162 Ustav i izvanredni sudovi.
Ustav i izvanredni sudovi.
Dr. Srečko ZugUa, \
1. Uvod i stavljanje problema.
Postavljajuči osnovna načela za organizaciju sudske vlasti propisao je i naš Vidovdanski ustav saglasno s drugim modernim zakonima o sudskom ustrojstvu,*) da se sudovi i sudske nadležnosti mogu ustanoviti samo zakonom (čl. 109, 2. al.). No odmah iza te zabrane kabinetskog sudelovanja^) dodaje naš ustav u istoj alineji jedno ograničenje i za samog zakonodavca na području uredjenja sudova i sud-skog postupka, ko je glasi: »Ali ni u kom se slučaju ne mogu ustanoviti izvanredni sudovi ili komisije za i z v i d j a n j e.« Kušat čemo, da utvrdimo pravi smi-sao i sadržaj citirane ustavne norme, zatim da odgovorimo na pitanje, imade li se ona shvatiti jedino kao uputstvo za budu-čeg zakonodavca, kao ustavno ograničenje budučeg zakono-davnog rada i nadležnosti, ili se po članu 142 ustava protezi i na zatečeni sistem sudova i sudskih postupaka, tako da se stupanjem ustava na snagu moraju smatrati dokinutim vse one gradjanske i kaznene pravosudne ustanove, koje imadu značaj izvanrednih sudova. I ako bi po logici valjalo najprije iznesti na čistac sam smisao i sadržinu ustavne norme, a istom iza toga odrediti područje njene primjenljivosti, mi čemo iz praktičnih razloga poči obratnim pravcem i nastojati da rije-šimo najprije
2. Odnošaj zabrane izvanrednih sudova prema postoječoj sudsl(oj organizaciji,
jer samo onda ima čitavi problem i praktične važnosti, ako se ta zabrana proteze i na zatečeni sistem sudova, njihove nadležnosti i postupka, pošto su sudovi po čl. 142 ustava i ovla-šteni i dužni ispitivati, koje se predustavne pravne norme pro-
Vidi čl. 2 austr. temelj, drž. zakona o sudskoj vlasti od 21. dec. 1867 br. 144 1. d. z., § 21 ug. zak. čl. 4 od godine 1869, § 4 hrv. zakona o sud. vlasti od 28. feb. 1874, naprotiv § 30 bos. sudskog ustava od 23. dec. 1913 propisuje, da se naredbom osnivaju novi sudovi i odredjuju sjedišta kotarskih i okružnih sudova.
^) Tako i A. Menger, System des osterr. Prozessrechtes I. 225.
Ustav i izvanredni sudovi. 163
tive ustavnim propisima te se uslijed toga imade smatrati dokinutim.'*) Obratno, ako se norma slivati jedino kao ograničenje buduče zakonodavne vlasti te se postavimo na gotovo jednoglas-no priznato stanovište,^) da sudovima ne pripada pravo ispiii-vati ustavnost zakona stvorenih iza ustava, bit če vrlo male praktičke važnosti, ako se utvrdi, da se je zakonodavac nekim svojim poslijeustavnim pravnim propisom ogriješio o ustavnu zabranu izvanrednih sudova. Takva bi konstatacija mogla imati praktičke važnosti jedino za presudu državnog suda (čl. 93 ust.), ako bi se optužili ministri zbog predlaganja ili premapotpisa tog neustavnog zakona. Ako se citirana norma promatra s gramatičke strane, vidi se, da je stilizovana u futuru. Ona za-branjuje jedino buduče ustanovljenje izvanrednih sudova ili komisija za izvidjanje, ali se ni čim ne izjavljuje, što če biti s onim izvanrednim sudovima, koji su več ustanovljeni te po-stoje. Kasatorna kiauzula čl. 142 ustava, ako se doista pome-nuti ustavni propis i odnosi jedino na futur, kako je u futuru stilizovan, ne bi povlačila za sobom dokidanje postoječih izvanrednih sudova, nego derogiranje onih ustavnih i zakonskih normi, koje su do sada ovlaštivale bilo zakonodavca, bilo organe opče ili sudske administracije, da u izvjesnim slučajevima mogu ustanoviti takodjer izvanredne sudove. Tako gramatički. Ali je logički sasma neshvatljivo, za što bi ustavotvorac zabra-nio zakonodavcu za sva buduča vremena ustanoviti neku vrst sudova, dok bi istodobno trpio njihovu opstojnost, ako su ustanovljeni od prijašnjih zakonodavnih ili egzekutivnih organa, koje su vodili eventualno sasma protivni državni, poUtički, narodni i socijalni principi od onih, što su oživotvoreni u ustavu. Šta više, možda su baš ti zatečeni izvanredni sudovi imali da zapriječe oživotvorenje ove nacionalne i političke misli, što
') Slobodan Jovanovič, Ustavno pravo )<raljevine SMS, 72—74.
*) Djelo citirano pod 3. str. 725 jednako i Pitamic Slov. Pravnik 1922 str. 18, obratno dr. Ceda Markovič Arhiv 1907. Austrijski čl. 7, ugar-ski § 19, hrv. § 6 i bosanski zakon o sudskoj vlasti § 18 su izričito za-branjivali sucu cijeniti ustavnost zakona, koji su bili ustavno proglašeni. Stariji su srpski ustavi pridržavali pravo narodnoj skupštini, da je ona jedina ovlaštena cijeniti, da li je ustavno učestvovala kod stvaranja nekog publiciranog zakona.
11*
164 Ustav i izvanredni sudovi.
I zato držimo, da je bio u saglasju s ustavom raspis Ministarstva pravde od 4. jul. 1921 br. 31.018, upravljen predsjedništvima vojvodjanskili sudbenih stolova, kojim se isti upozoruje, da se prijeki sudovi, koji su još tada u Vojvodini postojali, imadu smatrati dokinutim po čl. 109 i 142 ustava.
') To je na primjer slučaj kot prijekih sudova, glede kojih več sami dotianii postupnici predvidjaju sudove, a oiju nadležnost spadaju u redovnim prilikama oni delikti, koji se mogu uputiti pred prijeki sud. Slično je i sa izvanrednim sudovima, koji po austrijskom i ugarskom postupku^ fungiraju mjesto porotniii sudova za vrijeme obustava porote.
I
je našla svoj konačni izražaj u ustavu, pa da ih je ipak ustavotvorac htio sačuvati i poštediti, dok je zabranio i svom bu-dučem zakonodavcu ustanovljenje takvih sudova za održanje stanja stvorenog samim ustavom, to bi bilo doista apsurdno,, ničim neopravdano i nerazumljivo privilegovanje tudjih. opreč-nih i neprijateljskih pravnih sistema pred ovim, koji bi imao da se razvije na osnovu ustavnih normi. I zato je sasma logično i opravdano stanovište, da citirana ustavna norma ne dokida jedino prijašnja ustavna i zakonska ovlaštenja, po kojima su se mogli ustanoviti izvanredni sudovi, več i same takve sudove,^) u koliko je to praktički provedivo na osnovu samog ustava bez naročitih zakonskih propisa.^) Ah kad smo to utvrdih, a možda još i prije toga, pojavljuje se isto tako važno i teško pitanje
3. Što su to izvanredni sudovi?
Ustav im nije odredio značenje, a nemarno ni jedan za~ jednički zakon o sudskom ustrojstvu koji bi precizirao taj po-jam, te bi se moglo predmjevati, da ga je ustavotvorac imao pred očima, kad je upotrebio taj pravni izraz. Morat čemo se dakle uteči procesnoj teoriji, da tamo potražimo pojam. izvanrednih sudova te ga onda upotrebimo za tumačenje cit. ustav-nog propisa. Ali i tu nailazimo na poteškoče, jer se ni jedna teorija, a pogotovo ne teorija formalnog (procesnog) prava, ne da ni zamisUti neovisno od nekog pozitivnog pravnog sistema,, kome ona služi kao ključ, shema za lakše i preglednije prika-zivanje, jamčenje i razumjevanje. I zato če dobiveni pojam biti ili odviše konkretan te upotrebljiv samo za dotični pozitivni pravni sistem, što smo ga imali u vidu kod naših teoretskih
Ustav i izvanredni sudovi. 165
razmatranja, ili opet tako apstraktan i neodredjen, da se neče moči uopče upotrebiti u konkretnom razmatranju. Jer konačno pojam »izvanredan« nije nista drugo, nego naličje, korelat pojmu redovan odnoseči se jedan prema drugome kao izuzetak prema pravilu. Što je u konkretnom sistemu pravilno i redovno, a što nepravilno, izuzetno i izvanredno, nije teško reči obzirom na čitavu strukturu tog sistema. Ali je gotovo isklju-čeno i nemoguče postaviti jedno apstraktno mjerilo redovito.sti i izvanrednosti za sve moguče sisteme sudova, njihove organizacije, nadležnosti i postupka, jer se kao mjerilo pravilnosti ili nepravilnosti mogu uzeti vrlo raznoliki momenti, koji su u pojedinim sistemima razhčito zastupani, tako da se pomiče i ta nesigurna granica redovitosti i izvanrednosti: Spomenut čemo samo nekoje od tih kriterija kao n. p. sastav suda kao inokosnog ili kolegijalnog, narodnog ili stručnog, odnosno mješovitog; zatim nadležnost suda kao opča ili specijalna, iz-uzetna, zakonom unapred odredjena ili ustanovljena po sud-skim ili upravnim organima od slučaja do slučaja. Ti kriteriji mogu da leže takodjer u opstojnosti ih nedostatku normalnih garancija za ispravno, točno i nepristrano sudjenje, kao što su sudska nezavisnost, kolegijalnost, stručnost, višestepenost, zatim osnovni principi postupka kao dispozitivno načelo, us-menost, javnost, neposrednost, slobodna ocjena dokaza i ma-terijalna istina itd. Obzirom na te i slične momente podijeHo je Dr. Nikola Ogorelica u svom »Kaznenom procesualnom pravu« sve hrvatske kaznene sudove na redovne i izvanredne ubrajajuči medju potonje: ') vojne sudove, kad sude gra-djanskim licima zbog zločina iz §§67, 92, 222 hrv. k. z.; z a g r e-bački sudbeni sto, kad za vrijeme obustave porote sudi u mjesto porotnog suda zločinstva i oficijozne prestupke uči-njene štampom; ^) zatim delegovani sud po § 59. hrv. k. p. Po formi postupka ubraja Ogorelica medju izvanredne sudove
') o. C. str. 93, 128. 129, 133 i 176.
Novi zakon o štampi od godine 1907 ne dopusta više obustave porote i zato se u Hrvatskoj, gdje nema povjerenja u porotu, zbog deli-kata učinjenih štampom, koji bi spadali u djelokrug porote, povadja samo t. zv. objektivni postupak protiv štampanog spisa, koji spada u nadležnost sudb. stola, ali nikad subjektivni postupak protiv krivca.
166 Ustav i izvanredni sudovi.
postupak pred prijekim sudom, po s t u p a k protiv odsutnih i uskoka te mandatni postupak za prekr-šaje kod kotarskih sudova. Kraljevinski sud, koji je sudio banu i odjelnim predstojnicima hrvatske vlade po anal. ministarske -, odgovornosti, nije za Ogorelicu izvanredni kazneni sud, jer ne izriče presude po kaznenom zakonu.*)
4. Iznimni, izuzetni, specijalni sudovi.
Osim redovnih i izvanrednih sudova pozna procesna teorija još jedan posredni pojam t. zv. posebnih, specijalnih, iz-nimnih ili izuzetnih sudova za naročita lica i posebne slučajeve. Ovamo ubraja OgoreUca: '") vojne sudove za vojnike, zatim zagrebački sudbeni sto kao privilegovani forum za sve političke delikte učinjene na teritoriji Hrvatske i Slavonije., Stvarne razlike izmedju ta dva pojma nema zapravo nikakve, što se najbolje vidi odatle, da se jedan te isti sud, kad sudi po jednom te istom postupniku jedno te isto kazneno djelo n. p. zločin špijunaže ubraja medju i z n i m n e sudove, ako ima pred sobom vojnike, a medju izvanredne, ako sudi g r a d-janskim licima. Nije onda nikakvo čudo, što se ta dva pojma u teoriji i zakonodavstvu cesto zamjenjuju, jer dok n. p. austrijski osnovni državni zakon o sudskoj vlasti od 21. decembra 1867 br. 144 1. d. z u čl. 2 govori o prijekim sudovima kao iznimnim (Ausnahmsgerichte), a tako i austr. teoreti-čari,") dotle profesori Živojin M. Peric i Dr. Drag. Arandjelo-vič u svojim Predavanjima o gradj. sudskom postupku I. (str. 26, 36, 65, 93) zovu iznimnim sudovima sudove t. zv. izuzet-ne, specijalne nadležnosti kao Duhovne sudove, opčinske, trgo-vačke i obligatorne izborne sudove, koji bi se sa stanovišta prijašnjeg austrijskog postupka i teorije mogli prije nazvati i z-v a n r e d n i sudovi, a nekoji od njih sa gledišta nove Juris-dikcione norme (§ 1) dapače redovni. Obratno su za pro-fesore Živ. M. Perica i Dr. Dr. Arandjeloviča (oc. 26) prijeki
') o. C. 133.
") o. C. 133—133.
") A. Menger o. c. str. 225—6, G. Neumann, Kommentar zu osterr. Zivilprozessgesetzen I. 1914 str. 38, 282, 283, Uilmann: das osterr. Zivil-prozessreclit str. 17, 19.
Ustav i izvanredni sudovi 167
sudovi izvanredni. lako se ne da povuči neka stalna granica izmedju pojma izvanrednih i iznimnih sudova, moramo ipak pretpostaviti, da je ustavotvorac upotrebio izraz »izvanredni sudovi« u onom užem značenju, što mu ga dava srpska terminologija, razumjevajuči pod tim u prvom redu baš prijeke sudove, koji se u austrijskoj terminologiji zovu baš obratno iznimnim. Po srbskoj je naime terminologiji izuzetnost, iznimnost manji stupanj odstupanja od osnovnog pravilnog tipa. Obratno po austrijskoj. Te manje odstupke od redovitosti regbi da ne zabranjuje ni Vidovdanski ustav, pošto i on sam spominje neke oblike sudstva, koji imaju u najmanju ruku karakter izuzetka, specijalnosti, kao što su to š e r i j a t s k i sudovi za porodične i nasljedne poslove musHmana (čl. 109, 3 al.), vojni sudovi (čl. 120) i državni sud ministarske odgovornosti (čl. 93),'^) koji sudi ministrima i za povredu kazne-nog zakona. S druge strane ustav i prečutno priznaje, da če osim redovnih sudova biti i drugih nekih sudova, doduše ne izvanrednih, jer su ovi zabranjeni, ah svakako izuzetnih, pošto bi inače bile besmislene ustavne norme, da če štamparske krivice suditi redovni sudovi (čl. 13) i da če država i samoupravno tjelo podiči regresnu tužbu protiv činovnika zbog štete nane-šene u vršenju službe pred redovnim sudomi (čl. 18 na koncu).
5. Ustavni kriteriji izvanrednosti.
Kako vidimo, iz procesne teorije nismo mogli izvuči jedan apstraktni i opče priznati pojam izvanrednih sudova, a takav nam kriterij bar izrično ne daje ni sam ustav. Medjutim, kad ustav propisuje neka osnovna svojstva, što ih sudovi moraju imati u pogledu svoje organizacije, nadležnosti i postupka,
") Taj bi se sud prema l<riteriju istaknutom od Ogorelice u citi-ranom djelu morao svakakc sa gledišta sistematike kaznenog postupka nazvati izvanrednim, ali kad ga ustav dopusta, on se ne može smatrati i sa ustavnog gledišta izvanrednim u smislu čl. 109 ustava. S druge strani i veliki senati austrijskih okružnih sudišta, zatim vojvodjanski sudbeni stolovi, kad sude porotne delikte, nemaju sami po sebj s ustavnog gledišta nista izvanredno. Oni se ukazuju izvanrednim obzirom na svoj pro-cesualni sistem, koji ih pripušta samo izuzetno u izvanrednim prilikama, dok za redovne prilike sude po tim postupnicima ta ista djela drugi sudovi, koji se za to u svom moraju smatrati redovnim.
168 Ustav i izvanredni sudovi.
onda bi bilo sasma logično, kad bi se u smislu ustava smatrali izvanrednim a prema tome neustavnim, zabranjenim i dokinutim svi oni sudovi, koji ne posjeduju tih osnovnih ustavnih garancija. Jedna od prvih ustavnih garancija našega sudstva je odvajanje pravosudja od uprave i zakonodavstva (čl. 48). Predstavljale bi prema tome slučaj izvanrednog sudstva sve državne i samoupravne administrativne vlasti, kad vrše agende gradjanskog i kaznenog pravosudja, bilo da kao srbijanski i vojvodjanski opčinski sudovi, odnosno hrvatski mjesni sudovi*") presudjuju gradjanske (srbijanski opčinski sudovi i kaznene) sporove male vrijednosti, bilo da samo izvršuju presude gra-djanskih sudova, kako to čine srbijanske prvostepene administrativne vlasti (policijske vlasti), jer po izričnom propisu ustava, u nadležnost sudske vlasti ne spada samo izricanje presuda, nego i njihovo ovršivanje (čl. 48 ust.") Za sudove se nadalje propisuje da vrše pravdu u ime kraljevo i na osnovu zakona (čl. 48). Kralj se ovdje razumjeva kao predstavnik državnog suvereniteta, tako da danas iza dokinuča kabinetske sudbenosti, u ime kraljevo ne znači u stvari nista drugo, nego u ime države. Ne bi bili ustavni prema tome ni oni sudovi, koji ne dijele pravdu u ime države, več u ime nekog naddržavnog ili vandržavnog autoriteta. To su naročito duhovni sudovi, koji u bračnim parnicama na področju Hrvatske i Slavonije, Bosne i Hercegovine te Srbije i Črne gore za pravoslavne, ka-tohke i unijate izriču pravdu u ime božanstva (u Hrvatskoj u Ime Svete Trojice!). Šta više, ti duhovni sudovi izim državnih šerijatskih sudova nisu u ustavu ni spomenuti, a kamo da im je odredjen sastav i granica nadležnosti, pa im se je ustavnost poricala'^) i sa stanovišta zadnjeg srbskog ustava od godine 1903, koji ih takodjer nije spominjao, a sadržavao je u svom
") Doduše kot lirvatskih nijesnih sudova je ipak preveden sistem odvajanja sudstva od uprave, jer tirvatski mjesni sud vrši isključivo sudske agende. Obratno su srbijanski opčinski sudovi takodjer upravna i samoupravna tjela. Vidi Peric Arandjelovič o. c. 136.
") Kako je važno, da se i ovršivanje presuda iialazi u rukama neza-visne sudske vlasti, pokazalo se je najbolje nedavno, kad je ministarski savjet neustavno i protizakonito zabranio upravnim vlastima, da izvršuju sudske presude u stanarinskim sporovima.
")  Perič-Arandjelovič o. c. 26.
Ustav i izvanredni sudovi. 169
Članu 147 jednaku zabranu vanrednih sudova kao i Vidovdanski. Kao daljnju garanciju za točnost ispravnost i nezavisnost su-djenja postavlja naš ustav propis, da se sudovi i sudske nadležnosti mogu ustanoviti samo zakonom. Neustavan bi prema tome i zato zabranjen pro futuro, a dokinut pro praeterito bio svaki sud, koji bi bio ustanovljen po kom drugom, a ne zakonodavcu, ili bi mu ko drugi, a ne zakonodavac mogao bilo u vremenskom, prostornom, ličnom ili stvarnom pogledu pro-širiti ili sužiti kompetenciju, makar taj drugi bio i zakonom ovlašten na takvu arbitrarnu delegaciju ili designaciju, jer samo pod tim uslovom ima smisla i stvarne garancije poznati ustavni princip, da nikom ne može suditi nenadle-žan sud (čl. 6), ako je taj sud u svakom pojedinom slučaju več unaprijed odredjen po stvarnim i objektivnim kri-terijima, a nipošto ako je zavisan od samovolje ili slobodne rasudbe nekog sudskog ili administrativnog organa. Za to se može smatrati neustavan i dokinut propis § 38 srp. k. p., po kome je nadležni ministar odredjivao, koji če kazneni sud suditi činovniku radi delikta u vršenju službe. Obratno bi i nadalje ostali na snazi propisi o delegaciji i designaciji suda, ako je u samom zakonu po sigurnim objektivnim kriterijima utvr-djeno, kada se stvar može oduzeti iz kompetencije nadležnog suda, pa je točno odredjen i sud, u čiju se kompetenciju može prenijeti takav slučaj. ") Neustavni se i dokinutl mogu smatrati i prijeki sudovi, pošto ni njihova nadležnost nije zasnovana neposredno na zakonu, nego je prepušteno organima sudske i opče administracije, da ustanove prijeki sud, da mu odrede vremenske, prostorne i stvarne granice nadležnosti. No prijeki je sud neustavan i sa gledišta jednog drugog ustavnog kriterija, t. j. zbog povrede garancije višestepeno-
") Stoga držimo, da je opravdano, al<o prof. dr. M. Dolenc u obraz-loženju načrta našeg novog k. p. Pravni pregled II. 1921, str. 26—7 ne smatra delegirani sud s ustavnog gledišta izvanrednim, i ako se on po Ogorelici 1. c. u sistemu kaznenog postupka može ukazivati takvim.
Ustav istina propisuje u čl. 7 i garanciju, da se »niko ne može osuditi, dok ne bude nadležno saslušan«, ali odmah zatim dodaje »ili za-konim načinom pozvan, da se brani.« Stoga ne predstavljaju u ustavnom smislu formu izvanrenih sudova ni tkg. kontumacioni i mandatni postupci, i ako ih Ogorelica (1. c.) u sistemu k. p. vrsta medju takve.
170 Ustav i izvanredni sudovi.
S t i, jer netom ustav propisuje, da osim prvostepenih sudova postoje i apelacioni i kasacioni, znak je, da ustav te sudove i njihove funkcije smatra jednom od nužnih garancija za ispravno sudjenje i neustavan svaki postupak osnovan na njihovom mimoilaženju. Sporno bi moglo biti jedino to, mora li svaka stvar proči kroz sve tri ustavom predvidjene instancije, ili je ustavnom principu višestepenosti udovoljeno več time, ako se stvar presudjuje bar u dvije instance.") Imadu donekle karakter prijekih, a svakako izvanrednih sudova i oni, koji su uz očuvanje garancije višestepenosti i uz pridržaj sistema zakonskih kazni, ipak privremeno zbog naročitih političkih ili soci-jalnih pokreta lišeni nekih drugih garancija normalnog kaznenog pravosudja, kao veliki senati austrijskih okružnih sudova za vrijeme obustave porote*^) i vojvodjanski sudbeni stolovi, koji još i dan danas presudjuju u običnim senatima porotne stvari na osnovu jednog riješenja madjarskog ministarskog-.savjeta iz početka svjetskog rata, a to se riješenje temelji na zakonu o izvanrednom stanju, koje nastupa za vrijeme rata ili neposredne ratne opasnosti te ovlaštuje ministarski savjet, da u takvom slučaju i za vrijeme trajanja takvoga stanja može ukinuti porotu i zavesti prijeki sud.") Garanciju kolegijalnosti ne sadrži postoječi državni ustav, kako ju je sadržavao ustav od godine 1903.,^") naprotiv propisuje još garancije nezavisnost! (čl. 109) stalnosti (čl. 112) i stručne spreme (čl. 137). Izvanredni bi sudovi bili prema tome i svi oni, koji niso providjeni pomenutim ustavnim garancijama, dakle naročito čisto laički i mješoviti laičko stručnjački sudovi, jer laički članovi takvog suda niti su stalni, niti su dokazali, da posjeduju onakvu stručnu spremu, kakva se u čl. 137 traži od državnog suca po pozivu. Ipak izgleda, da Vidovdanski ustav nije smjerao na potpuno dokidanje porotnih kaznenih sudova, jer im inače ne bi trebao ograničevati odnosno suzivati kompetenciju, a to je po svoj prilici htio uraditi, kad je normirao,
'•) Perič-Arandjelovič o. c. 28—30. •") Vid; zakon od 23. maja 1873 1. d. z. br. 120. ") Vidi § 1 i 12 zak. čl. 63/1912, zatim rješidbu madj. min. Savjeta M. E. 5487 od 27. jul. 1914 o obustavi porote.
^) Ci. 151 ustava od 1903, zatim Perič-Arandjelovič o. c. 27 i s.
Ustav 1 izvanredni sudovi. 171
da delikti učinjeni štampom spadaju u nadležnost redovnih^O sudova (čl. 13). Cini se dakle, da ustav porotne sudove ne smatra redovnim, ali dakako ni izvanrednim u smislu 2. al. čl. 109 več samo specialnim iznimnim sudovima. S druge strane kaznenim porotnim sudovima nedostaju samo prividno garancije čl. 109 i 137 ustava, dok ih u istinu posjeduju možda u znatno večoj mjeri nego li redovni sudovi, a stalnost, koja je u čl. 112 zagarantovana svim sucima po pozivu nije nista drugo nego jedno sredstvo za osiguranje njihove nezavisnost!. Medjutim su se laički porotni sudovi u svim slučajevima po-kazaU znatno nezavisniji od državnih sudaca, koje država ipak postavlja, plača i unapredjuje, a konačno i otpušta i premješta makar pod izlikom sudske reorganizacije. A što se tiče stručne spreme, ni ta ne fali porotniku u kaznenim stvarima, u sistemu tzv. prave ili englesko - francuske porote, gdje i onako porotnik nema da kaže drugo, nego da li se neko djelo može smatrati dokazanim ili nedokazanim. Ako imamo pred očima, da je ustav svojim garancijama htio gradjanima osigurati što nezavisnije i nepristranije sudstvo kao jamstvo za održanje njihove lične i političke slobode, ako uočimo da porotnik u tom pogledu pruža redovno veči stepen nezavisnost! od držav« nog suca,^^) onda ne smijemo kazati, da su kazneni porotni sudovi izvanredni i protivustavni. Kako je porotnik u kaznenom postupku zbog svoje nezavisnost! od države podesniji, da štit! ličnu i političku slobodu pojedinaca od nasrtaja državne
Dal<al«o da se i porotni sudovi u svom pravnom sistemu mogu smatrati redovnim, a naročito u opreci s onim sudovima, koji u izvanrednim prilikama za vrijeme obustave porote dolaze na njihovo mjesto. ipak izgleda, da ih ustavotvorac u čl. 13 ustava stavlja u opreku s redovnim sudovima i da je htio iz njihove nadležnosti izlučiti delikte, učinjene štampom onako, kako je tc u Srbiji uredjeno. Tako i dr. S. Sagatin, Slov. Pravnik 1922, str. 35.
") Zato neki sudski ustavi i sadrže propis o garanciji porote kao n. p. austrijski osnovni državni zakon c sudskoj vlasti od 21. dec. 1867 br. 144 I. d. z. u članu 11, dok su sve apsolutističke i reakcionarne vlade uvijek bježale od porotnog sudjenja; interesantno je medjutim za Srbijo^ gdje porota ima svoje protivnike i u liberalnijim naučnicima, kao u prof. Bož. Markoviču. Neprijateljski stav srpske nauke protiv porote skrivia je, da u naš ustav nije ušla garancija porote, več joj se pače nastojala ugraničiti nadležnost (čl. 13 ustava).
172 Ustav i izvanredni sudovi.
vlasti, tako je on u gradjanskom pravosudju više puta nepo-desan zbog svoje zavisnosti i zainteresovanosti u sporu,-^) osobito ako se spor vodi izmedju jednog njegova staleškog druga i pripadnika neke druge socialne klase. Ali ipak može i u gradjansko pravosudje unijeti mnogo korisnih momenata učešče laika osobito po svom stručnom poznavanju naročitih prilika, postupaka i običaja, po svojoj svježini i nevezanosti u sredstvima traženja istine, i po svom bezuslovnom povjerenju, što ga cesto puta uljeva parničarima kao njihov znanac te drug po pozivu i životnom položaju. Pa se zato ne može a priori i za sve slučajeve tvrditi, da bi se institucija laika u gradjanskom pravosudju protivila ustavu. Ona se protivi samo u toliko, u koliko je na štetu osnovnim zadačama pravosodja, a naročito ako ne pruža onolik stupanj nepristranosti, koliko je daje stručni državni sud. Tako se n. p. može sumnjati u apsolutnu nepristranost trgovačkih sudaca laika, kad je spor izmedju trgovca i netrgovca, naročito gdje ti laici imadu pre-vagu nad državnim sudom kao u organizaciji beogradskog trgovačkog suda. Ipak moramo primjetiti, da su se unatoč ustava od godine 1903, koji je imao jednaku zabranu izvan-rednih sudova kao i današnji i jednako kao i ovaj nije ni spo-minjao laičkih sudova, ti sudovi održali u Srbiji sve do danas, a čini se da ustavotvorac nije imao ni na kraj pameti, da bi njegova zabrana izvanrednih sudova mogla dokinuti pome-nute pojave laičkog sudstva.
6. Što je zapravo htio ustavotvorac zabranlti i dokinuti.
Vidjeli smo, da se to logički i dogmatički ne može točno utvrditi, jedino se može reči, da je ustavna norma preširoka i neprecizna, da se ona u čitavom svoj obimu ne bi ni dala prevesti, što je dakako velika opasnost za njeno održanje uopče, jer kad se jedan put počne i djelimice rušiti neka ustavna norma, niko je ne može održati ni u ovom obimu, u kom je mogla egzistirati, da je bila točnije i opreznije formulirana. Mi smo naime vidjeli, da se u sistemu kaznenog postupka na-vajaju medju izvanredne sudove i takvi, kakve je ustanovlje-
Vidi dr. Ivo Politeo: Obranički sudovi. Mjesečnik 1922.
Ustav 1 izvanredni sudovi. 17S
nje propisao i predvidio sam naš Vidovdanslii ustav, n. p. državni sud po čl. 93 ustava, a da ne ni spominjemo, kako su se pod prošlim ustavom unatoč jednake zabrane izvarednih sudova održali ipak mnogi gradjanski sudovi, kojima teorija s razlogom poriče karakter ustavnosti. Ustavotvorac dakle nije htio reči sve ono, što bi se dalo gramatički i logički de-ducirati iz njegove ustanove, čiji se pravi smisao dade shvatiti samo historički. Povod su toj ustavnoj normi dali prijeki sudovi, kojima su se češče služiH poslednji Obrenoviči u svojoj borbi s političkim protivnicima.^'') Ustav od godine 1903 htio je samo to, da isključi svaku mogučnost, da bi se u buduče ustanovili takvi prijeki sudovi, kojih srpski k. p. ni ne pred-vidja. Spominja ih jedino voj. k. p. i to u ratno doba za pod-oficire i redove.^'^) Samo je šteta, što se ustav nije dosta jasno i precizno izjavio. Ovako postoji opasnost, da buduči zakonodavac jednom običnom zakonskom definicijom redovnih sudova po analogiji § 1. austr. jurisdikcione norme obidje ustavnu zabranu prijekih sudova, uvrstivši ih legalno medju redovne sudove. U ostalom vladin je načrt ustava u čl. 50 sada 109-®) sadržavao još jedan poslednji stav, kojim je direktno bila dokinuta zabrana prijekih sudova, jer je bilo predvidjeno, da se za izvanredne slučajeve može zakonom propisati naročiti postupak za izvidjanje i sudjenje krivičnih djela. Taj je stav brisao ustavotvorni odbor, jer da bi se mogao tumačiti kao da dopusta stvaranje izvanrednih sudova. Ali i ustavotvorni odbor izjavljuje, da se time ne prejudicira pitanje o kri-vičnom postupku, koji može biti skračen kot isvjesnih sudova. Dokle može to skračenje iči, a da skračeni postupak ne predstavlja formu izvanrednog prijekog suda, ustavotvorni odbor ne kaže, ali mi držimo, da bi protiustavno postupao zakonodavac, kad bi za redovne prihke ustanovio jednu vrst postupka, a za izvanredne prilike skračeni postupak s manjim
Vidi Beogradske »Novosti« 1924 i niz članaka g. Jovanoviča o poslednjim Obrenovičima.
§ 319 i si. vojn., k. p. i § 66 vojn. k. z. Ni ovaj, a ni poslednji srpski ustav od godine 1903 nisu dopuštali izvanredne sudove ni za vojnike. Zato držimo, da se ustavom ima smatrati dokinutim i vojni prijeki sud. ^) Str. 17 tiskanog izvješča ustavotvornog odbora.
174 Ustav 1 izvanredni sudovi.
garancijama za ispravnost, točnost i nepristranost sudjenja, jer držimo, da je ustavom zabranjena pomenuta dvojaka forma postupka. Na području izricanja pravde ustav ne pozna izvanrednih prilika. Pravda se ima pod svim uslovima i u svim prilikama jednako dijeliti. Svakako idealna ustanova, samo je pitanje, može li se ona održati, jer u izvanrednim prilikama očito mora i pravni poredak upotrebiti izvanredne mjere za svoje održanje,^^) pošto bi inače postradala možda još u večoj mjeri baš ona društvena dobra, čijem održanju ima da služi ne samo pomenuta ustavna garancija, več i čitav ustav i pravni poredak. Jasno je, da se kot delikata, što ih počinjaju mase, moraju upotrebiti različite procesne mjere, ako ne čemo, da i nevini zajedno s krivima čame godinama po istražnim zatvo-rima i da se na koncu ne može ustanoviti ni nevinost jednih ni krivica drugih. I za to nije čudo, što je vladin predlog ustavnog načrta htio da formalno očuva kontinuitet i tradiciju čl. 147 ustava od godine 1903, koji je u svojoj reakciji protiv metoda vladanja poslednjih Obrenoviča išao tako daleko, da je za-branom izvanrednih sudova lišio pravni poredak nužne mjere obrane u najopasnijim prilikama, ali da ujedno sjedini spojivo s nespojivim pa u jednom te istom^ članu ustava jednu te istu instituciju apsolutno i beziznimno zabrani i dopusti. Da je član 109 prihvačen u vladinoj stilizaciji, danas doista ne bi mogao niko živ da kaže, što je to ustavotvorac mislio pod za-branom izvanrednih sudova, koji se ni u kom slučaju ne mogu ustanoviti, pa ih ipak zakonodavac u izvanrednim prilikama može ustanoviti, jer da niko osim zakonodavca ne može ustanoviti sudove i sudske nadležnosti uopče, to je več prije na-glasio ustavotvorac, ali što su to izvanredni sudovi, koji se ni u kom slučaju ne mogu ustanoviti, ako nisu to oni sudovi, koje ipak zakonodavac može u izvanrednim prilikama ustanoviti za sudjenje i izvidjanje krivičnih djela, to bi ostalo ne-riješivo pitanje.
Kako danas stvar stoji, držimo da nečemo pogriješiti, ako kažemo, da ustav brani pro futuro i dokida pro praeterito
") A. Menger o. c. 225/6 drži, da bi u vrijeme ekonomskih i' poslovnih kriza prijeki sud dobro došao i na području gradjanske sudbenosti.
Kialjestvo Ilirija. 175
sve vrste izvanrednih gradjanskih i vojničkih sudova. t. j. sve one sudove, koji u izvanrednim prilikama pružaju smanjene garancije ispravnosti, temeljitosti, nezavisnosti i nepristrano-sti, dakle sve oblike prijekih vojnih i gradjanskih kaznenih sudova, sve propise po kojima se mogu u izvanrednim prilikama obustaviti kazneni porotni sudovi i uvesti mjesto njih privremeno isključivo državni sudovi. Dakako i onda, kad ustav uc bi sadržavao pomenutu zabranu izvanrednih sudova, bilo bi zakonodavcu zabranjeno ustanoviti takve sudove, koji ne bi posjedovali ustavnih garancija sudstva, što smo ih spreda nabrojili.