T. J.: Jovan Skerlic. 15. maja ov. god. bila je desetgodišnjica smrti velikog, ne samo srpskog nego uopšte jugoslovenskog naučnog radnika Jovana Skerliča. Kao s naučnim radnikom i s ideologom pravog jugoslavenstva, kao s največim pobornikom ideje potpunog narodnog jedinstva našeg troimenog naroda pozabavile su se sve naše novine, političke i književne. a osobitu mu je poštu odala nacionalistička štampa, nadahnuta i prožeta idejama svog učitelja. »Srpski književni Glasnik«, danas najbolje uredivani list u nas i najbolji i najbogatiji književni. kritički, umetnički, ekonomski i politički. uopšte kulturni glasnik, čedo je velikog pokojnika. i on mu je posvetio čitav jedan broj. Jovan Skerlič rodio se u Beogradu 8. VIII. 1877. Tu je svršio školu i gimnaziju, te se upisao na sveučilište u filozofski fakultet lingvističko-literarni odsek s glavnim predmetima: francuski jezik i književnost. 1899. pode u Laussanu i kod čuvenog profesora George-a Renarda učio povest franc. književnosti i metodologiju književne povesti, gde je promoyiran na doktora književnosti. Došavši u Beograd postavljen je za profesorskog pripravnika na gimnaziji za franc. jezik i književnost, zatim kao docent, pa vanredni profesor na Velikoj Školi za franc. jezik i književnost, a kasnije za povest srpske književnosti, što je bio njegoy davnašnji idejal. Bavio se i politikom te je 1912. izabran za narodnog poslanika. U Lausani i Parizu zadojio se socijalističkom naukom, pa je te ideje kao vatren socijalist internacijonalac hteo da prenese i u Srbiju, ali je nakon dubljeg razmišljanja. a usled drukčijih prilika i zbog potrebe nacijonalizma, kao jedinog uveta za održanje jedne mlade i sveže nacije, tekom vremena postao nacijonalni socijalist, nacijonalist u potpunom smislu reči, te je kao takav delovac svega života. Smrt nam ga je otela u največem naponu svog stvaralačkog rada, u cvetu mladosti, u najkritičnijim i najburnijim danima, kad nam je bio najpotrebniji, kobne godine 1914. Naučno-književni rad (dela): 1. L' opinion publique en France d'apres la poesie politique et sociale de 1830 a 1848. 2. Pogled na današnju francusku književ- nost. 3. »Uništenje estetike« i demokratizacija umetnosti. 4. Jakov Ignjatovič. Književna studija. 5. Omladina i njena književnost 0848.—1871.) Izučavanja o nacionalnom i književnom roraantizmu kod Srba. 6. Pisci i knjige (7 svezaka). 7. Vojislav J. Uič. Književna studija. 8. Francuski romantičari i srpska narodna poezija. 9. Srpska književnost u XVIII. veku. 10. Svetozar Markovič. Njegov život. rad i ideje. 11. Istorijski pregled srpske štampe. 1791.—1911.) 12. Istorija nove srpske književnosti. (Malo izdanje). 13. Istorija nove srpske književnosti. (Veliko izdanje, ilustrovano sa 109 slika). 14. Eseji o srpsko-hrvatskom pitanju. 15. Današnji srpsko-frrvatski nacionalizam. Osim toga ima velik broj studija, članaka, priloga, ocena i prikaza u mnogim lisltovima. Od 1907.—1914. ufedivao je sam »Srp. Književni Glasnik«. Njegova su dela, kako vidimo, sva naučno-kritična, i u tome je on bio pravi mojstor, te rni valjda još ni danas nemamo dostojnog zamenika. Kao kritik bio je strog in dosledan. Glavna odlika njegova kritičnog rada bejaše potpunost, temeljitost i istinitost. Imao je rjred sobom jasno označen pravac, s kojega nije skretao: Kao čovek zdrave naravi, kao pravi Šumadinac nije voleo bolesne sentimentalnosti, koja je baš u prošlom de-