POSEBNO OTISNUTO IZ V J E S NIK A HRV. ARHEOL. DRUŠTVA U ZAGREBU, N. S. XV. p- 5» iV« I _ . SLOVENSKI ZAPISI U RUKOPISU BASILIKA COD. GRAEC. 1352. NARODNE BIBLIOTEKE U PARIZU - 'Hm K. Jireček napisao je u svojoj študiji o za¬ koniku čara Stevana Dušana sledeču primedbu: „Ob die Basiliken den siidslavischen Juristen des Mittelalters bekannt waren, ist bisher nicht er- wiesen. Heimbach bemerkt iiber den 1567 von Cujacius aus Venedig gebrachten Codex Pari- siensis 1352 (geschr. um 1300), welcher Buch 1-18 derfeasiliken mitScholienenthalt: „Die am Rande geschriebenen Scholien sind bisiveilen in slavischer oder illyrischer Sprache geschrieben“ (Ersch- Gruber’s Allg. Encyklopadie Bd. 86, S. 341 B). Uber diese Marginalnoten mochten wir gern etwas Naheres wissen! B1 Rukopis, kojipo Heimbachu spominje K. Jireček, potražio sam u rukopisnom odeljenju pariške Bibliotheque Nationale, da vidim, što ima u slovenskim marginalnim notama. Codex graecus 1352 obuhvata 187 folija na pergamentu u folio-formatu s mestimice une- koliko skračenim, a mestimice opet unekoliko proširenim tekstom Basilika od 1. knjige do titule 2., 16. glave 18. knjige. Po C. Hase-u i Heim¬ bachu napisan je grčki tekst u glavnom krajem 13. ili na početku 14. veka, po Omontovom ka¬ talogu grčkih rukopisa Narodne Biblioteke u 13. veku. 2 Rukopis je kupio u Mletcima francuski jurista Jacques Cujas (Cujacius, 1522—1590), što javlja u pismu adresiranom francuskom juristi Petru Pithouju (1539—1596), a datiranom 7. au- 'gusta 1567. god. u Turinu. U svom pariškom izdanju Basilika iz 1647. god. upotrebio je ruko¬ pis Charles Annibal Fabrot (Fabrotus, 1580 do 1659). Uz glavni tekst upisano je u kodeksu više marginalnih nota na grčkom, Iatinskom i slovenskom jeziku. Poslednje, pisane čirilicom, i crteži od ruku slovenskih zapisa interesiraju nas naročito. 1 Das Gesetzbuch des serbischen Čaren Stephan Dušan, Archiv f. slavische Philologie, 22 (1900), 146, n. 1. O crtežima sudio je Fabrot u predgovoru svoga izdanja Basilika, da je pre nego je do- bio kodeks u svoje ruke Cujas ili posle njegove smrti pao ovaj u ruke dece, pa da su ova isekla neke stranice, a na drugim nacrtala slike živo- tinja i čoveka ('„Crediderim potius, antequam ad Cuiacium Basilica pervenirent, vel etiam post obitum eius, hosce libros in manus pue- rorum incidisse, et ut pueri solent eiusmodi chartas et membranas appetere; quaedem ex- secuisse, citra damnum tamen contextus. Eius rei fidem faciunt, quae in primo Tomo mem- branaceo manu pueri alicuius ad oram pagi- narum exarata sunt, pictaeque ibidem brutarum aut hominum effigies' 1 ). Crteže pominje i mo- deran rukopisni opis kodeksa, koji mu je danas priložen, a i Heimbach u svom izdanju. O slovenskim zapisima piše isti ruko¬ pisni opis pariškog kodeksa „Videndum quo pertineant scripturae Sclauonicae seu Illyricae quae folio 125° v° illitae sunt, et aliorum folio- rum marginibus. Vide fol. 108, 110, fol. 112 etc.“ Heimbach kaže o istim zapisima u svome iz¬ danju „quae margine sunt adnotationes, non- numquam iingua Slavonica sive Illyrica scriptae sunt“. Slovenske zapise i crteže u cod. graec. 1352 pariške Narodne Biblioteke pisalo odnosno črtalo je više ruku 15. i 16. veka. Ruka, koju možemo staviti još u 15. vek, zapisala je ne¬ koliko kračih notica i reči, a u glavnom od¬ lomke iz psalama, na fol. 56, 87’, 105, 108, 109 (ps. 44, 2), 110 (ps. 51, 1-^5), 112 i 113’, a na f. 125 potpuni tekst psalama 46 i 119, od kojih ovde objavljujem prve verze: (ps. 46) f kch 16 - 3klll,H BM1/1641HT6 petfKdMH likK/VHKN r liT6 2 Basilicorum libri LX, ... ed. G. E. Heimbach, VI, 162—4 (Lipsiae 1870); — Omont, Inventaire sommaire des manuscrits grecs, II, 21 (Pariš 1888). * 276 Milko Kos — c c KOV' l’AA\k pA^OCTH (ps. 119) ll'K CT6- IIKNkl CH p'k 11'kHHK- M’k CTeilfiHHd. Kk KOV' rt x , x era cKputrk krhka ii ov'C/VHiiia ah- . . . Fismo pokazuje još duktus, koji stoji blizu polu- ustavnom pismu cirilskih rukopisa srpske pro- venijencije 15. veka, ali ima več mnogo slova kurzivnog tipa. Ovu pojavu možemo nači u sa- vremenim zapisima cesto. 1 Za naše pismo su naročito karakteristična slova kurzivnog karak- tera: A sa produženim donjim krakovima, t sa produženim krajnim krakovima, i|i s dugim repom, široko K, visoki ’k u, rastegnuto 3, novi kurzivni tip slova *t. Druga ruka nacrtala je na više stranica našeg rukopisa različite crteže. Najčešče po¬ navlja se konj, bilo cela figura ili samo glava, kojiput sa, a kojiput bez sedla, sa ili bez jahača, u trku ili ne (fol. 1', 2', 62, 63', 65', 66, 66' 67', 69', 71', 85', 95’, 125 ). Od iste ruke su i crteži Sv. Mihajia u dugoni odelu sa gloriolom, koji drži u desnoj ruci sulicu s malom, zastavicom. a u levoj štit (fol. 57', 88, 123, moguče i fol. 148). Na fol. 96 imamo nacrtanog Sv. Nikolu sa glo¬ riolom, u dugom odelu, s desnom rukom pru- ženom na blagoslov. Neki drugi svetac u du¬ gom odelu sa krstom grčkog oblika u levoj ruci nacrtan je na f. 125' i f. 184. Početke crteža i ornamentike imamo i na fol.* 2. 68, 98, 100', 111’, LJUBLJANA 1 JlaBpoHi,, Kiipmi/iOBCKoe micbMO (Ehijhkji. C.ia- bh. (Jtn.n. fV/j), 249. 124, 125', 126, 184' i 186. Svi ovi crteži izradeiu su grubim i nespretnim načinom pomoču pera i mastila. Osim crteža imamo na pojedinim strani¬ cama našeg rukopisa zapisane čirilskom kurzi- vom od nekoliko ruku 15. i 16. veka različite beleške, pojedine reči, slova čirilskog alfabeta i slične stvari (ff. 2, 3, 4', 6, 57', 58,80, 85', 95’, 97', 99', 100', 123’, 124, 125', 126, 149', 172', 184', 186). Datiran nije nijedan zapis, samo uz sliku Sv. Mihajia na f. 57'stoji iihca ce AVApTA k A kh N a svaki način nijedan zapis nije verovatno za¬ beležen posle 1567. god , kad je rukopis prešao u ruke Cujasa. Istoriskih podataka i notica, koje bi bacile svetlost na sudbinu i nekadašnje vlas- nike našeg kodeksa u slovenskim zapisima nema. Iz svega možemo videti, da slovenske note u pariškom cod. graec. 1352 ne predstav- ljaju glose k grčkom tekstu Basilika. kao što bi to mogli zaključiti iz Heimbachove beleške, ci¬ tirane na početku ovog priloga. Slovenski zapisi samo dokazuju, da je jedan rukopis Basilika, koji spada danas medu najvažnije, došao u ruke Srba. Ovo bi bio čak i indirektan dokaz za poznavanje i širenje Basilika medu Srbima. Baš u poslednje doba donela je nauka novih dokaza, da su bile Basilike u stvarnom pogledu „bez sumnje poznate srpskim pravnicima". 2 MILKO KOS 2 HitKOJia PaflojHnh, CHara 3aKOHa no /JymaHOBy 3aKOHHKy, Tnac Cpn. Kpajt. AKa^eMHje, 110, 38. NARODNA IN UNIVERZITETNA KNJIŽNICA wm -sommi'' a®** »•' ■.;