zagreba, lečilište i letovalište za Strance. U zimsko doba pruža teren oko Krapine sve uvete za dobar, ugodan i mno-gostruki zimski šport. Prirodni je poziv Krapine i jedino u tom smeru bi se ona mogla razviti, da postane jedan turistički centar. Nažalost u Krapini pozvani malo na to misle, osim kratko-trajnog predratnog vremena, kacla jc bilo mnogo frekventirano lečilište no Knajpovom sistemu koje sada vodi dr. Mirko Crkvenac. Da Sokolsko društvo pomogne Krapini, da se ona u tom pogledu dig-nc; da i Sokolstvu taj na daleko po svojim prirodnim krasotama poznati kraj učini što lakše pristupačnim, stalo je pri dovršenju i adaptaciji doma Sokolsko društvo na stanovište, da deo doma s 15 soba učini rentabilnim na taj način, da ga uredi za Sokolski hotel. Sokolstvo če na taj način doči do vrlo podesnog mesta za držanje sokolskih tečajeva i škola. Doči če do jevtinog letovališta i lečilišta, jer če imati svoj dom i vlastiti hotel. Sokoli, koji budu tako ovamo dolazili, dače Krapini obeležje sokolskog i nacionalnog centra, a uz to če, uživajuči bla-godati tog doma i ne osečajuči pomoči ovom kraju, koji je daleko pasivniji i siromašniji nego je to i poznato. Luč nacionalne jugoslovenske ideje, koju je u Krapini prvi zapalio krapinski sin dr. Ljudevit Gaj, netiče i raspirivati u tom hramu Ljudevita Gaja brača Sokoli iz cele velike Jugoslavije. Spomenik Ljudevita Gaja, koji je ispod dleta vajara Rendiča hrvatski narod postavk) na trgu Krapine nem je i mrtav, »Sokolski dom Ljudevita Gaja« pak biče i ostače za sva vremena na taj način živ Gajev spomenik, koji <Šc ovom dobrom i; vernom a ugroženom Hrvatskom Zagorju neprestano i glasno propovedati velike ideje jedinstva. bratstva i ljubavi. . Ivan ISiler, Krapina. IZ teloveMčkdg SVETA POSLEDNJE PRIPREME ZA III RADNIČKU OLIMPIJADI! Za treču radničku Olimpijadu sve pripreme več su skoro privedene kraju. Sletište je več skoro potpuno ure-deno; biče nešto manje, nego 1932 god, prilikom svesokolskog sleta. Za publi-ku predvideno je 110.000 mesta. Do-sada prijave iznose 44.500 vežbača sviju kategorija, dakle uprkos krize, koju oseča najviše radnička klasa, punih 14.000 više, nego ih je nastupilo na po-slcdnjoj II radničkoj Olimpijadi. Da se omoguči učešče na sletu i nezaposlenim članovima, izdala je DTJ propagandne značke, za koje je prikupljeno preko 50.000 Kč. Pretsletski dani biče 30 juna i 1 jula, i to dani de-ce, dok glavni sletski dani počinju 4 jula. Program je sledeči: 5 jula pre podne: lakoatletska takmičenja članova i članica, takmičenja u igrama s loptom. takmičenja na spravama u višem odeljenju, otvorenje skautskog ta-borišta, pokusi za nastup skauta i skautkinja te lutkarsko takmičcnjc i početak šahovskog turnira; po podne nastuo skauta i skautkinja DTJ, nastup s posebnim tačkama IV, VI i IX okružja, nastup naraštajaca i naraštaj-ki te drugo izvodenje s lete k e scene. U petak 6 jula — pre podne: takmičenja naraštaja u lakoj atletici i u igrama s loptom, pokusi starijih vežbača, pokusi za zajednički nastup II, VIII i XI okružja i t. d.; po podne: nastup starijih vežbača sa štapovima, zajednički nastup II, VIII i XI okružja te posebni nastup XIII okružja, nastup ino-stranih gostiju, nastup biciklista i zajedničke proste vežbe članova i članica; uveče razne akademije i pozori-šte. U sobotu 7 jula — pre podne: pokusi i takmičenja u teškoj atletici; po podne završetak sviju takmičenja. U nedelju 8 jula pre podne velika povorka po ulicama Praga, a po podne: nastup članova, članica, inostranih gostiju, nemačkih radničkih turnera iz Ustječkog okružja te posebni nastup vojske i kao zaključak po četvrti put slctska scena. — Od inostranih gostiju prijavljene su delegacije iz Jugoslavije, Severne Amerike, Poljske, Švicarske, Danske, Engleske, Madžarske, Belgije, Litve, Francuske, Ru-munije. Palestine i Finske. TAKMIČENJA U »NEMAČKIM BOJNIM IGRAMA« U danima od 21 pa do 29 jula održavaju se u Norimberku u Nema-čkoj velika takmičenja pod nazivom »Dojče Kampfšpile«. Od telovežbačkih takmičenja treba spomenuti: dvana-esteroboj, peteroboj i dcveteroboj mu-ških, sedmeroboj, šesteroboj i četvero-boj žena. Svi takmičari moraju imati bar 19 godina i biti lekarski strogo pregledani. Takmičenja vršiče se u prostim vežbama, u vežbama na spravama i u lakoj atletici. Iz ovoga se vidi, ko-liku važnost polaže nemačka vlada na telovežbu. OBA VEZNO FIZIČKO VASPITA-NJE NA NEMAČKIM VISOKIM ŠKOLAMA Nedavno izišla je ministarska na-redba, prema kojoj su dužni slušaoci visokih škola da bar tri semestra redovno posečuju i telovežbu, i to naj-manje dva puta nedeljno po dva sata svega dakle 4 sata nedeljno. U nastavni plan obaveznog fizičkog vaspi-tanja spadaju: laka atletika, igre, proste vežbe, vežbe na spravama, pliva-nje, borenje, a za studentice još i ritmika. Posečivanje propisanih časova beležiče se i u indeks. Jesam li poslao preiplalu 9 za sokolske lislove % kronika 30 godišnjica smrti A. Kocora, prvog lužičko-srpskog komponista. Krajem maja proteklo je 30 godina od smrti Augusta Kocora, prvog lužičko-srpskog komponiste, koji je doduše u širem muzičkom svetu bio vrlo malo poznat, ali je za lužičko-srpski narod hnao sljčno značenje, kao Smetana za K-oc°r rodio se 3 decembra 182- u Zahorju, kraj Budišina. Več kao mlad dečko pokazivao je osobiti talenat za muziku, koju je učio u Bu-dišinu. Godine 1852 postavljen je za učitelja i organistu u Ketlicama, gde je razvio svoje velike sposobnosti kao horovođa a i komponista. Več u svo-Joj 25 godim, dakle na početku svoje kompozitorske karijere, bio je svestan svoje nacionalne misije, pa je tako po-stavio svom radu čvrst cilj. On je tvo-rac lužlčko-srpske muzičke umetnosti, a i njen prvi pretstavnik. On je i osni-vač lužičko-srpskih pevačkih festivala, koji su održavani počem od 1845 go-dine dalje pa do zadnjih godina. Prve 23 priredbe vodft) je lično. Time je po-dizao narodnu svest I.užičana i svratio na svoj narod pozornost i ostalih slovenskih i neslovenkih naroda. Pored mnogih oratorija i drugih svetovnih veeih kompozicija (»Srpska svadba«, »Žetva«, »Proleče«, »Jesen«, »Zvoni mir«, »Vodenjak«, »Srpski rekvijem« te opere »Jakub i Kata« i t. d.), kom-ponovao je u duhu narodne pesme još 67 manjih pesama. Umro je god. 1904 19 maja u 82 godini života. 40 godišnjica smrti Mihajla Horni- ka. Ove godine minulo je 40 godina od smrti Mihajla Hornika, jednog od naj-odličnijih lužičko-srpskih narodnih voditelja i pisaca. M. Hornik je bio kanonik u Budišinu, gde je i sahranjen. Roden je u selu Vorkleci i kao mnogi ^eljački sinovi postao je i on svečenik. Več kao mladi oduševljeni nacionalista stupa u narodne redove i skoro postaje jedan od najuticajnih nacionalnih voditelja svog naroda, kome je i pisanom rečju dao mnogih lepih knjiga. Zahvalna lužičko-srpska omladina podigla je svom uzoru na rodnoj kuči spomen-ploču. Šteta je samo, što još nema is-crpive monografije o ovorn velikom Lužičaninu. 50 godišnjica smrti Vaclava Bene-ša-Tršebickog. Dne 20 juna 1884 umro u Marijanskim Laznjima na sušici Vaclav Beneš Tršebicki, osnivač mo-dernog češkog istorijskog romana i prethodrtik velikog češkog pisca isto-rijskih romana i priča Alojzija Jiraska. Pokojni Tršebicki spada još i danas medu najpopularnije i najčitanije češke pisce. Njegov literarni rad je rad na nacionalnom preporodu, prosvečivanju svog naroda i na ojačanju narodne sve-sti. Njegovo pravo ime je Vaclav Beneš, a pridevak Tršebicki uzeo je po svom rodnom selu Tršebice, gde se ro-dio 24 februara 1849 god. V. Beneš Tršebicki posvetio se svečeničkom zvanju i bio je kroz čitav svoj život ideal plemenitog svečenika, narodnog vode i buditelja. Bio je sentimentalan i melanholičan, pa su takva i njegova dela, kojima nedostaje epske širine i realistike Jiraskovih romana. Njegovi radovi izišli su u 16 knjiga, dok su njegovi spisi za decu otštampani zasebno. Od veeih istorijskih romana valja spo-inenuti »Kraljiču Dagmar«, »U zori ka-leža«. 150 godišnjica roden ja _ U rbana Jarnika — narodnog buditelja_ koru-škib Slovenaca. Dne 10 maja 1784 ro-dio se u selu Potok kod Sv. Stefana u Ziljskoj dolini Urban Jarnik, koji je bio u Koruškoj učitelj čitavoj generaciji slovenačke inteligencije. On je slo-venskom svetu otkrio Slovence u Koruškoj u svojim spisima i naučnim ra-dovima. Njega se može smatrati prvim istraživačem istorije koruških Slovenaca i koruških slovenačkih dijalekata. On je nadalje napisao prvu slovena-čku priču za decu, iz koje je onda crpio veliki slovenački pisac i narodni prosvetitelj biskup dr. Anton Martin Slomšek. Napisao je takoder i odličnu dijalektološku raspravu, koja je bila osnova kasnijim raspravama o slove-načkom jeziku. Urban Jarnik bio je Župa Banja CuKa B1HAĆ. — 10 juna održan je u Bihaču prvi sokolski slet društava Bihač i Ličko Petrovo Selo, te Sokolskih četa Gata-llidža, Izačič, Lipa, Golubič, Ripač, Pritoka, Založje i Žegar. Grad je bio okičen. Več u 7 sati ujutru u grad su po-čele pristizati sokolske čete pod zastavama. Zbor svih sokolskih četa bio je na Preradovičevu trgu, gde se izvršilo postrojenje po četama od 202 člana, a zatim je svečana povorka pošla k slavoluku na Gvozdenom mostu. Tu se nalazio upravni odbor s mnogim članovima svih društava i sva muška i ženska deca u svečanoj po-vorci sa zastavicama. Brat Fragner, starešina, pozdravio je toplim i odu-šcvljenim govorom povorku, koja zatim na čelu s matičnim društvom i školskom decom odlazi u gradsku školu, gde su bile smeštene sve čete. U 9 sati vršeni su pokusi, a u 11 sati iz Žegarske aleje krenula se svečana povorka s glazbom 55 peš. puka. U povorci je bilo 699 Sokola svili kategorija. Povorka je krenula na sletište gde je bilo sokolsko zborovanje. Pozdrav starešine i načelnika grada Luke odlučan protivnik nasilne germanizacije, pa su njegove naučne rasprave o tome još i danas aktuelne. Osnovao je naučni list (pisan nemački) »Carin-thia«, u kome je objavljivao svoje ra-dove. Ovaj list izlazi još i danas, več 120 god., ali je prešao potpuno u ger-manizatorni smer. Prof. Urban Jarnik bio je i oduševljen Ilir, pa je imao velikog utica j a na poznate pisce i koruške narodne radnike Matiju Majar-Ziljskog i Andriju x\jnšpilera. Umro je pre 90 godina, na dan 12 juna, u Blatogradu nad Vrbskim Jezerom, gde je bio pu-nih 12 godina župnik. Može se reči, da se bez Urbana Jarnika ne bi nikada bio tako lepo i jako razvio kulturni i politički život koruških Slovenaca, kako se je razvio baš pod uticajem njegovih dela i nastojanja. 80 godišnjica Nikolaja Aleksan-droviča Morozova. Ovih dana navršio je 80 godina svog plodnog života po-svečenog nauči, Nikolaj Aleksandro-vič Morozov, čuveni ruski nauonik i revolucionar, danas direktor biološkog instituta u Moskvi i član ruske akademije nauka. Kao študent več Morozov je pripadao revolucionarima, pa je bio dva puta zatvoren. Ali i u tamnici on je studirao. U tamnici nisu mu dozvo-lili da radi u kemijskom laboratoriju, niti pak da bi ikome predao svoje ra-dove na ocenu. Tek kada je pušten iz zatočenja mogao je da svoje epohalna delo »Periodički sistem sastava materije« preda na ocenu največem ru-skom kemičaru svetskog glasa Mende-lejevu, koji ga je odlično ocenio. U za-točenju, gde se nalazio od god. 1882 pa sve do 1905, napisao je oko 20 na-učnih radova. Osobito su uspeli njegovi radovi na polju astronomije, pa je nakon što je izišao iz tamnice bio izabran-za člana Francuskog astronom-skog društva i Britanske astronomske asociacije. U čitavom kulturnom svetu poznato je njegovo delo, kojim tumači s astronomskog gledišta Apokalipsu. Bio je pored toga još i pesnik, odličan matematičar, biolog i hemičar. Sada baš izlazi osma knjiga njegovog velikog istorijskog rada »Hristoj«. Razne kulturne vesti. Lenjinova biblioteka u Moskvi, bivša biblioteka Rumjancevog muzeja, broji danas oko 5 milijuna knjiga te spada medu naj-veče biblioteke sveta. U ovoj biblio-teci sakupljene su knjige iz raznih bivših privatnih biblioteka ruskih plemiča i ruskog dvora, a vlada je dokupila još i oko pola milijuna knjiga raznih jezika. Biblioteka je pretplačena na 1500 stranih revija i časopisa. Ovih dana minulo je 70 godina od smrti češkog pisca i velikog »Slavja-na« Prokopa Hoholouška. U svojim spisima Hoholoušek je obradivao s velikom ljubavlju motive iz poljske, bu-garske i srpske istorije. U Dubrovniku živi i radi več od 1926 čuveni poljski komponista Ludo-mir Rogovski, koji je rodom iz Lublina. Sada vodi srpsko pevačko društvo »Sloga«, što mu je dalo prilike, da se pobliže upozna s našom pesmom i pravoslavnim crkvenim pevanjem, pa je več komponovao za mešoviti hor »Blagodarenje«, »Liturgiju Sv. Jovana Zlatoustog« i više božičnih te uskrš-njih pesama. Od njegovih velikih kom-pozija poznate su u Poljskoj, a i u drugim zemljama, opere »Tamara«, »On-dine«, baleti: »Bajka« i »Kupala«, or-hestralna svita »Vilafranka« i t. d. Stu-dirajuči naš folklOr zalazi u njegovu dubinu pa komponira »Čudo sv. Vlaha« i operu »Kraljevič Marko». Beronje, bio je burno pozdravljen, a zatim se dugo klicalo Kralju, Otadžbi-ni i Sokolstvu i starešini N j. V. Prestolonasledniku Petru. Povorka se zatim vratila natrag u gradsku školu, pračena toplim pozdravima gradan-stva. U 1 sat posle podne prireden je ručak svim četama i društvima u Grad-skoj školi, a u 2 sata održala sc 11 za-jednička sednica matičnog društva i svih sokolskih četa, na kojoj je pretresen rad sokolskih četa prema ranije utvrdenom programu. Na istoj je jed-noglasno zaključeno, da se do 1 novembra 1934 g. prirede utakmice iz-medu sokolskih četa: koje čc dotle okrečiti najviše kuča i gospodarskih zgrada, urediti dubrišta, postaviti po kučama pljuvaonice i sl. Najbolja četa dobiče nagradu. U 3 sata sva društva i čete, postro-jene u dvorištu Gradske škole, s mu-zikom na čelu odlazc na sletište, gde je govorio br. Fragner. Posle 3 sata počeo je nastup sokolskih četa i društava i njihove vežbe ovim redom: 1) Proste vežbe sa štapovima (30 mu-ške dece matičnog društva). 2) Proste vežbe (39 muške dece Bihač). 3) Proste vežbe (ženska deca matičnog društva Bihač). 4) Proste vežbe za sara- jevski slet (14 naraštajki mat. dr. Bihač). 5) Proste vežbe (24 m. i ž. dece Sok. društva Ličko Petrovo Selo). 6) Proste vežbe (m. i ž. deca matic, društva). 7) Proste vežbe sa štapovima za sarajevski slet (14 starije brače mat. društva). 8) Proste vežbe za sarajevski slet (82 m. dece mat. društva i Sok. čete Ripač). 9) Proste vežbe za sarajevski slet (23 člana mat. društva Bihač i Ličko Petrovo Selo). 10) Proste vežbe za sarajevski slet (23 člana mat. društva i Bos. Krupe). 11) Proste vežbe (15 ženske dece mat. društva Bihač). 12) Proste vežbe za sarajevski slet (153 člana sokolskih četa). 13) Vežbe na razboju i preči (13 članova mat. društva Bihač i Bos. Krupe). 14) Vežbe s puškama (izvodila četa 55 peš. puka). 15) Vežbe s kosama i grablja-ma (32 m. i ž. dece Sok. čete Ripač). 16) Inicijal Nj. V. Kralja s krunom i piramidom uz deklamovanje pesmej »Budimo Sokoli!« (Izvodili vojnici 55 p. puka). Svega je nastupilo 722 člana vež-bača, a prisustvovalo je preko 4000 gledalaca, koji su burno aplaudirali i oduševljeno klicali pojedinim kategorijama. Na večer je prireden koncerat u prostorijama hotela Bosna, koji je bio odlično posečen. Manifestacije Nj. V. Kralju, Jugoslaviji i Sokolstvu i burni usklici popratili su cco program. Nato je bila zabava. Dr. J. K. LIČKO PETROVO SELO. — Sokolsko društvo u Ličkom Petrovom Selu održalo je dana 17 juna 1934 svo-ju prvu javnu vežbu, uz sudelovanje Sokolskog društva Bihač i četa Žegar i Izačič. Vežba je uspela iznad svakog očekivanja. U 10 sati do podne bio je svečani doček bratskog Sok. društva Bihač i br. čete Izačič. Pred bratskim Sokolskim društvom Bihač išao je brat za-stavnik na konju dok su naša muška deca činila špalir te nakon bratskog pozdrava i rukovanja brat starešina Svjetlica Simo pozdravio je braču bi-hačane i zahvalio im na njihovoj brat-skoj ljubavi, zatim su se svi svrstali u povorku te je povorka uz sviranje sokolskog marša po našem tambura-škom zboru, koji je vrlo dobro izvež-bao brat Vujatovič produžila natrag u Ličko Petrovo Selo te je ova impozantna povorka produžila dalje napra-ma Priboju 1 km, a potom se vratila na trg. Celim putem kuda je povorka pro-lazila, oduševljeni narod iskitio je svoje domove državnim zastavama, čili-mima i cvečem te je oduševljeno po-zdravljao Sokole. Na trgu pozdravio je brat starešina našu braču iz Bihača i Izačiča, te nakon toga održao govor o Sokolstvu uz klicanjc_ Nj. Vel. Kralju i starešini Sokola Nj. Vis. Prestolonasledniku Petru, nakon čega je brat načelnik našega društva komandovao mirno, a tamburaški zbor otisvirao himnu. Iza ovoga bio je smeštaj bratskih društava i četa. U meduvremenu prispelo je izaslanstvo bratskog Sokolskog društva Rakovica. U 12 sati prireden je ručak svoj brači vežbačima Bihač i Izačič, iza ko-jih je- stigla i bratska četa iz Žegara, koja je također smeštena u osnovnoj školi i kojima je takoder prireden ručak. Iako je cele prošlc nedelje padala bez prestanka kiša, našem je društvu uspelo izvanredno lepo obaviti sve pri-preme za ovaj javni čas, te je za vremena priredilo teren i tribinu za goste. Samo vežbalište bilo je lepo iski-čeno i ogradeno sa zelenilom, a pri radu oko ovih priredaba uzelo je uče-čča sveukupno članstvo našega društva. Od 2 do 3 sata po podne izvršene Siu probno vežbe svekolikih vežbača pod komandom našega brata načelnika Muždeka Ilije. Za javnu vežbu vladalo je silno oduševljenje našo brače seljaka iz svih okolnih mesta te je na istu pohrlilo i staro i mlado, tako da su bila zastup-ljena sela Baljevac, Željava, Izačič, Va-ganac, Drežnik, Rakovica, Zaklopača, Rešetar, Arapov Dol, Priboj, Jezerce, Plitvička Jezera, Korenička Kapela i Korenica. Na vežbalištu je bilo preko 1500 samih seljaka. U 4 sata bio je javni nastup, nakon što je na početku vežbe bio nastup svekolikog člansttva svih kategorija vežbača na sletištu, održao je brat starešina Svjetlica pozdravni govor Kralju i starešini Sokola Kraljevine Jugoslavije Prestolonasledniku Petru. Vode vežbačih kategorija komandovali su »Mirno!«, tamburaški zbor otsvirao je himnu. Nakon svrše-nog govora bio je otstup svih kategorija s vežbališta. Iza toga nastupile su kategorije vežbača ovim redom: 1) Muška deca Sokolskog društva Bihač s prostim vežbama. 2) Muška deca Sok. čete Izačič s prostim vežbama sa štapovima. 3) Muška i ženska deca našeg društva s prostim skupnim vežbama. 4) Muška deca Sok. čete Izačič s piramidom. 5) Ženska deca našega društva s prostim vežbama. 6) Muška dcca našega društva takoder s prostim vežbama. 7) Članice našo s članicama Sok. društva Bihač s prostim vežbama. 8) Članovi Sok. društva Bihač s prostim vežbama u vežbačim odelima. 9) Članovi našega društva te članovi sokolskih četa s prostim vežbama za slet u Sarajevu. 10) Ženska deca našega društva s ven-čičima uz pevanje »Doline tutnje«. 11) Iza ovoga nastupili su članovi bratskog Sok. društva Bihač na spravama. Po svršetku nastupa tamburaški zbor i svi prisutni otpevali su i otsvi-rali »Oj Sloveni«. Takoder su izmedu ovih tačaka deklamovala školska deca. Sve vežbe izvedene su izvanredno lepo i skladno, tako da je prisutna cu-blika oduševljeno pozdravila sve kategorije vežbača. Svih vežbača nastupilo je 200’, od kojih samo bratsko Sok. društvo Bihač bilo je zastupljeno sa 70 vežbača i preko 30 članova nevežbača. Nakon svršenih vežbi ostali su svi prisutni na vežbalištu, gde su uz svir-ku tambura povedena narodna kola. Igranka je produžena sve do 9 sati na večer t. j. do samoga mraka, nakon, čega su gosti ispračeni od sviju naših Sokola otputovali oduševljeni i raz-dragani svojim kučama. RIPAČ. — Skoro osnovana sokolska četa u Ripču održala je dne 3 juna o. g. svoju I javnu vežbu uz učešče matičnog Sokolskog društva Bihač i Sokolskih četa Lipa, Pritoka, Golubič, Žegar i Založje. Ripač je toga dana imao svečan izgled, jer su mnoge kuče bile okičene jugoslov. zastavama, a u samo mesto slegao se je silan narod iz sviju okolnih sela. Pre pedne održa-na su takmičenja u prostim vežbama, bacanju kugle, skoku u dalj, skoku u vis i trčanju na 100 m. Prvo mesto za-uzela je takmičarska vrsta Sok. čete Rioač, II mesto Sok. četa Lipa, III mesto Pritoka. Pojedinci: I mesto br. Erič Sreten (Ripač), II mesto br. Anušič Ivica (Žegar), III mesto br. Puhača Milan (Lipa). Vežbu je otvorio u 16 sati lepim govorom starešina Sok. čete Ripač br. Mehmed Mujkič. Zatim je sledio> nastup pojedinih kategorija: 1) Proste vežbe za sar. slet (48 m. dece Sok. čete Ripač). 2) Proste vežbe sa štapovima (26 m. dece Sok. društva Bihač). 3) Proste vežbe (19 ž. dece Sok. čete Ripač). 4) Igre (26 m. dece Sok. društva Bihač). 5) Proste vežbe s kosama i grabljama (40 m. i ž. dece Sok. čete Ripač). 6) Proste vežbe za sar. slet (10 članova Sok. društva Bihač). 7) Vežbe na razboju (6 članova Sok. društva Bihač). 8) Proste vežbe za sar. slet (78 članova Sokolskih četa Ripač, Pritoka, Lipa, Založje i Žegar). Svega je nastupilo 253 vežbača. Posle nastupa starešina matičnog društva br. Fragner Ivan govorio je o značaju sok. ideje, a prosvetar br. Sekanina Dragutin o zublji zahvalnosti, kojom je upravo u to vreme na Oplencu upaljcn večni oganj blagoclarnosti Sokolstva Kralju Oslobodiocu. Vežbi je prisustvovalo preko 1500 lica i svi su bili oduševljeni izvodenjem programa. Naročito su burnim aplau-zom pozdravljene vežbe članova sokolskih četa i vežbe s kosama i grabljama m. i ž. dece Sok. čete Ripač. Na-veče je održana vrlo uspela sok. zabava. Župa Beograd DIVCI. — U Sokolskoj četi Divci održano je u nedelju, 10 o. m., predavanje o štetočinama na voču i borbi protiv istih. Predavanje je održao brat Mih. Jakovljevič, sreski poljoprivr. referent iz Valjeva. Ovo predavanje do-šlo je kao veoma potrebno i korisno, pošto je u tome kraju voče mnogo stradalo od gusenica i raznih drugih štetočina. Uskoro čo četa organizovati niz predavanja i kračih tečajeva, a iduče zime namerava održati jedan zimski poljoprivredni tečaj. Četa u Divcima učestvovače ovog leta na sletovima u Sarajevu i Zagrebu. Župa Celje BREŽICE. — Med brati Sokoli je nešteto Hrvatov in Slovencev, ki so bi- li žive priče nekdanjih narodnih bojev v Brežicah, ki so se odigravali ali v Narodnem domu, še živahnejše pa po brežiških ulicah. Nešteto narodnjakov hrani v svojem spominu dogodke, ki so se razvijali zlasti 14. avgusta 1904. ob priliki otvoritve Narodnega doma, razvitja prapora na Binkošti 1906. in zadnjega župnega zleta pred 20. leti v Brežicah. Vsi ti dogodki so bili prav burni. Na binkoštno nedeljo 1906. je zborovala Slovenska sokolska zveza v Brežicah. Drugi dan pa se je vršilo slavnostno razvitje društvenega prapora, ki mu je kumovala soproga prvega staroste ga. Marica dr. Stra-šek-ova. Na prapor so pripele trakove kumica, Srbski Sokol iz Zagreba, bizeljsko Slovenke, sevniške Slovenke in brežiško Slovenke. Politična oblast je ob tej priliki koncentrirala v Brežicah kompanijo vojakov-Bclgijcev iz Ljubljane, preko 60 orožnikov iz vseh vetrov Štajerske in policijo iz Celja in Celovca. Močan kordon oborožene sile je stražil Sokole, ki jih je bilo zbranih 400, med temi najmanj 150 iz Hrvat-ske. Zaradi nenavadne nevihte je morala odpasti javna telovadba in ljudska veselica. Da je prišlo ob tej priliki do raznih incidentov in pretepov, ' je umljivo. Vkljub preganjanju zavednih Slovencev, so bili ti časi vendar krasni-Med: Brežičani in Hrvati je vladal* bratska vzajemnost in bratska čiiw stva. Bratje Hrvati so prihajali v Brežice ob vsaki priliki, bodisi na javne nastope, ali pa na društvene prireditvei V bratskem sporazumu in medsebojnem navdušenju so potekali zlasti sestanki na Griču. Vse to je mogočno vplivalo na narodno probudo ljudstva, utrjevalo njega odporno silo, vzbujalo k narodni zavesti in gojilo ljubezen do rodne grude, ter utrjevalo Sokole v sokolski misiji. Vroča želja današnjih brežiških Sokolov pa je, da se vsi snidemo na proslavi dne 8. julija t. 1. na nekdaj tako vročih tleh v Brežicah, da dostojno proslavimo naš sokolski praznik i° da obudimo spomine na prošle narodne boje. DOL PRI HRASTNIKU — Ml*; dinski dan. Sokolsko društvo Dol P1-! Hrastniku je 10. t. m. slavilo svoj 10 letni jubilej, odkar se jo osamosvojilo in iz odseka Hrastniškega Sokola postalo društvo. Ves dan je bil namenjen proslavil dopoldan deci. Po zamisli in izvedb' br. prosvetarja Mahkote Milana je bila dečja proslava izvršena sledeče: Bratci iz Trbovelj in Hrastnika so poklonili Dolancem prav ličen prapor-ček in so ga v štafeti prinesli na D°*'. Če pomislimo, da je proga skrajno porna (3 km vzpetosti) je pač čas *6 minut rekorden za deco. Ob 9. uri je prikorakala za njin1 mogočna povorka dece iz Hrastnika in Trbovelj. Pred vasjo so čakali#do-mači in odkorakali z naraščajskim i11 dečjim praporom na čelu v vas. Imp°' zanten je bil pogled na povorko 500 mladcev. Ob 9. uri se je nato v šolsk* telovadnici vršila akademija s sledečim vzporedom: 1. Himna Sokoličev (zbor) . 2. Slovnostni govor in predaja prapora praporščaku (starešina). 3. Harmonikar iz Hrastnika (Sokolska)-Mala Sokoličica (deklamacija). 4. Deklamacija iz Hrastnika. Prizorček 1 10 letnico Sokola na Dolu (napisal br. Mahkota), izvajali Sokoliči, nato je zapel Čandrov zbor iz Hrastnika 3 krasne pesmi. Končno pa še telovadna skupina sedmorice iz »Bože pravde«-Nato je odšla deca k maši, zatem Pa k skupnem kosilu. — J. LIBOJE. — Prvi javni nastop na' šc sokolske čete združen s pešizletoifl sokolskega društva Celje, ki se je vršil na Telovo, je izpadel zelo častno-Vreme nam je bilo tokrat naklonjeno in privabilo je mnogo telovadcev iz sosednjih društev. Posebno v lepem številu pa so se odzvali Celjani, ki s0 prišli kar peš preko Košnice z godbo na čelu. Nastopili so vsi oddelki in so P°' kazali prvič v tem kraju trud in uspe*1 požrtvovalnega sokolskega dela. Slavnost je zaključila skupina sestavljen® iz oseb članov sokolske čete v Lib°". jah, ki je bila zelo posrečena. TRBOVLJE. — Rudarske Trbovlje so bile v soboto 2. in nedeljo junija pozorišče velikih manifestacij za narodno misel in sokolsko bratstvo- Že v soboto popoldne so zavihral6 skoro raz vseh hiš v dolini državne trobojnice Sokolstvu v pozdrav. Oj5 ‘A8. uri zvečer so se zbrali v sokol; skem domu številni člani v krojih, ki so s sokolsko godbo na čelu odkorakali pred dom br. Dežmana, enega najzaslužnejših ustanoviteljev trboveljskega Sokola, ki je pred 10. leti brezplačno odstopil trboveljskemu sokoW eno najlepših svojih parcel, kjer stoj1 danes ponosni sokolski dom. Da s.e mu skromno oddolžimo smo mu Prl' redili lepo podoknico. Sokolska godb® je br. Dežmanu zaigrala nekaj lepi*1 komadov, nakar sc je podala k br-Dežmanu deputacija Sokola, ki se m11 je ob 25 letnici ustanovitve odnosn® 10 letnici dograditve doma v lepih besedah zahvalila za njegov dar. °{' Dežman sc je ginjen, zahvalil, nakaf se je sokolsko članstvo z godbo P?” dalo nazaj v sokolski dom, kjer se Je vršil nato slavnostni občni zbor ob veliki udeležbi članstva. Slavnostni občni zbor je o tvoril® prav za prav sokolska godba s soko]' skim pozdravom, nato pa je pozdravi zbrane brate in sestre, zlasti pa odP°' slanca celjske sokolske župe br. Hraševca br. starosta Pleskovič, ki s je v lepih, patriotičnih besedah spotf' nil najvišjega sokolskega brata NJ' Vel. kralja Aleksandra, vrhovnega st?' rešine br. prestolonaslednika Petra 1 vzvišene kraljevske hiše, ki so jim nav' zoči v spontanem navdušenju zaklie^ krepak trikratni sokolski »Zdravo«-nadaljnjem se je predsedujoči star šina s pieteto spominjal tekom 25 1 umrlih članov, zlasti pa zaslužnega P vega staroste br. Antona PočivavsK ■ Sledil je slavnostni govor prosvetarJ br. inž. Štcfeta, ki je podal iz^r^a, zgodovino trboveljskega Sokola. tem je zastopnik celjske župe br. ' Ilrašovec izročil pozdrave celjske kolske župe, nakar je spregovoril kaj primernih besed še prvi tajnik . ustanovitelj učitelj br. Velka' ), Končno so bila prečitana imena ' ustanoviteljev Sokola ter došlc > ^ zdravne brzojavke in pisma raznih II ЦШН 2UPA DfLUSTAVAitETA ličnikov in bratskih društev, nakar jc n s sokolsko koračnico zaključen slavnostni občni zbor. l У nedeljo zjutraj je pričelo po trboveljski dolini živahno vrvenje. V mnogih oknih so se pojavile patriotič-nc slike, pred hišami pa so bila zasajena drevesca in slavoloki. Okrog 9. ure so se pričelo zgrinjati pred rudni-sium^ gasilskim domom močne sokolske cete. Posebno pozornost je vzbudil oddelek sokolske konjenice z lepo opremo in večji del v novih krojih. Z lakom ob 9. uri so dospeli novi od-terkr sokolskih gostov, nakar .se je ormirala impozantna povorka Sokol-] V\’i kakršne Trbovlje še niso vide-,e’ Na vsej dolgi poti od Vode do Lok [P tud'i v Trbovljah je delalo zastopnika Narodne lia 1ПС’ celisbc sokolske župe in ijub-Vo* . sokolske župe. V svojem go-j!u jc izrazil posebno veselje nad knlr, V°m, da so trboveljska narodno-ob -)lirno'Prosvetna društva poklonila v • letnici Sokolu za njegovo zasta-na Prc'kr**n trak, ki naj ostane več-r0 ,v.Cz.mcd Sokolstvom in vsemi na-Pimi društvi. Nato je v imenu vseh rodnih društev, ki so Sokolu poklo- 3 trak in to so: CMD, Rdeči križ, n 9. jugosl. sester. Jadranska straža, Cevnka.župa- ^lub koroških Sloven-B ’vPr-jcm, Pevsko društvo »Zvon«, cji . ° rudn, nameščencev, Organiza- * Jugosl, železničarjev in Narodno Vrh-OVDa zveza> spregovoril br. inž. klo1,C ^avck poudarjajoč pomen po-stra'1-Ve traku na sokolsko zastavo s stoj11- nar5>dnih društev. Nato je za-sj( Pnica Kola jugosl. sester sestra Lo-S(.va OVa Pripela trak na sokolsko za-So1- °]' nakar so čestitali trboveljskemu gov k 25 letnici v .imenu bana nje-Pu Z|?l°Pnik br. dr. Orožem, v imc-irrif^ kc župe br. dr. Hrašovcc in И0у.?т Narodne odbrane br. inž. Iva-,lc‘ Potom uvoda se je pričel javni kolskP vseb oddelkov Posavskega so-kazal .okrozia> ki je ponovno po- vz„ . Pri vseh nastopih, kolikega ba 2J11ega pomena je zdrava telovad-disc^ i”aa° mladino, ki se ne navadi le debii ne*’ ,k’ ic danes vsakomur po-on, a °lj nego kedajkoli, marveč si tudi duha. Župa Cetinje ž CETINJE. _ Iz župe. Kako ova i p a ln)a veliki broj sokolskih četa, a Se ,s°kolskoj organizaciji predvidaju je j za S0|k- oetc pri župama, to s°koleiri naa°j župi osnovan otsek za Dedi/, na čelu s br. Četkom Clatl,'c!n' naoclnikom sreza cetinjskog. Vl su braea: dr. Marčič Anto, ka Ml-ima.j.or- kao potpretsednik otsc-olsnov /^ Aleksandar, kao tajnik, i Upr„ 1 Ouro Slapničar, načelnik ban. LjfiuK-’ "-rsto Grujičič. učitelj, i Kosta sutlo, tehničar. seka^aa’- konstituirajuea, scdnica ot- j°j ; rzfda se na 12 juna t. g. na ko- dinu t Jnvrdcn plan rada za ovu go- U toku prvc!m rodu odlučeno je, da se vođc s< .at!diuc °drži jedan tečaj za Uana ° oeta, koji bi trajao mesec Povrh,? ,mao bi se održati u mesecu v'-nibru ao,i„ i. . i. „ . ________• u toku" prv koje imaju čete ispu-soknlui- SC- ^eta odobri i prizna 1sl°v je4t- U Jodinicu. Kao najglavniji ?e oeta d Lrfiranju Prostorije gde okan Кгл- J, uPOvo — sedniee; po--d koiih m olanova j to najmanjc 20 t1’ oeta so /ra,U Polovina vežba-°rtnuiarim„ °rl s.9akdeti s propisnim ^drriinistra,.:1 1 кп1'бата za vodenje У Pa tcčaiif,’ lrl0r-a s® °kavezati, da koslati naimJC; Je zupa Prireduje, y.,Pribavit? nmC u° с1Уа .^оозЈЈпка; da edu: »Putov ,C ПЈ‘9С u Prvom Pr.°svetu« j r n 1, ciljevc«, »Sokolsku jer su tn • 1 ”S°kolski glas- a 8°kolskr> r? najP,otl'obnija sredstva ko Prosvecivanje. U poljo- privrednom pogledu rešeno je, da se kod svakog društva osnuju poljopri-vredni odbori, koji bi imali da vode brigu o unapredenju sela u privrednom pogledu. Otsek je rešio da na poljo-privrednim izložbama, koje če Banska uprava održati sredinom ovoga meseca u srezovima: boko-kotorskom, šavni-čkom, studeničkom i beranskom, uzmu učešča i članovi sokolskih četa na ko-jima i Sokoli mogu izlagati poljopri-vredne proizvode. Sem ovih zaključa-ka, otsek jc stvorio plan za prosvetni, tehnički i zdravstveni rad na selu. — A. M. CETINJE. — Dana 3 juna t. g. priredilo je br. Sokolsko društvo Tivat javni čas, koji je dobro uspeo. Sokolsko društvo Cetinje je pripomoglo ovome br. društvu u nekoliko da njihov javni čas dobro uspije. Naše društvo je uzelo učešča na ovom javnom času s 10 naraštajaca, 8 naraštajki, 8 članova i 4 članice. Tako isto je času prisustvovao veči broj nevežbača sa starešinstvom uprave našeg društva. Br. Sokolsko društvo Tivat zadu-žilo je naše društvo sa svojim učeščem na našem javnom času održanom 21 maja t. g. s večim brojem naraštaja i članstva, to je naše društvo povelo na niihov javni čas odabranijc vežbače. — A. M. Župa Kragujevac KRUŠEVAC. — Kruševačko Sokolsko društvo sa svojim članstvom i članovima svojih deset četa priredilo je 10 o. m. posle podne svoj prvi javni čas u ovoj godini na terenu stadiona SK »Car Lazar«. Iz sokolskog doma pošla je impozantna povorka Sokola na čelu sa za-stavom matičnog društva Kruševac i svih sokolskih četa. Dugu kolonu naših Sokola pratila je vojna muzika 47 p. puka svima glavnim ulicama grada. Gradanstvo je sa zadovoljstvom pos-matralo ovu povorku i divilo se snazi, zdravlju, vedrini i disciplini naših Sokola. U 5 časova na trubni znak načelnika društva 'br. Doke Manojloviča, otpočeo je nastup svih vrsta Sokola matičnog društva i četa. Izvedene su u prvom redu vežbe za sarajevski i zagrebački slet. Sve grupe su od broj-nih gledalaca srdačno pozdravljene, ali je bura oduševljena izazvala pojava vežbača sokolskih četa, koji su zna-lački izveli svoju vežbu za sarajevski slet. Za njima se istakla grupa članova vežbača svojom simboličkom vež-bom za sarajevski slet. Do sada kru-ševački Soko nije imao ovoliki broj članova vežbača. Zahvaljujuči sokolsko j ideji, koja je duboko ušla u trgo-vačku i zanatlijsko-radničku omladinu zabeležen je veliki prirast članova vežbača. Na kraju je objavljeno štafetno tičanje naraštajaca Obiličeva i Kru-ševca, a za pehar br. dr. Tihomira Pro-tiča, prosvetara matičnog društva Kru-ševac. Za 1 sekundu pobedila je štafeta Obilieevo i osvojila ovaj skupo-ceni pehar u trajnu svojinu (u četiri godišnjem takmičenju ekipa Obiliče-vo dobila je, odnosno pobedila 3 puta) koja je prešla 4 X 80 metara za 29 sekundi. Ovaj prvi nastup u ovoj sezoni kruševačkog Sokola i njegovih četa, kojih imade na broju deset, sa svima grupama uspeo jc i moralno i mate-rijalno. Mnogobrojna publika je pozdravila oduševljeno nastup s-snli odc-Ijenja. Ovim nastupom još jedanput je posvedočeno da naše Sokolsko društvo u svome radu ima puno uspeha. SVILAJNAC. — Svilajnac jc na dan 3 juna imao jednu vrlo lepu i ret-ku svečanost. Na veoma svečan način, uz učešee mnogobrojnih gostiju sa strane i pripadnika svih Sokola, Sokolsko društvo Svilajnac proslavilo je dvadesetpetogodišnjicu svoga rada i razvijanja sokolske zastave, koju je društvu podarila Ženska podružina iz Svilajnca, a kojoj je kumovao br. Laza Radivojcvič, ministar na raspolo-ženju. Još od 2 juna varoš jc dobila svečan izglcd. Državne zastave su bile istaknute, ulice i zgrade okičenc zelenilom. Podignuti su mnogi slavoluci sa raznim sokolskim natpisima. Na ovu svečanost došli su: izaslanik Nj. Vel. Kralja i Prestolonaslednika Petra, konjički pukovnik iz Smederevske Palan-ke br. Ilija Sretkov, izaslanik episko-pa braničevskog dra Jovana br. Pavle Lukič, sreski namesnik, izaslanik bana Moravske banovine br. Milan Stojadi-novie, načelnik prosvetnog odeljcnja iz Niša, izaslanik Sokolske župe Kragujevac, potstarešina župe br. Franja Zajc i mnogi drugi. Povorka kroz varoš krenula je od osnovne škole, prošla kroz glavne ulice do Ragedičkc škole, gde su četiri narastajke primile zastavu, zatim su s vi krenuli u sabornu crkvu, pa se potom povorka krenula k spomeniku pa-lim borcima џ minulim ratovima, gde je izvršeno osvečenje zastave. Pošto su izaslanici zauzeli mesta na tribini, pristupljeno je osvečenju zastave. Osvečenje zastave izvršio je g. Pavle Lukič sa sveštenikom g. 'Petrom Ž. Petrovičem. Po izvršenom osvečenju zastave pretsednica ženske podružine s. Jevrosima Lukič, prišla je sreskom namesniku, razvila zastavu i predala je starešini Sokola br. Jovanu Draško-ciju uz nekoliko prigodnih reči. Potom je kum zastave br. Laza Radivojevič prišao i privezao svoju traku na zasta- vi uz nekoliko oduševljemh reči. U ime Sokola odgovorio je starešina društva br. Jovan Draškoci re-čima zahvalnosti darodavkama i ku-mu zastave. Veliča rad Sokola i obe-čaje sve požrtvovniji rad u budučno-sti. Posle ovog čina starešina je zastavu predao zastavniku br. Miloradu Milosavljeviču. Preda ju zastave izvršio je uz prigodan govor. Zastavnik br. Milosavljevič primivši zastavu, zahva- lio se starešini cbeeavši da če zastavu čuvati i pod njom skupljati i voditi sve Sokole širom cele Jugoslavije. Poslednji govornik br. dr. Tihomir Popovič, delegat Sokolskog društva iz Kru-ševca, održao je lep govor. Posle iz-Vršenog osvečenja zastave, izaslanik Nj. Vel. Kralja i Prestolonaslednika prišao je zastavi i ukucao zlatan čavlič Nj. Vel. i Prestolonaslednika Petra. Za ovim prikucali su zlatne čavliče: potstarešina župe br. Zajc, kao dar župe, br. Mihajlo Milenkovič, kao dar op-štine Svilajnac, s. Lalkovič, kao dar društva »Sv. Jele«, br. Petrovič, kao dar tvornice obuča »Bata« Borovo. Ta-koder je kum zastave br. Laza Radivojcvič prikucao svoj čavlič. Posle ove izvršene svečanosti povorka je došla do gimnazije, gde je starešina otvorio svečanu sednicu dvadesetpetogodišnji-ce sokolskog rada u Svilajncu. U svom izveštaju izneo je celokupni istorijat društva od njegovog postanka do da-nas. Na kraju svečanosti upučeni su pozdravni brzojavi Nj. Vel. Kralju i Prestolonasledniku, starešinstvu Sokola i Sokolskoj župi Kragujevac. U podne je u hotelu »Takovo« prireden gostima banket, na kome je govorilo više govornika kličuči Nj. Vel. Kralju i Njegovom Domu. Za sve vreme svirala je sokolska muzika iz Seljskog Rudnika. Posle podne u »Bojači« prireden je javan čas na kome su uzeli učešča Sokoli iz Svilajnca, Cuprijc kao i Sokolske čete iz Raonde, Subotice, Medvede, Novog Adžibegovca, Markovca i drugih sela. U veče u hotelu »Takovo« priredena je akademija. Akademija je bila odlično posečena. Ovom prilikam treba istači tačku naraštaja Sok. društva Svilajnac »Oslobode.nje Istre«, članovi Sokolskog društva Ja-godina »Skupine«, članice Sokol, društva Čuprija »Pozdrav zastavi« i dve tačke Sokolske čete sela Raonde. S. M. Župa Kranj JESENICE. — Proslava 30 letnice društva. Sokolsko društvo Jesenice je v soboto in v nedeljo 9. in 10. junija praznovalo na zelo lep način 30 letnico svojega obstoja. V soboto zvečer se je vršila po mestu baklada, ki so se je udeležili člani v kroju in v civilu ter članice, moški in ženski naraščaj, kakor tudi gasilci z Jesenic, Hrušice, Save in Javornika. Na čelu sprevoda je igrala sokolska godba. Mesto je bilo v zastavah, okna mnogih hiš pa so bila lepo razsvetljena. Ob 21.30 se je vršila v nabito polni sokolski dvorani slavnostna akademija. Nastopili so člani, članice, moški in ženski naraščaj ter ženska deca z izbranimi točkami. Izmed vseh točk sta bili majlepši desetorica članov z skupinskimi vajami in sedmorica z slikovitimi skupinami in simboličnimi plesi. Višek sporeda, pa je bil nastop savezne tekmovalne vrste, ki je nastopila z vajami na konju na šij z ročaji, na bradlji in drogu. Višek izvežbano-sti pa so pokazali na drogu, na katerem so izvajali vrhunske sestave z vratolomnimi seskoki z vso lahkoto in eleganco. Za vaje težke in brezhibno izvedene sestave so želi viharne ovacije občinstva. Vrsto je vodil brat Stane Derganc v njej pa so bili bratje: Gregorka Boris, Zupančič Neli, Potokar Milan. Vadnov Jože, Forte Miro in domačin Pristov Janko. Na zbrano občinstvo so napravili najboljši vtis. V imenu društva se jim je zahvalil starešina društva brat dr. Gbersnel Maks. V nedeljo dopoldne se je vršila tekma v odbojki med brati z Jesenic in Koroške Bele - Javornika, v kateri so zmagali z veliko razliko bratje z Koroške Bele-Javornika. Ob 11. uri se je vršila tekma vrst v štafetnem teku skozi mesto. Zmagala je četvorica »Bratstva«, II mesto Sokol Koroška Bela-Javornik, III., IV. in V mesto pa Sokol Jesenice. Istočasno se je poklonila deputacija članov in članic pokojnim članom in članicam na pokopališču, kjer je položila venec na grob prvega starešine brata Humra, za vse ki uživajo večni sen na domačem in tujih pokopališčih. Spominu pokojnih so sc obdolžili z dveminutnim molkom, godba na pihala >pa je zaigrala koral. Ob 11.30 se je vršil na Trgu kralja Aleksandra promenadni koncert sokolske godbe,^ ki je privabil velike množice meščanstva. Popoldne ob 15.30 pa se je vršila javna telovadba, pri kateri je nastopilo okrog 500 članstva, naraščaja in dece z prostimi vajami. Na orodju je nastopilo 5 vrst, in sicer 3 vrste članov, 1 vrsta članic in 1 vrsta moškega naraščaja. Na telovadišče so prikorakali vsi oddelki članstva, naraščaja in dece z sokolskimi prapori na čelu, nakar je starešina brat dr. Obersnel orisal zgodovino društva in sporočil pozdrave visokemu kraljevskemu domu. Zastopnik br. bana banski inšpektor br. dr. Guštin je sporočil pozdrave in čestitke br. bana, v imenu občine pa predsednik mr. phr. Jože Žabkar. Župni starešina brat Špicar je sporočil pozdrave in čestitke brata Gangla, nakar je v lepih besedah orisal zgodovino društva in težke borbe članstva z nasprotniki sokolstva. Lep govor je imel tudi prvi vaditelj društva brat Bojan Drenik, v katerem se je spominjal lepih dni, ki jih je preživel med vztrajnimi telovadci pred 30. leti na Jesenicah. Tako je Sokolsko društvo Jesenice, na najlepši način praznovalo 30 letnico svojega obstoja v svoji polni moči in čilosti. Preživelo je lepa otroška in mladeniška leta in koraka v polni moški dobi delu in morda tudi težkim bojem nasproti. Toda vztrajnost, trdna volja, trma in pravi sokolski idealizem članstva mora pregaziti vse ovire, ki so sokolskim ciljem na poti. M. S. Župa Ljubljana CERKNICA. — 25 letnica društva. Zlet obmejnega sokol, okrožja. Cerknica sc je svečano odela za pomembno slavlje svojega matičnega društva. V priznanje društvu je okrožno načelništvo določilo Cerknico za kraj svojega zleta dne 10. t. m. V nedeljo ob 7. uri so se začele okrožne tekme. Tekem se je udeležilo 5 vrst iz 4 društev. Tekmovali so s prosto vajo (ki jo je morala vrsta sama sestaviti in s čimer je podana nova smer v tekmovanju s prostimi vajami) na drogu, na bradlji, preskoku čez kozo in vrvico ter teku na 500 m. Uspeh tekem je sledeč: (vrst) 1. Cerknica 1884 točk ali 89.7 %, 2. Borovnica 1821 točk ali 86.7%, 3. Rakek 1810 točk ali 86.2%; pri posameznikih: 1. Franc Lado, Borovnica, 486 točk; 2. Kristan Jože (starosta društva!) Cerknica, 473 točk in 3. Hladnik Dalibor, Dol. Logatec, 467 točk. Tekme so se izvršile v popolnem redu. Tekmovalce in vse ostale telovadeče je opozoriti na pravilnejšo in lepšo držo telesa. Po tekmah so se izvršile skušnje za popoldansko javno telovadbo. Med odmori, ki jih je bilo dovolj, bi morali vodniki oddelkov odstraniti vse tiste, ki niso znali vaj. Radi dežja, ki je ponagajal v popoldanskih urah se je z zakasnitvijo pričela oficielna proslava društvene 25 letnice. V nabito napolnjeni telovadnici je otvoril starosta br. Kristan Jože proslavo s kratkim in jedrnatim nagovorom in predal besedo zastopniku odsotnega dr. Kramerja A., br. dr. Rapetu S., ki je pripel na prapor spominski trak, darilo brata dr. Kramerja. Za ljubljansko Sokolsko župo je čestital društvu br Flegar. Po tej kratki in prisrčni proslavi se je začela javna telovadba okrožja na za to prirejenem telovadišču. Prva je nastopila moška deca (25) s prostimi vajami ljublj. sok. okrožja in jih lepo in samozavestno odvežbala. Godba pa ni bila primerna za te vaje. Ženska deca (22) je nastopila s sarajevskimi prostimi vajami. Vaje in godba sta si v disharmoniji, a so deklice vseeno vaje prav dobro izvedle. Moški naraščaj (18) je skladno izvedel predpisane vaje. Čelni loki in krogi pa mu delajo preglavice. Ženski naraščaj (24) je izvedel sarajevske proste vaie prav dobro. Položaji gibov so prepovršno in nerazločno naučeni. Orodna telovadba je obsegala bradljo, drog in preskok čez kozo. Vsa tri orodja so zasedli člani. Nekateri so pokazali prav lepe sestave. Videl sem pa tudi take, ki so se ukvarjali, s stojo in veletočem običajne in osnovne »sklopke« pa niso znali. Člani (45) so nastopili s prostimi vajami za letošnja pokrajinska zleta prav dobro. Opažati pa je, da izginja razlika med koračnimi in nožnimi stojami, zaradi prepovršnega učenja. Članice (44) so bile najboljši nastopajoči oddelek, samo visoke pete so kazile telovadni kroj. Po javni telovadbi se je s telovadišča do sokolskega tloma razvila mogočna povorka s prapori na čelu. DOMŽALE. — V nedeljo 17. VI. so se vršile v Mengšu lahkoatletske tekme kamniškega okrožja. Tekmovanja so se udeležila le štiri društva; Kamnik, Ježica, Radomlje in Domžale. Izostala so štiri društva in ena četa. Zakaj? Številčna udeležba je bila zadovoljiva. Člani 27 (5 vrst), članice 14 (3 vrste) m. naraščaj 19 (4 vrste), ženski 19 (4 vrste) skupno 79 tekmovalcev. Rezultati so: člani 1. Domžale I. od dosegljivih “točk 64%. 2. Kamnik 63.7%. 3. Ježica 62.81%. 4. Radomlje 62.18%. 5. Domžale II 44.68%. Članice: 1. Domžale I. 97.91%. 2. Ježica 73.30%. 3. Domžale II. 71.66%. Moški naraščaj: 1. Ježica I. 77.81%. 2. Domžale 77.50%. 3. Ježica II. 62.81%. 4. Radomlje 57.50%. Ženski naraščaj: L Domžale 1. 84.16%, 2. Radomlje 71.25%. 3. Domžale II. 70.83%. Organizacija tekmovanja je bila dobra. Sistem pa so ml zdi zelo nepri-kladen gledo kvalifikacijo, S tem sLsto-mom ni popolnoma objektivno ocenjena zmožnost in uspeh tekmovalca! V bodoče se poslužujmo pravil mednarodnega tekmovanja. Župa Maribor SLOVENJGRADEC. — Lepo vreme, ki je v zadnjem hipu dne 10. junija t. 1. poslužilo Slovenjgradčanom, privabilo je dosti številno množico So kolov in prijateljev sokolstva v lepem Slovenjgradcu. Iz sosednih krajev se bili posebno številno zastopani gu štanjsko društvo, mladinski odsek u Št. lija pod Turjakom, Vuzenica in Dravograd. Nastop se je pričel s povorko skozi mesto, ki se je za vršila pred sokolskim domom z nagovorom brata staroste. Takoj po prihodu povorke na vež bališče, so nastopili po vrsti vsi od delki telovadečih od najmanjše dece do najstarejših članov. S prostimi va jami nastopilo je moške manjše dece 11, moške večje dece 24 (8 iz mladin skega odseka Št. Ilj), ženske dece 30 (14 iz mladinskega odseka Št. Ilj), moškega in ženskega naraščaja skupno 52, članov in članic skupno 34, starejših članov 20, pri orodni telovadbi 6 vrst (moški in ženski naraščaj, člani in članice ter ena vrsta starejših članov). Izvajanje prostih ter vaj na orodju je bilo povsem zadovoljujoče. Posebno dobro so izpadle skupne proste vaje članov in članic ter moškega in ženskega naraščaja in vaje članske vrste na drogu. Tudi starejše brate, ki so nastopili s prostimi vajami s pa licami, so gledalci navdušeno pozdravili, ne zgolj iz simpatije za številni oddelek, ampak tudi radi dobrega izvajanja. Na koncu sta še nastopila mešani moštvi članov in naraščajnikov v odbojki. Zmagala je slovenj g rajska vrsta. V zadovoljnem in dobrem razpoloženju pri dobri guštanjski godbi sc je razvila potem dostojna zabava. župa Mostar CAVTAT. — Koncerat umetnika Zamečnika u korist Sokola. Brača Česi svake godine u to večem broju dolaze na Jadran, da se u ovom našem a rado možemo kazati i njihovom moru okre-pc, osveže i nadahnu te ushitno pišu, stihovc slažu i melodije skladaju, tako tjnij°.v ' svcopštu tugu i du-bitkom j iznenadnim njegovim gu-u izdica- U umiranju večernjeg sunea, Zraka JU p®s'c^nJ'h njegovih sjajnih tužnp’ ,po^asnu vojničku paljbu, uz 5*еп u K!U i Ve muzikc lagano je spu-“ hladan grob. a mu jc slava i večan spomen! Župa Splii žja P^GIRaT. — Slet omiškog okru-na jj.razviče društvenog barjaka. Da-slet održan je u Dugomratu razvid sokolskog okružja uz jem ;E , r-iaka društva Dugirat, ko- tjleda iest? kilo najsvečanijeg iz-natni;iUkrašeno zastavama, pozdravim 40 elpU?av* osvetljeno naveče s preko y t/icnih žarulja. .Vec rann 11 iiiif/гул kolstv * Mirko Buič. Odziv So-man ostahh izletnika bio je ogro- biJ’ Mesto ' ' " Kraši a i •ični vatj_ gv rano u jutiro počeli su stiza-Osobif6 i * .društva našega okružja. Oj^ig ? ."rojan odziv bio je društva Je(Jinicl »anovac- Čim su stigle sve jutro ^ašeg okružja izvršena su u štva i x f ^ sat’ nateeanja dru- Sc*Plina a u raznim lakoatletskim di-г.0п, -a, kojima su rukovodili br. ^Psko'i ‘ ^r' ^rdojević, članovi p ^O. jc jav^-e °držanih nateeanja izvršen v^stvo1 p?kus svih kategorija pod ^Uzikp c1 i • Barišica a uz pratnju sati ~°kolskog društva Split. U 14 Je zbor svih kategorija za do- ček gostij u iz Splita. Trogira, Solina, Vranjic, Klisa i tl d. U 14 Vi sati uputila se sa sletišta, koje je bilo odlično uređeno na igra-lištu JSK »Orkan«, povorka pod glaz-bom na obalu da dočeka goste drugih bratskih društava. Tačno u 15Yi sati pristao je uz obalu izletnički parobrod »Rab«, gotovo prekrcan Sokolima i gradanstvom iz Splita, i otuda se svr-stala impozantna povorka, koja je pro-šla kroz mesto uz svirku narodnih i sokolskih koračnica, i nakon povratka svrstala *>e pred tvornicu, gde su odr-žani pozdravni govori. U to vreme sti-že i društvo Trogir s parobrodom »Kvarner«, a odmah iza njega društvo Solin, V ranjie i Klis s glazbom i lepim brojem članstva. Dugirat nije još video ovakovog sokolskog slavij a i ono ee ostati dugo u sečanju ovog kraja. Tada je saku pij eno Sokolstvo, pretstavnike vlasti i goste pozdravio lepim govorom br. Ivančevič, starešina društva. Iza njega govorio je br. Ga-tara iMilenko, društveni tajnik, eiji su zanosan govor slušatelji nagradili živim aplauzom. Tada se uputila ogromna povorka na sletište, gde je sledilo razviče barjaka uz javnu vežbu. Redom pod vodstvom svojih voda nastupa veliki broj (304) naših najmla-dih, sokolska deca, dečaei i devojčiee, koji svojim lepim i skladnim vežbama oduševljavaju gledaoee. Iza njih po prvi put u lepim narodnim nošnjama nastupa 11 članica Sokolske čete Jesenice, pa redom ženski naraštaj (48), mu-ški naraštaj (69). Tad dolazi 5 tačka: Blagoslov i razviče barjaka. Brat Ivančevič pretstavlja kuma br. dra M. Bu-iča, starešinu Sokolske župe Split1, koga prisutni pozdravljaju ogromnim oduševljenjem i pljeskanjem. Nakon što je starešina br. dr. Buič održao krasan, temperamentan govor, često pračen oduševljenim odobravanjem, privezuje na zastavu kumovsku traku, izvezenu svilom i obrubljenu zlatnim resama s natpisom na jednoj strani »Sokolu Dugirat« a na drugo j »Dr. Mirko Buič 10 VI 1934«. Uzima zastavu u svoje ruke i predaje je starešini društva bratu S. D. Ivančeviču toplim rečima. Brat Ivančevič primajuči zastavu iz ruku kuma br. dra Mirka Buiča na-glašava veliku radost, što ovu sokol-sku svetinju pod kojom če se okuplja-ti uvek nove i sveže snage, prima baš iz ruku prvog Sokola naše župe i na-šeg plavog Jadrana, uveravajuči ga, da če ovo društvo i dokazati kako je pot-puno zavredilo da njegovoj zastavi ku-muje baš dr. M. Buič. Na koncu svog govora br. Ivančevič izriče svesrdnu hvalu bratfu dru M. Buiču i pozdravlja ga s bratskim Zdravo! Zatim se okre-če i predaje barjak društvenom bar-jaktaru br. Leu Pavloviču rečima: Primi ovaj barjak našeg društva i nosi ga uvek visoka čela i neokaljana kroz sve bure, koje bi ga mogle stiči, na ponos i diku Sokolstva! Zdravo! Brat barjaktar uzimajuči barjak zavetuje se, da če ga uvek čista nositi visoko na ponos svog društva i. Sokolstva. Zatim mesni župnik Don Jure Na-ranča izvršuje crkvenu funkciju i bla-goslivlje društveni barjak, održavši tom prigodom nekoliko toplih reči. Za vreme ovog svečanog čina sva publika ustaje, dok su sve kategorije na sle-tištu u kolonama i stavu mirno. Pu-caju prangije a glazba svira državnu himnu. Posle obavljene posvete nastavljena je javna vežba, pa tada nastupaju 2 odeljenja na spravama: članstvo i mu ški naraštaj. Iza njih u velikom broju (90) u divnom redu i tišini nastupaju naše mlade seoske čete i vežbaju odlično svoje vežbe za Sarajevo i Zagreb, tako da su na publiku ostavili najbolji dojam. Starija brača čete Jesenice vežbaju s palicama, a posle njih članice (32) vežbaju vrlo lepo; kao poslednji nastupaju članovi, njih 80, od-nesavši pobedu nad’ svim drugim kategorijama, svojim efektnim i preciznim izvodenjem vežbi, pa ih je publika^ nagradila silnim pljeskom. Sve je vežbe pratila glazba bratskog društva Split. Uveče čitavo je mesto bilo u mo-ru svetla; iluminaeijom i vatrometom rukovodio je brat ing. L. Nonveiller na opče zadovoljstvo. Da če ovaj slet ovako uspeti i da če odaziv gostij u biti ovako silan, nije mogao očekivati ni jedan optimista. Ovo nije bio okru-žni slet, več je poprimio izgled žup-skog sleta. U 9 sati navečer ispratilo se je goste iz Splita, Trogira, Vranjica, Solina. Klisa Omiša i Šestanovca, druge čete i društva, a svaki ko je ovom slavlju učestvovao poneo je nezabo-ravne uspomene s ovog sokolskog slav-1 ja na teritoriju stare i slavne Poljičke Kneževine. Župa Sušak - Ri/eka BAŠKA. — Sokol, četa u Baščan-skoj Draži, u zajednici sa Sokol, društvom iz Baške, priredila je 17 o. m. javnu vežbu u Draži. Mi baščanski Sokoli polazeči u nedaleku Dragu ni iz-daleka nismo predvidali kakvo nam iznenadenje sprema naša četa. Nastup e u veličini 65X49 cm: Dr. JINDRA VANJIČEK Dr. JOSIP ŠAJNER Komad 20’— Din SLOVENSKA SOKOLSKA MATICA L J UBLJANA, NARODNI DOM Иви1м11тшм1111им11»111мтш11п11ш11н111111ј11ш1итн1и[|11м1н111и11н111т111111цим11н1м11111111111111и11111111нн1111|цмцн111111 najScUdmjk KUiARNAfTDEU Ц M 8 АЈМАИИОУА15 1G8-27 Sokoli i Sokolice! Nabavljajte svečane .i vježbaće pctrepšline z& sletove, uz najjevtinije dnevne cijene kod brata G. HORVATEK, dobavljača Saveza S. K. J. *?!■—to Frankopanska ulica 9 Ишт1----------------------- U CRIKLVENICI nabavite razglednice, papir, uspomene, sav kane. pribor u knjižari i papirnici »LIBURNI A« VINKO ŠKARICA 173—1 Tko oglašuje, taj napreduje! održan na njihovom seoskom trgu i izvadanje vežaba uz prisustvovanje pučanstva skoro celog sela bio je jedan veliki sokolski uspeh i užitak. Prva tačka s nastupom žen. dece, pod vodstvom s. M. Nikolič, odmah je sve oduševila. Oduševljenje za na-šu seosku braču dostiglo je vrhunac, kad su nastupila starija brača u nar. domačim nošnjama na sopile a pod vodstvom br. Antuna Kučiča, učitelja. Njihove, vežbe sa sekirama bile su upravo lepe. Sletske vežbe takoder su izvedene besprekorno. Baščani pak su se istakli na spravama. Onaj red i točnost pri izvadanju neka bude na čast jedinoj četi na otoku, a za uzor mnogom pa i starijem društvu. TRSAT. — 17 o. m. održalo je Sokolsko društvo na Trsatu svoju javnu vežbu i akademiju. Priredbe su se održale u našem lepom perivoju Vojaku. Javna vežba je otpočela s nastupom ženskog podmlatka i to sa sarajevskim vežbama. Zenske dece ilepi broj, male su Sokolice disciplinirane i vredne. Publiku su razdragale. Posle njih su nastupili njihovi dru-govi Sokoliči sa zagrebačkim vežbama. I oni su dobri, ozbiljno shvačaju svoju sokolsku dužnost, ponosni su Sokoliči. Oni najmanji dzmedu njih bili su naj draži. Naraštajci i naraštajke su odlični. Njihov rad i nastup dokazuje, da če trsatsko Sokol, društvo zauzeti dostojno mesto u našoj župi. Sledile su zatim vežbe svih kategorija na spravama. Tu smo videli aktivnost i jako brojčano stanje trsat-skog Sokola. Disciplina, rad i nateca-nje u radu. Dolazi zatim na vežbalište jedan odeo naših vojnika Sokolova. Publika ga primi i dočeka s klicanjem i odobravanjem. Glazba zasvira i naši voj-nici izvedoše svoje vežbe najpre s tu-rističkim štapovima. a zatim s puškama. Preciznost u izvedbi vežbi jest monopol naše hrabre vojske. To može ona i niko drugi. Publika oduševljeno kliče i pozdravlja čuvare naše snage i veličine. Posle vojnika dostupaju na vežbalište deca u običnim odelima. Deca su to iz Stenjcvca, koja su došla da upoz-naju naše more i naše krajeve. Izvedoše najpre sarajevske vežbe, a zatim ritmičke vežbe po pesmi »Hrv. mornar« uz pesmu. I jednu i drugu vežbu izveli su naši mili gosti odlično. Na redu jc poslednja točka programa »Naše selo«. Dolazi orač s konjem i plugom, za njim seljalcinje si-jačice, pa kosci, žetoci i pomagači Sokoli. Uz glazbu izvadaju svoje se-ljačke poslove. Posle rada — odmor. Snahe donose ručak. Pre ručka moli-tva. Divna i dirljiva slika. Posl« ručka narodni plesovi uz pratnju harmonike. S pesmom vračaj u se radnici svojim domovima. S ovim lepim narodnim običajem završena je javna vežba. Publika je ushičena, jer je to naše, jugoslovensko, lepo, puno naj plemeniti jih osečaja i umetnost. Naši običaji, naše pesme, naša nošnja, naša etika i moral neka vladaju u našim priredbama i uopče u radu pa je uspeh osiguran. L—ž. Župa Varaždin DONJI MIHALJEVEG — 17 ju- na o. g., uz veliko učešče naroda, priredila je ova nova medimurska četa svoj prvi javni nastup. Uz matično društvo Prelog sudelovale su vežbi društva Kotoriba, Donji Kraljevec, Draškovec i Donja Dubrava te četa Donji Vidovec. Nastup održao se je na lepo uredenom letnjem vežbalištu. Župu je zastupao 'bra* Bazulek. Na-stupalo se je ovim redom: muš. i žen. deca (64), muš. naraštaj D. Dubrava posebne vežbe (10), žen. deca i naraštaj Draškovec simboličke vežbe s pe-vanjem (15), žen. deca Prelog (15), mu-ška deca D. Kraljevec skupine (21), muš. nar. sarajevske vežbe (19), članovi sarajevske vežbe (66), sprave i odbojka izmedu vrste društava Prelog i kombin. Draškovec i D. Kraljevec. Iza javne vezbe održana je zabava. NEDELIŠĆE. — 10 juna održala je ova četa, koja je pobedila na ovo-godišnjim župskim utakmicama, svoju godišnju javnu vežbu. Posct naroda bio je toliko kao ni-kada do sada, što je dokazom da Sokolstvo u Medimurju osvaja narod iz dana u dan. Nastupilo je 250 vežba-ča raznih kategorija. Vežbu su posedle bratske jedinice iz Čakovca,' Gor. Mihaljevca, Macinca, Šenkovca, Pribi-šlavca, Novog Sela, Kuršanca, Zasad-brega, Puščura i Sv. Jurja na Bregu zajedno sa starešinom čakovačkog društva bratom drom Blašičem. ; Odlični pevački otsek čete pod ravnanjem brata Rogina otipevao je nekoliko lepih medimurskih i nacionalnih pesama. NOVO SELO. — U nedelj u dne 17 juna 1934 priredila je Sokolska četa Novo Selo svoj III javni nastup uz sudelovanje okolnih četa Kuršanec, Volarija i Mala Subotica. Od Strane matičnog društva Varaždin prisustvo-vala su brača Marije Jadrošič i Edo Šurbek. Pre samog nastupa upravio je starešina čete brat Rešetar Imbro prvi pozdrav Nj. Vel. Kralju, starešini Saveza SKJ i celom Kraljevskom Domu, nakon čega je četna glazba internirala državnu himnu. Zatim je brat starešina u kratkim zanosnom govoru pozdravio postrojeno članstvo, kao i mnogobrojni narod. Delegat matičnog društva brat Jadrošič održao je potom govor o značaju sokolskih sletova i o zadači Sokolstva na selu. Na javnoj vežbi nastupili su čla novi sokolskih četa (23), ženski naraštaj čete Novo Selo i Kuršanec (20), te muška i ženska deca čete Novo Selo i Kuršanec (92). U svemu je nastupilo 135 vežbača. Sve su vežbe izvedene točno i skladno. Nakon izvedenog programa razvilo se narodno veselje. Priredba je bila vrlo dobro posečena, te je u moralnom i materijalnom pogledu odlično uspela. — M. I. STRMEC. — Sok. četa Strmec održala je svoj II javni nastup 17 o. m. Nastup je održan u dvorištu osnovne škole Strmec uz sudelovanje matičnog društva Vinica, Sok. društva Varaždin te četa Petrijanec i Križov-ljan-Cestica. _Od Strane župe bio jc prisutan br. Špoljar T., a matično društvo zastupao je brat dr. Bašič M. Osim domačih nastupili su članovi Sok. čete Petrijanec i Križovljan-Ce-stica, te naraštaj i dcca Sok. društva Vinica i čete Petrijanec. Uz to izveli su vežbu na vratilu članovi Sok. društva Varaždin, a skupine na razboju članovi Sok. čete Strmec. Ukupno je nastupilo 258 vežbača. Sve su vežbe izvedene dobro i skladno. Naročito su se svidele prisutnima vežbe muške i ženske dece. Nastup je posetilo oko 500 ljudi. 'VI INSTRUMENTS Usled pada češkosiovačke krune možete kod nas da kupujete vrlo jevtino. Sada imate najveću priliku da nabavite prvorazredni Lidiov instrumenat. davite mi za koji se instrumenat zanimate, i odmah ću Vam javiti tačnu njegovu cenu u dinarima uračunavši ujedno i troškove šiljanja. TVORNICA GLAZBENIH INSTRUMENATA JOSIP LIDL, BRNO, ČSR Tvrtka je 1933 godine odlikovana na svetskoi ■Hožbi u ČIKAGU s najvišim odlikovanjem. 174 -:t Jadranska plovidba d. d. SUŠAK Jh,^doyita Par°brodskaslužba u svim pravcima jugoslavenskog primorja i Jadranskog Mora, ualmaciju, Albaniju i Grčku 3EVTINA turistička putovanja 1 donet za Dalmaciju i Grčku 6 dana za Dalmaciju Uključiv hranu i krevet na brodu Udobni putnički parobrodi — dobra ninja — prvok lasna podvorba ? uPute dJr?Ži,e Pro*pekte! i a0encijefs^d^fk«P'^dbau Sušaku. sve njezine veci putnički uredi u tu- i inozemstvu Vse tiskovine za sokolska društva, potrebne knjige za sokolske knjižnice, vabila, letake, lepake za sokolske prireditve Vam izdela Učiteljska tiskarna. Tiska šolske, mladinske, leposlovne in znanstvene knjige, časopise, revije, vizitke, bloke, račune, jedilne liste, “ posmrtnice in mladinske liste. Ilustrira knjige ^ v eno- in večbarvnem tisku. / Lastna tvor-nica šolskih zvezkov. Knjigoveznica. Oddelek za učila z veliko zalogo slik naših velmož KNJIGARNA V LJUBLJANI PODRUŽNICA V MARIBORU Tyrševa ulica štev. 44 Braćo, sesire! Sve sokolske polrepšline za javne i svečane nastupe dobljefe najjevtinije i najsolidnije kod bratske radnje BRANKO PALČIČ glavni dobavljač Saveza S. K. J. CENTRALA: Zagreb, Kraljice Marije ulica 6 FI LIJ AL A: Beograd, Balkanska 24 = UČITELJSKA TISKARNA l KR. DVORSKI ♦ DOBAVLJAČ Prva jugoslavenska industrija športskih potrepština M. DRUCKER V LJUBLJANI, FRANČIŠKANSKA 6 ZAGREB ILIČA 39 166—26 Ocidsuite u ickoi, б&пбмки I BEOGRAD Pasaž Akademije Nauka Izašao je novi ejenik sokolskih potrepština sa rasporedom utakmica za laku atletiku. ZATRAŽITE HITN O! Započeli smo sa izradom sokolskih pelerina TIVAR ODIJELA ove tačke nastupio je odeo muške de-ce čete Čučerje (43) s prostim vežba-ma, iza njih ženski podmladak društva Zagreb III (22), ženska deca čete Granešine u vežbama s vencima (42), ženska deca čete Čučerje u vežbama s vencima (87), muški naraštaj društva Zagreb III (39), ženski naraštaj društva Zagreb III (stariji odeo 24), odeo na spravama (32), članovi, članice, naraštaj muški, stariji članovi društva Zagreb III (18), deca društva s igrama (65), članovi sokolskih četa, koje pri-padaju društvu Zagreb III sa sletskim vežbama, Čučerje, Granešina, Remete-Bukovac, njih 22, članice društva Zagreb III sa sletskim vežbama (19), te članovi sa sletskim vežbama društva Zagreb III (56). Sve. su vežbe uspele dobro. Pripre-ma svih odreda bila je na višini i dala dokaz, da je tako Sokolsko društvo Zagreb III, koliko i njegove čete oz-biljno shvatilo svoje sokolske dužnosti i iskoristilo vreme u vežbaonama i izvan njih. Ne samo kakvoea izvedbe, več i za jedno društvo veoma veliki broj nastupivših kategorija i vežbača, dokazuje, da vlada u društvu Zagreb III unutrašnja povezanost pojedinih sekcija i uska saradnja izmedu pojedinih odbora, napose između UO, DPO i TO, što je -dokazano i time, da je dobar deo brače, koja rade u raznim odborima aktivan kod vežbanja. Ovogodišnji nastup imao je osobi-tu važnost za naraštaj. U sredini sa-mog nastupa, posle nastupa naraštaj-skih odreda, razvijen je novi naraštaj-ski barjak. Ispred počasne tribine, na kojoj su sedili zastupnici i izaslanici državnih, samoupravnih i vojničkih ustanova, zaslanici svih zagrebačkih društava na čelu sa starešinom župe bratom dr. Gavrančičem i načelnikom župe bratom dr. Pihlerom, razvila je kumica, 17 godišnja naraštajka sestra Cvijeta Čurčibašič, ponosni naraštajski barjak, koji je ona sama izradila. Doprinosi za barjak su dobrim delom darovani od samih naraštajaca i nara-štajki te ostalih dečjih kategorija, a delom od darova članova i doprinosa društva. Kumica je nakon kratkog govora predala barjak starešini, bratu senatom Šariču, koji je u značajnim re-čima tumačio naraštaju značenje da-našnjeg dana i gesla »Jačajmo se«, koje je zapisano na barjaku. Na dati znak, društveni je načelnik dao zapoved »klekni«, i sve omladinske kategorije poredane pred tribinom kleknule su, dok je starešina u par uznesenih reči Eazivao Svevišnjega, da sv-ojim silnom rukom blagoslovi barjak jedin-stva, slobode i bratstva te dodeli po-bedu borcima za sokolske ideale. Glaz-ba otsvirala je molitvu i time završila svečani čin posvete bar jaka. U nastavku svog govora pozvao je starešina na vernost Kralju i Domovini. Glaz-ba je otsvirala državnu himnu. Starešina je iza toga predao barjak načelniku društva bratu Pajaliču Boži, koji je nakon jezgrovitog govora predao barjak na čuvanje barjaktaru, nara-štajcu Mečaru Vjekoslavu sa pozivom na zakletivu. Odlučnim, glasnim i jasnim rečima zakleo se barjaktar, da če čuvati barjak kao sveti simbol verno i neokaljano. Sve su poredane kategorije nakon tog lepog svečanog čina, koji je kod svih prisutnih izazvao nadublji utisak, defilovale ispred novo'g barjaka i starešinstva te drugih odličnika. Nakon svršene vežbe, koja je bila i tehnički i organizatorski dobro, pri-premljena i dobro izvedena, sve su se kategorije društva i njegovih sokolskih četa poredale na vežbalištu, koje je time bilo potpuno ispunjeno. Starešina brat senator Šarič zahvalio. se srdačnim rečima svim gostima, po-zdravivši kod toga naročito zamenika bana br. Ribara, podbana br. Hadžija, zastupnika gradskog načelništva, komandanta mesta br. generala Bodija, župskog starešinu i župskog načelnika, te sve ostale uzvanike i odličnike kao i ostale gledaoce. Sakupljcno i postro-jeno članstvo je osobitim oduševlje-njem pozdravilo s poklikom Zdravo, župskog načelnika brata dr. Pihlera te' zastupnika naše slavne vojske, generala Bodija s poklikom Živela vojska! Pozivajuči na zdušni daljnji rad, starešina je zaključio ovaj lepi nastup, koji če sigurno imati jakog moralnog uticaja na porast članstva i pripadni-šfcva Sokolstva u istočnom delu Zagreba. Nakon samog nastupa razvila se lepa kučna zabava. — V. M. A. KUMROVAC. — Seoska sokolska četa u Kumrovcu priredila je dana 3 o. m. svoj prvi javni čas s vrlo lepim programom, koji je izveo sokolski podmladak i članovi čete. Pre nastupa bila je povorka, u kojoj su sudelovale i čete susednih mesta. Nakon programa pozdravio je prisutne i zahvalio na posetu lepim govorom brat Krajcar Ljudevit član mesne čete. Nastup je uspco izvan očekivanja, a posle se razvila zabava s igrankom. Moralni uspeh je odličan, a materija.ini zadovoljava. Uređa)e ПеШфк! Glavni I odgovorni urednik SIJepan Celar Savez Sokola Kraljevine Jngoslavije (E. Gongi) • Tlaka Učiteljska liskama (prelatavnlk Franci Štrukelj); svl u Po održanoj vežbi zahvalio se je prisutninia na učestvovanju načelnik Sok. čete Strmec brat Hajdek Vjeko-slav, a z-atim u ime Sok. župe Varaždin pozdravio jo učesnikc br. Špoljar T. Posle javnog nastupa razvilo se je narodno veselje. Nastup je i u moral-nom i materijalnom pogledu dobro uspeo. — Š. Š u I c e : Sokolski s ustav telovežbe, drugo izdanje. Cena 55 Din U štampi: Dr. V a n i č e k - Drenik: Baton i boks Џф&§§тш1т $еШзк& НШШ j LJUBLJANA, NARODNI DOM Telefon 25-43 • Račun poslanske štedionice Ljubljana 13.83' Zupa Zagreli ZAGREB. — Sokolsko društvo Zagreb 111 priredilo je u nedelju dne 17 o. m. svoj redoviti, drugi javni te-lovežbeni nastup. I ako je vreme kroz čitav. mesec juni u Zagrebu bilo veoma prcmenljivo i nestalno, ipak su pripreme za taj nastup iz dana u dan pojačavanc i postigle svoj višak u su-botu kroz celi dan, i u nedelju. Kao za nagradu ustrajnog rada u nedelju imali smo najlepše proletno vreme, da nismo lepšeg mogli zaželeti. U 15 sati svrstala se ispred škole u Jakičevoj ulici (Maksimir) povorka od oko 900 pripadnika Sokolstva iz zagrebačkih sokol, društava i okolnih četa. Na čelu s glazbom Sokola Zagreb II, povorka je kretala po ulicama mak-simirskog okruga i kroz železničku ko-loniju. Iza glazbe stupali su barjaktari, medu njima i barjak Sokolskog društva Stenjevec, koji je tek nedavno posvečen. U povorci su nastupili svi odredi Sok. društva Zagreb III, jači odredi Sokola Zagreb I (konjiča s fan-farom). Sokola II s oko 100 pripadnika, Sokolsko društvo Stenjevec s ja-čim odredom i druga sokolska društva iz Zagreba s večim i manj im odredi-ma. Osobitu pažnju izazvali su dečji odredi Sokolskih četa Čučerje, Granešina i Remete-Bukovae, koje pripadajo 'društvu Zagreb III. Povorku zaključili su odredi članstva zagrebačkih i okolnih društava, i bo u vežbačkim odelima (oko 60), u odorama (75), i u 'gradanskom odelu (oko 100). Kratko nakon povratka povorke na vežbalište truba društvenog načelnika označuje početak javne vežbe uz pratnju vojničke glazbe. Nastupili su redom: muška i ženska deca Zagreb III (86), ženska deca čete Čučerje (40) s vežbom sa srpovima i žitnim snopom uz pevanje žetelačke pesme. Ova jo tačka izvedena več na programu javnog nastupa čete Čučerje 3 o. m. pa moramo naglasiti, da pretstavlja nešto tako čisto narodnoga. Izvedba te točke bila je veoma dobra, pa je izazvala veliko i oduševljeno odobravanje. Iza Milčinski Fran: Junaštvo, priča sa slikama — srpskohrvatski« ' Cena 5 Din , Hebert G. -Trček: Šport zoper telesno vzgojo. — Cena 10 Dii> —■ Sajovic - Trček: Priprave za vaditeljske izpite (sa slikama). " Cena 18 Din______________________________________- Schmidt - Pichler: Fiziologija telesnog vežbanja (sa slikama). Cena 35 Din a. našoj nakladi izašle su sledeče nove sokolske knjige: Bo k o J o s.: Pripovetke za sokolsku decu i naraštaj (sa slikama). — Cena 8 Din Ove su pelerine izradjene po propisanom kroju iz našeg poznatog patentiranog nepromočivog hubertus sukna. U sporazumu sa Savezom Sokola Kraljevine Jugoslavije u Beogradu, dajemo svakome članu Sokola kod kupnje ove pelerine u našim prodavaonicama 10°/o popusta. Da uzmognemo ovaj popust obračunati s našim prodavaonicama, izdali smo posebne rabatne karte, koje se imadu kod kupnje izručiti poslovodji prodavaonice. Umoljavamo najuljudnije cij. sokolska društva i čete za obavijest, koliko rabatnih karata potrebuju za njihove članove, da ih uzmognemo odmah po prijemu obavijesti priposlati. TIVAR ODIJELA Tekstilna Industrija d. d. Varaždin Kupuje se konj Sokolsko društvo Dugirat. župa Split, kupilo bi (vežbačeg) konja, dobro uzdržanog. Ponude ped oz-nakom cene i uveta plačanja te s opisom i izgledom konja slati na društvo. 167-27 Hш Suite i n — &QUoi$Uu. "Sokolski glasnik« v, »Sokol, prosvetu« stainfiu: »soko« »Sokolić« »Našu radost«