377ZGODOVINSKI ^ASOPIS • 58 • 2004 • 3–4 (130)

	



	






 


	
 !"#!$!



	









 

 
 


 		




	

	

	


	














	




 		


















	










«, (Smith 1996, 359).
»Jugoslavijo na noge
 
!
ko ne sluša pjesmu
"
(iz pesme »Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo« sa istoimenog albuma sarajevske rok gru-
pe Bijelo Dugme).
Cilj ovog ! 
! 
#$
 "  %! &
 %'


 ()
'
 *+,-./
,-0-
$
1
eme je pra23
&


2 $  $#$(»politi! $)
jezika u !
)1$ 
Razlog zašto sam izabrao baš ovaj ju#noslovenski pro-
stor za istra#ivanje ju#noslovenskih lingvisti!kih nacionalizama je taj što se upravo na terito-
riji Trojedne Kraljevine suština nacionalnog odre2enja putem jezika i pisma u gore navede-
nom periodu kod Ju#nih Slovena mo#e najbolje uo!iti, shvatiti i pratiti. Ni na jednom dru-
gom prostoru Jugoisto!ne Evrope sukob dva lingvisti!ka nacionalizma nije dobio tako jasne
crte i imao tako jak uticaj na formiranje nacionalne svesti pojedinih naroda kao što je to bio
slu!aj sa Hrvatima i Srbima u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji. Tako2e, lingvisti!ki naciona-
lizmi ova dva naroda su tipi!an primer kako ideolozi i politi!ari koriste jezik kao instrumente
za formiranje nacionalne svesti i nacionalne dr#ave uzimajui ih kao jedinstveni i apsolutni
simbol nacije. Ako usvojimo Gelnerovu aksiomu da je nacionalizam »politi!ki princip pod
kojim se podrazumeva podudarnost politi!kog jedinstva sa nacionalnim jedinstvom« (Gell-
ner 1989, 13) onda se na primeru hrvatskog i srpskog lingvisti!kog nacionalizma od 1835. do
1848. g. mo#e dobro uo!iti i pratiti fenomen pridavanja razli!ite va#nosti terminu »nacional-
no jedinstvo« u dijametralno suprotnim politi!kim ideologijama sukobljenih politi!kih aktora.1
Uop"
$*&rvatski i srpski nacionalizmi u!itavom XIX. i XX. veku su na onim
prostorima na kojima su ova dva naroda #ivela zajedno imali dvojak karakter: 1) nacionalno
odre2enje i pretenzije na pojedine teritorije kroz religioznu pripadnost (Hrvati su rimo-katolici
,4$
! 
56&,78/9

ZGODOVINSKI ^ASOPI  • 58 • 2004 • 3–4 (130) • 77–389
378 V. SOTIROVI]: NACIONALNO SAMOODRE\ENJE HRVATA I SRBA PUTEM JEZIKA ...
dok su Srbi pravoslavci) i 2) odre2enje pripadnosti jednoj ili drugoj naciji na osnovu jezika i
pisma (svi štokavci su Srbi dok su Hrvati i!akavci i štokavci i kajkavci; svi koji pišuirili-
com pripadaju Srpstvu dok svi koji koriste latinicu pripadaju Hrvatstvu). Zbog #estine nacio-
nalnih sukoba u kojima su faktori jezika (i pisma) igrali vidnu i bitnu ulogu, kao i zbog
kasnijih posledica za zajedni!ki #ivot ova dva naroda, lingvisti!ki nacionalizmi Hrvata i
Srba od 1835. do 1848. g. zaslu#uju posebnu pa#nju istra#iva!a.
Analiza glavnih tokova hrvatskog i srpskog lingvisti!kog nacionalizma na prostoru Trojed-
nice u ovom !lanku pokriva vremenski period od osnivanja Ilirskog pokreta 1835. g. do
Revolucije 1848.–49. g. i predstavlja zaokru#enu celinu u istorijskom razvitku hrvatskog i
srpskog naroda u Trojednici pa je stoga veoma pogodan za istra#ivanje.
Revolucija 1848.–1849. g. predstavlja najva#
 $2:
;
!

'%%" <&=>=
 
Osnovna karakteristika hrvat-
sko-srpskih odnosa u Trojednici u toku Revolucije 1848.–49. g. je ta što je tada došlo do
privremenog nacionalnog izmirenja Hrvata i Srba u Habsburškoj Monarhiji,  a što se i otvo-
reno manifestovalo u njihovoj zajedni!koj borbi (vojnoj i ideološkoj) protiv ma2arizacije
koja se od strane vo2a ma2arske revolucije (isto kao i od strane politi! $2
<2
 ,-0-
?07
$
9imala sprovesti prevashodno putem uvo2enja obaveznog ma2ar-
skog jezika za sve stanovnike nezavisne velike ma2arske dr#ave (od Karpata pa do Jadrana)
kao zvani!nog i dr#avnog jezika što je fakti!ki vodilo ka asimilaciji nacionalnih manjina
(Bideleux, Jeffries 1998, 271–273, 302–307, 362–374; Glatz 1995, 33–44; Kontler 1999,
241, 244, 292, 298). Protiv ovakvog ekskluzivnog ma2arskog lingvisti!kog nacionalizma,
Hrvati i Srbi sa prostora istorijske Ma2arske (zemalja krune Sv. Ištvana) su odgovorili poten-
ciranjem na upotrebi svog maternjeg jezika što je samo ubrzalo formiranje nacionalne svesti
kod oba ova naroda. Tako je 25. marta 1848. g. na Velikoj narodnoj skupštini u Zagrebu pored
ostalih odluka odlu!eno i da se (štokavski) hrvatski jezik proglasi slu#benim jezikom u Trojed-
nici. To je bila prirodna posledica odluke poslednjeg hrvatskog (feudalnog) staleškog Sabora
od 23. oktobra 1847. g. da se umesto slu#benog latinskog jezika uvede hrvatski jezik (tj. tzv.
ilirska štokavština) kao »diplomati!ki« jezik u Hrvatskoj-Slavoniji (,778*,@@?,@89.2
Ova odluka Sabora je došla u poslednji !as pošto je uvo2enje ma2arskog jezika u javne
institucije (na primer u pošte) u Hrvatskoj i Slavoniji bilo jasno vidljivo. Od svih ma2arskih
politi!kih stranaka jedino su tzv. »reformatori« pristajali da uo!i revolucionarne 1848. g.
dozvole upotrebu hrvatskog jezika u administrativnim poslovima na teritoriji Hrvatske i Sla-
vonije, koje su se nalazile u sklopu Ma2arske od 1102. g. sa pravom na unutrašnju autono-
miju, ali nikako nisu pristajali da ispune zahtev hrvatskih politi!kih predstavnika u ma2ar-
skoj staleškoj skupštini (Dieta): na primer onaj iz 1790. g. da hrvatski poslanici u toj skupšti-
ni mogu da koriste svoj maternji jezik kao jezik izra#
! $"
 (Kontler
1999, 216, 244).
Koliki je zna!aj pridavan lingvisti!kom modelu nacionalnog odre2enja na prostorima
Centralne i Jugoisto!ne Evrope sredinom !etrdesetih godina, pa i u kasnijim decenijama
XIX. veka, sa svim politi!kim implikacijama primene ovog modela u praksi, najbolje nam
mogu pokazati re!i rumunskog istori!ara Kogalniceanua izgovorene u Akademiji u Jašiju u
polunezavisnoj Moldaviji 1843. g. (sedam godina nakon pisanja Vukovog!lanka Srbi svi i
A12$  
! $

 $'
 3$
&3

 $
<2 
'	5,-BB
?,-@A
$
9",-.7
?,-0B
$
4
'

2#$*

  
	%&
 $

 %
%
 $ 
2 $+

4$$"
 
$
2&
 $ #%
%'
 3

379ZGODOVINSKI ^ASOPIS • 58 • 2004 • 3–4 (130)
svuda i samo godinu dana pre pisanja Garašaninovog Na!ertanija): »Smatram za svoju
otadbinu sve teritorije na kojima se govori rumunskim jezikom!«
Proces nacionalne identifikacije putem nacionalnog jezika je bio u usponu na prostorima
zemalja krune Sv. Ištvana kojima su pripadali i Hrvati i Srbi u Hrvatskoj-Slavoniji. <2
*
$
!  

!
'%%" <&

!  # 
##%&




  govorilo nacionalnim jezikom. 2
! 

%!
$


$
$


 <23
 "
%$&$2<2 ,-0-
?07
$


 2&&<2 
 23
 $  !$#$  %$
$#3
&$
Ovakva politika je naravno sa svoje strane prouzrokovala naras
$3

! $ & &
$
! &
3
$<2  '
% 
 $2

 $ $%2 i kao jako sredstvo nacionalne
odbrane.
1=>=
 2'%%" <3
& %
$
! &$
$
 *  #
  
aranja nacionalnog knji#evnog jezika (Kontler 1999,
243–246; Kann 1974, 367–405). Dok je na primer slova!ka luteranska intelektualna elita krajem
XVIII.!
 =>=. 

%!" $$C

	D (koji je 1787. g. napisao slova! $
 
 #
), na kome je Ján
Kollár napisao svoje apoteoze Slovenstvu kao i »Bibliju« pan-Slavizma – Slavi dcera (1827.
g., potpuna verzija 1832. g.), dotle je L’udovit Štúr pokrenuo 1845. g. Slovenskije Národnje
Novini "
 !!  
" 

! *  ! %2!" $$
! $


 $
!" 
 
! 
 
 a primer filolog Ján Kollár,
L’udovit Š
E

 ! $$%$$3
$
! ! $$2
( *$&
Š
E*=>=
 !  * i su pojedini slavisti (Josef Dobrovský, Jernej
Kopitar, Palacký, Jungmann)
!"  
*
 % 

 %5
	


. Na drugom kraju Habsburške
Monarhije, u Transilvaniji, izlazila je Gazeta de Transilvania  ,-.-
$

! %F$	G5Treptow 1996, 242; )
,777*A009 



"
 
 2

<2 % H,-0-
?07
$
5I)
&*6+D *
$I	

&JDJ9&
! &$

 (istorijske) <2 %

 

'

4 
2 &%3
 &
  ! &
 * 

 Ilirski
pokret (1835.–1848. g.), od svih nacionalnih preporoda etni! & $<2  %
H,-0-
?07
$
( 2&
 

&
!

&$=>=
 
&
  # * 3
& ""
! !
$ 
5!  *   "
  9*
"
  $ 
 $
" "
 * 2a
Ilirskog pokreta Ljudevit Gaj (1809.–1872. g.)3 !$# 
.I
F  
 !     
$
 FJ 
&
)
 F$! 

380 V. SOTIROVI]: NACIONALNO SAMOODRE\ENJE HRVATA I SRBA PUTEM JEZIKA ...
ilirskim imenom. )

%#%#
'
% ! $ #$   %
!
 
=>=
  
	



	
	
	 (	, 1814. .) i
	

	 (	, 1818. .) 
 
)# (1787.–1864. g.). I

F
 2! #$ 'ta izdavanjem 1830. g. u Budimu
brošure Kratka osnova hrvatsko-slavenskoga pravopisanja ! 
   5,778*,/A9* $'
  3
 ! !
F
 !
$ !" $
=

 5

»gajica») (!ABBB*A00K	#*L *; !*+,78.*
A.79. Do Gajevog vremena Hrvati su koristili sedam pravopisa: 1) kajkavski »ugarski pravo-
pis« u Provincijalu (civilni deo Hrvatske), 2) štokavski »slavonski pravopis« u Slavoniji, i
posebne pravopise 3) u Bosni i Hercegovini, 4) u Hrvatskom primorju, 5) u Dalmaciji, 6) u
Istri, i 7) u Dubrovniku (	#*L *; !*+,78.*A.-).
Ljudevit Gaj je delio mišljenje savremenika da se nacija identifikuje sa jezikom kojim
govori i obrnuto. F2

'
$"
  *!    3
  
5
 %95Peri,778*,/8?,@89.4 M


$
! $Ilirskog pokreta (ujedinjenje Hrvatske, Slavonije i
Dalmacije) bilo neophodno stvoriti novu formu knji#evnog jezika za Hrvate. Iz tog razloga
se zalagao kod hrvatske inteligencije da se štokavski dijalekt prihvati kao standardna forma
hrva
 $ #$ 
 5'
%9
$3
 
5
  9
Prema nekim ju#noslovenskim i inostranim filolo-
zima, hrvatski ilirci su ne samo preuzeli Vukov ijekavski podizgovor štokavskog dijalekta
(tj. srpski narodni jezik9 # 
 
$5*  *3
$* 
% !* 
   
 5
 Reclus 1878, 278; Brockhaus 1931, 645; 


; 	




; #


;  
 2001, 69).
Iza ovakve jezi!ke politike vo2a Ilirskog pokreta se, po mišljenju ne malog broja
ju#noslovenskih filologa, istori!ara i lingvista, krila potajna te#nja za asimilacijom nehrvat-
skog stanovništva ju#noslovenskih zemalja koje je govorilo i pisalo štokavskim dijalektom
jer je taj dijalekt bio u stvari maternji jezik Srba a ne i Hrvata koji su izvorno bili!akavci a
Slovenci kajkavci!
"#$%

"&%'(( 1892; 		
1902; )*
 1894a; )*
 1894b; )*
 1895; +(	
1890; %
,-7AK<

,--7K
, 
"
-%
 

".	
 1996, 303–304K )
 ,7-.K

	
 1997, 13–41, 412–426, 466–476;  
  
 
/Ovakvo mi"&!adovima o rasporedu
slovenskih jezika od strane filologa slavista s kraja XVIII. i po!etka XIX. veka. Vodei slo-
venski filolozi u to vreme (Josef Dobrovský, Jernej Kopitar, Pawel Josef ŠafaNik, Franc Miklo-
ši!9su polazei od tvrdnje nema!kog istori!ara Ludviga fon Schlötzera (Ludwig von Schlöt-
zer 1735.–1809. g.) da je štokavski dijalekt srpski, delili mišljenje da se kao pravi hrvatski
narodni jezik mo#e smatrati samo!akavski dijalekt, a kajkavski dijalekt kao slovena!ki, pa
bi shodno implementaciji ovakve teorije hrvatska nacionalna teritorija bila svedena na terito-
rijalnu rasprostranjenost!akavskog dijalekta tj. na Istru, severni deo isto!ne obale Jadrana i
na veinu jadranskih ostrva.6  (Dobrovský 1792/1818; ŠafaNik 1955; ŠafaNik 1826; ŠafaNik
04F
 # '

5
&,78/*@7?8AK+
,78/K	
,7/0KO ,78.*,,.?,A09

54
&
 
$&
F! 5$,-@.P,-@/*>>*.,9

6 Hrvat Dr. Juraj )%,7//
$
"   '
 '
 : «Pred jedno
120 godina Hrvat %
Q$ *
%'
 4 $$ 

%'
 5),7//9

381ZGODOVINSKI ^ASOPIS • 58 • 2004 • 3–4 (130)
1833; Kopitar 1810; Kopitar,7-0K< "!,-/AP,-87
Uporedi sa Kollár 1835). Neospor-
na je ipak !F+" 
Velike Ilirije – dr#ave koja bi
se prostirala od Jadrana do Drave i od Drine do Karavanki i Julijskih Alpa sa politi! 3



Q$%
>" 
Velike Ilirije%FR +" 
5,88B
?,-/@
g.) koji je tu ideju izneo u najva#nijem programskom spisu Ilirskog pokreta
pod naslovom Disertatija iliti razgovor…koji je štampan štokavskim  
)
,-.A
$
FR +" $$ 









,-.-
$
# !%*	$ C%5	#*L 3
*; !*+,78.*A.-9
%!  
! &
#iliraca!
&! %#
$ 
*$> $%? Leljiva %
!
%
#Ilirskog pokreta (Banac 1993, 233–235). Treba
istai da je Draškovisli!no jednom od najistaknutijih hrvatskih preporoditelja–Ivanu Der-
kosu (autor programskog spisa Genij domovine…, Karlovac, 1832. g.) tra#io da se stvori
jedan jedinstveni !      #    # 
Velike Ilirije. »Ilirizam«    !    $
 $ 
$
# $  

* 
Silirski (srpski i hrvat-
ski), slovena!ki i bugarski.7
Vukov lingvisti!ki model identifikacije Srpstva izra#en u njegovom !lanku Srbi svi i
svuda (Be!*,-07
g.) da su svi ju#noslovenski štokavci etni!ki Srbi je bio u direktnoj suprot-
nost prema gore navedenim Derkosovim i Draškovievim stavovima. Naime, kao što Derkos
i Draškovinisu videli Srbe na prostorima Dalmacije, Slavonije, Hrvatske, Bosne i Hercego-
vine tako i Vuk nije video Hrvate ni na jednoj od ju#noslovenskih teritorija na kojima se
govorilo štokavskim dijalektom.8 Ovaj Vukov lingvisti!ki model definisanja Srpstva je na-
stao iz autorovog dubokog uverenja da je upravo jezik glavna nacionalna determinantaK"3
 
2Ilirskog pokreta. Me2utim, dok su hrvatski ilirci smatra-
li da Srbi i Hrvati imaju zajedni!ki govorni jezik, Vuk je uvek (od po!etka svoje nau!ne
delatnosti pa do kraja #ivota) jasno pravio razliku izme2u maternjeg (govornog) jezika Hrva-
ta od Srba. Za njega, drugim re!ima, (za razliku od hrvatskih iliraca) Hrvati i Srbi nisu bili
isti narod; tj. narod koji govori istim jezikom.
8&
 !>C
 &
 3&
 &
 3&
 &! 
,-

5

*C+	*>	
*CR%"9!
 ,7


5R 
*R

9
%&
    
R 
 
 &$3

 &
 $ *&
 
  5	
)"!
 ,8

*6<
C!
 ,7

9&
      &
 
 
%

 C
 :*% '
 
1$ %
1&
 &
$
" 


$%
 2&
  

%     5,778*,/-?,/79
4!  
 
 
$
!&"$ 
$ 


&
 &




! # 5


9  


  
!

"



 '
 5

	
,778*A-?.BK 
ABBB*
,8.?,80K
,7779

&
 ! =>=
!
 ==
 *6O"*

.(%$	0((0(	--,%$$ 1(%	 $-	%("
,	,	%%(-%1(21$(234%20-3-
-02	3-*
23(5	 (-0	1(	*	2	-%-%67	  -,(	2%1$	3	$,%	(	
($		3,8	9-(	$/(*%-9-(-7(-!%	(3,8-$(- %%-9-(-:26$-
!($		%$		-338	+			3	( 03 %3-0$	12-*2%	$2
%2	%23 $2;(	%$	5<,
,7.89

8 O Ivanu Derkosu i grofu Janku Draškoviu u hrvatskoj istoriji videti opširnije u sledeim radovima (Roksan-
di,7--KHorvat 1990; Macan 1992; Šidak, Foreti*Grabovac, Karaman, Str!i*Valenti,77B9

382 V. SOTIROVI]: NACIONALNO SAMOODRE\ENJE HRVATA I SRBA PUTEM JEZIKA ...
Neophodno je napomenuti da je inicijativu za izbor novoštokavskog dijalekta za knji#evni
jezik Hrvata pokrenuo Petar Frano Martecini (Martecchini) 1826. g. kada je objavio na »hrvat-
skom« jeziku zbirku radova Ivana (D#iva) Gundulia (1589–1638. g.), najveeg dubrova!kog
i slovenskog baroknog pesnika, skreui time pa#nju na »hrvatski« karakter dubrova!ke lite-
rarne tradicije koja je pisana štokavštinom. Ubrzo nakon pojave ovog izdanja, vo2e hrvat-
skog nacionalnog preporoda, tj. Ilirskog pokreta, su po!ele zagovarati standardizaciju hrvat-
skog knji#evnog jezika na osnovama novoštokavskog idioma centralne i ju#ne Dalmacije,
zapadne Hercegovine i Slavonije, idioma koji je u literarnoj tradiciji bio najbolje izra#en u
delima štokavskih rimokatolika Antuna Kanizlia (1700.–1777. g.), Andrije Ka!ia Miošia
(1704.–1760. g.) i Matije Antuna Relkovia (1732.–1798. g.).9 Na taj na!in je hrvatski nacio-
nalni preporod postavio iste temelje hrvatskom knji#evnom jeziku kao što je to uradio 1814.
i 1818. g. Vuk StefanoviKarad#isa srpskim knji#evnim jezikom uzevši (svoj maternji)
novoštokavski govor ijekavskog izgovora za njegovu osnovu. Tako se na primer u!itelj Tomo
Ko"ak (1752.–1831. g.) mo#e smatrati Gajevom prete!om u borbi za uvo2enje »štokavsti-
ne« u sve školske ud#benike u Hrvatskoj.
Nova forma knji#evnog jezika je promovisana u novopokrenutom!asopisu Danicza Hor-
vatzka, Slavonzka y Dalmatinzka 1835. g., koja je preimenovana u Danicu Ilirsku naredne
godine od kada se štampa isklju!ivo štokavštinom, kao i od strane nekoliko kulturnih udru#enja
koja su se okupljala u »Hrvatskoj narodnoj kui», tj. palati grofa Janka Draškovia u Zagrebu.
Kona!no je 1840. g. i Hrvatski plemiki (staleški) sabor prihvatio Gajevu »štokavicu« tra#ei
te godine od ma2arsko-hrvatskog kralja da se u Hrvatskoj-Slavoniji u sve gimnazije i zagre-
ba!ku Akademiju uvede!isto narodni jezik», tj. štokavski dijalekt. Tom odlukom je poništen
zaklju!ak istog Sabora iz 1827. g. o tome da se u Hrvatskoj-Slavoniji mo#e uvesti ma2arski
jezik u školski sistem kao obavezan predmet kojim se #elelo pridobiti ma2arsko plemstvo za
saradnju sa hrvatskim stale#ima 5,778*,/B9. Godine 1842. je Dragutin Rakovac izdao
Mali katekizam za velike ljude u kojem tra#i upotrebu narodnog jezika (tj. štokavskog dijalek-
ta), narodnu knji#evnost, prosvetu na hrvatskom jeziku i o!uvanje hrvatskih municipalnih pra-
va. Sledee godine (2. maja 1843.) je Ivan Kukuljevi3Sakcinski odr#ao u Hrvatskom saboru
prvi zastupni!ki govor na hrvatskom jeziku tra#ei da se taj jezik, tj. štokavski dijalekt, proglasi
slu#benim za prostor Hrvatske-Slavonije (!ABBB*253).
Me2utim, jedan veliki deo hrvatske inteligencije iz kajkavske Hrvatske je bio protiv Gajeve
namere da štokavski dijalekt standardizuje u hrvatski knji#evni jezik smatrajui da štokavski
idiom nije hrvatski nacionalni jezik. Tako je 1841. g. deo hrvatskog plemstva osnovao »Hor-
vatsko-ugarsku stranku« sa programom borbe protiv »ilirskog« tj. štokavskog dijalekta, a za
o!uvanje pravog »horvatskog« jezika, tj. kajkavskog dijalekta, koji je po njima bio najbolje
predstavljen u delima sveštenika Titusa Brezova!kog (1757.–1805. g.) najvrsnijeg kajkav-
skog komediografa (njegova najpoznatija dela su: Matijaš grabancijaš dijak i Diogenes ili
sluga dveh zgubljeneh bratov). Da bi prebrodio ovaj jaz izme2u!akavske, kajkavske i što-
kavske knji#evne tradicije me2u Hrvatima», Ljudevit Gaj je upravo izabrao ijekavski idiom
slavne dubrova!ke knji#evnosti koja je trebala da Hrvate kona!no opredeli da prihvate štokav-
ski dijalekt ijekavskog izgovora kao svoj nacionalni knji#evni jezik. Gajeva i Babukieva filo-
loška škola u Zagrebu je kona!no uspela da kodifikuje hrvatski knji#evni jezik i da ga nametne
kajkavskoj severozapadnoj Hrvatskoj. Gaj i njegovi saradnici su 1836. g., dakle iste godine
kada Vuk StefanoviKarad#ipiše svoj!lanak Srbi svi i svuda, izvršili revolucionarnu prome-
nu na podru!ju hrvatskog knji#evnog jezika. Iako je veina njih bila ro2ena u kajkavskim
74

"5	,78-*,,*.0?@@9

383ZGODOVINSKI ^ASOPIS • 58 • 2004 • 3–4 (130)
krajevima, oni su odlu!ili da Novine horvatzke i Daniczu izdaju na štokavskom dijalektu i
pod ilirskim imenom što je sa njihove strane protuma!eno kao nastavak dubrova!ke i slavon-
ske »hrvatske« knji#evnosti.
Gaj je svoju odluku iz 1836. g. da odbaci kajkavski a prihvati štokavski dijalekt za štam-
panje svojih novina opravdavao re!ima da to !ini izme2u ostalog i zbog »neprocenjivog
literarnog blaga!etrdeset i više klasi!nih pisaca iz ilirsko-parnaškog Dubrovnika…i zbog
drugih va#nih knji#evnih ostvarenja koja pravom nasle2a mi ponovo prihvatamo kao našu
staru baštinu« (Gaj 1836). Ali!ak šta više, prema srpskom filologu Petru Milosavljeviu,
Gaj je prihvatio ijekavski štokavski a ne ikavski kao što se to moglo pretpostaviti s obzirom
na broj knji#evnih dela napisanih ikavskim, veli!inu teritorije koju je pokrivao ovaj izgovor
i na!injenicu da je ikavski bio isklju!ivo hrvatski izgovor dok je Vukov ijekavski izgovor
isto!ne Hercegovine bio isklju!ivo srpski (
	


). Jedan od naj-
istaknutijih srpskih filologa, Pavle Ivi*je mišljenja da ukoliko bi Gaj izabrao ikavski izgo-
vor za knji#evni jezik Hrvata u tom slu!aju bi priznao nacionalnu podelu Srba i Hrvata na
jezi!koj osnovi što je Gaj #eleo da izbegne (=
 1971, 186–187). Ipak u ovom slu!aju,
mišljenja sam da je »dubrova!ki faktor« igrao presudnu ulogu u izboru ijekavskog izgovora
naro!ito posle Gajeve i Ma#uranieve posete Dubrovniku 1841. godine (videti o tome u
Vince 1978, 332–334). Ista ta 1841. g. je bila presudna godina u ideološkoj evoluciji dubro-
va!kog rimokatoli!kog Srbina Mede Pucia koji je tada kao student prava u Padovi upoznao
Slovaka Jána Kollára koji se trenutno nalazio u Veneciji. Tada je ovaj slova!ki filolog upoz-
nao dubrov!anina Pucia sa svojom i ŠafaNikovom teorijom o ju#noslovenskim dijalektima i
nacionalnoj pripadnosti. Pucikoji je vebio upoznat sa rudimentalnim oblicima te teorije
preko u!enja Vuka Stefanovia Karad#ia, nakon susreta sa Kollárom 1841. g. je postao
ube2eni pristalica nacionalnog odre2enja Ju#nih Slovena na osnovu pripadnosti jednoj od
nekoliko dijalektoloških grupa kojim su govorili Ju#ni Sloveni. Tako je Pucite 1841. g. prvi
put nedvosmisleno rekao da postoje »Srbi-katolici« u Dubrovniku pod kojima je podrazume-
vao one rimo-katoli!ke stanovnike grada koji su govorili štokavskim dijalektom. Puci je
svoje ube2enje o nacionalnoj determinaciji putem jezika ubrzo izneo u nekoliko !lanaka
štampanih u tr"anskom magazinu Favilla u godinama 1842.–1844. Tako je u jednom svom
!lanku iz 1843. g., polazei od ŠafaNikove teze publikovane 1842. g., Puci tvrdio da ima
samo 801.000 Hrvata, tj. Hrvata koji su #iveli isklju!ivo u »kajkavskoj« Hrvatskoj (Stulli
1956, 39–40, 48).
Otprilike u isto to vreme, ali u Brusi u Anadoliji, je još jedan Srbin rimokatolik iz Dubrov-
nika prolazio kroz istu ideološku evoluciju kao i Medo Puci
Bio je to Matija Ban koji se
ranih!etrdesetih godina XIX. veka u Anadoliji upoznao sa poljskom emigracijom sa kojom
je imao prisnih politi!kih kontakata u Beogradu gde se nastanio 1844. g. U oba ova slu!aja,
kako u Anadoliji tako i u Beogradu, Matija Ban je prihvatio stavove poljske emigracije o
nacionalnoj pripadnosti Ju#nih Slovena na osnovu »nacionalnog« jezika (tj. dijalekta), sta-
vove koji su uglavnom bili bazirani na u!enju slavista iz prve polovine XIX. veka.
Na primer, P. J. ŠafaNik (1795.–1861. g.) u svom delu Slowansky národopis, Praha, 1955.
(prvo izdanje 1842. g.), stranice 146–159 je nazvao jezik kojim se govorilo u Dalmaciji
»srpski jezik«. Ovakav ŠafaNikov stav je bio #estoko kritikovan od strane Vjekoslava Ba-
bukia (1812.–1875. g.), jednog od najeminentnijih vo2a hrvatskog Ilirskog pokreta, koji je
nazivao jezik stanovnika Hrvatske i Dalmacije »horvatski« (Babuki,-0A9. Po#e#anin Vjeko-
slav Babukipiše 1842. g. P. J. ŠafaNiku sledee: »Nama nije milo, što Vi Ilire sa Serblji
prevodite. Ono je ime 
, a ovo posebno. Serblji su u Serbii, a koji su po drugih po-
krajinah ilirskih raztreseni, ti se radi zakona
 *


>	
*	! *$
 
!$ %

384 V. SOTIROVI]: NACIONALNO SAMOODRE\ENJE HRVATA I SRBA PUTEM JEZIKA ...



! #" 2
m u Brodskoj i Gradiškoj regimenti zove
svoj jezik 


 a pismeni samo ljudi zovu ga slavonskim ili ilirskim. U Horvatskoj i Dalma-
ciji zovu ga svi stanovnici, bez razlike vere, horvatskim jezikom« (Babuki,-0A9


! $    

!  

! '

!   
   
! $C
I 

,7,0
$
!   
&
  5I ,7,0*
==9* 
>vi
&
 2  "
 $
=
>>
 5=
 1990, 10).
( 
! 

&
 $
&
3
 $
$$!  $ 
"


>
*3

!%R $
R
ON &
 

&'
%-B,*BBB*&,*,/,*BBB
&%/*A70*BBB
4A*--B*BBB*,*-@0*BBB3
 
 //B*BBB5ON ,7//*,00?,/BK	,7-0*-B?-A9
$




 Geschichte der slawischen Sprache und Literatur nach allen Mun-
darten (Pest, 1826.), Srba, tj. štokavaca, »grko-pravoslavaca« je bilo: »a) Bugara 575.000, b)
srbijanskih Srba i Srba u Ugarskoj 1,150,000, c) Bosanaca 250,000, d) Crnogoraca 60,000,
e) Slavonaca 247,000 i Hrvata (Srba u Hrvatskoj) 174,000». Rimo-katoli! &&
%%



: »Lu#! &%/B*BBB, dok je »protestantskih« Srba bilo:
»Lu#! &%,/B*BBB
ON   

  ! $$
 $
"
 
%daju: Bugari, Srbi, Bosanci, Crnogorci,
Slavonci i Dalmatinci. Tako je prema njemu bilo ne"
".*BBB*BBB& $3
"
   
*


! &%
Srpsko je! !

S9%$ %9 *
 *% 
K&
 ! %

   !   !a) gornjokranjsku i b) donjo-
kranjsku podvrstu
(%
  
ŠafaNik u svojoj knjizi Geschichte…sve Slovene
podelio na »jugoist!
1$H*%'
*
$5Wends9*M**%5I#! %9
(  "


 %	$*2 %*
 %*	3
*:$**% !+

<2
*Slowan-
sky národopis iz 1842. g. on više ne uklju!uje Bugare u Srbe smatrajui ih posebnom granom
Ju#nih Slovena polazei od toga da Bugari ne govore štokavskim dijalektom. ŠafaNik je!akav-
ske pesme naveo kao primer pesama na hrvatskom jeziku (ŠafaNik 1955, 159).
Jasno je da je Pawel Josef ŠafaNik jasno i veoma dosledno razlikovao Srbe rimokatolike i
unijate od Hrvata. Mišljenja sam da je ŠafaNik smatrao, iako to nije direktno izneo, da su
rimokatoli!ki i pounijaeni štokavci u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji u stvari bili etni!ki
Srbi. Ipak, neophodno je istai da je ŠafaNik u odeljku tree glave dela Slowansky národopis
koji nosi naslov »Ilirski jezik« srpsku knji#evnost podelio na tri dela, tj. na onu koju su
stvarali pravoslavni štokavci, rimo-katoli!ki štokavci i na onu koja je pisana glagoljicom na
»srpskom jeziku». Shodno ovakvom njegovom stavu, nije nikakav kuriozitet što je u knjizi
Slowansky národopis ŠafaNik ubrojao me2u srpske štokavske rimo-katoli!ke knji#evnike
Dubrovnika, Bosne, Hercegovine i Dalmacije i Ljudevita Gaja. To se dogodilo jednostavno
stoga što je za ŠafaNika hrvatska knji#evnost svedena na! "
kajkavštinu, a pošto je
kajkavac Gaj po!eo da piše štokavskim jezikom on je stoga uvršten me2u »srpske« pisce
(ŠafaNik ,7//*,,09
 
 $  "    
! *
$

&*R)
5,8-B
?,-00$
9
 2
 %'
&&!
&  
&
*3
 
! O  $ %"
  
* 
 *%
385ZGODOVINSKI ^ASOPIS • 58 • 2004 • 3–4 (130)
'

> *

)
%
R
+% $ staroslo-
venski jezik%

  
4
!
3

 $)


>>
$
570/
7/7
$
9< 
 %
%
&
*+% T !
L

 
$ $$$ "


 #   & 

Za vo2stvo Ilirskog pokreta je bilo najte#e odlu!iti se izme2u ikavice i ijekavice kao
knji#evnog jezika Hrvata. Izbor je kona!no ipak pao na (dubrova!ku) ijekavicu zbog velikog
ugleda knji#evnih dela napisanih na tom izgovoru u Dubrovniku. Ipak, mnogi hrvatski kul-
turni delatnici, i pre ovog izbora i nakon njega, su se zalagali za ikavicu kao!ist nacionalni
hrvatski govor. Tako je, još pre Gajeve reforme hrvatskog knji#evnog jezika, Šime Star!evi
5,8-0
?,-/7
g.), katoli!ki sveštenik i stari gramati!ar, u svojoj Novoj ricsoslovici iliricskoj
iz 1812. g. ukazivao na prisutnost stranih elemenata u dubrova!kom ijekavskom izgovoru,
koji se stoga nije mogao prihvatiti kao hrvatski nacionalni »jezik», zala#ui se u isto vreme
za ikavski izgovor kao!isti hrvatski nacionalni jezik. Po Šimi Star!eviu, dubrova!ki ijekav-
ski izgovor je postao suviše »stran« Hrvatima zbog velikih »pozajmnica« iz italijanskog
jezika kao i iz crkvenoslovenskog jezika kojim se slu#ila Srpska pravoslavna crkva.10 Na
suviše »srpski« karakter dubrova!ke epske poezije u delima Ive Gundulia i Junija Palmo-
tia je ukazivao i Andrija Torkvat Brlipo kome je njihovo epsko pesništvo bilo »inferiorno«
usled prisustva stranih elemenata u strukturi epske pesme u odnosu na pravo hrvatsko epsko
pesništvo koje je ispevano na »nacionalnom epskom metru« (Brli,-0-9
Sli!no mišljenje
su imali i Šime Star!evii Ante Kuzmani5,-B8
?,-87
g.) koji je bio vodea figura onih
predstvavnika hrvatske inteligencije okupljenih oko Zore dalmatinske koja se #estoko borila
za standardizaciju ikavskog (kao nacionalnog hrvatskog) a ne ijekavskog (kao nacionalno
srpskog) izgovora za knji#evni jezika Hrvata. Povodom rada zagreba!ke filološke škole,
Srbin rimo-katolik iz Dubrovnika, Matija Ban, je rekao da je ta škola »lep i potpuno savršen
srpski jezik», mislei na štokavski dijalekt ijekavskog izgovora, presadila iz njegovog
»gnezda« u »sve ilirske zemlje« i tako »pripremila ulazak u pan-Slavizam« (Ban 1849).11
Medo Pucije otišao korak dalje 1867. g. tvrdei da ukoliko se narodi razlikuju po jeziku
onda je Gajevo usvajanje »srpskog jezika u zvani!noj upotrebi« pretvorilo sve Hrvate u
»lingvisti!ke« Srbe. Shodno tome, Srbi se ne trebaju plašiti hrvatskih »istorijskih prava« jer
su to u suštini srpska prava (Orsatto 1867, 26).
Treba istai da su i neke najistaknutije vo2e »ilirske faze« hrvatskog nacionalnog preporo-
da (na primer Lj. Gaj i I. KukuljeviSakcinski) #alili što je dubrova!ka knji#evnost iz XVIII.
veka radije prihvatala »latinske muze« a ne nacionalni izgovor, a naro!ito što najistaknutiji
dubrova!ki nau!nik Ru2er Boškovi5,8,,
?,8-8
g.) nije ništa napisao na »svom maternjem
jeziku« vesamo na latinskom.12 Bez obzira na ove primedbe vo2a Ilirskog pokreta, mo#e se
slobodno zaklju!
 da je!itav intelektualni krug oko Gaja bio produkt »raguzofilije», krug koji
je legendu o Ivi Gunduliu pretvorio u centralni deo ideologije Ilirskog pokreta. Pozitivna
kritika Vukove zbirke narodnih juna!kih pesama i podrška Vukovoj jezi!koj reformi koju su
dali dubrova!ki slavisti Pero Budmani (1835.–1914 g.) i Milan Rešetar (1860.–1942. g.) je
kona!no uverila hrvatsku inteligenciju u ispravnost Gajeve reforme hrvatskog knji#evnog jezika.
,B4%
5'
,70B*.A?.09

11  	$,-00
$
<
	 
 
3
! $ $ &
'ate i Srbe smatrao samo «plemenima» jednog jedinstvenog sloven-
skog naroda.
12F%) ! Nešto o iznenadnom pesništvu (Gaj 1842). 

5  ,-0,9

+%!H2	" ,8/-
$
%	!
delo: Philosophiae naturalis theoria.
386 V. SOTIROVI]: NACIONALNO SAMOODRE\ENJE HRVATA I SRBA PUTEM JEZIKA ...
Gajeva borba za novu formu knji#evnog jezika je sadr#avala i politi!ke implikacije. Kao
prvo, standardizovana štokavica je pru#ala jaku intelektualnu osnovu za otpor ma2arizaciji.
Kao drugo, pokušalo se da se osigura most saradnje sa Srbima što je ilircima bilo jako va#no
radi ja!eg pritiska na Peštu. Naime, Lj. Gaj je smatrao dae lakše doi do politi!kog jedin-
stva Hrvata i Srba ukoliko se prethodno bude obezbedilo njihovo jezi!ko jedinstvo. Stoga je
po Gajevom mišljenju bilo neophodno da svaki Hrvat nau!iirilicu kako bi mogao!itati dela
srpskih pisaca.13 Kao tree, uzimanje štokavske forme za standardizaciju hrvatskog knji#evnog
jezika je navelo jedan deo srpske inteligencije, i tada a i kasnije, da optu#i Lj. Gaja za pri-
svajanje celokupnog kulturnog nasle2a pisanog štokavskim dijalektom kao hrvatskog a ne
srpskog nacionalnog blaga (>%%2-
; 
	


; 



;  

;  
).14
U prvoj polovini XIX. veka, a naro!ito u periodu delovanja Ilirskog pokreta, me2u Srbi-
ma i Hrvatima sa podru!ja Trojednice su postojale dve vodee »lingvisti!ke ideologije»: 1)
lingvistiki nacionalizam koji je postavljao jasnu granicu izme2u »hrvatskog« i »srpskog«
jezika i 2) lingvistiki unitarizam koji je naglašavao istovetnost jezika ova dva naroda. U
praksi, koji e vid od ove dve »lingvisti!ke ideologije« nadvladati u odre2enom vremen-
skom intervalu uglavnom je zavisilo od trenutnog politi!kog pritiska Be!a i Pešte na Trojed-
nicu. Ukoliko su Be! i Pešta nastojali da sprovedu germanizaciju, odnosno ma2arizaciju,
Hrvatske, Slavonije i Dalmacije Hrvati i Srbi sa ovih prostora su zbijali svoje redove oko
ideje hrvatsko-srpskog lingvisti!kog unitarizma. Me2utim, ako pritisak germanizacije i ma2a-
rizacije nije postojao u jako izra#enoj formi tada su Hrvati i Srbi potencirali na svojim poseb-
nim lingvisti!kim nacionalizmima.
Dok su ma2arski liberalni reformisti  dozvoljavali da se hrvatski jezik upotrebljava u unu-
trašnjoj administraciji Hrvatske i Slavonije, odlu!no su se protivili upotrebi hrvatskog jezika,
kao i bilo kog drugog jezika osim ma2arskog u Ugarskom parlamentu (staleškoj skupštini–
Dieti) koji je do 1848. uglavnom zasedao u Po#unu (Bratislava, Pressburg). Pravo hrvatskih
deputata na upotrebu latinskog ili svog maternjeg jezika u ma2arskoj dr#avnoj Dieti je izaziva-
lo #estoke rasprave izme2u hrvatskih i ma2arskih poslanika na zasedanjima ma2arske Diete
1843.–1844. g. Ma2arska veina je i ovom prilikom kao i u slu!aju Diete 1839.–1840. g. uspela
da izglasa zakon po kome je ma2arski jezik zvani!ni jezik kojim se imaju voditi saborske
sednice Ugarske Diete. Nakon napuštanja Diete od strane hrvatskih poslanika, ma2arski dele-
gati su doneli zaklju!ak da se u roku od deset godina mora ma2arski jezik uvesti u Hrvatsku i
Slavoniju. Po ovoj dietalnoj odluci, sva nadleštva, kancelarije i sudovi na prostoru Hrvatske i
Slavonije su u opštenju sa Peštom morali da vode slu#benu prepisku na ma2arskom jeziku, dok
se u domaim poslovima na tzv. »Ugarskom primorju« koje se pritezalo od grada Rijeke sa
okolinom do iza Karlobaga i Gospia (oblasti Modrus-Fiume i Lika Korbava) mogao koristiti
italijanski, u Hrvatskoj latinski, dok se u Slavoniji u roku od narednih šest godina u domaim
poslovima moralo sa latinskog prei na ma2arski pošto je Slavonija proglašena integralnim
delom Ugarske u u#em smislu re!i. »Zakonskom osnovom« o uvo2enju ma2arskog jezika koju
je usvojila Ugarska Dieta 1848. g. se zahtevalo tako2e da se u Hrvatskoj-Slavoniji i Ugarskom
primorju ma2arski jezik izu!ava kao obavezni nastavni predmet u svim školama kao dr#avni
jezik. Kona!no je Lajos Kossuth porekao i samo        postojanje hrvatskog imena, jezika i nacije
,.4 !  2"

	


 


! $
$
 %*'




14 O tome je Jovan Du! pisao: »=6--*	0($	*(%$0	30$	3- (-(84	%
*230%2-301$-0(	%3%	0	2	%(1 	3%,20$--5$-(
1(-%3%-0	*$-«!:-

/
387ZGODOVINSKI ^ASOPIS • 58 • 2004 • 3–4 (130)
(Macan 1992, 284). Ubrzo je i po! $
! 2
'
 *<36PI )%2&
2 
!
$H(Fiume) (!ABBB*A/79.
Ovakav ma2arski lingvisti!ki nacionalizam koji je proisticao iz teorije o samo jednom
(ma2arskom) »politi!kom narodu« na teritoriji zemalja krune Sv. Ištvana je uveliko dopri-
neo da se i Hrvati i Srbi u toku Revolucije 1848.–49. g. na2u zajedno na strani ma2arskih
protivnika. Jaz izme2u svih nema2arskih etni!kih skupina u Ma2arskoj i revolucionarne
ma2arske vlade je definitivno postao nepremostiv donošenjem ma2arskog liberalnog ustava
iz 1848. g. po kome je ma2arski jezik ozakonjen kao jezik zakonodavstva i administracije na
!itavoj dr#avnoj teritoriji Ma2arske – od Karpata do Jadrana. Na ovaj na!in se pokušao
sa!uvati geografski i politi!ki integritet istorijske Ugarske ali je upravo ovakva politika Kos-
suthovih »velikoma2ara« uskoro dovela do anti-ma2arske pobune svih nema2arskih nacio-
nalnosti što je uveliko doprinelo kona!nom slomu Ma2arske Revolucije.
Bibliografija
>%%2
>%%2/	
	
		?	3
/
Babuki,-0A? V. BabukiP. J. ŠafaNiku, Nacionalna i sveuilišna biblioteka, Zagreb, R 3992a, 1842.
Ban 1849 – Ban M. Osnova sveslavianskoga jezika // Dubrovnik, Dubrovnik, s. 282, 1849.
Banac 1984 – Banac I. The National Question in Yugoslavia. Origins, History, Politics, Cornell Univer-
sity Press, Ithaca, London, 1984.
Banac 1993 – Banac I. The Insignia of Identity: Heraldry and the Growth of National Ideologies Among
the South Slavs // Ethnic Studies, Vol. 10, pp. 215–237, 1993.
Barac 1954 – Barac A. Hrvatska knjievnost od preporoda do stvaranja Jugoslavije, knjiga I, Jugosla-
venska akademija znanosti i umetnosti, Zagreb, 1954.
Bideleux, Jeffries 1998 – Bideleux R, Jeffries I. A History of Eastern Europe. Crisis and Change,
Routledge, London and New York, 1998.
Biland#,777?	#+
 Hrvatska moderna povjest, Golden Marketing, Zagreb, 1999.
	#*L *; !*+,78.?	#>
*L 
*; !<
*+

Istorija Jugo-
slavije, Prosveta, Beograd, 1973.
 
 
/	

 I, @.).2		$
	3+#3/
 
 
/  

 II@.).2		$
	3+#3/
Brli,-0-?BrliA., T. Knji#evne vesti // Danica ilirskaAZagreb, s. 28, 1848.
Brockhaus 1931 – Der grosse Brockhaus, X, 1931.
	,78-?	+
'
  *$

 ju#noslavenskih i drugih slaven-
skih jezika, njegove povjesne mijene kao jezika hrvatske knji#evnosti, u Aleksandar F., Krunoslav
P. (urednici), Hrvatska knjievnost u evropskom kontekstu, Zagreb, 1978.
Despalatovic 1975 – Despalatovic E. M. Ljudevit Gaj and the Illyrian Movement Boulder, Colo., East
European Quarterly, 1975.
Dobrovský J., 1792/1818 – Dobrovský J. Geschichte der böhmische Sprache und Literatur, Wien,
1792/1818.
:-

:-# /
 
  !  "
#  $	  %

	%3
!%%2%/
&%'((
&%'((0(1*	2*;	%%%-$	*( $
0	*$	BB
	
, Beograd, 1892.
Fishman 1975 – Fishman J. A. Language and nationalism. Two Integrative Essays, MA, Newbury
House, Rowley, 1975.
Gaj 1836 – Gaj Lj. Proglas // Danicza Horvatzka, Slavonzka y DalmatinzkaA
CDEFGHI/

/
388 V. SOTIROVI]: NACIONALNO SAMOODRE\ENJE HRVATA I SRBA PUTEM JEZIKA ...
Gaj 1842 – Gaj Lj. Danica ilirskaACDEFGHI/
/
Gellner 1989 – Gellner E. Language and Solitude: Wittgenstein, Malinowski, and the Habsburg dile-
ma, Cambridge University Press, Cambridge, 1989.
Glatz 1995 – Glatz F. Bourgeois Transformation, Assimilation, and Nationalism, in Glatz F. (ed.).
Hungarians and Their Neighbours in Modern Times, 1867–1950, Distributed by Columbia Univer-
sity Press, New York, 1995.
Horvat 1940 – Horvat J. #$

, Zagreb, 1940.
Horvat 1990 – Horvat J. Politi
	
%

, Zagreb, 1990.
=

=
./ 	
	&
, 	3
.
=

=
./ 	
	&
, 3-*38	#0((84	%*3-	3

/
=


=
./ O '&'&, 	3.,%

/


J
K/

(, II, 	3
/
%

%
/./ 
	

	5	 
/
Kann 1974 – Kann A. R. A History of the Habsburg Empire 1526–1918, University of California Press,
Berkeley, Los Angeles and London, 1974.

1887 – 
K/08	8# , 	 
 )  	  	(
	(0(34%,20$	3*2	;-%6/
	



*		

+)	
:-30-8	%
*38	9	 %(	3


/
Kollár 1835 – Kollár J. L(84	%$*2%2	;-%3%	$2	%(2BB 	
	, 3	6	2 .
Kontler 1999 – Kontler L. Millenium in Central Europe. A History of Hungary, Atlantisz Publishing
House, Budapest, 1999.
Kopitar 1810 – Kopitar J. Patriotische Phantasien eines Slaven // Vaterländische Bläter, 5. VI, 1810.
Kopitar 1984 – Kopitar J. Serbica, Beograd, 1984.




#)/,	-	

,		+#3



!0*38	
-3	%-/
Kresti1983 – KrestiV. Srpsko-hrvatski odnosi i jugoslovenska ideja, Beograd, 1983.
Krnjevi,7//?KrnjeviJ. izjava data kanadskom Hrvatskom Glasu, 26. IX 1955.
)*

– )*##/)/ ,	
	5	 
/
)*

 )*##/)/	5	 
/
)*

)*##/)/ .	'	
&5	 
/
Leskien 1914 – Leskien A. Grammatik der Serbo-kroatischen Sprache. 1. Teil. Lautlehre, Stammbil-
dung, Formenlehre, Heidelberg, 1914.
Macan 1992 – Macan T. Povijest hrvatskoga naroda, Nakladni zavod Matice hrvatske, Školska knjiga,
Zagreb, 1992.
<
,--7 – <
(
Slaveni u davnini, Zagreb, 1889.
< "!,-/AP,-87?< "!6
Serbisch und chorvatisch, Vergleichende Gramatik der slawischen
Sprachen, Wien, 1852/1879.

,

,+/
	.+#3
/

	
 

 
	
./	  &  /	/ +3% 
-%	*	(  	(.,%

/

-%



-%
/ L0(	-# ((-:26$:- %(-
(($
// 0		/		3/


/
+(	

+(	
./
/	
	, 	3
/
		 1902 – 		, Zagreb, 1902.
Orsatto 1867?4


5<9
La Serbia e l’ Impero d’Oriente, Firenza, 1867.
!ABBB?!+
Povijest Hrvatske. Drugo, izmijenjeno i znatno prošireno izdanje sa 16
povijesnih karata u boji. !*Q$%*ABBB

,778?>
Povijest Hrvata, Centar za transfer tehnologije, Zagreb, 1997.
.	


.	#:/ 1'
+#3

/
Reclus 1878 – Reclus 1878. Geographie Universelle, III, Paris, 1878.
389ZGODOVINSKI ^ASOPIS • 58 • 2004 • 3–4 (130)
Roksandi,7--?RoksandiD. Vuk Karad#i*Ilirci i proces srpske nacionalne integracije u hrvatskim
zemljama (1835–1848), Nauni sastanak slavista u Vukove dane. Vuk Karadii njegovo delo u
svome vremenu i danas, Beograd, 1988, s. 119–128.
Sakcinski 1841 – Sakcinski K. I. Dopis iz Milana // Danica ilirskaAZagreb, 1841, s. 54.
Smith 1996 – Smith D. A. Nations and their pasts // Nations and Nationalism, 2 (3), November, 1996.
Springer 1863/1865, II – Springer A. Geschichte Österreichs seit dem Wiener Frieden 1809. In zwei
Teilen, Wien, 1863/1865.
#$%

#$%
M/2	$34,	54, 	3
.
Stulli 1956 – Stulli B. Tr"anska ‘Favilla’ i Ju#ni Sloveni // Anali Jadranskog instituta Jugoslavenske
akademije znanosti i umetnostiAZagreb, 1956.
<,

<,
N/L3,86=(0(	// M	0-	%(	(3	2$	
*%%-2$	%
/
ON ,-A@?ON 
R
 Geschichte der slawischen Sprache und Literatur, Buda, 1826.
ON ,-..?ON 
R
Serbische Lesekörner, Pest, 1833.
ON ,7//?ON 
R
Slowansky národopis*!

danje, Prague, 1955 (prvo izdanje 1842).
Šidak 1973 – Šidak J. Studije iz hrvatske povjesti XIX stoljea, Institut za hrvatsku povjest, Zagreb,
1973.
O *6
*F%*)*
!*

,77B?O R
*6


*F%R
*)
>
*
!
*

<
Hrvatski narodni preporod Ilirski pokret, Zagreb, 1990.
Treptow 1996 – Treptow W. K (ed.). A History of Romania*(&:
H
(&
H:
6
*>U*,77@

Vince 1978 – Vince Z. Putovima hrvatskoga knjievnog jezika, Zagreb, 1978.
Vucinich 1975 – Vucinich W. S. Croatian Illirism: Its Backgroung and Genesis in Stanley B. W., Joseph
H. Intellectual and Social Developments in the Habsburg Empire from Maria Theresa to World War
I, Boulder, Colo., East European Quarterly, 1975, pp. 68–73.
S u m m a r y
National self-determination of the Croats and Serbs by the language in the Triune Kingdom
of Dalmatia, Croatia and Slavonia, 1835–1848
Vladislav B. Sotirovi
This article deals with the question of linguistic nationalism and its interpretations among Croats
and Serbs intelectuals in the first half of the nineteenth century. In ethnically mixed Triune Kingdom,
Croats and Serbs have been in the final process of building up their national identity and national
political programmes. Both these South Slavic ethnic groups identified the language as the prime natio-
nal identity marker and indicator for political claims. Intellectuals of the time advocated ethnolinguistic
unity of Croats and Serbs on the whole territory of their ethnographic despersion. The leaders of Croa-
tian national revival movement chose shtokavian dialect as the background of the national literal-
standardized language at the moment when Serbs already adopted the same dialect for their own natio-
nal literal language. This was important to justify national claims of the Croats for inclusion of the
territories settled by shtokavian speakers and unite South Slavs for the political struggle against Mag-
yarization and Germanization of the Triune Kingdom. However, many writers of the time criticised
linguistic unity  among Croats and Serbs and attempted to delineate their linguistic differences and
ethnic particularities./