lj Mri Naklada Tiskarne sv. Cirila v Mariboru <3jJZ-nTHL^*fe N 6 ffcpO/WZ B6A K 'fc. Po ruskorn originalu. ada je to bilo, ne zna se, ali zna se, da je bilo u davno, davno doba. Živio n nekom carstvu car imenom Vislav Andronovič. On je imao tri sina: Dimitrija, Vasilija i Ivana. Car je imao i prekrasan vrt, u ko jem je raslo različito dragocjeno drveče. Medu tim drvečem bilo je i jedno drvo, sto je rodilo zlatnim jabukama. To drvo je car najvolio. Svaku noč doletjela je u vrt čudnovata ptica, koja je imala zlatno perje, a oči dva alem-kamena. Zvala se žar-ptica. Ta ptica je voljela zlatne jabuke, sto su rasle u carskom vrtu, i svaku noč ubrala si po d vije zlatne jabuke. Nitko nije mogao da ulovi tu ptiču. Čaru je bilo žao zlatnih jabuka te nije znao, sto da uradi. Stoga pozove k sebi svoja tri sina i reče: »Sinci moji, koji od vas trojice ulovi žar-pticu, dobit če pola carstva, a poslije moje smrti postat če i carem.« Svaki od care- viča je htio da ulovi žar-pticu i dogovore se, da če svaku noč čuvati jedan od njih carski vrt. Prvu noč je čuvao to čudesno drvo najstariji sin Dimitrije. Sjeo je pod jabuku i čekao, čekao žar-pticu. Ali ptica nije doletjela, a on je pod jabukom zaspao. Medutim je brzo doletjela žar-ptica, ubrala si brzo dvije zlatne jabuke i odletjela. Ujutro zapita car careviča Dimitrija, da li je vidio žar-pticu. Ovaj odgovori, da ptica nije nikako doletjela. Drugu noč je čuvao vrt carevič Vasilije. I on je zaspao te nije vidio, kako je žar-ptica doletjela po dvije zlatne jabuke. Kad je ujutro došao pred čara, reče: »Čare, oče, žar-ptice nije bilo ove noči.« Treču noč ode carevič Ivan, da čuva zlatnu jabuku. Dugo je čekao ptiču, ali nije zaspao. Najedanput se ra- svijetli cijeli vrt kao da je dan, a u vrt doleti žar-ptica i počne brati zlatne ja- buke. Carevič Ivan joj se tiho približi i uhvati je za rep, ali žar-ptica mu se otme iz ruke i odleti. Careviču Ivanu ostalo je u ruci samo jedno zlatno pero, koje on ujutro pokaže svomu čaru. Pero se sja- jilo kao sunce i car ga pridrži za sebe. Odonda nije žar-ptica nikada više doletjela u vrt. Car je htio ipak imati zlatnu ptiču, stoga pozove opet svoje sinove preda se i reče: »Nadite mi žar-pticu! Koji od vas mi je donese, dobit če pola carstva, a Doslije moje smrti postat če i carem!« oš isti dan osedlaju sva tri čare vica svoje arze konje i polete poput munje, da traže žar-pticu. Čare vici Dimitrije i Vasilije ja- šili su zajedno, a carevič Ivan je išao sam svojim putem. Dugo je več jašio svog vjernog konja, kad se odjednom nade na ravnom, zelenom polju, a pred njim stoji ogromna kula. Na kuli je bilo napisano: »Tko jaše od ove kule ravno dalje, ostat če gladan i hladan. Tko jaše ' k, H. nadesno, ostat če živ, a konj če mu po- ginuti. Tko jase nalijevo, umrijet ce, a konj ce ostati živ.« Carevic Ivan je jašio nadesno. Jašio je več tri dana, kad sretne sivoga vuka, ko ji mu reče: »Citao si na kuli, da ce ti poginuti konj, ako jašeš 0 varno, a zašto si to učinio?« I smjesta rastrga sivi vuk konja careviča Ivana, a carevic je morao dalje da ide pješice. Dugo je več išao pješice, al eto za njim sivog vuka, koji mu reče: »Zao mi te, ca- reviču Ivane, sjedni na mene i kaži, kuda da te ponesem.« Carevic Ivan kaže šivom vuku, kuda da ga ponese, a sivi vuk ga je nosio brže kao vjetar. Slijedeču noč su došli do jedne kamenite stijene u ne¬ kom vrtu, a vuk reče: »U tom vrtu, u zatvorenoj krleci, je žar-ptica. Idi potiho onamo i ulivati je. Pazi dobro, da ne do- dirneš krletke, jer če te onda uhvatiti.« Carevič Ivan se popne brzo na kamenitu stijenu, nade žar-pticu, uzme je iz krletke 1 htjede da več ode, ali se sjeti, da je put dalek i da če biti nespretno da drži ptiču jašuči u ruci. Stoga uzme i krletku, a u vrtu se več začuo silan štropot i grmljavina. Dotrčali su stražari, uhvatili careviča Ivana i odveli ga pred svog čara Dalmata. Car Dalmat se strašno razljuti i reče: »Careviču Ivane, da si ti sam došao k meni i zamolio me žar-pticu, ja bih ti je sigurno dao, ali jer si je htio ukrasti, stoga ti je ne dam. Odvezi se n trideseto carstvo i dovedi mi konja zlatne grive, onda cu ti oprostiti kradu i pokloniti žar- pticu.« Carevic Ivan ode zamišljen do sivoga vuka, koji ga je čekao za vrtom. Vuk mu reče: »Zašto me nisi slušao? Sto nam je sada uraditi? Sjedni na me i po- nijet ču te do čara Afrona. Ondje čemo dobiti konja zlatne grive.« Za dva dana doneo je vuk carevica Ivana pred staju čara Afrona. Bilo je u noči. Sivi vuk mu reče: »Idi unutra! U največoj staji stoji konj, koji ima zlatnu grivu. Uzmi samo konja, a nipošto da si uzeo i zlatnu uzdu, za koju je konj privezan.« Carevič Ivan ude tiho u staju, uze brzo konja, ali i zlatnu uzdu, koja mu se vrlo svidala. Uto za¬ grmi u staji, dotrče careve sluge, zgrabe carevica Ivana i odvedu ga pred čara Afrona. O vaj se silno rasrdi i reče: »Ca- reviču Ivane, konja zlatne grive dobit češ istom onda, kada mi dovedeš kraljicu elenu Frekrasnu, u koju sam zaljubljen i roču, da postane mojom Ženom. Ako mi toga ne učiniš, razglasit ču po čitavome svijetu, da si mi litio ukrasti konja zlatne grive, da si ti kradljivac.« Za četiri dana doneo je vuk careviča Ivana pred jedan krasan vrt, koji je bio ograden zlatnom ogradom. Ovdje je živjela kraljica Jelena Prekrasna. Sivi vuk kaže čare vicu Ivanu: »Idi natrag i počekaj me kod zelenoga hrasta, što je u sredini polja. Ja ču sam pripraviti sve, sto treba.« Carevič Ivan ode pod hrast, a sivi vuk je čekao pred ogradom, dok je došla Jelena Prekrasna u vrt na šetnju. Navečer je došla Jelena Prekrasna do mjesta, gdje ju je čekao sivi vuk. Ovaj nato brzo preskoči ogradu, pograbi Jelenu Prekrasnu, pa je bježao, sto je brže mogao, dalje. Usput, sve trčeči, uze sobom i čare vica Ivana, ko ji ga je čekao pod zelenim hrastom. Sivi vuk je bez prestanka trčao, dok nije došao u carstvo čara Afrona. Sada je valjalo Jelenu Prekrasnu predati čaru, ali putem zaljubi se carevic Ivan u n ju i plakao je, što je mora dati čaru Alronu. »Zašto plačeš?« zapita sivi vuk čare vica Ivana. Ovaj mu ispripovjedi svoje jade, a sivi vuk mu reče: »Ne plači, utješi se! Ja sam ti služio dosada, služit ču ti još i dalje. — Gle, ja ču se pretvoriti u kraljicu Jelenu Prekrasnu, a ti češ me odvesti čaru Alronu mjesto nje. Kada ti car zato dade konja zlatne grive, sjedni sa Jelenom Prekrasnom odmah na konja i jaši dalje. Kad češ ti biti več daleko, molit ču čara, da mi doz voli, da idem na šetnju, a ti se oncla sjeti mene i ja cu se stvoriti kod tebe.« To je rekao i udari nogom o zemlju i prometnuo se Jelenom Prekrasnom. Ča¬ re vic Ivan od¬ vede sivog vuka k čaru Afronu, a kraljica Jelena Prekrasna je če- kala čare vica iz¬ vali grada. Car Afron se neopi- sivo razveselio, kad mu je care- vic Ivan pred- stavio sivoga vuka kao kra- ljicu Jelenu Pre- krasnu. Odmah mu je dao konja zlatne grive. Ca- revic mu se zahvali, zajaše konja i ode k kraljici Jeleni Prekrasnoj. Uzme je k sebi na konja i požuri se k čaru Dalmatu. Sivi vuk je medutim bio vec dva dana kod čara Afrona, a treci elan ga zamoli, da smije u polje na šetnju. Car Afron mu dozvoli i zapovjedi dvor- skoj pratnji, da prati kraljicu, t. j. sivog vuka, na šetnju. U isti čas je jašio ča¬ re vic Ivan sa Jelenom Prekrasnom po polju i reče kraljici: »Gdje lije sada moj sivi vuk?« Jedva je izgovorio ove riječi, eto pred njim sivoga vuka. Čare vic Ivan sjede na sivoga vuka, a kraljica jelena Prekrasna jašila je sama na konju zlatne grive. Došli su k čaru Dalmatu. Sivi vuk je udario nogom o zemlju i pretvori se u konja zlatne grive. Čare vic Ivan ga od¬ vede k čaru Dalmatu . O vaj se tako raz¬ veseli te mu odmah dade žar-pticu, koju mu je bio obečao. Carevič Ivan je otišao sa žar-pticom u šumu, gdje ga je čekala Jelena Prekrasna na konju zlatne grive. Kao munja jašili su carevič Ivan i Jelena Prekrasna u carstvo čara Vislava Andro- noviča, t. j. kuči. Kad je za dva dana car Dalmat jašio konja zlatne grive, t. j. sivoga vuka, baci ga ovaj sa sebe i pohiti za carevičem Ivanom. Kad ga je stigao za- jaše opet carevič Ivan sivoga vuka, a Jelena Prekrasna je jahala konja zlatne grive. Došli su do mjesta, gdje je sivi vuk ra- strgao konja čare vica Ivana. Sivi vuk reče: »Ovdje sam ti rastrgao konja, dovle sam te doneo, a sada sjedni i ti na konja zlatne grive i jašite dalje.« Vuka je na to ne- stalo u šumi. Carevič Ivan je uzjahao konja i jednom rukom zagrlio Jelenu Prekrasnu, a drugom je držao žar-pticu. Jahali su dugo, dugo, i carevič Ivan je bio več vrlo umoran. Htio je da se odmori, priveže konja za obližnje drvo i legne sa kraljicom na zemlju. Kraj sebe postavi krletku sa žar-pticom. Istim putem jahala su i brača čare vica Ivana, Dimitrije i Vasilije. Kako li se začucliše, kada opaziše konja zlatne grive, žar-pticu, koju toliko traže, i kraljicu Jelenu Prekrasnu. Sto da učine? Zavidni su svome bratu Ivanu. Zašto oni ne bi bili sretni? Obojica skoče na Ivana i ubiše ga. Potom su uzeli žar-pticu, konja zlatne grive i Jelenu Prekrasnu i odjašu kuči. Putem su ždrijebali čija če biti Jelena Prekrasna. I ona dopade čare vicu Vasiliju, a konja zlatne grive dobije Dimitrije. Nakon trideset dana prode sivi vuk onim putem i vidje mrtvoga svoga dragoga ca- reviča Ivana. Htio mu je pomoči, ali nije znao, kako. Najednom zagleda, kako lijeta jedna vrana sa svoja dva mladiča nad mrtvim carevičem. Sivi vuk je čekao, dok su vrane sjele na lješinu, a onda je brzo uhvatio jednu mladu vranu. »Ostavi je, ta nije ti nista na žao učinila!« vikne stara vrana — mati. Vuk joj.odvrati: »Ako iz tri- desetog carstva doneseš žive i mrtve vode, onda ču ti vratiti dijete.« »Dobro,« reče žalosna mati — vrana, »samo mi medutim, dok se ja vratim, ne ubij dijete.« Za tri dana vratila se stara vrana i donijela žive i mrtve vode. Nato je sivi vuk najprije polio mrtvom vodom tijelo čare vica Ivana, a po- slije živom, i — carevic Ivan je oživio. Sivi vuk je pripovijedao careviču, sto se u to vrijeme sve dogodilo. Carevic Ivan sjedne na sivog vuka i odjaši kuči i pri- povjedi sve ocu, čaru Vislavu Andronovicu. Car se razi j uti i dade dva starija sina baciti u tamnicu, a carevic Ivan se je oženio sa kraljicom Jelenom Prekrasnom i živio s njom sretno dugo, dugo godina. NARODNA IN UNIVERZITETNA KNJIŽNICA