Za narodno jedinstvo! Svi mi. iskreni Jugoslaveni neizmerno mnoofo Ijubimo našu divnu i bogatu Iuffoslaviju. davnašnji naš ideal iz prošiosti žalosnih uspomena. Taj se ideal ostvario. Ali ne potpuno. Mnogi našu Ju«:oslavi.iu idealno, sentimentalno ljube. I jube njezino dobro i zlo. lepo i ružno: onako, kako majka 'ljiuibi svog jedinca sina i sin majku. Ova ljubav kod mnogih ne potiče iz onih istinskih. realnih razloga, mnogi ne znaiu zašto je ljube; oni je prosto liube. jer je ona njihova i oni njezini. I to ie lepo. vrlo lepo! No zar nije bolje. nmogo bolje. koji je ljuibe. jer ]e poizna.iu. poznaiu njezinu veličinu. njezinu ogromnu vrednost, velika vrela bogatstva. kulturna i ekonomska. vide budučnost njezinu, a znahi i proslost. stvaranje u krvi i plamenu. stvaranie dobra iz ruš«.^nja zla? Ova stvarna ljubav do svoje Krude, svesna ova ljubav. koja proističe iz srca ; razuma. bolja ie i mnogo bolja! Ona »stvara veliko iz malog — iz mnogoga jedno; ne žaca se ničega. da svi budu iedno!« Mi se ioš ne poznamo. mi ni Jugoslaviie ne poztiamo! 1 kako se možemo voleti. ako se ne r>oznamo?! Vreme gradf i to če dograditi! Mi ioš nismo jedno, i aVo o iedinstvu mnogo govorimo i pišemo. To iedinstvo moramo stvoriti! Mene zanima pitanje: kako čemo posilči diihovno jedinstvo svih triju plemena i da to duhovno jedinstvo bude potpuno? Kako čemo to postiči kod mladie ^eneraciie. koia je još čista od svake plemenske natruiie. a kojoi ime drugog plemena ipak čudno zvuči. te ima i dru~ ge, tamne. neiasne poimove. Ova se generaci.ia dodnše sada uči. kako su Srbi. llrvati i Slovenci jedan narod sa dva pisma. sa dve. tri vere. ali ko zna. kakvo se raspoloženje iav!.'a ili podržava u njenorne srcu? I ako se ova generacija uči > iedins^vu. ia ipak držim. da se samiir liCen.ieni i tumačenjeni ne^če doči do onovra i>ravoe i potpunog jedinstva. Plernenita ideja Ministarstva Prosvete o izdavaniu i širen.iu omladinskog lista. pisanog u duhu jedinstva imat Ce, bez dArojbe svojih uspeha. Ali ia sam pošao ioš dalje. 1 na ovo želim, da svratim pažnju svcga učiteljstva i da se ovaj predlog ozbilino shvati. Da ?e postigne dnhovno potpuno na~ rodno iedinstvo. medjusobna ljutoav i uzalainnost, treba da školsku mladež iz cele države dovedemo u neposredno medjusobne. za.iedničke odnošaie i to pojedinačne. nčenik s učenikom i skupne, razred s razredom ili škola sa školom. Uzmimo primer: u iednoj nižoj 111 srednjoi školi xi Lmbljaiii pre svega rastumači se učenicima znača.i i vrednost dopisivanja, te se poyi.su svi djaci. koji se žele dopisivati s d.iacima druge škole. Na ovaj način trebalo bi. da se rastumači i na druglm školama iz drugih mesta, te da se u svim školama uopišu svi d.iaci. koji bi se htell •.lopisivati. Ovo bi se moglo udesiti i tako, da n. pr. 15 djaka iz Ljubljane dopisuju sa 15 djaka iz 15 različitih mesta t. i. da svaki d.iak ima drugo mesto dopisivanja, a kod toga uzeti u obzir želje po.iedinaca, koji bi se hteli dopisivati s više djaka i sa više mesta, Ja sam uveren. da bi se takvih d.jaka prijavilo rnnogo. ier sam se osrvedočio. kad sam o tome s nekojima 'diacima) govorio. Prvi puta išio bi to možda teško, ier mnogi ne bi znao kaKo početi. No takvima bi učitelj pomogao. a kasnije bi se več uputili. Jedan me učenik pitao: pa šta bi ja pisao? Pisao bi. sinko, kako ti je u školi, koji razred pohadjaš. što se učiš. koji tl Diedmet najviše voliš. o životu u tvom mestu. što si lepoga pročitao. što ti se naiviše dopalo itd. I ovaj se učenik za to zainteresirao. I pomislite. kad bi se ovaj učenik. recimo Slovenac iz Liubljane, stao dopisivati sa jednim. recimo Srbinom iz Skoplja ili s Hrvatom iz Dubrovnika! Kako _bi se ova.i učenik prvom pisinu obradovao i ka'ko bi trčao kuči. da piše dmsro istome drugu ili možebiti drugotne u Cetinje ili trečemu u Peč. Bečkerek. Sarajevo, Gospič ili Vršac itd. itd.! Kolika ie tu moralna i nacijonalna vrednost! Upozna pismo, jezik. dušu. 'kraj... upozna da je jedno sa onim iz Bitolja — da je Jugoslaven! I kad bi u jedraoj školi imao, recimo, 40 djaka koji dooisuju s 40 i više djaka iz 40 i više mesta. kako bi se život te škole promenio! A zar mislite, da tne bi ovo delovalo na roditelje? I ovo bi doipisivanje kod dopisivača ostavllo traga za celoga njihovog živlienja. Ovo bi se dopisivanje polako razgranilo po gradovima. mestima i selima. nastalo bl up07.navanje. prijateljstvo, pozivanja i ovamo i onamo. Ovo bi bilo od velike koristi i za Piitovanie preko prazniika. Država bi trebala da ide dapisivačima na ruku time. da se izdaju posebnc ;!jačke dopisnice, listovni papir. umetničke razglednice raznih krajeva i prirodnifi krasota. znamenitih l.judi, običaja itd.. a sve ovb sa natpisom raznih rodoliubnih stihova. pesmica, rečenica mudrih ljmdi, ooslovica itd. Država bi pripomogla i tirr.?, što bi se ovaka pisma slala nefrankirana. a providjena službenim školskim pečatom ili pa'k frankirana uz popust. Ovako bi uzgojili prave Jiugoslavene, koji bi bolie upoznali i cenili svoiu domovimi, a prema totne i požrtvovniie za nju radlli. Stvorili bi ninake, ko.ii bi znali traniti svoju domovinu prema onoj: »Desnicu mi dlan zasvrbi. jao onom na koga se surva!« Ja sam ovo prediožio na iedno.i učiteliskoi konferenci i predlog je bio iednoglasno primljen. Molim ostale dinugove i dnififarice. ko ima što ovome da primeti, nek to učini iskreno. a na ufoar našoj uzdanici.* T. JeddinlC. *) luaoslovanske učiteljske liste naurošamo. da ponatisnejo ta članek. Ured.