MUZIKOLOŠKI ZBORNIK — MUSIĆOLOGICAL ANNUAL XVII/1, LJUBLJANA 1981 UDK 782.1 Janaček: Katja Kabanova (093) NEPOZNATI KOMENTARI LEOŠA JANÂCEKA OPERI »KATJA KABANOVA« Dragan Plamenac (Urbana, 111.) Izjave u kojima kompozitori izražavaju mišljenja o svojim vlastitim djelima i upoznavaju javnost s idejama koje u tim djelima nastoje ostvariti, pripadaju među najpouzdanija vrela za ispravno ocjenjivanje kompozitorova rada. Među najistaknutije kompozitore druge polovine 19. i početka 20. stoljeća valja ubrojiti velikog dramatičara češke muzičke scene Leoša Janačeka. Kako je poznato, Janaček je išao za tim da u svojim dramatskim djelima ostvari potpuni realizam u muzici izučavajući i primjenjujući u tančine melodijske osobitosti narodnog govora i intonacije. Svaki glas prirode, svaki ljudski izraz radosti, bola, ljutine ili razočaranja postaje mu izvorom iz kojega izgrađuje svoj operni stil. Na taj je način kompozitor želio da dođe do nove vrste muzičkog govora, u kome će lica biti potpuni izraz životne stvarnosti. Prvo veliko djelo u kome se poslužio tom metodom bila je opera Jeji Pastorkyna (»Jenufa«), a razvio ju je do savršenstva u operi Katja Kabanovâ (1919—1921). Za vrijeme drugog svjetskog rata naišao sam u jednom newyor-škom antikvarijatu na dva vlastoručna pisma Leoša Janačeka, koja su ostala nepoznata izdavačima muzičarove opsežne korespondencije.1 Milo mi je da mogu objaviti ta dva dokumenta kao prilog zborniku u čast kolege Dragotina Cvetka. Dokumenti koji nas ovdje zanimaju vrlo se razlikuju među sobom po obliku, ali i jednom i drugom je predmet opera Katja Kabanova, Oba su pisma pisana na njemačkom jeziku; ni u jednom od njih ne spominje se ime lica kome je pismo namijenjeno; izvorni se omoti nisu sačuvali. Oba su pisma pisana godine 1922: prvo, na pet strana pisaćeg papira sasvim malenog formata (17 X 11 cm), nosi datum »Ukvaly (Janačkovo rodno mjesto), 2/IX 1922«; drugo, na dvije strane 1 Prepiska je objavljena u mnogo svezaka u izdanju Janačkova arhiva pri Moravskom muzeju u Brnu (glavni urednik Jan Racek) počevši od godine 1934. 122 u polovini presavijenog muzičkog papira (16,6 X 26,4 cm), »Brno, 2/XI 1922«. Janaček je u to vrijeme bio na najboljem putu da svojim djelima osvoji svjetska operna kazališta; na operi u Kolnu upravo se spremala prva izvedba Katje Kabanove pod upravljanjem uglednog dirigenta Otona Klemperera. Ta nam činjenica pomaže da utvrdimo ime lica komu su naša pisma bila upućena. U svesku pod naslovom »Leoš Janaček v dopisech a vzpominkâch«, Praha 1946, u kojem je Bohumir Stëdron sakupio najvažnije dokumente za poznavanje muzičarova života i rada;2 nalazimo na str. 179/180, pod brojem 190 i naslovom »Jenufa pred izvođenjem u Antwerpenu«, tekst dopisa koji je 31. augusta 1922 uputio muzičaru jedan od najranijih i najrevnijih pionira njegove umjetnosti, Max Brod.3 U tom Brodovu dopisu nalazimo ove riječi: »Poslat ću, svoje eseje o Katji Kabanovoj g. Wolfsohnu u Kölnu, čije ste mi pismo uputili«. A u prvom Janačkovu pismu od 2, septembra 1922, koje dalje objavljujemo, čitamo: »Umolio sam dra. Maksa Broda da Vam bude na pomoći«. Ne može biti sumnje da su oba pisma i vremenski i sadržajem povezana, i da je lice kojemu su Ja-načkova pisma od 2. septembra i 2. novembra 1922 bila upućena bilo istovjetno s »g. Wolfsohnom« koji se spominje u Brodovu pismu od 31. augusta. Jüljusz Wolfsohn bio je pijanist i kompozitor o kome ima podataka u biografskim repertorijima Bakera (Baker's Biographical Dictionary of Musicians, 5th ed. 1965 i Supplement 1971) i Frank-Altmanna (Paul Frank-Wilh. Altmann, Kurzgefasstes Tonkünstler-Lexikon, 15. Aufl. 1971). Iz ovih izvora doznajemo da se Wolf söhn rodio g. 1880 u Varšavi, učio klavir u Michalowskoga na tamošnjem konservatoriju, sa Pugnoem u Parizu i Leschetizkim u Beču, i da je od g. 1906 živio u Beču kao ugledan pijanist i učitelj muzike. G. 1933 nastanio se u Sjedinjenim Državama, gdje se naročito bavio muzičkim novinarstvom i dopisništvom. Kao kompozitor, Wolfsohn je objavio niz parafraza starih jev-rejskih melodija i tehničke studije za pijaniste. Umro je g. 1944. u New Yorku. Iz pisma Maksa Broda u Stedronovoj zbirci dokumenata o Janačeku doznali smo da je Wolfsohn g. 1922 uoči prve izvedbe Katje Kabanove u Kölnu živio u tom gradu, po svoj prilici kao odaslanik i dopisnik bečkog izdavačkog poduzeća Universal-Edition, koje je izdalo i »Jenufu« i »Katju« u svojoj nakladi. U vezi s time valja spomenuti jedno Wolfsohnovo pismo, koje također još nije objavljeno u Janačko-voj prepisci, a nalazi se u Janačkovu arhivu u Moravskom muzeju u Brnu pod br. B 463. U tom pismu od 1. novembra 1922, koje mi je ljubazno saopćio kolega prof. Jan Racek, Wolf söhn javlja kompozitoru da se premijera »Katje« u Kölnu očekuje između 20. i 25. novembra 2 Zbirka je g. 1955. izišla i u engleskom i njemačkom prijevodu u nakladi praškog izdavačkog poduzeća Artia. Mi se ovdje služimo engleskim izdanjem pod naslovom Leoš Janaček, Letters and Reminiscences. 3 Brod se založio za Janačkovu umjetnost prijevodom glavnih njegovih opera na njemački i studijama o kompozitoru na njemačkom jeziku. 123 i umovljava ga da mu rastumači značenje niza melodijskih motiva u operi, koje pismu prilaže. Vrlo je vjerojatno da u drugom Janačkovu pismu od 2. novembra 1922 treba vidjeti odgovor na Wolfsohnovu molbu za »razjašnjenje« od 1. novembra. Radnja u operi Katja Kabanova počiva na drami »Bura« A. N. Ostrovskoga, ruskog pisca 19. stoljeća, koja crta život u zagušljivoj malograđanskoj sredini stare Rusije i mlade snage koje se bune protiv tiranije obiteljske tradicije koja ih pritište. Odgovarajući na Wolf-sohnova pitanja o značenju motiva u njegovoj operi, Janaček nastoji da razjasni kako motivi u toku opere mijenjaju svoj oblik i karakter u skladu s promjenom situacija. Evo prijevoda prvog pisma od 2. septembra 1922: »Veoma poštovani gospodine, Drago mi je da će Katja Kabanova biti izvedena u Kölnu. Ali čime da Vam pomognem? Djelo mi je teklo iz pera kao lijepa rijeka Volga. Zar da sada zaustavim valove? Nemoguće. Motivi se u meni preobražavaju »sami sobom«. Čini mi se, čak i kad se neki motiv prijeteći usprotivi j uje, da ipak ima svoj zametak u mirnom toku rijeke.4 Kroz čitavo djelo, primjerice, provlači se motiv (vidi faksimil notnog primjera). Sva težina drame leži u njemu. Ali i povod: odlazak Tihona. I motiv sada leti u flautama i zvoncima i oboama (vidi faksimil notnog primjera). A kad se neki motiv tako osnovno mijenja, osjećam da tako mora da bude. Ne mislim dalje o tom. — I na Katju Kabanovu više ne mislim. Obuzima me već rad na drugom djelu. Umolio sam dra Maksa Broda da Vam bude na pomoći. Vama zahvaljujem najučtivije. — Želim da izvedba uspije. Ali stvar nije laka!« Drugo pismo, od 2. novembra iste godine, koje je, kako je prije rečeno, po svojoj prilici čitavo bilo odgovor na Wolfsohnova dalja pita^ nj a o značenju motiva u Janačkovoj operi, ne zahtijeva da ga u cijelosti prevedemo, jer mu sadržaj postaje jasan iz priloženog faksimila. Na naličju tog lista zabilježio je Janaček sedam najvažnijih motiva u operi, a na drugoj strani dovodi te motive u vezu s licima i scenama na koje se odnose i na njihovo preobražavanje u toku radnje. »Uvjeren sam,« piše Janaček, »da će se iz motiva a b c d e f u djelu pronaći ne samo ai SL2 bi D2 ci C2 di U2 itd., već prema situaciji, nego i ai &% a3 a4, bi D2 D3 itd. itd.« Muzičar završava to svoje drugo pismo riječima: »Motivi ne smiju nestajati (gubiti se), oni moraju neprestano živjeti, moraju se u životu preobražavati«. 4 Janaček na tom mjestu pogrešno piše »trönmenden« (umjesto »strömenden«?) 124 'ććU&i jé^e^ č M^* ^č A&* Atta**** , i 125 t • : ^ V„.,,. . . .... ..v............. ^.^#T ; ' w^ 126 J. ,„. r vy/Gs s /X,»--V^X4^»/^WXS«^V:«^ ' '" 1 . *>> J^lf^^ ^™ '¦gtUJ**-^*? ^ A.Ä_____ 127 v- • 4 «*#* vvsW**'*' , 128 **f Jhß<*<** * \ y*~ rit * •• 2S& fm- < 'a^E!^^mé^si?B-B zTtüy\-. LM,------.......—I ml^^lP- ^k^^^^iX ''^St^S^SS^ ?fz*&X 13 SUMMARY The author deals with two-autograph letters by Janaček, hitherto unknown, which he discovered in an antiquarian book store in New York during the second World War. The letters are written in German and are 130 dated September 2nd anči November 2nd, 1922. Although the name of the addressee is not given, it can be ascertained, on the basis of Bohumir Šted-ron's publication "Leoš Janaček, Letters and Reminiscences" (Prague, 1955), that the letters were addressed to the pianist and composer Juljusz Wolf-sohn, who was living in Cologne at the time of the first performance of Kâta Kabanovâ at the local opera house, as a correspondent of the music-publishing house Universal-Edition in Vienna, which brought out Janacek's work. The composer's letters are answering Wolfsohn's inquiries about the meaning of the leading melodic motives in the opera. 9* 131