Pošfarina plaćena u gotovu Cena Din. 1------ OWOL.k5 M GLASNIK &LA5ILO 5AVEZA KOKOLA KRALJE.VINE. JUG05LAVIJ& V Čuvajte Jugoslaviju! Izlazi svake subote <► Godišnja pretplata 50 din Uredništvo i uprava Prestolonaslednikov trg 34 Telefon uredništva 30-866 i 26-516, uprave 30-866 -*► Račun Poslanske štedionice br. 57.686 Oglasi po ceniku Rukopisi se ne vraćaju Beograd, 20 novembar 1937 God. VIII * Broj 36 Svečano otvorenje velebnog Sokolskog doma Vifcškog Kralja Aleksandra I Ujedmitelja u Sarajevu pom je otvoren u prisustvu izaslanika Nj. Vel. Kralja, ministra ‘isičkog vaspitanja brata dra Vjekoslava Miletiča, ministra društvo, ali ni jedno ni drugo društvo ni je imalo svoga doma, radi čega ni ujedinjeno društvo nije moglo da razvije svoj sokolski rad do one mere, kako bi to moglo da je imalo svoi dom. Da bi došlo do svoga doma sokolsk > društvo je odlučilo, da povede akciju šahiranja dobrovoljnih priloga za gradnju doma. Osnovan je fond za gradnju doma, 1 otpočelo sabiranje priloga. Izradeni su i razaslani blokovi za sakupljanje priloga a uz to je osnovana liga hiljade. Na taj na čin sakupljena je prilitna svota, ali još da-leko neznatna za pristupanje gradnji. Od 1923 do 1934 fond je porastao na svotu od 750.000.— dinara s kojom se svotom moglo pristupiti gradnji skromnijeg sokolskog doma. Odbor za gradnju doma preduzeo je več bio potrebne korake za izradu plano-va, ali tragičnem smrti Viteškog Kralja izmenio se iz osnova plan za gradnju doma. Odmah iza tragičnog gubitka herojskog Kralja ondašnje gradsko veče kao pretstav nik patriotskog Sarajeva odlučilo je, da se Sarajevo na vidan način oduži seni muče ničkog Kralja i zaključilo, da Mu se po digne doslojan spomenik u vidu Sokolskog doma, koji če nositi naziv: Sokolski do.n Viteškog Kralja Aleksandra I Ujediniteba. U tu svrhu gradsko veče je odobril. 2.000.000.— dinara. Istu toliku svotu od • brila je i Kraljevska banska uprava i tin’“ je omogučeno podizanje dostojnog impozantno" spomenika Kralju Ujedinitelju. Obrazovan je zajednički širi giadevni od bor od pretstavnika Kraljevske banske uprave, Gradske opštine i Sokolskog dri. štva. Na 9 oktobra 1935 g. izvršno je na svečan način polaganje kamena temeljca za spomen-dom. Sa radovima izgradnje spomen-doma otpočeto je u avgustu 1935. Od toga vremena do danas radovi podi zanja doma izvodeni su intenzivno i e i-j sa Božijom pomoči privedeni su kraju. Danas nakon dovršenja i otvorenja ov: divne gradevine smatram za ugodnu ditž-nost da ispred Sokolskog društva i ispred patriotskog Sarajeva i ovom prilikom iz razim najtopliju blagodarnost Kraljevski j banskoj upravi i Gradskoj opštini, što su svojom izdašnom pomoči omogučili da se izgradi ovako impozantan, dostojan i tra jan spomenik herojskom Kralju i to bas u vidu Sokolskog doma u kome če se So koli i njihovi naraštaji napajati sokolskim i patriotskim idejama i okupljajuči pod so kolsku zastavu sve najbolje snage našega naroda biti trajno čuvari narodnog jedin-stva i jedinstvene države — zavetne misli Viteškog Kralja. Ujedno smatram za duž-nost da se ovom prilikom najsrdačnije za hvalim i svima onima ustanovama i svima pojedincima koji na ma koji način dopri-neše izgradnji i uredenju ovoga divnog spomen-doma. Molim gospodu i gospode, braču i sestre, da povodom otvaranja ovoga spomen doma posvečenog uspomeni blaženopočiv šeg Viteškog Kralja uputimo naše misli svetom hramu na Oplencu i da se šutnjom od jedne minute poklonimo seni besmrt-nog Kralja. Neka je slava Viteškom Kralju Aleksandru 1 Ujedinitelju! Ujedno vas molim da sa ovoga mesta n najdubl jo j odanosti i vernosti uputimo naše najsrdačnije pozdrave našoj uzdanici Njegovom Veličanstvu mladome Kralju i da svi kliknemo: Da živi Nj. V. Kralj Retar II! Da živi Nj. V. Kraljica Marija! Da živi ceo slavom ovenčani Dom Ka-radordeviča! — Nakon toga ustao .je ministar za fi-zičko vaspitanje naroda brat dr. Vje-koslav Miletič, koji je oduševljeno pozdravljen od cele dvorane, održao sledeči govor: GOVOR MINISTRA BRATA DR. MILETIČA — Draga bračo i sestre! Neobično sam radostan što mogu pri-sustvovati ovoj značajnoj svečanosti na ovom istorijskom tlu u srcu Bosne, u vašem, a neka mi bude dozvoljeno da kažem; i našem divnom Sarajevu. Bosna ponosna, kako to divno zvuči. Bosanci su ponosni, da, oni su ponosni ne samo na prirodne lepote; i bogatstvo rodnog kraja, na svoju prošlost, nego i zato što ponos znači: sve za obraz, a obraz ni zašto, a kada torne nadodate o-nu našu narodnu „Brat je mio, koje vere bio” i naš sokolski „Zdravo, brate”, tada je Sokolstvo Bosne postiglo svoj cilj. U našem bližnjem gledamo samo brata, a brata treba volefi sa njegovim vrlinama i sa njegovim manama. Ovde baš u istorijskom Sarajevu Sokolstvo treba da prednjači u ljubavi i snošljivosti prema svakome bez razlike vere i plemenske pripadnosti. Zato neka je daleko od Sokolstva sve ono što bi ma. i za čas moglo pomutiti brat-sku slogu, ljubav i snošljivost. Draga bračo i sestre, Kraljevska vlada, koju imam čast zasutpati na ovoj velebnoj svečanosti, sa naročitim simpa-jama prati vaš požrtvovni rad. Svaki novi sokolski dom neka bude žarište kulture i prosvete, bratske ljubavi i snošljivosti, neka bude tvrđavom istin-skog pravog i nesebičnog patriotizma. Sokolstvo neka služi predano svojoj ideologiji u odgajanju omladine i generacija za sve što je plemenito, pravedno i pošteno. Ono treba da uveri naraštaje, da su za naše oslobodenje i ujedinjenje milioni naših najboljih sinova dali svoj život, da je najbolji medu najboljima naš neumrli Viteški Kralj Aleksandar I Ujedinitelj doprineo na oltar domovine največu žrtvu. Sokolstvo neka bude uvek spremno da podnese i največe žrtve za našeg uzvišenog starešinu, našeg Mladog Kralja Petra II, za izvišeni Dom Karador-deviča, za našu lepu močnu, veliku i nedeljivu Jugoslaviju! Zdravo! — Konac govora ministra brata d-ra Miletiča izazvao je dugotrajne oduševljene ovacije Nj. Vel. Kralju, Jugoslaviji i Sokolstvu. POZDRAV IZASLANIKA MINISTRA PROSVETE G. AR AND ELO VIČ A Tada je pozdravio ovo veliko sokolsko slavlje izaslanik ministra prosvete, načelnik Kr. banske uprave g. Panto Arandelovič, koji je u svom govoru podvukao važnost saradnje prosvete i Sokolstva. — Prosveta i Sokolstvo -— rekao je izmedu ostalog g. Arandelovič — idu zajedno. I zato če pretstavnici prosvete i Sokolstva u ovom velijlanstvenom domu crpiti inspiracije za buduči rad. Jer kako su za širenje prosvete potrebne škole, tako su za uspeh Sokolstva potrebni sokolski domovi. — Zatim je uzeo reč pretsednik sarajevske Opštine g. Bičakčič, koji je u svo-me govoru rekao sledeče: GOVOR G. BICAKČIČA — Svečani /.bore, Meni je neobično milo što mi je pala u deo čast da u ime opštine grada Sarajeva uzmem reč povodom današnjeg, koliko svečanog, toliko značajnog čina našeg Sokolstva Danas su se širom otvorila vrata ovog lepog Sokolskog doma, koji če u buduč-nosti, iz godine u godinu, primati u svoie okrilje sve nove i nove Sokole, a naročito mladi naraštaj, uzdanicu sokolsko i cele nacije. U ovom veličanstvenom domu, do-stojnom snažnog duha sokolskog, sastaja če se, poput ovog današnjeg svečanog sku pa, podjednako Sokoli svih društvenih slo jeva našega grada a i cele Jugoslavije: 1 seoski svet i varošani, i fizični radnici '■ intelektualna' elita, bez socijalnih razlika, brača svili triju vera jedinstvenog jugoslo-venskog naroda. Opština grada Sarajeva, u tri veča, sr dačno je pomogla akciju gradnje Sokolskog doma i doprineia svoj oboi koji je — oVO nije potrebno prešuteti — za ekonomsk1* prilike grada vrlo znatan, da bi ovaj sto žer sokolske misli, ovaj nacionalni dom, bio što lepši i što ugledniji. I sazidana ie evo palata, u zajedničkom naporu, doprinosom države, samoupravnih i drugih usta-nova i trudom mnogih i mnogih pojedina ca — i starih prekaljenih sokolskih radni-ka i mladih poletnih Sokolova. Okoličanu Izaslanik Nj. Vel. Kralja general g. Mihajlovič, ministar za fizičko vaspitanje brat dr. Miletič, ministar g. dr Kujundžič, ban g. Lukič i pretstavnici Sokolstva i bugarskih Junaka na otvorenju SoKolskog doma u Sarajevu. >ei neka je hvala Bogu, delo u koje s micijatori i saradnici uložili mnogo truda. ne tražeči ni koristi ni časti slave. Ovaj dom, noseči ime Viteškog Kralja Aleksandra I Ujedinitelja, ujedno je i znan dubokog pijeteta prema Velikom Kralju k°ji je, misleči na budučnost države i na C1ie, Sokolskom pokretu koji se stavio po; Pano u službu našoj nacionalnoj ideji, uvel; °davao i svoje Kraljevsko priznanje i svo.e močno pokroviteljstvo — ceneči naročito s°kolski rad medu omladinom koju treba °dgojiti zdravu, snažnu, pleinenitu i disc'-Plinovanu. Gospodo i bračo, Svi nii Sarajlije želimo da ovaj šara-Jevški Sokolski dom, ovaj vidan spomeniu s°kolskoj ideji, koja je pre više nego tri deset godina u Sarajevu zasadena, da bude PPugasivo žarište rodoljublja, krov pod ko ,lm četno svi, jednakoni slobodnom voljom. saradivati na razvijanju sokolske misli i na °stvarenju sokolskih ciljeva. Neka iz vog doma, na koji Sarajevo može i treba da bude ponosno, izilaze ja-nam uma i srca, koji če živeti, raditi i, ako ustreba, žrtvovati se za dobro Kralja i Otadžbme. U toj veri ja kličem. Zdravo! — U ime bugarskih Junaka čestitao je zatim svečanost starešina Vitoške jurčke oblasti brat Anastasov, a u ime rUskog Sokola brat Pokrovski, koji je iom prilikom predao u ime ruskih Sokola u Sarajevu Sokolskom društvu Sa-rajevo-Matica lep spomen-pehar. Nakon toga ustao je starešina Sokolje župe Sarajevo brat dr. Vojislav Be-sarovič, koji je održao sledeči govor: GOVOR BRATA DR. BESAROVIĆA ~~ Današnji dan je. dan največe rado-s*i za sarajevsku Sokolsku župu, jer se danas ostvaruje davnašnja potreba i želja sarajevskih Sokola, da dobiju svoj ylastiti Sokolski dom. Blagodareči i u ime uprave*Župe Kraljevskoj banskoj uPravi Drinske banovine i Opštini grada Sarajeva na velikoj pažnji ukazanoj dašim sarajevskim Sokolima, smatram *a svoju svetu sokolsku dužnost da i na ovom mestu izrazim naše najdublje jP°štovanje i najiskrenije priznanje onim, Koji su pre 35 godina simbolički u-darilj prvi kamen temeljac svom domu, |^ad su u Sarajevu osnovali Hrvatski °k°. a nekoliko godina kasnije Srp-sk« Soko. - Da mognemo pravilno prosuditi zna-caj njihovog delovanja, potrebno je da j*e u mislima preneseino u ono doba, *ada su ta društva osnivana. Bilo je m u doba kada smo bili pod tudinom, *°ji je držeči se svog osnovnog načela: »Razdeli pa vladaj”, umetnim načinom stvarao jaz izmedu jednokrvne brače 1 da svakom koraku sijao medu njima Razdor. U to doba kada je naš nepri-jatelj raspirivao versku mržnju, naši Sokoli ispovedaju onu osnovnu narodnu diisao „Brat je mio koje vere bio” i Pr°povedajuči velika sokolska načela bratstva, jednakositi i slobode utiru sta-Ze zajedničkom radu jednokrvne brače. Naša prva sokolska društva su osnovana u doba najcrnje reakcije, kada ni-StT1o itnali ni osnovnih građanskih pra-v?) te su Sokoli bili medu prvim no-Slociina slobodarske misli, koji su i na svojim zastavama ispisali borbu za oslo-b°denje. Vrlo su važne uloge, koje su več tada sarajevski Sokoli igrali u tada-sdjim sokolskim organizacijama. Hrvat-sk* Soko u Sarajevu bio je medu prvim dtuštvima u Hrvatskoj sokolskoj župi 'vrtkovoj, a Srpski Soko u Sarajevu se pravom smatra tvorcem Srpske so-,°lske župe Bos. Hercegovačke, u ko-sarajevski Sokoli najaktivnije sara-цјч i svojim neumornim radom dopri-.°Se> da več 1911 god. ta župa broji o sokolskih društava, 40 žarišta naci-.daliie misli, u kojima se spremaju So-,dli za svoje velike sokolske zadače, ko-sh za vreme rata tako dostojno vr-vj '> boreči se kao dobrovoljci u redoma herojske srpske vojske. U cilju da c Muslimanska omladina oduševi za so-s, *ski rad, nacionalno svesni musliman-jev ^aVn' radnici osnivaju i u Sara- 11 kao i na drugim mestima Musli-3sko sokolsko društvo, čiji članovi Зо^ауајч najintimniju vezu s ostalim duh1'."13, vasPitavaju se u nacionalnom 11 i spremaju za borbu protiv tudina. dal F^avne vlasti su s podozrenjem gle-inA”3 raci Sok°la i svakom koraku lož Cl-U’*e s,netnje. To njihovo neraspo-vrerh^e Је naročito do izražaja za balkanskog rata. Za vreme ska- darske krize tadašnji vlastodržac Bosne donosi 5 maja 1913. god. iznimne mere, kojima se stavljaju izvan zakona sve srpske organizacije, kojima se raspuštaju sva srpska Sokolska društva u Bosni i Hercegovini. Austrijske vlasti su se navale, da če jednim potezom pera za navek uništiti rad srpskih Sokola, ali su se grdno prevarile. S.pski Sokoli iako su im društva formalno raspuštena, na-stavljaju svoje delovanje ne samo u ideološkom pravcu, nego zahvaljujuči bratskonr pozivu Hrvatskih Sokola, oni vežbaju s njima zajedno u prostori-rijama Hrvatskog Sokola, gde se razleže sokolska koračnica i brača spremaju za velike dane, koji nastaju na Vidovdan 1914. Eto, to je prvi period rada sarajevskih Sokola. Drugi period obuhvata vreme od Vi-dovdana 1914 do 6 novembra 1918. To je doba patnji i samopregora celog našeg naroda, to je doba pregaranja nacionalnih radnika u Sarajevu, to je doba proganjanja sarajevskih Sokola, Oni su medu prvima uzeti u taoce. Kao nosioci sokolske misli u B. i H. oni su optuženi radi veleizdaje, jer su — kako veli državni tužitelj — propovedali jedinstvo naroda i spremali svoje članove da rade na otcepljenju Bosne od Austro Ugarske Monarhije i u njima budili težnju, da u zajednici sa srpskom vojskom ostvare političko ujedinjenje Bosne sa Kraljevinom Srbijom. Osudeni na dugogodišnju robiju, sarajevski Sokoli su stojičkim mirom podnosili sve mukes i patnje verujuči nepokolebivo u ostvarenje sokolske zavetne misli. Mnogi sarajevski Sokoli su se u početku rata kao dobrovoljci borili za ostvarenje naših nacionalnih ideala, i s največim zanosom očekivali onaj sretni čas kad če sa srpskom vojskom doči u svoje Sarajevo. Iza četiri godine bola i tuge došao je taj davno očekivani dan, došao je 6 novembar 1918, dan ulaska oslo-bodilačke srpske vojske u Sarajevo. To je bio dan koji je s največim odušev-ljenjem dočekalo sve Sarajevo. To je bio dan neobične sreče za sarajevske Sokole, kada je pretstavnik sarajevskih Sokola imao tu retku čast da bude zva-nični tumač največe radosti sviju Saraj-lija, da u do tada neoslobodenom Sarajevu mogu da pozdrave herojsku srp-sku vojsku. Dirljiv je to bio čas, koji če nam uvek ostati u najsvežijoj uspo-meni. Sarajevski Sokoli iza četiri godine najtežeg života po internacijama i zatvorima sastaju se sa svojom bračom sarajevskim Sokolima, koji su kao srpski oficiri ponosno stigli u svoje Sarajevo. U bratskom zagrljaju pre svega o-daše poštu svojim drugovima, koji za vreme rata po tamnicama, i bojištima položiše svoje živote na oltar otadžbine. Stisnuvši jedan drugom junačku sokolsku desnicu s ponosom; i največom ra-došču konstatovaše, da su sarajevski Sokoli u ono veliko doba potpuno vršili svoju sokolsku dužnost. Eto, to je drugi period rada sarajevskih Sokola, kojim su ispisane najsvetlije stranice naše sokolske istorije. Iza toga nastaje treči period rada sarajevskih Sokola u oslobođenoj i ujedi-njenoj otadžbini. Srpski i Hrvatski Sokoli u Sarajevu več u februaru 1919 donose zaključak, da napuste plemenska imena, da se spoje u jedno društvo u Jugoslovenski Soko. U toj novoj formaciji sarajevski Soko nastavlja svoju veliku sokolsku zadaču. Več po svom položaju u se-dištu župe sarajevski Sokoli najaktivnije učestvuju u svima župskim priredbama, na svirn sletovima, a naročito je važna njihova uloga prilikom pokrajinskih sleotva u Sarajevu 1924 i 1934, kada je proslavljena dvadesetopetgodi-šnjica rada sarajevske Sokolske župe, kojoj je sarajevski Soko od prvog po-četka bio najaktivniji saradnik. Današnji dan, draga bračo i sestre, ima da bude nov i značajan datuin u radu sarajevskih Sokola. Danas ima da započne nova faza sokolskog rada, o-beležena novim poletom, radom u svom vlastitom domu. Ovaj dom po svojim dimenzijama i po savršenstvu tehnike prevazilazi sve naše nekadašnje snove i nade. Na nama je, draga bračo i sestre, da u ovu veličanstvenu zgradu unesemo svu toplinu svoje sokolske du-tše i da od ovog doma stvorimo nacionalni hram u kom če se vaspitavati pokolenja, da budu nosioci državnog i narodnog jcdinstva i da budu uvek spremni za službu Kralju i Otadžbini. Nova svečana odora članica Na nama svima je, draga bračo, od najstarijeg pa do najmladeg, da sve svoje sile uložimo, da ovaj naš dom potpuno odgovori svojoj svrsi i svojoj nameni. Mi stariji, koji smo imali tu čast da sokolujemo u doba kada je so-kolovati značilo biti spreman na največe žrtve, mi smo pozvani da danas u oslobođenoj otadžbini u svom domu u-ložimo svu svoju još preostalu ener-giju, da spremamo mlada pokolenja, da mognu da dostojno prime svetu sokolsku zastavu i da je visoko nose upravo danas, kada je naš sokolski' rad na vršenju nacionalnog, socijalnog i ekonom-skog preporoda naše nacije najpotrebni-ji. A vaša je dužnost, draga naša mlada bračo i sestre, da se uvek rukovodeni velikim sokolskim načelima: bratstva, jednakosti i slobode — sistematskim i neumornim radom spremate da primite i visoko nosite našu svetu sokolsku zastavu. Mi smo, brača i sestre, izabrali 6 novembar za svečano otvorenje našeg našeg doma, da nam taj dan uvek služi kao simbol zahvalnosti, koju naš narod iz dubine duše duguje nepobedivoj srp-skoj vojsci na svim onim besprimernim žrtvamia i podvizima, koje je podnela za ostvarenje naših narodnih ideala. Ovaj dan neka bude istorijski dan za sva pokolenja. Nama je, draga bračo, ukazana retka čast, da naš dom nosi naslov Viteškog Kralja Aleksandra 1 Ujedinitelja. Na nama je, draga bračo i sestre, da svojim bratskim sokolskim radom dokažemo, da četno biti dostojni čuvari ove svetle zadužbine i da nikada ne zaboravimo, da nam je prva i najsvetija dužnost, da u našim srcima i u srcima svih naših potomaka u dubini naše duše gori večan oganj zahvalnosti prema Velikom Kralju Petru I Oslobodiocu i Njegovom dostojnom sinu Viteškom Kralju Aleksandru 1 Ujedinitelju. Slava Im! Draga bračo i sestre, naša je sveta dužnost da vaspitavamo mlada pokolenja u veri, da naš narod koliko god pre-življavao teške dane čeka sigurna budučnost, samo ako svaki od nas bude potpuno vršio svoju dužnost, ako bude svesan, da smo samo zahvaljujuči ne-izmernoin rodoljublju i požrtvovanju naših najboljih sinova, postigli ostvarenje svojih ideala. Na nama je da podemo njihovim svetlim primerom, da ne ro-bujeino svojim ličnim interesima, nego da nesebično, predano i neumorno služimo dobru svoga naroda, dobru čove-čanstva. Naša je sveta sokolska dužnost, da budemo uvek prožeti najiskrenijom bratskom ljubavlju prema svakom svo-me bratu i da stvaramo povoljnije u-slove za život svoj onoj brači, koja su u teškom materijalnom položaju, a naročito da nastojimo, da putem sokolskih četa izvršimo potpuni preporod našeg sela. U ovom krasnoin hramu nacionalne kulture, na ovom trnovitoin sokolskom polju, treba da se nadeino na okupu svi sarajevski Sokoli, svi prožeti samo jed-ljom, da sarajevsko Sokolstvo dostojno svetlih tradicija vrši onu veliku na-cionalnu; i kulturnu misiju, koju nam je neumrli Kralj Aleksandar I Ujedinitelj ostavio u amanet, da budemo čuvari ostavio u amanet, da budemo čuvari naše mile otadžbine Kraljevine Jugoslavije. S tom željom i u dubokom uverenju, da čemo mi sarajevski Sokoli potpuno opravdati ove nade koje se s pravom u nas polažu, ja vam, draga bračo, od srca čestitam današnju svečanost i iskreno vas i bratski pozdravljam sa sokolski Zdravo! Govor starešine brata dra Besaroviča bio je na koncu popračen burnim, i oduševljenim odobravanjem i poklicima. Nato je, burno i oduševljeno pozdravljen, održao sledeči govor I zame-nik starešine Saveza SKJ brat Gangl: GOVOR BRATA GANGLA — Bračo i sestre! Savez Sokola Kraljevine Jugoslavije poslao je nas petoricu brače u Sarajevo, da prisustvujemo današnjoj svečanosti i da se razveselimo s vama, kada otva-rate ovaj svoj krasni Sokolski dom, da ga predate njegovoj zadači. Donosim vam za ovo slavlje iskrene i bratske pozdrave. Ovi su pozdravi upučeni svima vama, sestre i bračo, upučeni su isto tako u srdačnoj meri svemu ovom čestitoin, poštovanom i odličnom društvu, koje se sakupilo oko nas, kao i našoj prisutnoj dragoj bra-či i sestrama bugarskim Junacim|a; i Junakinjama. Čini mi se, da su se danas sva naša sokolska srca stopila i spojila u zlatnu čašu, koja je do svog vrha i-spunjena sokolskim oduševljenjem, ju-goslovenskom nacionalnom svešču, državljanskim vrlinama i slovenskom u-zajamnom mišlju. U ovu zlatnu čašu, iskovanu i salivenu iz sokolskih sr-daca, i Mlada je Bosna urezala svoj znak[ i simbol, koji se blešti kao rubin, koji su istisnuli iz čovečje krvi trpljenje, inučeništvo, borba i umiranje na stotine i tisuče naše brače i sestara. Sve što je lepa i velika rodeno je u mukama, u okovima, u tamnicama i grobovima. Zbog toga mi jugoslovenski Sokoli sve ovo lepo i veliko čuvamo i branimo;, i to punim pravom i punom svešču, da je naše sve ono što je lepo i veliko, i da ovu svu lepotu i veli-činu čuvamo, da nam je nikada i niko ne ugrab'i i ne sruši. Ovo je potrebno da istaknemo baš u Sarajevu, u gradu, gde su nekada lepršale perjanice cr-nožutih generala. I danas neka svaki od nas ispije iz ove čaše oživljavajuči napitak njene i-dejne, moralne i simbolične sadržine, da bi zatim postali i u krvi i u duši čišči od rubina, da bi i u krvi i u duši postali vredniji od zlatne kovine. Jer čemu Sokolstvu ovako veličanstven dom, kad ne bi u nj dolazili s plemenitim cilje-vima, i s čvrstom sokolskom voljom, da se u tom domu uzdržava tradicija starih sokolskih boraca i mučenika, koja mora da iz mladog pokolenja stvori ?ncnn zdravo i nošteno. stvaralačko j •тччки« з$т' Sokolski dom u Sarajevu u noći Hadži-Damjanovič. Predmeti za izložbu do borbeno pokolenje, koje če biti sposobno da shvača borbe i žrtve prošlosti i koje če znati odlično nastaviti delo svojih pretšasnika, podižuči još veličan-stveniji i dragoceniji krov nad našim zajedničkim i jedinstvenim sokolskim domom — nad našom velikom i kra-snom domovinom Jugoslavijom! Da! Pogledajmo ispod ovoga krova na sve strane, da vidimo sto se događa izvan naše sokolske zajednice! Zar se tnožda ne bacaju pred krila poleta nekompromisne ideje slovenskog sokol-skog bratstva žalosni ostaci duševnog ropstva, želeči da se naš jugoslovenski narod ponovno rascepa na troje i da sam utone u svojoj sitnosti i oslablje-nosti, da kao plen padne u pandže ptica grabljivica iz tuđih gnezda, da ponovno postane čovek čoveku vukr i da Jugo-sloven ne bude više Jugoslovenu brat i sestra u borili i naporu, u radosti i trpljenju, u životu i smrti? Ne, to ne sme da bude! Zlatna čaša, iz koje sada pijemo na-pitak pomladenog života i koju krasi rubin čovečje krvi, obavijena je i ukra-šena simbolom) i znakom našeg htenja i naše slavne istorije. Na toj čaši vidim ispletenu trnovu krunu Njegovu, kojim se imenom ponosi taj dom. Vidim kako se diže oštrica mača, koja če čuvati Aleksandrovu Jugoslaviju! Neču u sebi zatomiti velike reči, da ne bi bilo ni-kakve laži, nikakve prevare, nikakve za-bune i nikakve dvosmislenosti medu nama: Aleksandrovu Jugoslaviju čuvaju i čuvače je Aleksandrovi Sokoli! Naš veliki učitelj Tirš dao nam je tu odvažnost da ovo kažemo, on nam je dao i nešto više: kao vojskovođa po-kazuje nam on svojim silnim duhom put u širinu Slovenstva, da budemo ta-mo u toj ogromnosti slovenskog sveta, mi jugoslovenski Aleksandrovi Sokoli jednaki medu jednakima, prvi medu prvima na radu za čast našeg imena, za slavu naše domovine* za moč i sreču našeg Mladog Kralja! Vidimo dakle, da ne možemo, da ne smembi i da ne-čemo natrag i nizbrdo, več da hočemo i moramo samo napred i na gore! 1 ovo je potrebno naglasiti posebice u Sarajevu, jer je ovde nikla misao o sokolskoj Petrovoj petoletnici, koja nas upravo sada obuhvata sa svom težinom naših vlastitih odgovornosti, koja nam daje nove pobude za nova junačka dela i nova stvaranja, da u našem zajed-ničkom domu postane sve lepše i veče nego što je danas. S ovim izvršenjem dobrovoljno preuzetih uvečanih sokolskih dužnosti u našoj domovini rastu u širinu i visinu ideali slovenskog so-kolskog bratstva, koji nam več danas ot-krivaju nove vidike u veliki slovenski svet i koji nam otvaraju poglede u nove dubine tajanstvenog kovanja, oblikovanja i usavršavanja u silnom zahva-tu svežih snaga sokolskog radosnog života. Ali Sarajevo nas uči i još nešto. Danas je, srečnim slučajem, s ovom so-kolskom svečanošču spojen i spomen-dan, kada je pred devetnaest goddina u-šla u ovaj grad srpska vojska. Pomoz, Bog, junači! Svi ste tada bili okičeni cvečem slave, koje je — kao i kosovski božuri — procvalo i dobilo svoj miriš na krvavim ratištima. A kosovska de-vojka — bila je tog trenutka od rado-dosti ushičena i preko svih boli u zanosu i pesmi uznesena narodna duša, koja je na svako izbrazdano i izmučeno vojnikovo lice utisnula svoj vruči čelov: tvoja sam, a ti si sin mojih suza i inog veselja! A istorija, taj istinski, ozbiljni, neumoljivi sudac, uklesala je u kamen i med neizbrisivu istinu: Snaga morala, viteštva, junaštva, istine i pravde zdrobila je i uništila brutalnu silu krivice, prevara, zloba i tiranstva! A ta če je snaga zdrobiti i uništiti u-vek i svagda. I sada, u ovom svečanom trenutku, svi duboko osečamo, kako ova narodna duša provejava sviin prostorrima ovog Sokolskog doma. Ona trepti u njegovom svetioni imenu, ona nam donosi svu lepotu našeg sokolskog sela, ona spaja daljnju istoriju s današnjim danoin i ona otvara visoku i široku kapiju našem narodu u budučnost. Ova narodna duša prožima naše misli i naš rad, ona je bivstvo 1 srž svega što živi u našem unutrašnjem svetu. Ona če nam roditi, kada dode vreme, novu kosovsku de-vojku, i ona če pozdravljati i celovima obasipati nove borce, nove mučenike, nove vojskovode i nove pobednike. I do dna srca ispunjava me svest, da je zlatna čaša današnjeg slavlja izradena u njoj i da je sva sadržina te čaše, njen simbol i njen znak obuhvačena i ro-dena u njoj — u toj jugoslovenskoj sokolskoj narodnoj duši. 1 stoga u ovom svečanom času iz-ražavam zahvalnost i priznanje svima onima koji su pridoneli svoj dužni deo, da nam na ovom mestu nikne ovaj Sokolski dom i pozdravljam sve našim iskrenim sokolskim pozdravom: Zdravo! Govor brata Gangla bio je više puta prekidan oduševljenim odobravanjem i na koncu popračen dugotrajnim burnim poklicima i pljeskom. Svečanost otvaranja Sokolskog doma zaključena je čitanjem brojnih brzojavnih i pismenih čestitaka, koje je pro-čitao pročelnik odbora za gradnju doma brat Hadživukovič, medu kojima su bile čestitke: pretsednika kraljevske vlade. g. dra Milana Stojadinooviča, pretsednika Narodne skupštine g. Stevana Čiriča, ministra saobračaja g. dra Meh-meda Spahe, ministra u penz. g. dra Tugomira Alaupoviča, pomočnika ministra prosve g. Doke Kovačeviča i druge. Svečana sokolska akademija Toga dana naveče Sokolsko društvo Sarajevo-Matica priredilo je u dupkom punoj dvorani novog Sokolskog doma svečanu akademiju. Akademiji su prisustvovali ministar za fizičko vaspitanje naroda brat dr. Vjekoslav Miletič sa gospodom, podban g. Krečkovič, komandant II armijske o-blasti general g. Ilič sa gospodom, pot-pretsednik sarajevske opštine brat Lje-skovac, načelnici Kr. banske uprave, direktor Gradske štedionice g. dr. Da-vidovič, pretstavnici Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije na čelu sa zaineni-kom starešine bratom Ganglom, uprava Sokolske župe Sarajevo na čelu sa starešinom župe bratom drom Besarovi-čem, pretstavnici sarajevskih i drugili sokolskih društava, pretstavnici nacionalnih, kulturnih i humanih udruže-nja i ustanova, veliki broj Sokola i Sokolica te gradanstva. Prva tačka programa bila je simbolična slika „Naš zavet”. Pred bistom Viteškog Kralja Aleksandra I Ujedinite-lja, pored koje je bila jugoslovenska zastava, stajala je sokolska počasna straža sa isukanim sabljama, a članovi sokolskih četa polagali su pred bistu klasje, dok su sokolska deca i naraštaj simbolički prikazali podi/anje Sokolskog doma. Zatiin je Sokoličica Ljerka Aleksič deklamovala pesmu „Jedinstvo Srba, Hrva;ta i Slovenaca” od Alekse San-tiča. Nato su muška deca izvela igru „Zečiči”. Sledila je opet deklamacija So-količice Nade Konstantinovič „Moji drugovi”, a zatim je veoma lepo izveden menuet ženske dece. Daljnja tačka bila je vežba, koju su 1911 godine srpski Sokoli iz Srbije, Bosne i Hercegovine zajednički vežbali pod srpskom zasta-vom na sletu hrvatskog Sokola u Zagrebu. U ovoj tačci nastupili su naši sokolski veterani brača: Aleksa Starče-vič, dr. Bogdan Vidovič, dr. Vojislav Besarovič, dr. Milan Jojkič, Dušan Zanihal, dr. Hajdarevič, Dušan Starčevič i Petronije Stanojevič. Posle toga je pretstavnik bugarskih Junaka brat Va-siljev održao lep govor o jugosloven-sko-bugarskom bratstvu, predavši starešini Sokolskog društva Sarajevo-Matica bratu Starčeviču buket cveča. Nakon što je zatim otsvirana bugarska himna, na pozdrave brata Vasiljeva odgovorio je lepim i Veoma toplim rečima brat dr. Bogdan Vidovič. Posle toga sledilo je još nekoliko veoma lepih tačaka ženskog naraštaja, članova, članica, te članica ruskog Sokola, a na koncu su bugarski Junači izveli nekoliko bugarskih narodnih igara. Akademija je uspela u svakom pogledu. Sem ženskog naraštaja, koji je nastupio na švedskim klupama, ni je-dna kategorija nije nastupila na spravama. Ovom akademijom bile su završene svečanosti otvaranja novog Sokolskog doma u Sarajevu. Sokolska Izložba u Sarajevu L' okviru svečanosti otvorenja Sokolskog doma u Sarajevu priredena je i lepa so kolska izložba. Izložbu su aranžirali sestra Rada Vasiljevič i prof. brat Vojislav biveni su od Zem. muzeja, Prosviete i Sokola iz Sarajeva i unutrašnjosti i privatnika. Poseban deo izložbe, desno od ulaza, posvečen je uspomeni Blaženopočivšeg Kralja Aleksandra 1 Ujedinitelja. Oko velike slike Kralja Mučenika nalazi se trnov ve-nac sa jugoslovenskom trobojkom, a ispod na stolu prva baklja koju su Sokoli od neli na Oolenac. Takoder su tu i razne novine knjige i časopisi, uspomene na tra gični j oktobar, kao i proklamacija 1 decembra 1918 g. i t. d. Pažnju posetilaca naročito su skretale uspomene na Gavrila Principa, njegove drugove i ostale heroje, mučenike za na rodno oslobodenje i ujedinjenje. Tu je i njegovo odelo u kome je tamnovao u Terezini, jedan sivi kratki kaput, crne vu nene hlače i pamučna podkošulja. Pod ovim nalazi se sokolsko vežbačko odelo Miška Jovanoviča, dugogodišnjeg tuzlan-skog Sokola koga su Austrijanci ubili n Sarajevu. Izložena je ruža i zemlja si Principova groba u Terezini. Takoder s j tu i slike o sarajevskom atentatu, hapše nju Prinpica i drugo, fotografije austrij-ske inkvizicije u Sarajevu i o strahovitom teroru austrijskih vlasti nad našim, narodom. Izložena je takoder i slika Samueli Tomašika tvorca slovenske himne »Hej Sloveni!« Ruski Sokoli takoder su ispunili jedan deo izložbe. Pored ostalog oni su iztožili kopiju katedrale Batum na Kavkazu u b; Poseia g. dra Vaclava Girse, opunomočenog ministra Češkoslovačke Republike u Beogradu, Savezu SKJ Dne 13 o. m., od 11 i po do 12 časova pre podne opunomočeni ministar češkoslovačke Republike u Beogradu, g. dr. Girsa, učinio je zvaničnu posetu u-pravi Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije. U pretsedničkoj dvorani Sokolskog saveza g. dr. Girsu dočekali su zame-nici saveznog starešine brača: E. Gangl, Dura Paunkovič i Milivoje Smiljanič sa članovima izvršnog odbora Saveza. Posle izmenjenih pozdrava, ministar g. dr. Girsa rekao je da dolazi po nalogu pretsednika češkoslovačke Republike, g. dr. Beneša, da u ime njegovo Jtao i u ime celog češkoslovačkog naroda zahvali jugoslovenskom Sokolstvu na saučešču prilikom velikog gubitka, koji je snašao češkoslovačku državu i narod smrču Pretsednika-Oslobodioca T. G. Masarika. G. dr. Girsa zahvalio je upravi Sa veza Sokola Kraljevine Jugoslavije na odaslatoj delegaciji u Prag koja je pri-sustvovala pogrebu pok. Masarika. Isto tako zahvalio je i celom jugoslovenskom Sokolstvu na saučešču i priredivanju dostojanstvenih komemorativnih akademija, kako u Beogradu tako i u celoj zemlji. G. dr. Girsi odgovorio je prvi zame-uik starešine Saveza SKJ brat E. Gangl, koji je rekao, da je jugoslovensko Sokolstvo iia taj način dalo samo vidnog izraza svojim osečanjima poštovanja i divljenja prema velikoj ličnosti T. (j. Masarika. Ujedno je brat Gangl i/javio da je jugoslovensko Sokolstvo tesno vezano uz češkoslovačko Sokolstvo još od prvog postanka Sokolstva, od 1863 godine, da su ti srdačni i intimni odnosi bili uvek isti pre oslobodenja i stvaranja naših slobodnih današnjih dr- ka. Zatim, fotografije ruskih Sokola :■£ svih krajeva: Bugarske, Litve, Francusk^, Češkoslovačke, Kine itd. Medu fotografi jama naročito padaju u oči dve komemo rativne sednice ruskih Sokola u Tandžini: (Kina), nakon pogibije Viteškoga Kralja. Izložba je ostavila na svakog posetioca najlepši utisak. Veče bugarskih narodnih igara Dne k o m. bugarski Junači, koji su došli n c otvorenje Sokolskog doma u Sa rujevo, priredili su u svečanoj dvorani doma vanredno uspelo veče bugaiskih narod nih igara. Na ovoj priredbi, koja je bila odlično posečena, bugarski Junači izveli su nekoliko narodnih idila, pesama na kavalu (du duku), koje je izvodio brat Stanil Pej.i-kov, te bugarskih narodnih kola. Naročito su oduševile narodne pesme, koje je pevala sestra Atanaska Todorov:-uz pratnju na kavalu brata Stanila Peja-kova. Zatim je izveden narodni balet, van redno živa i temperamentna bugarska na rodna kola i narodna igra »Na prelus Izvedbu pratio je na harmonici brat V2 sko Mihajlov. Koreografija i režija, koju je vodila načelnica društva Junak u Sofiji, profesorica sestra Ruska Koleva, bila je vrl-> dobra. sada, ostati uvek intimni i bratski na korist naših dvaju bratskih naroda i država. Brat Gangl ujedno je zahvalio na visokoj pažnji koju je preko g. dr. Girse učinio jugoslovenskom Sokolstvu pretsednik češkoslovačke Republike g-dr. E. Beneš. Posle toga, u nevezanom razgovoru, izmenjene su misli o idučem sveso-kolskom sletu u Pragu, o prilikama u jugoslovenskom i češkoslovačkom Sokolstvu i u našim bratskim zemljama. Zamenici starešine Saveza SK) kod ministra prosvete g. Magaraševiča U ponedeljak dne 15. o. m., od 6 i po do 7 časova uveče, zamenici starešine Saveza SKJ brača E. Gangl i Milivoje Smiljanič učinili su posetu ministru prosvete g. Dimitriju Magara-ševiču. Za vreme ove zvanične posete, učinje-ne u ime uprave Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije, brat Gangl i brat Smiljanič upoznali su g. ministra sa radom Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije, naročito sa prosvetnim radotfi jugoslovenskog Sokolstva, o Sokolskoj Petrovoj petoljetnici, o sokolskom radu po seliina, kao i o potrebi da se prosvetnim radnicima, koji su Sokoli, omoguči da se nesinetano i u punoj meri posvete sokolskom radu. Ujedno su zamenici starešine Saveza SKJ it* poznali g. ministra i sa teškočama na koje su mnogi sokolski radnici nailazih pri ovome radu. Ministar g. Magaraševič obečao je svoju punti predusretljivost i moralnU pomoč našem Sokolstvu kao i gotovost, da u buduče državne školske zgrade što više zadovolje potrebe sokolskog rada. žava; i da če ti odnosj i dalje, kaot i do God. VIII - br. 36 0. Propagandno radio~predavanje ministra fizičkog vaspitanja naroda brata dra Vjekoslava Miletiča o gimnastici i športu u službi domovine Ministar dr. Miletič o Tiršu i Sokolstvu Ministar fizičkog vaspitanja naroda, brat dr. Vjekoslav Miletič, održao je u četvr tak div: 13 o. m., u 19.30 časova, preko beogradske radio-stanice propagandno pre davanje o gimnastici i športu u službi domovine. Obraćajući se radio-slušaocima, ministai brat ar. Miletič rekao je u ovome predavanju, koje donosimo u celini, sledeče: — Vama je poznata uloga gimnastike i športa kod antičkih Grka. Vi se sečate an-tičke olimpijske igre, gimnazije i palestre maratonskog trkača koji je najavio pobedu > umro, sečate se divnih skulptura, koje su Srčki umetnici stvorili oduševljeni estetikom divnih olimpiskih pobednika. Ministar brat dr. Vjekoslav Miletič Doba grčke telesne kulture je svetlo doba u istoriji jedne nacije, svetlo doba, koje sa divljenjem proučavamo još posle 2500 godina. U grčko doba bila je i atlc tika i gimnastika važan činilac vaspitanja. U svojim gimnazijama Grči su na jedan vrlo harmoničan način vodili računa o mo-ralnom i telesnom vaspitanju, pa su zato Postigli i moč države i procvat kulture. Gimnastika i atletika su kod Grka u slu žbi države. Zakonodavci, medu kojima su najpoznatiji Likurg i Solon, znali su te lesnoin vaspitanju dati pravac, koji je iz športa stvorio kulturni pokret, koji je zna-čio unapredenje pojedinaca i unapredenje Političke zajednice — države Poznato je, da su posle p.opasti grčke države prošli vekovi, u kojima je društvo Zaboravilo da vodi računa o telesnom va sPitanju. To je bio srednji vek, a to je bio i novi vek. Humanizam nas je potse tio na etičke i telesno-vaspitne vrednosti antike, ali osim uvodenja klasičnih jezika i klasične literature, gimnazije prošlih sto-leča nisu bile vaspitni činilac, več izvori nauke. Cilj škole, koju su naši dedovi pohadali, bio je samo jedan: posedovanje nauke. Mi, koji smo pre dvadeset ili trideset godina pohadali gimnazije, učili smo 'storiju grčkog olimpizma, učili smo, da Prevodimo «Mens sana in corpore sanot., ali o sprovodenju te ideje u život niko niie Vodio računa. Cilj srednje škole bio je po-stignut ako je mladič na maturi pokazau °dgovarajuče znanje, ali ako ga je dugo-Hodišnje sedenje u prašnim i mračnim sobama fizički iserpilo, ako je obainrla vitalnost njegovih mišiča, ako je ličio na bo-Usnika a ne na mladiča, u cvetu svoje snage — o svemu tome niko nije vodio računa. U to doba pojavio se i u našoj zemlji iedan nov pokret, sportski pokret. Ovaj Pokret osvojio je najpre studentske krugo-ye. a postepeno se počeo širiti i u narodu Sta je to sportski pokret, šta podrazu-nievamo pod ideologijom športa? Odgo-Voriču kralko: prvo, ljubav za prirodom je nekoliko godina živeo u gradskim 2‘dinama, taj je zaželeo slobodu božje pri-r°de, zaželeo je sunce i more, zaželeo da i«? se popne na brdo ili da uzme pušku p,i da ide u lov. Ko dugo nije fizički radij, tai je odjednom osetio kako je lepo pr ■ Vctfiti pluča u sportskoj igri, kako je ugo _,n° sesti u čamac i veslati, kako je lep •žički rad u športu, kako je lepo izložit- svoje telo toplim zracima sunca, kako ic lepo plivati ,igrati tenis, nogomet... Spoit je razonoda u božjoj prirodi Šport je fizička delatnost, koja je svakom zdravom čovečijem organizmu potrebna Pravilan šport je telesno vaspitanje, a telesno vaspitanje samo je dopuna ili jedan deo opšteg vaspitanja. Potrebno je, da omladina prvo čeiiči -duh, da bude moralno jaka i etički savršena, ali je takoder potrebno da je omladina zdrava i snažna, otporna i fizički razvijena. O'.akvo gledanje na šport pridobilo je sve više i više prijatelja telesne kulture. Prvi, koji je nas Slovene potsetio na potrebu da opči vaspitni sistem dopunimo telesnim odgojem, bio je Tirš, koji je uda rio temelje Sokolstvu. Svojim radom praktičnim i nacionalnim on je dao poleta hi ijadama Jugoslovena za nov telesno-kultur ni pokret. Posmatrajuči stanje telesnog vaspitanja u našoj zemiji, možemo ponosno utvrditi, da je privatna incijativa sa ve likim razumevanjem prihvatila sportsko-gimnastički pokret. Stotine sokolskih domova cd Triglava do Đevdelije, stotine sportskih vežbališta i planinarskih domova, plivačkih bazena i omladinskih igrališta, sve je to samo simbol našeg razumevanja i oduševljenja za unapredenje fizičkih vr lina našega naroda! Sve je to dokaz, da mi nismo samo nacija koja je nekada bila moralno i fizički jaka, koja je u borbi za na-cionalnom slobodom slomila snažne ne-prijatelje, več je ujedno i dokaz, da se že limo koristiti svim pozitivnim rezultatima civilizacije i kulture. Blaženopočivši Viteški Kralj Aleksandai 1, naš veliki voda, bio je prvi koji je na glasio potrebu, da telesno vaspitanje bude deo opčeg državnog vaspitanja. U tome cilju osnovao je Ministarstvo fizičkog va spitanja naroda. Kao što je neophodno potrebno da Ministarstvo prosvete vodi računa o prosvetnom unapredenju našeg naroda, tako je isto neophodno potrebno da postoji i Ministarstvo fizičkog vaspitanja naroda koje ima da vodi računa o zdravlju i telesnom vaspitanju mladih generacija. Samo ovakav paralelar, rad orno-gučava harmoničan odgoj državljana! No ne postojimo mi ni zbog športa ni zbog Sokolstva, ni zbog planinarstva ili ostalih sportskih udruženja — mada svaku korisnu telesno vaspitnu delatnost pot-pomažemo i unapredujemo — nije naš cilj da organiziramo sportske utakmice il: da produciramo rekordere: Ministarstvo fizičkog vaspitanja naroda postoji zbog naroda, zbog milijunskih masa jugoslove ske omladine, kojoj treba omogučiti ga-jenje gimnastike i športa. Mi s vi koji smo imali sreču da smo u mladim godinama pohadali sokolane, koji smo imali sreču te smo gajili bilo sporto ve na vodi ili druge grane telesnog vaspitanja, znamo najbolje da cenimo moralnu i higijensku vrednost ove delatnosti. Soko-lana je škola discipline, škola drugarstva mesto gde se omladina bori protiv slabosti i lenosti, za plemenitu ambicioznost. Šport je borba koja vodi vitešlvu i savla-divanju poteškoča. Mladiči koji su imali prilike da se bore bilo s vetrom kada su na moru lazapeli jedra svojih jedrilica, ih da se bore na veslačkim regatama, mladici koji okušavaju svoju smelost u smučarskim skokoviina ili u bokserskej borbi, -postali su iskusniji, smeliji i borbeniji. Za to je šport neka škola muškosti, mada nam se čini da je sve to samo razonoda. Ali, i razonodu u športu pozdravljamo. Nama ie drago ako možemo ustanoviti da sportska omladina više voli veslanje i plivanje, nogomet i planinarstvo nego kafanu i gosti-onice. A kako su Sokolstvo i šport najbo-lji način da se omladina otme uticaju uli ce, to ove pokrete potpomažemo i opeto-vano pozdravljamo. Čovek koji gradi kuču, hotel, crkvu ili palatu prvo učini plan i model. Arhitekta ima pred sobom jasnu sliku onoga što hoče, a model je očigledna izrada plana I vaspitanje pojedinca i nacije je neko formiranje, oblikovanje kod kojeg moramo itnati jasnu sliku o ciljevima. Ako bi mi upitali državu koje ciljeve ima kod vaspi tanja omladine, ili konkretnije, kako dr žava kao perfonifikacija svih kulturnih, ekonomskih, i političkih nastojanja našeg naroda zamišlja ideal budučeg .Jugoslovena, dobili bi odgovor: omladina koju formira naša država, neka bude što više upučena u elemente nauke, neka poznaje našu na-cionalnu istoriju, neka voli Kralja i Ota-džbinu, neka bude verna i karakterna, etič ki savršena, fizički zdrava, otporna, hrabra i t. d. U mladoj generaciji koju formiramo neka se vide jednoč tragovi naših nastojanja u kulturnom i telesno vaspitnom pogledu. Ako je ovakva omladina naš ideal, onda znači da mora i država voditi računa o telesnom vaspitanju omladine. Reči čete, zar nije dovoljno što imamo lepo razvijeno Sokolstvo, što imamo najrazličitije sportske organizacije? Ovde moram da objasnim: u svim or ganizacijama privatne inicijative, u sokolskim, sportskim, skautskim, streljačkim planinarskim i drugim začlanjeno je u svega 6% jugoslovenske omladine. Svakome mo ra biti jasno, da državnim vaspitnim ciljevima nije dovoljno ako vežba samo 6°/o jugoslovenske omladine a da 94% ne pot pada pod uticaj telesno vaspitne delatnosti! Država želi da vodi računa o svima! Prema tome je zadatak koji ima Ministarstvo fizičkog vaspitanja naroda veoma velik i opširan. Zasad su intencije Kraljevske vlade da se vrši smišljena propaganda za telesno vaspitanje, te da se u granicama mogučnosti potpomaže razvitak viteških organizacij? privatne inicijative. Naš organizoani šport još je mlad. Po-vremeno pojavljuju se u športu još idejne krize, ali sam uveren da ču uz pomoč po žrtvovanih sportskih voda privatne inicijative uspeti, da i u športu pobedi ideja ak tivne saradnje širokih masa, da se šport proširi i na sela, te da ideja amaterstva pobedi definitivno. Moja je želja da se privatna telesno vaspitna delatnost što više širi. Kako su velike utakmice najbolja propaganda za šport, a kako i ugled naše zemlje traži da na internacionalnim utak-micama pokažemo što bolje rezultate, lo ču uložiti svoj trud i za unapredenje kvali-tativnog športa. Prvenstvenu pažnju čn svakako poklanjati razmahu telesnog vaspitanja u narod. Jedan od bitnih zadataka područnog mi Ministarstva je sprovodenje Zakona o obaveznom telesnom vaspitaniu. Ovaj zakon je nama potreban, jer pred-vida obavezno telesno vaspitanje sve mu-ške omladine, koja je svršila osnovnu ško-lu. Program ovog zakona je toliko opši ran, da se ne može sprovesti na brzinu Poznavajuči prilike u našoj zemlji, ja zna-dem da ima pre svega materijalnih poteškoča oko sprovodenja ovoga zakona. Ne mamo još dovoljno ni nastavnika ni vi žbališta. pa če se zbog toga ovaj zakon sprovadati postepeno. Ja sam uveren, 1s če svaka opština razumeti potrebu van-školsljog vaspitanja i da nismo više daleko od doba kada če biti opština koje još ne rade na obaveznom telesnom vaspitanju sve manje i manje. Mnoge su opčine več lepi počele radom na prazničnim tečajevima mnoge su opčine stvorile i vežbališta. Ne ka ovi svetli primeri, kojih ima u svim ba novinama mnogo, oduševe i druge za raa na telesnom vaspitanju koji znači službu domovini. Na kormilo naših opcina u javr; život ulaze sve mladi i mladi ljudi koii imaju puno razumevanja za vrednost na šeg pokreta, i to opravdava nadu, da je došlo vreme pobede naših telesno vaspitnih ideja! Kao ministar fizičkog vaspitanja naroda ja vam od srca blagodarim na dosedanjem radu, ali vas ujedno pozivam da u buduče budete još agilniji, kako bi zajed ničkim nastojnjima državne i privatne ini cijative i mi sportiste doprineli sve šte možemo za bolju budučnost naše omladine. Poseta brata Gangla i brata Stajica Sokolsko) župi Tuzla Dne 8 o. m. stigli su u Tuzlu I za-menik starešine Saveza SKJ brat En-gelbert Gangl i član uprave Saveza brat Staja Stajic. Na satnici su ih do-čekali starešinstvo župe sa članovima župske uprave: i članovima uprava Sokolskih društava Tuzla, Kreka i Buki-nje. Sutradan gosti su razgledali do podne Tuzlu i okolinu, a posle pod-ne su obišli i izvršili smotru članstva društava Tuzla, Kreka i Bukinje. Uve-če je održana sednica uprave Župe, na kojoj su referenti podneli svoje izve- štaje i upoznali pretstavnike bratskog Saveza sa radom i prilikama p6d kojima rade. Posle sednice priredena je večera u Sokolskom domu u Tuzli. 10 o. m. po podne brat Gangl i brat Stajic napustili su Tuzlu i otputovali da obiđu društva Lukavac, Gračanicu i Doboj. Na svima ovim obilascima brat Gangl je održao prigodne govore članstvu, koji su ostavili dubok utisak. Brat Gangl i brat Stajic bili su svuda srdačno doče-kani i bratski pozdravljeni. Sa posete brata Gangla i brata Stajića Sok. župi Tuzla Upufstvo za proslavu l decembra Starešinstvo Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije izdaje za proslavu Prvog decembra u ovoj godini ova uputstva: Cela proslava imače tri dela, i to svečanu sednicu pre podne, popularnu aka-demiju po podne za sokolsku decu, nara-štaj i roditelje sokolskog podmlatka, a uveče svečanu akademiju sa tehničkim i prosvetnim programom. Svaka od ovih pri-redaba prirediče se u obimu koji je mo-guč za dotično društvo i prema prilikama u mestu. Za dobar uspeh ovih priredaba postarače se uprave svih jedinica i uložiče največe napore da se sve u uapred predvidi i tačno izvede. Na sva tri dela pioslave obavezno je da bude prisutno celokupno članstvo društva ili čete. Uprave če za ovo ustanoviti kontroiu kako smatraju da je najzgodnije (upisom u svečanu knjigu koja bi se za taj dan ustanovila, ili postrojenjem svih kategorija pred upravom, ili prozivkom pred načelstvom, ili kako se odluči, tek da nade način da se izbegne činjenica da toga dana nema u sokolani ni četvrtina naših pripadnika). I. Svečana sednica Svečana sednica odižače se u svima me-stima gde postoji sokolska jedinica, i to posle službe božje. Ova sednica ne bi tre-bala da bude u trenutku kada če pretstav-nik gradanske vlasti vršiti priinanje radi čestitanja. O ovome se uprave društava i četa imaju unapred sporazumeti i pronači slobodno vreme do podne. Samo usled ve-čih prepreka sednica bi mogla biti održana i posle podne. U mestima gde ima više društava prepusta se upravama da same ocene hoče li držati zajedničku sednicu ili svako društvu za sebe. Sporazumnu odluku doneče na za-jedničkoj kouferenciji. Ako bi bila zajed-nička sednica, na njoj bi prelsedavao starešina najstarijega društva, odnosno starešina župe ako se proslava vrši u sedištu župe. Starešine ostalih društava imali bi svaki prema prilikama i ličnim mogučno-stiina izvesnu dužnost na toj sednici, kako bi pred gradanstvom bila jasno izražena jedinstvenost proslave celokupnog sokolstva u tome mestu. Za svečanu sednicu valja izabrati po mogučstvu najprostraniju i najlepšu dvo-ranu u mestu ako takvu nema sokolsko društvo iii četa. Bilo to u sokolani ili dru-gde, salu treba ukrasiti velikom jugoslo-venskom zastavom, skladno nameštenom u jiročelju na zidu. Ostali zidovi morali bi biti ukrašeni rnanjim zastavicama, cvečem i ćilimovima, prigodnim geslima i slikama. Oko slika i napisa na zidovima neka se izviju venci od zelenila iii cveća, što se sve ima poveriti na izvršenje jednom naročilom odboru sestara. Uprava župe, društva ili čete sedi za stolom na jednom uzvišenijem podijumu koji je prekriven prostirkama a sto Čohom ili čilimima. Iznad uprave na zidu postaviti uglednu sliku Nj. V. Kralja Petra II (po mogučstvu u sokolskoj odori). Ako jedinica ima svoju zastavu, nju če desno ispred stola u koso držati zastavnik, a pored njega stajače po jedan Soko sa lsukanom sabljom u belini rukavicama. Ako bi postojala i naraštajska zastava, ona bi se stavila na suprotnu stranu po istom načinu. Na uiazu u odredenu dvoranu postavice se desno i levo red čianova u odori ili na-rodnoj nošnji, dok bi izmedu njih sokolski redari dočekivaii gradanstvo i vodili na odredena mesta. Redari bi se pobrinuli da za sve vreme trajanja svečanosti u dvorani vlada uzoran red, kao i o torne da budu pozdravljeni pojedini slavovi iz čitanih ili go vorenih predavanja. Zato treba naročitu pažnju posvetiti izboru redara za ovu pri-liku, koji če tačno znati kad je čemu mo-menat. Glazbu (hor ili orkestarj treba smestiti ispred pozornice, odnosno u desnom ili levom kutu, tako da se ne kvari simetrija predvidenog položaja. Najbolje je da se sinesti na balkonu ako ga ima u sali. Ako materijalna sredstva dozvoljavaju, neka se za proslavu štampaju programi kao pozivi za sva tri dela proslave, i to u lepoj i ukusnoj opremi, što bi blagovreme-no u napred bilo dostavljeno gradanstvu. Za sednicu propisun je ovaj Dnevni red: 1) Sokolski pozdrav (hor ili orkestar) 2) Otvaranje sednice (reč starešine) i državna himna 3) Pozdrav državnoj zastavi ■4) Pesma narodnom jedinstvu, recituje član 5) Poslanica Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije 6) »Jugoslavija« od br. Sv. Paščana, peva hor 7) Predavanje o značaju Prvog decembra (traje do 12 min. govori prosv.) S) Polaganje sokolskog zaveta novih članova 9) »Oj, Sloveni«, hor ili orkestar, zaledno sa sviina prisutnima iu) Zaključenje sednice. Pozdravna reč br. starešine pri otvara-nju traiala bi najviše pet minuta, da bi ostali program takoder dobio svoje vreme, te da cela sednica prode najsvečanije u kratkom trajanju. Poslanicu Saveza treba čitati smišljenim naglaskom njenih stavova, na način kako se drže svečani govori. Onaj koji čita ima se unapred upoznati sa sadržinom iste. Za recitovanje valja izabrati hraču ili sestre, kojima če to najbolje uspeti po nji-hovoin daru za čislo izgovaranje. Pesma »Jugoslavija« od br. Sv. Paščana otštampana je u »Sokolsko) prosveti« iz 1934 godine (br. 1 str. 34—-35). Od propisanog programa, koji treba da traje najviše 45 minuta, ako je ikako mo-guče, ne treba otstupati. U društvima( četama) koja imaju naročito uvežbani hor ili orkestar, mogu se uvrstiti u program i druge, veče kompozicije ozbiljnog i rodo-Ijubivog sadržaja. II. Dečja — naraitajska akademija Akademija ili selo treba da se održi po mogučstvu po podne u istoj dvorani gde je pre podne držana sednica, a gde ostaje isti ukras. Iz ženskog stručnog Dne 4 i 5 o. m. održana je pod pret-sedništvom načelnice sestre Elze Skalarjeve sednica ženskog stručnog odbora Saveza SKJ, na kojoj je zaključeno sledeče: 1) Raspisani tečaj za vežbačice višeg odeienja, koji se trebao održati od 15 do 20 novembra, otkazuje se. 2) Od 10 do 19 decembra o. g. održa-vače se savezni tečaj za vežbačice višeg odeienja. Na tečaj če se primiti iz svake župe po jedna sestra, i to onim redom kojim ih bude župa prijavila. Ukoliko nekoje župe ne pošalju nikoga, primiče se iz ostalih župa veči broj. Na tečaj če se primiti isključivo dobre vežbačice višega odeljenja koje savladuju veči deo osnovaka iz V stupnja po knjiži »Vežbe na spravama« (prevod s. Skalar). Prijavu mora da pošalje načelnica župe, odnosno društva. Prijave za tečaj piimače se do 27 novembra o. g. Prijavi treba priložiti lekar-sko uverenje. Primljena tečajka ima se prijaviti J9 decembra o. g. od 20 do 21 čas. u kancclat i ji načelništva Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije, Prestolonaslednikov trg br. 34. Vodstvo tečaja vratiče kuči svaku sestru koja ne dode na vreme. Stan i hrana biče o trosku Saveza, put plača župa, društvo, odnosno pojedinka. Prijave treba poslati na vreme kako bi se Ulaznice moraju biti ustanovljene po nnnimalnoj ceni, dok siiomašnija deca i na-raštaj treba da budu besplatno uvedena na priredbu. Ovoj akademiji ili selu morala bi pri-sustvovati cela uprava društva (čete) i to u sokolskim odorama ako ih ima, a jiored toga da sprovede propagandu da tu prisu-stvuju roditelji dece i naraštaja. Dužnosti redara i razvodnika gostiju treba da vrše sami naraštajci po uputstvi-ma vode naraštaja ili dece. I ostale mo-guče dužnosti poveriti liaraštajcima u interesu njihovoga vaspitanja za samoradnju i u takvim prilikama. Za vreme izvodenja programa stvoriti mogučnost održavanja potpune tišine u dvorani, da bi se i ovoj priredbi dao pun značaj ozbiijnosti, što bi uticalo na samu decu i na njihove roditelje. Program Program ove akademije (sela) ne može se tačno propisati za sve jedinice, ali bi on od prilike imao biti ovakav. 1) Sokolski pozdrav, izvodi dečji hor. 2) Govor o Prvom decembru (reč starešine, prosvetara ili načelnika). 3) Državna himna, izvodi dečji hor. 4) Pesma Nj. V. Kralju Petru II, recituje dete ili naraštajac. 5) Vežbe. ti) Vežbe muške i ženske dece. fe) Dečje igre. 9) * * * izvode deca (ili naraštaj) 10) * * * izbor po nahodenju 11) Jedna patriotska pesma, izvodi dečji ili naraštajski hor. 12) Solo pevanje ili sviranje, dete ili naraštajac. 13) Jedan kratak dijalog. 14) »Oj, Sloveni«, dečji hor. Cela priredba ne bi smela trajati više od 1—U/2 sata. III. Svečana akademija Svečana akademija se prireduje u veče sa naročito odabranim programom sokolskih vežbi, sokolskih pesama, prigodnog predavanja, solo pevanja i sviranja, i osta-iog odabranog nacionalnog programa. Svečana akademija trebala bi također da bude obavezna za sve jedinice, i na njoj treba da se prikaže telesna i duhovna snaga Sokolstva u potpunosti. Sve što se izvodi treba da bude precizno prikazano. Stavlja se u dužnost starešinama i pro-svetarima sokolskih jedinica da na ovim akademijama održe prigodna predavanja o značaju sokolskog rada na unapredivanju duhovnog i materijainog blagostanja našega naroda. Ukoliko oni sami ne bi držali ovo predavanje neka se postaraju da to učini neki član uprave ili ma koji član jedinice koji bi za to imao naročite spreme i sposobnosti. Predavanje ne treba da bude ni dugačko ni zamorno nabrajanjem mno-gobrojnih fakata, več popularno i odušev-ijeno sa jasno naglašenim nekolikim činje-nicama. Ni u kom slučaju pak ne bi smelo da traje duže od 10—15 minuta. Ukoliko ne bi bile pre podne prilikom svečane sednice podeljene značke novim članovima, ili diplome za utakmice, ili torne slično, neka bi se to učiniio na ovoj ve-černjoj svečanoj akademiji. Sve ove sokolske priredbe treba da budu na dostojnoj višini. Prisutno gradanstvo treba da stekne uverenje o velikom po-žrtvovanju Sokola za unapredenje narod-nog dobra. Svojim primerom u otpravlja-nju naloženih dužnosti /a taj dan imaju da prednjače brača i sestre časnici sokolskih jedinica. Zdravo! SAVEZ SOKOLA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE odbora Saveza SKJ mogle isposlovati povlastice za vožnju u pola cene. Sobom treba poneli vežbačko odelo, 2 čaršava, jastuče, čebe, pribor za čiščenje, olovku i beležnicu, toplo odelo (trenirku) i šprmterice. Kasnije pristigle prijave od gore nave-denog roka neče se uzeti u obzir. Dne 19 XII sve učesnice tečaja posetiče utakmice za prvenstvo Saveza SS u Novom Sadu. Trošak če snositi Savez SKJ. 3) Bratska načelništva župa moraju oba-vestiti nujinanje nedelju dana pre svojih župskih takmičenja direktno Zenski stručni odbor Saveza SKJ o datumu takmičenja, kako bi se mogla uputiti na vreme jedna sestra kao delegat Ženskog stručnog odbora, koja bi sobom donela vežbe. 4) Smučarski tečaj za takmičarke odr-žače se od 27 decembra 1937 do 5 januara 1938 g. u Sloveniji. Mesto če se odrediti naknadno. Spisak najboljih smučarki iz župa, koje bi mogle da posečuju ovaj tečaj, treba poslati saveznom ženskem stručnom odboru do 1 decembra o. g. U obzir dolaze članice i naraštajke stanje od 16 godina. Stan i hrauu u teča,u snosi Savez, dok put plačaju župe, odnosno društva ili po- jedinke. Za potovanje na železnici korističe se povlastice koje pruža »Pravilnik o po-vlaščenoj vožnji za članove SSKJ«. DOPISE I IZVEŠTAJE ZA ZENSKI S. O. SLATI ODVOJENO Mole se bratska načelništva, da sve iz-veštaje, dopise i odgovore na okružnice i traženja, a koja se tiču članica odnosno zasecaju u žensko pitanje, šalju odvojeno na posebnom papiru. TAKMICADSKE LISTE ČLANICA I NARAŠTAJA Takmičarske liste čianica i ženskog naraštaja sa društvenog takmičenja za go-dinu 1937 treba odmuh poslati Zenskom stručnom odboru Saveza SKJ DIPLOME ZA OBAVEZNA DRUŠTVENA I ZUPSKA TAKMIČENJA ZA ČLANICE I ZENSKI NARAŠTAJ Na upite mnogih župa, kako da se po-stupi pri izdavanju diploma za obavezne društvene i župske utakmice za članice i ženski naraštaj, izveštavamo, da se kod uspeha od 75% podele male diplome, a kod uspeha postignutog na tim utakmicama od 90% velike diplome. DIPLOME SA OVOGCDISNJIH UTAKMICA Na upite mnogih žU|ja, da li če se usko-ro izdati nove diplome koje bi se podelile na prvi decembar o. g., izveštavamo, da nove diplome izraduje Gradevinsko-umet-nički otsek Saveza SKJ i da iste neče biti gotove tokom ove godine, zato neka se jedinice za ovu godinu posluže dosadanjim diplomama, koje se mogu dobiti kod Ju-goslovenske sokolske matice u Ljubljani. Iz naših župa SOKOLSKO DRUŠTVO RAB Sokolsko društvo Rab priredilo je dne 14 o. m. prvu pretstavu ove sezone na lutkarskom pozorištu »Čarobna frulica« od M. Širole. Uspeh je bio odličan, poset isto. Nastaviče se sa redovnim prikazivanjem raznih pomada na lutkarskoj pozornici za decu. — E. B. SOKOLSKO DRUŠTVO VELENJE V soboto 13 t. m. je vročil sreski načelnik g. dr. Hrašovec iz Slovenjgradca na svečan način dekret o pismeni pohvali visoke Uprave Kraljevskega fonda tukajšnjemu Sokolskemu društvu in starešini istega br. Antonu Kurniku, šefu računovodstva pri drž. rudniku v Velenju. Svečanosti so se udeležili zastopniki obč. uprave, drž. rudnika, školskega odbora, domačega Sokolskega društva in narodnih društev iz Velenja in okoliša. To priznanje in odlikovanje bodi vzpodbuda za nadaljno uspešno delo društva in požrtvovalnega narod-no-kulturnega delavca v našem okraju. Zdravo! SOKOLSKO DRUŠTVO ZAGREB 3 Sokolsko društvo Zagreb 3 održalo je 13 o. m. drugi članski sastanak, na koji se članstvo odazvalo u velikom broju. Na toni sastanku izneli su funkcioneri društva pred članstvo čitav rad društva u ovoj godini, koji je bio velik i dobar. Društvo je aktivno učestvovalo na svim priredbama zagrebačkog Sokolstva, naročito 6 septembra i 9 oktobra. Pored toga velik broz našeg članstva pošao je na slet u Maiibor i veliku vojnu smotru prilikom završetaka manevara u Novom Mestu. U toku godine društvo je priredilo jednu akademija, zabavu, javnu vežbu i nekoliko izleta. O torne je izvesti« tajnik brat D. Ačimovič. Načelnik brat J. Rakela izvestio je o tehničkom radu. Sve kategorije marljivo vežbaju. Vežbači i vežbačice takmičili su se na svim takmičenjima sa uspehom. Naročito je dobar naraštaj, koji je ove godine za-uzeo drugo mesto na župskom takmiče-nju. Sve kategorije nastupile su u potpu-nom broju na godišnjoj javnoj vežbi ,a iza-brani vežbači i vežbačice na akademiji za koju se i opet spremaju. Od otseka postoje jahački i streljački. Streljački otsek priredio je i dva takmičenja u gadanju, koja su pokazala da u društvu imade dobrih strelaca. Prosvetni rad prema izveštaju brata prosvetara Lj. Deliča napreduje. Mnogo je porasla knjižnica koja broji 1340 knjiga. Čitaonica je uredena i prima ukupno 20 raznih novina i časopisa. Sokolska štampa, nažalost, malo je proširena medu članstvom, ali su zato kategorije naraštaja i dece pretplačene na svoje omladinske li-stove. Za naraštaj održavaju se sa uspehom debatne večeri. Od otseka marljivo radi lutkarski, koji je dao več 4 uspele pretstave. Pozorišni otsek nastupio je jedamput. U zajednici sa načelništvom sprerna se akademija. Brat blagajnik B. Jovanovič izneo je stanje društvene blagajne, koje zadovolja-va, jer premda su troškovi za uzdržavanje veliki, prihodi ih pokrivaju. Zamenik starešine brat Potočnjak izvestio je o radu putne blagajne i pripremama za slet u Prag u 1938 god. U drugom delu sastanka održao je brat dr. Hloupek, društveni lekar, vrlo uspelo i zanimljivo predavanje o razvitku prosvetnih i propagandnih filmova kod nas. Pokazalo se, da su najbolji oni filmovi koji se snimaju bez glumača, na selu sa samim seljacima, jer ti filmovi imadu najviše uspeha i narod ih rado gleda. Zatim nam je prikazao jedan takav film »Param, param Paučinu«, u kojemu je ohraden motiv jiraznoverja našeg seljaka i kulturni film »Varaždin«. Oba ova filma režirao je br. dr. Hhoupek. — D. Lj. SOKOLSKO DRUŠTVO LJUBLJANA I TABOR DVE LEPO USPELI AKADEMIJI OB DRUŠTVENI 30-LETNICI Sokol 1 Tabor je letos proslavil tridesetletnico obstoja z več prireditvami, od katerih moremo prištevati med najbolj uspele akademijo članstva v soboto dne 13 t. m. in akademijo sokolske mladine v nedeljo 14 t. m. Da zna ceniti naša javnost vzgojno delo Sokola I v vzhodnem delu Ljubljane, je pokazala iziedno velika udeležba na obeh akademijah. Velika dvorana je bila v soboto razkošno razsvetljena, na pročelju pa sta bili letnici 1907—1937. Prve vrste so zasedli odlični predstavniki naše javnosti, predvsem predstavniki naše hrabre vojske zastopnik divizionarja general Dodič, brigadni general Popadič, poveljnik ljubljanskega vojnega okrožja polkovnik Živanovič in generalštabni polkovnik Mihajlovič z velikim številom oficirjev, francoski kozul Remerand, zastopnik SKJ br. Jeras, zastopniki sokolske župe s starosto br. dr. Pipenbacherjem in načelnikom br. Lubejem na čelu, narodna poslanca br. dr. Fux in br. Turk, prvi starosta Sokola I br. dr. Tominšek, dolgoletni starosta br. dr. Pestolnik, častni starosta Ljubljanska Sokola br. dr. Murnik in zastopniki rezervnih oficirjev, vojnih dobro-voljcev, nacionalnih društev in ljubljanskih ter okolških sokoloskih društev. Društveni orkestar je zaigral sokolsko koračnico, nato pa sta prinesla praporščaka na oder članski in naraščajski prapor. Starosta br. inž. Lado Bevc je zatem v lepem govoru omenil jubilej Sokola I na Taboru in njegovo poslanstvo za vzgojo mladine ter je zaključil svoj govor z vzklikom sokolskemu Kralju Petru 11 in sokolski ideji, pri čemer je zbrana množica priredila mlademu Kralju viharne ovacije, orkester pa je zaigral državno himno. Na članski prapor je potem s primernim nagovorom pripela sestra Mila Turkova, soproga narodnega poslanca, krasen rdeč trak’ z napisom »Za edinstvo naroda« in orkester je zaigral »Hej Slovani«. V imenu staršev pa je med petjem »Pesmi sokolskih legij« pripela na naraščajski prapor trobojni trak z napisom »Le naprej brez miru« s. Cenka Volkova. Sledil je telovadni del akademije, ki so ga otvorili naraščajniki z novo Nahlikovo telovadno skladbo »Pod prapori«. Na oder so prinesli naraščajniki najprej dve državni trobojnici, potem pa bolgarsko, češkoslovaško in poljsko zastavo. Sledile se lepo izvedene vaie ki so bile zaključene z učinkovito zaključno skupino »Sokolstvo se klanja slovanski ideji«. Občinstvo je priredilo vrlim naraščajnikom burne ovacije. Zatem so bile vaje osmih natraščajnic s kiji. Vaje ki zahtevajo izredno mnogo spretnosti, so bile odlično izvedene, zato pohvala ni izostala. V okusnih belih telovadnih oblekah je petorica članov skladno opravila proste vaje, ki so izvale mnogo navdušenega odobravanja. Vrsta članov, med katerimi je bil tudi 42-letni br. Janez Porenta, je pokazala nekaj odličnih vaj na drogu. Bratje so znova dokazali, da so kos najtežjim prvinam, ki jih po navadi vidimo v mednarodnih vajah. Ko je društveni oikester zaigral venček slovanskih pesmi je šestorica članic odlično izvedla proste vaje, za njimi pa osem naraščajnikov telovadno skladno »Delo«, ki nam kaže vsakdanja opravila kmeta, obrtnika in drugih. Učinkovit zaključek te skladbe je navdušil množico, da je nagradila naraščajnike s toplim odobravanjem. Vrsti članov na bradlji in članic na dvovišinski bradlji sta pokazali nekaj prav posrečenih in lepo izvedenih vaj. Kakor člani tako so bile tudi članice deležne splošnega priznanja. Gotovo najlepša in najboljša točka uspele akademije pa so bile vaje naraščajnic na visoki gredi, kjer smo videli izvedbe, ki so jih bile naše sestre izvajale na berlinski olini-piadi. Naraščajnice so bile za svoje mojstrsko izvedene vaje deležne zaslužene pohvale. Telovadni del akademije so zaključili člani s prostimi vajami, ki se odlikujejo z najtežjimi prvinami (stojo na rokah, kolesa itd.). Izvedba je bila skoro brezhibna, navdušenje občinstva izredno. Lep večer je zaključila slika, ki nazorno prikazuje nastanek in razvoj Sokola Tabor I. Sliko je s primerno recitacijo tolmačil br. Kutin. Višek navdušenja je nastal v dvorani, ko sta prinesla praporščaka ob spremstvu častne vojaške straže sokolska prapora med zbrano taborsko družino. Med igranjem državne himne se je razgrnil zastor, kjer so na zadnji steni visele slike mladega Kralja Petra II, blagopokojnega Kralja Aleksandra 1, ustanoviteljev Sokolstva Tyr-ša in Fiignerja, prezidenta Masaryka in mednarodnega borca, pokojnega br. Maleja. Krasna zaključna slika je zbudila pri občinstvu viharne ovacije, ki so se končale, ko je vsa množica s spremljevanjem orkestra zapela »Pesem sokolskih legij«. Telovadna akademija članstva in naraščaja je pokazala velik napredek Sokola I in moremo vsem bratom in sestram, vodnikom in vodnicam iskreno Čestitati I Sokolska radio~predavanja radio»sfanica Beograd~Zagreb~Ljubljana Sledeča sokolska radio-predavanja o-državaju se: dne 25 novembra predaje brat Ferdo Majnik o temi: „Smučarstvo u Sokolstvu” (večernje); dne 5 decembra predaje brat Radomir Gačič o temi: „Pozno detinjstvo i telesno obrezovanje” (popodnevno); Izdaje za Savez Sokola Kraljevine Jugoslavije Đ. Paunkovič, Rumunska 56 • Glavni i odgovorni urednik Stjepan Celar, Jovana Rističa 6# Uredjuje redakcioni odbor Štamparija Drag. Gregoriča, Strahinjiča Bana 75. — Beograa