Arheološki vestnik
(Arh. vest., AV) 41, 1990, str. 725-732
LIBEROV HRAM U POLAČAMA NA OTOKU MLJETU
MARIN ZANINOVIČ Filozofski fakultet, Dure Salaja 3, YU-41000 Zagreb
Prostrana i zaštičena uvala i luka Polače, na sjeverozapadnoj strani otoka Mljeta, najpoznatija je po monumentalnim ostacima kasnoantičke palače sa zidovima visokim i do 20 m, koja se datira u 5. stolječe i po kojoj je zaljev dobio svoje ime (si. 1). Pored palače, na njenoj zapadnoj strani, oko 20 m daleko nalaze se ostaci antičke gradevine, vjerojatno villae rusticae s ostacima termalnog uredaja. Još pedesetak metara dalje prema zapadu, malo poviše u strani brijega nalaze se dobro sačuvani ostaci ranokrščanske bazilike iz 6. stolječa1 (si. 2). Čiščenje i istraživanje ove bazilike vršio je Zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode u Dubrovniku od 1971.-1973. g., pod vodstvom prof. Dubravke Beritič. Potpisani je sudjelovao u dijelu kampanje g. 1971. Prilikom istraživanja otkrivena je krstionica, nadsvodena kasnoantička grobnica, ulomci arhitekture, baze kapitela i razni keramički ulomci. Ovdje nas zanima nalaz latinskog antičkog natpisa, koji je bio naden 1973. g.,-sekundarno upotrebljen u bližini spomenutog groba" (si. 3). Ploča natpisa je lokalni kamen vapnenac dimenzija 37 x 37 cm, a debljina ploče je 23 cm. Natpisno polje ima 30 x 32 cm, i uokvireno je debljim uparanim žlijebom, koji izdvaja rubni neukrašeni profil natpisa, otučen na lijevoj i donjoj strani ploče. Kamen kao da je malo izlizan od hodanja po njemu. Višina slova natpisa je od 3 cm u prvom, drugom, četvrtom, šestom i osmom, u ostalima 3,5 cm, s malim varijacijama u pojedinim slovima. Slova se nižu bez prekida i bez interpunkcije, tako da se cijeli natpis doima pomalo rustično, iako se vidi želja klesara da dobije nekakvu kapitalu. Slovo A je sa poprečnom crtom i bez nje. Slovo L je dosljedno sa kosom donjom crtom koja izlazi iz okomite haste, što je svojstvo kasnijeg vremena, u našoj provinciji vjerojatno trečeg stolječa. Natpis glasi:
PRO SALVTE C BALBINIAN I TEMPLVM CV M PORTICO AD AMPLIAVIT M5 AGNVS VILIC VS LIBERO PAT LIBES FECIT
Pro salute \ C(ornelii? Claudii? Clodii?) Balbinian | i templum cu \ m portico ad | ampliavit M5 | agnus vilic \ us Libero Pat(ri) \ libe(n)s fecit. U prijevodu: Za zdravlje Kornelija? (Klaudija? Klodija?) Balbinijana hram sa trijemom je povečao (proširio) Magnus upravitelj imanja Libera Ocu, što je rado učinio.
SI. 1: Kasnoantička palača u luci Polače na Mljetu. Abb. 1: Spatantiker Palast im Hafen Polače auf der Insel Mljet.
U zanimljivu gradevinsku ostavštinu u uvali Polače ovaj natpis unosi novi element: postajanje hrama sa trijemom, koji je bio posvečen Liberu. Njegovi ostaci za sada nisu vidljivi, ali nema razloga sumnjati da se ovdje nalazio ili da je ploča donijeta na otok i ovdje ugradena. Hram je proširio za Kornelija? Balbinijana vilicus Magnus. Nomen Cornelius je ovdje hipotetičan, ali u Dalmaciji dosta čest u ranom i kasnom principatu.'5 Pošto je Balbinijan bio vlasnik ovdašnjeg imanja, a možda i čitavog otoka to je Magnus za njegovo zdravlje proširio i uljpešao hram portikom. Pošto je Magnus upravljao imanjem moguče je Balbinijan pretežno živio u nekom središtu na obali, Naroni, Saloni ili Epidauru. U Saloni i Naroni ima dosta Kornelija, više u Saloni, vlasnik ovakvog imanja morao je biti član uglednoga roda, kao što su na pr. Korneliji, koji su prisutni u našoj i susjednim provincijama.
Kognomen Balbinianus u ovom obliku ne susrečemo u onomastikonu provincije Dalmacije. Izveden je od kognomena Balbus (mucav, tepav), što ga susrečemo u
Iaderu i Saloni, Balbinus što ga nalazimo u Saloni, Iaderu, Dokleji, te naš Balbinianus. (Uspor. Quintus Iulius Balbus, konzul 129. na vojničkoj diplomi od 22. III 129, CIL 16. 75; Inscr. Dac. Rom. 1 (Bucuresti 1975) 100). Kao ženski kognomen [Ac ?]tiae Balbiae nalazi se u natpisu što ga je I. Bojanovski našao u selu Misajlovini, opčina Rudo u istočnoj Bosni u kojem se spominje municipium Malvesiatium.4
Ime - kognomen vilika Magnusa je veoma rašireno, posebno u Italiji i keltskim pokrajinama. Kod nas ih ima nekoliko u Jaderu, Saloni i Naroni.5 Izostanak prenomena iz imenske formule našeg Balbinijana ukazuje na vrijeme druge polovine drugog stolječa.6 Osim toga kosa donja črta slova L bi govorila za razdoblje trečeg stolječa. U Trpnju na susjednom poluotoku Pelješcu naden je natpis, što sam ga objavio, gdje je donja hasta na L takoder koso klesana, a datirao sam ga takoder u to vrijeme. Ovakvo L je i u Meziji oznaka natpisa 3.-4. stolječa.7 Po tome bi i naš natpis bio bliži trečem stolječu.
SI. 2: Ranokrščanska bazilika u Polačama na Mljetu. Abb. 2: Friihchristliche Basilika in Polače auf der Insel Mljet.
Štovanje staroga italskoga božanstva Libera bilo je veoma rašireno i na istočnoj jadranskoj obali, od Istre prema jugu, u Senju, Zadru i posebno Saloni i Naroni, kao i drugdje u našoj zemlji u antičkoj provinciji Dalmaciji, te Panoniji i Gornjoj Meziji.8 Posebno je Liberov kult prisutan na jadranskim otocima Braču, Hvaru, Korčuli i evo sada i Mljetu - Meliti, gdje mu se nalazio i hram. Ovi su otoci u davnoj antici bili središta uzgoja vinove lože i proizvodnje vina, ulja i maslina, kako nam to svjedoči i dobro obaviješteni zemljopisac Strabon kada veli da su naši otoci ewii6<fOJTOi yag xal Etitinjiekn (Strab., 7, 5,10) - pogodni za uzgoj maslina i vinove lože. Brojne villae rusticae na našoj obali i otocima i ostaci torkulara -tijesaka za vino i ulje takoder svjedoče o tome.9 Spomenimo da se Liber na par naših otočkih natpisa javlja s epitetom Torclensis. Tako na otoku Braču: Veselia Felicetas Libera M(agno) Patri Torcle(n)si ex voto, CIL 3. 3093 = 10100 Škrip, u plodnoj dolini iznad sela, gdje su i danas vinogradi. Tu je naden još jedan natpis Liberu: L(ibero) P(atri) Aristio v.s.l.m.., CIL 3. 3094 = 10101.
Drugi je natpis iz sela Žrnova, jugozapadno od grada Korčula, a glasi: Lib(ero) P(atri) Tor(clensi) f(ecit) P(ublius) Satur(ninus) ex voto pro P(ublio) Clemente filio suo ex suo cam suis, CIL 3. 3065 = 10082.10
Prisutnost Liberova kulta na otoku Mljetu, antičkoj Meliti, treba metnuti u kontekst popularnosti ovoga božanstva na području susjedne kolonije Narone.11 Mljet se svojom dužinom proteže uz poluotok Pelješac, koji je u antici upravno pripadao teritoriju kolonije u Naroni. To potvrduje natpis CIL 3. 8451 = 14623, naden u Janjini u središnjem dijelu Pelješca u kojem se spominju Publije Anaj Aper i Publije Anaj Tiro, koji su bili dekurioni i kvatuorviri kolonije u Naroni.12 Postavlja se pitanje kome je pripadao otok Melita, da li teritoriju Narone ili južnijeg Epidaura? Svojim istočnim krajem Mljet se nastavlja na Elafitske, dubrovačke otoke Jakljan i Šipan, ali je istovremeno i blizu Pelješca. Sa Pelješca je i danas najbliži pristup upravo uvali Polače iz uvale Žuljana, na južnoj strani Pelješca, nekako na njegovoj polovini ispod Janjine, kojoj se na sjevernoj strani nalazi ušče Neretve. Po toj dakle prostornoj bližini mogli bismo pretpostaviti da je i otok Melita bio dio teritorija Narone. Možemo dopustiti medutim da je bio vlasništvo nekog podjedinca u ovome slučaju Balbinijana, za kojega zdravlje njegov vilicus Magnus obnavlja i proširuje hram Liberu. Prema podatku historičara Apijana saznajemo da je Oktavijan 35. godine pr.n.e. u svome pohodu na Ilirik i operacija duž naše obale stigao i na Korkiru (Korčulu) i Melitu, gdje je čitavo stanovništvo poubijao ili pohvatao i prodao u ropstvo (App., Illyr., 16). Mogao je tada nekome od svojih zapovjednika ili suradnika pokloniti otok, kao što je to učinio sa velikim površinama u Istri, gdje su imanja posjedovali njegova supruga Livija, zatim ljudi kao Mecena, Kalpurnije Pizon, Statilije Taur i drugi poznati Rimljani, a mogao ga je zadržati i za sebe.
Znamo da je u kasnoj antici otok bio carski posjed, jer ga kao takvog Odoakar daruje comesu Pieriusu, prema sačuvanom prijepisu isprave od 13. ožujka 489, a na ime duga za zajam od 690 zlatnih solida, što ga je Pierius bio učinio vladaru. U istoj ispravi vrijednost otoka Melite je procijenjena na 200 solida.14 Na osnovi činjenica, kojima raspolažemo ne možemo dakle odgovoriti na pitanje o pravnom statusu otoka u rimsko vrijeme. Moguče je da je zbog razloga smještaja i bližine Pelješca i Melita bila dio teritorija Narone, a nije isključiti da je otok bio vlasništvo rimske države ili fiska, kako je to bilo u kasnoj antici. Možda če nam sretni nalaz nekoga novoga natpisa riješiti i ovo pitanje.
Po štovanju Libera otok u ranijoj antici spada u religijski krug Narone, gdje je ovo božanstvo bilo rano poštovano i gdje je Liber imao svoj hram aedes još u vrijeme
SI. 3: Liberov natpis iz Polača - otok Mljet (Foto Zavod za zaštitu spomenika
kulture Dubrovnik). Abb. 3: Liber-Inschrift aus Polače- Insel Mljet (Foto Amt fiir Denkmalpflege aus Dubrovnik).
republike tj. sredinom 1. stolječa pr.n.e., kada je u Naroni bio več formiran konvent rimskih gradana. Naravno da je štovanje ovoga božanstva bilo još i ranije.15 Natpis iz razdoblja konventa je jedan od nekolicine najranijih rimskih antičkih natpisa na našoj obali i glasi: P(ublius) Annaeus Q(uinti) l(ibertus) Epicadus aedem Leiberi patrus faciund(am) coir(avit) lub(ens) mer(ito), CIL 3. 1784 = 3354. Oblik Leiberi je arhajski i nalazi se na nekim drugim natpisima iz doba republike kao na poznatoj tzv. cista Praenestina.16 Publije Anej Epikad je oslobodenik južnoilirskog porijekla, a bio je i jedan od dvojice naronitanskih kvestora koji su gradili gradske zidove i kulu u Naroni: tur(rim) fac(iundam) coir(avere), CIL 3. 1820 = 8423 = ILS 7166. Arhajski oblik Liberova imena, glagol coiravere i magistri i kvestori pretkolonijske administracije, vjerojatno konventa, koji prethodi osnivanju kolonije po Cezaru ili Oktavijanu, datiraju ovaj natpis u sredinu 1. stolječa pr.n.e..17 Ovaj hram je tijekom vremena postao trošan, pa ga je vjerojatno u drugom stolječu n.e. obnovio opet jedan oslobodenik Modestus: M(arci) Lusi Severi c(larissimi) v(iri) Modestus Lib(ero) templum. ex voto restituit, CIL 3. 1786. možda mu je kod toga pomagao još jedan oslobodenik ove iste senatorske obitelji: L(ibero) A(ugusto) S(acrum) Lusius Felicio Lusi Severini libert(us) p(osuit), CIL 3. 1787. Iz Narone imamo još dvije posvete Liberu: CIL 3. 1785, 1788.
U širem području Narone, kod logora u Humcu - Bigeste, cohors I Belgarum obnavlja hram Libera i Libere 173. g.n.e.: Templum Liberi Patris et Liberae vetustate [dijlabsum restituit cohors I Belg(arum) adiectis porticibus curam agente Fl(avio) Victore (centurione) leg(ionis) I Ad(iutricis) p(iae) f(idelis) Severo et Pompeiano II (iterum) co(n)s(ulibus), CIL 3. 1790 = 6362 = 8484. To isto učinio je ranije, vjerojatno za isti hram, jedan drugi vojnik 11. legije, koja je u Dalmaciji boravila do 69. g.n.e.: Q(uintus) Pisenius Severinus (centurio) leg(ionis) XI Cl(au-diae) templum Lib(eri) Pat(ris) vetustate corruptum porticibus adiect(as) restituit, CIL 3. 1789 = 6363 = 8485.
Iz ovih sačuvanih natpisa vidimo kakva se briga poklanjala štovanju Libera i njegovim hramovima i svetištima u Naroni. Tako postupa i naš Magnus na svoj o j Meliti za svoga patrona Balbinijana. Zanimljivo je spomenuti i usporediti da još jedan vilicus ferrariarum Iucundus (upravitelj željeznih rudnika) u unutrašnjosti provincije, u Ljubiji u današnoj Bosni, postavlja žrtvenik Jupiteru, Liberu i Terrae Matri, u vrijeme cara Filipa Arapina 247. ili 248. n.e. (usp. ILJug 161).
Pitanje je gdje se nalazio ovaj hram što ga je Magnus obnovio? U luci Polače, kako smo spomenuli, ima ostataka antičkih gradevina, zapadno od kasnoantičke palače, vjerojatno jedne villae rusticae i njenih termalnih uredaja. Možda se u tome predjelu nalazio i ovaj hram. Isto tako možemo pretpostaviti da se nalazio na mjestu ranokrščanske crkve u čijem je podu i nadena ploča natpisa. Moguče je da je krščanska gradevina prebrisala hram te ga nakon rušenja nadomjestila ili preadap-tirala. Poznati su takvi slučajevi, a klasičan je onaj sa bazilikom svetog Klementa u Rimu, koja se uzdigla iznad poganskog Mitreja u 4. st.n.e. južno od Koloseja, a spominje je več sv. Jeronim. Mitrej je bio otkriven sredinom 19. stolječa.18 U tom je smislu indikativna činjenica da su baze kapitela stupova nadene prilikom zaštitnih radova u crkvi. Možda su to baze portika hrama naknadno upotrebljenih u bazilici. Gradnja ove bazilike, a prije toga gradnja kasnoantičke palače Pjerijeve, pa gradnja srednjovjekovnog benediktinskog samostana na nedalekom mljetskom jezeru, su bez sumnje svaka na svoj način izmijenile i uništavale ranije antičke ostatke, pa je ono što je danas tamo vidljivo i sačuvano nad zemljom i ispod nje iz vremena okašnjele antike. Život je, medutim, više ili manje trajno prisutan na ovome otoku o čemu svjedoče brojni arheološki lokaliteti iz različitih razdoblja od
prethistorije do srednjega vijeka, utvrdeni u novije vrijeme, što sve zaslužuje i odgovarajuča istraživanja.
U luci Polače utvrdeni su i zanimljivi podmorski nalazi vinskih amfora i druge keramičke i metalne robe od rane do kasne antike, što potvrduje važnost i intenzitet življenja ovoga zaljeva, a i nekih drugih uvala na Mljetu.19 U tome smislu i nalaz ovoga natpisa i hram, što ga spominje potvrduje puninu antičkog življenja na ovom lijepom otoku, što ga je pax Romana uvela u krug svoje civilizacije, a Liberov hram je i, za sada, najjužnija potvrda njegova kulta na našoj obali.
Ove retke sa osječajem tuge posvečujem uspomeni dragog prijatelja i kolege Jare Šašela, koji nas je tako prerano napustio. Njegovo veliko djelo živi i živjet če trajno, u nama i s nama.
1	A. Mohorovičič, Prilog poznavanju razvoja arhitekture na otoku Mljetu, u: Beritičev zbornik (Dubrovnik 1960) 25-32. B. Gušič, C. Fiskovič, Otok Mljet naš novi nacionalni park (Zagreb 1958). M. Zaninovič, Neki primjeri smještaja antičkih gospodarskih zgrada u obalno-otočkom području Dalmacije, Arh. rad. raspr. 4-5, 1967, 360. M. Cagiano de Azevedo, II Palatium di Porto Palazzo a Mele-da, u: Tardo antico e alto medioevo, Acc. Lincei Quaderno 105 (Roma 1968) 227. I. Fiskovič, O ranokrščanskim spomenicima na-ronitanskog područja, u: Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka, Izd. Hrv. arh. dr. 5 (Zagreb 1980) 237-239 + karta I. Dabelič, Mljet - Povijest otoka od najstarijih vremena do XV stolječa (Dubrovnik 1987) 42-47. Natpis o kojem piše na str. 44, čitanje sam ispravio. Spomenik se čuva u Zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode u Dubrovniku.
2	I. Dabelič (bilj. 1) 44. Isti, Iz povijesti otoka Mljeta od najstarijih vremena do VII stolječa, Dubrovački horizonti 17, 1985, br. 25, 41-43. Slika natpisa: str. 41. Čitanje sam ispravio.
3	G. Alfoldy, Die Personennamen in der romischen Provinz Dalmatia (Heidelberg 1969) s.v. Uspor. uglednog Kornelija Vere-kunda koji ostavlja veliki novae svojoj koloniji u Aequumu: CIL 3. 9771 i natpise drugih brojnih Kornelijaca.
I. Bojanovski, Municipium Malvesia-tium, Arh. rad. raspr. 6, 1968, 242-262. Cf. ILJug 621. Balbi(us) u Donjoj Meziji CIL 3. 7437, 18. A. Mayer, Die Sprache der Illyrier 1 (Wien 1957) s.v. stavlja Balbius medu ilirska imena.
5	G. Alfoldy (bilj. 3) 235. ILJug 838.
6	G. Alfoldy (bilj. 3) 27.
7	P. Petrovič, Paleografija rimskih natpisa u Gornjoj Meziji (Beograd 1975) 115. M. Zaninovič, Antički latinski natpis iz Trpnja, Pelje-ški zb. 2, 1980, 193.
8	M. Zaninovič, Štovanje Libera na istoč-nom Jadranu, u: Duhovna kultura Ilira (Sara-
jevo 1984) 245-252. Isti, Tri antička reljefa s otoka Hvara, Opvsc. arch. 6, 1966, 19 - reljef božiče Libere. R. Marič, Antički kultovi u našoj zemlji (Beograd 1933) 58. E. Imamovič, Antički kultni i votivni spomenici na području Bosne i Hercegovine (Sarajevo 1977) 160-168. Opčenito o kultu Libera: Schur, Liber Pater, u: RE 13/1, col. 69. A. Bruhl, Liber Pater (Paris 1953).
9	M. Zaninovič (bilj. 1) 4. Isti, Iliri i vinova loža, Godiš. Cent. balkanol. ispit. 13/11, 1976, 261-272. Isti, The Economy of Roman Dalmatia u: Aufstieg und Niedergang der romischen Welt II, Principat, 6 (Berlin-New York 1977) 767-809.
10	P. Lisičar, Bilješke o rimskim natpisima s otoka Korčule, Vj. arh. his. dalm. 60, 1958, 127, ispravio je čitanje iz CIL i razriješio kraticu tor sa tor(clensis).
11	M. Zaninovič (bilj. 8) 249. Isti, Limita-cija Stonskog polja, u: Adriatica praehistorica et antiqua - Miscellanea Gregorio Novak di-cata (Zagreb 1970) 498. J. Medini, Uloga oslo-bodenika u životu Narone, u: Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka, Izd. Hrv. arh. dr. 5 (Split 1980) 200. E. Marin, O antičkim kultovima u Naroni, ista publikacija kao J. Medini, 208.
12	C. Fiskovič, Arheološke bilješke s Pelješca, Vj. arh. hist. dalm. 55, 1953, 234, bilj. 48, donosi ispravak čitanja u CIL-u po M. Abramiču.
13	F. Tassaux, L'implantation territoriale des grandes families d'Istrie sous le Haut-Em-pire Romain, Atti Civ. mus. st. arte Trieste, Quad. 13-2, 1983-84, 193-216. P. Orsted, Roman Imperial Economy and Romanization (Copenhagen 1985) 117, 251-349. M. Rostow-tzev, Fiscus, u: RE 5.
14	M. Cagiano de Azevedo (bilj. 1) 277:
et in provincia Dalmatiarum insulam Melitam ducent[os] solidos pensitantem ... B. Gušič, C. Fiskovič ( bilj. 1) 9, bilj. 9.
15	J. Medini (bilj. 11) 201, iznosi zanimljivo zapažanje, da je u Naroni Liber moguče imao i smisao božanstva slobode, jer su nosioci
njegova kulta oslobodenici i po homonimiji Liber - liber, božanstvo vina, plodnosti i polja identificirali sa božanstvom slobode tj. svog oslobodenja.
16 Uspor.: Schur (bilj. 8) col. 68; Ephem. epigr. 1, 21.
C. Patsch, Zur Geschichte und Topo-graphie von Narona (Wien 1907) 71, 21. Isti, Jb. Altert. 2, 1908, 87. M. Zaninovič (bilj. 8) 249. A. Bruhl (bilj. 8) 221. J. Wilkes, Dalmatia (London 1969) 247.
18	F. Coarelli, Guida archeologica di Roma (1974) 197-198.
19	B. Gušič, C. Fiskovič (bilj. 1). I. Dabelič (bilj. 1) 44.
* Zahvaljujem Zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode u Dubrovniku i kolegi prof. Ivici Žile za fotografiju natpisa i Kreši-miru Rončeviču iz Odjela za arheologiju Centra za povijesne znanosti u Zagrebu za crtež natpisa.
TEMPEL DES LIBER PATER IN POLAČE AUF DER INSEL MLJET Zusammenfassung
Der Hafen Polače auf der Insel Mljet (antikes Melite) wurde nach den Resten des spatantiken Palastes aus dem 5. Jh. und der friihchristlichen Basilika aus dem 6. Jh.1 bekannt (Abb. 1, 2). Weiterhin gibt es in der Nahe des Palastes noch einige Restbestande der antiken villa rustica mit Thermalanlagen.
Gelegentlich der Konservierungs- und Reinigungsarbeiten an der Basilika, die in den Jahren 1971-1973 vom Amt fiir Denkmalpflege aus Dubrovnik durchgefiihrt wurden, fand man in dem um das spatantike Grab eingebauten Material eine Inschrift (Abb. 3). Die Inschrift wurde im Auftrag von Vilicus Magnus zum Wohl des C. Balbinianus verfertigt. Bei dieser Gelegenheit wurde der Tempel mit dem Portikus, dem Liber Pater gewidmet, erweitert.
Den Funden nach muB in der Bucht von Polače in der Antike ein Tempel bestanden haben, der dieser alten italischen Gottlichkeit, geriihmt sowohl an der ostlichen Adria-Kiiste als auch im Inneren des Illyricums gewidmet war.8 Es besteht die Moglichkeit, daB der Tempel genau an dor Stello der Basilika stand, die ihn in sich schloB und ersetzt hat. Liber wurde besonders in der Kolonie Narona verehrt, wo ebenfalls sein Tempel stand, wie das auch im in der Nachbarschaft liegenden Lager Bigeste" der Fall war. Auf der benachbarten Insel Korčula wurde eine Inschrift mit dem Epitheton Liber Torclensis entdeckt."1 Vermutlich war auch die Insel Melite ein Territorium der romischen Kolonie in Narona.
Nach dem Ausbleiben des Pranomens, nach den epigraphischen Eigenschaften der Inschrift sowie nach der Schreibweise des Buchstaben L kann diese Inschrift in das 3. Jh. datiert werden.7
Im Hafen von Polače erforschte man auch die Unterseefunde: Keramik, Amphoren, Miinzen und andere Gegenstande, die in die Zeitspanne vom 1. bis zum 6. Jh. (u. Z.) datiert werden konnen.18 Dadurch wird die Bedeutung dieses Hafens wahrend der gesamten antiken Periode bestatigt. Die behandelte Inschrift ist bis jetzt die am sudlichsten liegende Bestatigung des Liber-Kults auf dem kroatischen Teil der Adria-Kiiste.