KRAUEVINA DUGOSLAVQA UPRAVA ZA ZASTITU KLASA 5' (r. INDUSTRISKE SVOJINE IZDAN 1 FEBRUAßA 1 Q36. PATENTNI SPIS BR. 12031 Coupleux Edouard Eloi, inž., Tourcoing, i Givelet Joseph Armand, inž., Paris, Francuska. Orgulja koja radi pomoću lampi sa elektrodama. Prijava od 28 aprila 1931. . Važi od 1 apnla 1935. Poznato je da se muzički tonovi proizvode pomoću treperenja muzičkih frekven-cija u električnim kolima koja trepere a stavljaju se u rad dirkama. Pri dobijanju jednovremeno više tonova vrlo je teško iz-beči neharmonične glasove, koji nastaju u-sled stapanja raznih talasanja. Ali ako se hoče postignuti i raznolikost svirke sa svima niansama kao u orgulji sa cevima, potrebno je napraviti specijalan raspored, naročito kada se hoče smanjiti broj glasno-go-vornika. Ovaj se pronalazak odnosi na speci-jalne rasporede električnih kola, koja trepere, sa lampama i uredajima za puštanje u rad i regulisanje, pomoču kojih orgulja dobija sve odlike orgulje sa cevima. Suština je pronalaska u torne da svaka nota i dirka imaju svoju lampu; istoimene note pojedinih oktava (ili svaka grupa nota klaviature, koja je podeljena po sličnim grupama) vezane su na jedno zajedničko električno kolo; svako kolo se završava jednim pojačavačem a zatim glasno-govrnikom. Za jednu klaviaturu koja je podeljena na oktave, računajuči i polutonove, imali bi 12 električnih kola i 12 glasno-govornika. Ako se želi upotrebiti samo jedan sna-žan glasno-govornik, svako od 12 kola biče spojeni sa po jednim primarnim namotajem jednog transformatora, koji če imati samo jedan sekundarni namotaj a ovaj če biti spojen sa pojačavačem i jakim glasno-go-vornikom. Može se udesiti da ista lampa daje po želji više nota, kada se u jednom kolu. u kome se nalazi lampa sa jednom ili više rešetaka, stavi jedan kapacitet sa kojim je vezan jak otpor, koji je u normalnem stanju, kada lampa daje običnu notu, u kratkom spoju, a stupa u dejstvo jednom drugom dirkom. Samo se mora voditi računa, da se lampa ne raštimuje. U lampama sa više rešetaka mogu se upotrebiti pomočne rešetke da bi se dobila izvesna nezavisnost električnih kola, u cilju da se postigne željena raznolikost a da se pri tom očuva čistota note. Transpozicija cele klaviature (orgulja može imati više njih) ili jedne grupe nota dobija se pomoču jednog pokretnog organa, koji ima lamele od mekoga gvoždja ili neki drugi uredaj koji služi, da se deluje elek-trički na delove kola na primer na namo-taje za samoindukciju. Na taj način dobi-jamo „nebesku muziku“ (ponavljanje zvu-kova u vi-em tonu) pomoču kretanja pokretnog organa odmerenim udaranjem že-Ijene brzine. Menjanje zvučnosti (timbre) dobija se svim sredstvima, koja deluju na broj i kakvoču 'harmoničnih tonova, ali najbolje je to raditi pomoču elektro magnetsko zasiče-nja tansformatorovog gvožda ili zasičenja gvožda glasno-govornika, koji rade sa po-buđivanjem. I zaista kada je jezgro zasičeno pojavljuju se u namotajima jezgra struje harmoničnih tonova. Regulisanje obima (jačine) tonova dobija se po grupama nota, kada u transfor-matoru koji pripada toj grupi, približujemo ili udaljujemo primarne namotaje — kojih Din. 30,— 'ma više — od jednog sekundarnog namo-taja, da bi na taj način promenuli dejstvi indukcije. Sa zgodnim otpornikom, kada se on stavi u dejstvo željenog trenutka, dovedimo u srazmeru jasnost nota pedale (du-boki tonovi) i nota klaviature (note običnog tonaliteta). Da bi se dobio pcdešljiv slab udar note, upotrebljava se glasno-govornik Roji radi sa pobudivanjem, pri čemu dirka šalje struju za pobudivanje sa izvesnim zadoc-njenjem u odnosu na slanje muzičke struje u aktivan deo glasnogovornika. Da bi se izbegli potresi u glasnogo-vorniku može se namestiti dirka sa svojim dodirima u kolo niti od lampe. Kada dirka pošalje struju za grejanje, toplotna inercija niti u lampi daje blaže notu nego da je dirka nameštena na rešetci ili u ploči. Van-redna struja prekida izbegava se jakim ot-porom vezanim otočno, koji smanjuje svetlost lampe, ili pomoču nekog kapaciteta. Ako je dirka na rešetci ili ploči izbe-gava se takođe puckanje membrane pomoču dodira koji su preračunati po kakvoči i ob-liku. Ti dodiri stavljaju u rad kolo koje treperi a za vreme mira kratko'ga vezuju, te tako struja ploče nije nikada prekinuta. Ovi dodiri, kao u ostalom i svi dodiri u ovoj napravi, pokreču se po mogučstvu pomoču elektro-magnetnog releja. Brzina vezivanja i prekidanja u torne slučaju je nezavisna od rada prstiju no dirkama. Ona če biti unapred odredena strujom za pobudivanje, da bi rezultati bili najbolji, da bi se izbeglo puckanje i da bi se dobio pot-pun utisak orgulje sa cevima. Nianse u jačini zvuka se dobijaju stalnim ili promenljivim otpornicima, koje po-meranje diraka uvodi u kolo, bilo da ih reguliše ili ne, tako da se dobijaju željene nianse za jednu odredenu notu ili za jednu grupu nota. Kao primer opisanog uredaja imamo sledeče slike: Slika 1. — Šema spoja tipične oktave. Slika 2. — Šema spoja druge neke oktave. Slika 3. — Upotreba pojačavača i glano-govornika za svako kolo. Slika 4. — Upotreba jednog jedinog glasno-govornika za čelu orgulju. Slika 5. — Drugi način veze jedinog glasno-govornika. Slika 6. — Veza jedne lampe ko;a daje dve razne note. Slika 7 i 8 Veze lampi sa dve rešetke. Slika 9. — Uredaj za transpoziciju. Slika 10. — Regulisanje delovanja pomoču glasno-govornika. Slika 11. — Regulisanje obima tonova. Slika 12—13 Dobijanje nianse dirk jm. Na slici 1 (orguija je podeljena na oktave) pokazana je tipična oktava, na pr. kao prva. Svaka nota ima svoju lampu L, svoje kolo koje treperi C, dirku T, dodirom koje se šalje muzikalna struja električnem kolu F. Svaka nota: do, do-diez, re i t. d. ima svoje kolo. Jezgro sastavljeno od lističa i koje se može regulisati dozvoljava štimovanje svakog kola koje treperi. Jedna druga proizvoljna oktava (sl. 2) sa lampama L, dirkama T, vezana je za kolo tipične oktave. Električna kola F završavaju se sa po jednim trasforma:orom (sl. 3) koji je spojen sa pojačavačem a i glasno-govornikom d. Na .-lici 4 imamo jedan jedini transformator T sa mnogobrojnim primarnim namo-tajima i jednim jedinim sekundarnim namo-tajem S, koji je vezan za pojačavač L’ koji ima bateriju za polarizaciju > i snažan glas-nogovornik D, koji daje sve note orgulje. Sl. 5 pokazuje jednu vezu sa filtrom b u kolu ploče, koji služi za zaustavljanje harmoničnih tonova, koji mogu nastupiti usled stapanja raznih talasanja. Rešetke imaju zajednički povratak u bateriju za za-grevanje p. Osnovni primarni namotaji e vezani su za pozitivan pol baterije za ploče a preračunati su i isprobani da se vodeči računa o induktanci gubitka transformatora i o kapacitetu koji je podeljen u namo-tajima, usprotive harmoničnim tonovima a da pri torne ne oslabe osnovnu notu, da spreče stapanje harmoničnih talasanja, što prouzroku:e udaranje i zujanje sa neprijat-nim malim frekvencijama. Na sl. 6 lampa L je tako načinjena, da daje dve razne note. U kolu rešetke je jedan kapacitet E sa kojim je otočno vezan jak otpor lik R koji je u normalnom stanju kratko vezan polužicom M dirke T’ koja pritiska pod uplivom jedne opruge. Kada se dirka T’ pritisne polužica M’ vezuje negativni pol baterije ploče p sa neutralnom tačkom n jednog otpornika K koji je vezan otočno sa P Dirka T daje normalnu notu lampe, jer je rešetka polarizovana negativno, a kolo G je slavljeno u rad dodirom dirke T. Kada mesto dirke T pritisnemo dirku T’ kapacitet E, otpornik R deluju na rešetku koja iza-ziva pojavu da lampa peva. Kako R može da raštimuje lampu, njegovo se dejstvo ne-utrališe depolarizacijom rešetke pomoču polužice M’. Ovo se može izvesti sa lampom sa više rešAaka koja če dati glavnu notu i onoliko raznih drugih nota koliko ima re-šetaka. Mogu se uzeti i lampe sa više re-šetaka da bi se dobile note razne višine i raznih zvučnosti polazeči ili ne od istog treperenja. Slika 7 pokazuje jednu lampu sa dve rešetke od kojih je druga rešetka vezana za ploču kapacitetom O i jednim otpornikom; koji se može regulisati r. Pomoču toga ot-pornika menjamo zvučnost ne dirajuči električna kola. Na slici 8 lampa sa dve rešetke postavljena je tako da se tonovi skupljaju na drugoj rešetci sa izlaznim transformatorom h. Na taj se način dobija izvesna nezavisnost izmedu kola a promene impedanse u kolu jskoriščavanja ne utiču na visinu note. Uredaj za Iranspoziciju (sl 9) ima je-dan čvrst deo M i po jedan kalem S sa jezgrom n za svaku notu. Deo G klizi po dvema šipkama tj i t„ i krede se mehanički ili električki. Na njemu su lamele I koje stoje prema jezgrima n i koje utiču više ili manje na kaleme s prema udaljenosti od njih. Taj odnos u rastojanju lamela od na-motaja utice na visinu tona a nosač lamela G pomera se na primer pomoču jedne pedale. Slika 10 pokazuje regulisanje udara note pomoču jednog glasno-govornika za pobudivanjem. Dirka Tj deluje ija prvi kom takt d, koji je pomoču I izolovan od kontakta d, a koji pak zatvara kolo ploče i šalje muzikalnu straju u aktivne dejove e glasno-govurnika sa pobudivanjem E koje pobudivanje dolazi od baterije Bj. Kolo E zatvoreno je sa d2 posle dj a sem toga jedan samoindukcinoi kalem sa jezgrom, koji se može regulisati Sj, dozvoljava da se reguliše zadocnjenje pri odašiljanju struje za namotaj E. Kada E nije pobudeno gla-sno-govornik ne radi. Regulisanje obima tonova po grupama nota vrši se njihovim transformatorom (sl. 11). Jezgro H koje je pokretno oko svoje oso-vine X Y ima polarne kiake 1, 2 i t.d. ovde na svakom kraju ima dupli krst — i jedan jedini sekundarni namotaj S. Nepokretni de-lovi sa polarnim kracima 1’, 2’ it.d. koji su naspramni kracimu 1, 2 it.d. noše primarne namotaje e (na slici je predstavljen samo jedan nepokreDn deo). Kada se H okrtče 1.2 itd. zauzimaju različite položaje prema 1’, 2’ it.d. koji se mogu regulisab i to menja uticaj indukcije t. j obim tonova grupe nota. H se m ž; kretati svakim podesnim sredstvom i po potrebi ima skalu sa jednim pokazivačem Slika 12 pokazuje regulisanje niansa ili izraza pritiskivanjem dirke T, koja se okreče kod a. Dirka deluje na jedan reostat Q, kružan po mogučstvu, koji je na zgod-nom mestu spojen sa kolom lonova. Q se pokreče sa strane (tačkasto predstavljeno) jednim kružnim zupčastim isečkom, sa sma-njivanjem broja okretaja ili ne, ili pomoču pedale W na koju deluju podjednako sve dirke jedne gruoe preko kukica Z. U koliko je dirka više pritisnuta u toliko se više ot-por smanjuje i u toliko dobija veči intenzitet glasa. Na sl. 13 upotrebljavaju se nepokretni otpornici qj i q2 it d. koji su vezani za kolo pomoču pločica g dirke. Prekidači j, na koje deluje svirač na orguhi, pripremni su da njihovim zatvaranjem deluju na otpor-nike, koji odgovaraju pojedim nijansama. Ovo se odnosi na jednu notu ili grupu nota, a organi (kao što su na sl. 12) namešteni su na pogodnim mestima orgulje. Promene otpora su postupne zahvalju-juči jednom reostatu sa otpornicima Q (sl. 12). Na sl. 13 na protiv, promene nisu postupne, več skaču sa jedne vrednosti ot-pornika na drugu pomoču nepokretnih otpora q, vezanih za pločice g. Patentni zahtevi. 1. Orgulja loja radi pomoču lampi sa elektrodama, naznačena tone, što se upo-trebljava jedna lampa za svaku notu i svaku dirku; što je klavijalura podeljena na jed-nake grupe, najbolje na oktave i što su isto-imene note pojedinih oktava vezane otočno ra isto kolo i imaju svoj pojačavač i gla-sno-govornik; što su predvideni sračunati filtri, da zadrže neharmonične glasove, koji nastupaju usled stapanja raznih talasa i koji mogu da proizvode lupanje. 2 Orgulja naznačena time, što se u-potrebljava jedan jedini glasno-govornik vezan za transformator sa jednim sekundarnim i više primarnih namotaja, od kojih svaki odgovara jednom kolu istoimenih nota. 3. Oraulja naznačena time, što se u cilju postizanja, da lampe dadu više nota, stavi u kolo rešet