K/;, T3AJBIHI IFAlOlIt CJIAB J AHCKI, TO JE: UZAJEMNA SLOVNICA ali MLUVNICA SL A VJANSK A. Spisal i na svetlo Matija Maj ar* V ZLATNOM PRAGU 1865. Kommisija v slovanskom knjigkupečtvS v Pragu. Založba pri spisovatelji v Gorjah. (Post Arnoldstein, Karnten.) C. B T, It; A H M 'b IA 3 Til K C A O 8 H 11 e C K 'b ; C A O B -e H H, Hlfie C-6AMXA no AOVHdlBBH, HiTj.ne npHIAlllA OVrpH, H UJpMd, V6CH H A M- xobb h no Atu n e, rame m>ui6 3 obou.im poyCb. NeCTop'b. r. 4 jxt> 6paTCTBa, itpoTidii, BCAieiaimil, Ayxi) impa CHOBa iiocitpecmn, H CKa*ejn> nipy CAOBO CačIBH, eme ne c.iuxaHHoe hmt.! I{. C. AkC(IK065. s. r** jo c a o r a, t y jo h 6o*jn čahtocaob. CepdcKa nocAoeuna. č. Kdo ve slovanskem narodu počet dialektu umen š uje, ten m a takovou zasluku, jako ten nejslavnejši auktor a spisovatel. J. Kollar. p. Rod stowianski l»yl zavvsze ludem pierwotnym, wlašciwym i jednoslownym. Chodakoivski. uz. Hayi( je3iKa c.-iaBjancKOia MOpa očcerOBari Haj MeHje ner r.jaBHix Hapeiij: Hapeuje i3BipHO-cvaB j aa cko a,ii uepKOBHO, hoji- c k o, p y c k o, >i e c k o i c e p 6 c k o. Iz francuzskoga poslavjanjeno. Moniteur, april 1840. 03000^^3 Tisk K. Sejfrida v Pragu. Predgovor. Ta slovnica ali mluvnica obseže v sebe zajedno šest slovnic scela jednako uredjenili, to je, slovnicu cerkveno-slavjansku, rusku, horvatskoserbsku, česku, poljsku i uzajemno-slavjansku, dalje se ozira po priložnosti i na ostala književna narečja slavjanska, namreč na gorotanskoslovensko i bolgarsko, na ugerskoslovensko i lužičkoserbsko osobito onda, kada se v jednom ali drugom od njih najde nčeto presno slavjanskoga, čto se je zgubilo v ostalih naših književnih jezikih. To je perva uzajemna slavjanska slovnica, kakove do sada nismo ješče imeli i ktera je potrebna vsakomu Slavjanu, kteri želi i žada lehko, berzo i dobro se naučiti slavjanščine v obče, ali ne- kteromu pojedinomu slavjanskomu narečju, budi kteromukoli. Ta uzajemna slovnica slavjanska želi i žada biti prijateljicoj sovetni- coj slavjanskim spisovateljem v dvojbenih slučajih, da bi po njoj lehko jednim pogledom preglednuli vsu slavjanščinu i da bi lehko i berzo najšli slovnični tvar, izraz ali obrat običen i navaden vsemu slavjanstvu, ali vsaj večjej strane slavjanstva, i da bi jim ne trč- balo mudno i trudno vvsakom dvoj-benom slučaji preiskovati vseh osem slovnic naših sadajnih književnih narečij. Slavjan se ne može osnovateljno i dokladno naučiti niti svojemu domačemu je¬ ziku, ako se ne ozira neprestano i na ostala narečja; spisovatelj slavjanski ne može pisati čisto niti svoj dosadajni književni jezik, ako ga ne prispodablja i ne poravnava naj menje vsaj s četirmi glavnimi narečji slavjanskimi. Svoje književno narečje cisto pisati se ne pravi, pisati ga tako, da v njem se zaderžaju vse njegove jednostrane posebnosti i pokrajinske neveljanosti, nego čisto pisati svoje književno narečje se pravi, provincialisme i idiotisme, ktere se samo v tom knj. narečju najdu, po malu i po časč odložiti i na meste njih upeljati i namčstiti slovnične tvare, izraze i obrate uza- jemne, to je, znane, obične i navadne vsemu slavjanstvu, ali vsaj IV večjej njegovoj strane. Tako čisto pisati može pa samo oni, kto se spisovaje neprestano ozira vsaj na četiri glavna književna na¬ rečja. I to uči ova uzajemna slovnica slavjanska. Imel sem tu knjigu uže čelu spisanu cirilskimi pismeni, pa uvaživši vsestrano sadajne slovstvene okolnosti Slavjanov v obče i naj bližje potrčbe Slovencov, Horvatov, Cehov, Moravanov, Slo¬ vakov, lužičkih Serbov i Poljakov, večji del latinoj se služečih, sem ju dal natisnuti za sada pismeni latinskimi, ako ravno sem tverdo prepričan, da bi bilo jinače mnogo prikladneje, da je tiskana ci- rilicoj gradjanskoj, kojoj se služi več od 62,000.000, to je, dva i šestdeset milionov Slavjanov. V knjigi sem napisal, da je Bolgarov 3,587.000; med tiskan¬ jem te knjige se je pak skazalo, da jih je po naj novejšem spo- čitanji skoro ješče jedenkrat toliko, to je njih 6,835.000. Opomeniti moram ovde, da v knjigi neredko sem napisal slovo: serbsko, kde bi imelo stati slovo: horvatsko-serbsko, to sem tako napisal samo kratkosti radi i molim učtivo, da mi to nikto ne zameri. V sklanjah i v časovanji sta nekada po dve koncovki uza- jemnč, to je, v slavjanstve jednako daleko i široko razširjene, na¬ vadne i obične: onda bi se po pravici imela jedna ista povčd po¬ staviti za uzajemni primer po dvakrat, po obojem sposobu; ja sem pak kratkosti radi postavil samo j eden uzajemni primer, i to, tisti, kteri je podobneji jugoslavjančine, drugi primer si lehko pri- misli učeni čitatelj sam, kde bi toga bilo treba. Tako se može po uzajemnu, po vseslavjansku, jednako dobro i veljano napisati, na primer: Oh Tepryje, OHi repryjy (c) poči i KOHbi, noabi i koctmI, ali: Oh TepryjeT, om TepryjyT počasni i KOHbaMi, noabajii i KOCTbaaii. V takih slučajih stoji v slovnici primer samo po pervom sposobu, ako ravno bi imel stati i po sposobu drugom, koji je isto tako pravilen i vseslavjansk, kako pervi. Nikto ne misli, da bi to bilo neko osobito ritirstvo, ali nčko učeno junačtvo, ako v toj slovnici najde neku nesravnalost, nedo- slčdnost, ali upravo neku pogrčšku: teh nesravnalostij i nedoslčd- nostij su krivi naši dosadajni neuzajemni književni jeziki i nije kriva ta slovnica, ktera v vsakom paragrafu se vseserdno trudi dokazati, kako bi se po malu i po čase imele odstraniti te nesravnalosti i nedoslednosti iz naših dosadajnih neuzajemnih knji- v žovnih narečij. Nije nikako čudo, ako su v toj slovnici nčktere pogreške, najde se jih nekoliko ješče v vsakoj slavjanskoj slovnici, toliko več v ovoj, ktera obseže zajedno šest slovnic. Nisem po¬ čel spisovati tu knjigu iz nčkake prevzetnosti ali gordosti, nego zato, ker takovu uzajemnu slovnicu pogrešamo i je neobhodno potrebujemo. — Minulo je uže nekolik let, da se je izpisala cena v časopisč českčho museum za knjigu pod naslovom „Brus jazyka českeho," ktera bi svetovala, kako se ima českoslavjanski jezik dalje lepšati i izobraževati. To je dokaz, da takove knjige dej- stviteljno potrebujemo. Mnogo vremena je po tom uže minulo i do sada takova knjiga ješče nije na svetlo prišla, i zato sem se pri¬ jel i lotil ja toga dela i spisal sem ju, kako sem naj bolje vedel i znal. Prikora, mislim, bi zato ne zasluževal. Mislim, da ne bude nikto čitaje ovu slovnicu po detinsko se počel prepirati i prikarjati o pismenih latinskih ali cirilskih. To bi bilo po abecedarsku. Nemci se služe dvojnih pismen, latinskih i nčmečkih, jamačno ne bude to tak užasen i v nebo upijuči greh, ako se i mi Slavjani služimo dvojnih pismen, latinskih i cirilsko- slavjanskih. Cirilicu gradjansku tepervo sada upeljevati nije po- trčba, jer je uže od starodavna daleko i široko po svetu na dobro upeljana: nje se služi uže sada več od dva i šestdeset milionov Slavjanov; naprotiv niti latinu nije trčba zametovati, naj seje svo¬ bodno vsaki služi, kako mu je drago; to pa dokaza ne treba, da Slavjan književen mora znati čitati oboje, latinicu i cirilicu. to terja značaj sadajnoga časa; to jinače ne može biti, dokazivali mi ovako, ali onako. Nadam se, da ne bude nikto tako šemasto smešen, da bi či¬ taje tu slovnicu počel o političkih sanjarijah berbljati i tlahati. Vse se ložeje može politično obračati, samo se ne mogu nespremenljive pravde (axiomi) matematike i čisto nevina pravila slovnice. Poslednič očakujem, da me ne bude nikto nepravično ujedal i nespodobno kavsal zato, da sem učtivo i smireno spisal i na svčtlo izdal tu slavjansku slovnicu mnogim trudom i nemalim troškom. Kada bi Tebi, častni čitatelju! nečto v slovnici osobito se zdelo i činilo krivo napisano, molim, da tada pročitaš paragrafa 9. i 14. Na strane 29. v poslčdnjej redki se je podkradla tiskarska pogreška i stoji krivo: azbukej vsoslavjanskoj mesto azbukoj vseslav- VI janslcoj, onda na Strane 112. vposlednjej redki: i ali ima i bi imelo glasiti: i ali umi. Živeč v Gorjah v lepoj sicer ziljskoj doline pa oddaljen od mesta, neimajuč sam potrebnih, knjig k spisovanji te slovnice sem bil ne malo zaražen i zabunjen, pa tu je mi blagomiselno pomagal iz te zabune častitljivi gospod Ivan Sumper, župnik v Skočidole (Gottesthal), koji je menč za celo to vreme prijateljsko posudil svoje slavjanske slovnice i slovarje. Lepa hvala! Tverdi se v obče i to ne brez razloga i ne brez pričine, da na slovstvenom polju nije dolgočasnejega i suhoparnčjega dela, nego je spisovanje matematike i slovnice: ja naprotiv sem imel pri spiso- vanji te slovnice mnogo veselja i serdečne radosti, ker sem nepre stano jasneje uvidil, da sn si naši dosadajni književni jeziki mnogo bližji i mnogo podobnčji, kako se obično misli i sem se neprestano bolje prepričal, da nisu neki posebni jeziki, nego da su v istine samo narečja jednoga jedinoga jezika slavjanskoga. V Gorjah, Post Arnoldštein, Karaten. Spisovafetj. Obseg. I. O slavjanskom jeziku v obče. 1. Slavjanski jezik se dčli na staroslavjanščinu i na sadajnu slavjanščinu ....... 2. Sadajna slavjanščina se dčli na prostorečje i na književni jezik ........ 3. Prostorečje se dčli na šest narečij, nčkoliko podnarečij i na premnogo raznorečij 4. Književni jezik se dčli na četiri glavne i na četiri manje knji ževne jezike 5. Slovstvu nije škodljivo, da različno govorimo v raznih narečjih 6. Slovstvu je verlo škodljivo, da neuzajemno pišemo v osmi književnih jezikov 7. Uzajemno pisati, eto to znači Strana II. O pisme slavjanskom. 16. Cirilica i Iatina ....... 20 17. Razdčlenje cirilice i latine ...... — 18. Lista slavjanskih pismen ...... ~ O značenji pismen. 19. Pismena jednakoga značenja v cčlom slavjanstvč . . 22 20. Pismena, kojih značenje se mora razsvčtliti, i to : cerkvena ........ — VIII O cirilici i latine v obče. 25. Azbuka gradjanska budi azbukoj vseslavjanskoj ... 29 26. Za vseslavjansko pismo je samo azbuka gradjanska sposobna 30 27. Za vseslavjansko pismo latina nije sposobna . . .31 28. Za vseslavjansko pismo take azbuka cerkvena nije sposobna 34 29. Azbuka gradjanska se mora nčkoliko urediti ... — O uredjivanji azbuke i abecede. 30. Razbor azbuke ruske . . . . . . .34 31. „ „ serbske ...... 40 32. „ abecede češke ...... 42 33. „ „ poljske . . .... 43 34. Azbuku urediti je moguče, dosta lehko i neobhodno potrčbno 44 O azbuki uzajemnoj. 35. Pismena azbuke uzajemne ...... 46 36. Zvuk pismen azbuke uzajemne ..... — 37. Razdčljenje samoglasnikov ...... 48 38. „ soglasnikov ...... 49 39. Slike pismen tiskavnih ...... — 40. „ „ pisavnih ......— III. O pravopise uzajemnom. 41. Razdčljenje pravopisa ....... 51 42. Pravopis prostorečen ....... — 43. „ slovoizpiten ....... — 44. „ uzajemen ....... — 45. Kada se ima upotrčbovati pravopis prostorečen . . . — 46. „ „ „ „ slovoizpiten . — 47. Medja slovoizpitnoga pravopisa ..... 53 Pravila uzajemnoga pravopisa. 48. Preglaševanje samoglasnikov 49. Pologlasniki v obče . 50. Pologlasnik pogibljivi . 53 59 IX 61. Pomehčo vanje soglasnikov ...... 62. b 6, n, m se mogu uz pomehčati s Ab ali samo s b 63. Kada su n, 6, n, ji jotovani, se neimaju pomekčovati jerom (b) niti pismenoma Ab . . . * 64. Za pomehčano A c. i 3i. imaju v padi 5. jednotnom ve, me . — 94. Narodna imena na m-n.. — 95. 0 jednotniku na oy . . . . . . • .94 96. O sklanji prirastkovoj.96 97. Druga sklanja.98 98. Razbor koncovek *. 100 99. Slova, koja se sklanjaju po drugoj sklanji .... 101 100. Blagoglasni pologlasnik se nikada umetne .... — 101. Statna spola srednjega na im dobivljaju vsuvku en, ona na a pak eT ......... 102 102. Slova, koja se tako sklanjaju.— 103. Tretja sklanja ..103 104. Razbor koncovek. 104 105. Slova, koja se sklanjaju po tretjej sklanji .... 105 106. Primetbe k tretjej sklanji.106 107. Četverta sklanja . . . . . . . .108 108. Razbor koncovek.— 109. Slova, koja se sklanjaju po četvertoj sklanji . , . 109 Oboa poznamenovanja k sklanjam. 110. Ako sta v slavjanščini v nikom padi dvž koncovki verlo raz¬ širjeni, ste obi postavljeni za uzajemni . . . .110 111. Pad 4. nikada jednak pervomu, nškada drugomu . . — 112. Ruski pad peti jednotni.— 113. O ruskorr, i poljskom množuiku.111 114. O serbskom množniku.112 115. O preskakivanji imen statnih. .113 116. O častenji i pogerdjivaDji statnih imen . . . .117 O zaimeni. 117. Sklanja zaimen dS-b, rbi, ceee ...... 122 118. Razbor padov ......... 123 119. Zaimena se pokratjuju . .— 120. Zaimena pridavna ........ — XI O imeni pridavnom. 132. Pridavna se dile na tverda i mehka . 133. Sklanjaju se po neizvistnu ali po izvistnu . 134. Kako se pridavna končivaju po neizvistnu . 135. Sklanja neizvistna pridavnih 136. Razbor koncovek ..... 137. Pridavna, koja se sklanjaju po neizvčstnu . O sklanji izvestnoj pridavnih. 138. Kako se naredi sklanja izvčstna.134 Sklanja iz vestna pridavnih tverdih. 139. Primir.135 140. Razbor koncovek. .136 141. Pridavna koja se tako sklanjaju.138 142. r, x, k, ck se v sklanji spreminjaju, nikada je svobodno spreminjati jih, ali ne spreminjati.139 Sklanja izvestna pridavnih mehkih. 143. Primir.• .140 144. Razbor koncovek.— 145. Pridavna koja se tako sklanjaju.142 146. Primetbe.143 O stupnjovanji. 147. Kako se naredi druga stupnja pridavnih . . . .144 148. ,, „ „ tretja stupnja pridavnih .... 146 149. Kako se stupnjuju prislovi.147 150. Primetba.148 151. Pridavna i prislovi stupnjovanja nepravilnoga ... —• 130 131 132 XJI O glagolji. 163. Dčli glagoljevi.— 164. Glagolji se dšle po naravč na proste i složene, na izvirne i izpeljane — 165. Glagolji se dšle po pravilnosti na pravilne i na nepravilne 156 166. „ „ „ po prehodnom slogu na 6 obrazov • . — 167. „ „ „ po trajanji na 4 vide .... — 168. Vid glagoljev se spozna ali iz značenja .... — 169. Ali iz obraza glagoljeva.157 170. Vidi nazorno izraženi . . . . • . .160 171. Razdčlovanje na obraze i vide je prevažno ... — O časovavnih slikah. 172. Časovavne slike.. 173. Časovavne slike samo v nčkojih narečjih običue . 174. Nškoja občna poznamenovanja k časovavnim slikam 175- časovavne slike su ali jednoduhe ali složene 161 162 164 O časovavnih slikah jednocluhih. 176. Naj važnčjše sliki ste neurčiti način i sadajni čas 177. Glagolji se dčle glede časovanja na jednopenje i na dvupenje 178. Neurčiti način, kako se naredi pravilno • 179. Kako ga naredjaju nčkoji glagolji nepravilno 180. Časovavne slike, koje se izpeljuju iz neureitoga načina 181. Kako se naredi dostižni način. 182. 183. 184. 185 „ pričastje minulo časovavno . „ „ „ čineče • „ * „ terpeče . . . . čas minuli jednoduhi nedokončavnih glagoljev 165 165 166 167 XIII §• 186. 187. 188. 189. 190. 191. 192. 193. 194. 195. 196. 197. 198. 199. 200 . 201 . 202 . 203. 204. 205. 206. 207. 208. 209. 210 . 211 . 212 . 213. 214. 215. 216. 217. 218. 219. 220. 221 . 222 . Kako se naredi čas minuli jednoduhi dokončavnih n n n n sadajni Razbor koncovek. Časovavne slike, koje se izpeljuju iz sadajnoga časa Kako se naredi velivni način „ „ „ pričastje sadajno čineče » » n n „ terpeče Kako se koncovke časovavne privčšavaju penju Uzajcmna slovnica ima šest časovanj s osmiju primčrov 1. Casovanje, primčr hgcth Glagolji, koji se tako časuju Glagolji s penjem na r, x, k X) n n A, p 1. Casovanje, primčr shth Glagolji, koji se tako časuju Primetbe .... 2. Casovanje Glagolji, koji se tako časuju Primetbe .... 3. Casovanje . Glagolji, koji se tako časuju 4. Casovanje Glagolji, koji se tako časuju Primetbe 5. Casovanje, primčr aua«ith Glagolji, koji se tako časuju Primetbe .... 5. Casovanje, primčr uhcj-i-h Glagolji, koji se tako časuju Primetbe .... 6. Casovanje . Glagolji, koji se tako časuju Casovanje glagolja pomočljivoga Primetbe .... GlagOlj X0TT5TH s.r.A*, mcub O časovavnih slikah složenih Strana glagoljev 167 168 170 171 172 174 175 176 177 179 180 181 182 184 185 187 189 190 191 192 193 194 195 196 197 200 201 223. Složene slike časovavne . 224. Kako se naredi čas minuli složeni 225. „ „ „ čas buduči 226. „„ n želivni način sadajnoga časa 227. „ „ „ „ minuloga časa 228. „ „ „ terpeči smisel . 229. Nepravilni glagolji. 202 203 204 205 XIV O predlogu. §■ 230. Kteri pad različni predlogi tšrjaju Strana. . 206 231. 232. 233. 234. 235. 236. 237. 238. 239. 240. 241. 242. 243. 244. 245. 246. 247. 248. 249. 250. 251. 252. 253 štup n Ji V. O skladnji slov. Kada se stavlja slovo cese » J) J) n CbOII » n n n He • Pad 2. terjaju: ne . „ „ „ nšktera pridavna „ „ „ pridavna i prislovi stoječi v „ „ „ čisla osnovna višja od n,»Tb „ „ „ čisla obča „ „ „ nškoji glagolji „ „ „ skoro vsi glagolji povračivni Imena statna pomšneča neizvčstnu množinu se stavljaju pad ali v 4. Čislo (datum) se stavlja v 2. pad ali v 4. Statna, koja znače komu nččto pripada, se stavljaju ali drugi ali se spremšne v pridavno Pad 3. se stavi nžkada mčsto drugoga * » „ « pri glagolji b-mth Kada se stavlja 7. pad nastrojni „ „ „ dostižui način Terpni smisel kako se opiše Slovored sovsžm svoboden . Nagovor : tt.i, b-m .... Slavjansko pozdravljanje Slavjanska svetačna klica: Cjaua! Xypa! Slavjanski naslovi .... VI. O besednji. 254. BesSduja budi narodna i uzajemna 255. Po čem biva besednja narodna . 256. „ „ „ „ uzajemna 257. Dokončanje .... VJAJEMHI I1PAB0I1IC CJABJAHCKI TO JE UZAJEMNA SLAV JANŠKA. SPISAL I NA SVETLO IZDAL MATIJA MAJAR ZILJSKI, ŽUPNIK V GOKJAH. (Post Arnoldstein, Karnten.) V zlatilom Pragu. Tisk c. k. dvorne tiskarnlee Sinov Bogomila Haase. ' f-HitfiH }( S, p I. O slavjanskom jeziku v obče. §. 1. Slavjanski jezik se tleli na jezik staroslavjanski i na sadajnu slavjanščinu. Staroslavjanski jezik se imenuje obično je¬ zikom cirilskim ali cerkovnim. §. 2. V sadajnoj slavjanščinč razlikujemo slavjansko prosto- rečje i slavjanščinu književnu. §. 3. Prostorečje, to je, govor naroda slavjanskoga, se deli na mluvu dvojnu: na jugoiztočnu i na zapadnu*). Mluva jugoiztočna obsega: 1. govor ruski s narečji: velikoruskim s . . . 35,314.000 dušami maloruskim s . . . . 13,144.000 „ beloruskim s . . . . 2,726.000 „ 51,184.000 duš. 2. govor jugoslavjanski s narečji: serbskim s. 5,294.000 dušami borvatskim s . . . . 801.000 „ gorotanskoslovensldm s 1,151.000 „ 7,246.000 „ 3. govor bolgarski s. 3,587.000 „ Mluva zapadna obsega: 1. govor poljski s. 9,365.000 „ 2. govor českoslavjanski s narečjima: češkim s. 4,414.000 dušami ugerskoslovenskim s . 2,753.000 „ 7,167.000 ., 3. govor lužičkoserbski s narečjima: gornjolužičkim s . . . 98.000 dušami dolnjolužičkim s . . . 44.000 „ 142 000 dakle slavjansko govorečega ljudstva . . 78,691.000 duš. *) Po narodopisš Šafarikovom. 1 2 Prostorečje slavjansko ne ima samo ovde imenovana narečja, nego se razbegava dalje na tako veliku i nepreglednu množinu podnarečij, raznorečij i odrod, da se ovde podrobno napočitati ne mogu, čto v tako ogromnom i tako naramno razširjenom narode, kako je naš slavjanski, jinače ni biti ne može. §. 4. Književna sadajna slavjanščina je razdeljena na osem delov, to je, na eetiri glavne književne jezike i na četiri manje književne jezikiče. Glavni književni jeziki su: 1. Jezik ruski, v kojem pišu Rusi, i to: Velikoimsi, Malorusi i Belorusi, njih. 51,184.000 duš. 2. Jezik horvatskoserbski, v kojem pišu Hor¬ vati i Serbi, njih. 6,095.000 „ 3. Jezik češki, v kterom pišu Čehove i Mora- vani, njih. 4,414.000 „ 4. Jezik poljski, v kterom pišu Poljaki njih . 9,365.000 „ Manji književni jezikiči su: 1. Bolgarski, v kterom pišu Bolgari, njih . . 3,587.000 „ 2. Gorotanskoslovenski, v kterom pišu Slovenci prebivajuči v ' Krajnskoj , v Štajerskoj , v Koruškoj, v Goričkoj itd. njih . . . 1,151.000 „ 3. Ugerskoslovenski, v kterom piše jeden del Slovakov, (drugi del spisuje knjige v československom jeziku) njih .... 2,753.000 „ 4. Lužičkoserbski, v kterom pišu lužieki Ser¬ bi, njih. 142.000 „ §. 5. Slovstvu slavjanskomu to n i j e škodljivo, da govori¬ mo različno i da se prostorečje slavjansko dčli na več narečij, podnarečij, raz noreči j, odrod i posebno¬ sti: to nije nič nenavadnoga, nego to je naravno, to nije nič škodlji- voga, negoje za književni jezik ješče polezno i koristno. Nekoliko na¬ rečij i podnarečij ima vsaki samo po nečto večji živeči jezik, kako bi jih ne imel naš slavjanski, tako široširoko po svete razprostran¬ jeni jezik? — I ako bi v nekojem živečem jeziku ne bilo nijed- noga narečja, bi se vendar časom nektera sama od sebe poro¬ dila; samo izumerli jeziki ostanu nespremenjeni, kakovi su bili nekada. Po teh narečjih i podnarečjih se književni jezik obogati i polepša, iz njih lehko jemlje, kako iz nekoga zaklada, potrebna i primerna slova, slovničke izraze, poslovice i prirečja. Čtogod imaju vsa narečja i podnarečja v sebe lšpoga i krepkoga, vse književni jezik lehko v se sprime i se s tem izobrazi, da mu nijp potreba kovati novih, narodu neznanih slov i drugih izrazov, ali si jih izposudjevati iz tudjih jezikov. — Štetno i škodljivo bi bilo le to, ako bi nekto hotel prostorečje nepremenjeno upeljati za književni jezik, jerbo iz toga bi ne izrastel jezik književni, nego iz toga bi se izleglo toliko smešnih jezikičov i prostorečnih pisarij, koliko je razlik v govore priprostoga ljudstva našega. V prosto- rečji se mogu i moraju pisati samo narodne pesni, narodne pri¬ povedke i samo takovi sostavki, kteri su namenjeni k tomu, da se iz njih točno vide posebnosti prostorečja jedne stanovite po¬ krajine. §. 6. Naj š k o d 1 j i v č j š e s 1 a v j a n s k o m u slovstvu i n ar o dno j prosveti je to, da pišemo mesto v je dno m j e din o m književnom jeziku slavjanskom — uzajem- nom — v osmi neuzaj emnih knj iž e vnih j ez i ko v i j e- zikičov ida imamo po tom osem različnih literatur i smeš¬ nih literaturic mesto jednoga velikoga i veličanstvenoga slovstva vseslavjanskoga. Slovstvo veselo cveti, ako ima mnogo izverstnih knjig iz vseh znanostih — da se pak može mnogo takih knjig napisati, na svetlo izdati i razprodati: treba mnogo izverstnih spisovateljev i mnogo čitateljev. Več je spisovateljev izverstnih i več je čita- teljev: več i učenejših knjig se može spisati, na svetlo izdati i razprodati, to hoče reči: veseleje bude procvetalo slovstvo. Na- protiv: koliko manje je spisovateljev i čitateljev, toliko manje se može izdati i razprodati knjig, to je: toliko slabeje prihadja slovstvo. Pišuči v osmi književnih jezikov i jezikičov razdelimo ravno tem svoje spisovatelje, čitatelje, knjige i sledstveno svoje slovstvo na osem delov. S tem oslabimo i pokvarimo sami svoje slovstvo, jerbo vsaki del je manji od celine — quaelibet pars minor toto. To jetverda resnica, jasna i naravna, ktere nije treba dokazovati: škoda zadene pa nas vse. V nekterih naših malih jezikih i jezikičih bi se mnogo na učnih knjig niti izdati ne moglo, ako ravno bi je uže spisane 1 * 4 imeli. Da se nekoja knjiga može izdati bez škode, se mora od nje razprodati naj manie 400 iztisov, da se doplača vsaj za naj «/eeju potrebu tiskarina, černilo i bumaga (papir). K de je onda jpče nekak krajcarček za knjigarja, kteri živi jednom od dobička, Kteroga vjame, pa ne od škode, koju preterpi? Kde je dalje ješče nečto za spisovatelja, kteri se je mnogo učil, trudil i znojil knjigu spisovaje ? Vsaki delavec je svojega plačila vreden, toliko več spisovatelj, kteri se plemenito trudi na polji književnosti v prid narodu svojemu. V-narodih imajučih samo jeden jedini književni jezik, na primer vFraneuzih i Angležih, se izverstne knjige lehko izdavaju. Kada ima spisovatelj važen spis dokončan, se za njega spisovatelju ponudjaju ne redko tisuče zlatov. Vsa druga se godi spisovatelju pišočemu v naših malih književnih jezikih i jezikičilr Kada ima spis dokončan, onda se našemu spisovatelju stoperv prava beda počne. Sada mora on knjigu ali sam na svoje stroške tis¬ kat dati, ali pak mučno jiskati predbrojnike i moljakati, kako je * Stanko'Vraz istinito kazal, „da bi se koja blaga duša smilovala i knjižicu kupiti blagovolila." Kto je ovoj bedi kriv? Toga nisu krivi niti spisovatelji niti narod, nego samo naša razcepljenost na osem neuzajemnih književnih jezikov. Tota razdrobljenost je tista škodljiva slana, ktera nam cvčtje našega slovstva smodi, ona je tisti podjed, žeruči červ, kteri podjeda korene i votli sam ster- ženj slavjanske lipe; ona je tista zla bolezanja, černa morija, koja nam ljudstvo desetini i mori; ona je naj nevarnejši i naj ukrut- nejši vrag, koji nam neusmileno davi narod. Take mal narod može imeti sicer prilično veliko slovstvo, pa nemoguče je, da bi imel narodič čitajuč samo tri, četiri milijone ali deset milijonov duš — caeteris paribus, pri jednakih okolno- shh — toliko spisovateljev i čitateljev, nasledovno toliko slovstvo, kako narod čitajuč osemdeset milijonov duš. Malomu narodiču se ne dostava za veliko slovstvo dostatečnoga ljudstva i dostateč- noga prostora. Toga smo prepričani ne samo mi Jugoslavjani, nego ono isto misle i Cehoslavjani. Na dokaz stojte ovde slova, ktera je o tom pisal J. Kolar v knjigi: Klasove o potrebe jednoty spisovneho jazvka, na strane 121. „Narod naš jest veliky, jest nejvetši v Evrope, ale škrze nesvornost od jakživa tak roztrhhn, rozdroben o a oslaben, žet ho v celosti sotva svojim jmenovati smime. Ne- svox - nost slavjanskd promenila se již v historicke prislovi, cizin- cum slouži ona za posmčch a k rouhani se ndm, my sami na sebe vzdychame a narikdme: my nesvorni Slavove! my roztrhany ijjM rod!“ Dalje na strane 126. _Ze Slovakuv nic nebude, z Čy0 MP a Moravanuv tež nic, zustanouli co mrvv a zlomky osamotneli: shluknouli se ale svorne v jedno tšlo, budouli spolu držeti, spolu pusobiti: smele odolaji vsem pohromdm a outokum na jejich SSŽ a narodnost se valicim. — Nemci byli v teto pričinč ■ moudrejši, ti znali a ustavi čnč na to pamatovali, že každe krdlovstvi samo v sobe, rozdelene pustne a d (im na dum pada. O bysme tedy již jednou zmudreli i my nesvorni, svehlavi, v ničem se sjednotiti nechtejici Sldvove . . .“ (Narod naš je velik, je naj večji v Evrojte, pa po neslogi svoje žive dni tako raztergan, razdrobljen i oslab¬ ljen, da ga v celosti jedva smemo svojim imenovati. Nesloga slav- janska se je spremenila uže v zgodovinsku poslovicu, po kojej nas tudjinci zasmehavaju i zasramuju; mi sami nad seboj zdihu¬ jemo itugujemo: Oj mi nesložni Slavjani! mi raztergani narod! — Iz Slovakov ne bude nič, iz Čehov i Moravanov take nič“ -— tuž- nim serdcem moramo ovdč Jugoslavjani pristaviti: iz Slovencov, Horvatov, Serbov i Bolgarov takodjer ne bude ničta — „ako ostanu kako mervice i drobtine razdrobljeni; ako se pak sdruže, ako budu vkupa deržali, vkupa posobili: budu se junacko vbra- nili vsem vragom napadajučim njih jezik i narodnost. — Nemci su bili v tom mudreji, oni su znali i neprestano se spomenjali: da vsako kraljestvo samo v sebe razdeljeno pustne i pada hiša na hišu. Oj da bi take mi uže zmudreli, take mi nesložni, svoje¬ glavi Slavjani, koji se v ničem sjediniti nečemo!) Tako daleko smo to v svojej neslogi i neuzajemnosti uže do- tčrali, da dalje v slovstvš tako ostati ne može, sada se ne pita več: ali bi imeli pisati uzajemno — približevavno —- da bi se tem složili v jednom uzajemnom slovstve, ali ne — nego sada so samo pita: Kako bi se najložeje sbližali naši sadajni književni jeziki? Jine pomoči nije krome, da pišemo uzajemno. §. 7. Oto to znači: pisati uzajemno? Pisati uzajemno se pravi: pisati v dosadajnih književ¬ ni h j e z i k i h p a t a k o, da se oni po malu bliža ju i m e d 6 seboj p o cl o b n e j i p r i h a d j a j u na toliko, da književen Slav- jan za potreb u razumi vsaku uzajemno spisanu slavjansku knjigu. §. 8. Je-li moguče uzajemno pisati? Gotovo, jamačno je moguče. Vsaki živeči jezik ima svoja ‘a ipodnarečja — mnogi izobraženi narodi, na primer Fran- cuzi, Italijani, Angleži, Nemci i ostali, imaju v svo'em prostorečji več narečij i podnarečij, nego mi Slavjani i njih narečja i podna- ^■eja se mnogo več razlikuju, nego naša slavjanska i predce imaju ti narodi; g&amo po jeden jedini književni jezik. Cto je pri jinih narodih moj^iče i čto pri njih djansko obstoji, bi ne vedel, začto bi imelo biti nemoguče samo pri nas Slavjanih? Naša narečja su si mnogo podobneja, nego se obično misli — to je scela naravno, jerbo vsa zajedno činivaju samo jeden jedini jezik slavjanski, zato ne mogu se med seboj tako strašno razlikovati. Isti naši pri- prosti ljudi, razna narečja govoreči, slovnice neznajuči, znadu ven¬ dar govor tako obernuti, da se govoreči za potrebu razume: mo¬ rala bi biti vendar čudna, ako bi samo naši spisovatelji, samo naši književni i učeni ljudi pišuči za vse Slavjane, ne znali ali ne hoteli svoj dosadajni književni jezik malo obernuti, popraviti, po¬ ravnati, izobraziti, da bi za potrebu i za šilu razumeli i ostali Slavjani. §. 9. Pisati uzajemno nije samo moguče, nego je ješče pri- lično lehko. Terja se samo sledeče: Spisovatelj slavjanski hoteč pisati samo za svoje pleme piši nepremeno v svojem dosadajnom književnom jeziku, to je : spiso¬ vatelj ruski za Euse po rusku, serbski za Serbe po serbsku, češki za Cehe po česku, poljski za Poljake po poljsku i tako dalje. To jamačno nije nič novoga i nije nič težkoga. Naprotiv: ako spisovatelj slavjanski namerava spi¬ sati nečto tako izverstnoga i važnoga, tako imenit- noga i visprenoga, da bi imeli citati i razumeti vsi Slavjani zajedno, stejne — a on piši onda opet v svo¬ jem dosadajnom književnom jeziku, Rus po rusku, Serb po serbsku, Ceh po česku, Poljak po poljsku ale — iv tom obstoji vsa razlika — on piši uzajemno. I to je prilično lehko. Ne terja se, da bi moral uzajemni spisovatelj znati vsa slav- 7 janska narečja, ali da bi moral morebiti v vseh spisovati, nego da bi spisoval samo v svojem dosadajnom jeziku pa uzajemno i da bi knjige uzajemno spisane razum čl. Ne tčrja se, da bi morali pisati neki nov književen jezik — nego dosadajni književni jezik pa -tako, da bi se koliko moguče približevali ostalim narečjem. Ne terja se, da bi se vse razlike morale poravnati, nego samo nektere, samo one, koje spisovatclj rado i lehko poravna po onoj blagoj poslovici: In essentialibus unitas, in accidentalibus libertas, in omnibus charitas, to je: Budimo v stvareh podstatnih složni, v nepodstatnih svobodomiselni, v vseh ljubeznivi. Ne terja se, da bi se popravke upeljale v jeden mah, na vrat na nos, nego po malu, po časč. J. Kolar piše v knjigi: gla¬ sove" na strane 112. „Z počatku nebylo by moudre hned všecko prevratiti a priliš velikou promenu a bourku v reči a literature stropiti; takove veci jen z tieha a pomalu predse brany a uvozo- vany byti musejx.“ (Iz početka ne bilo bi mudro berzo vse pre¬ vratiti i preveliku premenu i burju zagnati v jeziku i slovstve; takove reči se moraju činiti i upeljati le z tiha i po malu jedna za drugoj.) Ne terja se, da bi vsi slavjanski spisovatelji morali početi uzajemno pisati, nego v vsakom plemeni slavjanskom samo nškoji, samo naj izverstnejši, samo oni, koji su nadehnuti svetoj slogoj i slavjanskoj uzajemnostju. Ne terja se niti od teh uzajemnih spisovateljev, da bi imeli vse svoje spise i knjige uzajemno spisovati, nego samo one, koje su namenjene vsem Slavjanom, koje su tako izverstne i važne, tako imenitne i visprene, da bi jih imeli citati i razumeti vsi Slavjani. §. 10. Pisati uzajemno je prepolezno, prekoristno i neob- hodno potrSbno. Po slogi i uzajemnosti bi slovstvo slavjansko tako veselo i bogato procvetalo, kako to ješče svet nije nikada vidil. Ako poč¬ nemo pisati uzajemno, stupimo tem vsi uzajemno pišuči spisova¬ telji i vsi čitatelji v jedno veliko slovstveno družtvo; vseh spiso¬ vateljev i čitateljev skupa bi bilo jamačno več, nego razdeljenih na osem delov po dosadajnih neuzajemnih književnih jezikih. 8 Ako je več spisovateljev, stavaju se oiii izverstneji, učen&ji, jeden drugoga v učenosti podpira; čto je jeden sozidal, to zida lehko drugi i tretji dalje, čto je jeden izmislil, to leliko vsi jini upo- trebe; nije potreba vsakomu opet od početka počinjati, jeden stupi tako rekuč drugomu na ramena, slovstvo raste, kako piramida; slovstvena moč složnih i uzajemnih spisovateljev raste, kako se pravi: in progressione arithmetica. Deset složnih i uzajemnih spi¬ sovateljev ne ima samo desetput toliko slovstvene moči, nego več kako tisučkrat toliko, kako vsaki po sebe. — Spisovatelj pišuč uzajemno stupi uprav radi svoje uzajemnostl na tako visoko stanovišče, da ga vidi, sliši i razumi ves književni svet slavjanski. Spisovatelju se veselja i radosti serdce širi, ako ve i zna, da ne govori samo jednoj strane »ljudstva, samo jednomu kolenu naroda, nego jednomu celomu velikomu narodu: onda obletaju spisova- telja visoke i imenitne misli, vsi njegovi spisi stavaju se važneji i izverstnčji, beseda njegova prihadja imenitneja i krepčeja. Kako nezmerno koristna i potrebna je sloga i uzajemnost v slovstve i v običnom živote, dokazuje krasno J. Kolar v knjigi: „Hlasove“ pišuč na strane 123 i 124. „Skrze svornost všech stava se narod sam v sobe sllnym, svobodnem, veselym, cizozem- cum važnym, prAtelum milym, protivnikum v čas nebezpečenstvi strašnym a nepfemoženym: skrze nesvornost stAva se narod nejen neštastnym ale i opovrženym; nesvornost rozdrobuje a ochromuje všecky sily, čini nemožna velika predsevzeti a dila, ona zničuje všelike drahe dedictvi a poklady od starych časuv ku potomkum prišle, lAme svate pamatky a pomniky predkuv, a co tisice horlivych rodakuv za mnohe roky dobreho pro narod vykonali, to jeden burič za hodinu zmariti muže; ona uvrhnje ndrod v nebezpečenstvi od zevniternych neprateluv podmančnu a potlačenu byti, nebo mezi dvčma nesvornymi treti se smeje; ona shorčuje cele živobyti, čini trpke všecky jine radosti a prijemnosti, slovem nesvorny na¬ rod ve vlastnich svych strevdch ryje. Pri svornosti jeste žadny narod nezhynul; ona mnohy maly a slaby narod velikym a slav¬ nem učinila, mnohy veliky co prach v povetri rozfoukala. Kebo nepritel jen do toho se davd, o nernž vi, že vniter roztrhaiiv, mdly a zhnily jest, ant toho se boji, toho v pokoji nechavA, o nemž zna, že je tuhy, cel/, čerstvy. Narodni nesvornost jest 9 nArodni samovražda; maly ale svornf narod již často zvitčzil nad narodem velikym, nesvornym. Narod mohou mnohe zle a ne- šfastne prihody prikvačiti, nAkažlive nemoči, mor, neouroda, dra- hota, hlad, porAžky v bitvAch, ztrAta v obchodu a kupectvi, anobrž i ztrAta svobody a krajiny: ale jeho nejvčtši neštčsti jest vniterne roztrhani a rozmrveni; tu sobe sam narod kopa blizky hrob, do ktereho se sAm pochovA, a z nčhož vzkrišeni nemožne ' byvA. Jeli tedy tobč tvuj narod mily, svleč se sebe sobectvi a zAhubnč vAšne, a obleč se v narodnost a svornost; občtuj mu k zacho- vAnl jednoty radčji sve vlastni pravo a jmčni, anobrž žada-li to povinnost i svuj vlastni život. NArod zAleži z jednotlivycli lidi, moudrost jednotlivych jest moudrost narodu, čim včtši počet ma- jetnych, zmužilych, svornych synftv: tim majetnejši, zmužilejšb svornejši narod. Naproti tomu ukazuji-li se v narodu všudy svary a ruznice, strAnky i roty: to jest znamenim, že ten nArod k otro- ctvi a k zAhube dozrAva, že neni hoden v radč nAroduv stati; on sAm kuje sobe pouta na vlastni nohy a meč na vlastni krk.“ (Po slogi vseh stane narod sam v sebč silen, svoboden, ve¬ sel, tudjincem važen, prijateljem mil, protivnikom v nevarnosti strašen i nepredobljiv: po neslogi stane se narod ne samo nesre¬ čen, nego i zaveržen; nesloga razdrobuje i kazi vse sile, učini nemoguča vsa velika podvzetja i dela; ona zničuje vse drage za¬ klade od starih časov nasledjene, lomi svete spomene i spomenike praotcov i čto su stvorile tisuče iskrenih domorodcov za mnoga leta dobroga za. narod, to jeden burič može pokončati za jeden sat, za jeden čas; ona pripravi narod v nevarnost, da ga zvu- najni neprijatelji preobladaju i potlače, jerbo med dvema neslož- noma se tretji smeji; ona ogreni vse živlenje, ona ogorči vse jine radosti i prijetnosti, s jednoj besedoj, nesložni narod rije v svojem vlastnom oserčji. Pri slogi ješče nijeden narod nije poginul, ona je neredko učinila iz maloga i slaboga velik i slaven narod, ona je mnogi veliki neprijateljski narod kako prah po včtre raznesla. Jerbo neprijatelj se samo toga podstupi i loti, o kojem ve, daje iznutra raztergan, medleven i gnjilov; onoga se pak hoji, onoga v pokoji pusti, o kojem vž, da je složen, močen i čverst. Narodna nesloga je narodno samoubojstvo; mal pa složen narod je uže neredko premagal velikoga i nesložnega. 10 Lelibo da nahrupe na narod mnoge lmde nesreče, kužne bolezni, morija, slabe ldtine, dragota, glad, lakota, zguba v vojski i tergo- vanji, da zguba svobode i vlasti: pa njegova naj večja nesreča je iznutrajno razdroblenje i razkolničtvo, tem narod sam sebč koplje bližnji grob, do kojega se sam pokoplje, iz kojega več vstati ne može. Ako ti je tvoj narod mil, ne budi sebičen, sleči iz sebe samoljubje i škodljive strasti i okrasi se narodnostju i slogoj ; obetuj narodu, da mu e hraniš jedinstvo, radje svoju vlastnu pra- vicu i premoženje, — da, ako bi bilo treba, ješče svoj vlastni život. Narod sostoji iz pojedinih ljudi, mudrost pojedinih ljudi, je mudrost naroda; čim več je premožnih, korenitih i složnih si¬ nov, tem prcmožneji, koroniteji i složnčji je narod. Naprotiv, ako se v narode ukazuju povsuda nesloga i nesklad, prepiri i stranke: to je znamenje, da te narod dozreva k robstvu i pogube, da nije vreden stati med narodi; on sam sebč kova železje, verige, na vlastne noge i meč na vlastni vrat.) Sloga i uzajemnost nam je prepolezua i neobhodno potrebna. §. 11. Pisati uzajemno uči uzajemna slovnica slavjanska. §. 12. Kako je ova uzajemna slovnica sestavljena? Ova slovnica je vscslavjanska, je prispodabljajuča i je uza- jemna, i to kaže kako mora biti osnovana. Ova slovnica je vseslavjanska, ona smatra vse sadajne slav- janske književne jezike samo za narečja jednoga jedinoga slav- janskoga jezika, ona smatra čelu sadajnu slavjanščinu kako jeden celek, kako jeden jedini slavjanski jezik. — Do sada smo imeli slovnice za pojedina naša narečja, na primer: slovnicu staroslav- jansku i staročesku, slovnice za jezik ruski, serbski, češki poljski, dalje za gorotanskoslovenski, bolgarski, za ugerskoslovenski i lužičkoserbski i k tomu ješčo krainerische, vindische sprachlehre i tako dalje: pri vsej to j množine slovnic nam je pa ješče nedostavalo slovnice vseslavjanske. — Učena slovnica F. Mi¬ klošiča: Vergleichende grannnatik der slavischen sprachen ob¬ sega sicer take vsu slavjanščinu, vsa naša književna narečja, ktera su v njej osnovana po jednom istom obrazci — čto je za naše sadajne okolnosti tako neizmerno zaslužno, da se to dosta do- nahvaliti nikako ne može — pa v njej se ne smatraju vsa naša • 11 narečja kako jedcu jedini slavjanski jezik, nego se stavljaju sicer v jednoj knjigi pa ne kako jeden celek, nego zraven sebč kako posebni jeziki slavjanski, čto kaže uže naslov sam: Grammatik der slavischen sprachen L se imenuju sledeči jeziki: altslovenisch, nenslovenisch, bulgarisch, serbisch, kleinrnssisch, russisch, čeehisch, polnisch, oberserbisch, niederserbiscli. Pritomna slovnica je prispodabljajuča, ona sravniva i prispodablja s staroslavjanlčinoj naše sadajne četiri glavne književne jezike: ruski, horvatskoserbski, češki i poljski. Na pervom mesto je postavljena po vsej pravici staroslav- janščina, jer ona obsega v svojej izvirnoj bogatosti i v svojoj pres- noj i doslednoj podobč blizo vse slovničke izraze i slike, ktere se v našili sadajnih književnih jezikih neredko nahadjaju samo raztrušene i osakatjene. V dvojbenih slučajih nam je staroslavjan- ščina verodostojna upraviteljica i tverda podloga, na kojej jedinoj se može za našu sadajnu slavjanščinu nččto dostatečnoga i veljanoga ustanoviti. Na manje naše književne jezike se ova slovnica ozre samo po prilici, samo kada se je v njih začuvalo nečto izverstnoga ; starodavnoga i presno slavjanskoga, čto se je iz ostalih naših na¬ rečjih zgubilo i stratilo. Ova slovnica je uzajemna, jerbo ona ustanavlja, koje slov¬ ničke slike i koncovke tvaroslovne su uzajemne, to je, ktere su prikladne i prilične vsemu slavjanskomu jeziku i ktere su naj običnejše i naj razumljivejše vsemu slavjanskomu narodu. Slov¬ nica F. L. Celakovskoga: Cteni o srovnavaci mluvnici slovanske; v Praze 1853 je sicer take vseslavjanska i prispodabljajuča slov¬ nica, vendar nije uzajemna, jerbo motri sicer vse naše sadajne književne jezike, kako jeden celek, kako jeden jedini jezik slav¬ janski, jer sravnuje s staroslavjanlčinoj četiri glavne jezike naše, razlikuje se pak od pritomne uzajemne slovnice podstatno tem, da se ona pri sravnivanji i prispodabljanji ustavi i ne ustanovi po- vsuda, nego samo nekada po priložnosti uzajemne slike slov¬ ničke i uzajemne koncovke tvaroslovne. Slovnica, koja toga ne- čini, se ne može nazvati uzajemnoj slovnicoj i je podobna sudeu, koji bi pravdu dveh tužiteljev skerbno prejiskal i pravično spo¬ znal, v čem ima jedna ali druga strana prav, v čem krivo: pa po- slednie bi suclbe vendar ne izrekel. — Ja naprotiv mislim, da se naša narečja ne imaju neprestano prispodabljati i nekonečno se sravnivati samo zato, da bi se prispodabljala i sravnivala: nego zato, da bi se po prispodabljanji i sravnivanji pravično ustanovile one. slike slovničke i tvaroslovne, koje su uzajemne, to je, vse¬ slavjanske, da bi ne bilo trčba spisovateljem v vsakom posebnom dvojbenom slučaji opet vse naše dosadajne književne jezike mučno prispodabljati i jiskati, ktere slike slovničke su vzajemne, naj običnejše, naj razširenejše i vseslavjanske. §. 13. Ktere -slovničke slike su v ovoj slovnici postavljene za uzajemne, za vseslavjanske ? Za uzajemne i vseslavjanske slike slovničke su postavljene: 1. One, koje su obične vsemu slavjanskomu narodu ali več- jej njegovoj strane. 2. Ako ste dvč slovnički sliki blizo jednako močno razšir¬ jeni v slavjanstvč, ste postavljeni obe za uzajemni slavjanski je¬ zik i spisovatelj si može svobodno izmed nju izbrati onu, koja se njegovomu narečju bolje prileže. 3. Ako ste dve slovnički sliki blizo jednako močno razšir¬ jeni v slavjanstve jedna doslčdna i slovospitna, druga nedosledna i neslovospitna: je postavljena za sliku uzajemnu dosledna i slo¬ vospitna. 4. Ako je v nekojem slučaji več slovničkili izrazov običnih v naših sadajnih književnih jezikih i ako nijeden nije običen niti v celom slavjanstve, niti v večjej njegovoj strane: onda se v ovoj slovnici nije mogel ustanoviti izraz uzajemni slavjanski — ale kada se budu časom naši sadajni književni jeziki med seboj bolje približali, se budu i za ove slučaje ustanovile slike uzajemne slavjanske, čto se sada ješče nije dalo učiniti. §. 14. Prazdni prigovori proti uzajemnosti. Pervi prigovor: Ne velja pisati uzajemno, nego se mora der- žati pravila: Piši kako govoriš. Ovi prigovor je scela kriv i neistinit. Pravilo: Piši kako go¬ voriš, ne velja za književni jezik, nego samo za prostorečje; po tom prostorečnom pravile se imaju pisati samo narodne pesni, narodne pripovedke i taki spisi, iz kojih bi se imelo videti, kako ljudstvo v nekoj pokrajine govoreč osobito zavija. Vsi ostali 13 spisi i knjige se imaju pisati jezikom književnim, učeno tako uredjenim, da ga, koliko moguče, lehko razumi ne samo jedna pokrajina, nego ves narod. Kto bi pisal točno tako, kako se v nčkoj pokrajine govori — bi pisal v prostorečji jedne pokrajine, pa nc v književnom jeziku. Vsaki izobraženi narod ima v slovstve, v učiliščih i v uradih književni, po potrebe vsega naroda uredjeni, jezik. Ni ga naroda izobraženoga, koji bi po raznih svojih pokra¬ jinah razna svoja prostorečja imel upeljana v knjigah, v učiliščih i v uradih; to ne može biti niti pri Slavjanih. Take naši sadajni književni jeziki se ne pišu točno po prostorečji, nego su več ali manje učeno uredjeni, se ne pišu-po pravile: piši kako v tvojej pokrajine prostorečno govoriš, nego po pravilč: piši učeno ured- jeno, da te dobro razumi vse tvoje pleme, ne pak samo jeden kut tvoje domovine. Lehko bi bilo da kako pisati samo v prosto¬ rečji, ne trebalo bi učiti se slovnice svojega jezika, kako se uče vsi izobraženi narodi, nego samo piši kako govoriš, to jedino pro¬ storečno pravilo bi staeilo za čelu slovnicu, jerbo prostorečna slovnica ima samo to jedino pravilo: Piši kako govoriš. Iz toga pravila pa ne može izrasti nikada književni jezik, nego toliko prostorečnih jezikičov, koliko je različno govorečih pokrajin. Kto nam Slavjanom nasvetuje, da pišemo vsaki po svojem prostorečji, čisto tako, kako govorimo v različnih pokrajinah različno — tak je ali kukavna neznalica, koji ne zna razlučiti prostorečja od knji- ževnoga jezika, ali je potuhnjen sovražnik, vrag, naroda na¬ šega, njegove prosvčte i sreče, koji namerava nesrečnu raz¬ cepljenost i odtuda izvirajuču oslabljenost našu sovražno uvč- kovečiti. Drugi prigovor: Nov jezik se ne sme izmišljevati, se ne smč oktrojirati. Nov jezik se ne sme izmišljevati i toga ova uzajemna slov¬ nica take ne čini. V njej nije nič izmišljenoga, nijedno novo pisme, nijedna sklanja, nijeden pad, nijedno časovanje, nijedno slovo — vendar da pravicu povem, jedno slovo izmisliti sem bil prisiljen. Do sada se je slovo slog upotrebovalo v dvojnom po- menč: v pomčnč silaba i stillus, čto je bilo dvosmiselno; ja sem se služil slova slog v pomenč silaba i za pomčn stillus sem prisiljen načinil slovo besednja, jer v slovarjih nisem nikakoga slova naj- 14 šel za pomen- stillus. Ako bi pak to jedino slovo nekomu sme- talo, ja mu jamačno ne branim, služiti se jinoga, koje mu bolje dopada. — Ovo jedino novo slovo pa ne dela novoga jezika. Nov jezik ova uzajemna slovnica ne uči, nego naprotiv, ona uči, kako se vidi iz §. 9., da ima pisati vsaki slavjanski spiso- vatelj v svojem dosadajnom književnom jeziku — i to se jamačno ne pravi, nov jezik upeljevati; pristavi je sicer: piši svoj dosa- dajni književni jezik uzajemno, to je tako, da se dosadajni knji¬ ževni jeziki uzajemno bližaju i vsemu slavjanskomu narodu stavaju razumljiveji. To pa nič nije krivoga, tem se ne napravlja nov jezik, nego tem se naprotiv naši književni jeziki hvalevredno samo lepšaju i izobrazuju. Ova uzajemna slovnica uči, kako se vidi iz §. 13., da se uzajemno pišuči spisovatelj ima služiti slovničkili izrazov i slik, koje su obične ali vsemu slavjanskomu narodu ali barem večjej njegovoj strane — ona zato ne uči novoga jezika, nego jezik, koji uže sada, v istine, v djanji, de facto obstoji od časti v celom narode slavjanskom, od časti barem v večjej njegovoj strane. Nikto pameten ne može zameriti ovoj uzajemnoj slovnici, ako uči, da se imaju obče znane slovničke slike upotrebovati mesto pokrajinskih, samo v nekom kutu znanih, da se imaju upo¬ trebovati čisto slavjanska slova, mesto tudjih, latinskih, fran- cuskih, italijanskih, gerčkih, madjarskih, nemečkih i tako dalje. Nov jezik se ne sme izmišljevati, pa učeno uredjivati se književni jezik smč i mora osobito pri nas Slavjanih, koji imamo za pojedina svoja plemena osem neuzajemnih književnih jezikov —• pravoga slavjanskoga jezika za ves narod pa nič. Vsaki knji¬ ževen jezik je učeno uredjen, nijeden nije golo prostorečje, zato se moraju vsi izobraženi narodi svojega književnoga jezika več let marljivo učiti, zato take slavjanski jezik ne može biti golo prosto¬ rečje i take Slavjani se moraju svojega književnoga jezika učiti. Take naši sadajni književni jeziki su učeno uredjeni — jinače bi ne trebalo za nje slovnic — razlika med uredjenjem sadajnili naših književnih jezikov i med uredjenjem uzajemnoga jezika slavjanskoga obstoji samo v tom, da su se naši književni jeziki uredili samo ozirom na govor jednoga plemena, uzajemni je¬ zik slavjanski se mora pak urediti ozirom na govor celoga na¬ roda slavjanskoga. Jezik se ne sme oktrojirati. To je istina, pa toga ova slov¬ nica ne dela. Oktrojirati se pravi: svojevoljno, svojeglavo i siloj nečto ustanoviti. Slovnica uzajemna ustanavlja sicer slovnička pravila, kako to činiva vsaka slovnica, pa ona jih ne ustanavlja svojevoljno, svojeglavo i siloj, nego prejišče slovničke izraze i slike vsega slavjanstva, pa onda ustanovi nestrano i pravično one izraze i slike za uzajemno slavjanske, koje su ali vsemu slavjanskomu narodu obične, ali na naj manje večjej njego- voj strane. Tretji prigovor: Po uzajemnom spisovanji budemo pak svoj jezik porušili, poserbili, počešili i tako dalje. Ovi prigovor je scela prazden i neslavjansk. Neču na njega ja odgovarjati, odgovori na njega slavni J. Kolar: „Der Vortvurf einiger, dass wir auf diese Art unsere Sprache russisiren, poloni- siren, bohmisiren u. s. w. werden, so wie er an sich unslawisch ist, verdient nichts als verlacht und verachtet zu werden. Was slawisch ist, wo immer, ist unser.“ Ueber die literarische Wech- selseitigkeit zwischen den verschiedenen Stammen und Mundarten der slawischen Kation. Seite 97. (Ako bi nam nekto prigovarjal, da budemo po uzajemnosti svoj jezik porušili, počešili, poserbili i tako dalje, je tako prigovarjanje neslavjansko i ne zasluži jinoga, nego da se mu posfcehujemo i ga preziramo. Vse čto je šlavjan- sko, budi kdekoli, je naša svojina.) Cetverti prigovor: Po uzajemnosti se možebiti hoče dosa- dajnih osem književnih jezikov odstraniti i naših osem literatur razoriti ? To nikako! Uzajemnost ne odstranjuje dosadajnih književnih jezikov naših, nego jih naprotiv utverdjuje i povzdviguje, ona naša dosadnjna slovstva ne podkopava, nego jih širi i proslavlja. Uza¬ jemno spisana knjiga ruska ostane ruska, horvatskoserbska ostane horvatskoserbska, češka ostane češka, poljska ostane poljska i tako dalje — pa uzajemno spisane knjige budu mnogo važneje, uzajemno pišuči spisovatelji budu mnogo slavneji upravo radi uzajemnosti, jerbo uzajemno spisane knjige ruske se ne budu či- tale samo od Rusov, horvatskoserbske ne samo od Horvatov i Serbov, češke ne samo od Cehov, poljske ne samo od Poljakov itd. nego od vsega slavjanstva, Uzajeinni spisovatelj ruski se ne 1(5 bude proslavil samo med Rusi, horvatskoserbski ne samo med Horvati i Serbi, češki ne samo med Cehi, poljski ne samo med Poljaki itd., nego radi uzajemnosti po vseh plemenih slavjanskih. Po blagoj uzajemnosti ne budil se razoravala naša dosadajna slov¬ stva, nego naprotiv se budu bolje širila i veseleje procvetala. I v napred budu činivale vse knjige ruske slovstvo rusko, horvatsko- serbske horvatskosevbsko, češke češko, poljske poljsko itd., pa vse budu činivale samo jeden celek, kako činivaju razni udi človeč- jega telesa jedno telo človečje i razne gredice jeden vert, jednu zagradu. Imenovati se može to slovstvo vseh Slavjanov dvojako, kako je komu ljubše, ali celim naslovom: slovstvo rusko i hor- vatskoserbsko i češko i poljsko i bolgarsko i gorotanskoslovensko i ugerskoslovensko i lužičkoserbsko — ali kratko jednim jedinim občim imenom : slovstvo slavjansko. V toni smo Slavjani podobni Helenom jer i oni su govorili i pisali četirmi dosta različnimi narečji: attičkim, doričkim, joničkim i eoličkim, pa su se dobro razumeli i vsi njih spisi i knjige su činivale slovstvo vsem občno helensko. „Was also bei den Grie- chen moglich und wirklioh war, warum konnte dasselbe nicht bei uns Slaven sein? Kolars Wechselseitigkeit. (Cto je dakle bilo moguče i je djansko obstalo pri Helenih, začto bi ne imelo biti moguče pri nas Slavjanih?) Peti prigovor: Ova uzajemna slovnica je nepopolna. Uzajemna slovnica mora biti kratka v sadajnih naših okol- nostih. Ona nije slovnica jezikoizpitna, nego samo kratka slov¬ nica upotrebiteljna (praktička); ona ne obseže vse iznimke i raz¬ like sadajnih književnih jezikov naših, ona ne obseže nesči- selne nepravilnosti i nejednakosti vseh narečij, podnarečij, razno- rečij i odrčd prostorečja slavjanskoga: nego ona obseže samo naj glavnčjša pravila slavjanščine, zato prispodablja s staroslavjanšči- noj samo naše četiri glavne književne jezike: ruski, horvatsko¬ serbski, češki i poljski; na četiri manje književne jezike se ozre samo, kada se je v njih začuvalo nččto izverstnoga, starodavnoga, presno slavjanskoga, čto se je iz ostalih naših jezikov izgu¬ bilo. Na m era uzajemne slovnice je: prejiskati v čem se slaga govoreč ali pisuč ves naš narod, ali barem naj večja njegova strana i po tom ustanoviti pravila, po kojih bi se naši knji- 17 ževni jeziki po malu, po čase, sbližali. Namera ove uzajem- ne slovnice pak nije, ne može i ne sme biti: nagromaditi na jednu nepregledni! gromadu vsa pravila, vse iznimke ivse razlike vseli naših osem književnih jezikov, vse nesčiselne nedoslednosti i nejednakosti premnogih prostorečij : kto bi hotel vse to naku- pičiti v jeden celek, njemu bi se moralo početi v glave verteti i v mozku mešati. Uzajemna slovnica ne namerava učiti, kako bi se moglo na naj različnejši način i sposob pisariti, nego ona si prizadeva učiti pisati književno uredjeno tako, kako govori i razumi ves naš narod ali vsaj večja njegova strana. I slovnice jinih narodov obsegaju samo obče veljana pravila jezika književnoga, učeno uredjenoga, ne pak vse moguče razlike, nejednakosti ^ posebnosti prostorečne. Tako mora to biti uredjeno i v uzajemnoj slovnici slavjanskoj. Uprav tem se sostav uzajemne slovnice podstatno razlikuje od sostava učenih jezikoizpitnih knjig, kakove su na primer: Miklošičeva: Vergleichende grammatik der slavischen sprachen, Wien; Safarikov Slovansky narodopis, v Praze 1842; Hatalovo Zvukoslovje ugerskoslovenskoga narečja i njegovi jezikoizpitni sostavki v časopise Musea kralovstvi českeho itd. Takovi učeni jezikoizpitni spisi i knjige prejiskuju, tako rekuč, na drobnogled pojedina slavjanska narečja v naj menjših razlikicah — koliko podrobneje, toliko izverstneje; jinače uzajemna slovnica, ona motri samo na naj glavnejše stvari, — samo na debelo, ona se vznaši nad našimi narečji tako visoko, jih motri tako iz daleka, da zmiznu i zibnu izpred oči vse iznimke, vse manje razlike i da se razpoznaju samo staroslavjanščina i naši četiri glavni jeziki i da uže oni sami tako, od daleka motreni, splavaju v jeden celek i se vide samo kako jeden jedini jezik slavjanski. Učene jeziko- izpitne knjige su podobne zlatnoj vagi (zlatnomu vesu), kojoj se veleučeno prevagivaju i izpitavaju naj manje razlikice pojedinih narečij slavjanskih — ova uzajemna slovnica naprotiv je podobna velikanskoj vagi veleteržca, koji tergovaje prodava železo i svinec (olovo) samo na veliko po centih i po pudih. Sesti prigovor: V ovoj slovnici se nalaze mnoge nejednakosti i nedoslednosti. 2 18 To je istina, pa v naših sadajnih okolnostih to ne može ji- nače ni biti. Ove nejednakosti i nedoslednosti izvirajo iz toga, jer su i naši sadajni književni jeziki, jeden drugomu prispodobljeni, v mnogih slučajih nejednaki i nedosledni, iz toga, jer književni slavjanski jezik ješče nije prilično uredjen, nego se po uzajem- nosti stopervo učeno uredjuje; kada se budu naši dosadajni knji¬ ževni jeziki po uzajemnosti bolje med seboj sbližalr i se izjedna- čili, kada se bude književni jezile slavjanski bolje uredil: bude i uzajemna slovnica, dosledneja i pravilnčja. Kratko rečeno: Samo po blagoj uzajemnosti može slovstvo naše veselo proevčteti i prosveta narodna se ustanoviti i se raz¬ širiti. „Jen to jest zajiste oprav do v a vzdelanost a obraza, ktera vjkveta z celeho narodu ne z jedne č4stečky a z jednoho nareči. — Kdo ve slovanskem narodu počet dialektu umenšuje, ten ma takovou zasluhu jako ten nejslavnejši auktor a spisovatel; nebot skrze to čini'narod velikym, pevnym, celym, k literature a vzde- lanosti schopnym. — A jakže to nejlepe a nejjisteji učini? Tak, jestli sobe zvoli reč takovou, kterou s maličkym rozdilem všicknj rovne budou rozumeti. A totof jest naš a všech novejšich spa- nilomyslnejšich československych literatoru a spisovatelu svaty cil.“ J. Kolar v knjigi: Hlasove na stranč 111. (Jedino to je zaisto prava izobi aženost i prosveta, koja se prisveti iz celoga naroda, pa ne iz jedne strančice ali iz jednoga narečja. ■— Kto v slavjanskom narode množinu narečij zmenšuje, te učini toliko ko¬ liko 'naj slavnejši književnik i spisovatelj; jerbo tem stava narod velikim, čverstim, celim i sposobnim za slovstvo i pi-osvetu. — Pa kako se to naj ložeje i naj jisteje učini? Tako, ako se izbere i uredi jezik takov, kojega budu s maličkim razdelom vsi jed- nako razumeli. I uprav ovo je naša i vseh novejših blagomi- selnih československih — ja ovde pristavim: i v obče slavjanskih — književnikov i spisovateljev sveta namčra.) §. 15. Knjige, kojili je pri spisovanji ove slovnice upotrebo- vano, su sledeče: Vekoslava Babukiča: Osnova slovnice slavjanslce narečja ilirskoga. U Zagrebu. 1836. J. A. Berličs illirische Sprachlehre. Agram 1843. 19 Františka Ladislava Čelakovskeho: Čteni o srovnavaci mluvnici slovanske. V Praze 1853. Josephi Dobrovski: Institutiones linguae slavicae dialecti veteris. Vindobonae 1822. Vaceslava Hanky: Poeatky posvatneho jazyka slovanskeho. V Praze 1846. — Mluvnice českeho jazyka. V Praze 1849. — Mluvnice polskeho jazyka. V Praze 1851. Johann Heims: Russische Sprachlehre: Riga 1804. Dr. J. P. Jordans: Polnische Sprache. Leipzig. 1845. Dr. Miklosichs: Vergleichende Grammatik der slavischen Sprachem Wien. Božidara Raiča: Haaa.ia pyccKaro h 3 m k a protumačena češkim je¬ zikom od Vaceslava Hanke, na jugoslavenski jezik prevel... U Zagrebu 1851. Vuka Stefanoviča Karadžiča: Kleine serbische'Grammatik. Leipzig und Berlin, 1824. Pavla Josefa Šafarika: Slovansky narodopis. V Praze 1842. A.ieKcaHApa BocTOKOBa: Pjccnaa rpamiaTiuta. C. IIeTep6ypn>. 1835. Primetba. Kratice v ovoj knjigi upotrebljene su: c. pomeni cirilsko, cerkveno slavjansko, staroslavjansko. 2 * 20 II. O pisme slavjanskom. §. 16. Slavjani pišemo — v obče rečeno — sada dvojnimi pismeni: cirilskimi i latinskimi. Cirilska pismena zovemo: azbukoj, latinska: abecedoj. Stara, sicer častitljiva, za vsakdanja opravila pak neokretna glagolica se najde sada skoro samo v cerkevnih knjigah Senjske i Kerčke dijecese v Dalmaciji, — bnkvica, neka odroda cirilice samo pri kristjanih sjedinjenih v Bosne, — neotesani švabah i pismena nemečka samo poredko med Cehoslavjani, — vsa ta i tem podobna pismena su med Slavjani malo razširjena i budu po vsej priliki skoro se zgubila i pozabila, kako su se pozabila pismena pred nekoliko leti novo izmišljena po nekom Krajnci i opet jina izmišljena po nekom Štajerci. §. 17. Cirilica se deli na azbuku cerkvenu i na gradjansku; gradjanska opet na rusku, serbsku i uzajemnu; latina na abecedu obdobnu i na poljsku. Cirilicoj cerkvenoj se tiskaju knjige bogoslužebne pravo¬ slavnih kristjanov; cirilice gradjanske se služi v vseh svojih osob- nih i javnih spisih i v vseh knjigah svetovnih daleko večja strana Slavjanov, to je, Rusi, Serbi i Bolgari, njih skupa blizo dva i šestdeset milijonov; abecede obdobne se služe Cehoslavjani, lu- žički Serbi, Horvati i Slovenci, nas samo blizo osem milijonov i abecede poljske se služe Poljaki, njih nečto črez devet milijonov. §. 18. Lista slavjanskih pismen. 21 22 O značenji pismen. § 19. Sledeča pismena znače v celom slavjanstve ono isto, zato nije treba razlagati njih značenja: §. 20. Kroinč teh pismen, kterih značenje se sravnava v vsem slavjanstve, su ješče jina, kterih značenje se razlikuje v raznih naših narečjih i se moraju zato razsvetliti. Pismena azbnke cerkovne, kterih značenje se mora raz¬ svetliti, su sledeča: b, 'b, i, h, e, ov% a>, a, t-, a. ic, h, ioy, is, ra, fi, u, r, a, ■ji, s, 8, m, ®, 5 , p, *, v. b se imenuje jer i je jedno naj pametigodnčjših i naj važnej¬ ših pismen slavjanskih i ima v azbuki cerkovnoj dvojno značenje, 1. pomehča soglasnik, kteromu se privesi: c. noiib, ,vi, it,A i., uoAb, tada glasi kako horv. j: konj, hmelj, molj ; 2. je pologlasnik, kratko e, c. BphEA, B(ii.,vb, cpi.ur. se čita: verla, verh, šerp. 23 Ti se imenuje jor i je glasilo kako kratko o: c. fi.un,, biceki, ne— can, se čita: rabb, vblko, nesemo. i znači cisto i brez osobite tverdosti ali mehkosti, c. SHCTiie, 3eii'ie čitaj: listije, zelije. ■ei pisme složeno iz T-j" 1 se imenuje jori, izvirno kratko oi, onda čisto i — ep. y : c. coyjfEift, p t.i n a = čp. sucliy, rijba — horv. suhi, riba. e znači vsegda čisto e: c. aiciij = s. ateiia = č. zena. oy pisme sostavljeno na gerčki sposob ov znači u: c. &oyuia = č. duše — p. dusza. s> nosov samoglasnik znači poljsko q i glasi blizo kako on : c. i.imfflh = p. dqb, mcj,ž, čitaj: donb, monz. fl nosov samoglasnik znači poljsko g i glasi blizo kako en: c. i.i.jco, Teja = p. m§so, cielg, čitaj: menso, telen. v znači stoječe v početku sloga j, jot, stoječe po soglasniku h, jer, zato ga imenujem jotjer; ne stoji nikida samo za se, nego se spaja s jednoduhimi samoglasniki i činiva s njimi spojeno nove slike pismenske: h + b K + e > * + ■> * + °Y> >■ + >• + * = KI, K, H, IOy, 1%, H. Ako stoje ti sostavljeni samoglasniki v početku sloga, se imenuju jotovanimi, to je, jotom složenimi i znače: 3 a > j e > 3h 3 U > 3 on > j en > ako pak stoje po soglasniku, se imenuju jerovanimi, to je, jerom složenimi i znače: ta, he, hi, hu, hon, hen; namreč: is znači v početku sloga ja: c. isnofrh, i.uia — s. jaisop, jaiia r= č. javor, jama — p. jawor, jama ; po soglasniku ha: c. bo-iiki, RO-Jia, vlastnč: KO-ata, B0-iba, čitaj kako horv. konja, volja; le znači v početku slogane: c, iccTh, ic,yu =: s. jecT, je4Ba = č. jest, jedva; po soglasniku he: c. i;o-iii€Mii, ao-.ue, vlastne: liO-Htesih, no-jihe, čitaj kako horv. konjem, polje; n znači v početku sloga ji: c. hck|>s, K[u-ii = č. j iskra, kraji; po soglasniku hi: c. ko-iiii, ut. ko-.tii, vlastne: Ko-iihi, k BO-Jiti, čitaj kako horv. konji, k volji; io\ znači v početku sloga ju: c. ioyn., ii(n-ioy zr s. jvr, i;pa-jy = 24 horv. jug, kraju; po soglasniku bu: c. ko— moy, iio-.uor, vlastnč: KO-iibj, no-.n>y, čitaj kako horv. ko-nju, po-lju ; 1» znači v početku sloga poljsko joi: c. 3 mi-i* = p. zmijg, čitaj kako po horv. zmijon; po soglasniku bij: no .us = p. wolq, čitaj kako po horv. voljon; i» znači v početku sloga poljsko jf: c. uvhMCiih, 31 . 11 -iA =r -p.jfcz- mieii, žmijf, čitaj kako da bi stalo horv. jenčmenj, zmijen; po soglasniku i,e: c. no-us = p. wolf, čitaj kako da bi stalo horv. voljen; li znači sčp. j: c. Kpafi — s. upaj = čp. kraj ; ■e sostavljeno iz dvu na osob postavljenih pismen = b -j- ih ~ b -(- a se zove jat, glasi naj običneje kako jednosložno je — č. e: c. ust.iio, čitaj : mljeko ; r glasi kako č. h: c. ropu = č. kora; nekada take kako g: p. gora-, s glasi kako nečto srednjega med pismenoma l i u — r. n = p. 1-. c. fta.iE — p. dal-, i|i glasi Št: c. i|ioyi;y ckei|U, čitaj: Štuka, svešta. Iz gerčkoga zaderžana pismena su: s glasi z i znači zajcdno čislo 6; k oj' — u : c. — ,s,ovnis — č. duše — p. dusza; fi> =£ o: c. luidOKE = liUiOiii. = Jakov ; a nije pisme jednoduho, nego ste dve pismeni na osob postav¬ ljeni : ot ; š glasi kako kc — ks: c. SepšecE = KcepKcect = čp. kserkses ; f glasi kako nc : c. p.uu, — nca.ucb = čp. psalm ; •o glasi kako t : # 01 . 1.1 = toiih = čp. torna ; v je gerčko v i glasi pred soglasnikom i — čp. y: c. vmiie či¬ taj: ymn; pred samoglasnikom naprotiv glasi kako k: c. evuireuie = cnuireuie — evangelije. §. 21. Pismena ruska, kterih značenje se mora razsvetliti, su sledeča: b, b, i, BI, 9 , y, h, e, h, H), h, i, r, JI, m, e. b rr c. b 1. pomehča soglasnik, kteromu se privesi i glasi kako j: r. kohb, XMt.u>, ho.ib, čitaj kako horv. konj, hmelj, molj; 2. stoji nekada za pokratjeno i : r. vnenbc, pu6i,e, phičbH, xiia.unb, čitaj kako da bi stalo po horv. učenlje, riliije, ribija, hvaliti; 25 % jor pisme v. ruščine bezglasno: pači. čitaj: rab: i = c. I znači čisto i brez vsake osobite tverdosti ali mehkosti i se stavlja samo pred samoglasniki: Tepine, SHaMenie, čitaj: ternije , zncimenije ; h = c. t.i — čp. y — horv. i glasi kako čisto, nepomehčano i: r. puoa, 4blMT> = čp. ryba, dym — h. riba, dim; 9 pisme jedinoj ruščine svojstveno se stavlja izklučivo samo v početku sloga i znači čisto e: 9T0 t%, 9 to, 9Ta = čp. etot, eto, eta; y — c. oif =z čp. u: r. 4yma ~ c. 401,'iiiA vr č. duše, p. dusza. Sledeča ruska pismena.a, e, h, 10 su ono isto, čto cirilska.is, k, h, K>y to je stoječa v početku sloga su jotovana i znače ja, je, ji, ju stoječa po soglasniku su jerovana i znače ... »a, je, &i, &u namreč: a ima trojno značenje, čto se mora osobito primetiti: 1. kada stoji za c. ra v početku sloga, znači ja: fi rojit,, aMa = c. raiiopt, imm = s. jaimp, jasiamč. javor , jama — p. jawor, jama; 2 . kada stoji za c. ra po soglasniku, znači ba: ko-hh, bo-.isi, vlastne: KO-Hba, BO-iba, čitaj kako horv. konja, volja; 3. kada stoji mesto c. s, glasi e: aaco, 4'trn, 4ecaib, XBa- 4srn, mesto c. maco, ^t.ta, 414:,ati,, \BJnaTb, čitaj: meso, dete, desetj, livaljet; e ima take trojno značenje: 1. kada stoji v početku sloga za c. le, znači je: ecrb, e4Ba, pbi6-b-e čitaj : jestj, jedva , ribi-je ; 2. kada stoji po tverdom ali nepomehčanom soglasniku (§. 38.), znači be: ko-hcm-b, no-Jie, to je vlastnč: KO-HbeM, no- 41,e, čitaj kako horv. konjem, polje; 3. kada stoji po mehkom soglasniku (§. 38.), znači čisto e: 5tceHa — c. SKeimzrs. »eHa — č. žena ; n — c. h znači v početku sloga ji: iicKpa, Kpa-H = č. jiskra, kraji; po soglasniku znači bi: ko-hh, kl bo-ih, to je vlastne: KO-Hbi, k bo— 4bi, čitaj kako horv. konji, k volji; •0 = c. iov znači v početku sloganu: ion,, Kpa-10 = s. jyr, Kpajy; 26 po soglasniku znači bu: ko-hhj, no-.iro, to je vlastne: ko-iit.v, no-iby, čitaj kako horv. konju, polju; i = c. fi = sčp. j: Kpaft — s. npaj, čp: kraj; 4 znači v početku sloga je, pa samo v treh slovih: 4xaTb, li34HTt, icT(), čitaj kako da bi stalo po horv. jeliati, jezditi, jesti; po soglasniku znači vlastnč be = č. e, pa v ruščine se čita točno kako čisto e. „EyKBa n np0H3H0cniiaa Bb PyccKO>n> asMKh co- BepuieHo cxo4»o cb 6yKBOio e Vostokov na str. 355. r = c. r m p. g: ropa čitaj kako p. gora; a = c. s = p. I glasi kako nečto srednjega med l i u; scela pravilno ga izgovarjaju Rusi i Poljaki: .it.io, 4a.11 = c. 41; 10, jpub — p. dzielo, dal; m glasi kako sc; myKa = p. szezuka, čitaj: Ščuka; e s dvema točkama glasi samo v prostorečji 10, v književnom jeziku se piše i čita čisto e. „Boo6me »e, npoii3HOiueHie e cb y4apemeMb KaKb 10 ne initerb srhcTa bi ciOBa.vb ynoTpeo.iae- Mi.ix r b Bb BajKHoft piqn.“ Vostokov str. 366. Sledeča pismena cerkovne azbuke su ruščine nepotrebna i su po pravici iz ruske azbuke izpuščena: s>, a, 1 «, ra, s, u, to, to, 'i, p, «, v. §. 22. Pismena serbska azbuke po Vuku Stefanoviču Ka- radžiču uredjene, kterih značenje mora se razsvetliti, su sledeča: ■h », lp h, p, e, n, r, j, 1. Pismena .b, h>, I), h nisu nič jinoga, nego jerovani, jerom v jedno novo pisme šiiti, soglasniki: 1, h, 4, t, to je vlastne: 4b, Hb, 4b, Tb. .b = jb : M04> rz c. MOiib r. M04b =: horv. molj ; ib —Hb: KOii> — c. Kolih — r. KOHb = horv. konj ; t):=4b: Melja, *elja, poljen, to je vlastne: sie4ba, ate4ba, po4beH, horv. medja, žedja, rodjen ; h glasi blizo kako horv. tj, p. č: Hecyh, cpehan čitaj : nesutj, sretjan; p = 45K novo skovano pisme samo za slova turska na pr.: pe4aT, pasiia = 4*ejiaT, 4*aiiia, čitaj; dželat, džamija; e vsegda i povsuda čisto e. aceHa = č. žena; 11 po obraze dvojno i, to je: ■ -J- 1 = h, znači pak v serbščine samo jednoduho i = c. bi, r. h, čp. y: puba, 41111 — c . pbiK.i, 4bi1.IT> IZ r. puba, 4HMb —čp. ryba, dym; 27 T — g: roparrp. gora; j — čp. j — cirilskomu v početku sloga stoječemu r, i na konci stoječemu h : jasop, spaj — č. javor, kraj, c. is sopi, Kpsfi; 4 se izgovarja po serbsku i po česku neslavjanskim zvukom kako latinsko l : rama, ciasia = o. hlava, slama. Jedna strana serbskoga naroda pile pravopisom ruskim, i o tom se je uže govorilo, ovde se morate za nje spomeniti samo ješče dvč pismeni e, 4 ; e pišu mesto cirilskoga K—je: e,ran, e, čitaj: jedan, je; 4 znači v serbščine ono e, ktero se v raznih Stranah serbskih različno izgovarja i to kako e, i, ei, ie, je, ije: B4pa čitaj kako ti je drago : vera, vira, veira, vjera, vijeva. §. 23. Pismena češka, kterih značenje se mora razsvetliti, su sledeča: “ ’, n, r, d’, f, e, i, \ y, e, ti, ou, h, j, l. i, to je jer, pisme pomehčiteljno i glasi kako j, samo pri pismeni r dobi zvuk podoben pismenu z; n — tih glasi kako horv. nj: ktin ~ c. liotn. = r. koks ~ liorv. konj ; f vlastne ph, pa po česku ne glasi rj, nego rž: reka, reč je vlastne: pseita, pbea, čitaj blizo tako, kako bi stalo: ržeka ržeč — p*eKa, parna ; <1 slovoizpitno = 4 b glasi dj: med! — c. m r,v> = r. nh/ib, čitaj kako horv. medj ; c. ti> glasi tj: šfastng, čitaj kako horv. štjastni; e — i.e ali -e glasi kako jednosložno je: ded, mesto —v. a44t>, m4cto, čitaj : djed, mjesto ; i znači po soglasnikih bi i glasi ji: ko-ni — KO-Hbi, čitaj ko-nji ; i je dolgo i: vira, mira; y~ c. ti = r. bi = horv. i glasi kako čisto, nepomehčano i: ryba, dym = c. pni im, 4111 , 11 . = r. puča, 4 Mirb =: horv. riba, dim ~ p. ryba, dym ; e vsegda i povsuda čisto e: žena — c. :i:au ; u znači dolgo 6 i glasi kako jednosložno uo: sttil, vul, čitaj: stuol, vuol; ou znači dolgo u: oud, moudrjj — r. yxh, My 4 puft, čitaj blizo kako horv. ud, mudri ; h — c. r — p. g, samo da se izgovarja v češčine li mnogo jem- neje od g: kora, c. ropa, p. gora; 28 j : javor, kraj ~ s. jaBop, Kpaj; l se izgovarja v češčine i serbščine neslavjanskim zvukom kako latinsko l: slama, delo. §. 24. Pismena poljska, kterih značenje se mora razsvet¬ liti, su sledeča: ’, i, 6, ci, y, e, q, g, g, h, j, l, l, dz , rz. ’ postavljeno nad soglasnikom znači h i glasi kako j: b‘, ih, h, p, š, ib, i, to je: c. Eh, Mh, lih, nh, ch, Eh, 3h i glasi kako horv. bj, mj, nj, p j, sj, vj, zj, na primer: wygoh, jabloh, nes, čitaj kako da bi stalo: c. Bbiroiib, KEiionh, nech=r. BhirOHh, Ho.ioin, Hecb=rhorv. vigonj, jablonj, nes/; i stoječe v početku sloga znači ji: iskra, mo-i~ liorv. jiskra, mo-ji; stoječe po soglasniku, ako mu ne sledi ješče jeden samo¬ glasnik, znači bi: ko-ni, ku wo-li, to je vlastne: KO-Hbi, k BO-.ibi od bo .ib a — horv. ko-nji, vo-lji; stoječe po soglasniku, ako mu sledi ješče jeden samoglasnik, znači h i glasi kako j: bieg, nieco, pieszg, sierp, wiek ... to je vlastne: 6ber, Hbeiio, nbemi, cbepn, BbeK; čitaj kako. liorv.: bjeg, njeco, pjesi, sjerp, vjek . . . č, ci. — Ovde se mora opomenuti, da poljsko c sicer znači c. i|, naprotiv pismeni p. č, ci ne značite c. ifh, i|H, nego Tb, Tbi i glasite obe scela jednako, kako horv. tj: kmie6, niesc, chiva- lič, gonič — ciebie, ciel§, to je vlastne: KMbeTb, HbecbTb, XBa- abiTb, roHbiTb — Tbečbe, TbeibeH, čitaj kako da bi stalo po horv. kmjetj, njesjtj, livaljitj, gonjitj — tjebje, tjeljen. V osta- lom se izgovarjaju p. ž, š, c i zi, si, ci, ako ovim posled¬ njim trem ješče jeden samoglasnik sledi, zvukom ležečim v srede med z, s, c i ž, s, č, „zvukem šeplavfm — tak jako dčti neumejice jeste dobre mluviti z, š, c vyslovuji.“ Vaclav Hanka: Mluvnice polskeho jazyka na str. 3. y — c. bi — r. bi = horv. i glasi kako čisto, nepomehčano i brez vsake osobite tverdosti ali mehkosti: ryba, dym — c. pbisa, Abihib r= r. pada, 4 HMb vr s. piiča, arm — horv. riba, dim ; e znači vsegda čisto e: szeščz^c. uiecTh — r. mečih — č. šest; q nosov samoglasnik — c. s glasi blizo kako on : dqb, mqz — c. jsiEb, Mmir.h, čitaj: donb, monz; f nosov samoglasnik = c. s glasi blizo kako en : mgso, cielg = c. muco, Teu«, čitaj: menso, teden; 29 g, h — c. r =r rs. r s toj razlikoj, da se poljsko k piše samo v nekterih slovik i glasi jemneje od g , tako jemno kako češko h: gora — c. ropa — rs. ropa — h or v. gora; dalje p. rozhoioor, hubJca — č. rozhovor, hubka, to je vlastne: po3roBOp, ry6i;a; j: jawor, kraj — c. RKOfn,, k().ih = r. aisopt, Kpaii — c. i horv. javor f kraj ; l = c. »= r. ji glasi kako nečto srednjega med l i u] Poljaki i Rusi ga izgovarjaju scela pravilno: sloma , dal — r. co- aoMa, ; l je soglasnik pomehčan, jerovan i znači c. ah~r. ab~horv. Ij: mol, chmiel — c. moai,, ,vi.it.ai> — r. MO.it, XMt.ib = horv. molj, hmelj ; dz znači slovoizpitno 4 t, ktero se pak po poljsku ne izgovarja dj, nego dz: dzielo, dziw, slovoizpitno bi se moralo pisati: 4beJio ; 4biB; rz znači slovoizpitno pt i glasi blizo kako p K~r$: rzecz, rzeka, slovoizpitno: pbea, pbeKa (= pha, ptua), čitaj blizo kako: pjKCi, pjKCKa — ržeč, rzeka. O cirilici i latine v obče. §. 25 . Sramota i grehota — ne našemu slavjanskomu na¬ rodu — nego — brez vse zamere budi rečeno — nam spisova- teljem, da jednoga istoga naroda sini tako različno pisarimo • jedni cirilicoj, drugi latinoj, jedni azbukoj ruskoj, drugi serbskoj, jedni abecedoj poljskoj, drugi obdobnoj česko-horvatsko-sloven- skoj. Kada ljubitelj slovstva slavjanskoga i prosvete narodne pro- inotri totu žalostnu književnu razcepljenost i razdrobljenost: serdce mu mora proplakati stranoj od tuge, stranoj od gnjeva osobito, jer ta različna pisarija ne izvira toliko iz jezika samoga, nego večji del iz naše nesloge, iz naše neuzajemnosti, po kteroj spiso- vatelji različnih naših plemen ne redko jeden isti zvuk, jedno isto slovo, brez vse potrebe različno pisavamo. Toj nesložnoj i neuzajemnoj pisariji se mora konec učiniti. Kako?—Evo tako! Azbuka gradjanska primčrno uredjena budi nam v spisih i knjigah vsčm Slavjanom namčnjenih b u k pr j v s p s 1 a v j a n s k o j. O" SL . a z- 30 §. 26. Samo azbuka gradjanska je sposobna za azbuku vse- slavjansku. 1. Azbuka gradjanska je naj popolnejši alfabet, ona ima za vsaki slavjanski zvuk svoje vlastno pisme, ni ji potrčba pismena kerpati, jim rogičev nastavljati, kako to činiva abeceda obdobna, na primer: 'z, s, c, ni ji potreba stavljati nemotorno po dve pis¬ meni za jeden zvuk, kako to činiva abeceda poljska, na primer : ch, sz. cz. 2. Azbuka gradjanska je uprav naša vlastnina slavjanska i uže radi toga vsakomu pravomu Slavjanu mila i draga. 3. Azbuka gradjanska je verlo ugodna i ugledna, da se može svobodno usporediti s vsakim i naj uglednejšim pismom. 4. Azbuka gradjanska je čudnovito daleko i široko po svete razprostranjena, namreč v polovine Evrope, v tretjine Asije i v dosta velikom prostore Amerike; azbukoj pišu Kusi, Serbi i Bol¬ gari, to je blizo 62,000.000 čitaj : dva i šestdeset milijonov Slav- janov. Čto več, i isti Romuni, v Moldaviji i Valahiji služe svetu liturgiju (sv. mešu) na staroslavjanskom jeziku i pišu svoj jezik obično cirilskimi pismeni. Nad vse to se azbuka ješče neprestano širi, kako v kraljestve poljskom i nedvojbeno budu sprijeli asi- jiski narodi, graničeči na Rusj, od Rusov prosvetu i zraven take pismena cirilska. V samom dele zauzima uže sada azbuka ogro¬ men prostor; od Salonika na Sredozemnom morji do reke Amura na granici kitajskoj, od Neve do Tiflisa v Maloj Asiji, od Ar- hangeljska na Belom morji do morja Cemoga, od Cernegore do Kamčake i ješče dalje. Kako se mora spisovatelju azbukoj pišu- čemu serdce radostju širiti, kada pomisli, da je domovina njegove azbukoj spisane knjige ves široširoki svet cirilski. Prigovarja se sicer azbuki — pa po krivici — sledeče: Govori se: Azbuka nije sposobna za vseslavjanski alfabet, jerbo človek, kteri je ni navadjen iz mlada, ju težko čita. To ničesa ne dokaže proti azbuki — jer toga jamačno nije azbuka kriva, ako ju nekto slabo čitati zna, toga je on sam kriv, ako se je nije dovoljno naučil. Tak izgovor je književnoinu Slav¬ janu nepristojen; v sadajnom čase. se može i mora terjati od Slavjana književnoga, da se prilično nauči ne samo latine, nego i azbuke slavjanske. 31 Prigovarja se dalje: Azbuka ima nekoliko pismen v podobe latinskim scela jednakili v značenji scela različnih, namreč: b, h, p, c, y, x, ktera znače v latine vse nečto jinoga, nego v azbuki i ta pismena rnešaju Slavjana latine navadjenoga v čitanji. Proti cirilici to nič ne dokaže; jer i latina ima ona ista pis¬ mena v podobe cirilskim scela jednalca, v značenji scela različna, namreč: B, H, P, Y, X, ktera znače v cirilici take nečto jinoga, nego v latine i ta pismena rnešaju isto tako Slavjana cirilice na¬ vadjenoga. Čto več, po pravici se reči može, da latina s temi pismeni da- leko več Slavjanov muti imeša, namreč 62 milijonov cirilskih Slav- janov, cirilica pa samo blizo 18 milijonov Slavjanov latinoj pišučih. To stoji tverdo: Samo azbuka gradjanska je sposobna za . alfabet vseslavjanski. §. 27. Latina se nikako ne može vzeti za vseslavjanski alfabet: 1. Latina je za slavjanski jezik presiromašna, ona neima toliko pismen, koliko ima slavjanščina samostojnih zvukov i mora zato te nedostatek različno nadomestovati bednoj kerparijoj. Na¬ mesto cirilskih jednoduhih pismen x, m, >i piše poljska abeceda nemotorno po dve pismeni: eh, sz, cz, abeceda obdobna česko- horvatsko-slovenska stavlja mesto cirilskih: x, jk, iii, >i — (c/i), z, s, c. 2. Latina uže od svojega izvora nije za slavjanski jezik uredjena; ona ima preveč različnih i to verlo različnih pravopi¬ sov : latinski, italijanski, francuski, angleški, španijolski, obdobni česko-horvatsko-slovenski, poljski i tako dalje. Nekteri su zelo zapleteni, največ francuski i angleški: od kterih dvu bi se lehlco po pravici reklo, da je nju naj glavnejše pravilo pravopisno: Citaj jinače, nego je pisano, i piši jinače, kako se ti narekuje. Nijeden izmed vseh teh pravopisov nije sposoben za slavjanščinu. 3. Latina je med Slavjani premalo razširjena. Latinoj piše samo 18 milijonov Slavjanov, i to pravopisom poljskim Poljaki, obdobnim Čehove, Slovaki, lužički Serbi, Horvati i Slovenci; da- leko večja strana slavjanskoga naroda, to je Rusi, Serbi i Bol¬ gari, njih skupa blizo 62 milijonov, piše cirilicoj. Latinska abeceda se nekada — pa neosnovano — preporučuie 32 za vseslavjanski alfabet. Govori se: Ako bi sprijeli cirilski Slav¬ jani latinska pismena, bi si tem odperli zaklade učenosti celoga učenega sveta, jerbo latina je znana po celoj Evrope i ješče dalje. Lepo rečeno — pa ne podgodjeno! Latina nije jeden celek po Evrope, nego je razdeljena blizo na osem verlo različnih pravopisov, jezikov i slovstev, kako je uže rečeno: se deli na pravopise i jezike latinski, italijanski, francuski, angleški, španijolski, poljski i obdobni česko-horvatsko- slovenski. To izvestno nije jedna jedina latina., nego jih je naj manje osem različnih latinic, pravopisov i jezikov stoječih proti jednoj velikoj, ogromnoj azbuki gradjanskoj. — Kteri iz teh pra¬ vopisov bi si pak izbrali za slavjanščinu ? Ni jeden nije sposoben za jezik slavjanski. Sprijeti bi mogli samo jeden pravopis i samo tem bi si ne mogli odpira'i zaklade učenosti vseh teh jezikov. Kak zaklad učenosti si pa odpre Slavjan samo tem, ako latinsku abecedu zna? — On pozna blizo 30 latinskih pismen, to je ves tisti zaklad učenosti -— nekoliko teh pismen pozna i cirilski Slavjan: ako bi si hotel nekto odpreti zaklade učenosti cele la¬ tinske Evrope, neču reči celoga učenoga sveta, bi ne bilo do- sta, da bi se naučil samo latinskoj abecede, nego bi se moral naučiti i vsem tem pravopisom, jezikom i slovstvom, kteri se pišu abecedoj latinskoj. Koliko dobička pa dobivlja slavjansko slovstvo od Italijanov, Francuzov, Angležev i Spanijolcev toga radi, da pišemo zapadni Slavjani latinoj? —Nijednoga! Slovenci i Horvati, žalibože! uže tisuč let žalostno skušamo, kako se Slav- janu po Jatine odpiraju zakladi učenosti celoga sveta! Po latinč smo slovstveno odcepljeni od večje časti slavjanskoga naroda, to je, od Slavjanov gradjanskoj azbukoj pišučih — po latine smo i mi latinoj pišuči Slavjani opet med seboj razdrobljeni na razne pravopise i krivopfse, tako da menja plemena naša, kako Slo¬ venci, Horvati, Slovaki i lužički Serbi ne možemo se nikako do¬ kopati bogatoga slovstva. Sliši se nekada, ali poredko, objavljati želja da bi Slavjani cirilski zapustivši cirilicu sprijeli latinska pismena i pravopis, ne vem, kteri. Iz stanovišča cirilskih Slavjanov promotrena taka želja mora biti samo smešna. 33 Ne mamimo samih sebe, ne očakujmo, da bi Slavjani cirilicoj se služeči, nju zapustivši sprijeli latinu s nekim zapadnjačkim pravopisom. Cirilica je s narodom tžm tako zaraščena, v njem tako globoko ukoreninjena, da se niti pomisliti ne može, da bi nekoja volja ali sila ljudska taku zmenu dognati mogla. Pa kako bi mogel nekto razumno i spodobno želeti i zadati, da bi se imelo dva i šestdeset milijonov cirilicoj pišučih Slavjanov ravnati i uprav¬ ljati po daleko manjej strane naroda latinoj pišučega? Ne može se pristojno nikako terjati, da bi daleko večja strana naroda imela zapustiti svoju domaču, ugodnu, izverstnu, ogromno razširjenu i v narode utverdjenu azbuku gradjansku — i da bi lehkomiselno sprijela latinu manje sposobnu i na razne pravopise razdeljenu. Naprotiv sadajni čas terja, da vsaki izobraženeji književni Poljak, Ceh, Slovak, lužički Serb, Horvat i Slovenec se uči i vadi cirilice gradjanske. Ložeje i naravneje se pridruži manja strana večjej, ne¬ go na opako, večja manjej. Tako piše o tom F. L. Celakovski v svojej knjigi: Cteni o srovnavaci mluvnici slovanske. V Praze 1853. na strane 10. „Vee tato však na strane vychodnich a již- nich Slovanuv již tak dalece dospela a v narod vnikla, že nelze ani pomyslit.i, by kterh vule neb sila lidska zmenu tu spusobiti s to byti mohla. A zdaliž kdo slušnym spusobem i žadati muž, aby vice jak 60 milionuv cyrilštinou pišicich Slovanuv riditi se melo počtem s druhe stranv daleko menšim, tim vice ješto prijate jimi ono pismo nijak ani v uhlednosti aniž v dokonalosti za latinskym pozadu ne stoji, abrž v cirkevni jich rady hluboce jest vkoreneno. Spiše dle prirozeneho behu veci ta doba snad nastane, že ono nyni tak nazvane ruske pismo, jak toho již nyni v kralovstvi Pol- skem priklad mame, širic se vice a vice k jihu a zapadu nezbyt- nou stane se potrebou každeho vzdelanejšiho Slovanina.“ Da je latina presiromašna v pismenih za slavjanski jezik, to potverdjuju i latinoj pišuči spisovatelji, kteri ne redko mešaju osobito v slovospitnih sostavcih neprilično pojedina cirilska pis¬ mena med latinska. Taka gerda mesarija nije jež, nije žaba, ona samo jasno dokazuje, da latina nije sposobna za jezik slavjanski. Ne pišimo takove mesarije — ako se ti čini latina tako prijetna — e dobro, a ti piši svobodno latinoj; ako naprotiv uvidiš, da la- tma neima vseh pismen, kterih potrebuješ v svojem spise ali v 3 34 svojej knjigi — a ti piši cirilicoj gradjanskoj, ktera ima za vsa¬ ki razgoveten slavjanski glas svoje vlastno pisme. Mešati pak ne- prilieno pojedina cirilska pismena v pojedinih slovih latinoj pisa¬ nih, je spisovatelju sramota, je toliko, kako da bi očitno rekel: jaz, človek književen, ješče nisem mogel dognati u svojej slav- janskoj učenosti dotle, da bi znal vsa pismena cirilska pisati, i cčlo slovo cirilicoj sostaviti, nego znam samo nektera; čitatelj se s takoj smesoj posrami, je toliko, kako da bi mu rekel: vem da samo nekoja cirilska pismena poznaš, ako bi tebe celo slovo napisal cirilicoj, bi ga ti jamačno čitati ne znal — zato •— na stranu s toj mesarij oj! §. 28. Azbuka cerkovna take nije sposobna za alfabet vse- slavjanski: 1. Ona je v pravopise bolje zapletena, nego azbuka gradjan- ska, jerbo ima nekoliko iz gerčkoga zaderžanih, slavjanščine nepo¬ trebnih pismen, ktera je azbuka gradjanska vsim pravom izpustila, kao izlišna, ta pismena su: s, 8, ©, ffi, % f, •a, ir. (§. 21.) 2. Ona je nelepo voglata i škerbasta i iz daleka nije tako ugledna i ugladjena, kako gradjanska. 3. Ona je za svetovne stvari i opravila zastarana i malo raz¬ širjena, njej je cestno mesto odkazano le v knjigah bogoslužebnih, tamo jej i njena starikovna podoba lepo dollkuje, ale v svetovna dela se ona ne mešaj, ovde je azbuki gradjanskoj izbrano i pri- rodno mšsto. §. 29. Azbuka gradjanska se mora primerno urediti, da bude sposobna za vse slavjanstvo. Azbuka gradjanska tako uredjena, da je sposobna za vsa naša narečja, se imenuje azbukoj uzajemnoj. O uredjivanji azbuke i abecede. §. 30. Gradjanska azbuka je dosta dobro uredjena, ona ima — po preko rečeno — skoro samo jednu večju mahnu, vadu, sa¬ mo jeden večji porok, to je, da se cesto spojujete dvS pismeni v jednu pismensku podobu, osobito se spojujete v azbuki ruskoj radi pismeni jotjer (i) i jer (h) s samoglasniki; v azbuki serbskoj Vu- kovoj se spojuje rado jer (e) s soglasniki. Ovde samo o azbuki ruskoj, o serbskoj pozdneje. 35 Azbuka ruska se služi uže sada sledečih pismen sovsem uzajemno: a, 6, n, r, 4 , w, 3, k, ji, m, h, o, n, p, c, t, y, , x, n, a, ni. Sledeča pismena se moraju pak več ali manje urediti, da je ruska azbuka sposobna za vse slavjanstvo: b, t, a, e, h, 10 , 9, k, fi, 'h, i, bi, m. Slavjanščina ima samo običnih pet čistih jednoduhih samo¬ glasnikov: ... c. n, e, 1, o, oy lat. a , e, i, o, u. Samo v staroslavjanščinč, v poljščinč i bolgarščine sta ješče dva jednoduha nosova samoglasnika, c. *, j = p. «, g. Od nju pozdnčje. Početnik uprav čudoj ostermi i užasne videč v ruskoj azbuki krome teh pet čistih i jednoduhih samoglasnikov, ješče čelu, dol¬ gu red nških jinih samoglasnih pismen: i-, i, a, e, h, k), 9, k, ii, t>, bi. Za azbuku uzajemnu se moraju ta pismena bolje urediti: k To pisme je izmed vsšh pismen cirilskih naj večji smuti- telj i zapletovavec pravopisa cirilskoga: Ono je dvojsmiselno, stoječe v početku sloga znači j, po so¬ glasniku b. Ono ne stoji nikada samo za se, nego se spojiva s samoglas¬ niki čistimi i prostimi.c. a, e, 1, oy i radja nove pismenske slike . c. h , ie, 11, ioy =: r. a, e, n, 10 i činiva vsa š njim spojena pismena isto tako dvoj- smiselna, kako je jotjer (i) sam, da ona stoječa v početku sloga znače.uz. ja, je, ji, jy stoječa po soglasniku pak.uz. ba, be, bi, by. Toto dvojsmiselno pisme čini, da ruska azbuka pri vsej svo- jej silnoj množine samoglasnih pismen — slovničarji jih napoči- taju petnajst: a, e, i, o, y, a, k, h, K), 9, bi, b, b, %, fi — preče ne može razlikovati joto vane samoglasnike odjerovanih, jerbo ima za obodvojna one iste pismenske slike s tem jotjerom složene. V ruskoj azbuki su toti nesrečni jotjer pri dvu pismenih uže izosta- vili i izbrisali, da pišu mesto c. ra, 10, izpustivši b (jotjer) samo a, e, pa to pisme je tako do cela ničemno i neveljano, da i izpu- 3 * 36 ičeno i izbrisano dčla v pismenih a, e, onu istu zmotnjavu, kako da bi ješče osobno i neizbrisano zraven stalo. Koliko nereda i zmotnjave to pisme v ruskoj slovnici dela, se ovde kratko niti razložiti ne može; skoro bi trebalo posebne sklanje napraviti sa¬ mo radi toga nesrečnoga i neveljanoga pismena. Iz toga pismen- skoga bludišča se izbaviti ne možemo jinače, nego da za uzajem- nu azbuku ustanovimo jednoduho pravilo: Piši j i 6 za se po sebe, to je, piši za pismena ciril¬ ska . i&, le, h, K>y i za ruska.*.a, e, (h) h, ro, ako stoje v početku sloga, obično.uz. ja, je, ji, jy, ako stoje za soglasnikom.uz. ba, be, bi, by. Zato: za n, kada stoji mesto c. h v početku sloga: BBopi, aiua . . . piši uz. ja: jaBop, jama ...■■• kada stoji mesto c. n po soglasniku: KO-na, bo-m .. . piši uz. ba : Ko-Hba, BO-.iba . . . kada stoji mesto c. ji i glasi po rusku e: iraco, a^th, aecmb . . . piši uz. e: itieco, 4 kTe, 4 eceTb . . . za e, kada stoji mčsto c. le v početku sloga: ecrb, e 4 ea, akiaeuib ... piši uz. je: jecib, jedrna, 4 ’fc.ia jenih ... kada stoji mesto c. le po tverdom ali po nepomehčanom soglasniku: no-Hejn. no-ie . .. piši uz. le: KO-HbeM, no-abe.. . kada stoji po mehkom soglasniku: 5KCna . . . piši uz. čisto e: »eHa . . . za e s dvema pikama, ako stoji v početku sloga: ea^, eaiia, moč, . . . piši uz. je: je*i, jeana, Moje . . . kada stoji po soglasniku: neai, MC 4 T) . . . piši uz. čisto e: Jieu, Me4 . . • za h stoječe v početku sloga: ncKpa, Kpa-n . . . piši uz. ji: jicitpa, Kpa-ji ... za stoječe po soglasniku: ko-hh, kx bo- 4H . . . pi¬ ši uz. bi: KO-iibi, k BO-abi . . . za to stoječe v početku sloga: rori Kpa-io . . . piši uz. jy: jyr, Kpa-jy ... za stoječe po soglasniku: ko-hio, no-.iro . . . piši uz. by: KO-Hby, no-4by . . . za i, kada stoji v početku sloga, čto se sluči samo v treh slovih: txaib, t34HTb, ten. piši uz. je: jexaTb, je34iib, jecTb; kada 37 — stoji po soglasniku, se zaclerži h, ali se stavi čisto e. Ovim pismom se velikoruski spisovatelji nepotrebno preveč muce'; iz narečja njihovoga se ne može razpoznati, ali bi se imelo pisati h, ali e, ker se pri njih oboje jednako izgovarja, kako čisto e, zato imaju spisanu čelu listu slov, ktera bi se imela pisati jatom (h). Tem pismom se nije treba toliko mučiti, — ako pozna spisovatelj iz izgovora, da se ima pisati ± — do¬ bro! onda napiši h, ako pak to iz izgovora ne pozna — on- da piši svobodno čisto e, te dve pismeni se zastupujete ne samo v velikoruskom govore, nego i v gorotanskoj slovenšči¬ ne i v nekterih pokrajinah serbskih, čto več i v samoj sta- roslavjanščine se znajde smesoma 1 i e: n .n; us, iivrko, mb^t. ... pa take: menil, i.ucko, ue,iT. . . . za 3 na primer v slove: 9 tott>, 3to, 3Ta . . . piši uz. vsegda čisto e: eTOTi), eTO, eia ... V ruskoj azbulci je 9 potrebno, jerbo pisme e stoječe v početku sloga znači je\ kada bi imelo v početku sloga se citati čisto e, se po rusku pisme e staviti ne može, jerbo po rusku bi to značilo: je , zato su morali za čisto e stoječe v početku sloga izmisliti novo pisme, to je 9. V azbuki uzajemnoj je to pisme scela izlišno, jerbo za e jo- tovano se piše: je, za jerovano: &e, za čisto e. za tt, afi, efi, itt, oB, yfi: KpaB, K.ieil, poB . . . piši uz. j, aj, ej, ij, oj, yj: Kpaj, njej, poj . . . Cirilica ima nedobro dva znaka za jedino jot; v početju sloga stavlja tisti jotjer: v c. is, le, n, iov, r. a, e, h, io, na konci sloga tisti ii s rogičem — čto sa¬ mo pravopis obteščava i slovnička pravila zapletuje; naj pri- ličneje je jamačno, da se vsegda piše j, budi v početku slo¬ ga, budi na konci, kako to činivaju vsi Slavjani latinoj pišu- či, pa i Serbi sledeči pravopis Vuka Stefanoviča Karadžiča, čto več i oni Serbi, kteri se derže pravopisa ruskoga, uvi- djaju, da se mesto k i ii mora slika j upeljati i kako samo- stavno pisme se pisavati; profesor Zaharijevič v Belomgrade serbskom piše v svojej grammatiki na strane 10. „nn.ui ce, ^a ce j m ripnjuiTii n.ui HanpaBHTH Mopa, na he ce h a36y ko¬ mu a CKpaTinn si oh n. ' L — c. ’k, v azbuki cerkovnoj je značilo kratko o, v ruskoj je pak to pisme bezglasno, scela bezposleno i izlišno, ono 38 zauzima na prazno prostor i se motovili med ostalimi pismeni samo toliko, da smešnjavu napravlja; v ruskom pisme nije to pisme nič jinoga, nego peto kolo na voze. Tverde sicer slovničarji, da je jor (r>) znak tverdosti i potre¬ bno, da se mora soglasniku privSsiti onda, kada bi se imel so¬ glasnik tverdo izgovarjati. Pa to nije istina. Jora nije nikada po¬ treba privešovati soglasnikom. Soglasniki su jedni po narave svo- jej vsegda tverdi: r, x, k, jedni vsegda mehki; ®, in, »J, m, ostali su pomehčavni, to je tverdi, kteri se pomehčati itiogu. — Jor, kako znak tverdosti, privešovati soglasnikom po narave vsegda tverdim bi bilo — bezsmiselno; privešovati ga soglasnikom po narave vsegda mehkim, bi bilo — protinaravno; privešovati ga soglasnikom pomehčavnim, bi bilo — scela nepotrebno, jerbo alco se ima pomehčavni soglasnik pomehčano citati, se mu privesi s, znak mehkosti, ako se mu b ne privesi, se uže iz toga vidi, da se ne ima čitati pomehčano, nego tverdo i pri tom naravno nije treba privčšovati jora za znamenje tverdosti. Dalje tverde slovničarji, da se pisme jor mora privešovati imenom statnim mužslsim, da se tem razlikuju od statnih ženskoga spola. Toto privešovanje je opet prazno. Ako ravno bi se jor statnim mužskim vsegda priveševal, bi vendar ostala brez jora vsa tista mužska imena, ktera se končivaju na b: KOHb, aiom . . . Poslednič dopuščaju nekteri, da je jor izlišno, pa tverde zravno, da se na naj manje mora pisati v takih slovih predlogom slo- ženih, v kterih se predlog konci na soglasnik i slovo počinja sa¬ moglasnikom, da onda jor naznačuje, kako se ima slovo razdeliti v svoje sloge, na primer: pa3imrpaTb, ofibfnie, o6bixaTb, da bi bez jora napisano nekdo ne čital: pa-3nrpaTb, o-čarie, o-6txaTb. Pa i ovde se berzo pokaže, da jora nije potreba, samo da se ta slova napišu azbukoj uzajemnoj: pa3jirpaTh, očjarije, oojexaTb. Kratko i krepko kaže o tom Miklošič, da % je ruščine izlišno, b potrebno, pišuč: „"b ist im russischen nicht notlrsvendig, b kann nicht entbehrt werden.“ i jedno izmed naj priljudnejših pismen, povsuda dobro znano, v azbuki cerkovnoj, v gradjanskoj i v vseh jezikih, kteri se latinoj pišu; ono je čisto i bez vsake osobite tverdosti ali mehkosti, v ruščine se v istine piše za čisto i , pa sanio 39 onda, kada stoji pred samoglasnikom jotovanim; — v pravo¬ pise uzajemnom piši toto čisto ijednoduko i povsuda i vsegda, kde i kada se čuje nepomehčano i, na primer: r. Tepme 3Ha- Meme, piši uz. Tepnije, 3HajieHije. m — c. 'i,i; v staroslavjanščine je izvirno značilo kratko bi, v ruščine znači vsegda nepomehčano, to je, čisto i, r. ptiča, 4bun> ... to bi se imelo uzajemno vsegda pisati jednoduho i : pi6a, 401. Ruska podoba toga pismena je sostavljena iz 6+1 =bi i protislovi njegovu značenju, jer se pred i protismiselno stavi pomehčiteljno b, kako bi rekel, na zna¬ menje, da se ima nepomehčano čitati! V azbuki uzajemnoj je toto M scela izlišno, jerbo za i jotovano se piše ji, za je" rovano bi, za čisto i pak jednoduho i — nekoga četvertoga pismena i pa ne potrebuje nijedno narečje slavjansko. m je pisme složeno iz ih i i, taka sostavljena pismena samo az- buku bezpotrčbno množe i pravopis obtežavaju i zamotavaju, zato piši uzajemno mesto ruskoga m: myi;a, TOpnuime . . . uz. ura: umyita, ropadime . . . Ako bi se azbuka ruska tako uredila, bi bila sposobna za vse slavjanstvo, ona bi se znatno pokratila, sprijela bi samo je- dino j, ktero se najde v latinč pa take v azbuki serbskoj Vuka. Stefanoviča, naprotiv bi odpadlo devet pismen, kao izlišnih: t, a, h, to, 9 , it, 'h, bi, m; znamenito bi se polehčal ruski pravopis i slov¬ nica bi se neverjetno pokratila, jerbo bi se izjodnačili mnogi padi v sklanjah imen statnih i ješče več, cčle sklanje bi izčesnule i zibnule, ktere se razlikuju samo po nesposobnoj i nespret- noj azbuki. Na dokaz toga stojte ovde nekteri padi nekojih statnih imen pisani ruskoj, pa onda uzajemnoj azbukoj. 40 §. 31. Azbuka s er b s ka je po Vuku Stefanoviču uže sacla. tako izverstno uredjena, da je v sledečih pismenih so vsem pri¬ kladna vsemu slavjanstvu: a, 6 , b, r, 4, e, ac, 3 , j, k, ji, m, h, o, n, p, c, t, y, *, x, u, % m. Sledeča pismena se moraju pak več ali manje urediti, da je serbska azbuka sposobna za vse slavjanstvo: .i>, h., 1 ), h, p, n, (t, e, 0 . Pismena Jb, h>, 1), h su iz dvu pismen sostavljena i znače: ib, hb, Ab, Tb. Takovim sostavljanjem dvu pismen v jednu novu pismensku sliku se radjaju bez potrebo nova pismena, azbuka se množi, pravopis se obtežava i pravila slovnička se zapletavaju. Ruska azbuka sostavlja b i b s sledečimi samoglasniki, serbska pak s predstoječimi soglasniki; obadvoje ne velja. V serbščine bi ta- kovo sostavljanje soglasnikov s b za veliku šilu ješče moglo pro- jiti, jer se jerom pomehčuju samo četiri soglasniki i, h, 4 , t i bi trebalo samo totih četirih novih, jerom sostavljenih slik: jb, h>, 1 ), h; naprotiv v azbuki uzajeinnoj se tako sostavljanje dvu pis¬ men v jednu sliku terpeti ne može. Azbuka uzajemna mora biti tako uredjena, da je sposobna za vsa slavjanska narečja; v ruš¬ čine i v poljščine bi pak tako sostavljanje soglasnikov s jerom čudno izgledalo, ltde je po 13 pomehčavnih soglasnikov, na pri¬ mer v poljščine: 5', d, ds, l, m, n, p, rz, š, ib, £, gi, ki, ovde bi se moralo skovati 13 novih pismen, i vsaki lehko uvidi, da to biti ne može. Zato budi v azbuki uzajemnoj pravilo: Piši vsako pisme za se, po sebe — pa i pisme b po sebe. Zato : za Jb : moj>, noše .. . piši uz. ib: MOib noibe ... 41 za h> : koh>, rMiBa ... piši uz. Hb: KOHb, HbiBa . . . za Ij: Melja, p olj e h ... piši uz. Ab: Mfi 4 ba, p 04 beH ... za h, ako»izvira iz t: CBtha od cb 4 thth, naka od nmaTii... piši uz. tb: c iri t bii, nima... ako izvira pak h iz r ali k: m o k od Mory, neh od neii, bi se imelo pisati uz. a: mob, nea. Rusi i Slo¬ venci pišu za h vsegda u, izviralo ono iz t, r ali k. za p: pa.uia, ije.iaT ... piši uz. 4*: 4 *aMija, ,i.vi;c.raT ... tako pišu ovi zvuk i Malorusi, na primer : 4*yn> (lin, riba); v serb- ščine se te zvuk verlo redko nahadja i to samo v nekterih turskih slovib, i samo radi njih nije nikako potreba lepu slavjansku azbuku nagerdjivati ovim Turkičem; za 11 pufia, 4HM... piši i : pi6a, 41M... Pisme n, sostavljeno iz i-j-i, stavljaju Serblji nedobro za jednoduho i’; za jednoduhi zvuk i se mora pisati i pisme jednoduho i, čto se toliko ložeje čini, j er je pisme i v latine i v cirilici obče znano. Ovo pisme je českopoljskomu i samo po sliki jednako , po po¬ mene znači to, čto českopoljsko y. Jedna strana Serbov se služi azbuke uredjene po Vuku Stefanoviču, druga strana pak azbuke ruske; o toj se je uže go¬ vorilo, ovde samo ješče nektere primetbe: t znači tisto pomehčano e, ktero se v raznih krajih Slavije po različnih narečjih prerazlično izgovarja, namreč: e, i, ie, je, ije, po poljsku ješče: ie, ia, io, s. Bepa, Biipa, Biiepa, Bjepa, bhj epa, p. ivierzyč, iviara, biodro; po serbsku se ne redko v jednom istom slove različno piše: 6mje4jetn, 6nje.beTii. . . = 6xb4tTii, fil.rliTii... V običnom razgovore se može svobodno izgovarjati, kako je komu drago, v književnom jeziku se pak jedno isto pisme tako prerazlično zavijati ne sme. Az- buka uzajemna mora biti sposobna za vsa narečja; vsem na jedenkrat jinače ustreči ne možeš, krome ako pišeš mesto vseh razlik h: Bbpa, Bhpi 1 i, 6k4po, 6ik4'bii, OkrfeTi . .. Lepo piše Babukič v knjigi: Osnova slovnice slavjanske narečja ilirskoga na strane 3 . „Naša namera ovde nije predpisivati ljudem zakone, kako imaju taj zabilježeni e u občem i pro¬ štom razgovoru izgovarati, nek ga svaki izgovara kako mu drago • ali zavolju sloge ilirske (mi pristavimo: i radi uza- 42 jemnosti slavjanske) potrčbno jest, da se u pismu jednako uvek e piše.“ V ovoj knjigi stoji vsegda t; e stavljaju nekteri ne dobro mesto c. le, to je v početku slova vlastne je pišuč: e, e 4 eH. .. c. re, ledeni, piši uz. je, je 4 eH ... i je čisto i, pa ga stavljaju krivo za j: ioni, iyr ... piši uz. joui, jyr ... Ako bi se azbuka serbska tako uredila, čto bi jamačno ne bilo težko, bi bila sposobna za vse slavjanstvo. §.32. Abeceda češka bi se verlo lehko uredila po uza- jemnu, to je tako, da bi bila scela prikladna za vsa slavjanska narečja. Potreba je jednoduho samo za sledeča češka pismena : a, b, c, c, d, e, f, ch, j, k, m, n, o, p, r, s, š, t, u, v, z, z pisati: a, 6, u, i, 4 , e, 9 , x, j, k, m, h, o, n, p, c, m, t, y, b, 3, ac. Sledeča pismena se moraju pak več ali manje urediti, da je češki alfabet sposoben za vse slavjanstvo: * ’ n, r. d, t, e, i, y, u, ou, h, l. Za “ ’ v n, r, d, t piši uz. b: hb, pt, 4B, tb ; za n: kuri, nadra ... piši uz. hb : kohb, HBa 4 pa ... za r: reka, reč... piši uz. ptei;a, psen . . . paziti se pak mora, da v češčine i poljščine pomehčano pB glasi kako p®; v vsej ostaloj slavjanščine naprotiv povsuda kako rj = pj; za d: med, lod... piši uz. 4B : Mt4B, 404 B ... za t: čfastmj, prst... piši uz. tb: iimacTui, npcTB ... za e: testo, nemy... piši uz. i: TicTO, Himi... za i, ako stoji po soglasnikih: ko-ni, div, niva... piši uz. bi' : ko—hbi, 4bi'b, hbIbb .. . za y: ryba, dym, bystry. . . piši uzajemno i, ktero pak scela tako glasi, kako českopoljsko y: pifia, aim, 6 i cipi... za u: sM, vul... piši uz. dolgo d: cto.i, bo.i ... za ou: roucho, oud, soud ... piši uz. dolgo y: pyxo, y4, cy4 . .. Ti i ou ne pišu ostali Slavjani, nego samo jedini Čehove, pa niti oni vsi, Slovaki namreč pišu i izgovarjaju dolgo 6 i u mesto u i ou, da i sami stari Čehove su tako pisavah, zato piše V. Hanka na Strane 12. „Pfitom by tež čarkovane 6 misto kroužkovaneho & psati se melo“ — i na strane 13. „w prodlužuji ješte Moravane a Slovaci: sud ... misto soud ...“ 43 za h: hora, hlava, noha piši uz. r: ropa, riaBa, Hora; vendar mogu Čehove toto r svobodno izgovarjati tako jemno, kako svoj h; za Z bi se imelo po uzajemno pisati nekada i i nekada ib, na primer c. psi ; i.ioib, jci.it.al uz. ikio, 4ai; moib, xjrtiB; j er pak Čehove ne razlikuju v izgovore te dve pismeni, nego ju izgovarjaju obe jednako, kako latinsko Z, zato mogu i pi¬ sati za obe jednako samo a: 4 kio, 4 ai, moi, xm44. §. 33. Abeceda poljska bi se verlo lehko uredila po uzajemnu, to je tako, da bi bila scela prikladna za vsa slav- janska narečja. Potreba je samo jednoduho za sledeča poljska pismena: a, b, c, cz, -d, e, f, g, ch, j, k, l, m, n, o, p, r, s, sz, t, u, iv, z, i pisati: a, 6, n, a, 4, e, 4», r, x, j, k, a, m, h, o, n, p, c, m, t, y, b, 3, at. Sledeča pismena se .moraju pak več ali manje urediti, da bude poljski alfabet sposoben za vsa slavjanslsa narečja: ’ (b‘, m, n, p, .4, tv, i, d, ci ) i, y, l, dz, rz, li, q, f; za ’ piši uz. b, za b‘ m, n, p, s, iv, ž, 6 piši: 6 b, mb, hb, nB, cb, bb, 3B, tb, na primčr : ivggon, jablan, neš ... piši uz. BirOHB, jaČlBOHB, H6CB . . . za i, kada stoji v početku sloga: iskra, mo-i... piši uz. ji: ji- CKpa, MO-ji... kada stoji za soglasnikom, ako mu ne sledi ješče jeden samoglasnik: ko-ni, ku wo-li ... piši uz. Bi: KO-HBi, k BO-iBi... kada stoji za soglasnikom: bi, mi, ni, pi, si, wi, zi, gi, ki, ako mu sledi ješče jeden samoglasnik: bieg, nieco, pieszg, sierp wiek... piši uz. b : 6b, mb, hb, nB, cb, bb, 3b, tb, kb : čner, H&eiio, n erni, CBepn, bbck . .. Mesto Be se piše take i: 6'isr, BiK ... za c i ci se ne piše uz. hb ali u.i, nego tb, TBi, na primer: kmied, niešč, chtvalič, gonič — ciebie, ciel$ ... piši uz. kmbctb, hbgcbtb, xBaiBiTB, roHBiTB — TBeČBe, tbciba ... za y: ryba, dym ... piši uz. i, ktero pak scela tako glasi, kako českopoljsko y: pi6a, Mm.;. za Z: mol, chrniel ... piši uz. ib: moib, xm 1)IB . .. za dz: dzielo, dziw .. . piši uz. Ab : 4 beio, 4 &iB ... ovo se 4B pak čita po poljsku dz; 44 za rz: rzeka, brzeg, zwierz , drzeioo ... piši uz. pi> : pi,et;a. fipi.er, 3BLept, 4pteB0 .. . kde glasi b po poljsku, kako at; mesto be se obično piše 4 : p4i;a, 6p4r ... za h: rozhoioor ,.. piši uz. r: po3roBop ... kde se pak r svobodno može izgovarjati tako jemno, kako h ; za q: dqb, mqž ... piši uz. a&6, Mfi*. .. za p: mgso, cielg ... piši uz. a : jiaco, rtubA ... §. 34. Je li pak moguče tako urediti azbuku i abecedu? To je jamacno moguče i ješče dosta lehko, pa i neobhodno potrebno. Bi ne vedel, začto bi ne imelo biti moguče, nekoliko urediti azbuku i abecedu. Pogledajmo samo, koliko smo Slavjani uže do sada na bolje uredili pravopise svoje i lehko se prepričamo, da popravke, ktere 'se imaju upeljati, da se vsi Slavjani v jednoj občej uzajemnoj azbuki složimo, su prave malenkosti, proti po- pravkam, ktere smo uže do sada v azbuki i abecede upeljali. Rusi su pisavali nekada vse azbukoj cerkovnoj i jezikom staroslavjanskim — pa su priležno uredjivali azbuku po potrebah i svojstvah svojega jezika, su izpustili iz azbuke mnogo izlišnih pismen, kako: s, fl, i.v., is, s, «, co, S, 5, p, o, v; su izobraževali svoj jezik tako, — da kratko vse povem, da su zapustivši az¬ buku cerkovnu i jezik staroslavjanski sprijeli uglednu i krasnu azbuku gradjansku i upeljali svoj krepki jezik ruski. S e r b i šu pisavali isto tako do ne davna azbukoj cerkovnoj i jezikom staroslavjanskim — pa sir obodvoje zapustivši pisati počeli azbukoj gradjanskoj i svojim lepim i razgovetnim jezikom serbskim, — pravopis se jim ješče do te dobe nije naležito ustalil, i zato se pri njih toliko ložeje popravi i poravna, čto se popraviti i poravnati mora, da pišu uzajemno. C eh o slavjani su pisali ješče pred ne davnim švabahom i to pravopisom dosta zamotanim: pa su v naših časih zapustivši švabah sprijeli latinu; pravopisne popravke su tako neverjetno naglo upeljevali, skoro vsakoga meseca nečto, da je neki šaljivi spisovatelj češki'o meseci juliji leta 1841. pisal: Tento znamenity mesic jest letos ješte tim znamenitejši, že v nem žadnj novji česky pravopis na svetlo nevyjde. Poljaki su pisavali nekada frakturoj i izdavali knjige šva- 45 banom, su stavljali čudna, neznana pismena na p rim Sr ® mesto sadajnih q, §: pozdneje su zapustili fraktursku i švabahsku abe- cedu i su sprijeli latinsku. Mi Slovenci, nas samo blizo poldrugi milijon, smo pisali i tiskali svoje knjige ješče leta 1836. trojnim, različnim alfabetom. Jugoslavjani v obče smo imeli tada samo deset različnih pravo¬ pisov i krivopisov, — v Dalmaciji je to tako daleko prišlo, da si je skoro vsaki spisovatelj skoval svoj posebni pravopisič, — i gledaj! koliko se je poravnalo v kratkom čase, — Horvati su zavergli svoj neprikladni pravopis i sprijeli obdobni českoslo- venski i lepo književno narečje horvatsko-serbsko; Slovenci smo zavergli novo skovana pismena i vse- svoje tri pravopise i smo se složili zajedno s Horvati po pravopise obdobnom s Cehoslavjani. Toliko smo Slavjani v kratkom časč uže na pravopise po¬ pravili, gotovo se nam ne ubrani upeljati ješče te popravke, ktere su potrebne, da se srečno složimo v azbuki uzajemnoj. To je jamačno moguče i k tomu ješče dosta lehko. Ne iz- jiskuje se, da bi se upeljala azbuka uzajemna v jeden mah, na vrat na nos, nego po malu; ne očakuje se, da bi vsi spisovatelji slavjanski se imeli poprijeti uzajemne azbuke, nego samo iz vsa- koga narečja nekteri i samo naj izverstnejši inaj uzajemnejsi; ne terja se, da bi se imele na svetlo izdajati vse knjige uzajemnoj azbukoj, nego samo naj važnejše i naj učenejše, ktere su na¬ menjene vsemu narodu slavjanskomu. Da se složimo v azbuki uzajemnoj, nije samo moguče i lehko, nego je take neobhodno potrebno. Za jasni dokaz toga stoj ovde samo jeden jedini kriklavi primer, kako različno pisavaju naše dosadajne neuzajemne azbuke i abecede jedno isto pisme t. Piše se: 46 Tako to pišemo po neuzajemnu! Kako dosledno, jasno i krasno bi bilo to uredjeno v azbuki uzajemnoj, ako bi Se pisali: čisti soglasniki.a, e, i, o, y jotovani.ja, je, ji, jo, jy j er o vam ta, te, ti, to, ty. O azbuki uzajemnoj. §. 35. Po vsem do sada rečenom obsega uzajemna azbuka sledeča pismena: a, 6, b, r, 4 , e, ®, 3, i, j, k, a, m, h, o, n, p, c, t, j', m... pa ne kako čp. i, s kterom sta si po podobe jednaka, pa ne po zvuku; o glasi kako čisto o: B04a, ropa, OBec, xopoino... pa ne po moskovskom prostorečji a: isa.ia, rapa, aBjoc, xapamo. .. 6, b, a, r, 3, ® ... glase svojim prirodnim zvukom: 4y6, na- peB, po4, CHtr... pa ne po prostorečji ruskom kako: n, 4>, — 47 t, k, c, ra... 4yn, uapei n, 4ie.T0 ... glasi kako dj: djiv, djelo ... Poljaki ale mogu svobodno ga citati kako svoj dz: dziv, dzielo. •fe na primer: r/bpa glasi Je: vjera, ale se može v raznih na¬ rečjih svobodno citati kako e, i, ei, ie, je, ije, po poljsku take ia, io: vera, vira, veira, viera, vjera, vijera p. iviara. pk: pti, pira... glasi rje: rjee, rjeka ... po česku se ale svobodno može čitati kako re: rež, reka ... i po poljsku kako rze: rzecz, rzeka ... 4't: 4*40... glasi dje: djelo... Poljaki mogu pak to svobodno čitati po svojem dzie: dzielo... 48 §. 37. Pismena su ali samoglasniki ali soglasniki. Samoglasniki azbuke uzajemne su: a, e, i, o, y i složeno h; onda radi poljščine i bolgarščine &, a. Ostala pismena su so¬ glasniki. Soglasnika e, i, se zoveta visokima, o, y, globokima i kako v srede med njimi stoji a, oto bi se dalo tako le upodobiti: i Samoglasniki v uzajemnoj azbuki nisu niti tverdi niti mehki, nego obojetni, to je, oni glase stoječi za tverdimi soglasniki tverdo, za mehkimi mehko. Samoglasniki se ne pomehčuju, nego so¬ glasniki. Tem se jednoduho odstrane tista zamotana ruska, češka i poljska pravila: Po tom i tom soglasniku mora nasledovati samo¬ glasnik tverd, po tistom i onom pak mehek. V uzajemnoj slov¬ nici velja sledeče jednoduho pravilo : Ako se ima slog izgovarjati pomehčan o, se privesi soglasniku b, ako se ima izgovarjati tverdo, to je, nepomehčano, se soglasniku b ne privesi. V azbuki uzajemnoj sta .? i p prava soglasnika, pa ne sa¬ moglasnika. Dvoglasnikov uzajemna slovnica neima. — zato nisu dvo¬ glasniki : To su samoglasniki obični stoječi zraven soglasnika j ali b ali b. , \ N\ s? .c m / a/ r r r a a A Z. AA a . aa A a a/ a / aA z x / o 'J. L - // a aa v a a/ a Z a/a\ / ,r / / A/ 0 /A r A A A; A/J X X A j?'Z/ '.XXJ y a _ a e /J/)-,A J # Affl: Xji 49 Serbsko : ao, eo, no, oo ... na pr. Aao, neneo, mho boo ... take nisu dvoglasniki, jerbo koncovo o stoji samo mžsto soglas¬ nika ji, da je to vlastne : a ji, ei, h, o a... nenea, biLi, boji... Ceska ti, ou take nista dvoglasnika, nego jednoduha, pa ši¬ roko izgovorjena samoglasnika c. o, y, zato sta take jednosložna, na pr. rouclio, proud ... pa ne dvusložna: ro-ucho pro-ud... §. 38. Soglasniki su po ustrojnosti: jemni (liquidi) j, b, ustnični (labiales) b, a>, 6, n, m, nebni (palatales): n, ji, p, zubni (dentales): 4 , t, jezični (linguales): 3 , c, n, sični (sibilantes): at, m, q, gerlni (guturales) : r, x, k. Po naravč svojej su: vsegda tverdi: r, x, k, vsegda mehki: b, j, jk, m, >i, u, obojetni ali pomebčavni, to je, tverdi, kterise pak po- meličati mogu: b, , 6 , n, m, h, 4 , p, 4 , t, 3 , c. §. 39. Azbuka gradjanska tiskavna ima dvč pismeni s dvoj- nojslikoj: i, t — i n, ni; poslednji dve sliki ste man j e sposobni, jer se od nekojih jinih, njima preveč podobnih, pismen preslabo raz- * likujete samo neznatnimi, jedva viditeljnimi čarkicami, kako: HHiimiuiim, V azbuki uzajemnoj bi se imele stavljati vsegda dve razgovetnčji sliki: i, t — I, T. §. 40. Gradjanska azbuka pisavna je verlo lčpa i osobito ugledna, vendar se slike nekojih pismen nekoliko različno pišu v raznih krajih Slavije, kako kaže priložena listina, koja obseže samo pismena uzajemnoj azbuki potrebna i v abecednom redč. Postavljena su pak v listinS v redki: 1. Pismena latinska. 2. Pismena ruska po predpisč F. J. Jezbere ; Ruskd abeceda tiskova i psaci. 3. Pismena ruska vzeta iz liste: Slavisches Alfabetarion v knjigi: Berličs illirische Sprachlehre. Agram. 1842. 4. 5. 6. CianeHO - CepficKia pj KonHCHbia »iajibia 11 uejniKia fijKBU 4 50 v knjigi Pavla Solariča: ByKBapb caaBencKifi Tpia36yEiitn1. Br, M.ict- Ka.vt, 1812. 7. Pismena serbska iz knjige: IIper. 1 e 4 a.THua CpOcKon, KpacHO- nHcana 3a ynt)Tpe6.ieHie yuehece sij^eatn. y Beorpa4y 1847. 8. Pismena serbska iz knjige: Haaa.ia pyccKaro a3tn:a spisane češkim jezikom od Vaceslava Hanke na jugoslovenski jezik pre- vel Božidar Raič. U Zagrebu 1851. 9. Pismena azbuke uzajemne. Različno v različnih krajih se pišu pismena mala e, 4, r, 11, t, i velika: A, P, I, H, T. V nekojih strunah ima T skoro scela jednaku sliku kako v jinih krajih T; I kako H. Veliki pismeni A i d ste krome jedne neznatne, jedva viditeljne čarkice skoro scčla jednaki. Slike ovih pismen se moraju urediti za azbuku uzajemnu po slčdečih pravilih: Ako ima neko pisme v raznih krajih po dve sliki, i 1. ako je jedna jednostavna i jednoduha, druga bezpotrSbno zamotana i začerčkana: se uzame za azbuku uzajemnu slika jed¬ nostavna ijednoduha; 2. ako je jedna slika taka, da se lehko naredi jednim po¬ te zom i da se lehko sveže s ostalimi pismeni, druga pak ako nije takova: se uzame za azbuku uzajemnu slika, koja se lehko naredi jednim potezom i se lehko sveže s ostalimi pismeni; 3. ako je jedna slika razgovetna, da se od jinih podobnih pismen lehko razpozna, a druga nerazgovetna: se uzame za az¬ buku uzajemnu slika razgovetna; 4. ako je jedna slika velikih pismen podobna ali jednaka sliki malih pismen, druga pak nepodobna i nejednaka: se uzame za azbuku uzajemnu slika malim pismenom podobna ali jednaka. Po tih pravilih uredjena azbuka uzajemna pisavna bi imela pismena tako naslikana, kako se to vidi v priloženoj listine pod čislom 9. Pisavna azbuka tako uzajemno uredjena bi bila razgovetna, lehko bi bilo se naučiti ju čitati, lehko i berzo ju pisati; bila bi v obče • tako izverstna, da bi se ji težko našlo para. Ako hoče nekto se neobične izverstnosti azbuke pisavne uzajemno uredjene 61 živo prepričati, samo da ju prispodobi s nekim jinim pismom, na primer, s pismom nemečkim. Tamo su velika pismena od malih scela različna, tako da bi človek, ako bi to popred ne vedel, ne verjel, da ta čudno zasukana i zakleštrana velika pismena, malim sovsem nepodobna, k malim nemečkim pismenom spadaju. Vse izverstnčja je azbuka uzajemna: kto zna mala pismena — zna uže bez vsega učenja dve tretjini velikih pismen, jerbo su malim sovsem jednaka, samo da se velika pismena napisu nčkoliko več- joj slikoj. III. O pravopise uzajemnom. §. 41. Pravopis se deli na prostorečen, slovoizpiten i uzajemen. §. 42. Pravopis prostorečen uči pisati različno, točno tako, kako priprosto ljudstvo v raznih krajih Slavije različno go¬ voreč zavija, budi dosledno, budi nedosledno, budi pravilno ali nepravilno, budi slovoizpitno ali neslovoizpitno. Pravopis prostorečen ne ima pravila, na naj više bi se moglo reči, da ima jedno jedino pravilo glaseče tako : Piši točno tako, kako ljudstvo neke pokrajine govori. Prostorečnih pravopisov je vlastne toliko, koliko je razlik v govore priprostoga ljudstva, §. 43. Pravopis slovoizpiten uči pisati tako, kako kaže koren, izpeljevanje, sklanjanje, stupnjovanje ali časovanje slov. §. 44. Pravopis slovoizpiten primčreno uredjen za vsa slav- janska narečja imenujemo pravopisom uzajemnim. §. 45. Pravopis prostorečen se ima upotrebovati samo v za¬ pisovanji narodnih pesni, narodnih iiripovedek j samo v tistih spisili, iz kojih se imaju videti vlastnosti i osobitosti nekoga prostorečja. §. 46. Vsaki književni jezik se ima pisati pravopisom slo- voizpitnom. To mora biti, pa ne zato, da bi spisovatelj pokazoval svoju slovoizpitnu učenost, ne za to, da bi čitatelj nepotrebno se opomčnjal na koren, ali na izpeljevanje, na sklanjanje, stupnjovanje ali časovanje slov: nego za to, jer se književni jezik može usta¬ noviti samo na slovoizpitnom pravopise, jer je slovoizpit za cSlu slavjanščinu jeden isti i jer su pravila slovoizpitna vsem slav- 4* 52 janskim narečjem blizo jednaka i se po teh jednakih slovoizpit- nih pravilih sadajni slavjanski jeziki po mala sbližuju i se ne- primčtno sjedinjuju v jeden vseslavjanski jezik, pomčn slov se razjasmije, slovnica se pokratjuje i polehčuje; slovoizpitni pravo¬ pis je ustanovitelj i osnovatelj vsakoga književnoga jezika, dakle i književnoga jezika slavjanskoga. Vsi naši književni jeziki su osnovani več ali manje na slo- voizpitnom pravopise; prostorečnim pravopisom piše samo večji del Slovakov i oni Serbi, koji naslčduju pravopis Vuka Štefano- noviča j Karadžiča. Prostorečnim pravopisom se književni jezik ne smč pisati, jer književni jezik mora bit : , koliko moguče, jednak i jednosličen celomu narodu ali plemenu: prostorečen pravopis je pak v raz¬ nih krajih Slavije tako različen, kako je različno prostorečje, on neredko protislovi samomu sebe v raznih krajih, on svojevoljno spremenja, pristavlja i odmetava pismena; ne gledeč na slovoizpit i na koren slov, piše ne redko jedno isto slovo različno v raznih pokrajinah, budi doslSdno, budi nedosledno, on ne ima inoga pra¬ vila, nego nepravilnost prostorečja; on obtemnuje pomčn slov i obtežuje slovnicu, on književni jezik iz osnova podkopava i ga iz korena izruva, ga drobi na toliku množinu književnih jezi- kičev, koliko je različnih narečij, podnarečij i raznorečij v go¬ vore priprostoga ljudstva, on je rušitelj vsakoga književnoga jezika. Kamo bi prišli, ako bi hoteli pisavati po prostorečji ? Mesto pravilnoga književnoga jezika bi si napravili pisanju polnu po- sebnostij pokrajinskih (provincialismov). Vsako narečje bi slovom pismena po svoje pravilno i nepravilno pristavljalo, jih izpuščalo i jih spremenjalo. Kako bi to izgledalo, stoj ovde za primer sa¬ mo jedno slovo; piše i govori se namreč c. vsobrk-l, r. ueioBkiii, s. 'nioiieii i 'i.ioeK , gsl. Človek i čvovk, č. človek , p. czloiviek i czlek. Podloga i podstata književnoga jezika je govor naroda, pa govor slovoizpitno uredjen — slovoizpit nije tvoritelj, nego uprav- Ijatelj (regulator) književnoga jezika, zato se ne sme etimologi- sovati neograničeno, sicer bi si napravili jezik na polo izmišljen 53 i na polo staroslavjanski i ako bi slovoizpitovanje ješče dalje gnali, bi se nam izlegel jezik na polo izmišljen i na polo san- skritski. §. 47. Medja, kako daleko se sme slovoizpit gnati v knji- ževnom jeziku, se po pravilih točno težko da opredeliti i nazna- čiti, v tom mora pokazati slavjanski spisovatelj svoju sposobnost i svoju veštinu, vendar veljate dve pravili: 1. Ako vsi četiri glavni naši jeziki neko slovo pisavaju jed- nako, se mora tako pisati i v pravopise uzajemnom i se ne smš dalje etimologisovati; na primer: sledeča slova se pišu v vseh eetirih glavnih jezikih neslovoizpitno i se imaju i v uzajemnom pravopise tako pisati: C. OBUTI, OBISKI, osmjib OEUCHTH, MSCilO, B6CH0 . .. r. očhii, oCmko, očuiaft, očhcirrb, Mac.io, Becio ... s. o6hr, u6mk, očnaaj, očbcimi, Mačjo, Becao ... č. obet, oblak, obyčej, obesiti, maslo, veslo ... p', obietnica, oblok, obyczaj, obiesič, maslo, wioslo ... uz. očti, očiaii, očiaaj, očhciri, Mac.io, Becao ... pa ne: o6b4t, oČBian, oČBiaaj, oČBhcrri, Ma3.io, Be3io. . . ako ravno izhadjaju ta slova iz : ok i kti, oe i bučka, ob i ki.ik- ll.r.TII, OB i IJtCIITII, iz MI33TII i iz E€3m . . . 2. Ako slavjanski jeziki neko slovo različno pisavaju, se mora pisati vpravopisč uzajemnom, kako slovoizpit tčrja. Pravila uzajemnoga pravopisa. §. 48. V obče: ne preglasuj samoglasnikov — pis¬ men v slovih neslovoizpitno ne izpuščaj — ne pri¬ stavljaj — ne spremčnjaj i v krivorn redS jih ne piši. Ruščina stavlja neslovoizpitno: e: 6ett, neB; 6peio ... mesto c. ii: nuii, nmi; Efiiiis... piši uz, 6 >j; "'j 5 6pijy ... *b stavlja samo v trčil slovih: txaTb, ts/um,, tcrs mesto je: jexaTb, je34Hib, jecTb, uz. jexaTi, je3Ahi, jecii; n stavlja poredko : ahth, ('u.itTb ... mčsto c. t, : cejrtii ... piši uz. 4 %Te, chAhii . .. 54 o stavlja mčsto c. ir.: 041110,, o3epo, o .Teni,, oceni... mčsto c. le^Hiit, i€3epo, re.ieiih, lecent... piši uz. je4iH, je3epo, jeaeH, jeceH... b stavlja dosta često pred samoglasnikom mesto h ali 1 v ime¬ nih statnih na pr.: yqeHbe, Beceibe, mube; .1041,3... v pri- davnih na primer: puobe, pbi6ba, p u 6 bar o, to.tmio, a bil... v glagoljih načina neurčitoga: 4BnnryTb, XBa.niTT,, 4t3.Tarb ... v čase sadajnom: 6bio, nbio ... v načine velivnom: 4BiiHb, 6y4b ... mčsto c.: ovvemie, Becesue, umne; sanira, pmii«, piiEira, piiEiraro; ToaHiio, yih; jcnnimTii, .vrjjiitii, Bila, n us; ^Biirmi, GS411... piši uz. yqeHije, Bece.iije, niiije; -ia4ija, pičije, pičija, pičijero; TOiiKO, aiji; 4BirHyri, xBa.iiii, ^vli.iaii; 6ijy, nijy; Aiiinii, 6y4i_ Serb šoina piše samoglasnike dosta pravilno, samo da stavlja nedobro: e, h, ne, je, nje, be, na primer: Bepa, Bnpa, Biiepa, Bjepa, Biijepa, .'leije™, Bpijeni, ym4jera, 6;rnje4jeTn, Co-bein... mesto c. -e: sipa, iieTETH, EpiTETii, oifMETii, e.ie^eth eo.vbth ... V serbščine se pisme 4 poznamenuje na šest načinov, neredko se stavlja v jednom istom slove nedosledno: je, nje ali be (Jte, H,e) itd. Ta prostorečna mesarija se gotovo ne može upotrebovati v književnom jeziku, jer vsem Serbljem i vsem Slavjanom se na jedenkrat jinače ne da vstreči, nego da se piše mesto vseh teh razlik uz. 4: B4pa, 4eT4ii, BeprkTi, yn4Ti, 6.i444Ti, 6oji4 Ti... Češčina preglasuje samoglasnike izmed vseli slavjanskih narečij naj časteje i to na vis, pišuč po mehkih i po pomehčanih soglasnikih e, i mesto a, u, čto je jedna njenih naj slabejših stran; ona stavlja: e: tejnjj, jeviti ... mesto a: c. tj mir,, mili m ... r. TaiiHuil, aBHTb . ., s. Taj hh, jaBHTii... p. tajny, jaioič ... piši uz. Tajni, jmiiri. ., i : jitro, jih, jicha , lid, čelist, již ... mesto c. oy, ro : oyTpo, ron, io\j, aioyb, YcaiocTh, oy:i:c,. . r. yipo, ion, ioxa, 41041, aeaiocTb, y*e ... s. jy T PO, jyr, jyxa, .bvah, aeiycT, jyp ... p. jutro, . . jucha, lud, czelušc, ju& . . . piši uz, jyrpo, jyr, jyxa, .n,y4, «e.ibycT, jy*e.., 55 i: cirkev, cisar, ciditi, Iditi, raniti, zriti, dliti .,. mčsto e ali e: c. iiftEKEBh, i|Ecspb, i|E4htii ... r. uepKOBb, iiecapb, uktHTb... gsl. cerkva, cesar, cediti ... p, cerkiew, cesarz, cedzič ... piši uz. uepKOB, iiecapb, ue 4 iTi; 6a^ ti, MHtri, 3piii, ... i : smich, snih, hfich, bida, dilo, mira, misto, vira ... mčsto C. E: CME^E, CHETE, rpE*E, KEP, flESO, MEpS, MECTO, BEpJ . . . r. CMixT>, CHtiE, rp r lixi ; .atao, .ntpa, MicTO, Bi p a... p. šmiech, šnieg, grzech, bieda, dzielo, miara, miasto, wiara.,. uz. CM , bx, ciitr, rpix, 6t4a, 4 & 10 , aitpa, m4cto, Bhpa... i : klic, libo, lito ... mesto 10 C. KAUm, KIOBE, JIOTE . .. r. MIOaE, 4K)6blfi, 4H)TO . . . s. K.bya, .i>yo, .byT ... p. klucz, luby, luty ... piši uz. iubyq, 4by6, 4byT. . . Ovo preglaševanje je naj slabčjša strana Ičpe češčine; uže v pojedinih slovih dčla smčšnjavu, ješče večju pak v slovnici; na primčr, statna imena ženska imajuča mehek ali pomehčan so¬ glasnik pred koncovim a: c. 40 V 111 .A, koški, oi:i|a; BOiia, ,ie ii.ua, bc- Yepa. .. preglase a na e, čineč: duše, kuže, ovce; vule zeme, ve¬ čere ... kako da bi bila srednjega spola, kteri izhadja take na e: pole, more... Naj večju smčšnjavu činiva preglaševanje pak v sklanjanji statnih imen i včasovanji glagoljev, tako da je jinače prijetna i slovoizpitno izobražena češčina tčm daleko se oddaljila od jezika vseh ostatnih Slavjanov; na primčr stojte ovdč padi preglašeni statnih imen mužskih, srčdnjih i ženskih; tako se končivaju statna: Tako se preglašuju i glagolji, na primer: č. jedn. 1. osoba: bi ji, piši, kupuji ... c. „ „ rii», iiiiius, iiovnoyis... uz- » » 6ijy, nimy, Kynyjy... č. mn. 3. osoba: biji, piši, delaji, kupuji... C. „ „ KII.T.TR, IIIIUISTR, flUKJISiTh, KOy 110Vt.T.TI. . . . uz. „ „ 6ijyr ; niniyi, 4tiajyr, KynyjyT... d. v velivnom načine: delej, delejme, delej te . . . c. „ „ ai.aohit., ft-RMiiTe... uz. „ „ .rfe.iaj, /itjajjio, 4 kiajTe... Cela časovanja se v češčine pomešaju ovim preglaševanjem. Glagolji opetovavni na ktii, Ria se časuju v celoj slavjanščine po časovanji petom po primere: yia:mi, sama češčina jih pak pregla¬ suje i jih tako spremeni, kako da bi se slike neurčitoga načina časovale po časovanji tretjem na hh, i slike sadajnoga časa po časovanji četvertom na trni: xbsshth. č. shan-eti, -el, -en; -im, -iš, -i, -ime, -ite, -eji ... e. iior.UM.vrn, -rast, -ram,; -ima, -inčuni, -HieTh, -raiei.n., -isieTe, -nisTh uz. noraH-jan', -j a ji, -jaH; -j a h, -jam, -ja, -jaiio, -jaie, -jajy... Tako preglašeno i prcbrušeno ne piše ni jedno slavjansko pleme, samo jedini Cehoslavjani — pa ne vsi, jeden njih velik dčl — Slovaki — piše i govori nepreglašeno, pa i Čehovi sami su po starom pisavali nepreglašeno. Toto preglaševanje se je počelo v 14. veku i onda su preučeni slovničarji se detinsko za¬ ljubili v ovo neslavjansko eekanje i iikanje tako, da su si izu- mčli škodljivo kazi-pravilo : Po mehkih i po pomehčanih soglas¬ nikih se mora pisati e ali i; onda se je preglasovalo na vrat na nos: če.s, jer, želar, jesnj, objesniti ,. . mesto čas, jar, zalar, jasnj, objasniti... tako daleko seje to zagnalo, da su skušali preglasovati i po tverdih soglasnikih, pisuč: nem, vem mesto nam, vam. Tada se je počelo pisavati: pečiji, naplniji, osvečiji, poniziji, Jcraliji, povišiji. Videči, da se tšm skoro vsi samoglas¬ niki tlače v dva visoka samoglasnika e i i, su skušali nektere izmed njih opet natrag, nazad i navdol preglasiti pišuč: sjela, pjesmo, kr jez ... namesti sila, pismo, križ... Pozdneje su sicer nekoliko odhenjali i prestali od toga pre- pestoga preglaševanja, — pa .ješče v našem čase je v nekojih mčsto: mesto: mčsto: 57 slučajih prostorečje češko pravilneje od književne češčine; pri- prosto ljudstvo češko reka ješče do dnes lepo nepreglašeno: piju, pišu, seju, miluju. . . ako ravno spisovatelji uže 400 let se trude popačiti pravilni govor i upeljati preglašeno : piji, piši, seji, miluji .,. mesto pravilnoga nepreglašenoga. O tom piše Hanka na strane VIII. : -piju, seju, miluju rikame ješte posud, ač již po 400 let: piji, seji, miluji pišeme.“ Preglašeno pišu samo Čehoslavjani v Cehah i na Moravč, njih samo hlizo 4 milijoni, vsi ostatni Slavjani, njih blizo 76 mi¬ lijonov, pišu nepreglašeno: pisati nepreglašeno je zato lepo i ugodno 76 milijonom Slavjanov, pisati preglašeno pa samo četi- rim milijonom. Da nije osobito lepo to preglaševanje i da v slov¬ nici preglašene koncovke pri sklanjanji i časovanji mnogo ne¬ reda delaju: spoznaju učeni Čehoslavjani sami. Čelakovslci pozna- menuje k sklanji statnih mužskih na stranS 118. „kteražto samo- hlasna prevrhlosf ze 14. včku se piše; nebof di-ive i v našem jazvku se sklonovalo: rriiiž - a-u, jak to ostatni ja.zvkove vesmčs čini“ — i k sklanji statnih ženskih kaže na strane 143. „Obra¬ zec mekkeho sklohovani českeho ukazuje nam zrejmč, kterak všecky sklonovaci samolilasky prevrhly se v dve nejužši a nej- vyšši totiž e a i , čimž ale našemu nynejšimu jazyku nehrube po- slouženo i stoji v tom ohledu daleko pozadu za ostatnimi slovan¬ skimi sestrami. Plnejši a rozmanitejši bilote ovšem staročeske sklohovani, majic tuto podobu, jak se nam z nejstaršich pamatek našich jevi: holubica, vola, - e, - i, - u, - e, - i, - u. u V uzajemnom književnom jeziku bi se imelo toto eeslco pre¬ glaševanje po malu odstraniti, -— to nije nič nemogučega, — su se spisovatelji nekdajni mogli navaditi gerdoga preglaševanja, se mogu sadajni spisovatelji isto tako lehko i ješče ložeje opet na¬ vaditi-nepreglašenoga pisanja; mnogo se je od nčkdajnoga pre- čestoga preglaševanja v češčinč uže opustilo — isto tako se može po malu ješče več opuščati i poslednič scela opustiti, — nepre¬ glašeno pisati je ugodno vsčm Slavjanom, pa i Čehoslavjanom hi ne bilo nimalo neznano, jer jeden velik njih del —- Slovaki — piše od nekacla pa i sada nepreglašeno; v prostorečji českom se ale može svobodno preglaševati, kako je nčkomu milo i drago. 58 Tako to čini vaju hvalevredno na primer Rusi, koji v prostorečji samoglasnike različno zavijaju, pa pišu jih sovsem tem pravilno. Rusi izgovarjaju: a beznaglasno po 5K, m, m, ako ne stoji v koncovkah sklan- javnih, kako e: 4 e c m, y®ecs, .lomeči... pišu ale pravilno: uacti, ya 5 aci, loma^... e: izgovarjaju v nekterih slovih po moskovskom govore kako jo: .ijohs, jorna, iijo^s, sinjo, mojo, se.ijonaja 6epjo3a... pišu ale pravilno r.: nera, eacB, e.iita. mcab, siiTbe, Moe, 3e.ienaa 6epe3a ... izgovarjaju e po jk, m, q, m kako o : normi, aop- hhm, moTKa... pišu ale: se.m.ni, aepHua, mema... h izgovarjajo kako jo : nijonra, 3 Bjo 34 M, cj 04 .ua ... pišu ale pra¬ vilno : niki/ia, sistaAM, ct 4 .ia ... o beznaglasno izgovarjaju po moskovskom govorč kako a : Ba 4 a, xapamo, iia.ia40i1, raBapio ... pišu ale pravilno r. 11040 , xopomo, M 04040 B, roBopio ... Ješče mnogo časteje od Cehov preglašuju Malorusi samo¬ glasnike v svojem prostorečji govoreči na primer: ma%, m%h, iii.ni, coKira, AiiipT., 6 i 6 s, ci.ir,, Kirn., ničil.; tako i v 2. pade mn. ni.ib, iiin., ripi... ale pišu pravilno po rusku: ieA 5 , V.egb, BOAB, COKO.Il, 4 B 0 pT), 6 o 6 b, CO.lTi, KOHB, KOCTB ) nO.ICH, Hora, rops... Ako Rusi, osobito Malorusi, v prostorečji samoglasnike tako različno preglašuju, pa pri vsem tom jih pravilno pišu: začto bi ne mogli i Čehovi v prostorečji samoglasnike preglaševati, ale v uzajemnom književnom jeziku nepreglašeno jih pisati ? V ne¬ kterih slučajih to uže sada delaju, na primer izgovarjaju: y kako ej : bejk, sejr, bojva ... i pišu pravilno: byk, syr, byva ... Poljščina preglašuje samoglasnike večji del na vdol i stavlja : a po soglasnikoma pomehčanima l, rz : caly, calujg, lato, las, slad, blady, rzaz, rzadki, strzala ... mesto c. 1 ;: i|MT>, ipESOifiift, jihto, mci, cjjp, EKHjyE, p-E 3 a, ptyEKB, ct|)«m . .. piši uz. Hhi, uhiyjy, ikro, .ihc, c.it 4 , oslu, ph3a, ph 4 eK, ciph-ia... Stavlja: ia po tverdih soglasnikih: bialy, dalo, dasto, dziad, dzialad, gniazdo, kwiat, miara, miasto, nieioiasta , obiad, piana, siano, siadam, šwiat .. . mesto c. e : m; at., teao, tecto, je&e, ftEAAiii, niE3ftO, i|bett., i.rnfiA, iiecto, iigbecta, obeje, nEiia, ceno, ce^ais., CBETT, . . . piši UZ. 64.7, T'Ii.10, TtCTO, 4^4, 44481!, .04340, noti, ivi4pa, m4cto, HeBtcTa, o644, n4Ha, c4ho, c44ani, cb4t ... Stavlja: o, io pred tverdimi soglasniki mesto e: р. biodro, czolo, pioro, siodlo, siostra, žona, szostg ... с. EG f 4fto, ygao, nepo, cg^ao, cecrpa, asena, uigctei ... r. 6e4pa, nc.io, nepo, c44,1 o, cecipa, acena, iiicctliu... s. 6e4po, neao, nepo,. ce4io, cecipa, ateHa, uiecra... č. bedro, čelo, pero, sedlo, sestra, žena, šesty... uz. 6e4po, ne.10, nepo, ce4.io, cecipa, a;ena, mecri.,. Stavlja: o: wrzod, wprzod ... mšsto e, c. BfiE^E, npE^E, r. Bpe4E, npc4n č. vtfed, pred. . . piši uz. 4 ali e : lipkl, npii4 .. . Stavlja: u samo v malo slovih: bruzda, dtuto, pulk, pulkovmik mesto 6: brozda, dloto, polk, polkownik — „s u psdny sch'valovati nemoliu, ponevadž analogie u prirovnani s ostatnimi n&rečimi v polskem čdrkovane d žada, jakož se posud od dobrjch spisovatelfi psalo.“ Hanlca na Strane XVII.; c. KfiASjA, ,a,aato, 1iAi.n1 . ... r. 6pa34a, 401010, noain., noiKOBHHKE ... s. 6pa34a, 4-iCTO... č. brazda, dlato, pluk, plukovnik... uz. 6pa34a, 448T0, n04K, nOIKOBHiK ... Po uzajemnom pravopisč se samoglasniki ne pr e g 1 a š u j u n it i p 0 sposobš ruskom, niti po če¬ ško m n a vis, niti po poljskom navdol. §. 49. Samoglasniki a, e, i, o, u verlo berzo izgovorjeni se dmenuju pologlasniki. Kadi svojega berzoga izgovora imaju vsi v vseh narečjih naših blizo jednaki zvuk. Pišu se različno, v staroslavjanščine i>, t; h obično za pologlasnika visoka b, 1 ; e za globoka b, ii; v sadajnih narečjih se pišu s potezom na pravo: a, e, 1 , b, ii; potez se jim nastavi samo v slovnicah i v slovarjih. §. 50. Piši uzajemno za pogibljivi pologlasnik p i s m e e, na primer : 60 C. OpbiVL, OCblVt, KOIfnbljb, KOKbljh, KOIIhl|h, nhCb; llf.Cblfb, IISTTiKTi .. . r. open., ocen, Kynein, jioBeiii, KOHeut, necb; necon, iihtokt.... s. opao ... Kynaa, aoBau, KOHaii, nac; nicaK, neraK, KphnaK... gsl. orel, osel, kupec, lovec, konec, pes; pesek, petek, krepek... č. orel, osel, kupec, lovec, konec, pes, pisek, patek.. . р. orzel, osiol, kupiec, lowiec, koniec, pies; piasek, piatok ... uz. opea, ocei, Kyneii, aoBeu, KOHeii, nec; ničen, neieK, KpineK ... §. 51. Nekacla se v sadajnih narečjih umetne pologlasnik samo blagoglasja radi, kde ga staroslavjanščina neima i onda se imenuje pologlasnikom blagoglasnim. Piše se po tom pravile, kako pologlasnik pogibljivi uz. e: с. onih, sirah, kot.vt,... r. oroHb, yroib, KOTen .. . s. oran., yra^, KOTao ... gsl. ogenj, vogelj, kotel... č. ohen, uhel, kotel... p. ogieh, wfgiel, kociol.. . uz. orern., yrejb, kotc.i . .. §. 52. Pologlasniki se i soglasnikoma p i n pravilno pristav- Ijaju v staroslavjanščine i v sadajnih narečjih, na primer: c. Bphiu, iiat.kt,, r. e ep 6 a, bo.ii;x, p. iviarzba, wilk, gsl. verba, volk : samo v serbščine pri jo se pologlasnik izpušča: Bp6a, i v češčinčb ne vsegda, ale verlo često pri ril: vrba, vik... To je nelčpa serbska i češka pravopisna posebnost; škoda, da su gorotansko- slovenski spisovatelji v novejšej dobe počeli nasledovavši Serbe i Čehove take pri r izpuščati pologlasnik pišuc: vrba... K oj igo d pologlasnik ali samoglasnik bi se napisal, bilo bi izverstnčje, nego da se izpusti. Slovničarji sicer kažu: Ako se pologlasnika h, i, ali e, o na primer v slovih: c. KphEi, BH1.KB, r. Bepča, bojhcb, gsl. verba , volk izpustita i se piše: s. Bp6a, č. vrba , vik, da sta onda ril samo¬ glasnika : pa v istinč se ima ta reč jinače i to ovako: ako se iz pologlasnih slogov er, ol — pb, si izsuvneta dva pologlasnika e, o — b, i, ostaneta dve pismeni r, l, koje ste jamačno soglasnika, pa ne samoglasnika, — na najviše bi se mogla imenovati dvoja- tima pismenoma, jer stojita za dve pismeni, za er i ol. 61 V uzajemnom pravopisč se pologlasnik n e i m a i z o s tavlj ati. §. 53. Pologlasnika h, t se v staroslavjanščinč soglasnikoma p, ji zapostavljata : c. KpbEa. ejvlkt, ; v sadajnih narečjih se pak naj običnejše predpostavljata tako, da je pologlasnike jima predpostav¬ ljati sadajnoj slavjanščine pravilo, zapostavljati pak samo redka iznimka. O tom piše čelakovski na Strane 83. „A však kla- deni samohlasek pred souhlasky l a r mnohem častejši jest, nežli po nich; nebof toto predce jen co vyminka považovati se musi.“ V uzajemnom pravopise stavljaj pologlasnik pred p i a. §. 54. Pologlasni slog p h stoječi v srede slova se v sadajnih narečjih naj običnčje piše ep-, izpušča se pologlasnik samo v serb- ščine, v češčine pak samo pred tverdimi soglasniki, zato: V uzajemnom pravopise stavljaj za pologlasni slog p h, uz. ep; na primer: c. epi, es, BphM, npi»KTjii, MpE3T.Tii, TphntTii, cpijhi|e, cpbiii, 3pbllO . . . r. Bepča, 3 ^x 5 , nepBtift, Mep3hTb, TepnhTb, cepAUe, cepirs, 3epHO . .’. s. Bpča, Bpx, npBH, Mp3CTH, TpneTii, cpue, cpn, 3pH0 .. . gsl. verba, verh, pervi, merzeti, terpeti, serce, šerp, zemo... č. vrba, vrch, prvni, mrzeti, trpeti, srdce, srp, zrno... p. wierzba, wierzch, pierwo, mierzič, cierpieč, serce, sierp, ziarno ... uz. Bepfia, Bepx, nepBi, jiepseri, Tepneri, cep^ue, cepn, 3epHO... §. 55. Pologlasni slog p i, stoječi v sredč slova se piše raz- ličnčje, nego pb, ale, ako se vse prav prevdari, se skaže, da take pi> se poznamenuje v narečjih naših naj običneje s ep, namreč v ruščinč večji del, v gorotanskoj slovenščini} vsegda, v češčine po mehkih soglasnikih; — samo po tverdih soglasnikih izostavlja češčina pologlasnik, serbščina to činiva vsegda, poljščina piše obično ar, nekada ier, ruščina piše op samo po tverdih soglas¬ nikih r, x, k zato : Piši za pologlasni slog pi uzajemno ep: na primčr: 62 C. E(rb3l, BfTLCTiJ, j^TiiliSTH, Hf>X3H;?iTH, J.ipiTIBT., TBpiflt.. . r. 6op3bnl, BepcTa, 4epH , b, 4epataTb, Mep3HyTb, MepTBbiii, TBep4uft... s. 6p3, Bpcia, 4pa, 4pwara, Mp3Hyra MpiaB, TBp4... gsl. berzo, versta, dern, deržati, merznuti, mertev, tverd... č. brzo, . . . dr n, držeti, mrznouti, mrtvy, tvrdy ... p. bar z o, warsta, dam, dzieržeč, marzn^č, martwy, twardy... uz. 6ep30, BepcTa, 4epH, 4ep*aTi, Mep3Hyri, mepTBi, TBep4i... C. rptri, TfrbllT., Cf>T,IIEl, vpi.llt, rptEI, rf»Xl\0, XplTX, Kpxux . . . r. Toprs, TepHB, cepHa, Bepubifi, rop6x, ropio, xopix, Kopsrb... s. Tpr, TpH, cpHa, Bpn, rp6, rp40, pT, npji... gsl. terg, tern, serna, čern, gerb, gerlo, hort, kerm. .. č. trb, trn, srna, černv, hrb, hrdlo, chrt, krm.. . p. targ, ciern, sarna, czarny, garb, garlo, chart, karm’... uz. Tepr, TepH, cepHa, aepH, rep6, repio, xepT, Kepni... §. 56. Pologlasni slog ,vb stoječi v srede slova se v sadajnih narečjih naj običneje piše s 04, namreč v ruščine po tverdih so¬ glasnikih ; po mehkih se piše sicer en, ktero se pak izgovarja take 04 i bi se imelo i o.i pisati; v gorotanskoj slovenščine se piše vsegda 61 , v poljščine po mehkih soglasnikih z, sz, cz take ol, jinače pak tako različno, da se niti neko pravilo ustanoviti ne može, namreč el, il, ol, ul, lu; samo v serbščinč se piše stegnuto y, v češčine lu, ali pak se pologlasnik izostavi, zato: Piši za pologlasni slog m uzajemno 04, na primer: 63 р. tlusty, slup, žolna, ž6lty, žolc, czoln... uz. tojict, ctojii, acojma, jkojit, žko.iu, ioih ... §. 57. Staroslavjansko m, pa v sredč slov se piše v sadajnih naših jezikih v obče rečeno take Jia, pa = la, ra] samo poljščina ima ne malo slov, v kojih stavlja lo, ro; ruščina ima jih samo blizo 40, v kojih stavlja o.io, opo mesto .ia, pa; v nčkojih ruskih slovih je oboje navadno mi, pa i o.io, opo: 3.iaT0, M.iiUMii— npa.\7), xpaHHTt, Gpanirrb i a moto, jimo4Hh, nopox , b, xopoHHTb, Sopoinrn.... kde je naravno Jia, pa izverstneje od o.io, opo, zato: Piši za c. as, pa u zaje mn o ia, pa; na primer: с. EaacL, EaaTO, rasBS, raact, lisacb, isas^a, časna, asap^... r. boiocb , Gojioto , roaoBa, rosocb , kojiock , Koao 4 a , coaoina, X0.I04S... s. B.iac, G.iaTO, r.iaua, r.iac, Mac, Ma4a, cjiama, x.ia4... č. vlas, hlato, blava, hlas, klas, klada, slama, chlad... р. wlos, bloto, glowa, glos, klos, kloda, sloma, chlod... uz. Biac, C.iaio, raaBa, r.iac, i:.iac, K.raaa, caaaia, xaa4 ... с. Gpajp, Kpana, Bpana, rpa$, itpash, ispasa, i.ipam., nparb... r. 6opo4a, GopoHa, BopoHa, ropoat, Kopo.ib, KopoBa, mopoks, noporb.,. s. Gpaaa, GpaHa, BpaHa, rpa4, Kpa.b, KpaBa aipaK, npar... č. brada, brana, vrana, hrad, kral, krava, mrak, prah... p. broda, brona, wrona, grod, krol, krowa, mrok, prog... uz. 6pa4a, GpaHa, BpaHa, rpa4, Kpaib, KpaBa, Mpait, npar... §. 58. Pomehčano pl; se piše obično v sadajnih naših jezikih take p h — č. re, p. rze, samo nekada preglasi češčina slog na vis rl, i poljščina navdol rzo (§. 37.), samo jedina ruščina piše epe ; zato: Piši za c. p^ uzajemno pi; na primer: C. Eptrb, Ap-KISO, npuftlo npK... liptBCCTH, EpMa, Bpi^i... r. Geperi, 4epeBO, nepe4i, nepe... nepeBecTb, 6epe3a, Bepe 4 K... s. Gpir, 4pno, npe4, npe ... npeBecTH, 6pJ>3a. .. Č. breh, drevo, pred, pre ... prevesti, briza, vred ... p. brzeg, drzewo, przed, prze... przewešc, brzoza, wrzod... uz. Gphr, 4 pkBO, npk4, npk... nptBecii, 6ph3a, Bpi4... §. 59. Staroslavjansko cp se piše v vsčh naših glavnih jezi- 64 kili cp; sama jedina češčina stavlja str, pa i ona je imela v sta- roj dobe sr, kako to imaju podnes Slovaki v pismč i v go¬ vore, zato : Piši za c. cp uzajemno cp; na primčr: c. cpecpo, cpaiia, cptjs... r. cepečpo, copoKa, cepe4a.., s. cpe 6 po, cpai;a, cph 4 a ... č. stribro, s traka, streda ... p. srebro, sroka, srzoda ... uz. cpečpo, cpana, cpi 4 a .,. §. 60. Staroslavjansko vp se v naših narečjih različno Zavija, vendar: Piši za c. yp uzajemno np; na primčr: C. Yp'EK0, Y|>T.KIH, VfUlllIim, Vptnt, Y(lt^il... p. iepeBa, nepeBiiKS, MepeuiHs, qepeir&, lepega... s. uptBO, uptB.Ba, apinma, upkn ... gsl. črevo, črevelj, črešnja, črep, čreda . . , č. strevo, strevic, trešne, strep ... p. trzewo, trzevvik, trzešnia, ... trzoda .., uz. apeBO, ipeBiK, 'jpeinima, ipkn, qpk4a... §. 61. Pomehčovanje soglasnikov je obično vsej slavjanščinč, pa nije jednako močno razširjeno v vsčh narečjih. Serbščina i v obče jugoslavjanska narečja pomehčuju naj manje, samo 4 , h, 4 , t pišuč: *, n>, 1 ), h, gorotanska sloven¬ ščina ješče r pišuč rj; ostale pomehčavne soglasnike samo pred k. Ruščina i osobito poljščina pomehčujete soglasnike prečesto, nad vse to jih ruščina take potverdjuje. Po rusku su pomehčavni soglasniki: b, 6 , n, m, h, a, p, 4, t, 3, c. Cto več, pomehčuju se protinaravno take vsegda tverdi r, x, k : n16e.lL, xii*a, Kuceib ; HC 4 ym, 4yxn, 110.11:11, Hom, 6jioxh, pyKii; onda i vsegda mehki >k, m, , zatim jerovano i gotovo bi, zato bi sverha stoječi dvč slovi uzajemno pi¬ sane morale ovako izgledati: čparpbbi, KOMapbbi; piši samo jeden¬ krat pomehčano : čpaipbi, Koiiapbi... Uzajemno pravilo: Vsegda tverdi soglasniki r, x, k i vsegda mehki: ac, ni, ... s. 3eM.ba, i’ii[)iiB.i>;mr, nocTaB.barH, joii.ben, Kyni>eH ... č. zemč, rozpraveti, postaveti, loven, topen .. . p. zemia, uprawiač, posta,iviač, lowion, topion .. . uz. 3en.iba, ynpaB.ibari, nociaB.iLari, iob.ilch, Kyn.iben ... i: 3eiiba, ynpaBbaii, nociaBbaTi, lOBbeii, TonbeH ... §. 63 . Jedina serbščina pristavlja pomehčavni ji soglasnikom b, 6, n, si ne samo, kada su jerovani, nego krivo i onda, kada su jotovani, k čemu napomeni Babultič na stranč 7 . »Bolje bi vendar bilo, da se zubni glas l svagdč bez razlike ne umitje.“ Uzajemno se b, 6, n, m neimaju pomehčovati pismenom ib, ako su le jotovani, kako to serbščina činiva: 67 c. 3ftpi\Riic, Koniie, KpztBiii, npi>ismei ... r. 34opoBte, Konie, KopoBeii, nepBbifi ... s. 34paBj>e, non.bc, Kpais.Bii, npB.bH . .. č. zdravi, kopi, kravi, prvni... p. zdrowie, kopia, krowi ... uz. 34paBije, Konije, KpaBiji, nepBi... §. 64. Pomehčano 4 b se v slavjanščine verlo različno izgo¬ varja i piše, i to c. a;^, r. jk, s. Ij, gsl. j, č. z, p. cfe; pomehči- teljno pisme b ne dela pritom skoro nikake težkoče, nego se piše i izgovarja, kako uprav značaj vsakoga narečja terja: c. i r. a:, gsl. j, čp. s; večju smešnjavu dela pisme 4 , po staroslavjan- sku i po poljsku se piše prav, samo da se po staroslavjansku postavlja 4 po pomehčiteljnom znaku sk — mesto pred njega, po rusku se izostavlja obično, po česku i gorotanskoslovensku se izostavlja vsegda, i po serbsku se piše pravilno 1 ; “ ai , čitaj dj ; zato: Kada stoji c. iuj, r. at, s. 1), č. z, p. dz na meste 4 b, piši po uzajemnu slovoizpitno /u> i izgovarjaj ga vsako narečje po svojem, na primer: csiiiija, sKamp, pv,i; ( i!, i.ie,T,ni;si:,v,iii, C. II.Y.it;,!,J, M6SKP, lipiUli,!,!, r. Hyw4a, m e »c a, n pa a; a, c a a; a, a;aa;4a, pata, Me/udiatiit, s. iivlja, melja, npeja, čaja, stelja, plja, Me.iBt.tjii, č. nouze, meze, prize, saze, žizen, rez, medvezi, p. n§dza, miedza, prz^dza, sadza, žiglza, rdza, niedzvriedzi, uz. Hy4ba, Me4ba, npe.u.a, ca4ba, a;e4i>a, pe4ba, HC4B r ii4bi, C. (IpOEOViliAlJTH, OC.Yvil;,!,.!TII, pOili^CIIT., EOViK^OtlT. . . . r. npooviKaib, ocy?KaTh, poa.ein., 6yjKen , b... s. H 36 yl)aTn, ocj ljaTii, pojeH, 6yi)CH... č. probouzeti, osuzovati, rožen, buzen... p. prebudzač, os^dzač, rodzony, s^dzon... uz. npo6y4bari, ocy4baii, po4beH, 6y4ben ... §. 65. V pisanji c. iiit, to je i|i, se deli slavjanščina na dve veliki strani, jedna, to je ruščina i gorotanska slovenščina, piše 'i, druga, to je češčina i poljščina, piše n, jedina serbščina ima li, zato: I’ i š i z a c. uit ~ i|i u z a j e m n o m ali n, na primer : 68 C. HOljih, MOI|ll>, 1161)11», 11111)13, CMUJIJ, 11361)111, TT,ICAI|lh, l)3(!6l!HI|lh ; rOp*l]IIH ... r. Hoqb, MOUb, nee, niihe, yqeH.e, Bece.be, 4peBje ... č. znameni, listi, kameni, učeni, kazani, drivi... p. kazanie, znami§, lišcie, uczenie, wesele ... uz. nocjiaHije, 3HaMeHije, ne i t ij e, y>ieHije, Bece.nje, ^penije, nirije, jii- dije, iiaiieHije ... ali: nocaaa/e... Naj večju smešnjavu dela toto češko pokratjevanje tem, da se imena statna i pridavna ne pokratjuju samo v pade pervom, nego skoz čelu sklanju, čim se nepotrebno napravljaju nekake nove, ostaloj slavjanščine neznane sklanje takih statnih i pri- davnih imen, kterih padi se končivaju večji del na i; v pravo¬ pise uzajemnom se moraju sklanjati nepokratjeno; na primer: Statna imena srednjega spola na ne se sklanjajo: Statna imena ženska na m se sklanjaju: 69 Po totorn pokratjevanji se češčina tako močno oddaljuje od značaja slavjanščine, kako nijedno.jino narečje; statna srednjega spola na ne dobe scela neznanu sklanju, vsi padi jednotni se končivaju na *, samo sedmi na im ; statna ženskoga spola na m imaju v celom jednotniku samo i, pridavna mehka se sklanjaju isto tako neznano. Toto pokratjevanje i preglaševanje naj več pogerdjuje jinače lepu i prijetnu češčinu; ako bi češki jezik se po malu odvadil pokratjevanja i preglaševanja i se pisal cirili— coj, postal bi samo tem uže jezikom vseslavjanskim. §. 67. Skoro vsa slavjanska narečja imaju več ali manje tu vlastnost, da pri glagoljih stoječih v drugom obraze rado izpu¬ ščaju soglasnik stoječi pred koncovkoj ii.v.th, zvlašte kada se več soglasnikov nakupi. Nektera narečja si ale preveč dozvoljavaju i izsuvaju prečesto pismena, čim se koren i pomen slov črez meru potemni;, na primer češki glagolji: fojvnouti (mečem), kys- nouti (testo kjsne) i Jcydnouti (rukavicu do oči) zgube scela svoje 70 značenje, ako se soglasnik pred nouti izpusti, jer onda vsi trije glase jednako: kynu, kynouti. Zato piše Celakovski na strane 302. „Nektera však n&reči naše predce v teto veci priliš sobe po- voluji seslabujice tim nad miru sve slovni kmeny...“ Piši koliko moguče slovoizpitno i rado nasleduj ono narečje, koje soglasnik pred iisth ne izpušča: C. T0(n)ll.lilTH, E»tc(K)llJKTH, Kil(n)llmTII, TSIIIATH, OCKhnilmTH . . . r. To(n)Hyn., 6iec(K)HyTb, Ka(n)Hyrt, Tfl(r)HyTb, Ba(4)nyTb, r,ifi(A)Hj Tb.. s. To(n)njTii, 6pii(r)iiyTii, yTp(n)nyTn, noTerHjTii... č. to(p)nouti, blesknouti, tisknouti, vadnouti, tahnouti... p. uto(p)n^č, cis(k)n^,č, pis(k)n^,c, vvi^dn^č, ošlepn^č ... uz. TOHyii, 6.iecKiiyri, Kaniiyri, TeniyTi, oc.iennvTi, Be4Hyri, opinjTi, yTepnHyii, TicKHyri, nicKH)"ri... §. 68. Jeden velik del slavjanščine, to je staroslavjanšeina, ruščina i serbščina, izsuvlja pri glagoljih obraza pervoga, kterih koren se konci na t, ta dva soglasnika v pričastji časovav- nom pred si, drugi velik del slavjanščine, to je češčina i poljščina i gorotanska slovenščina, pak fl, t ne izsuvlja; zato: Pišuč uzajemno ne izsuvljaj v pričastji minulom ča- sovavnom pred si pri glagoljih pervoga obraza, kterih koren se konči na j, t, ta dva soglasnika: c. mmi, Kpasi, cm, i|iit.at>, Yesi . .. r. naai, Kpa.rt, ckii, nnt.rb, aesi... s. nao, Kpao, ceo, niiao... naprotiv: č. padi, kradi, sedi, kvetl, četi.. . p. padi, kradi, siadl, kwiatl... gsl. padel, kradel, sedel, cvetel... uz. na ah, i;pa/i.T, ct 4 .i, ubIjtj, totj ... §. 69. Ne podvojuj pismen, krome ako slovoizpit terja. To se zgodi v slovih složenih, v kterih predstoječe slovo se konči onim istim pisme'nom, s kterom sledeče slovo počinja: uz. 6e33aKOnije, i33i4aii, 6e33y6i, no 44 am. Samo verlo malo slov podvojava pis¬ mena neslovoizpitno: r. coe 4 HHennoe, ocočemioe ... s. Ahm, cy6- 6oTa... č. učennik ... piši uz. coje4iHenoje, ocočenoje, Ana, cy- 6oia, yneniK ... §. 70. Samo nčkoliko slov ima v sadajnoj slavjanščine pis¬ mena v krivom rede. 71 Pišuč uzajemno stavljaj pismena v pravom rede. C. AAYbin., ftUllb, UhiluATII, I1AR-TH, -Bin, GT.YCAA ; BbCh, BI.CIAlil., Bl.CIm- jov; Mi.ru, jBbpi., i|bt.ctii, ipii.T,.-., i.pomnia, ne.va.v., ^ospimi, 40 - 3pT,AT., OrbA/bViliVril . . . r. a-mern., aniHOCTb, aajOHt, aaijpuTb, 4 ona.MBaTb, men*... s. caB, CBe, cbb, CBaKii, noCBy 4 .a ... č. mlha, drvi, kvesti, tkvu; včela, kopriva, nedved ... p. dojrzeč, dojrzaly, drzwi, oddetclm^c, odemkn^č ... uz. jraaen, jmbhoct, 4 Aair, M*ypiTi, AOiutBari, 6 qeaa, Bec, Bca, Bce, BcaKi, noBcy 4 a; Mema, Aeepi, nBtTeri, itBiiiji, KponiBa, MeABiA, Aospkri, 403pt.i, 044 exnyTi, 04 MeKHyri. .. §. 71. Staroslavjanščina, ruščina i češčina sicer se derže tako izverstno slovoizpita i tako redko spremene, ali izpuste, ali pristave neslovoizpitno neko pisme, da skoro nije vredno spomen- jati; na primer: Staroslavjanščina piše nčkada: novcr&iiiH, miiaoctiiiiii, rpein mčsto : iiovcri.iiiiiA, mhaoctiiiiiia, rpOGCTii, pišej mesto : ps3, G 63 , 113, Ki .3 pred močnejšimi soglasniki pse, ggc, hc, ur.c: pACUoiiATii, GccKOtu.vi.in., tioiiovnimi, itbciiAiiiiiin.Tii; pred 3 i c piše neslovoizpitno : pa, r.e, h, bi: pAr.TAiiimi, K 63 aK 0 inie, iiMHj\imi, i:T,3ii,vvrn. O tom piše Dobrovski na Strane 33. „Immo et optandum foret, ut 113 ac reliquae praepo- sitiones litera 3 terminatae, ante omnes consonas per 3 scriberen- tur. (Vsakako bi bilo želeti, da bi se 113 i ostali predlogi na 3 izhadjajuči pisavali pi’ed vsemi soglasniki pismenom 3.) Pišuč uzajemno piši slovoizpitno: pa3KonaTi, 6e3KOHqerr, i 3 Ky- niii, B03K4iKHyri; pa3CTaBiri, 6e33aKonije, iscAkAiii, B033i4aTi... Ruščina v prostorečji izgovarja nekada neslovoizpitno so¬ glasnike: b, 6 , 4 , r, 3 , >k na konci sloga, kako: , n, t, k, c, iu: 4 yrrb, uape, rorb, ch^kt., o6paqx, poun.. v . nekada soglasnike c, r, k kako 3 , 4 , r: 36opi, JKeHHAČa, rEory... piše ale lepo slovoizpitno: 4y6’b, uapeBT), ro4i, crrfcrb, obpa3'b, poarb, c6op-b, jKemiTBa, k B ory ... Verlo rčdko si ruščina dovolji neki soglasnik neslovoizpitno spremeniti, izostavitiali pristaviti, na primer: iicine.nnb, crnib, boh- 3arb, 40B4kTb, Oapnu-b, fiaprura, cy4apb, Carbipb ... piši uz. micam, ce40M, Btiisaii, aobo.ig jecT, (lojo piri čojapinja, rocy4apb, uoraripb ... 72 češčina v prostorečji sicer izgovarja nekada soglasnike: b, v, d na konci slov neslovoizpitno kako p, f, t: bapka, spef, slat- ky... nekada soglasnike: s, t, k kako z, d, g: zbor, svadba, g Bohu i krute slova ješče jinače izgovarjajuč jih čenčasto i Ičnivo: lickg, počev ... piše ale lepo slovoizpitno: bobka, spev, sladkg, sbor, svatba, k Bohu ; lidskg, podšev ... Verlo redko piše češčina nčki soglasnik neslovoizpitno: krest, krtu, kftiti, pohfeb, pohfbu, tftina ... piši uz. KpecT, npecTy, Kpe- chh. norpeč, norpe6y, TepTina... §.72. Poljščina greši verlo često proti slovoizpitnomu pravo¬ pisu, jer si dovoljuje velike i česte nedoslednosti tako, da se hoče poljski pravopis izopačiti v gerdo nevezanost i razuzdanost i pri vsem tom je ješče naj žalostnčjše to, da v tom neslovoizpitnom kazeniji jezika svojega noveji spisovatelji ješče neprestano dalje postupaju. Izpuščaju se pismena, na primčr: i, j, n, t: mam, miano, mianoivac, Iza, narznop'; gade, dote; izad;ny, i jed, en; radosng, ža¬ losti y . .. piši uz. isiaM, iine, ijieHOBaii, co.isa, Hape3Hyri; rajih, 4 ojiri; Hi«a 4 ni, Hije^enj pa 40 CTHi, »a.iocmi ... Spremčnjaju se soglasniki svojevoljno i neslovoizpitno: chrzest, chrztu, dech, tchu... mesto: chrzestu, dechu ... Pomešata se sovšem različna predloga s (cum, mit) i z (iz, ex, aus) : s panem, z bogičm; spojic, zlgczyc ; ze- trzed, stari, scieram', roskosz, rozkocham, prožba, zmiluj se, woje- wodztwo, ludzki, bliski, prze, przetiw; naši, starsi ... O tom piše Celakovski na stranč 44. „Jak ve mnohem jinem panuje u Pola- kuv i v tomto ohledu ve psani velika neduslednosf a libovol- nost. Tak u pr. zanedbal se u nich duležity rozdil dvou pred- ložek z as (h 3X, co), jež každy Slovan sic prisne rozezndvA, a obou stalo se nejhorši pomatenl: s panem, zbogiem, spojic, zlqczyčj zetrzec, stari, scieram ; dale: gdy a kiedy (kto), nekteri: roskosz a rozkocham, prožba, tchu (decli), bliski atd. atd., v kteremžto nelade a kazen! jazyka sveho novejši spisovatele vždy dale postupuji. Nevezanost takovato se slovanskeho stanovište vždy litovati se musi.“ — Piši zato uzajemno: c naHOM, c Koron, enojih, čajnih, coTptri, CTepj, CThpaM; po3Kom, po3noxiri, ripocoa, CMi.ij^j ce, BOjeBO.iCTBO, 4by4CKi, ČJisni, npo, npohB; Hami, ciapiui.. . 73 §. 73. Serbščina i ugerskoslovenščina ste scela odsto¬ pile od pravopisa slovoizpitnoga i se deržite pravopisa prostoreč- noga; osobito pišu prostorečnim pravopisom oni Serbi, kteri na- sleduju Vuka Stefanoviča Karadžiea. Nije naša namčra i ne može biti, po drobnu navoditi vse pogreške prostorečnoga pravopisa, nego ovde se navode samo pogreške naj običnšjše i one, kojimi se od ostalih narečij naj več razlikuje. — Po prostorečnom pravopise serbščina pismena neslovoizpitno spremžnja, izpušča i slova ješče jinače kruti, nam¬ reč ne redko izgovarja i piše soglasnike 6, a, 3, ;k pred soglas¬ niki močnejšimi kako n, t, c, m: .J>y6aK, .byiiKO; ojačan, c.iaTKO; n ii3 h k, hhcko ; Te®ai(, tcuiko ... Soglasnike c, t, k izgovarja i piše pred soglasniki mehčajšimi na primer: . c Botom, csarča, k Eo- ry ... kako 3, 4 , r : 3 Borosi, CBa 4 Ča, r Bory ... Mesto soglasnika 1 stoječega na konci sloga se neslovoizpitno izgovarja i piše po serbsku o, piši uz. a : c. ko.u, o(ii.,vr., kotsi ; mtjcai., čoke, i.icthjk.ve, vini 11 ,vr.. .. r. bojte, ope.it, KOTe.TE, Mticib, cojib, mcthjme, xBajmjit ... s. boo, opao, KOTao, Miicao, coo, MeTHyo, XBaaiio... č. vid, orel, kotel, mysl, sol, hasnul, cbvalil. . . p. wol, orzel, kociel, myšl, sol, gasn^l, gonil... uz. boj, opea, KOTe.T, nice.i, c 0 . 1 , MeTHyji, XBa.ii.i... Da piše serbščina o mesto a dela veliku smešnjavu, jerbo tem dobe mužska i ženska statna končeča se vlastnč na ji kon- covku o, kako da su srednjega spola. Slovoizpit terja strogo v teh slučajih pisme 1 , piše se i od vsega slavjanstva; sami jedini Serbi pisavaju o, i Slovaki u, vsi ostali Slavjani ji, njih več od sedemdeset milijonov, pa i Serbi i Slovaki pišu a vsegda, kada se slovo podaljša: s. boo, BOJia, opao, opjia, KOTao, Koma... Skoda, da spisovatelji horvatski zapustivši v tom pravilni govor ljudstva horvatskoga govorečega: dal, hvalil, pital, pisal ... se sile po serbskoj neslovoizpitnoj posebnosti pisati o: dao, hvalio, pitao, pisao. .. Pisme x se v nčkojih Stranah serbskib verlo slabo izgovarja, tako da se skoro ne čuje i po serbsku se s tem korenitim i prist¬ nim slavjanskim pismenom scela mačehinski postopa, stavlja se mesto njega nekada e, nekada j, česteje k, naj običneje se so- 74 vsem izostavlja; za xe se piše rado (fi : slovoizpit ale terja strogo da se x ne spremenja s jinim pismenom i da se ne izostavlja, nego da se vsegda piše na svojem meste, čto vse ostalo slav- janstvo i činiva, zato: Pišuč uzajemno ne spremenjaj i ne izostavljaj pis¬ mena x, nego ga piši na svojem meste: Serbščina take pismena izpušča, na primer samoglasnike: s. 6i,ior, 40Čpor, Hamer, onor, Tor, Her, 0B4, ca4, Ta4... uz. čijiora, 40Čpora, Hamera, onora, Tora, nero, OB4t, ca4a, Ta4a . . Izpušča take nekada soglasnike, osobito t: s. nec, B4ac, Kpiijenoc, aa4H0c, Mac, MacaH, ona, nec, Hecnima, noc, nponac, c.iac, HtajiocaH; npa3HHK, pa40CHO, ycHime... O pored¬ nih treh slovih piše Dobrovski na Strane 48: „npa3HHK, pa40CHO, jCHime nemo probaverit.“ Uzajemno piši, kako slovoizpit kaže: necT, ii.iacr, nptnocT, xjia4H0CT, MacT, MacieH, orna, necT, necrama, nocT, nponacT, c4acT, ataiocTeH; npa34HiK, pa40CTH0, ycTHme ... Take jinače se ješče krute slova i se piše: »moro, mjo ro, Bnoro, TaBHima, M.ie r n;e... piši uz. sraoro, Tenrama, BeHeTKe... Uekoja slova omeršave i se smedle ovim prostorečnim pravopisom, da jih jedva poznaš, piše se na primer: ipoue, yrpo, nopBarace, 3ap- 3aTH, pacTaBHTH, paumpiiTH... uz. repme, yTepi, noxepBaii ce, 3a- xep3aTi, pa3CTaBiTi, pa3mipiii ... Prostorečjem se moraju pisati narodne pesni, narodne pri¬ povedke i spisi namenjeni k tomu, da se iz njih vidi govorjenja 75 način priprostoga ljudstva neke pokrajine. Slavni Vuk Stefanovič Karadžič je zato serbske narodne pesni i pripovedke izverstno sovsem verno i točno po izgovore ljudstva napisal i tiskat dal — pa od onda su se počeli i jini serbski spisi pisavati prostorečjem, kteri bi se imeli vsi pisati književnim jezikom i pravopisom slo- voizpitnim. Zato piše Babukič na strane 10. „Ovo je dalo povod, da su nekoji pisci za g. Vukom Stefanovičem preziruči bližnje korene rečih ovako i pisati počeli: mi vendar sudimo, da se ovakovim pisanja načinom nauk istoga jezika preveč obteščava, ter zato da je bolje ovakova pretvaranja v pismu tak često ne upotrebovati. “ I Čelakovski piše na strane 44. ^Neslovanski a neehvalitebny pravopis zavedi do srbštiny jinak velezasloužily Vuk Karadžič: cmikh, tciiikii, cpncKii...“ Prostorečjem piši narodne pesni, narodne pripovedke i samo one spise, iz kterih se ima videti govor pripro¬ stoga ljudstva: vsi drugi spisi i knjige se^ imajii pisati književnim jezikom i pravopisom slovoizpitnim. §. 74. Nektera slova se mogu po uzajemnom pravopise raz¬ lično pisati. Mčnjaju se v staroslavjanščine, češčine i poljščinč vsegda, v serbščine ale samo nelcada pismena sledeča: 76 Pred českopoljskim e, ie, ako stoji mesto c. t, — o ostanu č. h, eh, k i p. g, eh, k nespremenjena, na primer: c. ci, Boronh, Aoy,voM p.utOMh, č. s hohem, duchem, rakem, p. s bogiem, duchevi, rakiem — jer ovde stoji e, te mesto Lro. V ruščinš se menjaju r, x, k v at, ni, n samo pri izpeljevanji slov i samo pred e: crpon. CTpoate, Teity, Teieuib, Teaerb ... pred n i k se pak ne menjaju: r. spari., upam, Bpark; Hora, Horn, nork 4yx'B, 4 yxn, 4 yxk; ayxa, Myxn, myxk 3uyKt, 3ByKii, 3ByKt; pyKa, pvKii, pyitk... tako i v velivniku na primer: od neny, Bepry... neitn, Bepm . . . mesto: neun, Bep3ii... Kromč Rusov zaderžavaju pismena r, x, k nespremenjena take Slovaki i Serbi stanujuči v Slavoniji i Bosni; Slovenci jih v nekojih krajih menjaju, v nekojih jih opet ne menjaju i v ne- kterih je svobodno menjati jih ali jih ne menjati, zato: V pravopise uzajemnom se spremčnjaju v sklanjah soglasniki r, x, k pred e vsegda v at, m, q; pred i i k pak mogu jednako dobro ali sprembnjati se v 3, c, u, ali mogu ostati nespremenjeni; na primer: Bpar eptiate, 4yx 4yme, paK paae Bpar, Bpa3i, Bpa3k ali Bpari, Bpark Hori, Hork 4 yxi, 4 yxk Myxi, niyxk paiti, pank pyKi, pynk §. 75. Po uzajemnom pravopise se može svobodno pisati pa3 ali po3: C. pj 30 yi.ll., pJ3jyfiAIITH, pJ3J0MHTH, CJ0lt1;IIHII7. . . . r. pa33’Mi, pa34k4HTb, pa340MHTb, CaaBBHHirb ... s. pa3yM, pa34k.inra, pa340MHTii, CiaBjaH ... č. rozum, rozdeliti, rozlomiti, 'Slovan . .. p. rozum, rozdzielič, rozlomič, Slowianin ... uz. pa3yM, pa34h.im, pa340MtTi, CiaBjaH ... ali po3yM, po34k.iiTi, po340Miii, CjioBaH . . . §. 76. Jedna velika strana Slavjanov izostavlja 4 v nekojih slovih, druga take velika strana ga pak ustavlja: Hora, H03i, H03k 4yx, 4jci, 4yck Myxa, myci, jiyck pan, paui, pauk py'ta, pyui, P .v uk 7 ) 7 ) r> 7 ) 7 ) 77 Uzajemno se može ustavljavno 4 svobodno ustavljati ali izostavljati: c. iifi.uauo. mouhth ... r. ripaoiuo, Kaaa.io, m o.mr ca... s. npaiiMO, 10141140 , mojihth ... č. pravidlo, kadidlo, modliti se ... p. prawidlo, kadidlo, modlič si§_ uz. npaBUO, naahio, M04iri... i npaBi440, Ka4i440, M 044 rri ce ... §. 77. V naših književnih jezikih se nekada nedobro več slov v kup piše. Piši uzajemno vsako slovo po sebč: r. čaBHTtca, čpimca, 4 a 6 ti č. žeby, bylby, byloby, bylaby p. niemasz, niekupisz uz. čaBiri ce, fipiii ce, 4 a 6 i... §. 78. Uzajemno se pišu tudja imena vlastna po zvu- ku, pa ne po pismenih tudjega pravopisa, na primer: Bor- deaux, Beauharnais ... uz. Eop 40 , EoxapHe ... §. 79. Prizvuk (acccntus) je razneji i krepčeji izgovor ne¬ koga slova ali sloga. Ovde se govori samo o prizvuku slogov. Prizvuk se najde več ali manj e v vsakom jeziku, jer bi bez njega bil govor mlitav i lenivo jednozvučen. V poljščine se prizvukuje nepremeno i stalno predposlčdnji, v češčinč pervi slog slova. Staroslavjanski prizvuk nije poznat, jer stari spisovatelji nisu pisavali prizvučnih znakov, v sadajnih staroslavjanskih knjigah su sicer nad samoglasniki prizvučni znaki postavljeni , ale su jih postavili n ovčji pisatelji po običaji svojega narečja i zato različno v raznih krajih Slavije, čto naravno za staroslavjanski prizvuk nič ne dokaže. V ruščine ješče nisu se iznajšla pravila, kojih se prizvuk derži. Vostokov piše na Strane 387. „KoTOpufl *e rnueHHO C 40 n> 4047 kho npon3HocnTb ce y 4 apeHieM , B, ceaiy HajaaeMca nat ynoipe- OaeHia h ii3a c.ioBapa, noTOMy hto He npincKaHO eme Ha to onpe- 4 , h4eHHUx , B npaBHjii.“ V serbsčinč se take ješče ne poznaju prizvučna pravila. 78 Prizvuk se nikde v cčloj sadajnoj slavjanščine ne znamenuje, krome v ruskih slovnicah i slovarjih. Iz vsega sledi: Ne sili se prizvukovanjem; govoreč prizvukuj brez straha vsegda po prizvuku svojega narečja, a pišuč uzajemno ne piši prizvučnih znakov. §. 80. Od prizvuka se razlikuje časomera (metrum). Časo- m era obstoji v tom, da se nekteri slogi izgovarjaju dolgo, ne- kteri kratko. V staroslavjanščine ne znamenuju znaki nad samoglasniki časomeru, nego prizvuk. Ruščina i poljščina ne razlikujete v govore i ne označujete v pisme dolgosti i kratkosti slogov. Češčina razlikuje v govore točno i naznačuje v pisme do¬ sledno dolgost i kratkost slogov, isto činiva i serbščina, pa časo- merne znake piše samo onda, kada bi jinače govor nerazumljiv bil. Znak na desno ' pomeni uz. dolg, na levo ' kratek slog. Ba- bukič piše na strane 13. o naglaskih: „'Sve ove znake moramo samo onda upotrebovati, kada bi nam drugač govor nerazumljiv biti mogal... Naglaski se izviše bez straha sumnjivosti govorenja tim manje potrebovati imaju, jer se v našoj prostrano) Ilirii (slovnica uzajemna pristavi: v Slaviji) po različnih krajih reči jako različnim glasom izgovaraju.“ Sama jedina češčina pisava vsegda časomerne znake i spi— sovatelji češki pišuči po česku jih mogu svobodno zaderžavati i v buduče, pišuči naprotiv uzajemno bi jih mogli naj prilieneje izpustiti, jer su ti znaki v uzajemnom spise izlišni Cehom zato, jer časomeru svojega narečja znadu i brez znakov, ostalim Slav- janom zato, jer imaju v svojih narečjih časomeru neredko raz- ličnu od češke i bi ju ne nasledovali, ako ravno bi naznačena bila; zato: Ne sili se časomeroj; govoreč derži se bez straha časomere svojega narečja, a pišuč uzajemno piši ča¬ šo m črne znake samo onda, kada bi drugače govor nerazumljiv bil. §. 81. Uzajemno se piše vse malimi pismeni. Ve¬ lika se pišu samo 1. v početku povedi, 2. po točki (.), 3. po prašaji ( ? ), 4. po klicaji ( ! ), 5. po dvojtočji (: ) pa samo kada 79 se navode vlastna slova nekoje osobe, 6. se poeinju poslednič velikim pismenom vlastna imena osob, deržav, gor, rek.. . Obična statna imena se imaju pisati vsa malimi pismeni; od toga jednoduboga pravila se ne sme odstupiti, ako ravno boče ruščina se v tom v neke malihernosti zaplesti, kde se krivo uči, da bi se imela na primer slčdeča statna imena pisati velikim pismenom : rocn04B, Tisopeirt, cnaciiieib, anrejit; rocy4apcTBO, npaBinejbCTBO, KyneqecTBO... Tem vec se imaju pisati malimi pismeni imena pridavna na primer: uz. Gornji, anre.itcKi, reiiepa.ibCKi ... Pravopis ru¬ ski dela prazdne razlike učeč na primer, da bi se imelo pisati malim pismenom slovo: He6o, kada pomeni uzdušno prostranstvo ; velikim, kada pomeni božju vsemogučnost; malim pismenom slovo: uep- kob, kada pomeni zidanje; velikim, kada pomeni obščestvo pravo¬ vernih. Take razlike su same prazdne čirečare. Po uzajemnom pravopise nije treba počinjati v pesnili vsaku redku velikim pismenom. V zlatilom Pragu. Tisk c. k. dvome tiskarnice Sinov Bogomila Haase. 1 8 6 3 . y 3 A J E M HI IIPABO ni G C JL A B J A H C K I, TO JE: UZAJEMNA SLOVNICA ali MLUVNICA SLAVJANSKA. Spisal i na svčtlo izdal: Matija Majar Ziljski. Drn^i svez<>k. V ZLATNOM PRAGU. N A K L A D O M S P I S O V A T E L J A. 1064 . V tiskaruč Jerabkovskoj (K. Sejfrida). IV. O tvaroslovji. O imeni statnom. §.82. Spol imen je trojni: mužski, sršdnji i ženski. Da se spozna spol imena, se mora paziti najpred na njegov po- mžn, onda, ako se iz pomžna ne spozna, na koncovku. §. 83. Po pomžnž su vsa statna imena, imejte koncovku kterukoli, 1. Mužska, ktera pomčne muža ali samca, na primžr ; C. OTbL|b, UlKflib, CblHTj, BO AT>, BOlCBOAd . . . r. oreirB, »yHCT., cuht>, bojt>, BOCBOja . . . s. OTait, MyjK, CHH, boo, BojBOja . . . č. oteč, muz, syn, v&l, vevoda . . . p. ojciec, mqz, syn, mol, mojemoda . . . uz. OTeix, My:K, cih, boj, BojeBOja . . . 2. Srednja, ktera pomžne mlade ljudi ali mladu živinu, na primžr : C. Ati'*, TGAA, aspUBA . . . r. Arna, .... »epefia . . . s. jtie, Teje, ®pe6e . . . č. dite, tele, hribe . . . p. dzieci§, cielg, Szrebig . . . uz. jtie, Teje, acpe6e . . . 3. Ženska, ktera pomžne Ženu ali samicu, na primžr: C. meHa, cecrpa, Kpasd, rocnOA"biNia . . . r. atena, cecipa, KopoBa, cyjapHHa . *. . s. »eHa, cecipa, KpaBa, rocuojHH>a . . . č. žena, sestra, krava, hospodyne . . . p. iona, siostra, kroma, gospodyni . . . uz. aceua, cecipa, KpaBa, rocnojmja . . . 84 §. 84. Po koncovki su: Mužska: 1. Vsa statna na tvord soglasnik, na primšr: C. Ae, yneibe, Bece4>e . . . č. na i, pokratjeno namčstč ne: znam eni, učeni, veseli, piti, kameni, listi ... p. na ie: poslanie, kazanie, uczenie, ir c šele, lišcie . . . uz. noc.nnije, 3HaMemje, *i*rije, yneHije, pecejije, nirije, KasieHije 4peBije, cpeTCHije, Ka3amje, aicTije . , . 4. Statna c. na a: hua, tgaa . . . r. na n, ako ono izvira iz c. a: hmh, *epe6a ... s. na e (~ a): hmc, *pe6e ... č. na e, e, 85 kada stoji namčstč c. .* i nc izvira iz preglaševanja: jmejehne, tele... р. na i§: imig, brzemi?,, cie/g ... uz. i»ie, dpeaie, TeAe, mpede, jambe ... Ženska su: 1. Statna na a po tverdom soglasniku, na primčr: с. ptiBa, boaa, MHAocTHfta, .i a a iija . . . č. statna na proglašeno e namčstč a po mehkih i pomeheanih soglas¬ nikih: duše, Mze, ovce; rute, zetne, večere . . . p. dusza, koza, owca; voieža, straža, dzieža; wo!a, zemid, ive- czerza, dynia, kania, pushjnia . . . uz. Ayuia, noata, OBua, Binta, CTpaaca, Jiphaca; BOAba, 3eMAba, nocieAba, Beuepba, Aiima, KyACAba, nyeriHja; AaAija . . . 3. Nčktera statna na mehek soglasnik, kterim je a odpadlo, na primčr: c. kvakaš vez\ straž, mHž, zem, dyn, kan, Itoudel , postel ... p. straž, kqdziel, pociel, won’ . . . uz. KjvieAba, CTpaata, Bk*a, MpijKa, nocTejba, Bouba, Ainba, Raima, 30MAba . . . 4. Nčktera statna pokratjena na i, kterim je odpadlo ra, na pri¬ mčr: c. rocnOAtiHH, novc r-biHH ... č. pustijni, lodi, procesi, bibli ... uz. rocnOAmja, nyciiHja; npouecija, didnija, AaAija . . . 5. Zadnič nšktera statna na soglasnik, osobito na c ti., ktera se moraju naučiti iz običaja, na primčr: C. OUAdCTb, Y6CTb, KopHCTb, Kp-fcnOCTb, Y 6 A K) C T b, CT.Up'blb, KAUTb, nauATb, p-evbj kokoiui,, u-biCAi., coAb ; uouir b, Houirb, neurib... r. odAacTb, KopHCTb, necTb, Kpknoorb, neAiocTb, cnepib, KAim, nr.- MHTb, pknb, jibic.ib, coAb ; M0>ib, Honb, neib . . . s. OČAaCT, KOpiICT, KpknOCT, MHAOCT, UC.byCT, OipT, KAliT, KOKOm, nam t, p-fci . , . take nčktera na o, kada stoji o namčstč ji : Miicao, coo ... to je vlastnč: miic?a, coa . . . dalje: sioh, hoIi, neh .. 86 č. vlast, cest , korist, milost, čelist, kost, pamet, reč, smrt; mysl, sol ; moc , noc, pec . . . p. icloič, czešt; korzy.sc, krzepkošč, czelušč, kokosz, pamigč, rzecz; myil, sol; moc, noc, piec. uz. basct, oč.iacT, uecT, Kopici, mmoct, Kphnocr, ueABycr, koct, CMepT, iutT, namei, pkt, Mičen, c oji , kokoiu ; mou, hou, neu . . . §. 85. Čislo je trojno: jednotnik, množnik, dvojnik. Staroslavjanščina ima ves dvojnik, pa take slovenščina go- rotanska i serbščina lužicka ga imata seči a v govorč i v pismč i to pri imenih statnih, pridavnih, čisliteljnih, pri zaimenih i glagoljih. Ruščina, naj večje i naj ljudnatčjše narečje slavjansko, ima dvojnik naj rčdčajše, samo pri statnih i samo po čislih ABa, ABi; o6a, očk: noAafiie eny ab a pyč.m, Asa da se na perste leliko spočitaju, i ta se mogu svobodno sklanjati v po- jedinih narečjih, kako uprav vsako narečje terja i to ne hude ni malo na škodu ali ujmu uzajemnomu jeziku. Perva sklanja. §. 88. Tverd primčr. Jednotnik. 89 Mehek primčr. §.89. Razbor koncovek perve sklanje. Koncovke jednotnikove tverdoga primčra: Uz. 1. pad na tverd soglasnik: pod. 2. „ po6-a — c. AiSB-ov, r. CHhr-y, č. dub-u, p. kwas-u je iz jednotnika na oy. §. 95. 3. „ pod-y. — c. pas-oBH, č. Pelr-ovi, p. ogrod-owi je iz pri- rastkove sklanje. §. 96. 4. „ imaju statna životna jednak drugomu: po6-a; neživotna jednak pervomu: A}’ 6. §. 111. 5. „ po6-e. — r. jednak pervomu. §. 112. s. po6-y, č. p. duch-u je iz jednotnika na oy. §. 95. 6. „ po6-h. — c. AiRG-oy, r. po6-y, č. dub-u, p. osl-u je iz jednotnika na oy. §. 95. č. -o vi preskok v pad 3. jedn. prirastkovi. §. 115. 7. „ po6-OM. — č. chlap-em, p. chtop-em preskok v mehk primčr. §. 115. Koncovke jednotnikove mehkoga primčra: uz. 1. pad na mehek ali pomehčan soglasnik: kohz>. 2. „ KOHt-a. — r. na-io, p. kra-ju je iz jednotnika na oy. §.95. č. hrač-e je preglašcno. §. 48. 90 3. „ K0Ht-y. — c. KOn-iesH, č. Tomaš-ovi, p. krol-owi je iz pri- rastkove sklanje. §. 96. č. hrač-i preglašeno. §. 48. 4. „ imaju statna životna jednak drugomu: Konta; neživotna jednak pervomu : Men. §.111. 5. „ KOHt-y. — Statna na bg, eq, pa večji d čl samo životna, dčlaju 5. pad na ve : c. orve, s. orne, 6. otče, p. ojcze uz. ome. — č. hrač-i je preglašeno. §. 48. 6. „ KOHt-i ? ali KOHby? 7. „ KOHb-eM. Koncovke množnikove tverdoga primčra: uz. 1. pad po6-bi. — r. pa6-ti, č. dub-y, p. kol-y je preskok v pad 4. množnikovi. §. 115. c. pas-oue, s. poC-OBH, č. chlapo-ve, p. chtop-oicie je iz prirastkove sklanje. §. 96. r. fiepern, 6eper-a, p. zywot,-a je preskok v srčdnji spol. §. 115. 2. „ poč-OB. — c. paG-T,, r. ny4-i. je Ičp, pa samo v nemno- gih slovih obderžan, starinski pad 2. bez prirastka. §. 96. s. po6-ax, -a; -OBax, -OBa je iz pomčšanoga množnika. §. 114. č. chlap-š pokratjeno mšsto -or. 3. „ po6-OM i po6-aii. §. 113. — pas-oeou-b je iz prirastkove sklanje. §. 96. s. poč-nua iz pomčšanoga množnika brez prirastka, pofi-OBiuia s prirastkom. §. 114. č. chlap-fm — chlap-om. 4. T po6-i i po6-e. §. 13. — c. paB-oBti je starina. §. 96. r. pač-OBB, p. clitop-ow je koncovka iz pada 2. množ- noga. §. 111. 6. „ po6-ix i po6-ax. §. 113. — c. pae-6xb je starina, s. po6-n je pravilni pad 6. mn. samo x je odpadlo po na- vadč serbskoj. §. 73. s. poo-ima, -hm je iz pomčšanoga množnika. §. 114. 7. „ po6-i i poč-aaii. §. 113. — c. pas-OBT,! je starina, s* poč-Hiia, -hm je iz pomčšanoga množnika bez prirastka, po6-OBiiMa, -OBHM s prirastkom. §. 114. §. 96. s. po6-MH, p. woz-mi preskok v 4. sklanju. §. 115. Koncovke množnikove mehkoga primčra: uz. 1. pad KOHt-i. — c. Kon-ieBe, s. Kpaj>—eBH, č. kral-ove, p. krol- owie su koncovke prirastkove. §. 96, c. ne ali pokratjeno 91 — k imaju samo statna na reAb: poAHTBAiie, ovvhtgaik; ali poaht6am>, oyvhtgak; ... je zastarano i se najde samo v eeščinč: učitele, kazatele —• ostala narečja sklan- jaju na običnu koncovku i, zato uz. yniTeAbi, Ka3areAbi .. . čp. e pri ostalih statnih imenih, ktera se ne končivaju na reAb, je to preskok v 4. pad množnikovi. §.115. 2. pad KOHb-eB. — c. KON-b je Ižp pa samo v nemnogih sloviti obderžan starinski pad 2. bez prirastka. §. 96. c. usuk-hB, r. KOH-eil, p. pisarz-y je preskok v 4. sklanju. §. 115. s. Kpa.t-ax,-a je iz pomešanega množnika. §. 114. č. meč- p. miecz-ow je preskok v tverdi primčr. §. 115. 3. „ KOHb-eui i KOHb-aM. §. 113. — s. npa.b-HMa,-HM je iz po- mčšanoga množnika §. 114. e. hrač-um, p. krol-om je preskok v tverdi primčr. §. 115. 4. „ KOHb-e. — c. usuk-h, r. koh-h, Kpa-n je preskok v pad 1. množnikovi. §. 115. r. koncovka car, je koncovka pada 2. množnikovoga. §.111. 6. „ KOHb-ix i K0Hb-ax. §. 113. — s. Kpa.t-HMa je iz pomčša- noga množnika. §. 114. 7. „ Konb-i i KOHb-aiai. §. 113. — c. ujis-uh, s. po6-MH, č. mužmi, p. kontni je preskok v 4. sklanju. §. 115. s. i;pa.b-iiMa,-HM koncovka iz pomčšanoga množnika. §. 114. §. 90. Po pervoj sklanji tverdoga primčra se sklanjaju statna mužska končeča se na tverd soglasnik, na primčr: C. na bi BA1,K-b, B|)dH'b, AiSB h, BO^T,, OPbAT,, KOTAT,, CTpdXTj, Mi;X'b, AOyxT, . . . r. na s, ako je privčšeno tverdomu soglasniku: boakt, uopoHi, A} 7 6%, bo 3%, KoreAii, crpaxx, Mkx , b, Ayx% . . . (Statna izhadjajuča na s, ako je ovo privčšeno mehkomu soglasniku ow, m, h, n, ut,, se ne sklanjaju po tverdom primčrč, nego po meh* kom. §. 61). s. jeAeH, BpaH, Ay6, bos . . . take končeča se na o, ako štoji mčsto a. §. 73.: opao, Kotao . . . dalje ona na a, e, y, kterim je od¬ padlo na konci x: cipa, Milje, Ay, KO*y... to je: opaA, kotsa... CTpax, m1;x, Ayx, K0*yx . . . č. na tverd soglasnik c, /, b, p, m , n, r, d, t, z, s, h, ch, k; na l 92 pak samo onda, kada stoji rnžsto tverdoga at. : vik, vili, dub, v&z, orel, kotel, strac/i, mech, duch, kožich . . . p. na tverd soglasnik w, f, b, p, m, n, l, r, d, t, z, s, g, ch, k: icilk, wot, bijak, dqb, icoz, orzel, kociel ; slrach, miech, duch, koiuch . . . uz. statna na tverd soglasnik: bo.ik, je.ieu, boj, BpaH, jy6, bo 3, ope,i 5 KOiej, dpax, Mix, jyx, KO*yx ... Po pervoj sklanji mehkoga primčra se sklanjaju statna mužska končeča se: 1. na soglasnik mehek: C. na a:, cu, v, i|i (iut), B, q, ?: NO, ho*i, KOurb, BpauT., upafi, 6ofi . . . s. na otc, ui, v, u t , j: My», ho*, koui, Bpau, KO.m, 3 hoj', 6oj. . . č. na z, š, c, c, j: muž, niti, koš, meč, venec, kraj, raj, boj . . , p. na z, sz, cz, c, (stoječe za q i uit) j: mql, nož, kosz, miecz, kraj, raj, boj . . . uz. na soglasnik mehek otc, tu, v, n, j: My*, ho*, koui, mci, Bpa, nam, xMe.b . . . č. d, t, ti, r: onda I, kada stojimčsto Ab: kM, ohen, mol, chrnel.. onda ješče mužska na ce: tddce, soudce . . . p. w, b, p, n, l, rz, di, č, i, š: kon, ogien, mol, chmiel . . . uz. na soglasnik pomehčan: KOHb, neHb, oreHb, sio.ib, xMi.ib . . . §. 91. Primetbe k sklanji pervoj. Nčktera statna se končivaju v staroslavjanščinč, v ruščinč i poljščinč na pomehčan soglasnik i se sklanjaju po primčrč mehkom, v serbščinč i v češčinč na nepomehčan, to je, na tverd soglasnik i se sklanjaju po primčrč tverdom, takova su na primčr: C. TOASlBb, UBAB-BAb, UIBA^Ab, TOCTb J KJU6Hb, KOpGHb, peUGNb . . r. rojy6b, *ejyjb, rocTb; KaMem, KopeHb, peMeHb . . . p. golqb, niediwiedi, gošč; kamen, korzen . . . 93 s. rojy6, Me4Be4, rocr; KaMeH, KopeH . . . e. holub, medved, jastrab; kamen, koren . . . Uzajemno sklanjaj svobodno taka statna imena, kako se tvojemu narečju prileže, budi po tverdom, budi po mehkom primčrč. §. 92. Pologlasnik stoječi pred zadnjim soglasnikom statnoga imena se v sadajnih narečjih izsuvne : lt Kada stoji mčsto c. t> ali b i se statno podaljša, na primčr: C. OBbHT., OBbNd, OpbA-b, OpbAd, KOynbL|b, K )ynbl|d . . . r. OBeHt, OBna, ope.n>, op^a, Kyneirb, Kyrma . . . s. OBan, obh 3, opao, opaa, Kynan, Kynua . . . č. orel , orla, osel, osla, kupec, kupca . . . p. orzel, orla, osiol, osla, kupiec, kupca . . . uz. ob on, OBHa, opej, op^a, oce.i, oc^a, Kyneu, Kynua . . . 2. Kada je pologlasnik v padč 1. jednotnom umetnut samo bla- goglasja radi: C. ornb, orHM, *rAb, .virAid, *rA"b, airAd, kotA* b, KOTAd . . . r. oroHb, orna, yr04b, yr.ia, yro.n>, yr.ia, kotcmti, KOT.ia . . . s. oram, orma, yra,i>, yrj&a, yrao, yr.ia, Korao, KOT.ia . . . č. oheti, ohne, uhel, uhle, uhel, uhlu, kotel, kotla . . . р. ogien, ognia, ivegiel, w§gla, wegiel, w§gla, kociol, kotla . . . uz. oreHb, orHba, yreab, yr.iba, yre4, yr.ja, KOTej, kotji . . . §. 93. V padč 5. jednotnom imaju ona: с. na gb i orbijb, . . . vg, *e: orve, KbNAtte . . . s. na n i a: oran, KH63 . . . ue, ate: one, KHese . . . č. na c i z ; oteč, knez ... če, že ; otče, kneze . . . p. na c i dz: ojciec, ksiqdz . . . cze, že : ojcze, ksieže . . . ruski pad 5. jednotni je jednak pervomu ; uz. statna na u, i 3: oien, KHe3 . . . činivaju pad 5. jednotni na ne, OKe: orne, KHeate . . . §. 94. Narodna imena na hhb, na primčr: C. EA'bTdpHHTt, POVCHHTj, BOAMpUNT. . . . r. BoarapHH^, TaTapmrb . . . s. Byra;>HH, Cepd.biiH, rpa^aHHH . . . p. Slowianin, Rosijanin, mieszczanin . . • se sklanjaj u scčla pravilno samo: 94 da v množniku odmetavaju slog in, — čto serbščina činiva nerčdko, češčina vsegda uže take v jednotniku, da pad 1. množni dčlaju na e — po rusku nčkada, po serbsku vse* gda take na i, da dčlaju pad 2. množni bez prirastka oe, zato: Uzajemno se sklanjaju narodna imena v množniku ovako: 1. Eoa- rape ali Eojrapi, 2. Eojrap, 3. EoArapoM . . . O jednotniku na oy. §. 95. Staroslavjanščina ima samo nčkteri par statnih muž- skih, tverdih, jednosložnih i dvusložnih, kterih 'b pervoga pada stoji mč- sto izvirnoga oy i ta se sklaDjaju v jednotniku po staroslavjansku tako : 1. cbiH--b (t, n izvirnomu oy) 2. -oy, 3. -oy, 4. -t> (—oy) 5. -oy, 6. -oy, 7. -out. Kromč pada 7. na onb se končiva ves jed- notnik na oy. Ta statna su verlo podobna latinskim statnim na u : cornu, genu, gelu . . . ktera se take končivaju v cčlom jednotniku na m. Takih statnih je verlo malo v staroslavjanščinč i latinščinč; staro- slavjanska su blizo samo slčdeča: boat>, biit^t., aout., ubat«, uHp - b, vHH-b, AtfiB-b i može biti ješče nčktera v pozdnčjših spisih staroslavjanskih. Ruščina zabčga verlo rčdko v jednotnik na y i to samo v padč 2. i 6. Pad 2. na y imaju večkrat samo statna imena mužska, samo ne- životna, samo tverda, samo jednosložna i dvusložna i od tih samo ona, koja znamenuju nččto dčlimoga, to je, čto se dčliti može, ako se samo od jednoga dčla predmeta govori, na primšr: aniich, ropo.vi, neconi, CHiri, paft... 2. pad: MHoro anncv, ropoxy; HhcKO.ibKO necKy, CHiry, uaio . . . onda ješče nčkoja jina statna: bh4t>, BHAy, Kpaii, Kpaio, 3anaxi, 3anaxy . . . jinače se stavlja vsegda i pri ovih koncovka pravilna a : amica, ropoxa, BH 4 a . . . Pad 6. dčlaju na y samo nčktera jednosložna i dvusložna statna znamenujuča kraj ali čas pa samo po predlogoma ea i na: BepxT>, Kpaii, paft, 6o^ ... Ha Bepxy, Ha upam, bi paro, bi 6oKy — jinače imaju i ova pravilno n: o Bepxi, o 6 Jiit . . . Nčkoja statna činivaju navadno 2. pad pravilno na a, 6. na m i samo smčju činiti ta dva pada take na koncovku nenavadnu y; v takom slučaji se razborit spisovatelj posluži vsegda koncovke pravilne, V važnoj rčči i v važnom govorč se upotrč« 95 buju bez toga navadno samo koncovke pravilne, tako da je v ruščinš drugopadna koncovka y ršdka ršdkost i ako stavljamo koncovku pravilnu a, malo kada pogrčšimo, Čelakovski piše na stranš 120. „V ruštinš posud druhop&dnl koncovka u stoji co fidka vyminka, a dame-li pfednost v pocbybnych pfipadech samohlasce a pred u, m&lo kdy pochybime.“ Serbščina nikada ne zabšga v jednotnik na y, nego samojedino v padš 6., kojega se je pak koncovka y sovsšm pooblastila i pravilni pad 6. na n segla zadušila. Slovenci govorimo pravilngje čineči pad 6. na i ali e (=e); na sveti, na dvore, v mrace ... Do naj novšjših časov smo i tako pisavali — pa smo pred nškoliko lšti zapustivši svoj pravilni način pisanja počeli dšlati pad 6. na m naslčdujuč Serbe. Tgm smo narečje svoje pokvarili hoteči ga popraviti. Ja sam sem bil mnogo kriv toga kvarenja, koje sem podpomagoval, eto želim ovdč popraviti. V češčinš i poljščinS se je jednotnik na u naj več ugnšzdil na ne malu skazu jezika književnoga. Češčina zabšga prečesto v jednotnik na u; Pad 2. dšlaju na u statna mužska neživotna, pa samo tverda, na primšr: dub, dubu, snih, sni.hu . . . Pad 5. dšlaju na u mšsto na e statna končeča se na h, ch, k: vrah, vrahu, duch, duchu . . . Pad 6. dšlaju na u mšsto na i statna tverda životna: na oslu, pri parni, po poslu . . . onda končeča se na h, ch, k skoro vsa: na brehu, v prachu, na podatku . . . onda nevidljiva (abstraeta) : hnev, div, dar, blud ...» hnevu, dim, daru, bludu . . . Poljščina ne sklanja po jednotniku na u samo nščto malo stat- nih, kako to čini staroslavjanščina, nego njih premnogo, imenito: Pad 2. dšlaju na u statna mužska, neživotna tverda i mehka mnoga, pa ne vsa, na primšr: ktvas, kicasu, miod, miodu . . . Pad 5. dšlaju na u mšsto na e statna končeča se na g, ch, k: wrdg, icrogu, duch, duchu, slowik, sioiciku . . . Pad 6. dšlaju na u mšsto na n: statna tverda životna: na oslu, przy panu, po poslu . . . onda končeča se na: g, ch, k skoro vsa: na brzegu, w prochu, na počgtku . . . V staročeščinš i štaropoljščinš i v sadajnom — glede toga dosta pravilnom — govorš prostoga ljudstva poljskoga nije jednotnik na u ni iz daleka tako močno razširjen. Po čem se je pak jednotnik na u 96 v češčinč i poljščini tako rameno i črezvieajno razširil ? — Po tora, jer su slovničarji krivo ustanovili malu, neznatnu, v staroslavjanščinš samo nčkoliko slov obsegajuču iznimku na n za pravilo. Ovo neugodno, neisti- nito i škodljivo českopoljsko kazi-pravilo glasi: „iS T a u se moraju sklan¬ jati v padč 2. jednotnom statna neživotna, v padč 6. pak životna.“ Po ovora neugodno izmišljenom kazi-pravilč se češčina i poljščina ješče nepre¬ stano kvarita i jednotnik na m se v nju neprestano ješče širi, jer se spisovatelji po tom pravilč sile upeljati koncovke na u i pri onih stat- nih, v kojih do sada ješče nisu upeljane i navadne. To pravilo nije niti istinito — jerbo mnoga češka i poljska statna neživotna imaju proti tomu pravilu v padč 2. samo o, na primčr: č. do chleva, kus chleba, z e mlejna, do konta, plod života, korec ovsa ... p. do chlewa, kgs chleba, z mlyna, do kqta, plod zywota, korzec owsa ... Mnoga statna imaju navaduo pad 2. pravilno na a, 6. na e i samo smčju činiti ta dva pada take na u, pri čem se razborit spisovatelj vsegda derži kon¬ covke pravilne, na primčr 2. pad: č. dvšr, orech, dveh, hrom, hrich, stili . . . imaju pravilno: dvora, orecha . . . i samo mogu imeti zra¬ ven take: dvoru, oiechu . . • tako i p. dwdr, orzech, ogrod, plot, klos, iviek, krol, mqž, tkacz, pekarz . . . imaju pravilno: dvoora, orzecha . . . i samo mogu imeti zraven take: dvooru, orzechu ... — 6. pad č. vreh, vrše i vrehu, oblak, oblacc i oblaku, potok, potocc i potoku . . . isto take po p. przy chlopie i przy chlopu, przy sq- siedzie i przy sgsiadu, iv borze i iv boru . . . Iz toga slčdi pravilo uzajemno : Koliko zabčgaš v jednotnik na oy rčdčeje, toliko pišeš pravilnčje. O sklanji prirastkovoj. §. 96. Zraven obične, proste perve sklanje obstoji ješče tako imenovana sklanja prirastkova, koja se od proste razlikuje samo tčm, da se pred koncovku umetne tverdim statnim os, mehkim en i da je koncovka pada 1. množnikova e Staroslavjanščina ima od prirastkove sklanje v jednotniku samo pad 3., v dvojniku samo pada 2. i 6. množnik pa ves. Sklanja se tako: 97 c. jednotnik. 3. pad: p, past, caiKein,, ue.iOBkKT., i pri nčkojih jinih: 40 cc^ilvi B040CT. . . . s. MHoro koh>, Majo neHe3 . . . č. bez penez, mnoho prdtel, pet loket, do tych čas . . . p. mnogo przijjaciol i neprzgjacioi . . . Jinače se stavlja vsegda pad 2. množni s prirastkom. Ruščina dčla samo pad 2. množni vsegda s prirastkom; druge pade prirastkove mogu imeti samo nčktera statna imena, kako: chht., KyMt, obuti., 3HTb, xocHHiTb . . . pa i ova se mogu svobodno sklanjati bez prirastka. Serbščina dčla samo pad 2. množni vsegda s prirastkom; stat¬ na jednosložna se sicer mogu i v ostalih padih množnikovih sklanjati s prirastkom — pa take pravilno bez prirastka. češčina dčla pad 2 . množni vsegda s prirastkom; kromč pada 2 . množnoga može dčlati s prirastkom samo ješče pada 3. jednotni i 1. množni. y3ajeiiHi npaBonic, 7 98 Pad 3. jednotni na ovi moraju imeti po česku samo imena vlastna osobna, samo tverda i samo kada stoje bez imena pridavnoga: Petrom, Vojtechovi . . . ale: Buh boku, Christus Christu, dueli duchu. Vsa ostala statna se sklaDjaju bez prirastka. Životna mogu imeti ovi ■— pa se mogu isto tako svobodno sklanjati bez prirastka. Pad 1. množni prirastkovi na ovej moraju imeti po česku samo životna, samo jednosložna i ješče nčktera, kdč to blagoglasje tčrja: syn, synove, vul volove , posel poslove, kmet kmetove. — Vsa ostala ži¬ votna se mogu sklanjati s prirastkom, pa isto tako svobodno i bez prirastka. Poljščina dčla pad 2. množni vsegda s prirastkom, kromč pada 2. množnoga obično samo ješče pada 3. jednotni i 1. množni. Pad 3. jednotni smčju činiti s prirastkom owi po poljsku mnoga statna, pa samo večsložna: cztowiekowi, ogrodowi ... pa se mogu isto tako veljano sklanjati bez prirastka. Pad 1. množni prirastkovi na o tole smčju imeti po poljsku samo statna imena osobna, druga imena živine i zverine i drugih neživotnih stvari samo onda, kada bi jih hotčli kako nčke osobe počastiti. Tako su to češki i poljski slovničarji svojevoljno izmislili i bezpodstatno usta¬ novili pravila, kada se prirastkove koncovke moraju i kada se samo smčju stavljati. To su same prazdne izmišljotine. Kto sklanja pad 2. množni obično s prirastkom ostale pade vsegda bez prirastka, to je, po sklanji prostoj: njemu se nije potrčba pečati i mučiti s tčmi novo izmišljenimi pravili i svojevoljno ustanovljenimi iznim- kami o sklanji prirastkovoj; zato: Dčlaj pišuč uzajemno pad 2. množni v obče s prirast¬ kom, vse ostale pade bez prirastka. Druga sklanja. §. 97. Tverd primčr. Jednotnik. 99 Mehek primžr. c. -K) -Ki U .1 UZ, nOA-H ixo.ii.-i ■y -ena 7* 100 §. 98. Razbor koncovek druge sklanje. Koncovke jednotnikove tverdoga primčra: uz. 1. 4. 5. pad: 4 'lm-o, 2 . „ Aiji-a, 3. „ 6. yf Ab.i-k. — s. 4t4-y, č. dil-u, p. dziei-u je preskok v pad 3. §. 115. 7. „ 4b4-0M. — č. dil-em, p. duel-em je preskok v meh¬ ki primčr. §. 115. Koncovke jednotnikove mehkoga primčra: uz. 1. 4. 5. pad: no4b-e. — č. psan-i je pokratjeno. §. 66. 2. „ no4b-a. — č. pol-e je proglašeno §. 48. — č. psan-i je pokratjeno. §. 66. 3. „ no4t-y. — č. pol-i je preglašeno §. 48. — č. psan-i je pokratjeno. §. 66. 6. ,, no4b-i? ali no4b-y? 7. „ no4t-eM. — č. psan-im je pokratjeno. §. 66. Koncovke množnikove tverdoga primčra: uz. 1. 4. 5. pad: At.i-a. — r. Maxa4-bi je preskok v sklanju 1. §. 115. 2. B 4h.i. — r. ook-obt, jo gerd preskok v sklanju 1. §.115. 3. „ 4i4-0M i 4b4-aM. §. 113.— s. 4i4-HMa je iz pomčšanoga množnika. §. 114. 6. „ 4t4-ix i 4t4-ax. §. 113. — c. a-ua-mt* je starina. s. 4'b4-HJia je pomešan množnik. §. 114. 7. „ 4h.i-i i 4 b-i-avii. §. 113. — s. a-Li-iimu pomčšan množnik. §. 114. Koncovke množnikove mehkoga primčra: uz. 1. 4. 5. pad: no.iL-a. — č. pol-e je preglašeno. §. 48. — č. psan-i je pokratjeno. §. 66. 2. „ no.ib. — r. comm-OBb, p. solnc-oio verlo gerd pre¬ skok v sklanju 1. §. 115.—s. no.i>-ax, -a je pomčšan množnik. §. 114. — č. pol-i je preskok v 4. sklanju. §. 115. — č. psani je pokratjeno. §. 66. 3. „ nojb-eM i no4b-aji. §. 113. — s. no.b-m»a je po- mčšan množnik. §. 114. — p. pol-om je preskok v tverd primčr. §. 115. — č. psan-im je pokratjeno. §. 66. 101 6. pad: n je pad 2. postavljen mgsto četver- toga. §. 111. — s. pii6-e je preskok v mehki primgr, kteri jc pak navaden v cgloj Jugoslaviji, §. 115. 6. „ pi6-ax. — s. pn6-ama je iz pomgšanoga množnika. §. 114. 7. „ pič-asii. — s. puč-aiia iz pomgšanoga množnika. §. 114. — p. mcaga, uwag-i je rgdek pa zglo ostuden pre¬ skok v mužsku sklanju. §. 115, Koncovke množnikove mehkoga primgra: uz. 1. 4. 5. pad: bo jib-e. — r. bo.i-ii je preskok v tverd primčr. §. 115- č. lod-i je pokratjeno. §. 66. 2. „ B04b. — 6. vtil-i, p. hropla, kropl-i ... je preskok v 4. sklanju. §. 115. — g. lod-i je pokratjeno. §. 66. 3. „ bo.«,- a m. — s. BO.t-ftMo jo iz pomgšanoga množnika. 106 §. 114. č. vul-im je preglašeno. §. 48. č. lod-im je pokratjeno. §. 66. p. icol-om je gerd preskok v muž- sku sklanju. §. 115. 6. pad: B04t-ax. — s. BO.b-ajia je iz pomčšanoga množnika. §. 114. č. viil-ich je preglašeno. §. 48. č. lod-ich je pokratjeno. §. 66. 7. „ BO.iL-aMi.—s. Bos-aaia iz pomčšanoga množnika. §.114. 6. vul-emi je preglašeno. §. 48. č. lod-imi je pokrat¬ jeno. §. 66. §. 105. Po tretjej sklanji tverdoga primčra se sklanjaju statna ženskoga spola na a s tverdim soglasnikom: C. asend, KpdBd, nocd, BOAd, pinui, eevepra, uesAd, CBtuiTd . . . r. na a i n, ako poslednje ne stoji m g sto a : nosa, Ajma, OBiia, B'h*a, crpasa, m p'lisa; aeji.ia, nocie.ifi, Atnm, Beuepa, Ky4e.M, mahi, nycTbiHa, miiaocthhh . . . s. na a s mehkim ali pomehčanim soglasnikom: k osa, 4ynia, OBiia, crpasa, aipksa ; 3ejua, 4HH>a, nama, raguja, nycTinba, Mii.iocTiiH>a, CBiha . . . č. na preglašeno e ali e po mehkom ali pomehčanom: soglasniku, to je, po ž, š, č, c (“g i uit) j, z (“Usa uz. —do) kuže, duše, ovce, nadeje; meze, svice, večere . . . p. na a, ia s mehkim ali pomehčanim soglasnikom, to je, na: za, sza, cza,ja,ca(=na i uiTd), dz>a(—xAma, nocTMi.a, 4 inta. 107 M ki . 7 7 / ^ Beiiepta, Ky4eAba, MeAba, CBina, AaA'ja, nycTntja, MuocTinja, naima, Ha/itja, 30pta, XBiAba . . . 2. statna ženska, kojim je odpadlo a, c. kmabab . . . č. statna ženska, kojim je odpadlo proglašeno e ali e, to je, izvirno a: vež, straž, mriž, zem, din, kan, koudel, postel . , . p. straž, kgdziel, poiciel, zemi, karm', wo/i . . . uz. i, 6a6Ka 6a6oiax . . . gsl.: sieTe.i, 3eMe4b, ceciep, KpymeK, j ur ca . . . č. e: hra her, jekla jekel, sestra sester, služba sluzeb, matka matek, svadba svadeb . . . p. e: miotta miotet, igla igiel, gra gier, suknia sukieii, služba služeb, matka matek, deska desek . . . uz. e: sieTAa mctca, 3eiuba 3eineAb, Kaiuba uaneAb, rpiBHa rpicen, nononna nenoBeH, cecipa ceciep, jirAa jireA, jirpa jirep, po3ra po3er, 6a6Ka 6a6eK, 4ecKa Aecei;, KpyiiiKa KpymeK, CAy*6a CAy- ®e6, MaTKa siaTeK, cyKiiba cyKeHb . . . Blagoglasni pologlasnik se ne usuvlja med lekkoizgovorljive soglas¬ nike 3d, cm, ck, im, na primčr: r. y34a, lienkcia, BOficKa.. . s. y34a, necTa, BojcKa . . . č. hvezda , cesta... uz. y34a y34, HeBkcra HeBker, BnjcKa BOjcK, necTa UeCT, 3B’li34a 3B'li34 . . . 108 Cetverta sklanja. §. 107. Jednotnik. Dvojnik. c. 1. 4. 5. koct-h 2. 6. -hm) 3. 7. -bua uz. KOCT-i -ijy -na §. 108. Kazbor koncovek četverte sklanje. Koncovke jednotnikove : uz. 1. 4. pad: koct i koct-b. §. 13. — Vsi padi jednotnikovi kromfi pada 7. soglase v naših narečjih, samo da se sklanjaju po staroslavjansku, po rusku i po poljsku pomehčano, po serbsku i po česku nepomehčano. 7. „ K0CT-ijy. — c. KOcT-ms, p. košciq je Ičpa v poljščini ješče navadna starina, v ostalih narečjih se pak obično za c. * i p. q stavlja y. r. koctbio ima pokratjeno 6 mšsto i) po w, i v obče po več soglasnikih se ale piše nepo- kratjeno iw: noitiomiro, BkiBiro. — č. kost-i je pregla- šeno. §. 48. Koncovke množnikove; uz. 1. 4. 5. pad: koct-i. 2. „ K0CT-ij. — r. KOCT-eii ima proglašeno eti mčsto h H. §. 48. — e. i, kost-i se izgovarja blizo kako ij. „ KOcr-eM i koct-bsm. §. 113.—s- KOCT-iuia je iz po- 3 . 109 mčšanoga množnika. §.114. —p. kokc-iom preskok v nčku mužsku koncovku. §. 115. 6. „ KOCT-ex i KOCT-Bax. §. 113. — s. KOCT-mia je iz po- mčšanoga množnika. §. 114. 7. „ koci—M i i KOCT-baMi. §. 113. — s. KOCT-raia je iz po- mčšanoga množnika- §. 114. § 109. Tako se sklanjaju statna ženska končeča se na soglasnik, ako nisu pokratjena, na primčr: c. OBAdCTb, vecrb, KOpHCTb, KptnOCTb, V6AK)CTb, C-bUp-bTb, KAtTb, flaUATb, p-BVb, KOKOUJb, MTjICAb, COAb, MOUITb, NOlUTb, neiilTb. . . take čisla: nATb, uiecrb, ceAMb, ocMb, AesATb, AecATb . . . r. oč.iacTt, necTt, nopucib, Kptnocib, ueniocTL, cjiepu., K.ikib, na- MHTb, pk, mm c At, COAb, MO'ib, nonb, nenb . . . take čisla: rmTb, mecTb, ce4Mb, ocMb ... do TpiMuaTb. s. o6.iacT, KopncT, KpinocT, ue.bycT, CMpi, KAfcr, kokoui, naMCT, piu, MHcao, coo; Moh, Hoh, neh . . . č. vlasf, cest, korist, krepkost, čelist, pamet, red, smrt, mysl, sol; moc, noc, pec . . . p. wlokč, czesc, korzykč, czelukč, kokosz, parnike, rzecz, mykl, sol; moc, noc, piec . . . uz. oč.iacT, BAacT, ned, Kopici, nptnoci-, 'ie.ibycT, cMepi, K.rkr, na- mct, pim, MiceA, coa, KOKom, mou, hou, neu . . . take čisla: nei, uiecT, ce^eM, oceM . . . Primetba. Trčm statnim 4. sklanje se ustavlja ep ; ta su : muith, n6th, uz. Maii, 4umi, HCTi i se sklanjaju tako: V naših narečjih se ta slova več ali manje oddaljuju od te presne staroslavjanske sklanje: vsaki spisovatelj jih može sklanjati tako, kako je to upravo v njegovom narečji navadno; slovnica uzajemna se ne može 110 upuščati v iznimke i podrobnosti pojedinih slov, njej je uže dosta, ako može jednom podati stručni i kratki pregled naj glavnšjših pravil. Obča poznamenovanja k sklanjam. §. 110. V primčrih perve i druge sklanje ste postavljeni v nč- kojih padili po dvč koncovki za koncovki uzajemni, koji ste obS navadni i obični v Slaviji, samo da je v nčkojih krajih obična i navadna jedna, v drugih druga, v nčkojih obfi. §. 111. Staroslavjanščina dčla 4. pad jednotni statnih mužskih životnih i neživotnih jednak padu pervomu: pas-b, KONb, uevb, 4. ~ 1. pdG-b, KONb, Mevb; pri statnih mužskih neživotnih dčlaju take vsa naša narečja pad 4. jednotni jednak pervomu, pri životnih se je pak toti 4. pad obderžal samo v nškterih slovih, kako nčka prerčdka starina: r. htii 3a Mj/Kn, č. jiti za muz, sednouti na kM, probuh, p. iš6 za mqz, siadae na koti, zy6 brat za brat, przebog. Statna mužska životna dčlaju v vsčh narečjih pad 4. jednotni jed¬ nak drugomu: r. pa6a, s. po6a, č. chlapa, p. chlopa, uz. po6a; neži- votna jednak pervomu: r. sieut, s. Man, č. meč, p. miecz, uz. mou. Poljščina i osobito ruščina v tom zčlo preterivate. Poljščina ne stavlja samo pri statnih mužskih životnih za 4. pad jednotni pad drugi, nego take: 1. pri nčkterih neživotnih, takova su imena jiger, plesov, imena nčkterih dreves, rastlin, kož, kart i imena včdečka na ik: grad menu - eta, tanezgč polonesa, šciqe d%ba, wyrwač bodaka.. . dalje 2. pri mužskih statnih osobnih stavlja take v množniku pad 2. za pad četverti: chlop, krči, pad 4. innožni: chlopoiv, kroloio. Naj dalje je v tom zaišla ruščina, ktera stavlja 2. pad za četverti pri statnih životnih ne samo v jednotniku, nego i v množniku i v vsčh spolih: pa6t, kohb, ua/io, Kumina ... 4. pad množni : pačoni, ko~ neii, , Kuarnm, . . . Tako prečesto ruskopoljsko stavljanje pada 2. mčsto četvertoga se sovsčm protivi značaju i duhu jezika slavjanskoga i bi se ne imelo na- slčdovati. §. 112. Ruski pad 5. je vsegda jednak pervomu v vsčh spolih, čislih i sklanjah, samo nčkoja statna sklanje perve imaju svoj osobiti pad 5. jednotni, taka su: 6o®e! rocno^u! mumbiKO! ome! Jimvce Xpucio J 111 O ruskom i poljskom množniku. §. 113. Ruski padi množnikovi 3. 6. i 7. i poljska pada rnnož- nikova 6. i 7. imaju v vsčh sklanjah koncovke ženske iz sklanje tretje r. a,m, axr>, cimu ali hms, uxb, umu , p. ach, ami, tako: Slavjanov. Slovencem su ti padi take navadni. To je na bčlom dnč, da tako močno razširjene koncovke pristojno i slušno se ne smčju postaviti med iznimke, nego da se moraju sprijeti v sadajnoj slavjanščinč radi naramne razširjenosti za koncovke veljavne i pravilne zraven koncovek navadnih v staroslavjanščinč i češčinč itd. V sklanjah L II. i III. sta v tčh padih zato po dvč koncovki postavljene za uzajemne i slavjanski . spisovatelj može svobodno izmed nju izbrati i upotrčbiti onu, ktera je njegovomu narečju naj priličnčjša. Te koncovke uzajemne su: da se v govorč i v pismč smesom upotrebuju, kako se nčkomu sljubi. Kromč toga ima gorotanska slovenščina take dvojnik v govorč i v pismč ne samo pri statnih imenih, nego i pri zaimenih, pridavnih, čislih i v glagoljih, ima i dostižen način (supinum) — skoro bi imela vse važnčje staroslavjanske tvaroslovne slike, samo da je zgubila pri gla¬ goljih v sadajnom časč v osobč tretjej jednotnoj i množnoj koncovo t, kako je to i v serbščinč, češčinč i poljščine, da se po gor. slovensko piše i govori: on hvali , oni hvale mšsto c. xbjahts, xBjA,j, rš; dalje 112 da je zgubila jederni čas minuli jednoduhi, koji se je obderžal do sada samo v serbščinč. O množniku serbskom. §. 114. Množnik serbski je sovsčm pomčšan, tako da su vsi padi neprimi preskočili v koncovke nčkakoga dvojnika; po vsej prilici se je to pripetilo onda, ko se je iz staroserbščine počel izgubljati dvojnik. V vsčk sklanjah ima: 2. pad množni podobu nčkoga pada 6. množnoga na ax i v sklanji IV. na ux: po6ax, naitax, 4tjax, no^ax, pii6ax, BO.tax, kocthx ; ali odmetnuvši po serbskom običaji pisme x: poda, nama, a±m, no.na, pnfia, BO.ta, kocth. 3. 6. i 7. padi imaju jednaku, nčkomu dvojniku podobnu, koncovku umu ali Ma, nčkada mu ali um, v 3. sklanji cuia itd.: podiuia, namiisia, no.niiMa. pudajia, BO.naMa, KOCTiisia — i take zaimena i pridavna: Hana, BaMa, itioia, Mojima, acyTiiaia, Bpjliiuia . . . ali: poČMa imama, atima, noua . . . ali: podani, nan.Jin, 4k.Mi1, no.tam . . . ali: počim, imami, Ab-ura, no.tn.M . , . Ta smčšnjava je tako velika, da, ako ravno se nčkada pravilno na¬ redita pada 6. na ux i 7. na u, opet ta dva pada pomčšata svoje kon¬ covke med seboj, da se nčkada govori i piše smčsoma: o niicapnx i c micapi« pa opet: o niicapn i c imcapii. Zato Čelakovski ostermivši nad tako golemoj smešnjavoj uzklikne v svojej knjigi: Čtenl o srovna- vaci mluvnici slovansko na stranč 129: „Však dosti tč hojnosti, kterou se obtlžnd ničemnosf ilyrskčho sklonovanl v množniku nijak zakryti nedd, ano spiše jest novou zavadou. Pročež nemužeme než schvalovati snažen! novčjšlcb spisovateluv a gramatikuv ilyrskych, jenž v tentonelad a zmatek opčt nčjaky pofadek uvadčti počlnajl, užlvajlce slovanštčjšlm spusobem vždy v dat. o m neb em, v lok. ih, v instr. i neb ima (v žen. sklon. am, ali, ami itd.)“ (Pa dosta te obilnosti; da je ilirsko sklanjanje množ- nika dosadno i malovrčdno, se nikako zakriti ne da, nego dčla opet novu smčšnjavu. Zato moramo vsakako hvaliti novčje spisovatelje i slov¬ ničarje jugoslavjanske, kteri se trude, ovi nered i ovu smetnju opet nč- kako urediti, uživajuči uprav po slavjansku vsegda v padč 3. om ali cm, v 6. lx v 7. i ali iMd, (v ženskoj sklanji um, ax, ami). dZsbU/ 113 Tako poračšanih koncovek množnikovih ncima nijedno narečje slav- jansko, nego samo Serbi, pa niti oni vsi, jer Serbi stanujuči v Sremč, v Bačkoj i v Banatč čini vaju nčkada, Horvati i Slovenci vsegda, scčla pravilno v množniku mužske pade 3. na om, em, 6. na ux, 7. na u, ženske na cim, cix, umu. V serbskih slovnicah su se nepravo postavile koncovke uprav slavjanske i pravilne v iznimku, a serbskopokrajinske i nepravilne za pravilo, jer su v serbskom prostoreeji močno razprostran¬ jene. Da bi se ta pogrčška proti uzajemnosti slavjanskoj po mogučnosti popravila, sem v ovoj knjigi dal množniku koncovke pravilne horvatsko- serbske i sem postavil koncovke nepravilnoga množnika, dvojniku podob- noga, v iznimku, kamo po vsej pravici i spada. O preskakivanji imen statnih. §. 115. Daleko večji dčl statnih imen v naših narečjih se slaga v spolč, v sklanji i primčrč, nčktera statna su pak vendar v raznih narečjih ali v jednom istom narečji različnoga spola i se sklanjaju po različnoj sklanji ali po različnom primžrč; na priklad: c. m-HL|d, r. nraxa, čp. ptak ; c. i ?uiia; s. 3»iaj i 3 mhj'h, p. zmija , č. zmije ; r. 6proxo, p. brzuch, č. bficho; s. nonpyra, č. popruh , p. poprqg i poprgga. . . — Po različnosti spola se statna take sklanjaju po različnih sklanjala. —- Statna končeča se na soglasnike ustnične v, b, p, m ali i na druge soglasnike su v staroslavjanščinš, ruščinč i poljščinč nerčdko pomehčana i se sklanjaju po mehkom pri- mčrč: roA*Bb, r. ro4y6b, p. golqb'\ c. vp bBb, r. uepm., p. czeric’ ; c. uGABVAb, r. Me4B'feAb, p. niediwiedi; c. roc-rb, r. rocTb, p. gošč. . . V serbščinč i češčinš su tverda i se sklanjaju po tverdom primčrš: s. rojy6, č. holub, s. upB; č. červ ; s. Me 4 Bls 4 , č. medved; s. toct, č. host . . . Take razlike nas malo ali nimalone smetaju i našemu književnomu jeziku malo ali nič ne škode, samo ako statna imena se doslšdno derže spola i sklanje, čisla i primčra, kamo spadaju glede na 1. pad jednotni v nčkojem narečji. Naprotiv gerdo i ostudno je, ako statna imena v srčdč sklanje preskakivaju v pojedinih padih iz jednoga spola v drugi, iz jedne sklanje v drugu, iz tverdoga primčra v mehek ali naopako. Tako divje preskakivanje statnih imen v srčdč sklanje v pojedinih padih y3ajemHi npaEonic, ® 114 se ne terpi v nijednom izobraženom književnom jeziku, se ne može i se ne smč terpeti niti v knijževnom jeziku slavjanskom. V staroslavj anščinč preskakivaju statna imena tako rčdko, da skoro nije vrčdno spomčnjati. Prerčdko preskoče statna mehka perve sklanje v padih množnikovih v 2. 4. i 7. v sklanju četvertu, na primčr : Iz I. sklanje pad 2. mn. u**b, 4. us.ka, 7. usukh v IV. sklanju „ „ „ utf.a.HH, u,v,;kh, u,r,aiun. V r u š č i n č preskakivaju statna, ako izuzameš pade množnikove 3 6. i 7. (§. 113.) porčdko; namreč: Iz perve sklanje preskakiva: 1. pad mn. tverdih statnih vsegda v pad 4. mn. na bi: pa6w, mesto uz. pačbi ; 1. pad mn. preskoči samo v slšdečih statnih v sklanju drugu: 6epen>, 6 okb, Benept, ropoči, ropoma, >Kepnom>, Ko.iOK-.rb, ,iyrb, .ikci. nOBapi, norpedb, nonorb, pyKaBb, CTOpoatb, TeTepeBb, TOpM83b, iue- jem> i imaju a: čepera, 6 oku . . . mčsto: uz. depcri, 6oni . . . 2. pad mn. mehkih na wc, m, n, ut,, n, b preskoči vsegda v sklanju četvertu i ima ett: Koneil, mčsto uz. koiiscb ; 4. pad mn. mehkih preskakiva vsegda v pad 1. mn. na u: kohh, mčsto uz. KOHte. Iz druge sklanje preskakiva: 1. pad mn. samo nčkterih statnih v sklanju pervu na bi: n axa.ro, Maxa.ru, co.nm.e, co.inubi ... i od srčdnjih odpeljana na uw,e: .uniiiiue, •imnimu • • • 2. pad mn. statnih tverdih i mehkih preskoči verlo gerdo pa i verlo rčdko v sklanju pervu: ouko omtOBb, ynn;6 yniKOBb, eo-iuo,'- oo.nmoBb . . . Iz tretje sklanje preskakiva: 2. 3. i 6. pad jednotni i 1. 4. 5. množni statnih mehkih vsegda v tverd primer i imaju; 2. bojih, 3M r hn, 3. i 6. bo-te, avikh, 1. 4. 5. mu. bojih, 3srhii mčsto uz. BOHte, 3siije, „ BO.n/i, 3»iiji, „ bo.il e, 3Mije. V serbščinč preskakivaju statna, ako izuzameš množnik, prerčdko. V pervoj i drugoj sklanji preskakiva; 115 6. pad jednotni tverdih statnih vsegda v pad 3. jednotni na y : počy, $bAy . . • mčsto uz. poči, 4i^i • • • V tretjej sklanji preskakiva: 2. 3. i 6. pad jednotni i 1. pad mn. tverdih vsegda v mehki pri¬ mčr i imaju: 2. ptiče, 3. i 6. jedn. piičii, 1. mn. ptiče mčsto uz. piči, „ piči „ piči. 5. pad jednotni mehkih statnih nčkada v tverd primčr: bo.j>o mčšto: BO.te. V č e š č i n 6 preskakivaju statna dosta porčdko. V pervoj sklanji preskakiva: 6. pad jednotni statnih životnih i skoro vsčh izhadjajučih na h. ch, k v sklanju na u : na brehu, v prachu, na podatku ; 6. pad jednotni statnih osobnih preskoči, pa verlo rčdko, v pad 3. jednotni na ovi, na primčr: poslovi; 7. pad jednotni tverdih preskakiva vsegda, pa samo v Čehah, v pri¬ mčr mehki: chlapem, mčsto uz. xnano.M. Slovaki imaju pravilno chlapom. 1. pad mn. mehkih neživotnih preskakiva v pad 4. na e — c. a : meče, koše . . . Statna na tel imaju v padž 1. mn. take e, pa ovo nije preskok, nego pokratjeno ne: učitele — c. ovvnTeAite; 3. pad mn. statnih mehkih preskakiva vsegda v tverd primčr na um: hračftm . . . mčsto uz. j rpaueni; 7. pad mn. statnih mehkih preskoči, pa verlo redko, v sklanju 4.: kontni , muzmi . . . mčsto: uz. KOHti, Mjad . . . V drugoj sklanji preskakiva: 6. pad jednotni statnih na ho, cho, ko v pad 3. jednotni: j ho jliu, ucho uchu , vi ko viku . . . 7. pad jednotni statnih tverdih preskakiva vsegda, pa samo v Čehah, v primčr mehki: dilem , mčsto uz. jtbjiom. Slovaki imaju pravilno o m; 2. pad mn mehkih statnih preskoči v sklanju 4.: poli mčsto uz. IlOJfc. Iz tretje sklanje preskakiva: 2. pad mn. statnih mehkih na le večji dčl v sklanju 4.: vitli mčsto uz. Bojb. V poljščinčje toto gerdo i ostudno preskakivanje — na žalost budi rečeno — naj običnčjše i se ješče neprestano širi. 8 * 116 Pad 3. mn. tverdih i mehkih statnih vsčh sklanj dčla poljščina na om; pri tverdih mužskih i srčdnjih je to pravilno: chlopom, (Izle¬ tom; pri mehkih mužskih i srčdnjih i pri ženskih je to pa gerdo i po- grčšno: krolom, polom, uz. Kpaatejr, no.iteM, — isto tako pogrčšno, samo ješče ostudnčje, stoji mužska koncovka o m statnim ženskim privč- šena, kako se je to počelo sklanjati samo v novčjih časih: k rybom> wolom. — Vsa slavjanščina sklanja — i sama poljščina je do konca 17. veka često pravilno sklanjala na a m: rybam, tcolam. — „In den altern denkmalern und noch bis zum schlusse des siebzehnten jahrh. tindet man haufig a m : studniam, kobylam , drogam , nogam, cluszani * .. Miklošič. Form. 468. V pervoj sklanji preskakiva: 6. pad jednotni tverdih statnih životnih v sklanju na u (ali v 3. pad jcdn.): na oslu, przy panu, po poslu . . . onda skoro vsčh kon- čečih se na g, ch, k : na brzegu, w prochu, na poczgtku . . . 7. pad jedn. tverdih statnih preskakiva vsegda v primčr mehki na e m : ch topem mčsto uz. xjanoM. 1. pad mn. mehkih neosobnih statnih preskakiva v 4. pad mu. na e ~ c. : konie, miecze; kraje . . . uz. KOHbi, Meni, k p a j i . . . 1. pad mn. tverdih preskoči gerdo pa rždko v sklanju 2. uzimajuč koncovku statnih srčdnjih na a: žywota, uda . . . ale je take pravilna koncovka navadna: iyvooty, udy . . . 2. pad mn. mehkih statnih preskoči gerdo pa rčdko v sklanju 4.: obywateli, pisarzy ... ale običnčje i pravilnčje se piše: obywateldw pisarzom . . . uz. očiBaiejteB, nicapteB . . . 7. pad mn. statnih tverdih i mehkih preskoči, pa samo nčkada, v sklanju 4.: s toozmi, s ko foni , krolmi , mgžmi . . . mčsto uz. c B03i, iii h bi, Kpa^bi, Myati . . . V drugoj sklanji preskakiva: 6. pad jednotni statnih končečih se na go, cho, ko: ucho, jablko . . . v pad 3. jedn. uchu, jablku . . . 7. pad jedn. tverdih statnih preskakiva vsegda v primčr mehki: dzielem uz. ai-rtOM; 2. pad mn. nčkterih jednosložnih preskoči verlo ostudno v sklanju 1. dno dnow, tto tlom . . . skoro vsčh na tole: bezpramie bezprawidw, przystowie prigstoioidto . . . solnce so Inčo m, z jej licovo ... O tom 117 piše Čelakovski na stranč 136 „Anobrž i v S. padu jednotnika dovoluji si množi mužskeho skloiiovani orni. uživati; jimienioici , poludnioici, s Ione orni vedle jimieniu, poludniu a t. d., kterychžto nešvar a vlčkuv i cyrilsky i česky jazyk docela prost jest, ano take v davnich polskycli spisovateluv nic toho se nenalezfi. “ Y tretjej sklanji preskakiva: 2. pad jednotni mehkih statnih vsegda v primčr tverdi na i: woh mčsto pravilnoga c. na a uz. e: BO.ite. V štaropoljščinč se je ovi pad pravilno končival na e, pa i ješče sada se v prostorečji poljskom ne rčdko čuje; „die sprache des volkes hat das e im sg. gen. nicht selten bewahrt: granice, z-emie, pszenice Miklošič. Dobro bi bilo, da bi spisovatelji poljski naslčdovali govor ljudstva, kteri je v tom mnogo pra- vilnčji od književnoga jezika; 2. pad jedn. statnih preskoči samo porždko v sklanju pridavnih čineč; tcolej, rolej . . . mčsto uz. Bojte, po.ine . . . 2. pad mn. statnih tverdih preskoči nžkada v sklanju pervu, pri- včšujuč osobito ostudno ženskim statnim koncovku mužsku ow: gra grow, mgla mglovo, čma 6mow, rzesa rzesdtv, mucka muckovo, gruszka gruszkdvo . . . uz. j rep, merej, TeM, ptec, Myx, rpyuieK. . . Nčktera statna mogu dčlati po poljsku toti pad pravilno: miš ni a tcisien, trzemia trz-csien . . . i take nepravilno preskočivši v sklanju 4.; mi sni, tnemi. . . piši uz. vsegda pravilno: BiniHba BmeHb, upenmba upeuieflb . . . 7. pad mn preskoči nčkada pregerdo v sklanju 1.: dobrgmi uivagi, zasluzenimi nadgrodi . . . uz, /jcčpLiii yBara»ii, 3acjy*eHiMi Ha^rpa^aMi . . . Uzajemno pravilo: Sklanjaj statna imena v vsčh padih i čislih doslčdno po toj istoj sklanji i po tom istom primčrč, k kteromu statnopridnaležiglede napad 1. jednotni — brez ostudnoga preskakivanja v srčdč sklanje v pojedinih pa dih iz j e dn e s k 1 a nj e vdrugu, iz tverdoga primčra v mehek ali na opako. O castenji i pogerdjivanji statnih. imen. § 116. Vsaka dobra slovnica uči sklanjati statna imena pravilno; poljska slovnica — nčkada i češka — pak učite zraven toga take ješče, 118 kada se moraju sklanjati statna imena nepravilno i kada uprav pogržšno- Talsova kazipravila su v poljščini: 1) Pad 2. jednotni sklanje perve statnih imen bezživotnih mora dobivljati koncovku manje navadnu u vzetu iz jednotnika na oy (§. 95.) : Imaš ktvasu, miod miodu . . . Nčkteri slovničarji tverde nepodstatno, da se mora dajati koncovka pravilna a predmetom uznešenšjim, pleme- nitčjim, manje navadna koncovka u pak manje uznešenim, i manje ple¬ menitim, na primžr slovo: sziokjisz, živa riba, bi imelo v 2. padš je- dnotnom: sziokfisza ; mertva riba naprotiv, kada se prodaja za blago, bi imelo sztokfiszu. To pravilo nije istinito. Mnogo neživotnih statnih se ješče do sa- dajne dobe nije dalo pokaziti i od pravilne koncovke a odvernuti pored vsega usilovanja slovničarjev, takova su: Imena jiger, kart, plesov: icist teista, tuz luža, mazur mazut a . . . Imena penez, deneg: grosz grosza, dukat dukata , rubel rubla . . . Imena udov telesa človečjega i živinskoga i imena bolezni: volos lotosa, zqb, zgba, ogon , ogona . . . Imena nčkterih dreves, rastlin i njih delov: jaioor jawora, grzyb grzyba, ktos klasa, lise liscia . . . Imena orudja, posudja i oružja: bij alt bijaka, bgben btibna, pa- lasz palasza; kadet kotla . . . Imena oblačil i njih dčlov: kozuch nozucha, pas pasa, r$kaw rgkawa . . . Imena pokrajin, gor, rčk, mšst: Wotyn Wolynia, Dunajec Du- najca. Krakova Krakoma . . . Imena mžscov: maj maja , listopad listopada ■ • . Mnoga jina statna imena: kqt kaj,a, mlyn mlyna, ehleb chleba, <:hlew dilema . . . Yidi Miklosičevu Formenlehre str. 445. i 446. Nčktera statna su se dala do sada pokvariti samo na polo, na toliko, da se jim zraven pravilne koncovke a samo smč nčkada dati i koncovka u: dw6r, orzech, ogrod, plot , kr61, mqž . . . dmora i dmoru, orzecha i orzechu . . . 2) Pad 6. jednotni sklanje perve statnih tverdih životnih i onih, ktera se končivaju na g, oh, k, mora dobivljati koncovku manje navadnu 119 u vzetu iz jednotnika na o v (§. 95): na oslu, przy panu, na brzegu, w prochu . . . I ovo pravilo nije sovsčm istinito, jer nčkoja životna i neživotna statna imena se nisu dala ni do sada sovsčm ugnati vkoncovku u, nego se jim ona samo srnč dati zraven koncovke pravilne ie: pny chlopie i chlopu, prz-y sqsiedzie i sq,siadu, w borze i boru, w domie i domu... 3) Pad 1. množni sklanje perve mora dobivljati samo pri statnih osobnih koncovku pravilnu i: chlopi, kroli . . . Statnim neosobnim tverdim se mora dajati koncovka pogrčšna y — c. t,i, vzeta iz pada 4. množnoga primčra tverdoga: stol stolp, kol koly . . . Statnim neosobnim mehkita se mora dajati koncovka pogrčšna e — c. m vzeta iz pada 4. množnoga primčra mehkoga: miecze . . . Koncovka osobna i se ima dajati take zvčrem, pa samo ako jih hočemo počastiti, jim nčku osobnost pripisati i človečju važnost podš- liti; dalje: Koncovka pogrešna y, e — c. bi, a se mora dajati i osobam, kada hočemo malovrednomu i zločestemu človčku pogerdati, ga upodliti i zvčrem ga priravnati i prispodobiti.- To su sama kazipravila. Slovničarji imenuju dosta neumčstno i ne- prikladno koncovku pravilnu koncovkoj osobnoj, ali človečjoj, pogrššnu pak koncovkoj neosobnoj, ali zvirečjoj, „gdy myšlimy upodlič niecnotliwa osobg ludzka i do žwierzat przyrownač, dajemy jej zakoiiczenie zvvie- rz§ce.“ Grramatvka jezyka polskiego od Kopczynskiego. Vidi Miklošičevo Formenlehre na stranč 450. Pa niti ovo pomčšano pravilo Se nije doslčdno upeljalo, nego do- bivljaju ješče sada statna osobna koncovku tako imenovanu neosobnu i naopako neosobna osobnu, „die personliche form ist jedoch nicht auf personen, die sachliche nicht auf sachen beschrankt, vielmehr konnen personennamen die sachliche, thiernamen die personliche form annehmen... es ist daher dasselbe subst. nicht selten zweier formen fahig.“ Miki. Formi. 450. Vse to se može glede uzajemnoga književnoga jezika prosuditi ovako: V s a ov a pol jsk a pravila o češčenji i pogerdji- vanji statnih imen su sama kazipravila svojevoljno i nepodstatno ustanovljena. 120 Takova kazipravila su v češčinč: 1) Pad 2. jednotni sklanje perve statnik imen tverdih bezživotnih mora dobivljati koncovku manje navaduu u, vzetu iz jednotnika na oy (§. 95.): dub dubu . . . To pravilo nije istinito. Mnogo tverdih statnih neživotnik se ješče do sadajne doke nije dalo pokaziti i od pravilne koncovke a odvernuti pored vsega usilovanja slovničarjev; takova su: Imena mčst: z Rima, do Krakova . . . Imena mčscov na en: leden ledna , brezen brezna . . . i imena dni na ek: pondelek pondelka . . . Mnoga jina statna: do okleva, kus chleba, ze mlejna, do konta, plod života, kore c ovsa . . . Mnoga statna su se dala pokvariti do sada samo na polo, na to¬ liko, da se jim zraven pravilne koncovke a samo smč nčkada dati i koncovka u : dtiir, orech, ostrov, les, kus, dneh, hrlch, kozich, jazyk , potok, rok . . . dvora i dvoru, orecha i orecku . . . 2) Pad 6. jednotni sklanje perve statnih tverdih neživotnih, oso- bito nevidljivih, i skoro vsčh končečih se na h, ch, k mora dobivljati koncovku manje navadnu u, uzetu iz jednotnika na oy (§. 95.): hner hnevn, div divu, dar daru ; na breku, v prachu, na podatku . . • I ovo pravilo nije sovsčm istinito, jer mnogo neživotnih se ješče do sadajne dobe nije dalo ugnati v koncovku manje običnu u pored vsega usilovanja slovničarjev i se derže i sada ješče stalno koncovke pravilne e : Imena mčst: v Rime, v Krakove . . . Imena prazdnikov: po sv. Jane, po Jakube . . . Mnoga jina statna, koja imaju i v padč 2. jednotnom pravilno a: v oklene, o ehlebe, v kouie , po obede' . . . Mnoga statna neživotna su se dala pokvariti samo na polo, na oliko, da se jim zraven pravilne koncovke e samo smč nčkada dati i koncovka manje navadna u, taka su zvlastč končeča se na soglasnike ust- nične b. p, m: na dube i dubu, na slupe i slupu, na strome i stromu v chrame i chramu . . . 3) Pad 1. množni sklanje perve statnih imen tverdih neživotnih, mora dobivljati koncovku pogrčšnu y ~ c. m vzetu iz pada 4. množ- noga primčra tverdoga: duby, stromy . . . Naprotiv pad 1. množni 121 statnih imen mehkih neživotnih mora dobivljati koncovku pogrčšnu e ~ c a vzetu iz pada 4. množnoga primera mehkoga: meče . . . I ovo pravilo je neistinitio, jer nčkoja bezživotna statna su do naših časov poderžala pravilni i: javor javoiH, orech očesi, potok potoči , bok boči . . . Ysa ta pravila poljska i češka su same prazdne izmišljotine novčjih slovničarjev, kteri skušaju izmisliti za vsaku razliku v sklanjanji take po¬ seben pomčn, čto nije bilo niti v staroslavjanščinč, niti v staročeščinč, niti v staropoljščinč. Da su ova pravila neveljane izmišljotine, se jasno vidi uže iz njih nedoslednosti: tšrja se namreč, da se mora dajati kon- covka manje navadna u v jednotnom pade drugom statnim bezživot¬ li i m — v pade šestom pak ž i v o t n i m. Kakova nedoslednost! — Osobito čudno je poljsko pravilo: da mora spisovatelj nelčpo i pogrššno pisati, ako hoče podloga i malovrednoga človeka pogerditi. — Nepravil- noj i pogrčšnoj pisarijoj ne pogerdi spisovatelj nikoga do samoga sebe i do svojega spisa, isto tako ne počesti pravilnim pisanjem opet nikoga jinoga, nego samoga sebe i svoj spis. — Ta izmišljena pravila kvare do¬ sledno književni jezik na veliku njegovu štetu. Uže ono preskakivanje statnih v pojedinih i posamesnih padih je ostudno (§.115.), mnogo ostud- nčje pak toto pogerdjivanje statnih imen; jer v preskakivanji se pogrčšne koncovke stavljaju samo kako nčke nehvalitebne iznimke, v ovom češčenji i pogerdjivanji pak se nametavaju i vtiravaju silovito za pravilo tako, da se po ovih kazipravilih mora spisovatelj neredko siliti, da nenavadnu i pogrčšnu koncovku stavi i ondč, kdč je često pravilna koncovka obična do sih dob v govorč i v pismč; zato: Pišuč uzajemno sklanjaj statna imena perve sklanje budite osobna ali neosobna, budite životna ali bez¬ životna, p rav ilno v j ednot n o m pad č 2 na a , v 6. na n, vi. mn o ž no m na bi. 122 O zaimeni. / §. 117. Zaimena su ali stalna ali pridavna. Stataa su: av> tt>i. Sklanjata se tako: Jednotnik. 123 § 118. Razbor padov. c. i abi a«-e; ne- rčdko se izpusti abijem moa, a MeHt ocraBAtam nejiii ; jinače se stavljaju ti padi pokratjeno. Sadajna ruščina izbčgava nškako te kratke pade, čto ne bilo bi trčba, jer su obični vsčm narečjim — su bili znani i samoj staroruščine i su navadni i istomu sadajnomu govoru ruskoga ljudstva. „Pisemni ruskv jazyk štiti se jaksi tčchto krdtkycb p4duv, vyjimajic ca pri časoslovech; leč nejsou ncznamy starši ruštinč a prostonarodni mluvč. Čelakovski 228. §. 120. Zaimena pridavna su: h, ie, m ; uoii, uoie, uow; tt>, TO, Td J KbTO, VbTO . . . 124 § 121. Zaime pridavno h, i«, ra, se sklanja tako : Jednotnik. §. 122. Razbor padov. c. Pada 1. jednotni h, te, ta i 1. mn. h, ta, ia sta zastarana, mčsto iyu se stavlja uz. oh, oho, OHa ; OHi, OHa, OHe. V neprimih padih toga zaimena se stavlja mčsto početnoga j po- mehiano m 1. kada stoji zaime v početku povždi 2, po predlogi*, 3 kada se važno izgovori, tako: 125 C. OTT, Nero, KTiHeUOV, UT. Neli, Ch NHUb, KT. HHUTi. 7,A MHMII . . , 1-. OTT. HITO, 1(7) HtMy, KT> HOll, CB HII.M7,, KT> HUMI, H84b HHMI1 . . . h. 04 mera, k H>ejiy, k h>oj', c tbiim, k ibhm, 3 a ibhmii . . . č. od ne ho, k nemu, k ni, s nim, k n (m, za nimi . . . p. od niego, ku niemu , ku niej, z nim, k nim, za nimi . . . uz. 04 HBero, k HBeniy, k HBej, c hbIm, k h bi m, 3 a HbiMi . . . Jinače po jinih slovih i kada se zaime ne izgovarja važno, sc mogu po serbsku, česku i po poljsku pokratiti v padč 2. i 3. jednotnora tako, da se odmetne početno ie, mčsto serbskoga: ibct;i, ibeMy se može postaviti: ra, iwy, mžsto č. jeho, jemu — ho, mu, mžsto p. jego, jetnu -- go, mu, mžsto uz. HBero, HBejiy — ro, My. c. 4. pad jedn. mužski h je zastaran, vendar se je v vsčh naših narečjih obderžal, v ruščinč malo rčdččje, kada stoji pred zaimenom predlog, koji tčrja 4. pad i onda se h polirati na b i so mu predstavi n rž h b, na primčr : e. ONb, HaUb, ?3Hb, NJABHb, Op-BACHb . . . r. nOHB, H3HB ... S. n0H>, n048H>, HH48H, . . . č. on, nan, zah, nadeh, predeti . . . p. oh, nah, zah, nadeh, przedeh . . . UZ. OHb, H3HB, 33HB, H34eHB, npe4CHB . . . r. V padč 2. jedn. ženskom en rr c. kjia stoji n ncdobro za c. i* priličnčje bilo bi je: jeje. Pad 4. mn. životnih se dčla po rusku jcduak drugomu (§. 111.) tako i v poljščinč. s. 2. pad jedn. mužskoga i srčdnjcga spola sc konči na a: mera, vsa ostala slavjanščina ima o: jero. 6. pad jedn. spola mužskoga i srčdnjcga iBCMy je preskok v pad 3. (§. 115). V padč 7. jedn. mužskoga i srčdnjega spola: ibomo ima sama jedina serbščina i ona ne vsegda. Padi 3. 6. i 7. mn. iBima su iz množnika pomčšanoga. (§. 114.), Tako se sklanja i c. u če, kj.kg, m ne; r. nat«*, eWe, H*e, i.jenž jež — samo da se padom privčšuje »e, ž. 126 §. 123. uofl, ud*:, uora se sklanja blizo kako h, k>, m. Jednothik. Dvojnik. m. sr. ž. C. 1. 4. M O M, MOH, UOH uz. Moja, MOj', mo ji 2. 6. uoieto 3. 7. mohm, 04110, opa; čarni., caMO, caua; i nč- ktera na oh : TanoH, Kanoft, miKaKOfi; Htidii, Hinoe, Hkaos; s. OBaj, OHaj, CBaK, -o, -a; č. on, ono, ona, pogržšno: onen, onno, onna — jeden, jedno, jedna; všechen, všechno, všechna ; p. oic, owo, owa; on, ono, ona; sam, samo, sama; jeden, jedno, jedna; uz. ob, oh, Tai;, Kan, jan, mnan, ukKait, caii, ncai;, -o, -a; je4eH, je4H0, je4Ha. §. 130. Zaime k-h prinima v padž pervom privčšek to iz Kbi-oj Samo jugoslavjanščina dčla pad 2. na a: Kora; pad 6.: KO«y je preskok v pad 3. (§. 115.) Samo poljščina dčla pad 6. ki eni. Tako se sklanjate i slovč: k1h;to. iiIkto. §. 131. Zaime vb prinima v padč 1. privčšek to = vbi-o, zato jemanje pravilno s. ihto. Sklanja se kako slčdi: VsajesiHi npiiBouir, 9 130 Samo jugoslavjanščina dčla pad 2. na a: uera; pad 6. ueny je preskok v pad 3. (§. 115.) O imeni pridavnom. §. 132. Pridavna imena se dčle, kak‘o statna, na tvcrda i mehka. Sklanjaju se dvojako: po neizvčstnu i po izvčstnu. §. 133. Po neizvčstnu se sklanja pridavno, kada stoji pri nčkom statnom imeni neopredčljenom, neurčitom, točno nenaznačenom, na pri- mčr: nz. Ilo^aj neuk ('Konmifiv^t, — Kojnro4 — nejakij — ktori- kohviek) CBine.i ho:k. Po izvčstnu se sklanja pridavno, kada stoji pri nčkom statnom imeni opre dčljenom, určitom, točno naznačenom, na primčr: IIo 4 aj h culi (toti, — Taj — ten) ccbini h o žic. §. 134. Po neizvčstnu se končivaju pridavna tverda c. na b, o, a: AOBp-T., -o, -d i se sklanjaju točno tako kako statna tverda: Aor.p-h po pasi,, aobpo po A-e<\o, AOBpa po ptiea; mehka se končivaju na e, h>, ra ali na 0, ie, ra: AosA-b, -ie, -ra; bgai-h, -ic, -ra i se sklanjaju točno kako statna mehka: aobab po uoim, aoeaig po noAte, aobaiji po boam ; BGAift po KpaH, BGAiie po nocbAamie, BGAira po ?uira. V pradavnih dobah su se sklanjevala vsa pridavna na način stat- nih imen. V staroslavjanščinč je neizvčstno sklanjanje obično vsčm pri- davnim v vsčh padih, čislih i spolih: v sadajnih naših narečjih se je ale ta prekrasna i jederna razlika med sklanjoj neizvčstnoj i izvčstnoj izgu¬ bila v mnogih padih zavolju nebrižljivosti ali neznanstva spisovateljev. Padi neizvčstne sklanje, koji su pfišli iz običaja, se nadomčstjuju iz sklanje izvčstne i su slčdeči: 7. pad jednotni mužski i srčdnji, i vsi neprimi padi množni vsčh spolov. — lol — Sklanja neizvestna pridavnih. §. 135 . Jednotnik. Tverd primčr. ž. ž. 9 * 132 Dvojnik. m. sr. ž. m. sr. ž. C. 1. 4. npnrh uapeBt, pad 2. jedn. ženski na m : ott. mCApom papeBH, jinače pak v reči nevažnoj o.m, oU: uzajemno vsegda ti, i. Pad 3. i 6. jednotni ženski dčla na oii sama jedina ruščina. Pad 7. jednotni ženski na oiu se pokratjuje na otl: rpaMOToft uapeBOH; ta koncovka je znana i Slovencem i zato prevažna, jer je naj razširjenčjša izmed vsšh koncovek toga pada. Pada množna 1. 4. imata za vse spole bi: nerpoB-H; spoli bi se imeli razlikovati. Sama jedina serbščina dčla 6. pad jednotni mužski i srčdnji na y •' npaB-y, to je preskok v pad 3. jednotni. (§. 115.) §. 137. Tako se sklanjaju: 1. Prisvajajuča pridavna: c. na OB-b, obo, osa i na eB-b, eao, esa : non-OB-b, -obo, -oad, OTbV-eBT>, -6B0, -6B, eBO, eBa: non-OBT., -obo, -OBa; OTit-eBb, -eBO, eBa . . . s. na ob, obo, OBa i na eB, eBO, eBa: non-OB, -obo, -OBa; kobbu -cb, -eBO, -eBa . . . č. na šv, ovo, ova; bralr-ut, -ovo, -ova ; otc-nv, -uto, -ova ... tako i imena vlastna: David-ilv, -ovo, -ova . . . p. na ow, owo, ovca: brat-ow, -owo,-owa; ojc-ow, -owo, -owa ... tako i imena vlastna: Buteniew, Ilumiancoiva . . . uz. na ob, obo, OBa ali na eB, eBO, eBa: non-OB, -obo, -OBa; KOBau-eB, -eBO, -eBa . . . tako i vlastna imena: /lauiEyiiHbeB, PyMt8HUCB . . . 133 2. Prisvajajuča pridavna: c. na bin,, hNO, BHa: AtBHv-bN-b, -bno, -tna ; AisA-bN-b, -bNO, -bNd . . . r. na mt, hho, ima z Maiep-mra, -hho, -ima; ah^-hhl, -hho, -Hna . . . s. na hh, hho, ima : MajK-HH, -hho,-HH a; hi e h -hh, -hho, -ima . . . č. na in, ino, ina: devč-in, -ino, -ina; tet-in, -ino, -ina . . p. na in, ino, ina ali yn, yno, yna: ion An, -ino, -ina; matcz- yn, -yno, -yna . . . Tako i vlastna imena: Ka.ramzin . . . uz. na j'h, mo, ma: Atimi-in, -mo, -ma ; »e h- in, -ino, -ina . . . Tako i vlastna imena: To-diim, KapanmiH . . . 3. Vsa ostala pridavna, kada se upotrčbuju neizvčstno: c. gApaB-t, -O, -d\ HOB-'b, -O, -d : B-KA-b, -o, -d .. . r. pridavna, kada se upotrčbuju neizvčstno — čto je v bnjiževnoj ruščinč navadno skoro samo v padč 1. jednotnom i množnom: 34paB-T>, -o, -a; hob-i, -o. -a; frLi-e, -o, -a . . . Mnogo izverstnčje od knji- ževnoga jezika je v tom prostorečje rusko, ktero se dosta često služi te krasne i jederne sklanje neizvčstne v vsčh padih, kako to v predstojeeem primčrč stoji. Osobito zanimivo je Citati veliku množinu neizvčstnih pridavnih v raznih padih stoječih i v ruskom prostorečji navadnih, ktera Miklošič navodi v Formenlehre na stranama 326. i 327. kdč piše: „Die volkssprache maeht in poesie und prosa von der nominellen declin. viel ausgedebnteren gebrauch“ — als die schriftsprache: s. pridavna vsa, kada se upotrčbuju neizvčstno, čto se v serbčinč i v obče v narečjih jugoslavjanskih dosta pravilno i daleko čestčje činiva, nego v kteromkoli sadajnom jeziku slavjanskom: totob, -o, -a, m:ce4, -o, -a . . . č. V staročeščinč je bila ta sklanja neizvčstna sovsčm obična, v sa- dajnoj češčinč naprotiv su samo nčkoja pridavna sklanje neizvčstne spo¬ sobna, na primčr : zdrav, hotov, bos, jist, vesel, hoden, učasten . . . zvlaštč pričastja minula terpeča: chvalen, spasen, poručen, znam . . . i ješče ova slova, kako prisvajajuča na in, ino, ina, se sklanjaju ne¬ izvčstno samo v padu 1. i 4. jednotnom i množnom. Pad 3. jednotni mužski na n javi se s neurčitim byti ješče dosta često: žimi, veselu, smutnu, pečlivu byti, zvlastč s pričastjem minulim terpečim : chvalenu, spasenu, rečem, zahanbenu, odsouzenu, volem, postavenu byli.. ■ 134 p V sadajnom književnom jeziku_ poljskem su samo nškoja pri- davna neizvšstne sklanje sposobna i to blizo slšdeča: s drow, golom, bos, ist, mesol, godzien, pemien, podobien, peten, laskam, miadorn , šmiadom, szkodzien, močen , wdzi$czen, bezpieczen . . . zvlastš pri- častja minula terpeča: gonion, zbamion, poruczon ... j ješče tšh malo slov se sklanja, kako i pridavna na in, ino, ina, neizvšstno samo v padu 1. i 4. jednotnom i množnom. Mnogo izverstnšje od književnoga jezika poljskoga je v tom prosto- rečje poljsko, koje se služi ješče do sih dob sklanje neizvšstne čisto i pravilno — pa spisovatelji poljski se ne potrude ali ne znadu stavljati pridavna v sklaDju neizvšstnu. „Diese kiirzere form der adjective hatte ebedem ihre volle geltung; das volk spricht sie bis zur stunde rein und regelmassig, wahrend die schriftsteller sie nicbt anzmvenden im stande oder vvillens sind.“ Dr. J P. Jordans Polnisehe sprache str. 33. V podobš prislovov se je neizvšstna sklanja obderžala v vsčh naših glavnih jezikih, to se razumi, samo v onih padih, kteri su v sadajnoj slavjanščinš v podobš neizvšstnoj navadni, na primšr: r. pad 2 . 40 obiia, 40 ubicia, 40 nozma, H3T, 4 n.i<’Ka, H3i M4a4a, ct. nepBa, 3. no M’4y, no po3Hy, 6. bx 4aBHk, Bii hobI; . . . s. pad 2- 40 ema, 40 uncTa. 3. no Majy . . . č. pad 2. do čista, z- blizka, z daleka, za živa, 3. po mahi, po česku, 6. v cele . . . p. pad 1. rado, pominno, wysoko, 2 do r.zysta, z blizka , z- da¬ leka, bez mala, 3. po matu, po polsku, 6. m cale . . . uz. pad 2. 40 ciia, 40 uicia, 40 nojHa, i3 4a4ena, i3 jua4a, 3 t atiBa, 3. no ma4y, no po3Hy, no cjaBjfiHCKv, 6. b 4 aBHk, b HOBk . . . Pišuč uzajemno služi se prilšzno i marljivo sklanje neizvšstne, kdškoli se je, budi v pismš, budi v pr ost 0 - rečji, ješče obderžala. O sklanji izvestnoj pridavnih. §. 138. Sklanja izvšstna pridavnih se naredi, ako se padom sklanje neizvšstne privšse padi zaimena h, te, m, i se oboje spoji v jeden cšlek, v jedno slovo. Ta sklanja si je dosta podobna v narečjih naših; razlike izviraju samo iz toga, da pri spojevanji i slučevanji pridavnoga s zaime- nom se v različnih narečjih izpuščaju različna pismena. (Siniva se to ovako : 135 c. pad 1. jednotni: aobpt, j- h i: AOEp-hifi, aoepO -f- h> “ AOBpoie, Aospa -j- ra ~ AOEpara, 2. Aospa -J- tero izpustivši ib “ AOsparo, r. 4n6p')ro. s. podpora, 6p. izpustivši aj: dobreho , dobrego ; pad 3 c. AOBpoy + icmov — aobpomov, rs. Ao6poMy, čp. dobremu . . . Sklanja izvčstna pridavnih ima dva primčra, tverd za pridavna t.verda, mehek za pridavna mehka. Sklanja iz vestna pridavnih tverdih. §. 139. Jednotnib. Množnik. 136 Dvojnik. C. 1. 4. np< 1 R-dtd, —EH, —BH 2. 6. -OVK) 3. 7. -'blUd uz. npaB-a, -i, -i -y -iina §. 140. Razbor koncovek. V jednotniku mužskoga i srčdnjega spola je: 1. i 4. pad uz. nestegnuto: npaB-ij, -oje, stegnuto: npaB-i. -o, §. 13. r. pad 1. mužski biu ali iu : 3.Tfciii, cyxift . . . su počeli novšjši spiso- vatelji pisati ou : 3.ioi}, cyxoft . . . čto je prostorečna poseb¬ nost ruska, koja se javlja samo v pridavnih imajučih naglas na koncovki v ruščinš po rčdko, v ostalih narečjih nikada. — č. 1. pad sršdbji: prave, p. praiče je preskok v sklanju mehku. 2. pad uz. npaB-ora, 3- -oiny, 6. -om. V naj starčjših staroslavjanskih spisih se najdu pridavna s nestegnu- timi koncovkami: A6spa, ao- Gp-biHMH, koje sn uže davno zastarane; isto tako zastaran je i 2. pad npdB-aro, se javlja samo v ruščinč: npaB-aro, aleiruščinč bi mnogo bolje priličilo: npaB-ora, nego npaB-aro, jervpadč3. ne slšdi a.wy nego omj: npaB-OJiy. „Es ist ferner unzweifelhaft, dass es dem genius der russischen sprache angemessener ware zu schreiben KpaCHOro, BToporo statt der altslov. formen npacnaro, BToparo.“ Miki. Formi. 375. Za uzajemni književni jezik je pak naj prikladnžje pisati -oza, jer tako piše i izgo¬ varja serbščina i sama ruščina, ona piše sicer npaB-aro pak izgovarja serbščinč podobno: npaB-OBa. s. npaBor’, npaBOM’, npaBOMe su posebnosti serbske. č. prav-eho, -emu, -etn i p. praw-ego, -emu, -etn su koncovke iz mehke sklanje ale verlo razširjene, ako se jih dakle českopoljsld spiso- vatelji služe i pri 'tverdih pridavnih, to uzajemnomu književnomu jeziku malo smeta, jer v padč 6. je uže staroslavjanščina smčsom stavljala -cul) i -OUb: npdBDUb i npdBOUb. 6. pad uz. npsB-OM, 7. npaB-iM, V poljščinč sta se ta dva pada čudno pomčšala, mčsto da bi se ta dva pada med seboj naležito razlikovala, se razlikuje scšla neosnovano spol tako, da se naredja za mužski spol v obu padu jednako ym : do - brym mfzem i dobrym tm/zv, za spol srčdnji opet v obu padu jednako 137 e m: dobrem dziecigciem i dobrem dziecigciu — „však proti analogii; neb kdyb.y v tom dusledni bfti chtčli. musili by všecky pady mužskeho pohlavi y neb i psati: prawygo, prawymu. tanigo, tanimu a t. d. Mnohem lepe bude Lok. od Sociativu rozeznavati, jakož to ostatni na- reči čini, a jak sme to v obrazci postavili." Hanka 133. V jednotniku ženskoga spola je: 1. pad uz. nestegnuto: npaB-aja, stegnuto: npaB-a. §. 13. 2, pad uz. npaB-e. — c. ripas-nihA je zastarano, mčsto toga se po rusku krivo piše: npaB-r.ui, a opet krivo govori: npaB-oii, ta poslčdnja koncovka je preskok v pad 3. tverdoga primčra; p. praw-ej preskok v pad 3. mehkoga primčra. 3.i 6. paduz. npaB-oj. — c. prav-e je preskok v 2. pad; č. prav-ej i p. praw-ej je preskok v mebek primčr, koji se najde uže v staroslav- janščinč: ripaB-uH i npaB-oii. 4. pad uz. nestegnuto : npaB-yjy, stegnuto: npaB-y. §. 13. c. npaB-,r.w, je zastarano; r. npaB-yio ; naj običnčjša koncovka toga pada je y, koju ima serbščina vsegda, ruščina odmetnuvši fo nčkada: repaB-y; mčsto poljskoga <1 se bez toga piše v ostalih narečjih y i č. on tako nije nič jinoga, nego dolgo y: zato uz. npaB-y. 7. pad uz. npaB-oj ? — Verlo razširjena je ta koncovka 6. pada, jer se po rusku ne rčdko mčsto npaB-om piše i govori: npaB-oii, koja koncovka je i Slovencem znana. V množniku je: 1. pad uz. ako bi ga hotčl narediti nestegnuto: npae-iji, -aja, -ije; stegnuto je pak: npaB-bi, -a, -e. §. 13. Po rusku su koncovke pada 1. i 4. vse pomčšane, piše se v obu padu, to je v 1. mčsto c. ih, aa, -biia i v 4. padč mčsto c. "mm. am, -biMv krivo r . bie, un, bin i govori se take krivo v 1. i 4. padč vvsčh spolih samo bie. Spoli bi se imeli vsakako razlikovati, kako to činiva staroslavjanščina. Po českopoljsku dčla se 1. pad mužski na i — uz. bi pravilno samo onda, kada stoji pridavno pri čeških statnih životnih i prirast- kovih i pri poljskih statnih osolmih prirastkovih, naprotiv ako stoji pri¬ davno pri čeških statnih neživotnih i pri poljskih neosobnih naslč- duju spisovatelji tisto kazipravilo, da se v takovom slučaji mora dajati i pridavaim koncovka pogrešna e izposudjena iz pada 4. 138 množnoga č. zelene stromt/, ostre nože, p. nvwe domy, ostre nože uz. 3ejeHti cTpoMT)i, OCTpti Hoati, HOBbi 40 Mbi. §. 115. Neprimi padi imaju v vsčj slavjanščinž jednake koncovke ; v padč 2. i 6 . npaB-ix, v 3. -m, v 7. mi; samo s. 3. 6 . i 7. pad npaB-tma ali npaB-HM je iz pomešanoga množnika. (§, 114.) §. 141. Po tverdom primčrč se sklanjaju v obče rečeno : 1 . pridavna, koja imaju v koncovki tverd soglasnik: c. ona na tum, oie, ara: nob-mB, -oie, -ara; aobp-tuB, -oie, -ara; coyx-T,in, -Oie, -ara ; Kp-fcnK-TuB. -oie, -ara . . . r. ona na Mil, oe, na : hob-hB, -oe, -aa; 4 o 6 p-biB, -oe, -aa; tudi ona na z, x, k, ako ravno imaju po ruskom pravopisč nedobro iU, oe, aa: cyx-ii, -oe, -aa; KptnK-ifi, -oe, -aa . . . s. hob-h, -o, -a, Ao6p-H, -o, -a; cyx-n, -o, -a; KpknK-n, -o, -a . . . 6. pridavna na y, e. a: nor-f/, -e, -d ; fuh-i), -e, d: such-y , -e, -d ; krepk-ij , -e, -d .. . p. ona na y, e, a: now-y , -e, -a; dobr-y, -e, -a. Po pravici spadajn šemo i vsa pridavna tverda na gi, ki: t$gi, tgge, t$ga ; krzepki krzepke, krzepka i samo radi zamotanoga pravopisa poljskoga i radi prečestoga pomehčevanja, po kterom se i vsegda tverda soglasnika g i k pomehčujeta, se sklanjaju po poljsku po primčrč mekkom; naprotiv se v poljščini sklanjaju po tverdom primčrč nedoslždno zavolju zamotanoga pravopisa take mehka na žy, szy, czy, rzy: miež-y, -e, -n; piesz-y , -e, -a; pierwsz-y, -e, -a; owcz-y -e, -a . . . uz.: HOB-ij, -oje, -aja; 4 o 6 p-ij, -oje, -aja; cyx-ij, -oje, -aja; uptim-ij, -oje, -aja ... ali stegnuto: HOB-i, -e, -a . . . 2 . pridavna mčsto statnih ali mšsto vlastnih imen uživana: r. noAAaHHHH, cbhtbiB, MocTOBoe, ^BiMOBOe; TpvGemtoft, PaeBCKaa, IIoaopcKaa . s. cnerii, 4 yxoBHH . . 6 . poddamj, svati, spropitne, Radecky . . . p. poddamj, swigty, wrotny, pokojowa, spropitne . . . uz. noAAaiii, CBeii, AyxoBHi, Bparai, nOKojoBa, MoeroBoje, ^OMOBoje, cnponirae, Tpy 6 eixni, PajeBCKa, PaAemTOpT,lft, VeTBpijTTblft . . . r. nepBbiS, BTOpoii, uernepTMit, namili, mecToii . . . s. npBH, 4pynr, AHLJiH , geMbCTJH ali ^eMbClJlH . . . 4 h, ch, k, sk, ck : mnohy, hluchy, veliki /, češki/, nemecki/ . . . v z, š, c, št, čt : množi, hhiši, velid, cesti, nemečti . . . p. g, h , ch, k, sk, ck: tpgi, blahy, sucluj, dziki, krolewski, tureckg v dz, z, s, c, sc, cc: l§dzy, blaži, susi, dzicy, krolewscy, turecci. Rusi i Slovaki i Serbi stanu j uči v Slavoniji i Bosnč ne spremčn¬ jaju tčh pismen; Slovenci jih v nčkojih krajih mčnjaju, v nčkojih jih ne mčnjaju i opčt v jinih krajih je svobodno rnčnjati ali ne mčnjati jih. (§. 74.) Zato: Po uzajemnu se mogu z, x, k, ck v pervom padč množ¬ nom mužskoga spola v koncovki pred i mčnjati v 3, c, v,, cm — ali se mogu ne spre mčnjati; na primčr: uz. 6mt\, i\iyxi, BexiKi, 3eMCKi . . . ali 6.aa3i, r.iy ei Be.iiuj, 3eMcri . . . Ako se v staroslavjanščinč pada 3. i 6. jednotna ženska naredita po starom na nft i pad 6. jednotni mužskoga i srčdnjega spola na nun, se ovi soglasniki take v tčh padih spremčnjaju, — ako se pak narede po novčjem na on, oui>, se ne spremčnjaju. V poljščinč su počeli scčla pogrčšno iy i szy spremčnjati v z i, si- „Ano proti analogii aneb spatečnou analogii promenuji nyni i žy v zi, szy v si: chozy chozi, gorszy gor si, nasz naši, čehož však pred tim ne bivalo, aniž to ve vyslovnosti jakeho zakladu mu. “ Ilanka 134. 140 „Žy und szy verandern die Neuern lacherliclier Weise in zi und si ganz gegen alle Analogie und Aussprache." J. P. Jordan. 35. Sklanja iz vestna prida vnih mehkih. §. 143. Jednotnik. m. sr. m. sr. §• 144. Razbor koncovek. MSsto c. BeAiio, boaiia, BBAif«, BeAiia stoji ne rždko: bgaik>k;, bgaiiaia, BRAiinu* , BBAiraia . . .; v sklanju su postavljene kon- 141 covke kratše, jer su sadajnim narečjem podobnšje. — Ruska pada jednotna 1. i 4. mužskoga spola imata iti, jinače stavlja cčla sklanja pologlasnik b: pbi6-ifi, pučbe, pbibbfl . . . mžsto c. i : pt,ibih, ptiBiie, i»t>ibim . . . O vi ruski pologlasnik b ovdč samo mžša; imelo bi se pisati ali nepo- kratjeno i, uz. pi6ij-i, -e, -a, kako to dčla staroslavjanščina, ali bi se imelo i scčla izpustiti, kako to dčlaju češčina, poljščina i serbščina: č. rybi, p. ryb-i , -ie, -iego ~ uz. pi6j-i, -e, -ero ...(§. 48.) V serbščinč se pridavna imajuča v koncovki e, 6, n, m krivo je- ruju: piič.bif, KpaB.bii . . . rnčsto da bi se jotovala: pnCjii, KpaBjii . . (§. 63.) V češčinš se ta sklanja vsa ueizmčrno pokratjuje. (§. 66.) V jednotniku mužskoga i srčdnjega spola je: 1. i 4. pad uz.: pičij -i, -e; 2. -ero, 3. -ei*iy. 6. -ei«, 7. -iM. 6. pad s. Bpy-ii, -e, -a; noc-ilmm-H, -e, -a; 6oraiHj-H, -e, -a; MiMiij-ii, -e, -a . . . č. vsa pridavna izvčstna mehka i pomehčana i stupnjovana: kozi, holubi , teleci, človeči ; pesi, sveži; chgtrejši, slabejši, starši . . . p. vsa pridavna izvčstna pomehčana, končeča se na i, ie, ia: koz-i , -ie, -ia; tan-i , -ie, -ia; przedn-i, -ie, -ia ; zadn-i, -ie, -ia; posledn-i, -ie, -ia... Po pravici spadaju šemo i vsa pridavna mehka i stupnjovana: to je ona na žy, szy, czy, cy: švoieig, e, -a; piesz-y, -e, -a; pierwsz-y, -e, -a; owcz-y, -e, -a; zajgcz-y, -e, -a; chytrzejsz-y , -e, -a; ostrzejsz-y, -e, -a .. . i samo radi zamotanoga pravopisa poljskoga se sklanjaju po poljsku po tverdom primčrč. — Krivo se naprotiv sklanjaju po ovom mehkom primčrč samo radi zamotanoga pravopisa pri¬ davna tverda na gi, ki: tgg-i, -ie, -ia; slodk-i, -ie, -ia . . . koja po pravici bi imela na tverd primčr spadati. uz. vsa pridavna izvčstna mehka i pomehčana i stupnjovana: /unij-i -e, -a; K03ij-i, -e, -a; OBiij-i, -e, -a; CBfc3K-i, -e, -a; neui-i, -e, -a ; Ty4b- : , -e, -a; BO.mij-i, -e, -a ; xiTptjm-i, -e, -a; ocTpijm-i, -e, -a . . . 2. pridavno-statna na primčr č. koči, krejči, sudi ... p. podstoli. . . 3. c. TM6T1H, r. TpeT-ifi, -be, ba, s. Tpefc-H, -e, -a; č. tfet-i, p. trzec-i, -ie, -ia, uz. TpeTb-i, -e, -a; tako se sklanja i: c. vih, vue, vih ; r. 'ieil, >ibe, uba; s. maju, nuje, 'inja; č. či; p. czyj, czgje, czyja; uz. uiji, uije, uija. 143 Primetbe. §. 146. Po ovoj sklanji se sklanjaju take vsa pridavna staroslav- janska i ruska: 1. mehka imajuča v koncovki: c . x, ui, v: n-fciuiH, npoviH . . . r. w, m, i: nemik, CB-feacifi, npeinjmik . . . 2. vsa pridavna pomehčana : C. APCBNIH, np-EAbMlH, ?dAI>MlH. VOVJKAIH . . . r. ApeBHiM, nepeAHifl, 3aAwS, norji/miti, *iyadfi . . . 3. vsa pridavna stupnjovana : C. BOrdTbfillilH, CAdBN tHIlilH, BAddidftlJllH, UAdAlUlH . . . r. doraiMuiift, cnabkilmifi, CTpoataftmiii, juanmin . . . 4. take ruska pridavno-statna, naprimšr: Komornik (veliki konjuli), mimik (prosjak), ripHxo*aa (predjispa, predsoba) . . . samo to se mora pri vsžh tčh pridavnih znamenovati, da dčlaju pada 1. i 4. v jednotniku i v množniku koncovke polne i nestegnute, ovako: Jednotnik. Po rusku su koncovke pada 1. i 4. v množniku vse pomčšane piše se krivo v obu padu: cnn-ie, -in, -in i izgovarja se opet krivo v vsčh spolih ie ; spoli bi se imeli v uzajemnom književnom jeziku na vsaki sposob kako v staroslavjanščinč razlikovati. To se v ostalom samo po sebž razumi, da v staroslavjanščinč i v ruščinč soglasniki po naravS svojej vsegda mehki a;, ui, v se ne po- mehčuju jerovanim samoglasnikom, nego da jim slčde samoglasniki prosti, nejerovani, na primčr: nuiu-m, -eie, -dra, pa ne: n-uui-in, -ieie, -ram. 144 O stupnjovanji. §• 147. Pridavna džlaju druga stupnju na trojni sposob. 1. Naj običnčje se naredi druga stupnja, ako se pridavnomu mšsto koncovke perve stupnje pristavi: c. -eHuiiH, t,S mete, -tfirnara: eora r-Ti, BOr, thiu-uHluih, -aftuiete, -ufiuidra, Kp-EtrtK- b, Kp-Bn-bv- dftutiH, -ufimete, -ufimura . . . r. na e, x, k, d, cm, se ti soglasniki pomehčaju v ate, m, u, med, ut, i se pristavi onda auiuiti, atmee, attrnan: crpor-biu, CTpoas-afiiuifi, -afiuiee, -aflrnaa, BeTX-iifi, BeTiuiifiuiifi, -afiuiee, -afimau, upipK-ift, Kpinu-afiiuift, afiuiee, -afiiuaa, toact-uh, TOAm-aflmifi, -afiuiee -afiiuaa . . . č. na h, eh, k, z, s, sk, ek, se ti soglasniki pomehčaju v z, š, č, z, š št, ct i se postavi ejši ali ši : drah-i), draz-ši, tich-y, tiš-ši, hork-y, horč-ejši, otrock-y, otročt-ejši . . . p. na, g, eh, k, se ti soglasniki spremčne v z, sz, cz i se pristavi ejszy, ali szy, sze, sza : drog-i, droz-szy, eich-y, cisz-szy, such-y susz-szy, -sze, -sza . . . uz. na z, x, k, se ti soglasniki spremčne v jk, ui, a i se pristavi ibjmi, ibjiue, njuia ali a/mi, ujme, ajiua ali mi, me, uta: b.iar, o-ianiejmi. ali tuaiKabui; upliniti. Kp-bnueimi ali Kpinuajmi, Tix, rimaj mi ali Tiumii. 145 2. Mnoga pridavna čine drugu stupnju pokratjeno, da se pridav- nomu mčsto -bhiuih pristavi: C. uiih, mete, mam : ua, ma^a-uiih, -uieie, -mam, vhct-t., yhct- -uiih, -uieie, -mara . . . r. rniU, mee, maa: masa-hH, MAa/i-mift, -niee, -maa, CTap-uu, CTap-inifi, -me e, maa . . . gsl. si, še, ša: star, star-ši, -še, -ša , slab, slab-ši, -še, -ša ... č. za vse spole ši: star-ij , star-ši, slab-y, slab-ši . . . p. szy, sze, sza: star-y, star-szy, -sze, -sza, slab-y, slab-szy, -sze, -sza . . . uz. mi, me, ma: maa, JuaA-mi, -me, -ma, CTap, ciap-mi, -me, ma, caa6, Cvia6-mi, -me, -ma . . . Primetbe. Mnoga pridavna končeča se: c na bKv odmetnu ovu koncovku i prijimaju iuih, uieie, mam, Kpar-T,K'b, Kpar-unu, -uieie, -mara, Kpor-tKb, kpot-uiih, -uieie, -uiara, ibH-i.K-b, i bH-uiiH, -uieie, -mara . . . ako se k ne odmetne, se pak spremčni vy i se pristavi aftuiiH, aftmeie, afiiuara: auack-t, AaAev-aBmlH, uiHpoK-'h, lUHpOv-aliuilH . . . r. na Kili, o mi odmetnu ovu koncovku i prijimaju rniU, mee, maa: HH3-uift, HH3-mifl, mup-OEift, rnup-min, BHC-OKifi, BHC-mifl . . . ako se k ne odmetne, se pak spremčni v v i se pristavi amiitt, aitmee, aitmaa: aa.ieK-iii, Aaaeu-aftmiH, rajčou-iu, r.iy6oa-afi- miM, -aftrnee, -aftmaa . . . gsl. na ak, ek, ok odmetnu ovu koncovku i prijimaju ši, še, ša : ten-ek, ten-ši, dal-ek, dal-ši, šir-ok, šir-ši, -še, -ša . . . č. na ky, eky, oky odmetnu ovu koncovku i prijimaju ši: krat-ky, krat-ši, tež-kij, tez-ši, dal-eky, dal-ši, šir-okij, šir-ši, vys-oky, vyš-ši . . . p. na ki, eki, oki odmetnu ovu koncovku i prijimaju szy, sze, sza: glad-ki, glad-szy, dal-eki, dal-szy, wys-oki, ioys-szy, -sze -sza . . . uz. na k, en, ok odmetnu ovu koncovku i prijimaju mi, me, ma: KpaT-eK, KpaT-mi, KpoT-eK, KpOT-mi, TeH-eK, TeH-uii, -me, -ma. . Po poljsku činiva se 2. stupnja od toigsoki pogržšno: wyžszy, y3ajeiiHi upauonic. 10 146 „wozu Iacherlicherweise die grammatiker wyz erfunden haben.“ Dr. J. P. Jordan na stranč 37. Staroslavjanščina može dčlati drugu stupnju take na sposob pri¬ slovov, čto serbščina nedobro vsegda činiva, da se privčsi mčsto kon- covke perve stupnje: C. eh, -sie (■fiia) : BOrar-t, boimt-bh, -eio, (-Era), (on-e, K)N-tH -•Eie, ( -Era) . . . s. iijn, nje, nja, pokratjeno take jn, je, ja ali hh, ne, na : 6oraT- 6oraT-njn, -nje, -nja, c.iad, caa6-njn, -nje, -nja . . . Soglasniki r, x, k, 3, c v koncovki stoječi se spremčne v sc, m, i soglasniki ustnični se pomehčaju s .n : 4 par, 4 paacjn, jan, jaujn, 6p3, čpscjn, »ua4, ji.ialjit, Tyn, tj ri.bii . . . Večji dčl pridavnih na a k, en, ok odmetne ovu koncovku i pri¬ stavi s. nju ali j 11 ali n: c4a4-aK, C4ai;-ii, y3-au, yjK-jn, 4 «,i-ei;, 4n.i.-iij bhc-ok, Bnm-n . . . §. 148. Tretja stupnja pridavnih se naredi v sadajnih narečjih naj običnčje, ako se drugoj stupnji predstavi Haj; v staroslavjanščinč i v ruščinč se Han predstavlja rčdčeje, naprotiv v serbščinč, v češčinč i v poljščinč je to stalno ravilo: C. (Han) GOrdTEHlUlH, (Hdil) uha-eHiiiih . . . r. HaHČkjtfimifl, Han4y i miiii . . . s. Haj čorarajn, Haj 4 p a k j n . . . gsl. naj bogateji, naj ostrejši , naj starši . . . č. nej slabejši, nej starši, nej širši . . . р. naj ostrzejszy, naj starszy, naj dalszy . . . uz. Haj etjkjmi, Haj .leruajnr', naj CTapmi, Haj mipiui . . . Tretja stupnja se take naredi: с. ako se predstavi drugoj stupnji npE ali uce ali zajedno obč tč slovč : np-EUHAOCTHfcS eBuiIH , BCeuHAOCl HB-EHUllH , BCi-lnpECB-ET- a-eBuiIh . . . r. ako se predstavi pervoj ali drugoj stupnji npe ali. Bce: upe6o- raTbiii, npeBticoKin, Bceb.iariii, BcecBHTbin; BcenoKopHinmiii, Bce- H n ;k a H miri . . . s. ako se predstavi pervoj stupnji npe ali Bce: npedoram, npecBhT-in, npeuacTHii . . . 147 č. ako se predstavi pervoj stupnji pre ali vše: preb okati), prevelikij; p. ako se predstavi pervoj stupnji prze ali ivszech : przedrogi, prze- wysoki, wszechmocny . . . uz. ako se predstavi pervoj stupnji npe ali Bce: npefiorari, npeBicoKi, npecBk™; Bcedjari, BoecBeri, BceMory>ii, BceB^a^Hi . . . Po rusku se tretja stupnja take naredi, ako se pervoj stupnji predstavi slovo ca mi, i n: cjimijh jendii, c a man KpoTKaa, camue čk.itie ,. • Znano je, da se činiva tretja stupnja, ako se pridavnomu stoje¬ čemu v drugoj stupnji pristavi po rusku Haii ali ust BckxT>: ruščina pak nerčdko dčla tretju stupnju take nestavljajuč nijednu ovu dvu, tretju stupnju značcčih, častic, na primšr: čorarkiSuiiB, .leruaiimifl ... To nije dobro, to je nejasno ; nije dosta Haii ali H3T> eckxn samo primisliti, nego se mora pridavnomu djansko pripisati, da postane jasna tretja stupnja : Haii čorarbftmiH, hst. Bckx-b jeruaiiuiiii . §. 149. Prislovi se ne sklanjaju, pa se stupnjuju. Druga stupnja se naredi, ako se korenu prislova prida: C. T.K>: EOra i -O, EOrdT-tlC. HOB-O, NOB—616, OCTp-O, OCTp-Hie . . . r. ke: 6oraT-o, čoraT-ke, hob-o, KOB-ke, ocTp-o, 0CTp-ke . . . s. nje: 6oraT-o, 6oraT-nje, hob-o, HOB-iije, ocip-o, ocrp-nje . . . č. eji: čisli), čiste, čisteji, pekny, pekne, pekneji . . . р. iej: czysty, czysio, czyšciej, pi$kny, pigknie, pirtkniej, prawy, pramie, praiviej . . . uz. 6oraT~o, 6oraT-kjej hob-o ; HOB-kje, uicT-o, uici-kje . . . Prislovi končeči se: с. na -BKo, bKo odmetnu ovu koncovku i koreninski soglasnik se po- mehča: KptniiKO, KpknAie, i-airbOko, r a e a k>, bt>icokO, amine . . . ako se pak k ne odmetne se spremeni v v: aaakko, a.i- Aevaiiuie . . . r. na ko, oko: y3KO, y*e, 64113KO, 6 a rae, hh3ko, HH*e, umpoKO, mape, bkicoko, BLime . . . s. na ko, oko, oko: c4a/u jy, UbNIH, MbNbUlIH BAar-b, OVNIH, OYNblUlH AOBp-b, AOBp-EH i AOVVBUIIH ?-bAT., ropbUllH UbN-tie ovN-eie AOvvbuie ropie i ropbiiie 149 r. Bednimi, fio.iBHiia, BeAaaafimift, prislov: 6o4i>me p wielki, wigkszy, naj tcigkszg ma fij, mniejszy, naj mniejszy, prislov: mnej dobry, lepszy, naj lepszy „ lepiej zly, gorszy, naj gorszy „ gorzej mnogo (toiele) voi^cej; lehko, Hej. O Čisle. §. 152. 0 čislih samo kratko; najpred o čislih osnovnih; ta- kova su: c. ioahn-t,, -o, - d , r. 04hhx, oaho, 04 Ha, v važnoj besčdč; e.inrfc, e4H0, C4Ha, s. j 04« h, je4H0, je4Ha, čp. j eden. jedno, jedna, uz. je4eH, je 4 H 0 , je 4 Ha se sklanja blizo kako pridavno. §. 153. And, a«u i osa, os-t se sklanjate, to se vš, samo v dvoj¬ niku, ovako: 150 §. 154. Razbor padov. uz. 1. 4. pad spola mužskoga 4 Ba, o6a, srčdnjega i ženskoga: .-ibI;, o61>. — rp. je v sršdnjem spolš krivo dva, diva, je to preskok v koncovku množnikovu; p. dwaj za statna životna je koncovka izmišljena. r 2. 6. pad 4By, o6y. — c. abok> je zastarano, r. abvxx. s. 4Biijyx, č. dvouch, p. divnch ima množnikovo x ovdš krivo pristavljeno. „ 3. 7. pad abIimh. — 3. pad r. 4Bym>, č. dvoum, p. divam je pre¬ skok,. v množnik; 7. pad r. 4 Byna, č. dvourna, p divama je take krivo. ABoyx-b, abox-j. „neutrum probandum, uti nec abom.i.“ Dobrovski str. 510. V serbščinč se pusti 4 im, neršdko i 4 Rt, nesldanjano v vsšh padih. §. 155. 151 §. 156. Razbor padov. uz 1. 4. pad rpi, ueTipi. — c. vpne, ve-r-hipne zastarano, se najde ješče v gorotanskoj slovenščinč trije i v poljščinč : trzej, czterej mšsto : trzeje , cztereje zz rpne, ver bipne. „ 2. pad: Tpex, ueripex. — c. TpHft, verbipb zastarano, se najde samo v češčinč : tri ,, 6tyf kako lčpa starina. „ 7. pad: TpeMi, neiipMi. — r. TpeMH, ueTupiia, p. trzema, czterma su koncovke dvojnikove. Serbščina ima ovdč vse nčkako s dvojnikovimi koncovkami pomč. Ova i vsa slčdeča čisla od neT do cto su prava statna imena so- borna ženskoga spola i se sklanjaju izvorno po primčre KOcrb; v sadaj- nih narečjih pak tako rameno različno, da se slovnica uzajemna v to bludišče razlik nikako upuščati ne može: nego ovdč stoj samo, kako se sklanjaju i v besčdč skladaju pravilno, to je, po staroslavjanski, da se spisovatelji ovomu primčru približuju, kadagod jim jih narečje pripusti. Sklanjaju se ovako: c. 1. 4. nATb 2. 3. 6. oath 7. nATii* uz. nei neii neTijyi Namčsto čisel neT, rnecT, ce,-u>M, oct.m . . . stavljaju Serbi radi čisla: neTOpima, uiecTopnna, ce^Mopiina, ocMopuna ... čto je sečla jedno isto, jer su jedna i druga čisla statna imena ženskoga spola i se v povčdih skladaju po onih istih pravilih, jedina razlika obstoji samo v tom, da se perva ovih čisel sklanjaju Jpo primčrč koct i druga po primčrč BOjba. Uzajemno pišuči Slovenec bi ova čisla v povčdih blizo ovako skla¬ dal, kako slčdi: 152 Pad 1. Ta neT (— neTopnua) KHbir je 4 para. * 2. Ilima Te neri (zz neTopine) KHbir je Benina. * 3. Toj neTi (zz nempini) KHbir ce He MO»e nniroBRpbar. „ 4. Ty neT (=: neTopinj') KHbir ceM 4 paro Kyni.i. Razlika čisel od msahm i, NaAec.ATb do AeBATb Ha abcats v sa- dajnih naših narečjih izvira jedino iz toga. da se slovo Ha a e c a- n, v njih različno pokratjuje. §. 159. Čisla složena hez slova Na: 153 C. lUeCTbAGCATb, r. mecTMecHTB, s. niecT 4 eceT, č. šedesdt, p. szesčdztesiqt, uz. mecT^eceT ceAUbAecATb, CCASIMRCflTB, ce48M4eceT, sedmdesat, siedmdziesigt, ce4M4eceT, OCUbAGCATb, 0CMB4eCSTb, ocaM4eceT, osindesat, okmdziesiqt, ocMAecer, AGBATbAeCATb, 4 GBHTB 40 CHTB, 4eB6T4eceT, devadesat , dziewi§cdziesiqt 4eBeT4eceT, c. r. s. č. P- uz. ero, CTO, CTO, sto, sto, CTO, TT>ICAUITd, TbM 4 , TBicaua, Miuaiomb. THCyha, MH4I10H, tiste, milion, tisiqc, milion, Ticya (a), M14i0H. Y ruščinš se piše mžsto ccamb, ocmb take ceMB, BOceMB; čisla od 11 do 19 se take pokratjuju i glase : oahhuahetb, AB-ku;>m»n, TpimaA- uaTB, 'ieTBipHa 4 n.a'n,, naTBiiaAUaTb . . . tako i desetke i glase: 4 Ba 4 - U8TB, TPH4U8TB, CdpoiCB, IIHTB/ieCHTB, IueCTB4eCHTB, CeMACCHTB, BOCOMB- ACchtb, apbhhocto V važnoj rčči — i v uzajemnom književnom jeziku, koji je jamačno važna ršč — se čisla tako pokratjeno ne pišu, nego kako gorš v primšrč stoji. Vidi Vostokov: PyccKaa rpaiamaTUKa na stranš 66. 67. V serbščinš se po lenivom izgovorč nžkada nelčpo piše: ne 4 eceT, nieceT mčsto pravilnoga neT4eceT, meCT4eceT. Mšsto Tiicyha pisati gerčko xn.B 84 a je isto tako ostudno, kako gorotanskoslovensko taužent i lužickoserbsko tawsent. Cto je statno ime srednjega spola i se sklanja po primčre : caobo. c. txicauit 4, r. TBicana, s. rncyba je statno spola ženskoga, č. tiste p. tisiqc mužskoga. §. 160 . čisla redovna su pridavna i se take sklanjaju kako pri' davna po tverdom primerž, samo rper-m, -ne, -na po mehkom. 154 Čisla redovna od 11 do 19 su ona ista, koja od nepBi do ABBeri i se isto tako i sklanjaju, samo da se vsakomu pristavlja po staroslav- jansku i po rusku nespremžnjivo : na AecATb, r. na 40ca tl ; po serbsku, česku, poljsku i ne rčdko i po rusku se ova čisla sjedine v jedno jedino slovo i onda se na konci stoječi dčl slova sklanja: 4eceT-i o, -a. 11. C. npbB»'blfl, -Oie, -ara «a abcati., 12. B-bTOp-mfi, -oie, -ara na ABCATb . . . r. nepB-ufi, -oc, -na Ha4ecaTb Biop-uii, -oe, -aa Ha- ali 04 iiiih;)4U8t-mii, -oe, aa, s. je4aHaecT-H, -o, -a, č. jedenact-y , -e, - a, p. jedenast-y , -e, -a, Desetke se odvozuju scčla pravilno: C. 20. ABaASCATT.lfi, 30. TpHAeCATT)TH, r. 4B84ecaTuM, TpH4ecamfi, s. 4Ba4ecera, Tpii4eceTn, 4ecaTb . . . ABiHaAUaT-idft, -oe, -aa. ABaHaecT-H. -o, -a . . . dvanact-y, -e, -d . . . dwunast-y, -e, -a . . . 40. VBT1.IpHAeCAT-T.lB, -Oie -ara . . . MeTMpc4eiaT-uii, -oe, -aa . . . qeip4eceT-H, -o, -a . . . čtyridcdt-y, -e, -d, czterdziest-g, -e, -a.. Meripi4eceT-i, -o,-a.. č. dvadcaty, tridcdti/, p. dwudziesty, trzydziesty, uz. ABaaeceii, TpiAeceii, §. 161. Čisla redovna višja, segajuča v stotine i tisuče se mogu skladati dvojverstno, — ali tako da se stave za vsa slova čisliteljna čisla redovna, kako se može činiti v staroslavjanščinč, češčinč i poljščinč: C. VACTb T-bicAUirara ABOiocTara uieorbABCATara . . . č. leta tisiciho osmisteko tfidcateho šesteho . . . p. roku tysiqcznego pi^csetnego ošmdziesigtego dziewiqtego . . . ali tako da se stave vse sama nepremčna čisla osnovna i samo po- 155 slčdnje čislo da je redovno, čto je v staroslavjanščinč i v vsčh sadajnih jezikih navadno, zato scčla uzajemno, vseslavjansko i sovsem jednoduho : C. BTb AtTt UieCTb TTjlCALUTb i pH CTd CfAUbAGCATb OCMOMb j r. TpiuecHTiMfeTHaH Botiiia HanaAacb bt, racana mecTbCorb 0CMbHa4- HaTOMT> ro4y; s. r 04 HHa ™cyh ocaM cto mecT^eceia i 4pyra; č. rok tiste osm set tridcdty šesty; p. tysiqc pigčset o srt i d z i e s i ri, t e g o dziewiqtego roku; uz. ate Ticyha occm ceT inecTaeceT 4pyrora. §.162 V zlomkih se izrazi čislitelj vsegda čisli osnovnimi, imeno. vatelj se pak može izraziti dvuverstno: Ali se izrazi čisli redovnimi, kdč se obično pristavlja v serbščinč slovo CTpHHa ali 4110 ( 4 'fc.i), v poljščinč: czgšč; na primčr: r. % Ani TpeTbnrb, 7 / J0 ceMb /iecaTbixb . . . s. % ueTupn ocMe cipaHe, 5 / s neT mecTnx cipaHax . . . p. 2 / 3 dicie trzecie, 5 / 8 pigč ošmigeh . . . Ali se izrazi statnim na ma, kako se to Ičpo i jednoduho činiva v češčinč i serbščinč: č. % nerapn ocMHHe, 5 / 6 neT mecTHHax . . . s 2 /a dve tretiny, % pet sedmin . . . uz. 7 3 aist TpeTbiuk, % neripi ocMiHe, 5 / 6 neT uiecm. . . O glagolji. §. 163. Dčli glagoljevi su: koren, prehodni slog i koncovka časo- vavna, na primčr v glagolji: c. aua-a-th, uz. 4 't.i-a-ri je a-ea koren glagoljev, d prehodni slog, th časovavna koncovka. Koren sjedinjen s prehodnim slogom a-eaa se zove penjeni glagoljevim. Nčkteri glagolji neimaju prehodnoga sloga, na pr. c. nec-rn uz. Hec-Ti, onda je koren glagoljev zajedno i penj njegov. §. 164. Glagolji se dčle: Po naravč svojej na proste i složene, na izvirne i izpeljane. Prosti su, kteri nisu sostavljeni s predlogom, na pr. c. hbcth, uz. Hecii; slo- ženi su, kteri su s predlogom sostavljeni, na pr. c. orhuecTH, uz. 04 156 HfCTi. Izvirne imenujemo glagolje, kteri imaju svoj koren v glagolji, na pr. c. c-ecth, uz. cicTi; izpeljane, kteri imaju svoj koren v jinih slovih, v statnih, pridavnih i tako dalje, na pr. c. BevepIBd I H, ntA-BIBdTH, OT-bAGTdBdTH . . . r. KunBiBaTB od KonarB, no4KanBiBaTB, no.ieTBiBaTB . . . s. noKa3HBaTH, 3anHCHBaTH, 3anHcyjew . . . č. chodivdm, priletavam . . . p. chodziivao, chodziioam, pokazywač . . . uz. ocmBaTi, irbAmaii, 044eTaBaii, n04CTiBaTi, H 04 KaiiiBaTi, 3anicmaTi, x04iBaTi, HOKasiBari . . . §. 169. Po obrazč su glagolji: 158 1. Dokončavni: a) Glagolji obraza drugoga prosti i složeni; na primžr: C. ABHrN&TH, uei'NXTH, fldANAiTH — np-BABHrNifiTH, OT'bueiH.tirH, OTIjASTM^TH . . . r. ABHHjTb, mctiijtl, aia3uyTb — nepeABimjTb, 0TMeiHyTb . . . s. AHrajra, MeTHyTH, ce 4 Hyrn — no 4 nrH}'TH, 04 MeTHyTH . . . č. letnouti, padnouti, sednouti — pfilitnouti, zapadnouti, pri- sednouti . . . p. dzwignqč, gasnqč — pomkngč, zabiegnqč . . . uz. 4BirnyTi, MOTHyii, na4Hyri, Ma3Hyri, ce4nyTi, AeTHyrl — npe4Bir- Hyii, 04 MeTHyii, 04AeTHyri, uoMeKHyri, 3a6irHyTi 3ana4H^Ti, npi- ce4nyTi . . . b) Glagolji složeni obraza pervoga, tretjega i četvertoga, ako v svo¬ jem obrazš ostanu; na primčr: C. npHHeCTH, HdnHTH - npHABTETH, nOC-BASTH — nOX8dAHTH, pa?- A"E AHTH . . . r. npHHecTH, BtinnTb — npii.ierljTb, nocugiTL — noxmunTb, pa3- 4'BAHTb . . . s. CTpecTH, nonHTii npn4bTexn, nosceAkrn — noxBaAHTH, pa3- 4b4HTH . . . <5. prinesti, vypiti — prileteti, poželeti — pochoaliti, razdeliti ■ . . p. przgnieštl, wypie — przt/leciec, zaboleti — pochwalič, rozdzielio.. ■ uz. npiHecTi, i3niTi - npiAerhTi, noceAkri, noaceAHTi, noboAkri — noxBa4iii, pa34kiiTi . . . c) Glagolji složeni obraza petoga, ako nisu prenešeni iz pervih če- tirib obrazov v obraz peti; na primčr: C. NariHCaTH, HaspaiH, noAKOnam . . . r. HanasaTb, nabpaib, n 04 KonaTb . . . s. HanncarH, HabpaTii, 38KonarH . . . č. napsati, prebrati, podkopati . . . p. napisati, zebratl, zakopati . . . uz. Hanican', Habpari, noAKonari . . . d) Glagolji složeni obraza šestoga, ako nisu izpeljani od glagoljev nego od jinih slov, na primšr: C. np-EHueNOuaTH, noAapOBdTH . . . r. naBoeBaTb, nepe3HM0BaTb . . . 159 S. H8B()jeBaTH, npe3HM0BaTH . . . č. vybojovali, prezimovati . . . p. zawojowač, przezimoroad . . . uz. npeiMeHOBaTi, noAapoBari, HaBojoBari, npeaiMOBaT. . . . Vsi ostali glagolji su nedokončavni i to: 2. Nedokončavni trajavni su: a) Glagolji 'prosti obraza pervoga, tretjega i četvertoga; na primčr: C. N6CTH, nHTH - A ET6TH, CHAUTH — JOBiiAHTH, AHAHTH . . . r. HeCTH, n«Tb — ACrkTb, CHA^Ih - XBaAHTb, 4'k'IHTb . . . s. niiTB, načni — jerini, CHAtm — xsa4HTn, 4'fe-iH th . . . č. nesti, pili — leteti , sedeti — chvaliti, deliti . . . p. niešd, pic — leciec, siedzied — chwalič, dzielič . . . uz. Hocri, niii — AOTiri, ee/itri — XBajiii, AtjiTi . . . b) Glagolji prosti obraza petoga, ako nisu preneseni iz pervih če- tirih obrazov, na primčr: C. riHCdTH, EpdTH, KOndTH . . • r. micaTb, 6pan>, KonaTb . . . s. niicaTH, 6paTH, Konam . . . č psdti, brati, kopati . . . p. pisač, brad, kopač . , . uz. nicari, 6paii, Konari . . . c) Glagolji prosti obraza šestoga, ako nisu izpeljani od glagoljev, nego od jinih slov, na primčr: C. HMGNOBdTH, AapOBdTH . . . r. BoeBaTb, 3HM0BaTb . . . S. BOjeBam, 3HM0BBTH . . . č. roj orati, zimocali . . . p. wojotvad, zimovoad . . . UZ iMCHOBaTi, 48p0BRTi, BOjeBaii, 3iM0Baii . . . 3. Nedokončavni opetovavni su: a) Glagolji obraza petoga prosti i složeni, ako su prenešeni iz pervih četirih obrazov v obraz peti na primčr: C. CSAdTH, ndAdTH, AT.TATH- nOC-BA3 l'H, NaridAdTH, llptAISTdTH r. cls^aTb, na^HTb, AeiaTb — HanaARTb, npHAeTarb . . . s. cb^aTii, na 4 Rra, jbiaTn — OAnaAani, npHAbTaTii . . . č. sedali, padati, letati — pfisedati , pHletati . . . 160 p. siadač , padat :, latač — wysiadad, odpadad . . . uz. c44aTi, n»4aTi, 4’braTi — noc®4aii, Hana4aTi, nprnlvraTi . . . b) Grlagolji obraza šestoga prosti i složeni, ako su preneseni iz niž¬ jih obrazov v obraz šesti; — nčkada su i trajavni, na primčr: C. KOynOBdTH, BUpOBdTH - nOKd?OBdTH, gdBAgOBdTH . . . r. KynOB!iTt, BkpOBaTB — noMa3-OBaTb, -yio . . . S. KJHOBaTH, BkpOBaTH n< KH30BaTH, 3BBe30BaTH . , . č. kupovati, verovati , — rozkazovati, obvarovati . . . p. kupoicad — roztciqzowač , przyst§poicad . . . uz. KynOBaTi, BkpoBaii — noKa30BaTi, 3aBe30BaTi, noMa30Bari, npicTy- noBaTi . . . 4. Nedokončavni mnogokratni su glagolji obraza pe- toga prosti i složeni na -dBdTH, -ananf,, r. -aisaTb, -hbhtl, na primer: c. nOAKOn-dBdTH, -dBam; r. iKMKan-HBaTb, -bmaio; s. noKa3-HBaTH, -HB8M; č. chotMvam, seddvdm , podkop-avati, -dvam; p. chodzho-ad. -mam, pis-ywad, -ywam; uz. n 04 Kon-aB 3 Ti, -aBaM ali no 4 Kan-iBari ; -maM, noKa3-iB3Ti, -iBaM, xo 4 biBaM, ci' 4 aBaM . . . §. 170. Oso bito jasno je pokazal Čelakovski nazorno razliku vidov na stranč 257. tako: 1. vid kako jeden bod • 2. „ „ jedna čara - 3. „ . ali-—-- 4. . (.), (.), (.), itd. ali (-), (— — — —), itd. morebiti i tako (—), (—), (—). §. 171. Ovo razdčlovanje glagoljev po obrazih i vidih je tako važno, da se ne može pravi značaj slavjanskoga glagolja veljano razumčti, ako se razlika i značenje tčh vidov dobro ne razumi. Po tšh vidih je slavjanščina mnogo bogatčja od ostalih evropejskih jezikov, ona ima blizo za vsaki glagolj jinih jezikov po dva glagolja, po tri i po četiri glagolje i to ne samo v načinš neurčitom, nego v vsčh slikah časovavnih; ona je po tčh vidih mnogo krasnčja od ostalih jezikov, ona lehko izrazi kratko i točno naj nčžnčjše razlike v značenji glagoljev samo tčm, da stavi gla¬ golj v jeden tčh vidov, čto ostali jeziki težko i to samo po opisovanji nejasno izraziti mogu, na primčr za glagolje: ci^eri, cigari, ce 4 a- BaTi ima nčmščina vse samo: sit zen. Zato se moraju vsegda marljivo 161 razlikovati glagolji dokončavni od nedokončavnih, jer se v značenji razli¬ kuj u docžla i nčkoliko take v časovanji. Naprotiv je v slavjanščinč scčla nepotrebno i izlišno razdčlovati glagolje na active, passive, personale i reciproce. O časovavnih slikah. §. 172. Sadajna slavjansčina ima slčdeče časovavne slike: Čase tri: sadajni, minuli i buduči. Čislo trojno : jednotnik, množnik i dvojnik. Osobe tri v vsakom čislč; samo v velivnom načinč se nedostava osobe perve; tretja je drugoj jednaka. Načinov pet: neurčiti, dostižni, kažuči, velivni i želivni. Pričastij pet: sadajno čineče, minulo časovavno, minulo čineče, mi¬ nulo terpeče, sadajno terpeče. Sposob dvojni: čineči i terpeči; od terpečega samo pričastje mi¬ nulo i sadajno. §. 173. Nčktere časovavne slike su v nčkterih narečjih izumerle i su navadne samo v jednom dčlč slavjanstva, takove su: 1. Način dostižni, 2. čas minuli jednoduki dokončavnih glagoljev, 3. čas minuli jednoduhi ne¬ dokončavnih glagoljev, 4. pričastje sadajno terpeče i 5. dvojnik. Način dostižni je običen v staroslavjanščinč, onda v sadajnoj književnoj češčinš i v jugoslavjanščinč, osobito pri Slovencih. Č a s m i d uli je dnoduhi glagoljev dokončavnih i ne¬ dokončavnih je bil sovsšm običen v cirilščinč, v staropoljščinč i v staročeščinč. V staročeščinč se je obderžal do početka 16. veka i živi ješče dan danes krčpko v govorč i v pismč Bolgarov i Serbov jugoslav- janskih i lužičkih. Pričastje sadajno terpeče je navadno ne samo v staro¬ slavjanščinč nego i v ruščinš po tu dobu. Dvojnik je bil navaden v cirilščinč, staročeščinč i staropoljščinč i se je ješče krčpko obderžal v govorč i pismč Slovencov i lužičkih Ser¬ bov ; ovi Serbi ga uživljaju i v časč minulom jednoduhom; take se nč- kada pojavi ješče sada v govorč priprostoga ljudstva poljskoga, kako se vidi iz narodnih pčsen. Jako je zanimivo, čto o tom piše Miki. v Formi« 490. 491: „von dem dual haben wir in den altesten (polnischen) denk- malern einige iiberreste . . . auch die spatere sprache, namentlich die y3ajeMHi npaBonjc. 11 lt>2 des volkes, kennt die dualform.“ Prispodobi §. 85. — V primerih je časovanju serbskomu pristavljen dvojnik gorotansko-slovenski. Te krasne i jederne časovavne slike spadaju vsakako v slovnicu uzajemnu, ako ravno nisu znane vsem sadajnim narečjem, su se one pak začuvale, kako izverstna vlastitost, v narečji jednom ali drugom. Kako jederno i krepko glasi v serbščine i bolgarščine jednoduki minuli čas, kako starodavno-velebno v gorotanskoj slovenščine i v lužičkoj serbščine dvojnik i kako bogato stoji v ruščine pričastje sadajno terpeče! Pravilo uzajemno glede ovih presnih, pa v sadajnoj slavjanščine ne povsuda običnih časovavnih slik glasi: Prilčžno služi se časa minulogajednoduhoga, na¬ čina dostižuoga, čisla dvojnoga i priča stj a sadajnoga terpečega, a k o s e v t v ojem n a r ečj i j ešč e najde budi v pismč budi v govor e. §. 174. Obča poznamenovanja k časovavnim slikam: 1. Čase ima slavjanščina samo tri: sadajni, minuli i buduči. Toga pravila se mora slavjanski slovničar tverdno deržati, ako želi nauku o slavjanskom glagolji sam prilično razumeti i drugim ju jasno razložiti Neznani su nam do cela polo i davno minuli časi, imperfecti, plusquamperfecti, futuri exacti i kako se ješče sicer nazivaju toti srednji časi v starčjih i novčjih jezikih. „Neznama jsou nam docela imperfecta, plusquamperfecta, futura exacta, a jak sic naz^vžno tyto prostredni časoslov časy ve starych i no- včjšich jazycich. Zasady teto slovanski grammatik pevnč se pfidržeti musi, chce-Ii sic jinak ziskati nš.ležity prehled slovanskeho časoslova a sjednati jej i jin^m “ Čelakovski na stranč 246. 2. Glagolji slavjanski imaju samo jeden jedini čas minuli kažučega načiDa; pa narediti se može ali složeno, ali jednoduho ; jednoduhi minuli čas se dalje naredi za glagolje nedokončavne jinače i za dokončavne opet jinače; pa kakokoli se naredi, je neprestano samo jeden jedini čas minuli. Složeni čas minuli je običen v cšloj sadajnoj slavjanščine i sostoji iz več slov, na primer: sbsaha-Tj, -o, -d . . . iscut, tecn, i€CTb . . . noxBd- AHA-T,, -0, -d . . . IfiCUb, K>CH, IfiCTb . . . Jednoduhi minuli čas sostoji samo iz jednoga jedinoga slova i izraste scčla iz penja glagoljeva, kako živa veja, kako živa vetev, iz živoga dre¬ vesa; jednoduhi minuli čas nije navaden v vsčh narečjih, pa je vendar 163 to izvirna, presna i krasna slika časa minuloga, ktera je v staroslavjan- ščinč skoro izklučivo vladala i samo pozdnčje malo po malu ustupovala složenomu času minulomu. Jednoduhi minuli čas naiedjaju nedokončavni glagolji jinače, pa dokončavni opet jinače, na primčr: nedokončavno: xB 4 A-Rt 4 Xb, mame, raaiuc, - 1214 x 0141 ,, -tnacre, -radxsi . . , dokončavno: noxB 4 AH-x-b, -, -xom h, -cts, -uja . . . Složeni minuli čas i jednoduhi se razlikujeta samo v podobč, v zna- čenji je scčla jedno isto, ako se piše; xb4aha-t,, -o, -4 iecub ali xb 4- Aiaa* ... O složenih slikah pozdnčje. O časovavnih slikali jednoduhih. §. 176. Naj važnčjši dvč sliki za časovanje ste: neurčiti način i s a daj ni čas, iz nju se izpeljavaju vse časovavne slike jednoduhe. §. 177. Glede časovavnih slik jednoduhih su glagolji jedno- penji i dvupenji. — Glagolji, kteri izpeljuju vse časovavne slike jedino iz neurčitoga načina, kako iz jednoga jedinoga penja, se imenuju jednopenjimi; glagolji naprotiv, kteri izpeljuju nčktere časovavne slike iz načina neurčitoga, nčktere iz časa sadajnoga, se imenuju dvupenjimi. §. 178. Neurčiti način se stvori pravilno, ako se penju gla- goljevu privčsi koncovka: th: c. xb, n h c n rinem, nuca mTe ... to je : C. riHcaTH xoais;, nHcaiH xon]euiH, nHcarH xonuJTb... Iz toga se vidi, kamo bi došli, oko bi prostorečje naslčdovali i neogra- ničenomu pokratjevanju se podali; najpred bi se spremčnilo koncovkino n po rusku v pologlasnik b, po serbsku i bolgarsku bi se odmetnula cčla 165 koncovka tu, to je, ves značaj načina neurčitoga. Ako ravno “se v nš- kterih Stranah Slavije th ali n slabo izgovarja, bi se preče imelo pravilno i nepokratjeno pisati, jerbo to tšrja slovoizpit i to bi se toliko ložeje učinilo, ker i Čehoslavjani govoreči obično izpuščaju i, pa ga preče hva¬ levredno pišu, i jerbo ste v staro doba i poljščina i ruščina neurčiti na¬ čin nepokratjeno pisavale; rusko ljudstvo ješče sada često v svojem govorš ima nepokratjeno th, kako se iz narodnih pčsni i pripovšdeh vidi, „h erhalt sich jedoch haufig in der volkssprache, wie die lieder und marchen dartun: npmcajKii py6nTE, upnKa*n en on o bbimojbhth." Miki. Formi. Neurčiti način se konči uzajemno na t i:? XBaji-Ti. §. 179. Neurčiti način slšdečih i ješče nčkojih glagoljev se ne konči na Ti: C. crpH[|iH, meipH, moi|ih, neijiH, ba-kijjh, peipH, tsijih, c-tujiH, ta-eiph . . . r . CTpHUb, atent, moub, nem., b jena, . . . Tem., cim, Tojom . . . s. CTpuhH, acehn, Mohn, nebu, Bjhn, pehn, Teku, cehH, Tjhn . . . č. strici , zeci, moči , peci, vleci , rici, teci , seči, tlouci . . . p. strzpc , žec, moc, piec, iclec, rzec, ciec, siec, tluc . . . uz. (Trpini, aceni, Moni, neni, Bjeui, peni, Teni, ceni, tj? . . . Proti vsej pravilnosti skušaju v poljščinš način neurčiti predsto- ječih glagoljev zavijati na d z, di: strzpdz, strzedz, žedz, modz . . . dalje: bošdi, pašdi, ktašdi , mšsto: bose, paše, Maše. Vsa taka neslo- voizpitna zavijanja neurčitoga načina su pogrčšna i se moraju zavreči kako neveljana i samo pravopis obtežujuča. „Všecka ostatni neslovozpytn8 vyv&dšn& zakončeni na dz a di jako neduvodna a jen pravopis obtšžu- jici zavrhnouti treba." Hanka 89. §. 180. Iz neurčitoga načina se izpeljuju: 1. način do- stižni, 2. pričastje minulo časovavno, 3. pričastje minulo čineče, 4. pri- častje minulo terpeče, 5. čas minuli jednoduhi glagoljev nedokončavnih i 6. čas minuli jednoduhi dokončavnih. §. 181. Način dostižni se naredi, ako se penju glagoljevu pristavi uz. t, na pr. c. (ihc, č. psa-t, gsl. pisa-t , uz. nica-T. Ruščinč i poljščinš je način dostižni neznan. §. 182. Pričastje minulo časovavno se naredi, ako se pristavi penju glagoljevu uz. j, jo, ja: c. ohcj-at,, -ao, -aj, r. nn- ca-j-B, -jo, -ja, s. nnca-o, -jo, -ja, č. psa-l, -lo, -la; p. pisa-l, -lo la ; uz. nica-j, -jo, -ja. 166 V serbščinš se stavlja neslovoizpitno o: nacao . . . mčsto pismena ji : nncaj (§. 73.) Po staroslavjansku, rusku i serbsku se soglasnika : j, t, izsuvneta pred koncovku a, ao, ja: c. ru-A-b, -ao, -a, -jo, -ja; npocTfip-i, -jo, -ja; Mep-i, -jo, -ja; č. pribeh, spad, vrh, rek , sed, ved, -lo, -la ; bolje ale se piše slovoizpitno i ne- pokratjeno, (§. 13.) uz. rpečj, -o, -a, Be3J, -o, -a, npocTepj, -o, -a; Mepj, -o, -a, npifitrj, -o, -a. . . . §. 183. Pričaš t je minulo čineče se naredi po neizvčstnu takole: Ako se penj glagoljev konči na samoglasnik se mu privšsi: Ako se penj glagoljev konči na soglasnik, se mu privšsi: V staroslavjanščinš se pričastje minulo čineče sklanja po neizvčstnu v vsčh spolih, padili i čislih pravilno kako neizvčstna imena pridavna (gledaj Miki. Formenl. na Stranah 30. 37. 43.); v sadajnih narečjih slav- janskih je neizvčstno sklanjanje toga pričastja zastarano i samo pervi pad običen. Izvšstno sklanjanje toga pričastja je pak v cšloj slavjanščinš na¬ vadno i se sklanja scšla pravilno, kako izvšstna pridavna imena mehka, na primčr: uz. niča- BJii, -Bine, -Brna, -Bmera -eny . . . §. 143. 167 Segla pogrgšno se po poljsku stavlja pred szy ješče i znak pri- gastja minuloga časovavnoga l: pogrzeblszt/, przywiddlszy, mšsto: po- grzebszy, przywiddszy ... §. 184. Pričaš tj e minulo ter peč e se naredi, ako se pri. všsi penju glagoljevu končečemu se na samoglasnik h, na soglasnik eH : C. NT.: nHCJ-HT), -HO, -Na . . . r. ht>: uiica-Hb, -ho, -Ha . . . s. h: nncaH, -ho, -Ha . . . č. n: psa-n, -no, -na . . . р. n: pisa-n , -no, -na . . . u z. nica-H, -ho, -Ha . . . Po rusku se h neslovoizpitno podvaja: nnra-HHiH, -HHoe, -HKaa. Y staroslavjanščinš se konci to pričastje malo da ne vsegda na ht., porčdko na T-b, isto tako, v glavnih naših narečjih na h; t imaju obično samo glagolji obraza drugoga i obraza pervoga samo tisti, kterih penj izhadja na samoglasnik: r. 4 BHHyTt, 6 htt>, s. MeTHjTb, 6nri>, g. zdvih- nut, bit, p. dztoigngt, bit, uz. 4 BirHyT, 6 mt . . . §. 185. Čas minuli jednoduhi n e d o ko nča vnih glago- 1 j e v se naredi takole: a) Ako izhadja penj glagoljev na samoglasnik, se mu privšse, v obče rečeno, slšdeče koncovke: с. jedn. -ax-b, -duie, -dtue, mn. -dxoijb, -dCTe, -dxx, dv. -dXOBd, -dXOB-e, 2. 3. -dCTd, dXO, -dCTt s. -ax, -ame, -arne, mn. -acMO, -acTe, -axy. uz. -ax, -ame, -ame, -aesro, -acTe, -axy. b) Ako penj izhadja na soglasnik, se mu pak privčse slšdeče koncovke: C. jedn. -tdjib, —Eduie, -bdiue, mn. -tdsou-b, —sacre, —6dx*, dv. --EdXOBd, -’BdXOB'fe, 2. 3. -BdCTd, -C it. s. -niax, -»jame, -ujame, mn. -njacno, -ujacTe, -njaxy. uz. -ijax, -ijame, -ijarne, -ljacMO, -ijacie, -ijaxy. §. 186 . Čas minuli jednoduhi dokončavnih glagoljev se naredi takole: a) Ako izhadja penj glagoljev na samoglasnik, se mu privšse slšdeče koncovke: 168 c. jedn. -xt>, mn. -zou-b, »ctb, -iua dv. -XOBd, -X0B-6, 2. 3. — CTdj «CTU, s. -x, mn. -cmo, -cTe, -me. uz. -x, -cmo, -CTe, -me. b) Ako penj izhadja na soglasnik, se mu pak privčse slčdeče koncovke: c. jedn. -oxi>, -e, -e, mn. -oxOut, -ocre, -oiba, dv. -OXOBd, -0X08-6, 2. 3. — OCTd, -OCT-6. s. -ox, -e, -e, mn. ocmo, -ocTe, -ome, uz. -ox, -e, -e, -ocmo, -ocTe, -ome. Koncovka 1. osobe v množniku glagoljev dokončavnih i nedokon- čavnih je c. xou-h, pa je zastarana i jedino v lužičkoj serbščinč navadna, jngoslavjanska serbščina stavlja: cmo ; dvojnik toga jednoduhoga časa mi- nuloga je pa sovsčm izumerl, se najde jedino v serbščinč lužičkoj, zato je v uzajemnoj slovnici izostavljen. Iznimke pri pojedinih časovanjih. §. 187. S a daj ni čas se naredi, ako se penju glagoljevu pri¬ včse slčdeče koncovke: c. jedn. -«, -euiH, -btb, mn. -eu-b, -ere, -*ti> dV. -6BJ, -6B-B, -GTd, -er-6 r. -y, -emb, -en., mn. -esn., -ere, -yr%. s. -eu, -em, -e, „ -euo, -ere, -y ; dv. (-eBa, -eBe, -eia, -eTe) č. -u (i, em), • eš, e, mn. -eme, -ete, -ou; p. -g (em),-esz, -e, „ -emy,-ecie, -q. -v, -eT, „ -vt; uz. -em, ’ ” -eMO, -eie, J ' n 7 > dv. -eBa, -eBi, -eTa, erb. §. 188. Razbor koncovek. V jednotniku: Perva osoba ima dvč koncovki y i cm. Na eM se končivaju: s. Vsi glagolji, ako izuzameš dva jedina: xol}y i MOry. č. Glagolji obraza 3. 4. i 5. na primčr: urnim , chvalim, delam . . . p. Vsi glagolji — jer glagolji obraza 5. imaju očitno m, na primčr: 169 dzialam ... vsi ostali imaju m skrito v samoglasniku nosovom g, čitaj: em . . . c. Ysi glagolji pravilni imaju u, pa skrito v samoglasniku nosovom m čitaj ou. Na y naprotiv se končivaju: r. Vsi glagolji pravilni. č. Glagolji 2. obraza, na primžr: zdvihnu . . . Glagolji 1. obraza oni, kterih penj se konči na soglasnik na primčr: nes-u . . . Dalje se končivaju v češčinč na preglašeno u, to je, na i : Glagolji 1. obraza, kojih penj so konči na samoglasnik, na primčr: bi-ji . . . Glagolji 5. obraza, kojih penj se konči na soglasnik mehek alipo- mehčan, na primčr: piš-i . . . Glagolji 6. obraza, na primčr: kupu-ji . . . Koncovka na esi je povodnčja, je izvirna, pa obč koncovki osobe perve e ji i y stč v slavjanščinč verlo razširjenč i razprostranjenč zato (§. 13. 45.): Perva osobajednotnikova imauzajemnoej»tiy: niineM i niuiy . . . Druga osoba ima po uzaiemnu i po vseslavjansku em: niin-ein. c. -euiH je zastarano. Tretja osoba ima dvč verlo razširjenč koncovki; staroslavjanščina ima eTb i ruščina otx, naprotiv imaju serbščina, češčina i poljščina e, jer jim je koncovo t odpadlo, zato (§. 13.): Uzajemno ima tre tj a osoba jednotnikovaemi e: ni- rneT i nirne . . . V množniku: Perva osoba ima c. euT.(/b — o) r: eiio, s. eMO; r. esit, škoda, da se po rusku t ne izgovarja ovdč kako o; č. -eme, samo p. emy. Naj neprikladnčjša koncovka je cm, jer ju imaju mnogi glagolji v osobč 1. jednotnoj i je zato dvojsmiselna. Izvirna i naj priličnčjša i zato: Uzajemna koncovka perve osobe mn. je omo: nimeMO... Druga os ob a mn o ž n ik o va ima po uzajemnu i po vsesla vjansku <*Te: nimeTe . . . 170 Tretja osoba množnikova ima dvč verlo razširjene koncovki; sta- roslayjanščina ima Tb, ruščina n>, naprotiv je serbščinč, češčine i polj¬ ščine t odpadlo, zato (§. 13.): Uzajemno konči se tretja osoba množnikova na t: mnryr ali može ovo t take odpasti, na primer: niuiy. §. 189. Iz sadajnoga časa se izpeljuje: 1. velivni način, 2. pri- častje sadajno čineče, 3. pričastje sadajno terpeče. §. 190. Velivni način se naredi takole: Ako se konči glagoljev penj sadajnoga časa na soglasnik, se pri- včse penju sledeče koncovke: Ako se konči glagoljev penj sadajnoga časan a samoglasnik, se pri- včse penju sledeče koncovke: Osobe 2. i 3. v jednotniku imate izvirno jednaku koncovku, isto / tako osobe 2. i 3. v množniku; medjutem se 3. osoba neredko i opiše tčm, da se osobe tretjej časa sadajnoga predstavi: C. Ad : Ad B*A*Tb, Ad XBdAATb . . . r. nyer: nycTB oni ctpohtb, nycTB ohh CTpoarB . . . 171 s. neK ali Heaa: Hena nrpa, Heaa nrpajy . . . č. necht’: neckf delci, necht' delaji . . . Povodnai izvirna slika je izverstnčja od opi¬ sane. §. 191. Pričastje sadajno čin e če se naredi po ne- izvčstnu takole: Glagoljem obraza 4. i onim, kterih penj sadajnoga časa se konči na soglasnik mehek ali pomehčan se pristavi: c. a, auith : m. xBdA-A, sr. ž. -auith, mn. AIUT-6, -d, -A r. h, ma v vsčh spolih i čislih XBaj-a, -aun. s. eh n: XBaa-ehn. č. e, ic jedn. m. chvdl-e , sr. ž. -ic, mn. -ice. р. qc v vsčh spolih i čislih: chwal-qc. uz. e, eni: jedn. m. XBaa-e, sr. ž. -eni, mn. -ene. Glagoljem, kterih penj se konči na soglasnik tverd, se pristavi : с. "bi, a. uit h : jedn. m. nec-Tn, sr. ž. -xuith, mn. aiur-e, -d, r. a, ynn: v vsčh spolih i čislih aec-a, -ynn. s. yhn: Hec-yhn. č. a, ovc: jedn. m. nes-a, sr. ž. -ouc, mn. -ouce. p. q,c v vsčh spolih i čislih: nes-q.c. nz. a, yni: jedn. m. Hec-a sr. ž. -yni, mn. -yne. Glagoljem, kterih penj se konči na samoglasnik, se umetne i med koren i koncovku : i#uith, r. ionu s. jyhn, č. j ouc, p. jqc, uz. jyn. Po neizvčstnu se sklanja ovo pričastje samo v staroslavjanščinč v vsčh spolih, čislih i padih, vidi Miklosičevu Formenlehre na Stranah 30. 36. 43. V sadajnih narečjih je neizvčstna sklanja toga pričaslja za- tarana i nije od nje nič v običaji, kromč pada pervoga. Izvčstno se sklanja to pričastje v narečjih sadajnih scčla pravilno, kako imena pridavna. §. 143. §. 192. Pričastje sadajno terpeče se konči na: C. -U"b, -U0, -Ud : XBdAH—U b, -UO, -Ud . . . r. -mt>, -mo, -Ma: XBaan-M'b, -mo, -m« . . . uz. -m, -mo, -Ma: xBaji-M, -mo, -Ma . . . Izvčstno se sklanja to pričastje scčla pravilno, kako pridavna imena. 172 §. 193 Vsi glagolji pravilni (nepravilnih je v slavjanščinč samo pet ali šest) imaju v naših narečjih skoro sovsčm jednake časovavne kon- covke tako, da bi za vsako narečje skoro jedno jedino časovanje dosta bilo, ako bi bilo pri časovanji treba gledati samo na časovavne koncovke, V slavjanskom časovanji se pak mčnjaju: 1. koncovke, 2. prehodni slog, 3. način, to je sposob, po kterom se privčšuje koncovka penju glagol- jevu v časč sadajnom, i ovi sposob spremčnja različno koncovke časovavne. Časovavna koncovka se privčsi penju glagoljevu na trojni sposob 1. Ako se konci penj glagoljev na soglasnik, se koncovka penju prosto privesi: Nec-*, Mec-eiuH, Nec eTb, Nec-euT>, nec-ere, Nec-XTt . . . 2. Ako se konči penj na samoglasnik, onda se ustavi med penj i koncovku pisme j (nčkada n), da se ne dotikata dva samoglasnika: SH-j-A, GH-j-euiH, EH-j-eri,, GH-j-eui,, EH-j-ere, GH-j-siTb . . . 3. Ali pak se ta dva soglasnika stegneta v jeden, čto se činiva pri glagoljih obraza 4. vsegda po cčloj slavjanščinž, pri glagoljih obraza 5. primčra pervoga pa samo v serbščinž, češčine i poljščinč, na primčr, mčsto: XBdAH-ai, XBdAH-eUlH, XBdAH-CTb, XBdAH' 8MT,, XB, -e»rb, -eie, neKyrb. s, neu-eji, -em, -e, -omo, -eie, neKy, (neu-eBa, -eBe, -eia, -eTe,) č. peku, peč-eš , -e, -eme, -eie, pe/cou 176 p. piekg, piecz-esz, -e, -emy, -ecie, pekq uz. neKy, nen-cra, -eT, -emo, -eie, neKyT; neq-eBa, -eBt, -eia, -erb. 3. T časč minulom jednoduhom glagoljev dokončavnih: C. neKox"b, nev-e, ney-e, neKOsoub, neKOcre, neKOuiA . . . s. neKox, nen-e, nen-e, neKOCMO, neKocTe, neKOme uz. neKOx, nen-e, nen-e, neKOCMO, nenocTe, neKome. Pred e, h se mčnjaju r, x, k po staroslavjansku, po serbsku i po česku v ?, c, n, po poljsku v z, s, cz, po rusku naprotiv ostanu ta pismena nepromčnjena; to velja v velivnom načinS vse jedno, ako se samoglasnik i odmetne ali ne odmetne: C. neg-H, neg— eua>, neg—Ere; neg—EBd, —eb-b, neg— et«i, —bt-b s. neu-n. neu-HMO, nen-mo; (nen-ima, -hbo, nen-me, -me) <5. pec, pecme, pecte. p. piecz, pieczmy, pieczcie. r. neKH, neumit, nei;me. §. 74. §. 198. Ako glagoljev penj sadajnoga časa se konči na a, t, se tč dvč pismeni v načinoma neurčitom i dostižnom spremčnitč po vsej slavjanščinč v c, v ostalih slikah časovavnih se pa opet stavitč a, t : C. ndA-;fi, nac—iH mčsto ndA—m; nAer*, n^ec-TH mčsto nAer-TH r. 6oAy čoctii, nxoTy, ri.ieeTii . . . s. 6040*1 6 octh, n^eieM nAecrii . . . č. bodu bšsti, pletu plesti . . . p. bodfj boso, plotg pleše . . . uz. na4y nami, 6o4y 6 octi, n4PTy nAecri . . . Jedna velika strana slavjanstva, to je staroslavjanščina, ruščina i serbščina, odmetava a, t pred koncovku pričastja minuloga časovavnoga, druga velika strana, to je češčina, poljščina i gorotanska slovenščina, na¬ protiv zaderža tč dvč pismeni, kako to slovoizpit kaže: C. KPdAAi Kpd-At, -AO, -Ad; nA6T* OAe-AT,, -AO, -Ad . . . r. Kpa4y Kpa-4t, -40, -4:1; ri4e-Ty n.ie-4t, -40, -4a . . . s. npa4eM Kp«4. -o, -a 5 rnieTOM n4e4, -o, -a . . . naprotiv a, t se ne izpuščata: č. bodu bodi, -o, -a, pletu pleti, -o, -a . . . p. bode bodi, -o, -a; plotg plotl, -o, -a . ■ . gaL bodem bodi , -o, -a; pletem, pleti, -o, -a . . . uz. Kpa4y Kpa44, 6o4y 604 . 1 , n4exy mieT i . . . §. 68 . 177 §. 199. Glagolji, kterih penj se konči na n, b, n, radi odmetavaju v načinč neurčitom ta pismena, na primčr: c. rpecrn mčsto rpescrH, r. rpecra, p. grzešč, pravilnčje ima serbščina: rpečcra i češčina: po- hfebsti , zato uzajemno: rpeficri. V pričastji minulom časovavnom se po rusku i po česku često koncovka J odmetne, pa samo v spolč mužskom, na primčr: r. Be3TH, Be3-t, -jo, -ja; Hecra, Hec-i, -jo, -ja . . . č. spad, utek, pribeh, ale v običaji je i slika slovoizpitna: spadl, utehi, pribehl-, uzajemno se piše nepokratjeno: Be3J, -o, -a, Hecj, -o, -a, cnajj, -o, -a, yieKJ, -o, -a, npičtrj, -o, -a . . . §. 13. §. 200. Samo nččto malo je glagoljev, kterih penj sadajnoga časa se konči na p, a, i oni imaju v časovanji nšktere nepravilnosti, na primčr • C. up«, up-bA-b, upem, ali up-br-b, mpbth; ueAi«, mahat,, uauth, UAHTH . . . r. Mpy, MepB . . . meprb, MepeTb; Mejro, mojojt., mojott., mojotb... s. MpeM, Mpo . . . Mpr, Mpb™; Me.teM, Mjeo, M.ieBeH, mj4th ... č. mru, mrel, mfen, . . . mriti; melu, mlel, mlen, mliti . . . p. »trg, marl, mrzon, mart, mrzeč; melri, mlal, mlon , mleč . . . uz. Mpy, Mepj, Mpen i MepT, Mpiri; Mejby, Mjtj, MjeH i MjiT, sumi. §. 201 . 2. Primčr bhth. 178 Čas minuli jednoduhi nedokončavnih glagoljev. 179 c. r. s. Pričastje sadajno čineče. -ia -a, -rami -jyhn Pričastje sadajno terpeče. -leub -eMb — §. 202. Tako se časuju: 1. Glagolji obraza pervoga, kterih penj se konči na čist samoglasnik j, h, bi, -b, oy, pa samo onda, kada samoglasnik spada k korenu gla- goljevu, čto se mora osobito zapamčtiti. C. SHTH, nHTH, AHTH, Kp*blTH , MbITH , pTjITH , rpTTH , OKOVI H, CHOyTH . . . r. BHTL, nHTb, MHTb, KpbITb, MbITb, pbITb, rpkTb, OfiyTb . . . S. BHTH, nHTH, .IHTH, KpHTH, MHTH, piITH, rpkTH, 06 yTH . . . č. vili. piti, liti, knjti, myti, rijti, kriti, obouti, snouti . . . p. wi6, pic , lan, kryu, myč, ry6, grzai, obuc, siiuč . . . uz. BiTi, niri, .lili, Kpiii, aiiii, piTi, rpiri, o6yri, CHyri . . . 2. Glagolji obraza pervoga, kterih penj neurčitoga načina se konči na samoglasnik nosovi, penj sadajnoga časa pa na m, h. V slikali odpelja¬ nih iz sadajnoga časa se časuju po primčre: nkcs. Su blizo slčdeči: C. MlTH HM/S, žliATH /Ubil*, HATH nbM/V., TATH Tbli«, UATH MbH/K, MTH IKbN/K, g/IVATH ?dYbN;K J r. aTb, HHy, a;aib 5Kiiy, naTb nHy, MHTb mhj, ?Karb 5KHy, aanai t 3a>my; s. y3era y3MeM, atera /KsieM, nera nHeji, meni jKamesi, 3a'ierH 3anHeM; č. j iti jmu, pili pnu, Uti tnu , žiti inu, zabili zač iiu ] p. jqč imn, piqč, pne, ciq6 Ing, iq6 žtiq, zaczqč zucznr,; uz. jeTi iMy, »eri ;K«iy, neTi nHy, Teii ray, Meri MHy, »eri /Kny, 3a- neri 3amiy. §. 203. Primetbe. V pričastji minulom terpečem ima c. ghth : bh i b i bhicmt,, v sa- dajnih narečjih ima t: 6biT. Glagolji dvupenji toga časovanja odpeljuju minuli jednoduhi čas nedokončavni od penja sadajnoga časa, na primčr: C. riATH, ni,H-/ii : ni.N--r.zix b, -Tziiiie, -name, —b,ixou-i, , —Eacre, -i;axx . . . s. Kjera, KyH-eM: K>H-Hjax, -ujame, -ujame, -ujacMO, -Hjacie, -njaxy. 12 * uz. -J e i -jqc -je, -jyiii -jeM. 180 Staroslavjansko pričastje minulo čineče se odpeljuje take od penja sadajnoga časa: neti-b. Glagolj 6hth spremčnja po rusku pred samoglasniki jotovanimi h v b; 6bio, 6beuib, 6ben. . . . . v velivnom načinč spremčnja u v e: 6eft, SeiiMb, fieiiie; dalje pred samoglasniki jotovanimi se spremčnja u v o, na primčr: Mtiib, noro, MOemb, m očrt . . . Uzajemno se ne ima tako mčnjati, nego se ima pisati slovoizpitno. §. 48. 181 Pričaš tj e sadajno terpeče. §. 205. Tako se časuju glagolji obraza drugoga, na primčr: C. raCHATH, CblBHATH , KaNATH, KAHKNATH, UBTNATH, ndAN*TH, TON*1'K . . . r. BepHyTB, rHHyTb, MeTny r rb, Ma3Hyib, TOHyTb . . . s. BHKHyTH, rHHym, iUHKHyTH, MeTHyra, caxHyrji . . . č. hasnouti , hynouti, kanouti , minouti, tonouti . . . p. gasnq6, ginqd, kanqe, schnqd, sunqe . . . uz. racHyri, riHyTi, isepnjri, BiKHyri, KanHyTi, K4iKHyri, i»eTHyri, MH3- HyTi, niHyTi, na4Hyii, cexHyTi, T0Hyii, cynyTi . . . §. 206. Primetbe. Mnogi glagolji radi izsuvnu soglasnik stoječi pred prehodnim slo¬ gom ha, na primčr mčsto slovoizpitnoga pisanja: C. THCKHATH, KarlHATH, TOrlHATH, V. BH4HyTb, r4H4HJ'Tb, KIUHJTL, s. BpTHjm, KH 4 HyTH, ni6HyTH, č. kapnouti, duchnouti , p. cisknqč, kapnq6, pisknqč se piše neslovoizpitno c. thcmsith, kjnxth, tohath , r. BHHyTb, ivihhjtl, KHHyTb, s. BpHyTH, khhjth, č. kanouti , dunouti, p. cisnqč, kanqč, pisnqc. — Vzajemno pišuč derži se koliko moguče slovoizpita. §. 13. Ako se koren glagoljev konči na soglasnik, se može glagolj časo- vati ali pravilno, ali se može ha izsuvnuti v slšdečih slikah: 182 V pričastji minulom časovavnom: c abh^a^ ali ab^t, r. noraCHyAT) ali norac, č. hasnul ali kast, p. gasnql ali gasi _ po serbsku samo pravilno brez izpuščanja sloga ny: jnmTHyA } -o, -a V pričastji minulom terpečem osobito po r, x, k: c. A BHrt«,rh ali ABHJKbHT,, r. 4 BHHyrb ali ABnanm, s. 4HrHyr ali AimeH, č. tahnont ali taien . . . V časš minulom jednoduhom dokončavnom : c. ABHr-H*x-b, -h*, -ms, -ha;xoutj, -HA.cTe, -m*uia ali: ABHroxT>, ABHase, ABHase, ABHroxouT>, ABHrocre, abhi-oiiia s. 4 ar-Hyx. -ny, -Hy, -HycMO, -nycre, -yme; ali: 4 nrox, 4 H»e, 4 H»e, 4 « rocMO, 4 iirooTe, 4 nrome, Ako je v neurčitom načinš nškak soglasnik izpadel pred n*, se mora v jednoduhom minulom časč opet ustaviti, na primfir od rrayTH se mora načiniti rn6Hyrii i onda se časuje: s. rnfi-Hyx, -h y, -ny, -Hycsio, -Hycre, -Hyme, ali: norno ox,-e, -e, -ocmo, -octo, -ome po primžrč Hecni 3, O a s o v a n j e. §. 207. 183 184 §. 208. Tako se časuju glagolji obraza tretjega: 1. bteri imaju v penji sadajnoga časa take r.: c. fTH, 111 «, nieiiiH, su glagolji začinavi: EorjTtrH, ^gabn-eth, ku- ueNITH, CHAI.N-ETH, CAdBUTH, OYU-ETH . . . r. iTb, kio, ienib: čoraTtTb, roBtTb, 0404tTb, sejeHtrb, ciaptTb... s. tra, tjeM, tjeui imata samo dva glagolja: jutru, uti«; ostali glagolji, kteri bi se tu sem slišali, su spremenili penj sadajnoga časa v hm, hiu i se časuju v slikah odpeljanih iz neurčitoga na¬ čina po časovanji 3., v slikah odpeljanih od sadajnoga časa po časovanji 4: 6,rb4-tTii, -hm, ot.i-tra, -hm, JKyT-iTH, -hm . . . č. glagolji začinavi i glagolji odpeljani od pridavnih imen na eti, im: heleti, tučneti, onemeti , bujneti, ochrometi, umeti . . . su spre- mčnčli v sadajnom časč c. m«, -eibuih, -Eierb, meuij, e mit e v im, iš, i, ime, -ite, i su za- deržali izvirno e — c. -e samo v osobč 3. mn. sadajnoga časa: eji preglašeno za c. -ntfRTb: umeji; v načinč velivnom umej, umejme, umejte i v pričastji sadajnom činečem: urne j e ; р. vsi glagolji začinavi na: ieč, iejg, iejesz : kamienied, niemied, ozdromied, slabied, starzeč . . . uz. glagolji začinavi i mnogi jini na tii, tjy, tjeni : čorartii, soac- Htii, KaMeHiii, cuHtri, C-iačtri, yMiii, rOBtri, 040 .itri, utri, čt-iiri, TOjmiitri, oHtMtri, 6yjHtii, oxpOMtii, 034paBbri . . . 2. Glagolji : с, na HTH, t«, HiuH. V slikah sadajnoga časa se časuju pak po časo¬ vanji 4.: rop-ETH, BOAETH, BHC*ETH, B'bA*ETH, Bp-bTUTH, ?BbH1TH ^p-ETH, KT>ln-ETH, A1TETH . . , r. na tTb, io, Hmb: ropirb, čojtTb, BepriTb, BHctTb, 3BeHiTb, 3ptTb, KHntrb, jeTiTb . . . s. na t™, hm, Hm: roptni, 604tTH, BpTtTH, KHntTH, MertTH; č. na eti, im, iš: hofeti, viseti, vrteti, kypeti, leteti, boleti, želeti... p. na ied, im, is z: kipiec, wisieč, lecied, siedzieč, szumied . . . uz. glagolji na tri, iM, im: roptTi, 6o4tri, Bictii, 64 tii, BeprtTi, 3Be Htri. 3ptii, Kintii, AeTtTi, ce4tri, myMtTi. 3. Glagolji, kteri imaju v neurčitom načinč po mehkih soglasnikih, to je, po j, ui, v, uit (iz i|i zz šč) mčsto -e za prehodni slog j: e. bth, «, huih. V slikah sadajnoga časa se časuju po časovanji 4.: 185 B-63i4TH, AP"b;nTi . . . Primetba. Glagolji češki opetovavni, kteri imaju preglašeno eti, im, iš mčsto C. hth, m t/fi, raieuiH se časuju po česku sicer kako: imeli, urnim — pa oni upravo ne spadaju na časovanje tretje, nego na peto, takovi su: č. staveti, valeti, vyhaneti, napdjeti, -im, -iš . . . C. CTdBAraTH, Ba auth, nOraHiaTH, Nana -uth, -rawi, -taieiUH . . . uz. CTaBAbaTi, Barbari, noraHsari, HanajaTi . . . §. 48. 4. Časovanje. 186 c. r. s. č. p. uz. Čas minuli jednoduhi nedokončavnih glagoljev. 187 c. r. s. č. p. uz. Pričastje sadajno čineče. -a -h -ami -etn -e, -xc -iqc -e, -eai Pričastje sadajno terpeče. -H UT, -hmi, — — — _i M , §. 210. Tako se časuju glagolji obraza Četvertoga, na primčr: C. U-hMO/EHIH, rpUlUHTH, BAdYHTH, TJHTH - EOVAHTH, BpdTHTH - BOTHIH, IMCHTH - ASAHTH, BpaNHTH, BapHTH - AOBHTH, BA- BHTH, KOynHTH, AOUHTH . . . r. Aoacurt, CTpmniiTb, ynnTt, tjhiti, ■ - 6y4HTb, niyTHTb — pa3HTb, raciiTb — naAHTb, OpamiTb, BapiiTb — aob HTb, BačiiTb, KynHTb AOMHTb . . . S. MHOHCHTH, rpkUIHTH, BAaUHTH, AOjHTH — 6y4IITH. BpBTHTH — BO- 3HTH, raCHTH — na.IMTH, ČBitHHTH, IiapilTII - AOBHTH, BH6HTH, Ky- nHTH ; 40MHTH . . . č. množiti, hrešiti, učiti, tajili — souditi, nutiti — kaziti, ko¬ siti — valiti, viniti, kuriti — loviti, vabiti, topiti, lomiti . . . p. mnozyi, grzeszyč, wtoczyč, taič — sqdzič, mqcič — kazič, ga- sič — uvalič, ivinič, wierzyč — lovvič, ivabič, topič, lomič. . . uz. MHOHfiri, rptiuiri, BAauiri, Tajiri — 6y4iTi, BpariTi — B03iTi, ra¬ cin — Ahlin, OpaHiri, Bapin — Aimiri, Bačiri, Kyniri, Aosnri.. . §. 211. Primotbe. Slšdeči pomehčavni soglasniki a, h, p, a, t, c se pomehčavaju uz. v 4b, Hb, pb, 4b, n (u) at, HI — po vseslavjansku v pričastji minu- lom terpečem, — po staroslavjansku i rusku take v 1.' osobč jednotnoj sadajnoga časa i po staroslavjansku i serbsku take v časč minulom je- dnodubom nedokončavnom; spremčnja se pak: A V Al C. A*6-AHTH, —AK>H'b, —Atzl ... I. Iia-.flIiTI>, MGBflbj -4ro; s. na-4HTH, -.bax; č. va-liti, -len; p. wa-lič, -Ion; uz. Ab-Jim, -AbeH, -Asy, -Abax . . . H V HI, C. SpA-NHTH, -NICNb, -Ml«, -HI3dX'b . . . I. 6pa-HHTb, -Heffb, -hio; s. 6pa-HHTH, -H,eu, -H,ax ... 6 vi-niti, -nen, p. loinič, •nion; uz. čpa-Hiri, iibcH, -Hby, -Hbax . . . 188 P V pi, C. Bd-PHTH, -pien-b, -pm>, -pradXT. . . . r. BH-pHTb, -peHl, -pio; s. Ba-pHTH, -peH, -pax ... 6. ku-fiti, -fen, p. wie-rzy^^ -rzon; uz. Ba-phi, -pbCH, -pby, -pbax . . . a v jba, c.: bov-ahth, GOv-aiAeMT,, -AKeH, -acax . . . č. vo-ziti, -žen; p. wo-zic, žun; -uz. so-siri, -jkch, -*y, -®ax . . . C V ui, c. ra-CHTH, -uieHT>, -ujab, -ui 44 xt> . . . T. ra-CHTb, -meHb, -my; s. ra-cHTH, -uieH, -iuax ... 6. ha-siti, -šen; p. ga-sid, -szon; uz. ra-ciri, -meH, -my, -max . . . Slčdeči pemehčavni soglasniki b, b, n, u se pomehčavaju v zgorš imenovanih slučajih po staroslavjansku, po rusku i po serbsku s Ab, po česku i po poljsku s b (po česku se ne poznamenuje, po poljsku se stavlja e) i tako se spremšnja: B V BAI C. AO-BHTH, -BAieHT., -BAlfft, -BAUI4X'b ... V. 40-BHTb, -BACHI, -B4H), s. 40 -bhth, -B4>eH, -BA>ax . . . č. lo-viti, -ven ; p. lo- -wi6, -wion; uz. 40-Biii, -babch, -B4by, -BAbax . . . B V. SAl C. B4-BHTH, -BAleMT,, -BAI*, -B AI34X1 . .. T. BB-ČHTb, -ČAeHl., -Č4H); s. bh-čhth, -Č 4ieH, -6^ax ... č. va-biti, -ben; p wa-bič, -bion; uz. Ba-6rri, -6-iben, -6Aby, -ČAbax . . . n V n ai C. Kov-nHTH, -riAieHb, -nAi*, -nAia4xi> . . . r. Ey-nHTb -ii.ieirb, -iiaio; s. Ky-nnTH, -n.beii, -n.bax . . . č. to-piti, -pen; p. to-pič, -pion, uz. Ky-niTi, -n4beH, -n4by, -n4bax . . . U V M Al C. AO-UHTH , -MAHJH'b , -M Al*, -UAUI4X1. . • . T. 40-MHTb, -jueHb, -mak) j s. ao-mhth, -M.beu, -MA>ax . . . č. lo-miti, -men; p. lo-mic, -mion; uz. AO-Miii, -MAbeH, -MAby, -MAbax... (§. 62.) Zgorč imenovana pismena se isto tako pomehčavaju pa samo v osobč pervoj jednotnoj časa sadajnoga pri onih glagoljih obraza tretjega, kteri se v sadajnom časš časuju po časovanji četvertom. 189 dv. 1. -dXOBd, -B® 2. 3. -dCTd, -CT®. 190 c. r. s. č. p. uz. Čas sadajni. §. 213. Tako se času ju glagolji obraza petoga 1. kteri imaju v penji sadajnoga časa take a: C. dTH, dbft, dlCIllH : ?HA'dTH, -dl», -dlCIllH, HTpdTH, OHTdTH j BJAHTH CTdBAia i H, BpaijidTii . . . take oni na 'biisa rH, -biedir«, -biBdieiuH: OCHbIBdTH, L|1iAblBdTH . . . r. aTt, aro, aeuib: ra^arb, Krpan., nmaib, MOTaTb, pyraTb, BajaTb... take glagolji na hmaTb, UBaro, binaenib: CKa3biBaTb, nOMa3biBaTb.. . s. na am, hm, arn: 3H4aTii, ninarn, MOTam; Ba.bam, CTaB.baTH . . . take glagolji na imam, imaM: nOKa3HBaxH . . . č. na ati, am, aš: zadati, motati, trkati . . . take glagolji na iv ati, ivtim , iotiš : chodivati, seddvati . . . p. na ač, am, asz>: gadac, grad, dumač, skladati . . . take glagolji na ywac, ywam, ywasz: pisgmati . . . uz. na ari, ajy, ajern ali na ari, aM, am: 3i4ari, jirpari, niiari, ra- 4ari, MOTari, pyrari; BaAbari, CT8B.ibari, Bpanari . . . take glagolji 191 na mari, majy, majem ali na isaii, maM, iBain: ocmBari, u-fe-iisaii, CKa3iBaii, noMa3iBari, xo 4 iBari, nicmari . . . 2. Grlagolji na ,mi, x, eiun, kterili penj sadajnoga časa se konci na tverd soglasnik. V slikah sadajnoga časa se časuju po časovanji pervom po primčrč necm. C. 3TH, #, eiUH: BpBTH, BCp-#, -CIUH, guarn, rHdTH, *eM-*, -CUIH. . . r. ara, y, euib: 6para, 6ep-y, euib, 4 para, 4 ep-y, -euib, 3 BaTb, 30B-y, -euib . . . s. ara, eM, eni: 6para 6epe», 3Bara 30 bcm, npara, nepeii . . . č. ati, u, eš: brati ber-u, -eš, drdtider-u, -eš, zvali zvu, zveš . . . p. ač, g, iesz: brac, biorg, bierzesz, ztvae, zwg, zioiesz . . . uz. ari, y, eni: 6pari, 6ep-y, -ein, 3Bari, 30B-y, -eni . . . 3. Glagolji, kterih penj sadajnoga časa se konci na samoglasnik V slikah sadajnoga časa se časuju po časovanji pervom po primčrž: bhth ; ti glagolji se konče : C. na tiiTH, tiri, leuni : c-bmih, c-e-i#, -leuni, KAturH, bau-i#, -leuiH, AdMTH, Aa-I*, -ICUIH . . . r. na ara, ro, emb: chara, eh-io, -emb, 4aara. aa-io, -euib, Mamb Ma-io, -emb. . . s. na jam, jeM, jeiu: CHjara, eii-jeji, -jem, aajara, aa-jeM, -jem, rpa- jara, rpa-jeM, -jem . . . č. na jati, ji, ješ: lajati, kujati , vejati, zijati v neurčitom načinž se stegnu v lati, la-ji, -ješ, kali, ka-ji, -ješ, vati , ve-ji, -ješ, žiti, zi-ji, -ješ . .■ . p. na jač, jg, jesz ; dziau, dziejg, dziejesz ; Itajač, kaj g, kajesz ; lajat:, la-jg, -jesz . . . uz. na jari, jy, jem: oh-j ari, -jy, -jem, čat-jari, -jy, -jem, aa-jari, -jy» -j em • • • §. 214. Primetbe. Glagolji opetovavni na ta i h, mi#, miciuh. na primšr: ctabamth, baamth, noraNMTH, Hjn.i m-th, -ral#, -laieiuH ... se po cesku nelčpo preglašavaju v cčloin časovanji tako močno, da iz časovanja petoga za- blude v časovanje tretje, č. staveti, valeti, vyhaneli, napajeti. Časuju se preglašeno takole: shan-eti, -el, -en; -im, -iš, -i, -ime, -ite, -eji, -ej, -ejme; -ejte; —, -e/e. 192 Tako naramno ne prekrutjuje nijedno slavjansko narečje svoje gla- golje, kako uprav češčina s tčm nesrečnim preglaševanjem. (§. 48.) Pri glagoljih na drn, di*. aieiuH se dčli vse slavjanstvo v časo- vanji sadajnoga časa na dvč preveliki strani; jedna strana, to je staro- slavjanščina i ruščina časujetč po izvirno glagolje s koncovkami popol¬ nimi, naprotiv serbščina, češčina i poljščina te koncovke pokratjuju, kako se v primčrč vidi. V književnom jeziku uzajemnom se mogu svobodno stavljati koncovke popolne ali pokratjene. (§. 13.) dv. 1. -ddXOBd, -Bt 2. 3. *ddCTd, -ct-b 193 y3ajcMui npaBonic, 194 rAdrO-Ad'1'H, -Atili, -AteillH ; CT6-MdTHj -N lili, -HI«UJH J O-pdTH, -ptfl«, -pieiliH; rAO-AATH, -itiA.il«, -iKAeUlll ; KAeBe-TdTH, - 41 S, -t|ietllH; BA- ?ath, -n« ir«, -iiieutH; Ep-bi-carn, -uiiR, -ut e tu h ; B-bi-KJTH, -vs, -vbluh ; fbl-BdTH, -BAfiR, -BAteUIHJ Kd-HATH, -nAf*, -tlAICLlIH J APt -UdTH, -UAttt, -UAteiUH . . . r. o-paTb, -pio, -penil«; rAO-AaTB, -jKy, -atemt, Ka-3aTB, -aty, -acemt; n-ia-KaTB, - jsa,jsouci b(tdqc ? Pričastje buduče. e,t,a* un- ii 6y4ymn 6y4yhn buda, budouci — 6y4yiii Želivni način časa sadajnoga. 199 dv. 1 . g'mxob -a, -b (6hcb -a, -e 6icBa, 6icBt 2 . 3 . B-bicT -a, -d 6hct -a, -e) 6icia, 6icrfc Želivni način časa minuloga. c. jedn. gbixb, b bi, B-bi gbia-b, -o, -a mn. bbixOub, B-bicre, bbiiiia gb1a-h, -a, -bi dv. G-bIX0B-a, —6, GBICT-a, —6 EBlA-a, — B. r. jedn. 6u, bu, 6u bbiJi-%, -o, -a mn. 6u, 6 h, 6u 6 bm-h. s. jedn. 6nx, 6n, 6n 6ba, -o, -a mn. 6 iicmo, 6ncTe, 6nme 6 iij-h, -a, -e dv. (6ncB-a, -e, 6iiCT-a, -e, biu-a, -e), č. jedn. bych, bys, by byl, -o, -a ran. bycliom, byste, by byl-i, -a, -y. p. jedn. bym, bys, by byl , -o, -a. mn. bysmy, b/j.šcie, by byli, byly, byly. uz. jedn. 6ix, 6i, 6i bu, -o, -a mn. 6icMO, 6icie, 6ime b'\ji-\, -a, -e dv. 6iiCB-a, 6id-a, -t 6i,i-a, -'h. čas minuli složeni kažučega načina. C. jedn. H>CMb, icch, tecrb gbia-b, -o, -a mn. igcub, tecre, caiTb gbia-h, -a, -bi dv. iecB-a, -u, lecr— a, -b BBiA-a, -b. r. jedn. a, th, oht., oho, OHa 6 hj-b, -o, -a mn. mu, bu, ohh, o Hi 6 mii. s. jedn. caM, en, je 6iu, -o, -a mn. cm o, CTe, c y biu-u, -a, -e dv. (cBa, CBe, cia, cto 611.1—a, -e.) č. jedn. sem, si (jest) byl, -o, -a mn. sme, ste ( sou ) byl-i, -a, -y. p. jedn. 1 . byl-em, -om, -am, 2 . byl-eš, -os, -aš, 3 . byl, -o, -a ( jste mn. 1. bylišmy, bylykmy, bylykmy, 2. bylikcie, bylykcie, bylykcie, 3. byli, byly, byly (sa). uz. jedn. ceM, ci, je bu, -o, -a mn. gmo, cie, cy 6i.i-i. -a, -e dv. CBa, CBi, cia, eri biu, -a, -i. 200 §. 221 . Primetbe. Pričastje minulo terpeče je navadno samo, kada je s predlogom složeno: c. AOB-bir-b, r. 4 o6htb, s. ao6iit, č. dobyt, p. dobyty , uz. 4061T, -o, -a. Y sadajnom časi se pomočljivi glagolj časuje dvojako: čilo ali pokratjeno. Čilo se časuje ovako: uz. jeceM, ječi, jecT, jeciao, jecie, cy; jecBa, jecBi, jecia, jecrb. Pokratjeno se časuje pak ovako: uz. ceni, ci, je; cmo, cie, cy; CBa, CBi, CTa, ct 4 . Pomočljivi glagolj se stavlja cil samo v početku povčdi i kada se važno izgovarja. Po česku i poljsku se rada izostavlja v časi sadajnom 3 . osoba jednotna i množ na č. jest, jsou, p. jest, sq ; po rusku se izostavlja ves sadajni čas: ecMt, ecii, ecib, ecjiu, ecie, cy , n> i misto Djega se stav- ljaju zaimena: a, th, oh%, oho, OHa; mh, bbi, ami, oh 4 . — Izverstnije je vsakako stavljati glagolj pomočljivi pravilno i ne spreminjati ga s za- imeni osobnimi. čudno se stavlja po poljsku pred osobu 1. i 2. jednotnikovu i množnikovu v sadajnom čase osoba 3 .jest, to je, mčsto: sem, si, smy, seže — se piše: jestem, jeste.š, jestešmy, jestešcie. V velivnom načini bi se koncovkino i ne imelo spreminjati na h i ’: r. 6y4B, 6y4tin., 6y4i>Te; č. bud, budme, budte, nego bi bilo priličnije pisati: 6y4i, 6y4iM0, 6y4iTe. Želivni način sadajnoga časa ima v 2 . i 3 . osobi jednotnikovoj c. kromi b-m take e-bicr-t, čto je starina, jer se ne najde nikdi v sa- dajnoj slavjanščini. — V ruščini se je ovi način tako smorščil, scver- knul i sgerčil, da ima v vsih osobah nepremino samo 6tr, koje se smatra kako nika nespreminljiva častica i se rada spaja s časticoj 4a v jedno slovo: 4a6u. — Izverstnije je vsakako časovati želivni način nezgerčeno, popolno i pravilno. §. 13 . Nikoji slovničarji skušaju v češčini i poljščini napraviti ješče niki davno minuli čas kažučega i želivnoga načina. Kažuči način sostavljaju ovako: č. byl sem byt, byl si byl, byl jest byl, byli sme byli . . . 201 p. 1 . bijt-em, -om, -am byl, -o, -a; 2. byl-e. v, -o.v, -a.š byl, -o , -a; 3. byl, - o, -a (jest) byl , -o, a; mn. 1. bylišmy bijli . . . Žclivni način sostavljaju ovako: č. bylbych byl, bylbys byl, bylby by/, bylibychom byli . . . p. bylbytn byt, bylbyk byl, bylby byl, byliby.šmy byli . . . Ale to nije nčkaki osobiti davno minuli čas, nego je obični čas minuli kažučega i želivnoga načina, samo da je v njem pričastje byl , -o, -a nepotrčbno i izlišno po dvakrat postavljeno. §. 174. §. 222. Slavjanščina ima vlastnž samo jeden jedini pomočljivi glagolj: B hiTH, b*a«, tecub, vendar stavlja serbščina verlo često mčsto b*a* sadajni čas glagolja xothth, zato stoj ovdš, kako se te glagolj časuje v sadajnom časč: C. xotuth: soip«, xoiaeuiH, xoi)ieTb; xOi|ieub, xoiaeie, sotatb; dv. xoi(jeBj, xo4ies-<;, xonieTd, xoqiei-E. r. xorhTb: xo. s. xot4th: xohy, xohem, xohe; xofceMO, xoheie, xofce; dv. (xoueBa, xoneBe, xoneTa, xonere.) č. chtiti: chci , chceš, clice; chceme, chcete, chti ( chteji ). p. chcieč: chc$, chcesz, chce ; chcemy, chcecie, chcq. uz. xoiiii: xony, xoueui, xoueT; xoneMO, xoneie, xot . . ? dv. xoieB-a, -t, xoueT-a, -k. Glagolj xoitTH se časovaje v sadajnih narečjih verlo različno kruti i terga na vse strani; za c. i|i (uit) se izgovarja i piše po rusku i gorotanskoslovensku >i, po serbsku h, po česku i poljsku c. §. 65. —■ V češčinč i poljščinč se izpušča o, v serbščinč x, nerčdko cčli pervi slog xo i se onda pokratjeno časuje ovako: ky, hem, he; heno, heTC, he. (§. 178.) — Uzajemno se piše nepokratjeno, kako to ima večja strana Slavjanov i kako kaže slovoizpit §. 13. O časovavnih slikah složenih. §. 223. Složene slike časovavne su: 1. čas minuli složeni, 2. čas buduči, 3. želivni način sadajnoga časa, 4. želivni način minuloga časa i 5. terpni smisel. §. 224. C as minuli složeni se naredi, ako se pričastju minu- Iomu časovavnomu pristavi reeub, iecn, iecTb . . . 202 c. jedn. XBdAHA-"b, -o, -d tecub, icch, iecib mn. xBdAH a-H) -d, -bi recu-b, iccre, e*Tb dv. XBdAHA-d, —6 l€CB-d, -6, l€CT-d, -15. r. jedn. h, tu, ohi, oho, OHa xb8.ih.i-t>, -o, -a, mn. mu, bu, ohh, o Hi xBa.nu-n. s. jedn. XBajH4, -o, -a caM, en, je, mn. XBa.in.i-ii, -a, -e cmo, CTe, cy; dv. (xBa.in.i-a, -e CBa, cBe, cia, A>Y>, GdhABUiH, BiKAeTb mn. XBdAHTH BdlAGUTi, GAAere, B;bAXTb dv. XBdAHTH BdlAfiBd, B/HAGB-B, BA.AeTd, B*A6T1!. r. jedn. xbh«ihti> 6y4y, 6y4euib, 6y4en>, mn. XBa4HTb 6 yAewb, 6y4eie, 6y4yTT>. č. jedn. chvaliti budu, budeš, bude, mn. chvaliti buderne, budele, budou. p. jedn. cincali 6 bede, b^dziesz, bgdzie, mn. cim ali 6 b§dziemy, bgdziecie, b§dq, dv. chicalič b/;dziewa, bgdzieta. S. jedn. XBa4nhy, XBa4iihem, xBa.mhe 203 mn XBajiiheM 0 , XBa4iiheTe, XB34iihe; ali fcy, h e m, he, heiio, Iicto, he xb3ahth. 2. Da se pomočljivi glagolj b,ra;r pristavi pričastju minulomu časovavnomu, čto se činiva v povčdih s veznici: 40 , ai;o, mu a . . . V neslavjanskih jezikih se v tom slučaji stavlja obično futurum exactum: C. jcdn. E,-RAS, B.RA 6 U 1 H, G.RAeTb XBdAHA--b, -O, -d mn. B*AeMT>, E/RAeT 6 , EiRAiRTb xbaaha-h, -d, "bi dv. BjRACBd, birabb-b, BiRAera, gsast-b xb 4 aha-, -O, -d mn. BT.1A-H, -d, -1.1 BT.lXOUT., BT.ICTB, BT.IUIA XBdAHA-H, -d, -1.1 dV. B-blA-d, -® 61»IX0B-d, —6, BT.ICT-4, —S XBdAHA-d, -B. r. jedn. ČH-i-t, -o, -a 6u XBa.iH.i-B, -o, -a mn. 6 bmii 6u XBaAUAn. s. jedn. 6 h a, -o, -a 6 hx, 6h, 6h \BaA\\A, -o, -a mn. 6 iu-m, -a, -e 6 hcmo, čncie, 6 h XBaini-H, -a, -e dv. (6iu-a, -e 6ncB-a, -e, 6iiCT-a, -e XBaiHi-a, -e.) č. jedn. byl, -o, -a bych, bys, by chvalil , -o, -a mn. byl-i, -a, -y bychom, byste, by chvalit-i, -a, -y. p. jedn. byt, -o, -a, bym, byš, by clmalil , -o, -a mn. byli, byly byšmy , byicie , by chioalili, chwalily. uz. jedn. 6i a, -o, -a 6ix, 6i, 6i XBaiii, -o, -a mn. 6ii-i, -a, -e čiciio, 6icie, 6i xBaiii-i, -a, -e dv. 6ii-a, -4 6icB-a, -4, 6icr-a, -4 xnaiii-a, -4. §. 228. Od terpečega smisla neima slavjanščina nič, kromč dvu pričastij, namreč pričastje minulo terpeče i sadajno terpeče; ovo po¬ slednje je obično samo v staroslavjanščinč i ruščinč. Vse ostale slike ter¬ pečega smisla se mogu izraziti samo opisano. Naredjaju se opisani ali složeni časi terpečega smisla tčm, da se pričastju minulomu terpečemu glagolja pristavlja pomočljivi glagolj bt.ith ali BbiBdiH v onom časč, kojega imeti želimo; bt,ith se pristavlja, ako hočemo narediti sliku do- končavnu, bt,ib4th pak, ako hočemo narediti nedokončavnu. 205 Sadajni čas terpeči dokončavnih glagoljev se narodi ovako: C. jedn. XBrfA(eH-T>, -o, -a iecub, icch, tecTb mn. xBdAi€H-Hj -a, -ti iecu'b, tecre, c»ti, dv. XBdAI€N-d, -B teCB-d, -B, iecr-d, -B. r. jedn. a, tbi, ohb, oho, OHa XBaaeH-B, -o, -a mn. mu, bh, ohh, oni XBaaeH-n s. jedn. XBa.i>en, -o, -a caM, ca, je mn. XBa.i.eH-n, -a, -e cmo, cie, cy dr. (xBa.LeH-a, -e CBa, CBe, CTa, cie.) č. jedn. chvalen, -o, -a sem, si, jest mn. chvalen-i, -a, -y sme, ste, jsou. p. jedn. chwalon, -o, -a jestem, jesteš, jest mn. clmaleni, chwalony jestešmy, jeslešcie, su. uz. jedn. XBajbeH, -o, -a ceM, ci, je mn. XBa.if,eH-i, -a, -e cmo, CTe, cy dv. XBaateH-a, -t CBa, c Bi, CTa, eri. Čas minuli terpeči: C. G'bl A -'b, -O, -d leCMb, l€CH, tCCTb XBdAI6N-'b, -0, -d itd. uz. 6ij, -o, -a ceM, ci, je XBa.ii.eH, -o, -a itd. Čas buduči: C. BiKAS, BdlAeiilH, BiKAfiTb XBdA(€N-'b, -O, -d itd. uz. 6y4eM, 6yAeiu, 6yjie XBa.iten, -o, -a itd. Terpeči smisel nedokončavnih glagoljev se naredi točno tako, kako glagoljev dokončavnih, samo da se mčsto b-bith stavlja GbiBdrn. Kako se časuje v složenih slikah časovavnih glagolj c. xBdAHin uz. XBajm (§. 224 . 225 . 226 . 227 . 228 .): tako se časuju vsi glagolji vsžh časovanj. Vostalom slavjanščina izbčgava terpeči smisel, kada- koli samo može. §. 229 . Nepravilni glagolji su: s-bmi, ba.a*, iecub (§. 220 ) xotbth (§. 222) onda ješče: C. AdTH AdUb, IdCTH WUb, BBABTH BBUb r. 43TB 43MB, tiCTb tMB s. aotii 4aM, jecTH hj en č. dati dam, jisti jim, vedeti mm p. dač dam, ješč jem, toiedziec wiem. 206 Te tri nepravilne glagolje časuj med tčm vsako narečje po svojem; slovnica uzajemna se ne može upuščati v iznimke i podrobnosti pojedinih slov, njej je uže dosta, ako može podati stručni i kratki pregled naj glavnčjšik pravil. O predlogu. §. 230. Predlogi tčrjaju ali po jednom pade ali po več padov. Take stanoviti prislovi tčrjaju stanovite pade. Slčdeči predlogi terjaju 2. pad : Nije dobro pisavati po česku i poljsku pokratjeno z mčsto iz, scčla krivo pak mčšati med seboj predloga z i s. Mnogi prislovi tčrjaju take 2. pad: C. BAH?B, ABAM, KpOUB, B b U1CTO, OKOAO, riOCpBAB, BNB, pdAH r. 6 ah3b, mu , Kpornb, bb MbcTO, oko.io, cpk/rn, Bub, pa^n s. 6jH3y, (3a4ba), KpoM, m!>cto, okoao, cpb4H, H3BaH, pa4« 5. blizko, dle, hrome, misto, okolo, uprostfed, vne . . . p. blisko, dla, krom, zamiast, okolo, poirod, zewrKj.tr z . . . uz. Č4i30, 44ba, Kpornb, BJibcTO, 0K04O, nocpbAb, BHb, pa4i C. pa?BB, ooaab, oapecTT. . . . r. yHyTpH, B03jb, oitpjTB, noe.rk. CBepxy, OKpecTB, onpiniB . . . s. nojer, nope 4 , nocjb, CBpxy, KOHen, Kpaj, K04 . . • č. vnitr, vedle, konec, kraj . . . p. ivedle, ivedlug, podim, oprocz . . . nz. BHb, yHyTpi, B03.ri;, no.ier, nope4, Begmb, BG4,iyr, 11044 }'®, OKpyr, nocjb, CBepxy, OKpecT, onpiu, KOHen, Kpaj, K 04 . . . Pad 3. tčrja predlog c. kb, r. kb, s. k, č. k, p. ku, uz. k. Slčdeča prislova tčrjata take pad 3. c. np-m.10, nporHBov, r. npamo, s. lipama, npoin, č. primo, proti, p. przecivo, uz. npa.ma, npoiiB . . . 207 Poljsko przecm tčrja 2. pad nfikada, rusko upornBy vscgda, na primžr: npoiiiBt Teuenia, npoTUBt Henpifne.M. Pad 4. tčrjaju: C. o6t>, MPeg b, npo, MHg-b, CKBOgs, np®g-b, ct> r. o6x, qpe3t, npo, hh31>, ckbo3t>, ci S. 06 , npe3, HH3, Kp03 <5. ob, skrz, pro, prež, s p. ob, tcskroš, pro, przez uz. 06 , upe3, npo, nm, Kpo3, ckb03, npta, c. Kada c. c-b, r. en, č. s znači to, čto češko as, asi (circa, unge- fahr) tčrja pad 4. na primčr: r. npnui.io ue.ioiibKi. ci (asi) 4 ec:rn>, č. dal mu s (asi) pintu vina. Prislov uhuo tčrja po staroslavjansku i po česku pad 4. — po ruskoserbskopoljsku pad 2. — uzajemno se može stavljati s padom 2. ali 4. Pad 6. tčrja c. npn, r. npn, gsl. pri, č. pri, p. przy, uz. npi. Pad 7. tčrja c. c-b (cum, mit), r. ci, s. c, co, č. s, se, p. s (krivo z, ze), uz. c. Pada 4. obično na pitanje: kamo? i 6. na pitanje: kdč? tčrjaju: Mčsto o bi se ne imelo stavljati oo po običaji ruskom i serbskom, niti bi se imelo pisati po serbsku y za b, jerbo y nččto jinoga zname- nuje i tčrja 2. pad. V staroslavjanščinč i v ruščinč tčrja no take ješče pad 3.: c. no BOAdM-b, no ci tMdij-b, r. 4a3HTB no ropajit, nocTynaTb no 38K0HaMi>. Pada 4. na pitanje: kamo? i 7. na pitanje: kdč? tčrjaju: c. NdAT., nOAT>, npeAb, ?a r. Ha4i, no 4 i>, npe4i>, 3a s. Ha4, no4, npe4, 3a č. nad, pod, pred, za 208 p. nad, pod, przed, za uz. h 84, no4, npe4, 3a. Na pitanje: kada? tčrja 4. pad, i ako se v povčdi izsuvne slovo vreme, se onda samo prividno zdi i čini, da tčrja pad 2. na primčr: s. To npnroAHAO ce 3a (Bpejie) napa ./Ia3apa. Pada 4. i 7. tčrja take prislov c. ue*A 0 v, s. Me4j, siej)y, č. mezi, p. tni$dzy, miedzy, uz. Jie 4 s, sie 4 i>y; po rusku tčrja pada 2. i 7. na primčr : Me*4y 40 c okt. npouua B04a ; čute Meac4y cTpaxoMT> i Ha- 4ew4oio. Nerazločljivi predlogi su: V jugoslavjanščinč stojita nčkdč predloga y3 i pa3 take sama za se. O skladnji slov. §. 281. Povračivna zaimena: c. cese, ceBu, ca; r. ce6a, ce6t, ca; s. cc6e, ce6n, ce; L sebe, sobe, se; p. siebie, sobi, sig; uz. ce6e, ce6t, ce — se potržbuju ne samo za tretju osobu, nego take za pervu i drugu, ako je dčjanje, o kterom se govori, obračeno na podmet: c. Ne Mor* d^-b o ces-e tbophth NHveco^e, a ne: o ueNt; Mapsa npHBeAH c'b cobow., a ne: c-b tobohs; r. a ce6a 3 hbio, a ne: Mena; tu ce6a depeateuib, a ne: Teda; ohi ce6a 04 -feBaeTT,, a ne: ero; mu ce6a odMaHUBaeMi, a ne: Hact. . • s. ja ce 6 ojhm, th ce 6njHm, oh ce 6ojn, mh ce 6 ojhmo . . . ja ce npHnopyjiM, Ti ce 6ojim ; oh ce 6oji; ja ce npenopyqaM; ri ci ce HOTenaa ; ni o ce6b Hii nično BiAeai . . . §. 232. Zaime prisvajajuče cboB se stavlja v vsžh spolih i padih ne samo za tretju osobu, nego i za pervu i za drugu, to je mžsto: uoh, TBofi, Ndiub, Bduu,, ako se nčcto privlastjuje podmetu: C. pa^AltfS HKO BOA* rN-BB-b CBOH, a n6 '■ UOB | OVA|)'bMiH (AZT.1KT, cboh, a ne: tboH; peg-BTe šparov cboicuov, a ne: Bameuov . . . r. h asm , sto CBoeMy BOTHHMy h TBoefi MauHxi; o hi, aio6htt cBoero nrcuHKa h tboio BHyqny . . . s. ja .*>y6iiM CBojy *eHy; th jamem cBojera Koma; oh skhbh o CBOjeH ysajeHHi npaBOijjc. 14 210 TpoiiiKy; mb nHjeaio CBoje bhho; bh ce o6jaBHTe cbojhm o64a»m- jom. Povšd slčdeča mora glasiti: IleTap je H3TyKao JIaB4a b cbo- jea EpT.i,y — ako je vert Petrov, naprotiv ako je vert Pavlov, se mora reči: y meroBOM BpT4>y . . . č. j d jsem prišel ve jmenu otce sveho, ne: meho; jdi zavolej muze sveho, ne: tveho; držim to v svych rukou, ne: v mych; jdi k svym do domu sveho, ne: tvym, tveho; prodal svhj dhm, pro¬ dala stuj dhm, prodali s tuj dhm . . . р. Ludzie to na swoje oczy widzieli, ne: na nich oczy, kralomie synom svoojim mieli zostawič pahsivoo , a ne: synom jich . . . uz. To ceM 4aj CB0jesiy oxnisiy i TBojej Maqixi; oh Mby6i CBojero nacinna i TBojy BHyiKy; ja ceM npinieA b med oma CBojero . . . Kada naprotiv se nččto privlastuje ne podmetu, se stavlja v pervoj i drugoj osobč: uoft, troh, imiui., samb. Y tretjej osobč jednotnoj mužskoga i srčdnjega spola se stavlja neskloniteljno c. iero, r. ero, č. jeho, p ■ jego) ženskoga spola c. teu, r. ee, č. jeji, p. jej; v množniku с. HX-b. r. hxt>, č. jejich, p. ich\ na primčr: C. pa3rOvH ropA'biiA mtjICaikk cpbAbija HX'b . . . r. h XBa4H4t ero 40 hb; h My*a ee He 3Haio; th n03HaK0MHACH 43BH0 CT. SpaTOMT. 11X1 . . . č. videl sem jeho matku; v jeji zahrade sme včera byli; to sy- nove jejich . . . p. voidzialem jego syna ; ividzialem jej malk§, icidziatem ich kapelusze . . . V jugoslavjanščinč se naprotiv stavlja mčsto iero zaime privlastu- juče merOB, -o, -a; mčsto ibia — me3HH, -o, -a ali mejHH, -o, -a ; mčsto HX"b — h>hxob, -o, -a: ja hojhm merOBy (iero) cecipy; th 4>y6Hin H.e3HH0ra (kjmi) čpaTa; oh no3Ha H>Hxotie (hxt,) npHjaTejte.. . uz. se stavi ali jero, jeje, jix ali HberOB, Hbe3iH, HbixOB, -o, -a, kako je v nčkom narečji običnčje: ja ceM XBa,ii.i jero ali HberOBy »eny; Ti no3Ham jeji ali Hte3mora Myaca; to cy ciHi jix ali ciHi HbixoBi . . . §. 233. Da se načini povšd zanikajuča, mora se postaviti slovo h 6 pred glagolj, ako ravno bi bila v povčdi uže jina zanikajuča slova, na primčr: c. hhk^to, HHVbTO;ne, NHKbrAa, hhkoah . . . r. hbkto ? HHHTO, HHK0r4a, HHKy4a, HHK04H ... S. HHK 40 , HHUITa, HHKf>43, HHH4’fc . . * 211 č. nikdo, nic, nikda, nikoli ... p. nikl, nic, nigdy ... uz. Himo, mn, HiKa^a, HiKOji . . . C. a<> ne nor-biBHeTb NHVbTOiKe; Ad nhkoah aTOMt He rOBopiui; ohi. HHKy4a He xo4hti. s. to Hnje HHHiTa; HHKa4a Hehe 4ohn . . . č. nic mu neddm; nikda neprijde; nikoli se to neslane; ty se ant Boha nebojiš . . . p. nikl mu to za zle niepoczijta ; czy nic nie myšlisz? Ja nigdy m ysleč nie bgdg . . . uz. 4a ah He nori6He; 4a MKO,ii 04 Te6e n404a He 6y4e; ja dKOro ne Bi4i4; oh HiKy4a He x04i . . . §. 234. V povčdih s slovom c. mg, n-tcTb, r. ho, HirB, s. He, HHje, č. ne, nem, p. nie, niemasz, uz. ae, Hije se stavi predmet v 2. pad, koji se stavlja sicer v pad četverti: C. HUdlJ-b rp-BXb — MG HMdUb rp-fcXd; MG GiKAGTb BOAOBb npH raCAtX-b; C-bUp-bTH MG BAACTb K-bTOUOY, HH nAdVd, HH BOnAld, MH GOA-B^NH MG GtfABTb KTjTOUOV . • • r. He 4t4a0 34a; He Tepaft BpeitieHH; npo Hero nkrB H3Bfccria; He BH4H0 nepeirbHii . . . s. HeHMiiM hh Kpyxa hh Birna; He Tynn je3HKa . . . č. nema to ani hlavy ani paty: nemam zubu, v lasi, slrevic, penez ... p. chlopiec nie sluchal tego; kwiatek niema ani duszy ani myšli .. • uz. iiwaMO rpkx — He iaiaMO rpkxa; He At^aj 3Aa; He iiHaia ni Kpyxa Hi BiHa; ne iMa to ad rjaBe aHi neie . . . §. 235. Statno v drugom padč tSrjaju pridavnaslždeča i njim podobna; C. rtA-bN-b, AOCTOHH"b, Ndn., AHUJbM'b, CKAAbMT. . . . OyCTd KAATBT>I H rOpGCTH (1A'bMd C*Tb ; AOCTOHN-b AtAdTGAb Mb^AT.1 CBOIChft > Hdr"b AOBpT>IX'b AtA-bJ AHUJbHT. XA®Bd ; CKIRAbMT. BOrdTbCTBd ... r. n040HT>, 40CT0HHT), AHHieHHHH, CKyAOHT> . . . COCyAT> 1IO4HH0 BOAM; ae40BkKi 4OCTO0HHH noHTeda; AHiueHi. Bcero Hsrfcda . . . s. nyH, 40CT0jaH, Bp-feABH, noTpkdsH, raaAaH, *e4aH, nuj a h . . . nyH je y4>yAH0CTH; 40CT0jaH CBBKora nomiema; gsl .kruhapijan, vode zejin . . . č. p In, hoden, oučasten, prazden, prost, syt, žddosliv, chliv . • 14 * 213 kolik ... p. mnogo , tciele, tnalo, nieco, nic ... uz. smoro, 40 čira, HtiTO, Majo, MeHje, Hin, HiKOjiKO ... na primčr: C. UMOrO AtAd UJAO UbgATO . . . r. »moro pe 60 TH Majo BpeMena; ckojbko (ecTb) jHeS bt> rojy? . . . s. očhjho KBapa a Ma .10 Kopncra; Majo Birna a joctj mneHime . . . č. mnoho capil, malo žab . . . р. tciele drzetv, malo bydla w domu . . . uz. MHoro jija Majo jtjaBiieB; o 6 ijHO uikojo Majo Kopicri .... §. 239. Nčkoji glagolji pomčneči nčku želju ali čut tčrjaju drugi pad : C. aibAJTH, rKBAdTH, HCKdTH, npOCHTH, VdMTH . . . T. JKajaTB, JKejaTb, iicKaTb, npocHTb, MfiHTb, TptdoBaTb, jocTHrarb ... s. lenara, HCKara, TpajKiim, TptOoBaTii . . . č. zadati , želeli, oželeti, hledali, prositi, tekati, ndsledovati , potrebovati ... p. žadač, iyczyč, szukac . . . uz. atajaT), atejaii, jicKari, npociri, naKari, TptfioBaTi... na primčr: с. noaibAH BAan>ixT> n aoaObt> icmiJ cpeupa hah ?A; a jepatycb ero mhIihh j tako i: crajiiTbca, joamjaTbca, cnpamiiBaTbca, y 40 CT 0 HBaTbca, yacacarbca, CTpaniHTbca, cxBaTHTbca . . . s. 6 ojaTH ce rpta; cthjhth ce 3ja; jpatara ce cjOBa; njamiini ce rpoMa; qyBam ce 3Miije; cnoMfciiyTii ce cpehe; Hajara ce jočpora ; ojpeha ce CBojcra HMeHa . . . č. bali se boka; stgdeti se bludu; drželi se stolu; varovati se zleho; chrdniti se hnevu; odfici se prava; všeho se dovedel■ • • 213 kolik ... p. mnogo , tciele, tnalo, nieco, nic ... uz. smoro, 40 čira, HtiTO, Majo, MeHje, Hin, HinojiKO ... na primčr: C. UMOrO AtAd UJAO UbgATO . . . r. »moro pe60TH Majo BpeMena; ckojbko (ecTb) jHeS bt> rojy? . . . s. očhjho KBapa a Ma.10 Kopncra; Majo Birna a joctj mneHime . . . č. mnoho capil, malo žab . . . р. tciele drzetv, malo bydla w domu . . . uz. MHoro jija Majo jtjaBiieB; o6ijHO uikojo Majo Kopicri .... §. 239. Nčkoji glagolji pomčneči nčku želju ali čut tčrjaju drugi pad : C. aibAJTH, rKBAdTH, HCKdTH, npOCHTH, VdMTH . . . T. JKajaTB, JKejaTb, HCKaTb, npocHTb, mshtb, TptdoBaTb, jocTHrarb ... s. lenara, HCKara, TpajKiim, TptOoBaTii . . . č. zadati , želeli, oželeti, hledali, prositi, tekati, ndsledovati , potrebovati ... p. žadač, iyczye, szukac . . . uz. atajaT), atejaii, jicKari, npociri, naKari, TptfioBaTi... na primčr: с. noaibAH BAan>ixT> n aoaObt> icmiJ cpeupa hah ?A; a jepatycb ero mhIihh j tako i: crajiiTbca, joamjaTbca, cnpainiiBaTbca, y40CT0HBaTbca, yacacarbca, CTpaniHTbca, cxBaTHTbca . . . s. 6ojaTH ce rpta; cthjhth ce 3ja; jpatara ce cjOBa; njamiini ce rpoMa; qyBam ce 3Miije; cnoMfcnyTH cc cpehe; Hajara ce jočpora ; ojpeha ce CBojcra HMeHa . . . č. bali se boka; stgdeti se bludu; drželi se stolu; varovati se zleho; chrdniti se hnevu; odfici se prava; všeho se dovedel■ • • 214 1». bač sig šmierci; on si§ sebie samego slgdzi; s Ir tež si§ zlgch uczgnkdic; dzieržec si§ czego . . . uz. 6ojari ce rptaa; CTiArri ce 34a; Aepatari ce ctoas; iMamiri ce nayKOB . . . §. 241. Imena statna, koja pomčne neizvčstnu množinu, kako xa-bbt>, boaiao Btroparo AtHe, u-BCAija uiecTaro, Atra npT.Baro . . . r. 9 to CAyuHAOCB naTaro nHBapa mcaua očmi, cott, inecTMecim, nepBaro roAa . . . s. nncaHO npBora AHMta roAHHe racyfe ocaM cto mecTAeceT npBe ... č. psdno prvniho brezna leta tisic osm set šedesdteho prvniho .. . р. pisano roku tysiqc ošmset pigcdziesigtego dziewiqtego . . . uz. nicaHO nepBora .iinm>a AiTa Ticyu oceM cto mecTAeceT nepBOra... Vreme se može naznačiti take padom četvertim: с. TO BTjIAO B-bTOptl AbNb, np'bBO A1STO . . . 215 r. 4 ecHThift roAt MBy 34 * 0 , . . . gsl. nedelo po gospojnici je pri nas somenj . . . č. šesltj den pred velikonoci; tu ten den byla velika radost , . , uz. 4 eceTo 4iio atmiM 0B4b; Te 4 eH je 6ka Bejina pa 40 CT . . . §. 243. Statno ime, koje kaže, čigava je nčka osoba ali stvar, se stavlja v drugi pad, pa samo onda, ako ima pri sebč pridavno ime, na primčr: C. ci>iM'b sora Namero; aout. KpaAfci aabhas . . . r. cuirt Bora jKimaro; npecT04t napa KmaficKaro . . . s. chh Bora atHBOra; naaaaa upajta Hamera . . . č. syn Boha iiveho; dcera Davida krdle . . . p. syn krdla Dawida; brzytwa ojca mojego . . . uz. ciH 6ora Hamera; rpa4, 4B0p Kpaata Hamera . . . Ako pak bi imelo stati tako statno ime, ktero kaže čigava je osoba ali stvar, samo, se ono ne stavlja v pad drugi, nego se spremčni vsegda v pridavno, na primčr: C. na ifi, OB"b, 6Bb, bN-b, HNb, CKllfi: CT,INT, GO.lilfi, AOUT, AdBH- AOBT>, p,Y.Kd KpdAICBd, nptCTOA'b Kpd A(CBCKT>lfi . . . r. na ifi, OBt, em,, mn,, CKifi: chhi 6 o ati rt, 40511 . 4aB04OBt, pyna napeBa, napcKifi npecTOAB . . . s. na ja, ob, eB, hh, ckh: chh 6o*jn, nopo4aua 4aBH40Ba; pyita uecapeBa, npicTOA uecapcKii . . . č. na i, hv, in, sky: syn boži, dcera Davidova, žena slava mu- žova jest; ruka cisafova; cisarski/ Ir itn . . . p. na i, ow, in, ski: syn Daividoiv; brzylwa ojcoica ; r§ka krolo- wa, kroleuiski stroj . . . uz. na ji, ob, eB, in, eni: ciH 6owji, 40 M 4aBi40B, pyKa napeBa, napcui npecT04 . . . Ako se nečto privlastuje samo jednoj osobč, se stavi pridavno s koncovkoj ob, eB ali iH, na primčr mčsto: r.iaua rocnoAapta — rjaBa rocno4api.eBa; mčsto: o6pa3 4iBiue — o6pa3 4bBi x033HHi aT0iiy 40iny ; pocnacb KHHrajITi . . . č. dlužnik telu; nepfitel penezum . . . p. naši idq z Zaporoza na pohpbel pankom i iydom l przpšpie- szy6 koniec cierpieniom . . . uz. Bor je B4a4apb Bcij 3eM4bi; HenpijaTejb ntHe30M . . . §. 245. Ako stoji pridavno samotno pri glagolji b-mth se take stavi pridavno v pad 3. neizvčstni: C. TeasKO tecTb a»HBoy bt,ith, tgikko ott.ajkvgnov bthth . . . r. čbiib 340p0By n cnoKofiHy 4yiueio, nepBoe 6.iaro; hmt. 404®ho 6bITb rOTOBHMb . . . s. 6 hth Be4iiK04yniHy, naMeray h cphliHy; 4exK0 th je 6 hth ny- CTy . . . č. krožna r če jest za Uva pochovanu byti; nam nelze všelike viny proštu byli . . . uz. Te®KO je wiBy čiri; Testno je 044yieHy čiri; čiri 34paBy i cno- KojHy, nepBO 6aaro . . . §. 246. Pad 7. se stavlja ali s predlogom ct> i se imenuje: spo- lečnim, ali brez predloga i se imenuje: tvoriteljnim. Tvoriteljni se verlo krasno stavlja mčsto mnogih padov s pred¬ logi, i to: 1. Kada znamenuje nastroj, orudje ali sredstvo, kojem se nečto čini, na primfir: C. OyUiHUa CAl>lli] sceAisojn.; MtpiiTb apuiHHOirb ; n aro BHAi-ir* cbohmh raasaMii ; oht. ero py6H4 , b cafijeio ; aoBoe 3H3KOMCTBO nOAKpillAHeTCH H04apK3MH . . , S. 343T0M niiCaTH a 648T0H nCJaTIITH | KSMeUOM 3H4aTH, KO.bOM rpa- 4 hth; npuMH obo očima pyKaMa; oh ra je cač*OM nociico; hobo ce no3H3HCTBo noTBep^yje y4BOpHOCTjom ... č. nožem krdjeli, pilou rezali , nuzkami strihati, srpem žiti; kosou sici; slepotou poražen ; jedem otrdviti; mdslem namazati . . 217 p. nadbiegl chlopczyk machajqc drewnianq szabelkq; kioiatek jest dla cztomieka pokarmem, ozdobq , lekarslioem; przežegnal sig krzgzem sicigtgm . . . uz. ymijia eaiuiaii; niča« mLioji; oh ra je caČAboj nočen h. i; nBh- xen je iuoB-iiKy nonepjioM, O34o6oj i AfcKapciBOM . . . 2. Kada znamenuje sposob (način) ali pričinu: C. vHCr-biii cpTjAbtjeub; ropATofi u-biCAiii«; BAan, Bh?opoubj BT>^paCTOUb U«JA'b .. . . r. oht> 6a1346ht> ahuomti ; 6oraxi MHJOCTiro ; 6o4eHX. rOAOBOro ; Be4HKT> HiieHeMi n AiaOMt ; bucokx pocTOMi; ahicl HpaBOMi; 3HaTeHX nopOAOio; n n mi) 4yxOMi.; cnvAem, yMOin>; CAači 3AOpOBieMT> . . . č. ta vdova jest bohata drahjjmi obrazg a rylinami; Cechy jsou slavne hudbou, umen im a spisovatelstvim; tou pfičinou, na- hodou, omglem se to stalo; radosti plakati; hladem umriti , smichem puknouti . . . p. sig ucieszgc starym obyczajem; czgstoicano mlekiem , jajami i kledziami . . . uz. oh je uicT cepAuesi; paAOcijoj n-iana«; cm4xom nyKHyxi; r.ia^OM yiapixi; 6orax iiobucm, cipoJias yMOM . . . 3. Kada stoji statno za prisudek, se stavlja pad 7. za pad pervi po glagoljih slčdečih i njim podobnih: c. gmth . . . r. 6uxb, *HBixb, cxaxtca, CAb.iaTtca, yiHHHibCH, npimaTbca ... s. 6 hih . . . č. byti, stati se, zastati, ostati, delali se ... p. bye, zoslac . . . uz. 6ixi, nocxaxi, ciaii ce, yninixi ce . . . na primžr: C. atjUith uma A^CBOMi (lecib) . . . r. cecTpa moh 6iua x0My nprnimioto; oh _ l ct»at> Be.iHKHMi neaoiih- komt. ; oirt c4b.1a.1cfi fioraiUMi . . . s. Moj 6pax je 6no 4yro BpeMeHa BojHHKOM; 6 hxh rocnoAHHOM a ne Hjiaxn KHBbTii; oh je p040M CaaBjan, hmchom PaAOc.ian, 3a- HaiOM KftHrap . . . č. ja j sem byl vojakem; jd budu j emu otcem; ja nejsem vice tvym kostem ani ty mym hospodarem, ale iy mym a jd tri/m nepfitelem . . . p. pobijg wszystkich i zostang generalem a potem krolem; szhoda že ona nie vhlopiec , toby byl hetmanem ; niechciala byč žonkq hetmanskq ... . 218 uz. Moj 6paT je 6 >a 404ro BpeMeHa BojHiKOM; oh je nocHU Be-ditiM nejOBiKOM 5 ja HejceM Ben TBojin rodeM, Hi ii MojiM rocH04apseM, Hero ii MojiM i ja TBOjiM HenpijaieAbeM . . . 4. Kada stoji statno za prisudek, se stavlja 7. pad mšsto če- tvertoga po glagoljih sledečih i njim podobnih: c. napeim-H, HapHgaTH, HUGNOBdTH, CTdBHTH . . . T. Ha3BaTb, Ha3bIBBTb, HMeHOBaTBCH, 3BaTBCH, Ha3HBaTBCH, noK83BiBaTBCH, noHHTaTBCH ... s. Ha3Bara, Hapehn, HMe- hobsth, na i inHiiTn ce, nocTaTH, niicaTii ce . . . č. nazvati se, jme- novati se, slouti ... p. naztcač, nazywač, mianoivač . . . uz. Ha- 3Baii, isieHOBaTi, Ha3iBaTi ce, iMeHOBari ce, noKa3iBaii ce, HaumiTi ce . . . na primčr: C. OTbijeiJb Napevere ua ; HHK-brOaie hg NaprnjaieTCA Hueneub rtui; noc-rauH qapieMb tUAT« hhuh gaukhu pafioiaTB, hohbio iiokohtbch ; Becnoio Hacim, oceHbio cobpaTb . . . s. AfcTOM Ba.ba nmeHimy cnpaB.baTH; yTopKOM h neTKOM 044S3H nomia . . , č. rannim jitrem; nočnim, časem; dnem i noči . . . p. Ukraitiskim koniem dniem i nocq biežal voierng kozak; ja sig bgdg modlii icieczorem . . . uz. 4 hcm paboTaTi, Houjoj noima-ri; yKpajiHCKm kohbcm ah cm i HOijy ČbjKaA BkpHi K033K . . . 6. Čim nččto diši i miriši ali smerdi, se stari v pad nastrojni, na primžr: r. KymaHbe nasilen aumomi ; npHrapbio naxHexb; bhho 03UBaeTCfl 6otook) . . i Wi6oi . / 219 š. Kyfra je MiipimiiLia uBtheM, aok jy naje 4yxaH0M 3acMpaAH0 . . č. zahradnik voniva šalveji; IvAj kabat pdchne tabakem; zde smrdi sirou . . . p. to pachnie vinem; šmierdzi czosnekiem . . . nz. jeAi .10 naxHe aImom ; to BOuiBa bIhom . . . 7. Mnogi prislovi nisu nič jinoga, nego okameneli padi nastrojni, na primčr: C. NOVIfifc, AbNIHK, BOMet« . . . r. TaflKOJTB, niiiiKOMT., .ikTKOMt, Bepxosn>, i;pyrOMT>, AapOMi . . . s. 4an,y, Hohy, jyrpOM, BeuepoM, 3opOM, pe 40 M, KopaKOM, BpeMeuoM, CH40M, cpehoM ... po gsl. se stavlja dvojnik: skokoma, vekoma, Vidoma . . . č. darem, ouhrnkem, dilem, honem, horem, kolem, letem, malem, mistem, mnohem, ndhodou, skokem, stranou, valem . . . p. cioaiem do kogo przybie6; cz§iciq z poicietrza, czgšciq z zie- mi; kupami sig zbiegač; icszgslko ogolem brač . . . uz. TajKOM, ntmuoM, KpyroiH, 4apOM, jyTpoM, Benepojt, ckokom, Haro- 40 j, CTpaHoj . . . §. 247. Dostižni način se stavlja, kako v latinščinč, po 'gla- goljih, koji znamenuju gibanje, gnutje, kretanje, dviženje; takovi su: iTi, Aeieii, CKOniii, npicTyniri ... na primčr: C. npHiueAT. iccH u*vhtt> nacij . . , s. HAeM aobht pufie . . . gsl. pridem delat, priskočim pomagat, letim klicat, podam se kupoval, poležem beračit, uzdvignem se seč, poberi se kopat, spravi se žet, pokliči me plesat, pelji me rajat, pojdimo godcem gledat . . . č. jdi spat, položil se spat . . . uz. npimeA ci MjmiT Hac; Mesi aobIt pi6, npiAeM a^-Mt, npicKOuist noMaraT, jeTeri KAiaaT, iAi cnaT . . . §. 248. Opisani terpni smisel je verlo protiven značaju jezika slavjanskoga, zato se mu vsegda izbčgne, kdčkoli je samo nčkoliko moguče, to se čini na včc sposobov; naj lčpše i naj običnčje tčm. 220 1. Da se poved terpna oberne v čineču, na primžr: C. nepo ovHeceno tecTb Btrpoun, bolje: u-trp b oyHOCH ib nepo . .. r. jk) 4n, KOTopue Hami .nob.ieiiM, bolje: jioah, K0Topuxi jio6hmi... s. CBiT je 04 Bora CTBopeH, bolje: Bor je CBtr CTBOpini; He- npnjaTe^H cy 04 HaiiMX npe 4 o 6 -&eHn, bolje: Hama cy npe 406 H 4 H HenpnjaTe.be . . . č. často jsetn byl od svych roditi napominan, bolje : často me rodite napominali . . . uz. cbIjt je 04 Bora CTBopeH, bolje: Bor je cb4t CTBOpij; Henpi- jaiejbi cy 04 Hainix npe4064bem, bolje: Hami cy HenpijaTejse npe406i4i . . . 2. Da se verlo lčpo i verlo često stavi glagolj v smisel čineči s zaimenom povračivnim ca : C. dnocTOA-bi npocB-buiTCHa BT>icrb acra ?euAra, bolje: anocroAti npOCBUTHCA BCfc) ?euAM . . . r. h 6m4t> ycTpamenx btoh Bt40MocTbio, bolje: h ycTpanm,ica stoh B b40M0CTbI0 . . . s. roBopeHo je 6 h 40, bolje: roBopiuo ce je . . . č. mluveno byva, bolje: mluvi se .. . p. ziemia dzielena (jest) na kraje, bolje: a iemia dzieli sig na kraje . . . uz. anocTOji npocB-burnem 6ua Bca 3eM.ita, bolje: anocTO.ii npocBtri ce Bca 3eM.iba . . . 3. Da se stavi glagolj v 3. osobu množnu činečega smisla, i onda se podrazumi slovo : aioah : C. XBdAI€HO BT>ICTb HUA ICrO, bolje : XBdAHAH (aIOAh) HUA erO . . . r. oht. XBa4eHb bbiBa.ib, bolje: XBa4H4H ero ( 4104 H) . . . s. Tpa*eH ch 6ho, bolje: TpaHMMH cy Te (4>y4n) . . . č. volan j si, bolje: volaji te (Ude') . . . p. tyš wolan, bolje: wolajq cig (ludzie ) . . . uz. oh XBa4ben SiBaj, bolje: XBauiai cy ra (uby 4 i) . . . §. 249. Y slavjanščinč se mogu stavljati slova svobodno v kte- rikoli red, kako to smisel govornikov tžrja, na primčr v povčdi českoj: oteč miluje syna — se daju slova bez promčne smisla prestaviti šestkrat; v povčdi: pan chtel staveti dim, i v povčdi serbskoj: 221 Tecaap Teaie xpacTOBy AacKy — 24krat. Ovdč vlada popolna svo¬ boda; samo sledeče bi se moglo spomčniti: 1. Podmet i glagolj se naj radje stavljata v početku povedi, to je krasen značaj slavjanščine, tčm prihadja govor osobito jasen, tako re- kuč, progleden, prozračen. 2. Slovo ng mora stati vsegda pred svojim glagoljem i predlogi pred svojim statnim imenom, na primer, uz. He croji xima na 3eMAbi, nero na Hceni. 3. V pitajučih povedih stoji naj pred slovo pitajuče; ako nije oso- bitoga slova pitajučega v povedi, se stavi naj pred ali glagolj ali ono slovo, za koje se glavno pita i obično berzo za njim pitajuče c. ah, r. ah, Ab, na primer: C. KT.TO tto lecH? — ica rauoy BnaAera ? r. K0r4a bu xoinre CMOipkTb uanib aomi? — uHTaAH 4H bu He 4SBH0 njČJHKOBaHUH yK83'b ? s. KaKOBa je to KH>nra ? Moste ah cAtnau CAtnna bo4hth ? nehe ah o6a4Ba nacra y jajiy ? č. prodava, se ten d&m? — jest-li lomu lak? p. kto mi zabroni biegač? — može masz przy sobie jakie pismo? uz. kto ci ri ? — Mo*e Ai CAbneu CAknua Boam ? ne yna4eTa Ai o6a b jaMy? §. 250. Nagovor je v vseh naših narečjih blizo jednak. 1. Slavjan nagovori prijateljsko i d o v 6 r n o prijatelje, dru- žinu i ljudi sebž ravne i ljudi nižjega stana od sebe prijatelskim i dovčrnim slovom tt>i, to je, on jih tika, na primer: r. 0e4opi 3aTonn cnopte neub. s. 4o6po jyTpo tcho, kbko ch cnaBaaa? č. piš mi co nejdrive, prileti mily. — kam j deš sgnačku? p. sluchaj synu, tak niegadaj! — bywaj zdrow, synu , niech cie- bie Bog promadzi. uz. 4o6po jyipo *eHO, i:aK0 ca cnaBaaa ? — mini Mi koaiko mojkciu naj 6ep*tje, npijaTeAby Apari. 222 Primetba. Po ruska se tu v slavnih ogovorih i na samoga vladarja upotrčbuje. V mnogih krajih jugoslavjanskih rčka narod vsakomu th, niti ne vč niti zna jinoga nagovora ali naslova, nego kratko i jederno: th ro- cno 4 HHe! th ročna! th rocn04iiuHa! na primčr: Th rocn04apy, cyHne Hame ! CBkT 4 H EaHP, th OTan h MajKa Hama! V poljščinč se rčka počemši od 16. veka vladarju i višjej go- spodč ty: Najjainiejszy Panie racz> daromač ! Zechciej Ja.šnie- wielmožny Panie wstqpič! Najjamiejsza Pani racz darowač ! 2 . Priljudno, učtivo i udvorno nagovori Slavjan vsakoga človeka, od vladarja do seljaka, slovom rt>i, on jih vika. Staroslavjani priljudno i učtivo govoreči su visoke osobe vikali, na primčr: Siavjani bolgarski su v vojski upili lčta 1016.: Bčžejte, bčžejte cesar! V ruščinč se pristavi vsegda kerstno i otčinsko ime končeče se na n>n> bez prezimena: 3 ApaBCTByjTe cy 4 apb IleTpi JtaaiMOBnit! V serbščinč se stavlja s slovom bh pridavno i pričastje vsegda v množniku mužskoga spola : KaAa CTe ce noBpamin rocn 04 HHe ? O 4 - jymiH de rocno 4 H'ma y Bapom 4 obn, 4o6po CTe to yunHH4H. V češčinč stoji s slovom vy glagolj v drugoj osobč množnoj, pridavno i pričastje pak v jednotniku, na primčr: co jste milostpani učiniti rdčila ? — vy jste , pane , o tom tušim presvedčen. V poljščinč se govori v 2 . osobč množnoj samo priprostim, na primčr: Ojcze poieiedicie mnie nieco. Z mami ojcze pisarzu mnie byč. Panie gospodarzu niemacie siekierki? Talulu dajciez nam chleba. — Vuzajemnom književnom jeziku bi bilo naj pri- kladnčje, da bi se priljudno, učtivo i udvorno nagovarjal vsaki človek slovom Bi i da bi se stavljalo pričastje i pridavno vsegda v množnik mužskoga spola, čto se zove, nagovoriti nčkoga udvornim množnikom — cum plurali majestatico; na primčr: 34 paBCTByjTe rocn 04 me, CTe Ai 34paBi? 4o6po CTe yqiHi4i rocno 4 iiHa, 4 a CTe AOnui. Oine, Aajie Mi x.ii 6 a! 223 Primetbe. Sama jedina poljšina ima tu neslavjansku osobitost, da od 16. včka počinjaje nagovarja visoku gospodu v tretjej osobč jednotnoj i považuje to za naj večju udvornost i učtivost, na primčr: Niech Pan raczij darowač ! Niech Pani darujel Poljsko priprosto ljudstvo se nagovarja med seboj take v dvoj¬ niku : moj Grzasiu idita po siekierkg do karczmy; przyniesta voo- dy; to se pravi po poljsku: diooič komu. (§. 85.) Take po česku su skušali nagovarjati se po mčstih v tretjej osobč, budi jednotnoj budi množnoj, na primčr: kam pdjde dnes ? mčsto : kam pujdeš dnes? — oni byli obžalovan, mčsto: byli j ste obžalo¬ van, — ony nebyly lakoma, mčsto: vy jste nebyly lakoma. Tako bi izobraženi Slavjani ne imeli govoriti, ješče manje pisati, tako oni- kanje je neslavjansko, nehutno i ostudno; „diese in der bohmischen Spracbe iiberflussige und hochst widerwartig klingende Kedeart solite man durchaus nicht gebrauchen; sie ist dem Geiste der bohmischen Sprache zuwider und nur in den Stadten im Gebrauche.“ Thom. Bu- rians bohmische Sprachlehre. S. 369. §. 251. Naj običnejši pozdravi, kada se ljudi srečaju, su: Po ruski : 34paBCTByj, 34paBCTByjTe! Odzdrav : 34paBCTByj, 34paB. CTByjie cy4apt, ali cy4apbwa ! i obično se reče zatim: Bce ji n bu bt> 4o6poMi> 340p0Bt? Kan bu noacHBaeie? — Odgovor: c-iasa Bory, H3pa4HO! — no Ma4eHbKy ; — Taiu> n chkx. — Kada nčkto odide reče: Upomafi, npomaiiTe! (adieu). Po serbsku: 4o6po jyipo ! 4o6ep 4SH ! 4o6ep Beaep ! Bor 48j cpeby! I se odgovori: Bor 4»j ! Odiduč se reče: C Boroji! cpehHo ' 4exK0 nek! I v listih se piše ne rčdko: 34paBCTByjTe! Po česku: Dobre jitro pane ! dobri/ večer! Jak se mate, mi- lostiva slečno ? Dobre, chvala Bohu! Po poljsku: dobry dzie/l! dobre rano! dobry wieczor! Niech ci Bog da zdroicie! Bqdz zdrow l Byicaj zdrow, niech ciebie Bog proicadzi! V uzajemnom književnom jeziku, kada nčkoga srečamo, se može reči: 34paBCTByj 1 34paBCTByjie. Odgovor: 34paBCTByj! 34paBCiByjTe rocno4iHe! ročna! rocno4inHa! 224 Jede ji Bi Bci 3jpaBi ? KaKO ce ijiaie ? Odgovori se: CjaBa Eory 4o6po! i3pe4H0 ! — no MajeHKy. — 4<>6po jyipo! jo6ep 4eH! Eor 4aj opeay! 4o6ep eciep! Odgovor: Bor 4aj! — Kada se odide: Ilponrcaj, npomnajie ! C EoroM! Cpemio ! 4exK0 hou! Primetba. Prazdne (leere Frasen) bi se v slavjanščinč ne imele upotrčbo- vati za pozdravljanja, jer prazdne rčči nisu priljudnost i učtivost. Takove prazdne su na primčr v serbščinč: C,iyra nonn3Hii, cjyra no- KopHH ! i ono nekonečno: mojjim, 3axBa.tj , jeM; mojhm 3axBa.tyjeM ; j>y6HM pyny; — 3axBajbyjeM Ha jofipo™; HMaii cpehy Bac bhj^th ; cpefea 4a caM ce c bbmii caciao ; — mojim 3a onpomTeibe, mio caM 6iio cjodojaH; y34p»HTe Me y mhjocth ... V češčinč: poniženy služebnik 1 ponizena sluzebnice! Uctive ruku libam ; — čintm svou poklonu ; — vilam vas. Takova i tčm podobna pozdravljanja su prazdne rčči, koje bi ne trčbalo kazati, nego, ako nžkto upravo hoče, radje v istinč učiniti, to je ruku poljubiti, pokloniti se i pozdraviti i ržči: č. dobre jitro! dobri/ večer . . . §. 252. Pri javnih svečanostih su častivna klikovanja navadna, r. xypa ! s. »hbho, vkhbhjs, »hbhjo, jkhbhjh, nciiBiue; nčkada : cjaBa! — č. slava! at žije! Izmed ovih klicov je klic: at zije manje prikladen, jer se može samo jcdnomu i samo živomu človeku zaklicati; ješče neprikladnčji je klic: s. jkiibho, jer se mora neprestano mčnjati: »hbho, /KHBiua, *ii- bhjo, »hbhjh, /KiiBHje, — mertvomu človeku se niti ne spodobi za¬ klicati : jkhbho. Klic častivni mora biti prikladen za vsaku priliku, za vsakoga človeka i mora ostati vsegda nespremenljiv; takova izverstna klica imamo samo dva i ta se morata za uzajemni književni jezik za- deržati, namreč: CjaBa ! Xypa ! §. 253. Naslovi su v naših glavnih jezikih blizo slčdeči: Ruski: Bame napcKO BejmiecTBO, Barne uapcKO BticonecTBo, Bame KHH*eBCKO CiaTeJbCTBO. — Svčtovna dostojanstva se dšle v Ru¬ siji na 12 i duhovna na deset činov. Svetovni čini imaju slčdeče na¬ slove od zgora dole, čin: 1. i 2. imata naslov: Bame BucoKOnpeBOczojnTejbCTBO, 3. i 4. „ „ : Bame IIpeB 0 cxo 4 HTeji>CTBo, 225 5. ima naslov: Barne BucoKopo4ie, 6. 7. i 8. imaju naslov: Bame BbicoKo64aropo4ie, 9. 10. 11. 12. imaju naslov: Bame E.iaropo4ie. Duhovski čini i njih naslovi su od zdola gorč: 1. IIoHaMaps, cerkovnjak, 2. 4i>auein>, pčvec, 3. AiflHOHi. 4. CBameHHKi) ali iepett, duhovnik ima naslov: Bame IIpen04o6ie. 5. nepBOCBameHHKi., npoToiepeft, nryMeHB i 6. apxnMaH4pHTT> imata naslov: Bame BucoKonpeno4.o6ie. 7. EnncKom., apxiepeii, vladika ima naslov: Bame UpeoCBHiueHCTBO, 8. ApxienncKOni>, nadvladika i 9. Mmpono.iHTb, pervostolnik imata naslov: Bame BucoKonpeocBHineHCTBO, 10. naTpnapxB od lčta 1721. nije namčštjen. Serbski: Bame necapcKO itpajseBCKO BejiiuaiiCTBO ; Bama pe- capcKO itpa^eBCKa Bjicoct; Bama KnejKeBCKa CjajHOCT, Bama IIpey3- BiimeHOCT, Bama JacHOCT, Bama Mh.toct, Bama y3opirocT . . . Češki: Cisarska Kralovskd Milost , Vaše Knižeci Osvicenost, Vaše Flrabeci Milost , Vaše Milost, Vašnost, Velebnosl . . . Poljski: Pan Dobrodziej ; Wielmožna Fani Dobrodziejko ! Waszmošc, Ha.s se c, IVašv, Wac Pan , Wac Pan Dobrodziej, Wac Fani Dobrodziejko ! — Ako se govori o gospodč neprisutnoj se glase ovi poljski naslovi: Jegomošč, Jejmošč ; Ichmošd Panowie, Ichmošč Fani . . . Ovi naslovi se svobodno zaderžaju, kako su to nčkdš navadni, samo je potrčba, da se za uzajemni književni jezik veljano urede, jer do sada su gerdo zakleštrani i slovnično nerčdko nepravilni; v ovih naslovih: 1. se uznešena osoba nelčpo vašika, to je, se nagovarja nelčpo slovom: Bam, Bame, Bama, namčstč da bi se vikala, ali, ako je nčkdč navadno, tikala, to je, da bi se po slavjansku nagovarjala slovom : Bi ali ri; 2. še dostojanstvo osobe izrazuje neprikladno, kako nčka malo- važna reč, pridavnim imenom, na primčr: uecapcua, KpaabeBCKa, nne*eBCna, 6icKyncna muoct, čto bi se imelo izraziti, kako glavna reč, statnim imenom, na primčr: uecapb, «pa.ib, KHe3, BojB04a, Bja4iKa... 3. se stavljaju naslovi verlo dolgi, iz več slov sostoječi, na pri¬ mčr: r. BHcoKo64aropo4ie, Bbie0K0npeB0cx04HTe.ibCTB0, BucoKonpe- y3ajeaiHi npaBonic. 15 226 n0406ie, BbicOKonpeocnmnencTBO, — p. Jaknievoielmozmj Panie, Jaš- nieošwiecony Ksiqze ... i bi se imeli porazdčliti radje na več i kratših slov, na primčr uz.: BicoKi i 6.iaropo4Hi — BicoKi i npeBoc- xo4Hi — BicoKi i npen 040 ČHi — BicoKi i npeocBhnmeHi rocno4apy. . . Jacni i BeaitiOHori — jacHi i ocBiuem imejne . . . Uzajemno bi glasili naslovi blizo ovako: r. mčsto: Bame napcKO BeamiecTBO— uz. : IIpecBi™ uapty; mčsto: Bame KHaateBCKO CiaiejbCTBO, uz. : Bi cijaieatm KHeace mčsto : Bame Buc 0 K 0 npeB 0 cx 04 HTe 4 bCTB 0 BucoKonoBtjnreabHOH 3 >e 4 B 4 Mapmaax, uz. : Bi BicoKi i npeB0cx04iie.ibHi, Haj Bimji noBeaiieabHi B0jB040; mčsto: Bame BucoKo6aaropo4ie, uz. : Bi Biconi i 6aaropo4Hi cy4apb (rocno4iHe, rocno4apy), mčsto: Bame BucoKonpeno4o6ie, uz. : Bi BicoKi i npeno4o6Hi rocno4tHe . . . s. mčsto: Bama IIpey3BHmeH0CT, uz.: Bi npey 3 BimeHi rocno4iHe Bama Jschoct, uz.: Bi jacni rocno4apy . . . č. mčsto: Vaše Cisafskd Milost , uz: Bi npejiLiocriBi B[ecape; mčsto: Vaše Knileci Osvtcenost, uz.: Bi ocBiueui Kneate; mčsto: Jeho Jasnosti Kni&eli , uz. : ripejacHOMy KHe3y; mčsto: Vaše Biskupskd Velebnost, uz.: Bi naj BeaeČHtjmi B 4 a 4 ino ! p. mčsto: Waszmošd Waszec, to je: Wasza Miloše, uz.: Bi sii.io- diBi naHe ! Y naslovih pisavati poredoma po dvakrat: rocn04ine, rocno4iHe ali naHe, naHe je neslavjansko. O besednji. §. 254. Besčdnja se ovdč imenuje sposob govorjenja i pisanja (stil). Naša besčdnja ima biti narodna i uzajemna. Besčdnja slavjanska je narodna, ako je, koliko moguče, podobna sposobu govorjenja naroda slavjanskoga. Ovdč se mora dobro zapamčto- vati, da pravopis, sklanjanje statnih i časovanje glagoljev se ne smč rav¬ nati prostorečju, to je, govoru priprostoga ljudstva, nego pravopis književnoga jezika mora biti slovoizpiten, sklanjanje i časovanje mora biti učeno uredjeno i uzajemno — besčdnja naprotiv ima biti, koliko moguče, čisto narodna, to je, koliko moguče podobna govoru slavjansko¬ ga naroda. Nenarodna inolčpa besčdnja izvira naj več iz toga, ako slavjanski spisovatelj spisovaje misli v tudjem jeziku, — ako se usiluje nčkako visoko, zavito i naduto spisovati v dolgih umetno zapletenih povčdih i periodah, — ako prerad i prečesto upotfebuje statna imena, osobito nevidljiva (abstracta), jer po takom pisanja sposobom ima spis sicer slova čisto slavjanska, po besčdnji pak stane on sam nenaroden, tudj i neslavjansk. Vsi naši sadajni književni jeziki imaju več ali manje po¬ pravljati svoju besčdnju, naj več pak češčina i poljščina. Da je češka besčdnja nčkada dosta nenarodna i nčmčeča, to spoznaju Čehove sami. Karl B. Storch piše o tom v časopisč musea kralovstvi českčho v 1. svezku 1. 1861. na stranč 52. „Jazyk naš odchylil se za vlivem nčm- činy ve mnohem a k velike svč ujmč od puvodni svč ryze a slovanske pfesnosti. V rukou našich zustaly formy a slova, ale duch je namnoze vytracen. Kvap, hovčti nutnym potrebam literatury, učiuil nas toho menč pil- njoni. Ma se, čeho se z nouze dopustilo, ze zvyku stati pr&vem ? Buh nčs uchovej, abychom ten kr&sny, jadnrji, ohebny a jasny jazyk prcdku tak na- kvašeny zustavili svym potomkum. Cteš-li ted' mnohe, ba pfemnohč, čteš českou nčmčinu — k jakemu prospčchu čtendrstva, rozumčj s&m! Česky 15* 228 jazyk v pfesnosti sve, češke psani musi opčt naležeti k prvnim studiim českeho spisovatele.“ Ono isto velja i o jeziku poljskom i dčloma i o jugoslavjanščinč. — Češčina svoju nčkako pončmčenu besčdnju prelehko poravna i bolje po- slavjani, jer je češki jezik jinače tako krasen i jasen, tako izverstno vzdčlan i izobražen, tako lčp i lehkorazumljiv ostalim plemenom slavjan- skim, da, v obče rečeno, neima popravljati i poravnavati skoro nič ji- noga, nego odstraniti po malu preglaševanje (§. 48.) i pokratjevanje (§. 66.) i urediti besčdnju svoju po narodnu. §. 255. Besčdnja stava narodna: 1. Ako spisovatelj spisovaje misli v svojem slavjanskom jeziku pa ne v tudjem. Živa je istina, čto piše o tom J. A. Berlič*): Poslšdnič ješče preserčno prosim one plemenite duše, koje iz čiste ljubezni do na- rodnoga slovstva v njem posluju —: da se navade v materinskom jeziku misliti, popred ko stanu nšku knjigu spisovati, osobito pak prestavljati i da tako pišu, kako čto su svoj jezik od mladih nog slišali i sc ga naučili. Naš jezik se ne može nikako strojiti od slova do slova po jinom jeziku, ako hočemo prijetno i razumljivo pisati, on ima, kako vsaki jini jezik svoje posebnosti, imenito, da skoro nikada ne stavimo drugoga pada bez pridavnoga imena i da imaju naša pridavna i naši glagolji nečto osobi- toga, čto se v jinih jezikih ne najde . . . 2. Ako spisovatelj naslčduje krasnu, čisto narodnu besčdnju narod¬ nih pčsni i narodnih pripovčdek budi kterogakoli slavjanskoga prostorečja. *) „Endlich noch eine dringende Bitte an jene edlen Menschen, welche sich als Dilettanten mit der vaterlandischen Literatur abgeben: — mogen sie doch, bevor sie ein Werk zu schreiben, besonders aber zu tibersetzen anfangen, sich in ihrer Muttersprache zu denken gewohnen, uncl so schreiben, wie sie die Sprache von Kindesbeinen gehort und gelernt haben. Unsere Sprache, wenn sie gut und ver- standlick geschrieben werden soli, kann nach keiner andern wort- lich konstrukt v/erden, sie hat, wie alle iibrigen Sprachen, ihre Eigenheiten, worunter ich absichtlich bemerke: dass wir beinahe nie einen Genitiv ohne einem Beiworte haben, dass unsere Bei- und Zeitvvorter etwas Eigenthilmlisches besitzen, das den iibrigen Sprachen mangelt . . .“ Berličs illirische Sprachlehre 1842, Seite XXII- 229 3. Ako spisovatelj se navadi stavljati podmet i glagolj bolje od početka povčdi, i da onda slčde ostala slova, kako od glagolja komando- vana, v svojem redč i v svojih padih; cčla povčd stane tčm osobito jasna i progledna, — čto se govornikom i spisovateljem ne može dosta važno i dorazno priporučiti. 4. Ako si spisovatelj prizadeva pisati priprosto, v kratkih povčdih, poslovicam podobnih. To čini besčdu jasnu, jedernu i lehkorazumljivu. 5. Ako spisovatelj imenuje vsaku stvar svojim pravim imenom, ako tfeba i večkrat poredoma, na primčr: r. mčsto: same.«, oht, 4a.ieK0, r/rb Hora CMepTHaro 40T0.ih ne 6 h- Ba4a, Ičpše uz.: 40T04i He 6ma40 nejOBina; s. mčsto : Haj Bnuijri — on, koj‘ii Ha4 3B r k34aMH CTaHjje — Bceino- ryhn — oh, Kojii 3Ha cp4Ha h mhcjh BbmiHHy, uz.: Ta fiauiHba je TpueceT ceaceHb BicoKa; — 9Torb 4Bop , b 4Ba4U8TT> častem. bt. 44HHy, uz. : Tori 4B 'p je 4Ba4eceT ce*eHb 404r . . . s. 6oj 04 HiiKono4H, bolje : 6oj HiKono4bCKi; — uncTOTa 04 ro- Bopa, bolje: uier roBop; -• hmo cp4Ue 04 aaBa, bolje: je se4iK 230 jyHaK; — obo HMa med ce:KaH>ax BinuaBO a 4eBeT ce»aaax ihh- puHe, bolje: obo je uiecT ceateHB bIcoko a 4eBeT ceaceHb inipoKO... č. učinte mi tu libost, bolje: 6y4iTe TaKO 4o6pi; — to jest k smichu, bolje: to jecT orbniHO; — učinim s velikou radosti dle vaši libosti, bolje: yqimM i3 cep4Ua pa4, Hano BaM je 4paro; p. ni e mogt si§ icydziwi6 pigknošci šwiezych ktcialkoto, bolje: Hi Morej ce Ha4iBiTi ntraiM, CBt»iM kb^tkom j — wielkq radokciq napisal stroje zadanie, lčpše : npepa40CTH0 Hanica.i, mo Hta4a4... 2. Grlagolji, na primčr: r. mčsto : rpaMMaTHKa ecTb pyK 0 B 04 CTB 0 kt. npaBiubH0My ynoTpefi4e- Hiio C40BB bt> pa3r0B0pi h bt. nncbMh, Ičpše: C40Bniua yniT npa- Bi.ibHO TOBopiTi i nicaii . . . s. 6pnHyhe, cnpb hmoth, bolje: 6pinyri ce, CKepčeri; — 4ara Ha 3Haibe, bolje: 03HamTi; — H3peieibe ynHHHTH, bolje: tepeni; — Hajor 4aTii, bolje: Ha-ioanTi; — nor4e4 6amrm, MeTHyTH, pa3BH- th, bolje: nor4e4aTi; — CBtT40CT baijHTH, bolje: ocBbThi; — pa34ary n043TH, bolje: pa340Htm; — y 6tr ce m^am, bolje: no6irHyTi, čbraii; — yMop CK4onn Moje onn, bolje: Bec yMopeH ceM 3acna4, KaKO 4epBa; — y Bpe>ie OBora iberoBa 4omacTja, bolje: Ka4a je 40uie4; — Be^aBy o64p*aTH, bolje: oČBejbari;— 3aK4eTBy no.ioaumi, bolje: 3aiwieTi ce; — Ha hcth Ha>iHH, bolje: icTO TaKO; — TprOBiiHy Tepa h hhhh y itoj Be4HKe KopaKe, bolje: Tepryje i to cpeiHO; — OBa pbna ce y Heo6nhHOM CTeneHy ko- jHnecTsa Ha4a3H, bolje: OBa pina je Bepjo Hapacja . . . 5. činim svou poklonu, bolje: ce noK.iOHiji; — budte bez starosti, bolje: He CTapajTe ce; — minil byste mu velike potešeni, bol¬ je: SicTe ra Bep40 noTiiui-ii; —mam boleni hlavy, bolje: rjaBa Me boji; — on lehkovdzne živ byl, bolje: oh 4exKOBa*HO aciBU; — učinim dle vašeho rozkazu, bolje: ynimM, kbko yKa»eTe; — prisalm skladati, bolje : npiceni; — mam mr mio st, jsem mr- žulj, bolje: Me Mep3i; — s netrpelivosti jsem vas očekaval, bolje: HecTepniaiBO cen Bac oneKaBa.4 ;—jste milovnik horčice? bolje: pa 40 - 4 i jiie ropniuy ? — kniha je zde k dostani, bolje: KHbira ce 34i 40 CTaHe, 40 CTaBa, np 04 aBa; — toto devče ma peknou, zdravou barva, Ičpše: TOTa 4 ’feBojKa je mko nuiKO i Kpi 231 (itepB); — utirite mne sve pani poručena, bolje: npinopyqiTe MHe CBOjej naHti . . . p. nauczyč sig robenia koszykom , bolje: HayniTi ce počin KOiuke - — jaki e rzemioslo jest dla niego najlatmiejsze do nauczenia s*g, bolje: jaKora peMec 4 a 6i ce oh Haj aoatejme HayHU ; — to jest tatice do zbierania, bolje : to ce 4 exKO c6ipa ; — on mial pitne staranie, bolje: oh nLmo CTapa.i ce; — drugie zapgtanie zadal mu nauczyciel, bolje : 4pyriq 3aniiaa ra yMiTe4b ; — mil- czenie poicszechne tricalo czas niejaki, bolje : Bci HiKOJiKO no- MOjOia.ii ; skladam d w najglebszej pokorze dzigkczynenia moja , bolje : npenoKopHo ri ^tKjjein ; — Bog widzi každq czgnnošč bolje: Bor Bi^i Bce, hto 'iiHmaMo; — prača jest irodlem do. brego bytu i naj shuteczn i e j s z q poczcmošci rgkojmig, bolje : kto 4o6po nim 6o4be 4oneKa ; — on niema ziarna do sieiou , bolje ; oh nesia ceMeHa ; — z pomodu nadzicyczajnego wylewu mod podczas znima taki pokazal si§ niedostatek zboza, bolje : pa 4 i Ha43Bi>iajHe noBO^Hbi o »eTBh TaKi nono . . . §. 256. Besednja stava uzajemna: 1. Ako spisovatelj spisovaje se ozira na vsa plemena slavjanska i prouči naj važnčjše knjige, budi v kteromkoli slavjanskom narečju izdaue o tom predmetč, o kojem upravo spisovati namčrava. Tako spisana kDjiga koristna i polezna, ona stane uzajemna, vseslavjanska upravo zato, ke* je spisana prama okolnostim i potrčbam vsčh naših plemen. 2. Ako spisovatelj rad čita spise i knjige ostalih slavjanskih na¬ rečij i rad prevadja iz jednoga narečja v drugo. 3 Ako se stavlja čislo (datum) vsegda zajedno po starom, julijan- skom kalendarju, po kojem počitaju Slavjani pravoslavni i po novom, gregorijanskom, po kojem počitaju Slavjani katolički i ponovljenoga včrozakona (reformirte), na primčr: BeaiKi 4o6poTHiK i p<>404by6 cep6- CKi Cana TeKejije ce je po4i4 17./29. aBrycT.i .ikra 1761. — Vsaki slavjanski kalendar bi imel biti usporadan za hristjane katoličke i za pravoslavne zajedno; prčdčl za pravoslavne bi imel biti tiskan vsakako cirilicoj gradjanskoj. 4. Ako spisovatelj v svojih spisih i knjigah spomžnja radje slav- janske navade, običaje i bajoslovje — radje slavjanske slavne zgodbe, muže, junake, viteze i mčsta, nego tudje; na primčr mčsto: On je bil pčsnik, kao Virgil, muder zakonotvorec, kako Solon, vladar mogučen, kako Karl Veliki, blag kao Titus, žlahten junak, kao vitez Bajard; on se bude spomčnjal od roda do roda kao Vilhelm Tell; njegovi ljudi su junaki, kao Spartanci, i pokrajina romantička, kao Švajcarska — bi se rčklo lepše i bolje po slavjansku ovako: On je bil slaven pčsnik, kako Deržavin, muder zakonotvorec, kako slavjanski Upravda (Justinian), vladar mogučen, kako Štefan Silni, ali kako Peter Veliki, blag kako Premisi — kako sveta slavjanska apostola Ciril i Metud, žlahten junak, kako Sobieski pred Bečem; spomčnjal se bude od roda do roda, kako kralj Matjaš i 233 kako kraljevič Marko. Njegovi ljudi su junaki, kako Serblji i pokrajina romantička kako Černagora. 5. Ako spisovatelj upotrčbuje slova slavjanska — budi iz kteroga- koli narečja — radje, nego tudja. Slavjanščinav obče naj več merzi tudja slova, zato malokada prijavi i naskitne se nčko tudje slovo v cirilščinč i v starih slavjanskih narečjih, naprotiv v novčjšem časč se je nemalo tudjih slov vmčšalo v narečja naša, osobito spisi službeni poljski i ruski su tudjimi slovi skoro tako močno prepleteni, kako zlo razvikani nčmečki kanclajštil, to je, kako nčmečka besčdnja pisarnična. Ne stoje slavjanščinS lčpo tudja statna imena, pa ješče gerdje tudji glagolji, ako se pak i tčh več pod- rade v to ali ono narečje naše, je to gotovo pa neradostno znamenje, da narod prestava samostatno misliti v svojem jeziku i da se svojevoljno pokorava tudjinstvu, je to znamenje, da oslabivlja i propada kako jezik, tako i narod sam. — Uznati se pak mora, da novčjši slavjanski spiso- vatelji vsčh naših narečij se pazljivo snaže na vse strane otresti se ove tudje ropotije i očistiti od nje jezik svoj materinski i upeljati v njega presne slavjanske izraze i obrate: čto se ne može po zaslugi dosta do- nahvaliti uže zato, jer se iz toga vidi, da spisovatelj samostatno misli i svoj materinski jezik štuje. Tako to piše slavni Čehoslavjan L. Čela- 'kovski v Srovnavaci mluvnici na stranž 279. „V jazyku staroslovanskčm a vubec ve všech nafečich našich vyskytuji se za starši doby jejich velmi potidku cizi časoslovni kmenove, ježto slovanski mluva vyjimajic ponškud jen statni jmena, nerdda cizim živlum do ostatnich častek feči pristup divi. Jevi-li se pak už takč i cizi časoslova v znamenitim počtu v tom neb onom z n&reČi našich, jestif to vždy jistou a však neradostnou znimkou, že nirod ve svem jazyku samostatnč mysliti a cititi pfestdvi, podrobuje se samodčk pusobici nan cizotč; jest to znamenim klesini jak jazyka tak nirodu samčho. — Uznati však se musi, kterak na vše strany slovanskych novčjšich spisovatelilv bedlive jest snaženi shostiti se tohoto ciziho, staromodniho haraburdi a zcelovati zase feč naši pfesn^mi slovanskimi virazy neb obraty, což nemuže dosti vjnachvileno byti, už z tč pričiny, protože to vždy jest znamenim jistč duševni činnosti a šetrnosti k matefskčmu jazyku.“ ysajesHi npaBOnic. 16 — 234 Skerbno se moraju zato stavljati slova slavjanska mšsto tudjih, na primžr: V r u š č i n č : Meu mčsto nmara — KHMatiuua m. 6u6.iioTeKa — č^ecK m. rJHHem. — oaBni jbaap m. niTač^iKapt — 4 H 0 ali 3 e*r- 4La m. rpyHTi) — ynpaBire.M> nicapiripe m. pHpeKTopt KaHpepapia — yqiiejB m. npo-teccopa, — pe4 m. K4acct — npinaci m. npOBiaHrt — rjacHiK m. repo44't — TicKapnipa m. TiinorpaiH — 4HeBHiK m. atypHa4t — Hapo4 m. Hapia — Mimpa m. BeKcept ... Igpše bi take bilo pisati: oko, nec, KOHb, K4o6yK m. rja3x, cobana, 40ina4i>, Pipana... Y serbščinč: kohb m. xaT — rocriBHipa m. xan ali 6nppyc — y.iipa m. conaK — npepirfccrje m. Jiaxa.ia — Jii3a ali ctop m. Tpne3a — a?e4y4ep m. niTOMax — no4He6je m. K.iima — nap 04 m. iiapia — CBeia Bipa m. pejurija — 4yxOBHi™o m. K.mp — jkit- nipa m. xaai6ap — moct m. hynpia — piiaiepti m. PHTajyfca nyČ4HKa . . . V češčinč se verlo rždko prijavi ngko tudje slovo na primčr: kšaft — s. onopyKa, r. 4yxoBHaa — rozšafntj bolje: onaTepHi — mile bolje: Bepcia . . . Y p o 1 j š č i n č su tudja slova francuska,latinska i nčmečka verlo obična, koja da se po malu odstrane i upravo slavjanskimi izmčne, je na največ potršbno; stavljati bi se zato imelo na primčr: TicKaTi m. drukoicac — TeproBaTi m. handlouoao — očkp m. kolacya — 4py*CTB0 ali TOBapiniBO m. kompania — cnocob m. ksztalt — nicMe m. liter a — Bepcia m. mila — hscpob m. titul — CBiraiK m. lichtarz . . . i tako dalje. 6. Ako spisovatelj ne kova novib slov bez naj večje potrčbe. Vsako slovo znano v kteromkoli narečji je lšpše i prikladnčje od novo skovanoga, jer je ono vendar nekdč znano, novo skovano pak nikdč, upravo zato jer je iz nova skovano. Prejišči vse slavjanske slovarje popred, ko počneš novo slovo kovati. Istinito, uzajemno i scčla v smi- slč vseslavjanskom piše Arnošt Vysok^ v predmluvč k svojemu slov- niku technologičkemu : „Co nema Čech, ma snad Moravan, Slov&k nebo Slezdk . . . Go by pak n&m scMzelo, mužeme pfijmouti od Jinoslo- 235 vanu, zvlaštč ale od Rusa, honosiciho se bohatou literaturou technickou. Tim posloužime tež slovanski vzajemnosti. Malo slov by potom zbylo, kterychž bychom sobč utvoriti musili. Na všechen spusob mšli bychom zmocniti se dfive slov, kteraž v lidu žiji, ve spisech po predcich se za- chovala nebo od Jinoslovanu uživana jsou, nežli pfikročime k tvofeni nov^cli nazvu . . (Čto nelma Čeh, ima možebiti Moravan, Slovak ali Slezak . . . Čto by pak nam manjkalo, lehko prijmemo od Jinoslo- vanov, osobito ali od Rusa, kteri ima bogato slovstvo tebničko. Tčm poslužimo take slavjanskoj uzajemnosti. Vsakako by imeli pojiskati slova, ktera se nahadjaju med ljudstvom i v starih spisih ali v jeziku Jinoslavjanov pred, nego počnemo tvoriti novo slovo . . .). Dokončanje. §. 257. Vse, čto ova knjiga obseže, bi se dalo kratko ponoviti i povčdati tako, glej! Spisovatelj slavjanski hoteč pisati samo za svoje pleme, pišinepre- mčno v svojem dosadajnom književnom jeziku, to je, spisovtelj ruski za Ruše po rusku, serbski za Serbe po serbsku, češki za Čehe po česku, poljski za Poljake po poljsku i tako dalje. Naprotiv: Spisovatelj slavjanski hoteč spisati nžčto tako izverstnoga i tako važnoga, da bi imeli čitati i razumčti vsi književni Slavjani — piši opet v svojem dosadajnom književDom jeziku Rus po rusku, Serb po serbsku, Čeh do česku, Poljak po poljsku — pa — to je naj važnčje, on piši svoje narečje uzajemno, približevavno ostalim književnim jezikom slavjanskim. Kako bi se pak imeli pisati naši glavni književni jeziki, da bi to bilo uzajemno, približevavno i vsčm književnim Slavjanom dosta lehko razumljivo ? Upravo tako, kako do sada, i ker se budu mnoge razlike po malu same od sebe poravnale, nije skoro nič jinoga potrčba, nego samo: Da veličanstvena ruščina malko poravna svoju azbuku gradjan- sku, §. 30. i 40. — da se odvadi prečestoga pomehčovanja slogov, §. 61. — i da odstrani tudja slova, §. 228. 16 * 236 Da krčpka serbščina malo poravna svojuazbuku gradjansku, §.31. i 40. — da piše v obče slovoizpitno, §. 73. — da poravna množnikove koncovke, §.114. — i da odstrani tudja slova, §. 228. Da lčpa češčina upelje uzajemno uredjenu azbuku gradjansku, §. 32. i 40. — da se po malu odvadi neslavjanskoga preglaševanja Samoglasnikov, §. 48. — i pokratjevanja slov, §. 66. — da ne zabčga prečesto v jednotnik na oy, §. 95. — da sklanjaje imena statna ne pre- skakiva iz jedne sklanje v drugu, §. 115. — i da poravna svoja nčkako pončmčenu besčdnju tčm, da se čuva, koliko može, imen statnih nevi- dljivih (abstraktnih), §. 228. Da prijemna poljščina upelje uzajemno uredjenu azbuku gra¬ djansku, §. 33. i 40. — da se odvadi prečestoga pomehčovanja slogov, §. 61. — da piše v obče slovoizpitno, §. 72. — da ne zabčga prečesto v jednotnik na oy. §. 95. — da sklanjaje imena statna ne preskakiva iz jedne sklanje v drugu, §. 115. — da odstrani tudja slova, i v be- sčdnji nevidljiva (abstraktna) imena statna. §. 228. Slovenci i Bolgari da izobrazuju svoj jezik uzajemno i složno s Horvati i Serblji, — Slovaki pak i lužički Serbi uzajemno i svorno s Čehi. Ako bi pak nčki Blavjanski spisovatelj ne hotel i ne imel veselja pisati uzajemno, to čisto nič ne stori, naj on samo marljivo spisuje, kako do sada, izverstne knjige v svojem dosadajnom književnom jeziku — ako bi se on spisovaje i ne približeval ostalim slavjanskim narečjem, je vendar on isto tako vse česti i vse hvale vrčden. §. 9. «50 i Šštt NARODNA IN UNIUERZITETNA KNJIŽNICA 00000380391