U OCI IZBORA GODINE 1906. IVAN NEP. JEMERSIC SVOJIM IZB0RNICI1A. LJUBLJANA 1906. TISAK DRAGUTINA HRIBARJA- Rodio sam se godine 1864. u hrvatskom Za¬ gorju u mjestu Martinišee blizu Krapine. Otac bio mi puekim učiteljem. Škole sam svršio godine 1887. u Zagrebu i od toga vremena službujem kano katolieki dušobrižnik u Grubišnom-p olj u. — Po¬ liti čkim uvjerenjem svojim pravaš sam, dok mi je —- odkad sam poeeo u javnosti djelovati — bio vazda uzorom slavni, blagopokojni Ante Staroevic. — Radom svojim pristajem uz hrvatsku seljacku pueku stranku, dok sa dopadnošcu susrecem svako otaebenieko djelovanje sviju i ostalih opo- zicionalnih stranaka u Hivatskoj, koje se ne pro- tivi mojoj duševnosti. Osobnih mržnja ne pozna- jem. — Ljubim i podupirem svakoga, koji radi za slobodu i srecu Hrvatske ma pripadao kojoj vjero- izpoviesti i bio ma koje narodnosti. — Na svim poljima javnoga života stojim u kolu onih, kojim je program: Spasenje Hrvatske u slozi sviju do¬ brih u dobim — na temelju hrvatskog državnog prava, svestrane i podpune narodne samostalnosti. — Za Boga i Hrvatsku živim i za njih urnirem! Mojim poštovanim izbornicima u slavnom izbor- nom kotaru virovitičkom — da se u pozna m o i razumi jemo pišem: Što vriedi sloboda? Svaki čovjek donaša več sa sobom na sviet neko osječanje slobode i prirodjene misli o njoj. Prema tomu, kako se to osječanje kašnje uzgaja, ovisi i na- predak pojedinca, a i čitavih naroda. Nema istine pod suncem, koja bi bila duhu ljudskome jasnija, nema blaga u životu, koje bi bilo čovjeku draže, nego li je sloboda. — S protivne Strane nista nije nikada u ljudskom družtvu prouzročilo toliko sumnje i zlobe, toliko svadje i razdora, pače i progonstva i proliča krvi, kao što je i opet rieč sloboda. — Jedni padaju u veliku pretjeranost, kad misle, da se sloboda sastoji u griešenju, razuzdanosti i pusto- pašnosti, rušenju reda i nepoštivanju zakona; dok drugi opet padaju u golemu bludnju, kad tvrde, da nema na svietu večega zla od slobode, pa s toga, ako, se je gdje što naopaka dogodilo, govore odmah, da je svemu kriva sloboda. Ovakovi ljudi i neprijatelji: slobode, kad bi im bilo moguče, povješali bi i utamničili sav sviet, samo da tobož slobode zlobne uživa. Ovakovi najvoljeli bi, da svaki čovjek u ljudskom družtvu imade kraj sebe 4 stražara, koji bi pazio ua njegove rieči i djela; oni bi svakomu dali brnjicu na usta i verige na ruke, da bi se samo tako gibao i ono govorio i činio, što bi se njemu svidjalo. Godine 1896. napisao sam knjigu: „Bog i Hr- vatska“ ili »Ozbiljne misli za vjeru i domovinu"; ovdje sam medju ostalim i na široko razpredao o slobodi. Nakon 10 podpunih ljeta, što je prošlo, predstavljam se govorom o slobodi i svojim visoko cienjenim izbornicima. — — — — — Držim, da smo se u ovo deset ljeta ipak barem nešto prenuli od sna, pa ne če biti s gorega, ako i opet podpirimo vatru, te ulijemo ulja u tinjajuču svjetiljku, ne bi li mladjim naraštajem još uztrajnije, ljepše i sjajnije prošiknula želja za slobodom, ne bi li ovaj, što dublje zavirio u jezgru slobode i uzcienio : pravi njezin značaj i smisao. — Razumjeva se samo po sebi, da podpuna i ne- ograničena sloboda, gdje bi svak radio, što sam hoče, u" ljudskom družtvu ne može imati mjesta. Svaki po- jedinac mora nešto od svoje nutarnje slobode popu¬ stiti, ako hočemo, da bude red, ali ipak medju svima se može na osobiti način izticati zajednička sloboda. — Na svietu valja da vlada razum i rnudro osvjedočenje, pravedni zakoni i jednaka bitna ljudska prava, a ni- pošto samovolja i tvrdokornost, tiranstvo i sliepa pre- vlast jednoga nad drugim. — Pa ako mi Hrvati u svo- joj kuči, za sebe i svoju domovinu tražimo ovakovu slobodu, može li nam to tko zamjeriti? Sloboda nije nista zla, ona je dragocjeno blago čovječanstva, ona je takovo stanje, u kojemu je čovjek ili narod Slobodan: gdje i tielom i dušom pripada sebi i svojima, a ne drugome; gdje sliedi svoj ra- 5 zum i svoju volju prema načelima vjere i narodne samosvojnosti. Bog je obdario čovjeka medju svima stvorovima najljepšim prednostima, dok mu je dao razum, slo- bodnu volji: i bezsmrtnu dušu, i to ne samo jednomu, več svakomu — počam od kralja do najpriprostijega Se¬ ljaka, a i prosjaka. Mi smo kano ljudi svi jednaki, dok ima- deino jednoga Otca nanebesima i jedan cilj. Možeš čovjeku uzeti sve časti i sva blaga ovoga svieta, a on još ipak ostaje sličan Bogu i brat angjelima. Ali — ako mu uzmeš slobodu, poniziosigadoproste životinje, pa da si njegovo tielo i u najdragocjeniji šarlat i grimiz obukao. Ako uzmeš čovjeku slobodu misli: zatvorio si mu dušu, kao ptiču u kavez, koja mora uživati samo takovu hranu, kakovu joj drugi daje. — Ako uzmeš slobodu govora: to ta- kav čovjek postaje sličan žicam ili zvonu, koje samo onaj čas daje od sebe glas i to bez čuvstva i osječanja, kada drugi hoče.-Ako mu uzmeš slobodu štiva i širenje novina i koristnih knjiga slobodnom štampom: to češ ga lako dovesti onamo, da postane mlak i mli- tav za svaku plemenštinu i nesposoban za ozbiljan i koristan život i narodni razvitak. Samo Slobodan čovjek može biti plemenit gra- djanin, občinar i sin domovine, jer takov ništa ne radi sbog straha, več sve prosudjuje po vlastitom uvjerenju, kako to Bog želi i kako mu duša govori. — • Samo Slobodan čovjek može iskreno štovati Boga i ljubiti vjeru i domovinu, jer Boga ne prizivlje, niti vjere i domovine ne ljubi s toga što mora, več — jer hoče; ne u verigama i u tamnici, več u duhu i istini. — I samo sv. pismo veli: nismo sinovi robstva, več smo djeca slobode.- Gdje slobode nema, tamo nema ni kreposti. —• Čovjek takav, koji živi bez slobode može i mnogo 6 koješta i relativno dobra učiniti, ali ne iz Ijubavi sprani dobra, več jedino iz straha pred kaznoni. — — Ako gledamo čovjeka, koji se u cikvi vruče Bogu moli, hočemo li mu reči, da je krepostan, kad znadcmo, da ga oblast silomice u crkvu goni? — Hočemo li reči, da je netko pokoran 'i strpljiv podanik, kad vidimo, da mu nije slobodno svoje nepravde drugomu odkrivati? — Nije li smješno, o činovniku ili službeniku — oso- bito u našoj Hrvatskoj — govoriti: to je rniran i trie- zan otačbenik i domoljub, dok ne smije ni pisnuti i svoje uvjerenje iztaknuti? — Neka samo pokuša kod saborskih izbora glasovati za opoziciju, iči če odmah kakono kažu na imanje. Kolike i velevriedne činovnike u Hrvatskoj poznajem, koji su mi več rekli: mi bi, ali ne smijemo. Kruh je kruh, a mnogo djece. — Tko če sirotinju onda hraniti, ako propanem? — Dakle — može li se tuj govoriti o slobodi, gdje strah pred ka- znom vlada, gdje ljudi rade protiv svojega uvjerenja, gdje žive — bez slobode? Izkustvo svih vremena i naroda nas uči, da gdje je nestalo slobode, tamo se izgubila i svaka krepost, a u mjesto ove podiglo se licemjerje i metanisanje, nizka podlost i puzavost pred oblastnicima, a i druga ovim slična mrzka djela. „U slobodi jedino je krepost stalna, U srdcih se rodi, Ne boji se svieta jalna, Zlatnim vočem plodi." Sloboda svuda uzgajala je množtvo junačkih, velikih i plemenitih muževa, kojih djela, spisi i razne uspomene, još sveudilj u svietu žive i živjet če uvieke. Oj, da je naš hrvatski narod Slobodan, svoj u svome, kolike li sreče!—■ Koliko vitežkih i plemenitih 7 inuževa na svakom polju, služilo bi jedino sebi i po¬ nosu svoga hrvatskoga naroda, dok u sužanjstvu i sjajne zviezde na hrvatskom obzorju, zastiru oblači se¬ bičnosti i tudjinštine, da služe samo kruhu, a i protiv volje — neprijatelju Hrvatske. Gdje duh, pamet, razum i misli, moraju biti samo sluge i robovi kakovih silnika, koji nirze svjetlo i istinu; gdje se mudre glave iz domovine u progon- stva tjeraju; gdje prosvietljeni i domoljubni pisci bi- vaju u svakom pogledu zapostavljanj i proganjani; riečju, gdje tisuče umova ne srnije nista drugo misliti, nego li samo tako, kako to jedan ili dva gromovnika zapoviedaju; tamo vajme, brzo sunce svjetla zapada, tamo se svakomu poletnijemu duhu krila prikrate, tamo je gotova narodna propast. Samo u slobodi, kadar se je narod triezno raz¬ vijati i misliti na svoje stečevine i potrebe, samo Slo¬ bodan narod irnade u svietu svoj ugled i svoju cienu. Samo u slobodi radjaju se o jednoj te istoj stvari raz¬ novrstne misli, svaki nešto nova izmudri, a izmedju svega toga izabere se ono, što je najbolje i najljepše. U slobodi svaka se bludnja lako odkriva, svaka tarna jasnim plamenom istine prosvietljuje, svaka pogrješka lako popravlja. — — Sloboda razširuje krasotu i ple- nienštinu po delom životu, spaja pouzdanim ve- zom narod s narodom, vladara sa podložnicima, gra- djanina sa gradjaninom, prijatelja s prijateljem.- Gdje slobode nema: tamo se svuda čuju vječne tu- žaljke i jaukanja, prepirke i svadje, krivice i nepravde. — Sloboda dakle pomaže mir, a skučenost razdor i neslogu; ona čini svako lice vedro, smiono i veselo kao modro nebo bez oblačka; a ova — čini čelo čovjeka namršteno, nujno i nepovjerljivo. S toga rob i potlačenik ne može biti pravo veseo. 8 Predložimo, kojemu razumnom čovjeku dvie stvari, da si izabere, koju hoče. Na jednu stranu me- tnimo siromaštvo, trošno odielo, svakdašnji kruh, slamnati krov, čistu vodu za pilo i drugo ovome slično, ali mu pri tom obečajmo slobodu. — — Na drugu stranu nagomilajmo srebra i zlata, bisera i dra- gog kamenja, birane hrane i vina, ali kraj svega toga da bude sužanj i da sjedi u tamnici, što če si ovaj izmedj toga dvojega izabrati? Sigurno samo onaj bi si ovo posljednje izabrao, komu bi trbuh bio miliji od glave, a tielo draže od duha. — S toga je i lako razumljivo, kako nam i poviest dokazuje, da su ljudi, a kadkada i čitavi narodi, radje i svoj život gubili, nego li slobodu. Kako je sloboda mila i draga svakom čovjeku, neka posluži za dokaz primjer, što sam ga gledao svojim očima i doživio u zagrebačkoj tamnici. Nekako sredinom siečnja dopreiniše žandari u uze nekog Petra Slapničara, čovjeka od kojih 36 go- dina. Bio je sav pun smrada i uši, dok se toga blaga zadobavio negdje kod policije, gdje su ga več i prije mučili koja dva tjedna, jer je bio sumljiv, da je poči¬ mo negdje na granici Štajerske oveču kradju. — Kad su ga u sudbene uze dopremili, morao se je jadnik dakako sav presvuči, dok su mu dali i cielo uzničko čisto odielo, a njegovo odmah odnesoše dolje u ku- hinju i baciše ga u kotao vruče vode. Več drugi dan, došao je iznenada brzojav iz Štajerske, da se imade Petar Slapničar pustiti na slo¬ bodu, jer da su našli i uhvatili pravog krivca. — Kad su mu dojavili tu veselu viest, savjetovaše ga, da ipak još ostane i čeka u zatvoru koja dva dana, dok mu se osuši odielo, koje da još namočeno stoji u vodi. Ali badava. — — Nije moj Pero htio na sva nago- 9 varanja, ni minute više čekati, več se je odmali za- hvalio na svemu, te pošao dolje na dvorište i u ku- hinju, gdje je sbacio sa sebe uzničko odielo, izvadio svoje hlače i nekaki dugoljasti haljetak iz vode, te sve onako mokro, zamazano i ušljivo brzo navukao na sebe i bježao iz uzišta, a da se ni ogledao nije. Tek je nešto ciknuo veselim glasom, što je čisto zamirao od sreče. Bože moj, koliko je tuj bila smieha, a i sažalje- vanja, to si vriedni čitatelj lako pomisliti može, ako si živo predstavi čovjeka, koji usred ciče zime navlači na sebe mokro odielo iz vode, a ne pita za nista, več bježi u sviet bez obzira na zdravlje i život, samo da dodje na slobodu . . . Ele, koliko vriedi sloboda?! Nepouzdanje k ljudima i suvišan strah pred dvoj- benim posljedicama slobode — najviše smeta životu i razvitku slobode. Ovo nepouzdanje i sumnjičenje, dieli i trga svaki vez u ljudskome družtvu, dok poglavare i vodje na¬ roda mienja u puke zapovjednike, koji samo znadu komandirati, a ne uvjeravati i ljubiti. — Ovo nepouz¬ danje i sumnjičenje mienja narode u puste licemjere i puzavce, koji samo izvana rnoraju izkazivati čast i po- klonstvo svojim predpostavljenima, dok im se srcem prepliče mlakost i mržnja. — Nepouzdanje i sumnji¬ čenje napravi odmah od muhe slona, malu griešku raz- trubi odmah kao nečuveno zločinstvo. Ljudi od nepo- uzdanja imadu tisuč očiju, kad gledju na svoga pro- tivnika, a samo jedno, kad se obaziru na sebe. Medju njima radjaju se čitave hrpe svakakih podmuklica, pri- lizavaca i doušnika, koji ovakovo nepouzdanje još večma uzvisuji i razširuju. Ovakovi često sanjare o po- buni naroda, o pogibelji i zlom uživanju slobode, o tajnim urotama i ciljevima, o štetonosnim, buntovnim 10 i zaplienivim knjigama i ovomu sličnim stvarima. — Ovim svojim sanjarijam, ovakove nizke duše, cesto tako smetu srca lakovjernih, ma i najmudrijih muževa i poglavara, da i njih same kadkada zaveda na dosta neugodne stranputice i vrlo neugodni položaj. Govorim iz izkustva: Evo mene, kao največeg zlo¬ činca zatvoriše medj lopove i kazniše težkom tamnicom od šest mjeseci, a zašto ?! Kad su me doveli u zagrebačke uze, neki vrlo plemeniti i uvidjavni sudac pitao me: Kakav to mora biti predstojnik u vašem kotaru! Sigurno vrlo puzava i podla duša. Ta — pol popova, a i civilista u Hrvat- skoj morali bi pozatvarati, dok su neki i u po biela dana te nesretne „buntovne spise" — dielili medj narod, pa im nista nije. A gle, — vas su dopremili ovamo, samo nama na napast, a vama na propast. — — —. Zaista, kad u kojem narodu zavlada nepouzdanje, sumnjičenje, douškivanje, denunciranje i ovome slično, onda i ono nešto slobode, što je bilo obično utrne, a gdje je robstvo bilo, tamo se za budučnost njegove spone još jače stežu i privlače. — Nitko tuj ne po¬ mišlja, da bi i kraj slobode, mnoge kreposti, kano: mir, red, poslušnost i ljubav, a i ostale, mogle mnogo lakše cvasti, nego li u ma kakovoj obzirnosti, plašlji- vosti, skučenosti i robstvu. Za Hrvatsku našli veli se, da još nije dorasla za slobodu, da je još hrvatski seljak i puk primitivan, koji ne bi znao cieniti slobodne ustanove u zemlji, koji bi ih zlorabio. Gospoda magjaroni i živo se opozivlju na rečenicu: „Tko hoče slobodu, mora znati i u slobodi živjeti “ — — — . Pitam ja, a koja je stvar pod suncem, a da ne bi mogla biti na zlo uživana? - Razum je izvrstan dar božji, pa ipak ga ljudi upotrebljuju na zlo, n. pr. za laž, lukavstvo, za razne varke i zla djela, a zar bismo odmah zato morali lišiti sve ljude razuma? — Koliko težkih grieha prouzročuje vjera, ili bolje ljudi, koji vjeru zlo uživaju, zar bi se s toga i sama vjera morala zaba- citi? — Ako neki ljudi kradu, zar bismo poradi toga morali i svim ljudima metnuti lisičine na ruke? — Pravo je rekao jedan ugledni državnik: „Nemojmo se bojati slobodnih ljudi, več robova, ako im uzpije razkinuti okove" — — — . Krivo čini i počinja samoubijstvo na svom na¬ rodu, koji u Hrvatskoj dopusta, da Hrvati žive — bez slobode. — Veli narodna poslovica: „Tko svoj može biti, tudj neka ne budel" — Svaki od nas treba da mudrom poukom i osvjedočenjem, samozatajom vla- stite sebičnosti, smjelom riečju, otvorenim srcem i ple¬ menitim djelima, požrtvovnošču, makar i žrtvovanjem vlastitog života radi o slobodi otačbine svoje. Hrvati nikada ne smiju sami od sebe stvarati kakove robove, sužnjeve i sluge, a još manje udruživati se sa tudjin- cima, jer do vieka istinita ostaje ona: Tko se sa tu- djincem druži i pravo je da mu služi! — Gdjegod samo možemo, kidajmo lance robstva, — ali sve samo na dobro vjere i mile Hrvatske naše! Ako sa slobodne strane ne sine Hrvatskoj sunce slobode, onda je sa od¬ visne i magjaronske strane nikada slobodni trači ogri- jati ne če. Pravda i istina ipak jednorn pobjediti mora. Veli črnogorski knez Nikola: Sve če panut, što na pravde Sveti osnov ne poniče! Težko onom, ko se lasti I u tudje koji tiče ! *f» •!» Rekao je blagopokojni Ante Starčevič: „Čemu se imaju nadati narodi, koje tudjinci drže zasužnjene? — 12 Onomu se imaju nadati što zasluže. Ako budu za se radili, ter dokazali, da žele i vriede svoji biti, oni če dobiti slobodu; ako Ii budu radili tomu protivno, oni če dokazati, da nisu za drugo, nego za ono što jesu, pa če im i pravo biti, da propadnu.“ Hrvatska naša plače! — — — Otvorite oči s i n c i domovine i na posao Hrvati! — Ne grdite se, ne sum- njičite i ne psujte medjusobno, več radje uklanjajte sve zapreke, što stoje na putu do jedino spasonosne i prave narodne slobode. Kako svaki narod teži za slobodom svoje domovine i hoče da bude neovisan, to isto neka čini i hrvatski. — Liepo pita naš Dalmatinac — pjesnik Ostojič: Zar Hrvat mora samo sužanj biti, Za tudji život sebi kopat grob? Zar mirno mora uviek jad svoj kriti, I ženski plakat, proklinjati kob? Hrvatski narod znao je uvieke braniti svoju zlatnu slobodu, a u toj borbi trebao bi uztrajati i nadalje, osobito pako u ovo današnje mlitavo doba, gdje mu se sve, pa i najviše svetinje grde i otimlju. — Svetu težnju za slobodom, dužan je pomicati svaki član hrvat- skoga naroda, ko j i u sebi osječa iole sposobnosti za rad i djelotvornu ljubav prema našoj mučeničkoj hrvat- skoj otačbini.-Ugledajmo se baš i u iste naše protivnike Magjare, kako kod njih svi staleži, a navla- stito i njihova aristokracija, — njihovi velikaši — složno rade za ideale svoga naroda. A što biva kod nas ? „Hrvatskih aristokrata kao da nema, oni su radje madjarski nego hrvatski. Hrvatski su samo onda, kada treba pregledati irnanje i pozvati Špane i vincilire da unovče, što se dade unovčiti, te da oni potroše u Pesti, Beču ili Parizu hrvatske svoje prihode". — — — 13 Kojekaki grofovi i baruni noše možda na sebi samo hrvatsko prezime i nameču se samo prigodom sabor¬ skih izbora narodu za kandidate, a inače srce je nji¬ hovo daleko od naroda, a navlastito hrvatskog seljaka. Kad dakle nemarno na žalost svojih velikaša, kad su nam i vlastela naša izumrla i otudjilase, topredstoji ozbiijna dužnost ostalim staležima u zemlji, da svojski i žilavo prionu uz narodni posao, pa da svi složno dignemo stare hrvatske slave duboki san . . . Dužni su to u prvom pogledu oni ljudi, koji se daju birati u sabore za hrvatske i narodne zastupnike, a oni koji ih biraju, morali bi ih pitati otvoreno, iskreno i živo ne toliko: koje si političke stranke pristaša, več više jesi li pošten čovjek i hočeš li kao zastupnik na¬ roda braniti Krista razpetoga i razapetu Hrvatsku? Hočeš li štititi sveti amanet Hrvata: Vjeru Kristovu i slobodu Hrvatske? Hočeš li se boriti za hrvatsko državno pravo, za samostalnost i neovisnost svoje otač- bine, za samostalni financijalni život i za kulturnu i ekonomsku prosvjetu i napredak Hrvatske svoje??? Hrvati bit če samo onda sretni, kad če imati u svojim saborima ljude, koji narod poznavaju, ljude, koji medj narodom žive, ljude, koji s narodom i za nj pate. Samo onaj, koji narod i njegove patnje poznaje može se i za nj skrbiti. Znajte poštovani izbornici moji — samo je dvoje potrebno: spasiti dušu i Hrvatsku Hrvatima!* * Kad govorim o Hrvatima, mislim i na one visoko po- štovane izbornike svoje, koji zbog svete pravoslavne vjere vole se nazivati Srbima, jer meni vazda lebdi pred očima hrvatsko držav¬ ljanstvo, te sreča i spas jedne nam i zajedničke domovine Hrvat¬ ske. Ne če Srbin Hrvatu smetati, a niti Hrvat Srbinu, samo kad če obojica raditi za Hrvatsku! 14 Danas je u nas zavladala na žalost grozničava stranačka borba, a i osobna mržnja, što je silno pogi- beljno. Izbijaju na površinu grdnje pojedinih staleža. Udara se na najuzvišenije ideale na samoga Krista, na vjerske obrede, nastoji se u poštenom hrvatskom svietu ubiti sav vjerski polet, iztiču se po novinama i osobne pogrieške pače i ljudske slaboče, a sve samo zato, da se stanovitim Ijudima, koji imadu sposobnosti i volje za narod raditi, otme poštenje i ugled i da ih se utuče u blatu svakdašnjosti . . . Dok se mi tako na svojem ognjištu koljemo, dolazi liepo sve polako k nama tu- djinac, da to ognjište ore i po njemu svoju papriku sije ... A najžalostnije još je i to, što mu mi i sami u tom poslu ruke pružamo. Veli hrvatska poslovica: Od budale stoji niže, Rieč je kod nas stara, Koji tudju klicu diže, A svoju obara. Liepo nas pita i psalmista Gospodnji: »Sinovi čovječji, dokle če slava moja biti u sramoti, dokle čete ljubiti ništavilo i tražiti laži? — (Davidovi psalmi IV. 3.) Sva borba u Hrvatskoj danas na žalost kreče se oko toga, da si pojedini ljudi kupe oko sebe pristaše, i da ruše sve one krasne i liepe temelje, na kojima su naši stariji ustrajno i požrtvovno radili. Mi Hrvati uvieke počimljemo, a nikad ne nastavljamo i ne pro- širujemo djelatnost svoju na jedino spasonosnom i sta- rom temelju, koji glasi: hrvatsko državno pravo, slo- boda i jedinstvo kraljevine Hrvatske! . . . Često i naj- plemenitije duše ne znadu, kud bi i kamo bi? - Jednomu je izdajica ovaj, a drugomu onaj, dok svi skupa svojim inatom ne privriedjuju ni toliko Hrvatskoj — koliko vriedi lula duhana! - Žalostno velim i sto put žalostno! Več je slavni Ivan Kukuljevič pitao: Da 1’ če tako s vedj ostati? Dokle če se brača klati! ? Poštovani moj čitatelju, nemoj se ti sablažnjivati nad mojom iskrenošču, več se radje pitaj: da li je pravo ili krivo: sto govorim i pišem? — Ne diram u tebe . . . Budi ti u kojoj godj hočeš političkoj Stranci, ali samo ti poručujem, da još time, što se nalaziš ovdje ili ondje, nisi za Hrvatsku baš ništa učinio. I kazalo stoji na uri, ali što koristi, ako je pero pokvareno? — Stoji ura, a i kazalo stoji, a ti češ badava pitati — koliko je sati? — Što koristi, ako prstom pokazuješ, da si u ovoj ili onoj Stranci, kad ti je srce otrovano: nepovjerenjem, mržnjom, zlobom, zavišču i osvetom. Ako želiš več, priključi se k onoj Stranci, koju smatraš za najpošteniju i najradiniju . . . Rekao je pokojni Ante Starčevič: „Hrvatska Hrvatom“-i mislim, da svakom poštenom Hrvatu ne bi trebalo ljep- šega programa i uzvišenijega ideala nego li je ovaj, — — — Svak bi morao sve svoje sposobnosti ula- gati, da se taj ideal ostvari, jer u njemu jedino leži spas i sreča Hrvatske . . . Magjari grade sebi svoj Magyarorszag, a mi bismo morali Hrvatsku svoju. — Danas se — na žalost — i opet velim više ne rao- žemo obazirati mnogo na kojekake stranke, več više na ljude i njihov nesebični i požrtvovni rad • . . Sve stranke i strančice u Hrvatskoj, a najpače njihovi vodje — uz riedku iznimku — hvataju puk i Seljake za sebe, dok kraj toga slabo misle na biednu našu Hrvatsku i na dobrobit i sreču plemenitog i mukotrpnog našeg 16 Seljaka. To je najžalostnija pojava našega javnoga života. Sve za sebe, a malo za Hrvatsku. — — Kolt grozno, kako užasno! — „A1 svanut če danak strašne plate — Daleko nije, več se vrane jate I grakču kano črne kletve zrakom — 1 jao si ga svakom — velim, svakom Iz ruku puka, koji jede pije, 1 kano diete još mu odan nije!“ Nastojmo, da se več jednom ostvari ono, što je naš neumrli Šenoa pjevao: Naš puk, sad smrvijen i poražen, Rugavet Strancu, prezren, gažen, Razmrviti če grobu vrata, Dogrmiti če svietu: Čuj ! Ele još nas ima, još Hrvata, Slobodu našu, sviete, štuj! — NARODNA tN UNIVERZITETNA KNJIŽNICA Moja književna djela: Temeljne istine objave božje i razum . K — ''80 Majka u radu za Boga i Hrvatsku. Treoe izdanje*). » l - 40 Bog i Hrvatska ili ozbiljne misli za vjeru i domovinu. 2 - 40 T o m e k : Povjest kraljevine Češke 4’— Hrvatski narod (prvo izdanje zaplienj eno). Drugo izdanje. j » 4 : — Iz života za život. Razparano u Americj u pet liiljada primjeraka ..... » P— Kopnom i morem na Plitvička jezera. Putne uspomene u slioi i rieei . . » 5 - — Bez slobode ili uzničke domoljubne crtice. » 5' — *) Ovo je djelo prevedeno u slovenski jezik pod naslovom : Materino delo za Boga in domovino. Priredil za Slovenke Simon Gregorčič K l - 40 ' = 1^X-Sss*r' 1 Sve se ove knjige dobivaju u svim hrvatskim knjižarama, a navlastito prve dvie kod nakladnika. kr. sveucilištne knjižare S. Kugli u Zagrebu, a poslednje kod njihovog pisca župnika u Gru- bišnom-polju.