Pošlarlna plaćena u gotovu Cena 1,— Din. tusn GLASILO S A VEZA SOKOLA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Čuvajte Jugoslaviju! Izlazi svakog petka • Godišnja pretplata 50 din. • Uredništvo i uprava Prestolonaslednikov trg 34 • Adresa za pošiljke: Poštanski fah 342 • Telefon uredništva 30-866 I 26-105., uprave 30-866 • Račun Poslanske štedionice br. 57-686 ® Oglasi po ceniku • Beograd, 13 oktobar 1939 God. X • Broj 41 Sporazum i Sokolstvo Poslednji dogadaji u vezi sa unulrašnjim preuredenjem naše države, koji se na političkom jeziku nazivaju ostvarenjem sporazuma, našli su, po prirodi stvari, odjeka u svima pojavama našeg javnog života, pa su dakako dodirnuli i naše Sokolstvo. Tim događajima pozabavila se i nedavno odr-žana vanredna skupština Sokolskog Saveza, na kojoj še, na ubedljiv način pokazalo sa koliko jasnoće, određenosti. i jednodušnosti se u sokolskim redovima gleda na položaj i zadatke Sokolstva u sadašnjoj jazi našeg na-cionalnog i državnog života, što je došlo do izražaja i u rezoluciji- Ali, ako u tome nema ni pometnje ni zabune medu Sokolima, u ne-sokolskoj sredini susrečemo se i sada cesto sa naopakim pogledima i sa ne-svesnim ili zlonamernim izvitoperavanjem cinjenica, pa se naročite iz granitno čvrste otpornosti Obzirom na današnje stanje u svetu, a pogotovu na položaj malih naroda, treba proširiti naš rad sa e-lementima odbranbenosti. Ova dva zadatka su u medusob-noj tesnoj vezi. Samo fizički snažno i utvrdeno telo, upravljano jakom voljom, prožeto dubokim smislom za zajednicu i žarkom ljubavlju za rođenu grudu — plod našeg siste-matskog rada — biče u stanju, da se solidno pripremi za sve zadatke, koji čekaju svakog od nas: muža i Ženu, člana i naraštajca, kada dode u pitanje sloboda naroda — slobo-da Otadžbine. Iz ovog kratkog razmatranja rezu) tira naš buduči program: 1) Nastaviti dosadašnjim radom na telesno vaspitnom polju: a) vežbanjem po sokolskem sistemu, imajuoj u vidu pored opšteg te- lesnog obrazovanja i specijalne gra-ne telesnih vežbi i koristeči se sa-vremenim metodama; b) posvetiti osobhu pažnju onim granama, koje su važne za narodnu odbranu (izleti, smučanje, bicikli-zam); c) gajiti i vrhunsku telovežbu — uglavnom radi podizanja opšteg ni-voa telovežbe. 2) Započeti odbrambenim vaspi-tanjem u koje spada: a) služba zaštite od vazdušnih napada; b) samaričanska služba za članice i naraštaj; c) služba veze za naraštajce; d) vežbe u snalaženju na zemlji-štu; e) nastava gađanja. 3) Naročitu 'pažnju posvetiti va-spitajiju prednjaka. Sestre i bračo! Hvala Vam na iskazanom pove-renju! Nastojaču da ga opravdam radom! Znam, da sam, bez Vaše pomoči ne mogu postiči nista, zato a-peliram na Vašu saradnju. U složnom i predanom radu, u medusobnom potpomaganju, u redu i disciplini, leži tajna uspeha, a uspeh daje nove snage i novog poleta za daljnji rad i napredak. Ako volimo ovu krasnu zemlju, ako hočemo da je naša, da ostaje naša i slobodna, onda je naša sveta dužnost, da se istinski prihvati-mo posla, da sve svoje sile posvetimo telesno-vaspitnom radu u smislu iznesenih osnovnih načela, da smo potpuno spremni na sve, pa i na najteže, kada nas zatrebaju i pozovu Kralj i Otadžbina! Na posao! Zdravo! IVAN F. KOVAČ načelnik Saveza SKJ Komemoracije za Kralja Muienika u sokolskim jedinicama u zemlji Naročito svečane komemoracije o-držane su i u Sušaku, te u sokolskom domu na Trsatu, zatim u Banja Luci, gde je starešina društva, brat Pe-renčevič održao dirljiv govor, a pro-svetar, Rajko Marič, je prikazao lik velikoga Kralja. Isto tako su vrlo uspele komemoracije održane u No-vom Sadu, Skoplju, Sarajevu, Celju itd. Na Cetinju je komemoracija odr-žana u Narodnom pozorištu, na vrlo svečan način, i na njoj su uzeii učeš-ča svi zvanični pretstavniči, sa banom zetske banovine, g. Krstičem, na čelu Komemorativno predavanje o Kralju Aleksandru održao je prosvetar S. Bokan, svečanu sednicu je otvorio starešina sokolskog društva na Cetinju, brat Ligutič, i naposletku ie plameni patriotski govor održao starešina župe Cetinje, brat Gavro Miloševič. . U Ljubljani i u čitavoj Sloveniji o- držane su komemoracije u svim sokolskim društvima. Naročito svečana je bila priredba u Ljubljanskom Sokolu, gde je o Blaženopočivšem Kralju Ujedinitelju održao topao govor bivši prvi zamenik Starešine SSKJ, brat E. Gangl. I beogradska sokolska društva priredila su komemorativne sednice, ko-je su bile brojno posečene i na koji-ma je došao do izražaja najdublji pi-jetet prema Kralju Ujedinitelju. U Splitu je priredena svečanost pred spomenikom, posvečenim Kralju Ujedinitelju, na gatu majora Stojana, u kojoj su učestvovala mnoga nacionalna udruženja. Na spomenik je položeno' mnogo venaca i cveča, a iz-medu ostalih Sokolska župa i Sokolsko društvo Split. Splitski Sokoli su u grupi pošli pred spomenik, d u Sokolskom domu je održana komemoracija, na kojoj je govorio starešina društva, brat B. Kalebič. * Sokolstvo Indije odalo je 9 oktobra pijetet Svetloj uspomeni Blaže-nopočiva.iučeg Viteškog Kralja Aleksandra I Ujedinitelja. Održan je pa-rastos u pravoslavnoj crkvi na kome su uz Sokole prisustvovali i pretstav-nici mesnih vlasti i ureda, te lep broj nacionalnog gradanstva. Posle para-stosa održana je koniemorativna sed-nica u sokolskom domu Kralja Aleksandra I Ujedinitelja. Govorili su starešina br. Vojpovič i prosvetar br. Lozjanin. Deklamovali subrača Tihomir i Sava Popovič pesme: Zatoč-nička krv od Bore L. Ceniča i »Nad grobnicom mrtvoga Sokola« od Dr. Stevana Zagorčiča. Sokol Vrhnika je priredil dne 9-Х v Sokolskem domu žalno svečanost v spomin blagopokojnega Viteškega ktalja Aleksandra 1. Ujedinitelja. Svečanost je otvoril br. načelnik Vuk z nagovorom o pomenu tega žalnega dne, nato je zadonel Chopinov koral, kateremu je sledil krasen govor br. starosta Hočevarja, ki nam je priklical v spomin vso grozo tragedije, ki je zadela po zločinski roki pred 5 leti — obenem pa je izzvenel njegov zanosni govor v obljubo in prisego, ponavljajoč oporoko Njega, k: nas je zapustil: »Čuvajte Jugoslavijo« - Sledila je deklamacija sestrice Marte Oblak »Kralju Mučeniku« in recitacija bratca Jožeta Brenčiča »Ob tabornem ognju«. Svečanost je zaključil br. načelnik Vuk. # Sokolsko društvo u Kotoru je na dag inučeničke smrti Blaženopočiv-šeg Kralja Ujedinitelja održalo u so-kolani Komemorativnu sjednicu, na kojoj su pored nmogobrojnog članstva i naraštaja, prisustvovali pre-stavnici svih vlasti, delegati mnogo-brojnih društava i mnogobrojno gra-danstvo grada i okolice. Pred punom dvoranom brat starešina, V. Viskovič, otvorio je sednicu, odavajuči poštu Kralju Mučeniku, koji nam je pokazao kako se ljubi i mre za svoju domovinu. Na-kon toga je prosvetar prof. M. Do-mančič, izneo sve značajnije momente iz života Kralja Mučenika koji su u vezi sa radom i napretkom Sokola, podvukavši da su Sokoli u Kralju Aleksandru uvek i na svakom mestu irnali svoga zaštitnika, koji im je da-vao snage i potpore, da u izvršenju postavljenog cilja što bolje uspiju. Zato su jugoslovenski sokoli spremni da očuvaju Njegov posljedtiji ama-net, uz cenu največih žrtava. NA OPLENCU U tamnoj kripti, sa dna duša naših, Prigušen jecaj, što se tiho čuje, Meša se s glasom: »Nikad se ne plaših Raspeča, smrti, bure i oluje — Sum' da svoj narod izvedem iz mraka, U kom je ropske tavorio dane I .ček'o zoru da jedamput svane, Iz krvi mnogih, neznanih junaka.«' Tako govori duh Viteškog Kralja, Paklenog biča za Atil’nu rasu, Dok se Evropa, u zadnjemu času, Sprema za borhu, jer Mars se pomalja Sa svojim gladnim, črnih ptica, jatom I preti dugim i krvavim ratom. • St. O. Stankovič Brat Dr. Hugo Verk Nezapaženo je promakla, pred ne-punih 5 godina, 60-godišnjica života starog i isprobanog sokolskog rad-nika, brata Dr. Huga Verka, advokata u Zagrebu, tako da on upravo sada navršava 45 godina predanog sokolskog rada. Brat Hugo Verk je, naime, pred 45 godina, pomogao o-snovati splitski »Hrvatski Sokol«, i od onda, sve do danas, radi u Sokol-.stvu. Zato mu i posvečujemo ovq nekoliko redi. sa željom da mlada bra-Č4 upoznadu takoder njegov rad i da mu zaželimo još dug vek na korist Sokolstva i naroda. Brat Dr. Verk je roden u Šibeniku, 1874 godine, a pravne nauke svršio je u Gracu. Več u srednjoj školi je saradivao u listu »Narod«, braneči Dalmaciju od italijanskog presizanja. Kao sudija je službovao u Splitu, Trogiru, Makarskoj i Zadru. Godine 1911 prelazi u advokatski stalež, pa pristupa Smodlakinom pokretu i »Hr-vatskoj pučkoj naprednoj Stranci«, koja je poznata kao pobornica narodnog jedinstva. Kao starešina za-darskog »Hrvatskog Sokola« i Sokolske župe »Ban Paližna«, u društvu sa ostalom bračom, vodi tamošnje Sokolstvo. Svetski rat, koji ga je zate-kao kao potpretsednika »Hrvatske pučke napredne stranke« ništi gubit-kotn Zadra, sav rad, njegov i njegovih drugova, oko narodnog osvešta-vanja Zadra. Novembra 1918 godine prelazi u Zagreb. U krilu »Narodnog Viječa« osniva propagandističko glasilo na italijanskom jeziku: »L’Adria-tico jugoslavo«, koje ureduje, uz glavne saradnike, Vladimira Nazora i R. Katalinić-Jeretova. U propagandistič-ke svrhe obelodanjuje monografiju: »Cenni etnografico politico-storici sulla Dalmazia«. Biva postavljen za člana stalnog zakonodavnog odbora Ministra pravde, sastavlja sam osno-vu zakona o ureden.iu sudova, sara- Sokolska značka, naš ponos! Ima mnogo udruženja i pokreta sa najzrazličitijim ideologijama i ci-ljevima, koji u svoj krug prikupljaju mase pristaša svih profesija, da bi sa njima izvojevale postavljene ci-ljeve i tako opravdale pravo na op-stanak. Svako od tih udruženja na-stoji da pronađe neko vidno obiljež-je, koje bi služilo za raspoznavanje članova i za njihovo isticanje u sva-kodnevnom životu. Taj znak je sim-bolički prikaz ostvarenja, ili borbe za ostvarenje, odnosne ideje, koji znači svetinju za one koji ga nose. Naša sokolska ideja, koja je pod svoju zastavu okupila največe vrednosti slovenstva, puna časne i lijepe tradicije, prošla je sve moguče peripetije najžeščih borba i uspjela je da u svoja tri četvrt vijeka ostvari sebi moralno i materijalno pravo na opstanak. Ona je izorala duboku brazdu na slovenskoj njivi, kroz ko-ju je protekla rijeka viteštva, bratstva i slovenske solidarnosti. I ona je, kao i sve druge organizacije, stvorila sebi vidan znak, u kom je oličila životni dinamizam i plemeniti duje na zakoniku i gradansko parnič-nom postupku, kao i kod sastavlja-nja osnove zakona o izvr.šnom postupku. Kao pravnik stručnjak, objavio je u Zagrebu prvi svezak »Sistema au-strijskog ovršnog reda« (1904), a g. 1907 prvi deo drugog sveska. Sara-duje i u berlinskom »Ostrechtu« i Levenfeldovoj »Rechtsverfolgung«, pa u »Zeitschrift der Akademie ftir deut-sches Recht«. Od 1929 g. je član dopisnik Jugoslovenske akademije znanosti i umetnosti u Zagrebu. Prvi je potpresednik Pravničkog društva u Zagrebu. G. 1932 izdaje prvi, a 1938 drugi svezak »Teoretsko-praktičnog jugoslovenskog gradanskog pravničkog prava«. Sudeluje kao izvestilac na Sveslovenskom pravničkom kongresu u Bratislavi, pa na Vil kongresu jugosloven&kih pravnika u Beogradu. 1935 godine. Pored svega toga, produžuje rad u Sokolstvu i od g. 1930 redovno je članom Uprave Saveza SKJ, gde se ističe svojim pogledima, savetima i direktnim saradivanjem ’ kod svakog zamašnijeg pothvata, u okviru sokolske organizacije. Za svoj rad odlikovan je ordenom Sv. Save II i III stepena i Jugosloven-skom Krunom IV stepena. Danas, i ako ima 65 godina, neumoran je i svež, jednako u svojoj štruci, kao i na polju sokolske delatnosti, pa se nadamo da če takav još dugo ostati, na zadovoljstvo sve naše brače. Š. cilj svoje borbe, a to je naša današnja sokolska značka! U toj značci simbolički je prikazano Sokolstvo, njegova borba i svrha, i o-na mora da bude za nas največa svetinja, dio nas samih, naš puto-kaz i savjetnik. Današnji život pun je stranputi-ca, ideoloških vrludanja i bezdanih ponora u ko jima zalutaju, izgube se, ili propadaju svi oni, koji nema-ju svog stalnog puta, koji nemaju odredene životne misli, ni životnf energije. Mi Sokoli imamo svoj put. On je izkristaliziran u preko sedam-desetipet godina najžešče borbe i stradavanja, kroz koje se je uvijek i ne vrludajuči održao, vodeči nas pobjedi. Snažni u tom uvjerenju i iskreni u njegovom propovijedanju, hodaj- ( mo napred ka konačnom ostvarenju svoje uzvišene ideje sa našom znač-kom na prsima, jer ona če nam u časovima umora i klonulosti dati potrebne snage i životnog kretanja. Ona je simbol naše ideje i kad je na našim grudima neče nam dozvoliti da se izgubimo i utonemo u valovi-ma života. Kroz nju neka teku na(-še misli, od nje neka idu djela, koja moraju biti uvijek u skladu sa ži-votnim istinama našega vjerovanja. Jer ona je ne samo simbol naše borbe, ona nas vidljivo upoznaje i upu-čuje jedne na druge, ona je ona] vidljivi čarobni znak, koji od dva obična čovjeka, jednog iz širokih ravnica nesrečne Poljske, ili Čeho-slovačke, i drugog sa obala plavog Jadrana, pravi braču, koji se ljube, životno vezani zajedničkom mišlju. Naš sokolski ponos i čast ne do-zvoljavaju nam kretanje bez značke, pogotovo sada kada treba da se zna, kakav je tko i »kakvim se perjem kiti«. Zato, brado i sestre, ne smi-je da bude nitko, sve od osamdeset-godišnjaka, pa do male dječice, koji ne nosi na svojim prsima sokolsku značku. Geslo nek nam bude: značke na grudi i hrabro napred, več utrtim potem, u susret pobjedi! Ivica Milačič, Biograd n. m. Sarajevski Sokoli na Oplencu Sokolska župa Sarajevo šalje naročita delegaciju na Oplenac, koja ce izvršiti pokionstveni pohod na grob Viteškog Kralja Aleksandra I Ljedinitelja. Delegacija če brojati oko 60 članova i članica, a polazi iz Sarajeva sutra, u subotu, i stiž* na Oplenac u nedelju. Sokolska delegacija nosi sobom zastave svih je-dmica sa svoje teritorije. Naša narodna poezija (Nastavak)*) Vernost supruge prema rnužu istaknuta je u pesmi »Smrt vojvode Prijezde«, u kojoj ovaj, opkoljen u gradu Stalaču, pita Ženu: »Da li voli sa njim poginuti, il’ Turčinu biti ljuba verna«, na što mu ona odgova-ra: »Volim s tobom časno poginuti, neg’ ljubiti na sram'otu Turke«. Ta-da su se oboje uzeli za ruke j skočili u Moravu, izgovarajuči ove značajne reči: »Morava nas voda odranila, Nek Morava voda i sahrani«. Pored ženske vernosti narodni pč-snik je opevao i njenu nevernost, u-jedno kažnjavajučl je sa največom kaznom, koja se uopšte može izreči. Vidosava, supruga vojvode Momčila, izdaje muža kralju Vukašinu, jer joj ovaj nudi brak, bolji i taskošniji život u Skadru, nego što ga ima kod Momčila ispod Durmitora. Kad je Vukašin, zahvaljujuči njenoj pomoči, pobedio Vojvodu Momčila, ipak je nije uzeo za Ženu, več njegovu se-stru Jevrosimu i docniju majku Kraljeviča Marka. Neverna je i žena Strahinjič Bana, koja pomaže Turčinu Vlah Aliji, da ga ovaj pobedi i ubije, ali je u torne *) Vidi »Sokolski Glasnik«, br. 39. sprečava Banov hrt, Karaman. Smisao pravde u našim narodnim pesmama uzdiže se do nebeške višine. U pesmi »Uroš i Mrnjačeviči«, Jevrosima ovako zakljinje svoga sina Marka, da ne govori krivo: »Marko sine, jedini u majke, Ne bila ti moja rana kleta, Nemoj sine govoriti krivo Ni po babu ni po stričevima Več po pravdi Boga istinoga«. U pesmi »Stari Vujadin« čvrstina karaktera, jačina volje i odanost prema svojim prijateljima i p6znanii:ma jasno se izražavaju u sledečim Štihovima: »Ne budite srca udovička, No budite srca junačkoga, Ne odajte druga ni jednoga, Ne odajte vi jatake naše, Kod ko jih smo zime zimovali, Zimovali, blago ostavljali.« LJubavno osečanje zauzima dosta veliko mesto u narodnoj poeziji. Narodni pesnik je umeo da čuje mnoge uzdahe i otkucaje srca nesrečno zaljubljenih, Njihovoj ljubavi posvetio je mnoge stihove, koji veo-ma lepo i svestrano prikazuju lju-bav, njen razvoj kao i sve dobre i rdave posledice, koje otuda dolaze. Za obradu birao je one motive, ko- ji sadrže najviše zapleta i nepremo-stive prepreke za ostvarenje ljubav-nih snova. Najlepša pesma, himna ljubavi, ljubavi platonske i ni čim neoskrnavljene jest »Smrt Omera i Merime«. Mati Omerova, kao da je živela u dvadesetom veku, hoče svoga sina da’ oženi sa lepom i bogatom devojkom Fatimom, koju Omer ne voli. več Merimu, sirotu, ali njemu dragu devojku. Pošto nije hteo da odreče poslušnost svojoj tnajci, on se ženi sa Fatimom, kojoj je pri-znao, da je lepša od Merime, ali ipak •nju — Merimu — više voli, što se vidi iz sledečih stihova: »Ao Fato, ala ti si lepa! Moja Mera nije tako lepa, AT je Mera srcu mome draga.« 1 on odluči da umre. Ali da Fa-timu sutra ne bi obedih za njegovu smrt, on piše pismo majci kojoj u-jedno izražava želju, kako da ga mrtvog obuku i kojim sokakom da ga ponesu na groblje: »Skupi meni, moja mila majko, Skupi meni mlpde nosioce, Nosioce momke neženjene, Pratioce djeve neudate, Obuc’fe mi tananu košulju Što j’ Merima u milosti dala, Vežite mi vezenu maramu, Što j’ Merima u milosti vezla, Kitite me cv'jećem karanfiljem Čim ie mene Merima kitila, ■ Pak me nos’te Šepetli sokakom Pokraj b'jela Merimina avora, Nek me vidi Merima djevojka, Nek me vidi i nek me celiva, Kad me nije živog celivala.« Neverstvo jednog od ljubavnika glavni je uzrok, zbog kojega se do-lazi do razlaza. Svade, prkosi, pre-pirke, mirenje i ponovno, privreme-no ili stalno razilaženje, česti su motivi, koje narodni pesnik obraduje. Pretnje ubistvom i samoubistvom ne izostaju. Kletva se čuje, i to obično,. sa devojačke Strane, pošto je ona redovno slabija i nežnija od svoga ljubavnika — muškarca, koga kune. Ljubomora se javlja kod jednog ili drugog ljubavnika. Ona uno-si sumnju i nepoverenje u njihova srca i duše, koje zauvek razdvaja. Veličina ljubavi obično se meri ja-činom ljubomore, ali, ona je veliki kamen spoticanja, koji ljubavnici ne mogu da preskoče ili zaobidu. Sve je to pesnik osetio, uočio i opevao. Muž je branič žene i deteta, — kaže Njegoš. Ovaj je ideal razvijen u narodnoj poeziji do savršenstva. Žrtvuju se svi stariji i močniji, da zaštite slabe žene i decu, kuču i po-rodičnu čast. U pesmi »Bolani Dojčin« narodni pesnik, u živim bojama, pretstavlja nasilje, koje Arapin vrši po Solunu tražeči: »Sve od dvora po jalova ovna, Po furunu leba bijeloga I po tovar vina crvenoga I po kondir žežene rakije I po dvadeset žutijeh dukata I po jednu lijepu djevojku, Ja djevojku, ja nevestu mladu, Koja no je skoro dovedena, Dovedena, jošte ne ljubljena.« Kad se ceo Solun izredao, došao je red na dvor Dojčinov. Dojčinova ljuba i sestra. sastavile su porez, ali ga nema ko da odnese, jer Arapin tiaži. da mu ga donesu sestra ili ljuba Dojčinova. Tada je Jelica sela pored svoga bolesnoga brata i plakata. Dojčin je mislio, da mu to ku-ča prokišnjava, ali mu Jelica kaže da plače, pa to polumrtvog i iznemo-glog Dojčina puni mržnjom i željom za osvetom. On pribira zadnju snagu i rešava, da ide Arapinu na megdan, kad se, u celom Solunu, nije niko drugi našao, da od ove napasti sp^-si grad. Pita ljubu Andeliju, da li mu je živ doro, a kad mu ova kaže da jeste i da se je dobro ugojio, naredi joj, da ga odvede i potkuje kod . nalbantina. Ali ovaj nije to hteo u-činiti na veresiju, več je, za nagra-du, tražio Čast Andelije, koja je, uvredena, vratila konja ^ nepotkovana kuči. Tada Dojčin usta je i, pošto naredi, da mu se doro osedla, zove Женидба сеоске омладине Ha нашем селу постоје много-бројна питаша која треба решити. Најважнија су она питања која се односе на подизање наше сеоске омладине. Како je она нај^ного-бројнија, то од шеног правилног псдизаша и васпиташа, зависи у мвогоме и наша будућност. Тој омладини, може се слободно- pelin, није до данас поклашана до-вољна пажња. Она је готово остав-љена сама. Родитељи су заузети својим редовним пословима и не-мају времена да јој се посвете. О-бавезно телесно васпиташе није показало до данас оне резултате који су од н>ега очекивани. Све што се ради, нарочито када је у питању рад са омладином, мора се радити са вољом. Где ове нема, не може бити ни успеха. Све ор-ганизације које раде на селу мора-ју се у томе раду помоћи. У не-.достатку таквих организација мо-рају се предузети друге потребне мере. Али рад на правилном по-дизању сеоске омладине не може кренути на-пред док се не реше из-весна важна питаша која тај рад онемогућују. Питање које нас овде интересу-је јесте питање женидбе ссоске о-младине. Питање ствараша поро-дице. питаше нашега потомства, као и наше будућности. Гледају-ћи како се то питање данас спро-води, долази се до закључка, да у том погледу нисмо ништа учинили. И то на питању, на коме почива будућност породице. А има ли да-нас важнијег питаша? Зграда без темеља слаба је, породица без те-меља неодржива је. Сви смо све-сни шта значе морално и физички здрави супружници за потомство. То је камен темељац, основа на којој се заснива и ствара будућ-. ност потомства, а преко гога и на-ције. LLIro може да се учини са омладином, кржљавом и болежљи-вом. Нису ли узалудна сва доцни-ја настојања и жртве, ако се у по-четку један посао не почне како треба? Како ми почињемо тај по-сао? Да ли се неко запитао, ка-ко стоји то питање код нас? Да ли је неко имао прилике да по-сматра свадбе и присуствује вен-чашима на селу? Да ли је могао да примсти какве очеве имају данаш-»а деца? Да ли се неко запитао, какво ће потомство дати та омла-дина сутра? Ето, то су та питања која се постављају нама, који жи-вимо или радимо на селу и са се-лом. Главни моменти на које се на селу пази јесу: добар мираз, у ко-лико већи.то боље, као и добра радна снага у будуће снахе. Здрав-ље, пораст, развијеност и разлике у годинама од мање су важности. Приличан број младића, нарочито ако је у питању добра девоЈка и већи мираз, траже „благослов” и жене се млађи, готово деца. Често пута све можете видети на једноЈ свадби: добре кок>е, добра кола, добре сватове, често добру и мла-ду, весеља и друго, само нећете видети доброг младожешу, — оно што је најбитније и најважније. Често, поред младе, видите неког малишана. Свакодн^вне су појаве, да се жене деца од 17, 18 и 19 година. Рстко ко од младића да се жени после регулисања војне о-бавезе. Нарочито код нас, у Срби-ја. Често пута неколико дана по венчању младожења иде на отслу-жење кадровског рока. Ако пре регулисаша војне обавезе нема о-стала грађанка права, зашто му дати право женидбе и стварања породицг? Зар ту није нотребна викаква мбрална и физнчка зре-лост, век само полна? Зар то пи-тан>е није важније од других гра-ђанских права? Треба само поставити питање: да ли младићи испоД 20 година знају, какве их обавезе чекају по-сле женидбе? Да ли знају да бу-ду васпитачи, кад ни сами нису васпитани? Да ли су свесни тежи-не и величине дужности које при-мају браком? Одговор је прост и јасан: У таквим годинама не! Последице тако ране женидбе наше сеоске омладине врло су ве-лике. Стање њихово видимо на сваком кораку. Често видимо „мла-да оца”, како носи синчића, као да дете носи дете. Тр^ба само сићи у село и утврдити како живи и ка-ко се третира наша сељанка. Ни-шта боље него роб без ропства! А то је у многоме последица те ране женидбе. Наши рекрутни органи могли би нам у овом погледу пружити нај-тачније лодатке. Али овоме члан-ку није сврха да доказује после-дице, оне су већ ту, но само да укаже на н>их. Да скрене пажњу меродавним, да се ово пнташе про-учи и по »ему донесе корисна од-лука. Услови живота наших пре-дака били су друкчији, и они су се могли женити у млађим годи-нама, без икаквих последица. Да-нас су нова вре.мена и нови начини живота. Ми апелујемо на меродав-н< и верујемо, да ће ово наићи на иотребно разумсваше. Соколска дужност налаже нам да на ово пи-та»е скренемо пажњу. По нашем мишљен>у једини на- чин и право решење овога питања је: Законом забранити женидбу пре отслужења кадровског рока, а за неспособне и привремено неспо-собне, након 2 године, рачунајући и годину, у којој је први пут ре-крутован. Свако друго решење би-ло би без успеха. Пред обзирима здраве расе и заједнице, све дру-ге обзире и утицаје треба одба-цити! Решгшем овога питања ми ћемо у многоме допринети моралном и физичком подизашу наше омлади-не, а то је свагда био соколски идеал.______________ Ч. Петровић Odlikovane zastave Na predlog ministra za Fizičko vaspitanje naroda, bile su odlikovane ordenom Jugoslovenske krune IV stepena zastave sokolskih župa i dru- štava na Cetinju, u Šibeniku i u Prizrenu. Slovenci izvan Slovenije i pitanje nar. jedinstva Ljublansko »J u t r o« je obja-vilo nedavno zanimljivu statistiku o torne, koliko Slovenaca živi u Jugoslaviji, u kraje v i m a izvan Dravske banovine. Prema toj statistici, u Banovini Hrvatskoj živi 138.500 Slovenaca, u Dunavskoj banovini 82.000, u Moravskoj 54.800, u Vardarskoj 49.300, u Drinskoj 35.900, u Vrbaskoj 17.000, u Zetskoj 7.250, a na području Beograda, sa Zemunom i Pančevom, 21.000. Prema tome, u ostaloj Jugoslaviji, sem Dravske banovine, živi čitavih 407.000 Slovenaca »Jutro« traži, da se za te Slovence, izvan Dravske banovine, treba bilje postarati, a naročite da treba razviti njihov društveni život i osi- Освећење спомеи-чесме у Сјетлини Соколско друштво■■ Сјетлина, жу-па Сарајево, као и све остале со-колске јединице, заветовало се да ће, за трајања Петр.ове петољетке, извршити низ корисних радова за добро Краља и народа. Заветовало се и подигло мост преко реке Пра- ^ког народа. Кад нас позове Краљ че, изградило je стрелиште за не-сметано гађање из војничке пушке и тиме омогућило редован рад стргељачког отсека, и још много других корисних радова. Недавно је довршена и лепа спо-мен-чесма, која је на свечан начин спворена, у присуству чланства и грађанства Сјетлине и околних се-ла, као и изасланика Соколске Жу-rie. Свечаност је отворио стареши-на, Мирко Чучковић, који је нај-ripe упутиб поздрав Њ В. Краљу Петру II, затим се са пијететом се-тио успомене Витешког Краља Ује-динитеља. Уз одушевљено одобра- вање присутног сеоског народа и сокола, брат Чучковић је простим сел>ачким језиком наставио: „Ја са овога места поздрављам нашу хра-бру народну војску, у коју су да-нас упрте очи читавог југословен- и Отаџбина, ми ћемо сви ако за-треба, дати своје животе за сло-боду и част Отаџбине. Живела Hama храбра војска!” — Речи брата сгарешине, присутна маса народа одушевл,ено је поздравила. Са неколико топлих речи бр. Ху-скић Мехмед, реф.. жупе за С.Л.П., истакао је значај Соколске Петро-ве Петољетке, са жељом да дру-штво, пошто је своју прву завет ницу извршило у целости, исту на-дспуни новим заветним радовима. Пошто је време било кишовито, јавни час је отпао. К. Тодоровић Спомен-чесиа у Сјет.чини на дан отварања. gurati njihov ekonomski položaj. Sem velikog broja činovnika, medu tim Slovencima ima naročito velik broj radnika, čije ekonomske i soci-jatne prilike zahtevaju mnogo brige, lzmedu ostalog, slovenački list misli, da bi Slovenci koji su u velikom broju nastanjeni u Beogradu, Zagrebu itd., trebali da budu zastup-tjeni i u gradskim pretstavništvima tih varoši, da bi tako mogli da se založe za svoje socijalne, ekonomske i kulturne potrebe. Podaci slovenačkog lista vrlo su zanimljivi sa mnogog gledišta. Ka-da se uzme, da broj svih Slovenaca u Jugoslaviji ne iznosi više od 1,2UU.U00, onda izlazi, da više od jcdne trečine svih Slovenaca u državi živi izvan svoje kompaktne celine i da su raštrkani po ostaloj Jugoslaviji. Ta činjenica pokazuje pre svega nemogučnost, da se svako od naših triju plemena hermetički se-parira u svoja četiri zida, ako neče da zakržljavi ili da eksplodira; kao što nam otkriva i neumoljivi prirod-ni i nacionalni nagon mešanja, koji ne vodi računa ni o kakvim grani-cama unutar jedne države, več sva-kog Jugoslovena, bez razlike, tera da ide tamo gde ga zove njegov po-sao, ubeden da če svuda nači braču i da je sve to njegovo. Pa ako su potrebe života, za samih dvadeset godina, učinile da se preko jedne trečine Slovenaca, u neslovenačkim krajevima Jugoslavije oseti kao kod svoje kuče (a to, u večem ili manj em obimu, vredi i za Hrvate i za Srbel), — zar to nije najjači argu-mendat protiv svih nasilnih dizanja kineskih zidova?!.. Isto tako je zanimljiva sugestija »Jutra«, da bi Slovenci trebali da imaju svoje pretstavnike u gradskim odborima velikih srpskih i hr-vatskih varoši, u kojima žive. Ta sugestija je vrlo dobra, samo bi tre-bala da bude uzajamna i opčenita. Srbi i Slovenci bi trebali da imaju odgovarajuče pretstavnike u Zagrebu, kao što bi Srbi i Hrvati trebali da ih imaju u Ljubljani, a Hrvati i Slovenci >u Beogradu. Time bi se udovoljilo, ne samo socijalnim i kulturnim potrebama, nego bi to bila jedna kopča više u našem medu-sobnom sporazumevanju; a sve bi ■to vodilo ka jedino spasonosnoj misli jugoslovenske državne, privredne, kulturne, socijalne i narodne zajed-nice. Širite „Sokolski glasnik" i časopis „Soko" sestra, kojoj nareduje: »Donesi mi jednu krpu platna, Utegni me sele od bedara Od bedara do vitkih rebara Da se moje kosti ne razminu Ne razminu kosti mimo kosti*. I tako spremljen ide na megdan Arapinu. JJsput mu konj podigrava tako da »iz kaldrme iskače kamenje«. Arapin se je uplašio od Dojčina, pa ga je molio, da ne dele megdan, nego da sjaše i zajedno piju vino, ali za to Dojčin nije hteo ni da ču-je, več mu je kopljem podigao ša-tor, pod kojim je bilo - trideset de-vojaka. Na megdanu je Dojčin pobedio A-rapina, pa, kad je pošao kuči, svra-tic je i kod onog nalbantina te mu sabljom otsekao glavu, da, kad do-de kuči, saopšti sestri i ljubi da se više nemaju od koga plašiti, i umre. U narodnim pesmama često puta nailazimo na teške kletve. Knez Lazar uoči Kosovske bitke kune svako-ga onoga: »Ko ne došo na boj na Kosovo Ne imao od srca poroda Ni muškoga ni devojačkoga. Od ruke mu ništa ne rodilo, Rujno vino ni pšenica bela, Rdom kapo dok mu je kol jena.* Vojvoda Momčilo kune svoga konja, koji ne može da poleti, jer su mu krila izgorela: »Jabučilo, izjeli te vuci« Kune i devojka momka, koji je ostavlja, ali joj ni ovaj ne ostaje du-žan, pa joj veli: »Koliko vode popila, Toliko suza prolila.« Ljubav i požrtvovanje dece prema svojim roditeljima takode su opevani u narodnim pesmama. Senkovič Ivo zamenjuje svoga oca Durda i ide na dvoboj Agi od Ribnika, koga, i ako još mlad i neobučen bojnoj igri, pobeduje. Maksimija izda Turcima svoga mu-ža, Novakovič Gruja, ali se ovaj, pomoču svoje prijateljice — krčmarice, oslobada okova, seče Turke i hvata nevernu suprugu Maksimiju, koju kažnjava strašnom smrču: »Namaza je voskom i katranom / sumporom i brzijem prahom Pa je uvi mekanim pamukom, Ukopa je zemlji do pojasa Pa zapali kosu na vrh glave.« Njeno dete, mali Stevan, sve to gleda, pa, kad mu mati dogori do bijelih dojki, zaplače: »Krasni babo, Novakovič Gtujo, Izgoreše mojoj majci dojke, Ko/e su me odranile, babo, Koje su me na noge podigle.« Tada se Gruji ražali gledajuči ne-jakog Stevana kako plače, te »Što ostade, to je ugasio I ono je sahranio lepo.* U cilju prevare ili osvete neprijate-lju, junači naših narodnih pesama često se prerušuju i oblače žensko, odnosno ove muško odelo. Ponekad se muškarac samo maskira »da se poznati ne može«, uzimajuči pri tom tude ime. U pesmi »Ženidba Dušanova«, Miloš Vojinovič se prerušuje u črnog Bugarina, kako bi se svome ujki ,na-šao u nevolji, kad ovaj bude u Latin-skoj zemlji, gde če mu se postavljati zamke. Štihovi glase: »Ode Petar opremat kulaša A Vukašin oprema Miloša: Na njeg meče tananu košulju Do pojasa od čistoga zlata, Od pojasa od bijele svile. Po košulp tri tanke deierme Pa~~dufamu sa tridest putaca, Po dolami toke sakovane, Zlatne toke od četiri oke, A na noge kovče i čakšire, A svrh svega Bugar kabanicu I na glavu bugarsku subaru, Načini se črni Bugarine | Ni brača ga poznati ne mogu.* Hajduci se oblače u ženska odela da obmanu Turke, kako bi ih lakše posekli. Tako je zaglavio paša sa Zagorja kod Grahovskog kneza Mi-lutina, kome je poručio, da če ga pohoditi sa trideset deli ja, za koje da spremi trideset devojaka, a za njega pašu-kneževu kčer Ikoniju. Milutin je pozvao Novakovič Grujiču i njegovih trideset momčadi, koji su se prerušili u ženska odela. Kad su Turci došli, svaki se, sa svojom de-vojkom, povukao u odaje. Kod paše je otišla Ikonija, čiju je ulogu odi-grao glavom Novakovič Grujo. Kad ga je Turčin počeo dirati, Grujiča ga je uhvatio za bradu i odmah za-klao, što se isto desilp i sa ostalim Turcima, razmeštenim po odajama. Opisi prirode i raznih prirodnih .nepogoda česte su pojave u narod-noj poeziji. U pesmi »Ženidba kralja Vukaši-na« postoje najlepši opisi Durmito-ra i Skadra i njihovih okolina. Kralj Vukašin dopisuje se sa nevernem Vidosavom, Ženom vojvode Mom-čila, kojoj velj: »Šta češ u tom ledu i snijegu? Kad pogledaš s grada iznad sebe Ništa nemaš lijepo vidjeti Več bijelo brdo Durmitora Okičeno ledom i snijegom Usred Ijeta kao usred zime. Kad pogledaš strmo ispod grada Mutna teče Tara valovita, Ona valja drvlje i kamenje, Na njoj nema broda ni čuprije A oko nje borje i mramorje, Več ti otruj vojvodu Momčila IT ga otruj Ili mi ga izdaj, Hodi k mene u primorje ravno Bijelome Skadru na Bojani Uzeču te za vernu ljubovcu Pa češ biti gospoda, kraljica Svilu presti, na svili sedeti, A kakav je Skadar na Bojani, Kad pogledaš brdu iznad grada §ve porasle smokve i masline I još oni grozni vinogradi. Kad pogledaš strmo ispod grada, AT uzrasla pšenica bjelica, A oko nje zelena livada, Kroz nju teče zelena Bojana, Po njoj pliva riba svakojaka, Kad god hočeš da je taze jedeš.* U pesmi »ženidba bega Ljuboviča« postoji jedan veoma lep opis vremenske nepogode: »Spuštilo se nebo u oblake. Iz oblaka munje i gromovi, Udri sever strašan niz pianinu, A iz neba kisu susnežicu. Smrče im se dobu oko podne Da drug druga vidjeti ne može. Ne poznaju staže ni bogaze, Veiar bije, a mečava tuče, Raščera ih muka po planini. Kad Bog hoče niko ne razmeče. Svi su svati s puta savrnuli, Popustili dizgin na jabuke, Smrznuti se od mečave brane A zaželi oči obadvije.* (Nastaviče se) Stanko O. Stankovič „Hrvatski junak" ili „Hrvatsko bratstvo"? Prednjacki tečaj za članice u župi Karlovac Splitska »Katolička Riječ« donosi članak pod naslovom »Oko nove o-mladinske organizacije«, u kome beleži borbu lcoja se vodi, još uvek pri-kriveno, izmedu raznih -struja, o torne da li če se osnovati telovežbačko društvo »Hrvatski Junak«, ili će to biti »Hrvatsko bratstvo«; ili če se, kao Sto neki još uvek traže, obnoviti »Hrvatski Soko«. Na koncu, sa svoje strane, »Katolička Riječ« donosi ovo mišljenje: »Nama se čini, da kod svega toga ima još dosta nejasnih pojmova i da sa tu u sukobu razne tendence, a ni-je iskijučno i ambicije pojedinih ljudi. Svakako, pitanje jedne takove opic hrvatske omladinske organizacije trebalo bi ozbiljno i svestrano uzeti u pretres i odlučit se konačno, da ne zavlada dizorjentacija, uslijed čega bi mogla da pretrpi Stetu opča narodna stvar.« * »Hrvatski narod«, koji je orijenti-ran u frankovačkom duhu, objavljuje članak Dr. Mile Budaka, u kome se kaže, da ga mnogi prijatelji pita ju za mišljenje o osnivanju hrvatske telovežbačke organizacije. On veli pre svega, da se Sokolstvo nesme obnoviti, zato što je ono »svesloven-ska, nepouzdana, ideološki loša ustanova«. Zatim veli, da nova organizacija ne sme da ima partijski karakter, jer bi joj to škodilo i onda, ka-da bi svi Hrvati bez iznimke bili u jednoj partiji. Isto tako ne sme ima-ti versko obeležje. Na koncu kaže, da je »svakako bolesna pojava, da se odmah, čim se može bar dahnuti, javlja deset osnova za deset raznih društava«. * Zanimljivo je i mišljenje lista »Se-Ijačka Sloga«, koji je organ istoime-nog društva, najmočnijeg u hrvat-skom seljaštvu. Taj list se protivi osnivanju bilo kojeg telovežbačkog društva na selu, stoječi na Čudnom gledištu, da su takva društva seljaku uopšte nepotrebna. List piše: »Najprirodnija tjelovežba je u se-l/ačkom poslu, pa zato po selima i za seljake ne treba osnivati nikakvih Ha дан 6 септембра 1939, y no-част рођендана Њ. В. Краља Пе-тра 11, Соколско друштво Београд VII одржало је своју лакоатлетску утакмицу, на којој су, са лепим успехом учествовали чланови и на-раштај друштва, под воћством на-челника, брата Момчила Којадино- Са освећења вежбалишта вића и под надзором делегата тех-ничког одбора жупе Београд, бра-та Нушића, те делегата Старешине, брата Саве Ј. Сурутке и Живка По-иовића. Пошто је у овом соколском друштву највећи број чланова „Привредникове” омладине, то се може констатовати да ово друштво у свима правцима соколског рада живо напредује. * Наше агилно соколско друштво Београд VII је, — У оквиру завета Петрове Петолетнице, на врло све-чан начин, и у вези са својим јав-ним часом, извршило освећење свог новог летњег вежбалишта (до по-жарне команде). Испред Управе Савеза Сокола К. Ј, тторед стручног одбора, прису-егвовао је заменик старешцне, брат Миливоје Смиљанић, а од београд-ске жупе присуствовали су браћа Момир Синобад и Милосав Павло-вић, Поред тога бцла су заступље-на старешинства и чланство скоро društava za tjelovežbu — svejedno zvali se »Hrvatski Junak«, »Hrvatski Sokol« ili kako drukčije. Naprotiv gospodi po gradovima možda i trebaju društva za tjelovežbu, ali pod uvjetom, da se u njima zaista »vježba tijelo«, a ne da samo paradiraju ili čak i polit.iziraju. I spomenuta imena nisu zgodna. Sokol je ptica grabilica, a junak je naziv za iznimno odvažna i plemenita če v jeka. Takvim se pak ne smije nitko sam zv ati. Takav bi bio napržica ib »hohštapler«. Seljaci ima ju sv e svoje organizacije u hrvatskom seljačkom pokretu, — pri je svega Seljačku Slogu. Toliko kao odgovor svim onim članovima i piijateljima Seljačke Sloge, koji za to pitaju*. Uprava, »Hrvatskog Junaka« izdala je nakon toga saopštenje, u kome se kaže, da su neki hrvatski listovi, a medu njima i »Primorje« sa Sušaka, uzeli negativan stav prema »Hrvatskom Junaku«. Iz tih listova se vidi da im nije jasan cilj ove organizacije i da je indentificiraju sa Sokolstvom. Medutim, »Hrvatski Junak« je organizacija samo za grad-sku omladinu i neče se osnivati u selima. »Hrvatski Junak« več ima odo-brenje za rad i njegov cilj je čisto odgojni. Kao što se vidi, ovo saopštenje je dato u vezi sa izjavom »Seljačke sloge«, koja je unapred postavila prepreke, da se »Hrvatski Junak« osni-va na selima. Poznato je, medutim, da je nekoliko organizacija »Hrvatskog Junaka« bilo več u zametku o-snovano u nekim selima. * »WGW«, nemački bilten za telo-vežbu, koji izlazi u Berlinu, javlja u poslednjem broju, da »u Savezu Sokola K. J. u Jugoslaviji pretstoji ce-panje, te da če se ponovo osnovati zaseban srpski, hrvatski i slovenački Soko«. Beležimo ovo kao kuriozitet, ne osečajuči potrebu ni da naglasimo, da je jugoslovensko Sokolstvo jedin-stvenije nego ikada, i da nema ni govora o nekom cepanju! свију сокол. друштава из Београда и Земуна. — Поред претставника Београдске општине и осталих на-ционалних организација, Управу па-троната „Привредника” претстав-љао је познати пријатељ Соколства, г. Светислав Јовановић, рентијер. Свечаност је отворио старешина, брат Секула Зечевић, патриотским говором, пред постројеним цело-купним чланством и старешинством друштва, делегатима и осталим ro-стима; а затим је, након верског обреда, одржан врло успели јавни час. Frankofurtimaši protiv Sokola Pišu nam iz Šibenika: Ovde su, barem u varoši Šibeniku, sve do juče prilike bile mirne i ni-kakav incidenat se nije javljao protiv Sokolstva. Medutim je 9 oktobra došlo do vrlo neugodnih nemira, koji su počeli napadajem učenika osmog razreda klasične gimnazije na dake' Jugoslovene, koji su položili venac na bistu Kralja Aleksandra. Naročito je žalosno bilo čuti neukusne i vulgarne poklike tih učenika, koji su gotovo svi pitomci katoličkog sveče-ničkog seminara. Docnije su se ti na-padaji preneli i na uficu, pa su na-padnuti mnogi Sokoli i udareni, a skinute im značke. Tajnik Sokola, Radovčič, je bio šilom izvučen iz jed-nog dučana i premlačen. U napada-jima su se naročito isticali neki članovi Križara, frankovci i klerikalci. Policija za vreme nemira nije inter-venisala, ali je docnije povela istra-gu Ne zna se, da li kao posledica toga, policija je u poslednji čas žabi anila održanje komemoracije Deve-tog Oktobra, u Sokolskom društvu. Штампа 0 Савезној скупштинн Сва наша штампа посветила је пуну пажњу скупштини Савеза Со-кола K. Ј. и нарочито истакла важ-ност резолуције, те избор Првог заменика Старешине. У „Политици”, од 4 октобра, објавио је брат Др. Милорад Драгић опсежан чланак, у коме, између осталог, каже: „Ванредна скупштина, остала је H:i освештаном соколском станови-шту, да се мора верно служити здравој идеји Југословенског на-родног Једииства и да се oboj иде-ј>1 може Hajбоље послужити поди-зањем међусобног поверења и ме-ђусобне љубави међу свима Срби-ма, Хрватима и Словенцима. Нега-тивне и штетне појаве, које се по-маљаЈу морају се сматрати често као историска нужност, а и као по-следица погрешног, односно неис-правног рада појединаца и других утицаЈа, на које треба обазриво мо-трити и брижљиво их уклањати. У овом погледу на ванредној сиупштини југословенског сокол-ства^дошли су до изражаја лепи и конструктивни назори о внталним проблемима нашег народног живо-та. Истакнуто je, и то на веома оз-биљан и достојанствен начин, да етччки принципи морају бити осно-вица сваког јавног, националног и политччког рада. Повреда етичкик зс.кона главни je узрок лошим по~ јавама у јавном и социјално-поли-тичком животу; без обзира којим деловима народа припадају они, noju врше повреду тих етичких за-кона. Полазећи од таквих принципа, ју-гословенско соколство, не ослањају-hn се ни на једну страначко поли-тичку организацију, жели да и да-ље, и још енергичније,■ поради на подизању најширег поверења и љу-бави међу свима народним делови-ма и у свима крајевима наше зем-ље. Полазе^и ујрдно од идеје наше иародце слободе, соколство је увек било, а и сада je, уверења да де-мократски облици владавине и ра-да претстављају најбоље чуваре на-родног и државног живота; да се на овај начин могу слободно разви-јати народне и личне врлине и вред-ности, и да, тако ослобођене, ове вредности могу најбоље послужити иитересима земље и народа. На тај начин могу се и најбоље проказати, жигосати и потиснути штетне осо-бине и лажне вредности које не-контролисане, могу да доведу до катастрофалннх последица. И најзад, на соколским заседава-њииа поново је истакнута и поново примљена мисао о духовиим вред-ностима села, која морају служити као путоказ нашој народној и др-жавној политици.” * »Politika« Qd 5 oktobra naročito 1 opširno ističe predlog brata Gavre Miloševiča, učinjen na saveznoj skup-štini Sokola, da sokolstvo uzme inici-jativu za proslavu 25-godišnjice Albanske Golgote. Isto tako podvlači odluku, da Savez Sokola bude domačin na Kajmakčalanskoj slavi, 1940, i da tom prilikom priredi pohod Sokolstva na Kajmakčalan. OTVARANJE VISOKE ŠKOLE ZA FIZIČKO VASPITANJE 10 oktobra je, na svečan način, obavljeno otvaranje Visoke škole za fizičko vaspitanje u Beogradu, čije se prostorije nalaze u Sokolskom domu-Matica. Školu je otvorio, u ot-sustvu ministra za fizičko vaspitanje, Jevrema Tomiča, ministar saobračaja, g Nikola Be$lič; a uzeo je učešča i delegat ministra vojske i mornarice, general Kukavičič, te delegat ministra prosvete, brat Ante Tadič. U ime Saveza Sokola K. J. uzeo je učešča na ovom otvaranju zamenik starešine brat arh. Milivoje Smiljanič, koji je, u kratkom govoru, toplo pozdravio osnivanje škole i zaželeo joj pun uspeh na poslu, koji je za-jednički sa radom Sokolstva. U svečanom govoru je Ministar Bešlič podvukao važnost telesnog va- Naša župa održala je ovih dana prednjački tečaj za članice, koji je trajao od 4 do 10 septembra. Tečaj je vodila savezna prednjačica, sestra T. Štifterova, a predavači bili su: sestra M. Blaškovič, T. Štifterova, B. Blaškovič, M. Sablič, M. Radeka i B. Frelih. Tečaj je započeo 4 septembra, uz sudelovanje ovih sestara: Ambriovič Dragica (četa Turan), Bunčič Nada (društvo Plaški), Knapič Rezika (Du- ga Resa), Gojak Katarina (četa Turan), Novakovič Ranka (Karlovac), Utvič Neda (Karlovac), Gruden Slava ((Turan), Tepavac Nevenka (Turan). Tokom tečaja obradili smo sve što bi moglo doči u obzir kod vodenja ženskih kategorija, a upoznale smo se i sa ideologijom, koju je preda-vao br. župski starešina, Marko Sablič i brat Milan Radeka. Vežbale smo govore pred vrstom, vodile smo same pojedine časove na spravama, pod nadzorom sestre, T. Štifterove. „Gliha** na Sokolskem domu v obmejni Gornji Radgoni Gornja Radgona, 30. septembra. Ko pri gradnji kakekoli stavbe dogradijo zidarji zidovje do temeljne višine strešnega stola, slavijo tako-zvano »g 1 i h o«. Je to tradicijonel-no slavje zaposlenega delavstva, katerega je vesel tudi vsak gospodar, saj znači, da je stavba zrasla visoko od tal ter je v surovem stanju tako-rekoč končana. Tak pomemben praznik, ki je običajno v kronikah javnih zgradb na primeren, način ožigosan, je slavilo v petek obmejno sokolsko društvo Gornja Radgona. Raz-ven zaposlenega delavstva se je zbralo ob domu tudi številno članstvo in nekaj občinstva, ki je opazovalo potek tega pomembnega akta. Izmed delavstva se je popel po visoki lestvi do »glihe« zidar Irgolič Franc ter zabil v zid okrašeno smrečico, nato pa v svojem humorističnem nagovoru pojasnil o pomenu glihe iz stališča delavstva, izrekel zahvalo delodajalcu Sokolskemu društvu in izrazil željo, da bi bilo to opravljeno delo na tej zgradbi trdno in močno tako, da bi ta zgradba baš na tej mejni točki kljubovala vsem silam bodočnosti in služila svojemu namenu v polni meri. V svoji društvu izrečeni zahvali je zlasti povdaril dejstvo, da je bilo pri gradnji doma doslej, pa tudi še v bodoče bo zaposleno številno domače delavstvo, kateremu ni bilo treba iskati zaslužka zlasti ob kritični dobi dandanašnje krize v tujini izven meja naše lepe domovine. Za njim je govoril društveni starosta br. Mavrič Karol, ki je v zbranem nagovoru na vso članstvo in delavstvo dejal da je požrtvovalnost članstva in sokolstvu naklonjenega občinstva omogočila, da se ob 20-obletni-ci obstoja društva uresničujejo dolgoletne težnje društva, kot obmejne- spitanja u našem narodu, a nakon njega je govorio načelnik ministar-stva, g. Milivoje Vuk-Aračič. Sastavljale smo same proste vežbe, koje je opet ispravl.iala sestra M. Blaškovič. Najviše smo ipak volile kratke rit-mičke vežbice koje nam mogu odlično poslužiti kod dece, jer su bile popračene muzikom. A volile smo i učenje kratkih pesmica, uz pratnju đavira. Na završetku tečaja brača preda-v'ači oprostili su se od nas vrlo srdač- no Brat M. Blaškovič progovorio nam je nekoliko ozbiljnih reči, sestra M. Blaškovič oprostila se sa nama sa suzama u očima, a iza nje odmah smo ugledale vedri smeh sestre Štifterove, kojoj ipak pripada velik deo našega uspeha. Nama tečajkama bilo je iskreno žao što je tečaj završen, i sretne smo da nam se pružila prilika da nešto naučimo. Za mesec dana pokazačemo na društvenim ispi-tima, je li trud predavača bio uzalu-dan, ili je urodio dobrim plodom. ga čuvarja obronka Slovenskih goric, da se namreč tu na tej skrajni državni jezikovni meji vgnezđi ter postavi v branik in kljubuje v bodoče vsem oviram in težkočam. Doslej izvršeno delo nam daje upanje, da bo trdna i;i prosta volja članstva zmagala tudi v bodoče in na tem mestu bo stal nekoč mogočen dom — ponosna stavba —, ki bo poznim rodovom pričal o vztrajnosti in požrtvovalnosti sokolskih delavcev na meji v sedanji kritični dobi. — Predsednik gradbenega odseka, br. Stane Cividini, je poskrbel, da je bilo nato delavstvo z izrednim prispevkom boljše situiranega članstva pogoščeno s kruhom, klobasicami in pijačo. Na vse navzoče članstvo in občinstvo je to za naše razmere izredno pomembno slavje napravilo najglobji vtis ter dalo vsem novih pobud za nadaljno uspešno delo pri gradnji doma. _________________________________St. Vanredna skupština Sokolske župe Beograd Rešenjem sednice Uprave sokolske župe Beograd, održače se 15 oktobra u 15 časova, u sali Saveza Sokola K. J. VANREDNA SKUPŠTINA SOKOLSKE ŽUPE BEOGRAD. Na dnevnom redu je: lzveštaj Uprave župe, da-vanje razrešnice dosadašnjoj upravi, izbor nove uprave i eventualije. U vezi sa skupštinom župe, održače se i vanredno zasedanje Zbora načelnika i načelnica svih sokolskih društava i četa sa teritorija župe Beograd, u nedelju, u 8,30 časova, u pro-storijama sokolskog društva Beograd Matica. Održače se i vanredno zborovanje pretsednika prosvetnih odbora sokolskih društava i četa sokolske župe •Beograd, u subotu, u 19 časova, u prostorijama Saveza Sokola. Isto tako če se održati i vanredhi zbor četnih delegata sa teritorije sokolske župe Beograd, u svečanoj dvorani Sa-vtza. Prestolonaslednikov trg 34, u subotu, u 17 časova. Делатност друштва Београд VII Katarina Gojak, tečajka { Čitajući novine... »Hrvatska Straža« je otvorila palj-bi' na sve nastavnike Jugosloverte u Hrvatsko j Banovini, pa poziva dake, da drže z borove, u kojima če traži-ti njihovo smenjivanje. To je poče-tak; a nakon toga če doči na red i nastavnici koji su pristalice HSS, ali nisu klerikalci. Hoče li, medutim, merodavni fak-tori zaista nasesti ovom širenju anar-hičkih metoda medu omladinom, što ih propoveda organ najautoritativni-jeg staleža? * »Politika« je nedavno zabeležila za-nimljiv detalj. G. Dr. Kosta Hadži je izjavio da je »bivši ban Rajič, pred Izbore, dao jednom madarskom pe-vaikom društvu 60.000 dinara pomoči. drugom takode madarskom društvu za 40.000 dinara kupio klavir, a Matici srpskoj za prosvečivanje srp-skog naroda nije dao ni dinara.« Ovo, da brača Hrvati vide, da je od politike raznih »voda« i njihovih klika, stradalo, ne samo hrvatstvo, nego i srpstvo, a pogotovo jugoslo-venstvo, dok su naprotiv od takve politike vukli koristi samo oni koji su svoje izborne glasove predavali za ciljeve, koji su protivni interesima naseda i države. * »Gardista«, organ H lin kine garde, mema boljega argumenta, da doka-.ie kako je današnja Slovačka država »nezavisna«, nego ovaj: »Nije li lepo živeti, kad uskjik-neš »Živeo Tiso, živeo Tuka!«, pa te ne vuku po sudovima?!« Ali šta biva sa onim Slovacima (ne tako malobrojnim!) koji ne viču »živeo Tuka, živeo Tiso?«... Hi koji se usuduju da viknu ma šta drugo, sem toga? Da li je i njima »lepo živeti«; i da li ih vuku, ne samo po sudovima, vet i po koncentracionim Jogorima? .. * Varaždinsko »Hrvatsko jedinstvo« 'poziva na bojkot t. zv. protuhrvatske štampe, ali pri tom ne misli ni na nemačku, ni na madžarsku, ni na iko-j’j drugu stranu štampu, več na srp-sku i u opšte jugoslovensku; i zgraža se nad činjenicom, da se tako veliki broj primeraka beogradskih listova prodaje u Varaždinu. To znači, da bi frankovci oko »Hr-vatskog Jedinstva« hteli da uvedu ka-.rantin za sve što je-srpsko i jugoslo-ven'sko, pa da hrvatsku javnost osta-ve na milost i nemilost svojih duhovnih produkata, boječi se da joj se he bi otvorile oči... Mi u Beogradu sp, naprotiv, ne bojimo hrvat-ske štampe, pa tak ni one, koja je zaista I otvoreno protusrpska, kao na pr. »Hrvatsko Jedinstvo«; — a da i ne govorimo o »Hrvatskom dnevniku«, »Jutarnjem listu« i t. d., koje Beogradani kupuju u velikom brojii. * Berlinski dopisnik italijanskog »Pi-cola« je nedavno javljao svom listu: »Nemačka štampa tvrdi da je Hitle-rov govor naišao u čitavom svetu na najbolji prijem. Taj govor je, kažu nemački listovi, u svemu odobrila i Rusija i severne neutralne države, ■države na jugoistoku Evrope, pa čak i države obiju Amerika. Jedndm reč-ju to je pravi plebiscit u prilog Hille rov« teze.« Kao što se vidi javnost u tim zemljama je neobično tat no i istinito in-iormisana. Jedno mišljenje o Slovenima Poznati naučnik i filozof, V. Schubert, objavio je nedavno u Rigi knji-gu, pod naslovom »Europa und die Seele des Ostens« (Evropa i duša Istoka), u kojoj se, izmedu ostalog, kaže: »Šesnaesti vek je pripadao Španiji i Italiji, sedamnaesti »veliki vek« Francuzima, zatin\ su vočstvo preu-zeli Nemci, i najzad Englezi. Veliki dogadaji koji doiaze, poditi te Slovenstvo na sllu, koja te odredivati kul turu. Mnogima te to biti neprijetno, ali to je istoriska sudbina, koja se neda zadržati. Iduti vekovi pripa-■ daju Slovenima. Zapad je dao love- Iz slovenskog Sokolstva POLJSKO SOKOLSTVO ZA OTADŽB1NU Podvlačeći oduševljen odziv Poljaka, koji se nalajje u Francuskoj, na apel pretsednika nove poljske vlade, za stupanje u poljsku armiju na za-padu, francuski listovi sa zapaženim naglašavanjem ističu, da su se prvi medu Poljacima u potpunom broju i najspremnije ovom apelu odazvali članovi poljskog Sokola, koji su uspeli da izbegnu neprijatelju. IZ cos Dana 29. oktobra navršilo se 70 go-dina od osnivanja »Telovežbačkog u-druženja praških gospoda i devoja-ka«, koje je došlo na inicijativu sa-mog Miroslava Tirša. Novo društvo je bilo odmah u tesnoj saradnji sa sokolskim udruženjima, u kojima su članovi bili samo muškarci. Pored gospode Figner, postavila se na čelo novog ženskog telovežbačkog pokre-ta književnica Sofija Podlipska,, koja je bila prva pretsednica društva; dok je Klemena Hanušova bila prva načelnica. To društvo" pretstavlja, da-kle, maticu docnijih ženskih odelje-nja u češkom Sokolstvu. POSLEDNJI TIRŠOV SARADNIK Praške novine javljaju, da je tamo preminuo br. Josip Ketner, jedan od poslednjih saradnika Tiršovih, koji su još bili medu živima. Bio je uče-snik svih svesokolskih sletova, kao član najstarije jedinice praškog Sokola, i sa njegovim imenom je spojena cela istorija Češke Obce Sokolske, u kojoj je vršio dužnost 1. blagajnika. Čitavo češko sokolstvo žali za bratom Kettnerom, koji je umro u 82 godini života, ostavivši za sobom uspomenu uzornog Sokola i plemenitog čoveka. I Jugoslovensko Sokolstvo kliče ovom pioniru sokolske misli: Slava ! Iz slovenskog sveta ĆESI I SLOVACI U INOSTRANSTVU Nakon što je objavljena zvanična deklaracija francuske vlade o osniva- nju češkoslovačke vojske u Francuskoj, stigao je u Pariz iz Londona bivši prezident Beneš, koji je tom prilikom dao izjavu, da če ubrzo biti formirana čehoslovačka vlada i da »nikakva brutalna sila nije u stanju da slomi volju češkoslovačkog naroda da ponova zadobije nezavisnost«. Bivši prezident Beneš uputio je no-vom pretsedniku poljske vlade, u Parizu, generalu Sikorskom, pozdravni telegram, u kome mu izrazuje simpatije i prijateljstvo čehoslovačkog naroda, uz uverenje, da če Poljska i Čehoslovačka biti ponovo nezavisne. General Sikorski je odgovorio Dr. Benešu, izrazivši takoder uverenje, da je pobeda obeju naroda osigu-rana. Pored generala Inga, koji če biti zapovednik čehoslovačke vojske u Francuskoj, a koji je Slovak, prebe-gao je u Francusku i drugi slovački general, Rudolf Viest, koji je več bio stupio u slovačku vojsku, ali je izjavio da nema ni govora o slovačkoj nezavlsnosti. Zato da če se boriti za slobodu čehoslovačke. General Viest je bio prošle godine u Beogradu, prilikom svečanosti u Kragujevcu’ SMRT UGLEDNOG GIMNASTIČAR-SKOG ORGANIZATORA Nedavno je umro, u devedesetoj godini života, ćiril Wachmar, osni-valac i dugogodišnji pretsednik Se-verofrancuske gimnastičke organizacije, koji Je ujedno bio i drugi pretsednik Medunarodnog gimnastičkog saveza. Ideal poč. Wachmara je bio da stvori veliku zajednicu svih naroda, pod geslom »Zdrav duh u zdra-vom telu.« Uživao je velik ugled u čitavom telovežbačkom svetu. čanstvu najsposobntije snage tehnike, državne uprave i saobrataja, ali mu je ukrao dušu. Zadatak je Slovena da mu je vrati.« Kratke vesti iz naseg Sokolsva Sokolsko društvo Trstenifc namerava da uskoro započne zidanjem svog doma, na zemljištu koje je dobilo na poklon od države. Nedavno je obav-ljeno svečano polaganje kamena te-meljca. * Sokolskom društvu Rogoznica, žu- pa Šibenik, upučivane su več dulje vremena pretnje da če mu se šilom oduzeti muzički instrumenti, pa je pred par dana, dobilo »ultimatum«, ili če predati glazbala, ili če uslediti napadaj na društvo. Pošto je društvo intervenisalo kod policijskih vlasti, da bude zaštičeno, došao je savet nar. poslanika, D. Škarice, pristalicama HSS, da nikako ne čine protuzakoni-tosti. Ali i pored toga je grupa fran-kovačkih i klerikalnih elemenata na-pala na društvo pa su instrumenti o-duzeti, a napadači sami su potpisali revers da su ih oduzeli šilom. * Sokolska četa Bačeviči, 'župe Mostar, održala je 10 septembra javan čas, kojom prilikom je izaslanik Nj. V. Kralja predao četi prelazni dar, lovor-venac, kao pobednici u utakmi- cama sokolskih četa društva Mostar. Javan čas je uspeo u svakom pogledu, a održana je i utakmica u odbojci, između članova četa i društva. Uče-stvovala je i sokolska muzika iz Mo-stara, koja je vrlo lepo zabavljala sakupljenu braču. * Sokolsko društvo Preko, blizu Zadra, bilo je izloženo napadaju nepo-znatih frankovaca, koji su mu odneji tablu i oštetili ga. Isto tako je izvršen napadaj i na društvo u Zmanu. Socialni odsek sokolske župe Celje poroča, da išče namestitev za skladiščnika ali podobno službo brat, ki je bil po svoječasno društveni in župni načelnik in mednarodni tekmovalec in ki je odlično sposoben za vodstvo v^h oddelkov. Ima župni in savezni ptednjački izpit. Prošnjik je poro^ čen in bi želel, če je mogoče v kraj, kjer bi bil omogočen njegovima otrokoma srednješolski študij. Bratska društva, odnosno brate in sestre, ki bi zvedeli za takšno prosto mesto, se naj z navedbo pogojev obrnejo na Socialni odsek župe Celje. Vesti iz ČeSke i Slovačke Talijanski listovi donose, da su odeljenja naročite Hitlerove lične garde, koja su se nedavno borila pod Varšavom, bila premeštena u Prag, te da protektor Češke i Moravske, von Nojrat, prireduje tim trupama svečani doček u Pragu. Strani listovi su doneli vest, da je u Češko-Morav-ski protektorat poslato oko sedam hiljada policista iz Nemačke, zbog nemira koji se javljaju u tim krajevi-ma; ali se sa nemačke strane te vesti oglašuju kao netačne. * Ciriški listovi doznaju da je u Če-škoj nedavno jedna grupa od 67 ne-mačkih avijatičara i stručnjaka tra-žila od jednpg češkog avijatičara da im pokaže mesto na kome je aerodrom' bio miniran. Češki avijatičar do-veo je grupu na minirano mesto, a potom je zapalio minu, te je poginuo zajedno sa svih 67 Nemaca. * Slovačka vlada je označila popis knjiga, koje moraju biti izbačene iz svih javnih biblioteka i u opšte iz javne upotrebe. Medu tima nalazi se 7S dela iz češke književnosti, koje govore o slovačkim pitanjima, i 28 knjiga iz slovačke književnosti. Sem toga izbačena su sva dela Benešova. Zanimljivosti iz doma i sveta Naša ratna mornarica je tokom ove godine lepo pojačana. Dobila je tri te rpiljarke najnovijeg tipa, a koje su debile imena triju naših glavnih gradova. »Beograd«, »Zagreb« i »Ljubljana«. Prve dve jedinice su več ra-nije nastupile službu, a sada je nastupila i torpiljerka »Ljubljana«. Prošle nedelje je obavljena u Splitu vrlo lepa svečanost, kojom prilikom je pretsednik ljubljanske opštine, Dr. Adlešič, predao počasnu zastavu grada Ljubljane dorpiljarki koja nosi ime te varoši. Za vreme svečanosti održani su rodoljubivi govori. * »Jugoslovenski kurir« dobija informacije iz Londona, prema kojima treba uskoro očekivati največu aktivnost Engleske u trgovini sa balkanskim državama, pa i sa Jugoslavijorn. Engleska i Francuska spremaju za-jednički načrt za spoljnu trgovinu sa balkanskim državama, pa se oče-kuje da če, kroz kratko vreme, do-putovati na Balkan posebna engleska delegacija, koja če imati ovlašte-nje da odmah sklapa pogodbe o kupovanju robe. U Engleskoj drže, da je mogučnost izvoza sa Balkana u današnjim prilikama neograničena i da balkanske države, za svoje proizvode, mogu da dobiju zdrave devize. Engleska je naročito pripravna da kupi velike količine drva, ruda, metala i životnih namirnica. »Daily Telegraph« javlja, da je u London stigao poznati jugoslovenski brodovlasnik, Božo Banac koji se sa-stao sa engleskim gospodarskim struč-njacima, u vezi sa interesovanjem engleskih gospodarskih krugova za kupovanje različitih proizvoda u Jugoslaviji. Engleski list veli, da je u tom pogledu g. Banac vrlo optimističen. * Povodom odluke nemačke vlade da preseli Nemce iz baltičkih država, švajcarski i ostali strani listovi pišu da postoji namera da se ti Nemci nasele u češkim i poljskim kraje-vima, da bi se suzbio slovenski ele-menat. Širi se čak neverovatna vest da bi Poljaci i Česi iz tih krajeva bil- preseljeni u Rusiju, na što je več Moskva pristala. Ujedno se tvrdi da Nemačka namerava povuči Nemce i iz jugoistočnih država Evrope, naročito iz Srednje Evrope i Balkana. * Pariški »Temps« objavljuje članak o izgledima nemačke ofanzive na za-padu. Navodi najpre reči nemačkog generala Guderiana, koji je kazao da, zbog svoga geografskog i eko-nomskog položaja, Nemačka ne može da održi dug rat i da treba da traži mogučnosti da rat završi što pre. Pošto je nemoguč uspešan napadaj na Mažinovljevu liniju, to, prema pisanju »Tempsa«, Nemačkoj ostaju tri mogučnosti: da udari na Francusku s.i severa preko Belgije; ili da udari na nju sa juga, preko Švajcarske, i onda preko Dižona na Pariš; ili da spoji obe te kombinacije u jednu, pa da udari sa obe strane. Za slučaj prodiranja kroz Belgiju, Nemci bi mogli da računaju na brže nastupanje nego li god. 1914, obzirom na današnji napredak motorizacije. Medutim, vtli pariški list, te mogučnosti imaju u vidu i francuski, belgijski i. švajcarski krugovi i, naravski, da su sve učinili da ih unapred spreče. * Holandski listovi javljaju, da su u poslednje doba, na zahtev državne policije, iz svih knjjižarskih izloga u Nemačkoj bile odstranjene sve knjige protuboljševičkog sadržaja. Tako su, izmedu ostalih, odstranjena sva dela Alfreda Rozenberga i Matilde Ludendorf. Istovremeno je bio obustavljen čitav niz protuboljševič-kih listova, koje su izdavali specijal-ni odbori za borbu protiv komunizma. * Zvanično se javlja iz Berlina, da su 10 oktobra bila osudena na smrt u Berlinu tri Poljaka, nemačka grada-nina, zato što su bili u službi poljske špijunaže. Sva tri su bila justi-ficirana. Sokolske knjige »POTREBNA ZNANJA« ZA ISPITE SOKOLA KOJI ŽELE DA SLUŽE MANJE U KADRU Zakonom o ustrojstvu vojske'i mornarice priznato je svakom članu sokola manje služenje u kadru 3 meseca. ako je do stupanja u kadar naj-manje i bez prekida 3 god. redovno Vežbao u sokolskoj jedinici. Medutim, praksa je utvrdila da o-vaj uslov nije uvek dovoljan obzirom na razne prilike u sokolskim je-dinicama. Naime, mnogi članovi sokola nisu udovoljili jednakom ni ta-kvom spremom koja je poželjna za skračenje roka. Stoga je načelništvo Saveza odluči-lo da se izrade opšta potrebna uput-stva za polaganje ispita sokolskih članova, u cilju da svi budu jednaki i sokolski temeljito i pouzdano spremni, pre stupanja u vojsku i da im se tek na osnovu ovog položenog ispita nadležnim putem izdejstvuje pomenuta povlasttca. Bez tog ispita niko ne može da dobije skračen rok službe u kadru. Izrada predmeta poverena je sret-no članu stručnog odbora saveza br. D. Pavloviču, artilj. pu^ovniku koji јл najsavesnije. na jedinstven način, a uz stručnu saradnju nekoliko ofi-cira i sokolsku, preduzeo do sitnice sve da knjiga bude zbilja od praktični' koristi i kao dragocen doprinos u osetnoj praznini ove vrste stručne sokolske literature. Knjiga sa slikom Nj. V. Kralja Petra II u sokolskoj odori i sa zanim-ljivim predgovorom br. Pavloviča, sa-drži u prvom opštem delu pravilnik za polaganje ispita i upustva o pod-nošenju niolbe posle ispita. U drugom stručnom delu, I odeljak propi-suje za ispit praktične sokolske vež-be a II odeljak vojničke predmete. Treči deo donosi pitanja iz delokruga ovih sokolskih i vojničkih predmeta sa označenjem strana i tačke upusta-vi u kojima se nalaze tačni odgovori. Uz upustva je 148 raznih slika iz delokruga savremene odbranbenosti, naročito sa gadanjem i sa bojnom otrovnonr službom i zaštitom, svi topografski znakovi i razni obrasci. — Knjiga je ukusno povezana u platnu, a prema bogatstvu praktične sa-držine, jeftina je -- samo za din. 30 primerak. — Naručuje se kod Saveza Sokola K. J. Beograd. Knjigu je moguče samo najtopli-je preporučiti svima sokollma, a obzirom na postoječe doba i nesokoli-ma, jer je i njihov interes da budu upoznati sa aktuelnim potrebama u narodno odbrambenom pravcu. Ona j<> pak bezuslovno nužna ne samo o-nima sokolima koji žele da služe manje u kadru, več i svima prednjaci-ma, radi njihovog ličnog znanja a naročito u vezi sa pripremom, pa i sa ispitlvanjem članova pre stupanja u vojsku.__________Miroslav Vojlnovič SOKOLSKA ŠTEDNA I KREDITNA ZADRUGA S. O. J. U SPLITU Stanje na dan 30 septembra 1939. Aktiva: Blagajna: primila 856.419, izdala 854.576,75, stanje 1.842,25. — Zajmovi: isplačeno 205.917, povrače-no 50.989, stanje 154.928. — Tekuči računi: uloženo 628.805,50, dignuto 384.486, stanje 244.319,50, kod Drž. Hipotek, banke 164.877, Pošt. šted. 134.50, privatni 79.308. — Tiskanice: 4.270. — Troškovi: 1.170,75. — Inventar: 121. — Skupa aktiva: 406.651. — Pasiva: Ulošci na štednju: uloženo 508.145.50, povračeno 141.854,50, stanje 366.291. — Sitna stednja 2.916. — Dohotci: 10.324. — Poslovni udjeli: 24.600. — Rezervni fond: 1.260. — So-cijalni fond: 630. — Prosvjetni fond: 630. — Ukupno pasiva 406.651. — U-kupni promet: 1,839.176,25. — Ima 272 zadrugara sa 989 poslovnih u-djela. OZORHE OPREME vežbaona, stadiona, letnjib vežbališta te IgraliSta za decu izvršuje specialna Tvornlca glmna-slllklh sprava J. ORAŽEM Ribnica (Jugoslavija) Osnovana 1881. g. о^^манусрактурна радња ХУГО ХЕРЦЛЕР«ДРУГ БЕОГРДД°ВЧКД КДРНЏИНА 11 Одличанквалитет Огроман избор Солидне цене ПРОДДЗА и на ОТПЛАТУ ПиКе се поправља филтрирањем Првпоручујем моје филтре, con-ствене израде из најбољег мате-ријала. Дајем гаранциЈу. Капаци-тет 500 до 2000 литара дневно За мањв сопственике препоручујемо ФИЛТЕР КЕСЕ врло практичне, трајне и Јаке уз ниску цену. ИЗРАЂУЈЕМ ПАТЕНТ-КАЗАНЕ ЗА РАКИЈУ ЗЛ ЦЕНЕ ОБРДТИТИ СЕ Ј1ШРЕВШ казанџији БЕ0ГРАД, Краља Александра 30 К0СТ0ЛАЧКИ УГАЉ ЛИГНИТ Г1 Р О Д A J Е У ДЕТАЉУ ПИВАРА Б. ВДЈФЕРТ а. д. Булевор Војводе Путнико 3 по старој цени од Дин. 200 за 1Q00 кгр. без превоза Тел. 20-348, 23-166 klišea za ieđnu i višeboinu štampu IZR AĐUJE CINKOGR AFIJA AVALA" Beograd, Jakšićeva ul. 4 TELEFON 30-2 4 0 ČASOVNIČAR i JUVELIR H. MITROVIČ TERAZIJE 22 (do Moskve) ima: švajcarskih ča-sovnika za ruku i džep, zlatnog nakita, kristala, srebra, pehara i plaketa. Braći i sestrama popust Cene vrlo solidne. Stručan rod Trailte cene ia liradu k I i n a c a i malaka. KP3HO АСТРАГAH, АСТРАГАН БРОЈТШВАНЦ, НЕРЦ као и сва остала племенита КРЗНА добићете код РАШЕВИЋА БЕОГРАД, КРДЉА ДЛЕКСАНДРД 44 КВДЈ1ИТЕТ И ФАЗОНИ ОДЛИКОВДНИ 1 ЗЛДТНОМ МЕДДЉОМ 1938 ГОДИНЕ. Građevno Poduzeće LORENC AJHBEROER ovl. graditelj SARAJEVO Brankova 50/11. Tel. br. 20-19 НАЈЛЕПШИ И НАЈКОРИСНИЈИ ПОКЛОН ЗА СВАК0Г ВЕДРА РА30Н0ДА У ЗИМСКЕ ВЕЧЕРИ HALUH ЉУДИ И НАШИ КРАЈЕВИ у причи и роману НАЈЈЕВТИНИЈА БИБЛИОТЕКД САВРЕНЕНИХ ДОМАЋИХ ПИСАЦД „НДША КЊИГА“ 58 СВЕЗАКА ОДЛИЧНИХ И ЗАНИМЉИВИХ POMAHA И ПРИПОВЕДАКА ПРВО коло Душан Радић ТРИ КИЛОМЕТРА HA САТ Марица ByjKObnti ВЕРА НОВАКОВА Јелена Бипбија ПРИЧЕ О CE.TIY И ГРАДУ Емил С. Петробнћ НЕЗНАНИ ЈУНАК Жак Конфино МОЈИ ОПШТИНАРИ Надежда Trnfnobnh БЕОГРАДСКЕ ПРИЧЕ Зђонимир UivuHh ФАЗЈГОЋА ПОТОК Власт. 11егкоћпћ MAIEPOB ЛЕКСИКОН -10. Ст. Јакоћљебић ДЕВЕТСТО ЧЕТРНАЕСТА ДРУГО КОЛО Иетар С. Иетроћић ЗЕМЉА ОСТАВЉЕНА Душан Радић КРОК ЖИВОТ 3botrifMMP ПГучић ХЕРОЈ Y ПАПУЧАМА Десанка Максимоћнћ KAKO ОНИ ЖИВЕ Григормје Божобнћ TEIUKA ИСКУШЕЊА Раднбоје lioinh ЉУБАВНИ ИЗЛЕТ Велиммр Жнбојинођић ПО ТРАГУ -10. Ст. I. JaKobn.ebnh НОД КРСТОМ Bopnboie IcbTiih ДАНИ HA МИЉАЦКИ ТРЕЋЕ КОЛО 21. Жак Конфино ЛИЦА И НАЛИЧ1А 22— 24. Александар Видакобић МАРИИ СОРГО 25 —26. Петар С. Ilerpobnti МЛАДИ KYP)AK 27—20. Ст. 1. JaKob.’bebnh КАПИЈА СЛОБОДЕ 30. Душан 1-’\-рobi,T> МЕЂУ БРБАНИМА ЧЕТРТО КОЛО 31—32. Мато BiiaiKebHh ЗАБОРАВЉЕНИ ГРОБОВИ 33— 34. 3boHHMiip ШуПнћ КАЉУГА 35. \ушан Ралић ЖИВИ HAKOBAlb 36. Ст. Жнbaдннobић ПРИПОВЕТКЕ 37—38. PaAiibojc Бојнћ ЗМИЈЕ НА АСФАЛТУ 39. Фрида Филипобић ПРИЧЕ О ЖЕНИ 40. Жак Копфино МОЈ ЈОЦКО ПЕТО КОЛО 41—42. Александар Ђурнћ КА ПОБЕДИ 43. Дмнтар Букнћ СЕНКЕ СА ВИСОВА 44. Емил С. nerpobnh КРУГОВИ НА ВОДИ 45. Бранко Ћопић ПОД ГРМЕЧОМ 46. Надежда Hiiiih-TfTviiobnh КРОЗ УЈШЦЕ И ДУШЕ 47— 48. Пстар С. Heipobiih БЕЗ ЗЕМЉЕ 49. Трифун Тзукнћ СТАРИ ВИДИЦИ 60. Момчило Милошебнћ МАЛИ ЉУДИ ШЕСТО КОЛО 51—52. Душан Tivpobuh ДУКЈБАНСКА ЗЕМЉА 53. Гр. Boacobiih ПОД ЗАКОНОМ 54 —55. Емн.л С. ilerpobnb HA ДЕЛУ 56. Ж. BvKocab.'bebnh ПИЛОТ-ПОТПОРУЧНИК KHA1I БРАНИ БЕОГРАД 57—58. Душан Радић TAKO МИ, ПЛАНИНЦИГ Свака свеска стајв. за готово само БР0Ш. ДИН. 15. ПОВЕЗАНО У ПЛАТН0 25.—ДИН. Може се добити и на отплату. Свако коло пов. у платно 300.— дин. Мес. рата 30.— дин. ГЕЦА K0H А. Д. — Београд — Кнез Михаилова 12 Пошт. фах 193 1) Изболите ми одмах иаслати бррш. (nob. v платно) следеће opojebe Ндше ki bit rt /Исписати caMOi I ..................... ............................ редие Cpojebe j . 5 / I......................................................... ла koje сам бам укуиан изиос дозначио данас иоштапском уиутницом (или: ла чек: рач. 56.742). 2) Иошаљите ми иаГотилату следећа кола „Наше ки>иге,‘ ..................... аа kojv hy бам у*|улни н.шос од ............\ии, oGabeano исплатити најдаље у року од 10 мессци ио ..... дии. мссечио. ripbv рату и отиремне Tpomkobe »Ksbo.iiiTe на- илатити доилатом. — За случај снора признајем надлежиост Сталног избрамог суда Трр? коморе у В^ограду. Име....... Занимање Датум НЕПОТРЕБНО ПРЕЦРТАТИ Место Izdaj« Savez Sokol« Ki. Jugoslavije (arh. M. Smiljanič, Alekse Nenadoviča 6) — Ureduje redakcioni odbor (Pretsednik Dr. Vlad. Belajčič) — Beograd. Prestolonaslednikov Trg 34 — Stamparija »Zora«. Kosmajska 24 — Telefon 29-920 — Beograd. > Odgovorni urednik Dr. Tihomir Protič. v КРОЛАЧКИ C A Л O H HOBAK ПУТНИК БЕОГРАД • ЧИКА ЉУБИНА 10 T E Л E ФО H 26-412 HA СТОВАРНШТУ ПРВОКЛАСНИ ЕНГЛЕСКИ И ШКОТСКИ ШТОФОВИ / ИЗРАДА ОДЕЛА ПРВОККАСНА Ц E H E C O Л ОшшшлШКНпмМе Ново сазндани хотвл у центру престоницв — на Теразијама — 100 соба — Најмодернији конфор — Луксузно уређени апартмани — У свим собама твкућа топла и хладна вода и телефони — Централно грејање — Купатила — Лифт — Салони — Сала за конференције — Одличан ресторан — Цене умерене — Послуга беспрекорна. — Директна аутобуска и трамвајска веза са Сајмиштем и целим Београдом, тако да је хотел приступачан сваком, а нарочито по- словном свету. Хотелнјер МИЛЕНКО ИЕСАРОВИЋ 20-тогодишњи закупац хотела „Л0НД0Н" у Београду. — Телефон 26-373