ACTA HISTRIAE ■ 8 » 20(10 • 1 (IX.)
primljeno: 1999-11-05	UDK 17;342.59" 16/18"
"U SLAVU PREJASNE REPUBLIKE": PERAŠKI RATNICI -ČUVARI DUŽDEVOG STIJEGA
Lovorka ČORALIČ Hrvatski institut za po v i jest, HR-10000 Zagreb, Opatičfca 10
IZVLEČEK
Bokeljsko mesto Perast se je v preteklosti štelo med posebno pomembna oporišča na južnem delu beneških posesti. V srednjem in zgodnjem novem veku je bilo mesto pod upravno oblastjo Kotorja, od konca J6. stoletja pa je, največ zaradi vojnih zaslug v beneški vojski, doseglo upravno samostojnost in sčasoma preraslo v vodeče gospodarsko središče Boke. Središčna tenui raziskovanja je zastavniška služba -obveznost varovanja doževe vojne zastave na admiralski ladji vrhovnega poveljnika beneške mornarice - katero so pripadniki 12 peraških bratstev opravljali od 1571. do 1797. leta. Zastavniška služba se je smatrala kot posebna čast in priznanje za pe vaško komuno. Neredko je bila ta služba tudi težavna in je izčrpavala komuno ter terjala številne človeške žrtve. Izjemen prispevek prebivalcev Perasta beneški mornarici, temelječ predvsem na častni službi zastavnikov, je bil osnovni pogoj za pridobitev številnih privilegijev (trgovinskih), kateri so omogočali gospodarski razcvet pe roškega območja po dokončni osvoboditvi Boke izpod turške oblasti (v mo-rejski vojni). Delo podrobneje predstavlja ustroj in glavne značilnosti zastavniške službe ter njenih nosilcev, prikazuje pravilnik o njihovem ravnanju in dolžnostih do vrhovnega poveljnika mornarice, pa tudi do peraške občine. Zaključuje se z ugotovitvijo, da je bila zastavniška služba priznanje in izkazovanje časti Perastu in njegovim prebivalcem, istočasno pa tudi sredstvo za pridobivanje konkretnih gospodarskih in političnih koristi za to bokeljsko mesto.
Ključne besede: čast, mornarica, morejska vojna, Boka Kotorska, Perast. Beneška republika
Središnja tema istraživanja je zastavnička služba - obveza čuvanja duždevog ratnog stijega na admiralskom brodu vrhovnog zapovjednika mletačke mornarice -koju su pripadnici 12 peraških bratstava obnašali od 157.1. do 1797. godine. U radu se podrobno predstavljaj« ustroj i temeljna obilježja zastavmčke službe i njezinih
87
ACTA HISTRIAE • 8 - 2000 • I (IX)
I.nvmka ČORALIČ: "U SLAVü t'RFJASNF. REPUBLIKE": FfiRAŠKJ RATN1CI..., 87-98
nosioca, ukazuje na pravilnik o ponašanju i obvezama zastavnika prema vrhovnom zapovjedniku mornarice, ali i prema peraškoj opčini. Zaključuje se daje zastavnička služba bila istodobno odlikovanje i iskazivanje časti Perastu njegovim stanovnicima, ali i sredstvo postizanja konkretnih gospodarskih i političkih probitaka ovog bokeljskog grada.
Benemerita Comumunita et Universitá di Pera.ua. Fedelissima Común ed uomini di Perasto. la spetabil et onoranda Communitá di Perasto, Magnifica Communitá di Peraxto, Primogénita al confine d'Albania, La Gonfaloniera, Regia Confaloniera, samo su neka od imena kojima su se, u izvješcima predstavnika mletačke civilne i vojne uprave, nazivali grad i stanov niči Perasta, nevelikog naselja smještenog u sjeveroistočnom dijelu Bokeljskog zaljeva. U svima je zajednička pohvala odanosti. vjemosti, časti, slavi, ratnim zaslugama, ali i žrtavama i stradanj ima Peraštana "u čast i slavu" Prcvedrc Republike. Zvučni naslov "vječnih čuvara duždevog stijega" ne-odvojiv je i iznimno važan dio peraške povijesti, jedan od ključeva za razumijevanje njezinog uzdizanja u samosvojnu opčinu i postizanja iznimnog gospodarskog pro-speriteta. Stoga priča o "časnom služenju" grada Perasta i njegovih stanovika Rcpublici. o slavnim peraštum obiteljima - čuvarima duždevog stijega - ujedno govori o ključnim razdobljima peraške povijesti, njihovim uzrocima, uvjelova-nostima i isprepletenosti.
Naselje Peiast nalazilo se tijekom srednjeg j dijela ranog novog vijeka u saslavu kotorske komune. U vrijeme mletačkog osvajanja istočnojadranske obale (1420. god.) Perast, upravno podreden gradu Kotoru, uiazi u sastav mletačkih preko-jadranskih stečevina (Butorac, 1998, 25-29). Poput ostalih bokeljskih priobalnih naselja, i Perast jc itnao sve potrebne preduvjete za prerastanje u razvijeno po-morsko-Ugovačko središte. Medutim, neposredno turško susjedstvo (od 80-ih gotlina 15. st j, otežane Irgovačko-prometne komunikacijo na kopnu i moru (turški gusari), ali i upravna zavisnost o kotorskoj opcini i tamošnjem plemstvu, usporili su i u drugačijem pravcu usmjerili perašku povijest. Tijekom 15. i 16. slofjeca traju intenzivna nastojanja Perasta na stvaranju samostalne opčinske uprave. Zahvaljujuci velikim prinosima peraških gradana mletačkim ratnim pothvatima tijekom mletacko-turskih ratova u 16. i 17. stolječu (o čemu ce biti više riječi u idučim poglavljima), grad je stekao brojne gospodarske povlastice - temeljni preduvjet za izdvajanje iz kotorske uprave.' Od 80 ih godina 16. stolječa Perast se u vrelima sve više naziva opcinom (Communitá) te u sklopu izborenih povlastica postupno ustrojava gradsko viječe i sve potrebne nosioce opčinske uprave (Bentic, 1962, 256; Butorac, 1998, 5266; Lukovič, 1951, 103; Miloševič, 1962, 1805-1809). Oslobadcnjem od turskog
i Sijecanje brojnih gospodarskih povlastica zasebna je i vrlo važna sastavnica peraške povijesti. Rijcč jc o Cilavom nizu povlastica glede trgovine (uvoza, izvoza) s ¡nletačkim i turškim krajevima. a čija je primjena u velikoj mjeri omogučila gospodarsko izdizanje Perasta u odnosu na ostale bokeljske gradove (Miloševič, 1962).
88
ACTA HISTRIAE • 8 ■ ZOOO • l (IX.)
Li-vuriia ČORALIČ "USLAVU fRiJASNK REPUB1.IKF." PERAŠKi RAOliCI.... 87-SS
sosjedstva u Morcjskom ratu (zauzimanjem turških uporišta Herceg-Novog i Risna), prcstaje uloga Perasla kao mletačke predstraže prema turškim stečevinama u bo-Iceljskom priobalju i zaiedu. Vodeče peraške obitelji usmjeravaju se na pomorsko-trgovačku djelatnost te grad tijekom 18. stoiječa postaje jednim od vodečih brodarskih središta na istočnojadranskoj obali. Opčina Perast broji tada 13 naselja, u gradu obitava 300 obitelji, a prema statistici iz 1754. godine u Perastu su registrirana 44 broda, 393 mornara te 37 kapetana i viših pomorskih časnika. Vrhunae pcraškog gospodarskog razvoja u 18. stolječu najzornije potvrduju velebna zdanja (palače istaknutih obitelji, erkve, zavjelnc kapele) - nastala zahvaljujuči iznimnim gospodarskim mogučnostima peraških brodarskih obitelji (Miloševič, 1958; Miloševič, 1974, 67-69). Korijeni tako uspješnog prerastanja maiog bokeljskog priobalnog naselja u pomorsko-trgovacko središte glasovito diljem Sredozemlja, nalaze se u davnijim razdobljima njegove povijesti, kada sc pod "časnim stijegom Prevedre Republike" gradila ratna slava peraških pomoraca.
Život na granici: Peraštani u mletačko-lurskim ratovima (15-17. st.)
Mletačka vlast nad bokeljskim područjcm nije započela istodobno i nije se svugdje održala u neprekinutom kontinuitetu. Neposredno susjedstvo turških stečevina u zalcdu i sve bhži i pogubniji naleti osvajača sa lstoka, učestalo su prisumi več u prvom stolječu mletačkog gospodstva nad ovim prostorima. Spuštanjem Turaka iz Hercegovine 1482. godine i zauzimanjem obale od Herceg-Novog do Risna (1482-1483. god.) te Grblja 1497. godine, granična črta izmcdu Mletačke Republike i Turskoga Carstva u Boki tekla je potezom Ostro - Verige - Perast, čimc su granicc Boke sužene na opseg iz 13. stoiječa. Grad Perast jedno je od bokeljskih naselja koja, po najviše stjecajem ratnih okolnosti. zarana postaju strateški važnim mletačkim predzidem na granici prema turškim stečevinama. Česti ratovi i prijeteče opasnosti od turških susjeda u zaiedu, primorali su Peraštane da od samog početka velik dio aktivnosti usmjerc u cilju obrane vlastitih domova, ali i ostalih mletačkih posjeda u Boki. Kao grad na granici, Peraštani su pogubnost turških provala osjctili u vise navrata. U Ciparskom ratu, prvom večem vojnom pothvatu u kojem sudjeluju Peraštani, žrtve kojc ovaj grad prinosi pod stijegom sv. Marka bile su iznimno velike. Teške posljedice ostavljaju i učestali upadi berberskih gusara. Pnmjerice, 1624. godine grad je tijekom upada berberskih gusarskih potpuno opljačkan, a čak 400 Pcraštana (uglavnom civila) je odvedeno u zafočeništvo (Boškovič, 1965, 174; Laloševič, 1972, 75; Miloševič, 1955). Snažna turška navala zadesila je Perast i tijekom Kandijskog rata (1654. god.), kada se grad našao pod opsadom 6400 napadača. Zahvaljujuči boljoj i učinkovitijoj obrani, turški je napad ovoga puta bio odbijen, a pobjeda peraških ratnika, kojima je na hrabrosti čestitao i hrvatski ban Pctar Zrinski (poklonivši im sablju), smatra se jednim od največih podviga i/, ratne
89
ACTA HISTRIAE • 8 <■ 2000 • 1 (IX.)
LovoikaČORALlČ: "U SLAVU PREJASNli REPUBLIKA/: PERAŠKI RATN1CI ... 87-98
prošlosti Boke (Beritič, 1962, 256; Boškovič, 1965, 174, Butorac, 1998. 68; Lalo-ševic, 1972, 75; Lukovjč, 1951, 103). Iznimne zasluge pripale su Peraštanima i u Morejskom ratu, tijekom kojega se bokeljsko priobalje konačno u cjelosti našlo u sastavu mletačkih prekojadranskih posjeda. Peraški su se pomorci i ratnici posebno istaknuli pri osvajanju turskog gusarskog uporišta Herceg-Novi (1687. god.), a poradi velikih žrlava (preko 40 poginulih) i zasluga stečenih aktivnim vojnim udjelom na široj mleiačko-turskoj bojišnici (u Boki, Hercegovini, Cmoj Gon i Albaniji), pripalo im je odredbom generalnog providura Gerolima Cornera (9 XII. 1687. god.) 2200 kampa obradive zemlje u novoosvojenom (di nuovo acqui.<;ta) hercegnovskom području (Marinovič, 1993, 196-197; Milošcvič, 1966; Milošcvič, 1974, 68; Šerovič, 1964, 198-199; Viscovich, 1898, 263). Peiaško sudjelovanje u inletačko-turskim ratovima zasnivalo se na udjelu odvjetaka vodečih obitelji. Ratujuči "za čast domovine" i "u slavu Preiasne Republike", Peraštani su stjecali visoke časničke činove, odlikovanja vitezova Sv. Marka, počasne naslove con te i bogate zcmljišne posjede u zaledu. Osnova njihovo» vojnog učešča pod mletačkim stijegom bila je zastavnička služba - središn ja tema ovoga istraživan ja.
Regia Confalonlera: Peraštani kao zastavnici duždevog stijega
Ciparski rat (1570-1573) i Lepantska bitka (1571. god.) smatrajo se po mnogo čemu prekretnicom u peraškoj povijesti. Do sredine 15. stolječa razvoj Perasta zbivao se u sjeni dominacije kotorske opčine i plemstva, ostavljajuci malo prostora za samostalnije istupe peraške zajednice (Universitii di Perasto). Izniman udio peraških obitelji i pojedinaca na bojnim poljima diljem Jadrana i Grčke, njihova stradanja i goleme žrtve, ali i povlastice mletačke središnjice koje če uskoro uslije-diti, doprinijeli su bržem političkom osamostaljenju i gospodarskom razvitku grada Perasia. Lepantska bitka i velika pobjeda sjedinjenih krščanskih snaga ključan je dogadaj i razdjelnica nakon koje peraška dogadajnica ulazi u novo doba svoga povijesnog razvoja. Peraški udio u Lepantskom boju bio je iskazan svestrano. Na kotorskoj ratnoj galiji "Sv. Tripun" (soprakomit Jerolim Bizanti) sudjelovalo jc 20 peraških ratnika. Vrstan peraški pomorac Petar Stjepkovič Markovih bio je pilot (navigator) na zapovjedničkoj ladi Don Juana Ausu-ijskog, a poradi iznimne vještine pohvaljen je i odlikovan od španjolskog vladara (Butorac, 1998, 45-46; Lukovič, 1951, 103; Viscovich, 1898, 256).
Za ovo istraživanje najvažnije je učešče peraških zastavnika (gonfalonien). čuvara duždevog stijega (standarda ducal) na admiralskom brodu vrhovnog mle-tačkog pomorskog zapovjednika Sebastiana Veniera. Prvi vrelima potvrdeni podaci o peraškoj zastavničkoj postrojbi datiraju upravo iz 1571. godine i vezuju se za njihovo učešče u Lepantskom boju. Izvor govori daje od 15 peraških zastavnika čak sedam poginulo, a izrijekom se spominju samo imena osmorke preživjelih: Nikole Jurjeva
90
ACTA HISTRIAE • 8 <■ 2000 • 1 (IX.)
LovorU ČORAUČ: "U Sl.AVU PRFJA5NF. RF.rilBLIKE": FERA5KI RATN1CI..., 87-98
(lcapetan postrojbe), Tripe Jurjeva Peroeviča. Martina Markova Paviča, Mate Lovrina Rajkoviča. Krste Andn.jma Stojšiča, Mihe Tripova Viskoviča, Ivana Lučina Smiloeviča i Marka Stijepovog (Butorac, 1998, 42-49, 122; Foretic, 1974, 172-173; Šerovič, 1956; Viscovich. 1898, 256, 322). Njima je, odredbom Sebastiana Veniera, bilo obečano 47 kampa zemlje u sjevernom dijelu Boke (Bijela), području za koje se vjerovalo da če vojno m akeijom biti oslobodeno od turške viasti (Foretič, 1974, 172173) Kako se nakon Ciparskog rata granice u Boki nisu promijenile, Peraštani če na proširenje svojih posjeda u zaledu morati čekati još jedno stolječe (Morejski rat). Poradi velikih žrtava, Peraštani su poslije Lepantske bitke posebnim dekretom Senata oslobodeni obveze čuvanja duždevog stijega. Ipak, več 1594. gedine, predstavnici mletačke viasti u Kotoni u ime dužda traže sudjeiovanje 12 peraških zastavnika na admiralskom brodu (Bulorac, 1998, 122).
Od 3 57 i godine započinjc, uz manje prekide, kontinuirana zastavnička služba Peraštana, sudionika najznačajnijih mlctačko-turskih pomorskih okršaja tijekom idtiča dva stolječa. Razlozi stjecanja ove časti nedovol.ino su razjasnjeni u vrelima. Može se preipostaviti da godina 1571. nijc početak peraške zastavničke službe te da vjerojatnije datira od prve polovice 16. stolječa, od kada je izraženiji i vrelima bolje potvrden udio Peraštana u mfetačko-turskim bitkama na Jadranu (primjerice, prilikom privremenog oslobadanja Herceg-Novog 1538-1539. god.). Podatak koji donosi kronika peraškog pisca Andrije Baloviča (1721-1784), a prema kojoj su Peraštani razvili duždev stijeg več početkom 15. stolječa (doba dužda Tomasa Moceniga, 1414-1423), izvonma je nepotvrdena predaja kojoin se nastojalo -poglavito na uštrb Kotora - peražku odanost Republici protegnuti u doba prvih godina mletačke uprave nad Bokom (Butorac, 199S, 122; Šerovič, 1956, 43; Viscovich, 1898, 322).
Službu 12 zastavnika obnašali su predstavnici 12 peraških bratstava (caaada), kojc su se smatrale izvornim peraškim plemstvom i od kojih su, prema tradiciji, potjecale kasnije peraške obitelji.2 Peraška bratstva spominja se u vrelima prvi puta. 1562. godine i to ovim redoslijedom: Smiloevič, Stojšič, Studeni, Vukaševič, Šesto-krilič, Silopi, Bratica, Čizmai, Peroevič, Miokovič, Dentali (iii Zubaci) i Rajkovič (Butorac, 1998, 107-108; Stanojevič. 1956. 63-66). Svako bratstvo davalo je po jednog zastavnika. Pri izboru kapetana i svakog pojedinog zastavnika udredivala se (za slučaj bolesti ili smrti) njegova zamjena koja je redovito potjecala iz istog bratstva. Povremcno sc bilježi i više od 12 zastavnika (primjerice, Lepantska bitka). Zaslavnici su izravno potpadali pod 2apovjedništvo mletačkog pomorskog zapovjed-nika (capitan general da mar). Duždev stijeg nisu čuvali u svakoj pritici, več samo
2 Medu brojnim istaknutim peraškim obiteljima. «osiocima političkog, gospodarskog i kulturnog iivota u gradu tijekoin prostosti, izdvajaju se, primjerice: Balovici, Bronze. Bujovici, Burovici. Čorko, Dabinovidi, Daboviči, Grubaši, Koloviči, Marinoviet, Martinovimi, Matoševiči, Mazaroviti, Smete, Viskoviči, Zambelle, Zmajeviči i <lr (Miloševi«;,
91
ACTA HISTR1AE • 8 • 2000 • 1 (IX.)
Lovotka ČORAUČ: "U SLAVIJ PREJASNF, REPUBLIKE"- PERAŠKI RATN1CI.... «7-9R
onda kada je Republika imenovala pomorskog zapovjednika. Tada bi mlelački providur sa sjedištem u KoSoru sazvao peraško opčinsko viječe koje je potoni biralo 12 zastavnika i upučivalo ili uz popratnu vjerodajnicu u mktački pomorski stožer. Dukalom dužda Francesca Molina iz 1646. godine odredeno je da se zastavnicinia isplate putni troškovi te redovito doznačuje mjesečna plača: osam dukata za kapetana te po pet dukata za svakog vojnika (Butorac, 1998, 127).
h 1646. godine potječc pravilnik na osnovu kojega se vršio izbor zastavnika i propisivala njihova služba. Prema tom pravil«, opčina je birala 12 zastavnika (zajedno s kapetanoro). Ukoljko se iz bilo kojega razloga nije mogao izabrati kapetan dostojan obnašanja o ve časne službe, tada je opčina glasovanjem imenovala kape-tanom nekog od opčinskih dužnosnika (najčešče jed nog od če t v on cc aktivnih suda-ca), Tako izabranog zapovjednika postrojbe plačao je predstavnik onoga bratstva koje se smatralo najimučnijim. Osim opčine i mletačke središnjice, zastavnike nov črtno potpomažu njihova matična bratstva, nabavljajuči lm odječu i oružje i plačajuči dio troškova. Izbor i polaganje svečane prisege zastavničke postrojbe katkada se (od 30-ih god. 17. st.) obavljalo na otočiču Gospe od Škrpjela, čime se ovoj službi davalo posebno dostojanstvo i iska2ivala počasi cjelokupne peraške opčine. Polom je kapetan u ime postrojbe u peraškom viječu primao štap (bastone) i mač (spada) te dobiva» pismenu preporuku opčine namijenjenu mletačkom pomorskom zapovjed-niku. Plača koju je opčina dodjeljivala kapelanu iznosiia je 40, a ostalim vojnicima 30 cekina. Postrojba je bila obvezna slijediti vrhovnog zapovjednika i na kopnu i na moru, vječno čuvati slavni stijeg ne Sledeči svoju krv za slavu Republike i zapovjednika (custodire fedelmente il Glorioso Confalone. non risparmiando il proprio sangue per la custodia stessa e gloria detla Serenissima Repubblica e delVEcce-lentissimo Signor Capitan Generale) te slušati svo mletačko plemstvo koje sudjeluje u armadi. Zastavnici su se u svim prigodama obvezni nači u njegovoj pratnji te mu dolično služiti. Na moru su obvezni bdjeti na doznačenom im mjestu. Kada se razvija stijeg (il Regio Confalone). kapetan i zastavnici obvezni su prisustvovati pod punom ratnom spremom (tutti armati). Nikome no smiju dozvoliti da se približi stijegu koji podižu u tri maha svaki puta zazivajuči ime Kristovo. Uz stijeg moraju bez prestanka slajati po dvojica zastavnika naizmjenično s golim mačem, držeči jednom rukom stijeg, a drugom mač te nikome ne dopustiti da ga dotakne. Nakon završetka bitke zastavnici su dužni složiti stijeg prema naredbi vrhovnog zapovjednika te ga pohraniti na označeno mjesto. Svakih 18 mjeseci opčina bira novog kapetana i zastavnike te ili kao zamjenu šal je u mletački pomorski stožer. Pripadnici postrojbe koja je odslužila 18 mjeseci vračaju se u domovinu sa pismenim svjedočenjem vrhovnog zapovjednika koje se podnosi opčini. U slučaju da kapetan ili njegov zamjenik (tenente) stradaju (poginu ili budu ranjeni), nasljeduje ga istaknutiji z.a-stavnik te se o loj promjeni smjesta izvješčuje vrhovni zapovjednik mora. (Pravilnik o izboru peraških zastavnika sadržan je u Statutu iii Ceremonijalu peraške opčine iz
92
ACTA HISTRIAE • S • 2000 • 1 (IX.)
Lovorka ČORALIČ: • U SLAVU PREJASNE REPUBLIKE": PERAŠKI KATN1C1.... R7-98
1743. godine: Statuta Contunale formato dalla Magnifica Communita di Perasto nelio Anna 1743 Butorac, 1998,276-278; Šerovič, 1956; Viscovich, 1898. 323-325).
Na podloži ovih uredbi s vremenom je opčina nadopunjavala insirukcije upučene zastavniciina. Tako je 1684. godine opčina iznjekom propisala kapetanu zastavničke posirojbe Stijepu Lukinu Stojšiču način na koji su obvezni služiti mletačkog zapovjednika mora: "Bude li vam naredeno da krenete naprijed pri nekoj opsadi, morale se ponijeti kao hrabar kapetan i branili čast Vladarevu i svoje domovine". Kao nosioci časne službe, zastavnici se ne smiju slobodno ponašati i družiti s ostaiom vojskom i veslačima. Pn ručkovima i večerama ne smiju jesti .sa ostalim vojnicima več na zasebnom stolu, vladajuči se dolično časti koju obnašaju. Moraju biti dobro i uredno odijeveni, a njihovo oružje (niač i puška) mora uvijek biti čisto i spremno za okršaj. Strogo im se zabranjuje igranje karata, kockanje te bavljenje trgovačkim poslovima. Posebno se naglašava da ne smiju tražiti nikakvu milost ili korist, jer bi to bilo na štetu opčine koja ili šalje. Sa inletačkim plemičima prisiitnim na brodu moraju se pristojno ponašati, ali ne i sprijateijiti. Plijen koji steknu prilikom nekog uspješnog vojnog pothvata ne smiju podijelui prije nego ini vrhovni zapovjednik, prema svojoj prosudbi, odredi pripadajuči dio. Na posljetku, peraški zastavnici se uvijek se moraju vladati primjereno uputaina opčine koja ih šalje i dostojno obnašati službu koja je na čast njima i domovini (Butorac, 1998, 128-129).
Nakon završetka službe zastavnici su imali pravo pristupiti u stalnu vojsku, to jest u prekomorske postrojbe (reggimenti oltramarini). Ondje je svaki zastavnik, poradi zasluga stečemh obnašanjem služne gonfaloniera, več u startu stjecao čin linijskog časnika (Butorac, 1998, 129).
K Regio Confalone, Lo stendardo ducal. La venerabile insegna del Crocifisso. najčešči su nazivi kojima se u vrelima označava "časni stijeg" mletačkoga dužda. Na osnovi onovremenih slikarskih djela poznat nam je i njegov izgled. Tako je na Coronellijevom bakrorezu iz 17. stolječa prikazan peraški ratnik u poširokoj nošnji, zaogrnut velikom dolamom koja se širila prerna dnu, sa zavinutim okrajcima rukava, širokim šeSirom i s inačem u ruci. U ruci drži duždev stijeg koji prikazuje lava Sv. Marka s desne strane, le prikaz Raspeča s likom Gospe i sv. [vana s lijeve strane. Okrajci stijega raskinuti su kao velike vrpce. Prikaz Raspeča, prema koiemu .se i ratni stijeg nazivao siijcgom Raspetog Krtsta, polječe iz Lepantske bitke u kojoj su članice •Svete Lige nosile tijekom bitke zajednički stijeg s prikazom Raspeča (Butorac. 1998, 120-121; Gelcich, 1880, 174).
Koliko je zastavnička služba bila važna za oblikovanje peraške opčine i život grada uopče, svjedoči i stari opčinski grb u kojemu je po sredini otisnut znak Križa na zlalnoj podloži. Križ podržavaju dvije ruke, presvučenc bokeljskim narodnim ruhom s bijelim čipkastim okrajcima. Uokolo Križa su grbovi 12 peraških bratstava, nosioca zastavničke službe (Butorac, 1998, 108). Pritnjetna je i velika siičnost ovoga grba sa franje-vačkini simbolom. Ipak, ovdje je prikaz opčinskog grba poglavito odraz zastavničke
93
ACTA HISTR1AE • 8 • 2000 • 1 (IX.)
Lovorta ČORAEIČ; "U SLAVTJ PREJASNE REPUBLIKE": í'ERAÍKJ RATN1C1..., 87-9«
službe, koja se smatrala osnovom svih peraških vojnih pothvata. a u konačnici i peraške opcinske neodvisnosti i gospodarskog prosperiteta. Time je na najzorniji način predočena vezanost Perasta za časnu složbu čuvara mletačkog ratnog stijega i izražena višestoljetna odanost "prevjeme peraikc komune" Republici Sv. Marka.
Zastavnička služba smatrala se odlikovanjem grada Perasta i njegovih žitelja. Obnašanje vojničke službe u zastavniekoj postrojbi bila je čast kojom se ponosio svaki Peraštanin, prenoseči o tome tradicij u s pokoljenja na pokoljenje. Ipak, izvori zorno svjedoče da je peraško sudjelovanje na mletaČkim ralnim ladama odnosilo i velike žrtve. Peraška nazočnost u svim mletačko-iurskim pomorskim okršajima. njihova hrabrost i odanost Presjajnoj Republici, posvjedočeni su u nizu izvješča mletačkih zapovjedmka mora i generalnih providura Dalmacije i Boke. Tako, pri-mjerice. 1645. godine, providur Lorenzo Marcello ističe hrabrost Peraštana (posebno kapetana Vicka Mazaroviča) pri napadu na Patras u Korintskom zaljevu. Iste godine zastavnici se isliču pri napad ima na turški brod u vodama otoka Miloša u Kiklad-skom otočju. Prema Marcellovom izvješču iz 1646. godine, dvojica zastavnika su bila ranjena, a osmorica su umrla od bolesti. Godine 1654.. na samom početku Kan-dijskog rata (1654-1669), vrhovni zapovjednik Leonardo Foscolo izvješlava o hrabrosti pe raí ki h zastavnika, koji su se posebno istaknuli pri zauzeču Malvazije. Kandijski rat odmo je veliki broj peraških žrtava (poginula su čak 71 zastavnika), a sam grad Perast i njegova okolica su u više navrata bili izloženi pogubnem za-lijetanju turške vojske. Zbog velikih gubitaka na grčkom dijelu bojišnicc, ali i poradi potrebe zadržavanja naoružanog ljudstva u gradu i okolici, Peraštani su bili prisiljeni nekoliko puta upučivati duždu molbe o poStcdi obnašanja službe na admiralsko) galiji (Butorac, 1998, 123-124).
Peraštani su velike zasluge stekli i u Morejskom ratu (1684-1699). Zastavnici su 1688. sudjelovali pri zauzimanju Navarina, Modona, Argosa, Lepanta, Naupliona, Korinta i Atene te u desentu i opsadi tvrdava Patras i Negropont (Butorac, 1998, 123124, 126; Laloševič, 1972. 75-76; Marinovič, 1993, 196-197; Stanojevič, 1956). Posebne zasluge u tim akcijama pripisuju se kapetami Peraštana Ivanu Marinoviču, o čemu svjedoče izvješča dužda i vrhovnog zapovjednika mletačke rame flote Francesca Morosinija {11 Peloponesiaco). Sve do duždeve smrti Peraštani su kao zastavnici služili na njegovoj ratnoj ladi. Da je služba peraških stjenogoša bila tijekom Morejskog rata posebno cijenjena, svjedoči njihovo počasno mjesto u svečanom mimohodu, održanom u Nauplionu nakon duždeve smrti 1694. godine. Prema službenem protokolu, u pogrebnoj su povorci prvo stupale prekomorske postrojbe (oltramarini). Slijedio ih je peraski kapetan, noseči u ruci ratni stijeg. Uz njega je kročio kapetan mletačkih karabinjera. noseči bijelu zastavu sa duždevim grbom. Iza njih je siijedila postrojba peraških zastavnika (la Guardia de Perast ¡ni di Sna Sercnitá) s črnim vrpcama i spuštenim oružjem. Tek poslije njih nalazili su se pripadnici ostalih postrojbi. članovi duždeve pratnje, činovnici. mletački plemiči.
94
ACTA HISTR1AE • 8 • 2000 • 1 (IX.)
l-ovoikačorallc: "u S1.AVU prfjasnf. rf.pubijke": pf.raškj RATN1CI ... s7-9e
Prikaz, peraškog zastavnika i ratnog stijega (prema Coronellijevom bakrorezu iz /7. stolječa).
vitezovi Sv. Maika i drugi visoki odlični« i dužnosnici u službi Republike. Peraška postrojba pralila je Morosinieve posmrtne ostatke u Mletke (čuvajuči ratni stijeg na brodu Rosa Mocenigo), gdje su ponovo imali dostojno mjesto pri posmrtnom tspra-caju slavnog mletačkog dužda i vojskovode (Butorac, 1998, 126-127; Foretič. 1962, 304; Viscovich, 1898,326-327).
Završetkom Morejskog rata Boka je u cjelosti uključena u mletačke prekojadran-ske stečevine. Poradi brojnih iskazanih rafnih zasluga, Peraštani stjeeu velike zemljišne posjede u zaledu. Konačnim protjeravanjem Turaka iz Boke i neposrednog zaleda, Peraštani su izgubili prijašnju vojno stratešku ulogu, ali su se mogli - više nego ikada prije - posvetiti brodarstvu i trgovini. Iduče, 18. stolječe, donijeti če stoga izniman gospodarski napredak peraškoj opčini i njezinim žiteljima koji postupno u Boki preuzimaju primat u razgranatoj pomorsko-trgovačkoj djelatnosti. lako su i tijekom 18. stoljcca trajali brojni sukobi s turškim gusarima - stalnom prijetnjom slobodnoj trgovini južnim Jadranom - služba peraskih zastavnika nije više imala značaj kao u doba učestalih mletačko-turskih ratova.
95
ACTA HISTIUAE • S • 2000 • 1 (IX.)
DwrorkaCORAUt "U SLAVU PREJASNE RF.i'UBLlKE'' FBRASKI KATNICI , K798
Zastavnička služba Peraštana trajala je sve do pada Republike 1797. godine. Peraštani su tada, nastoječi zadržati ovaj časni naslov, ali još više privilegije koje su iz njega slijedile, zatražili od auslrijskih vjasli da im opčina i dalje osiane stjenogoša (Regia Confaloniera) na carskom ratnom brodovlju. Zahtjev je odbijen te stoga
gašenjem Republike Sv. Marka završava jedna važna epizoda iz peraške povijesti.
***
Časna služba duždevih stjenogoša neodvojiva je i prevažna sastavnica peraške prošlosti. Junaštvo, podvizi, stradanja i žrtve iskazanc pod stijegom Sv. Marka tijekom višestoljetnog trajanja mlelačko-iurskih bojeva diljem Jadrana, podloga su na kojoj su gradeni upravna samosvojnost i gospodarski prosperitet Ferasta. Zastavnička služba 12 bratstava finala je u ratnoj povijesti Perasta, ali i Republike u cjelini, dostojnn značaj. Pravo na Čuvanje duždevog stijega i služenje vrhovnog zapovjed nika mora, odlikovanje je i čast kojom sc Perast stolječima izdvajao od drugih dalmatinskih i bokeljskih komuna. Iščitavanje gradiva o peraškoj zastavničkoj službi upučuje i na viševrstan odnos grada Perasta i mletačke središnjice. Promatrano s moirišta peraško-mletačkih veza, u svim spisima je izraženo isticanje zastavničke službe kao iznimne počasti komuni i svom njezinom žiteljstvu. S moirišta nutamjih peraških interesa, zastavnička čast, ali i golernc žrtve koje je ona iziskivala, sredstvo su kojime je grad postigao značajne političke i gospodarske probitke. Stoga, može se na kraju zaključiti, služba duždevih stjenogoša vrijedno je vojničko odlikovanje i povlastica, ali i zanimljiv primjer o tome kako je jedna vojnička čast poslužiia postizanju konkretnih probitaka ovog malog bokeljskog naselja.
"TO THE GLORY OF THE NOBLE REPUBLIC": THE PERAST WARRIORS -GUARDIANS OF THE DOGE'S BANNER
Lovorka CORAUC The Croatian Institute or History. HR-10000 Zagreb, Opaticka 10
SUMMARY
The Boka Ko tor ska town of Perast w«a- in the past considered one of the most important strongholds in the southern part of the Venetian territory. In the Middle and Early Modern Ages it was under the administrative authority of Kotor, while at the end of the )6'h century it attained, mainly due to its war merits in the Venetian army, administrative independence and gradually turned into the leading economic centre of Boka Kotor ska The main subject of the research is the ensign service - the
96
ACTA HISTR1AE • 8 • 2000 • 1 (IX.)
LovorkaČORASJČ: ~U slavu i'rejasne republike": PKKaSKI ratnic1.... 87-98
obligation of guarding the Doge's war colours on the flagship of the supreme commander of the Venetian Navy ■ carried out by members of the 12 Perast brotherhoods from ¡571 to 1797. The ensign service was considered a special honour and recognition for the Perast commune, although it was often very demanding and claimed numerous lives. The exceptional contribution of the Perast inhabitants to the Venetian Navy, based primarily on the honourable service by ensigns, was the key condition for the attainment of numerous (commercial) privileges that enabled economic prosperity of the Perast area after the final liberation of Boka Kotorska from under the Turkish rule (in the Mo re a war). The article presents the structure and some main characteristics of the ensign service and its bearers, and the rules as far as their conduct and obligations towards the supreme commander of the Navy as well as towards the Perast Council were concerned. It ends with the conclusion that the ensign service was an acknowledgement and honour for Perast and Us inhabitants, and at the same time a means with which this Boka Kotorska town gained certain economic and political benefits.
Key words: honour, Navy, Boka Kotorska, Perast. Venetian Republic, Morea war
IZVORI I LITERATURA
Beritič, L. (1962): Obalna utvrdenja na našoj obali. PZ, 1. Zagreb, 217-263. Boškovič, M. (1965): Herojski podvizi bokeljskih pomoraea - Perast. GPMK, 13.
Kolor. 171-179. Butorac, P. (1926): Opatija Sv. Jurja pred Perastom. Zagreb. Butorac, P. (1998): Razvitak i ustroj peraške opčine. Perast. Fiskovic, C. (1973): Borbe Peraštana s gusarirna u XVII i XVIII stolječu. GPMK, 21. Kotor, 9-33.
Forctic, V. (1962): Udio naših ljudi u stranim mornaricama i opčim zbivanjima kroz
stolječa. PZ, 1. Zagreb, 289-339. Forelič, V. (1974): Korčula, Dubrovnik, Boka Kotorska i Lepantska bitka. U: Le-pantska bitka: udio hrvatskih pomoraea u Lepantskoj bitki 1571. godine (zbornik). Zadar, 165-183. Gelcich, G. (1880): Memorie storiche sulle Bocchc di Cattaro. Žara. GPMK = GodiSnjak Pomorskog muzeja u Kotoru
Laloševič, A. S. (1972): Značajne borbe bokeljskih pomoraea protiv gusara i pirata.
U: 12 vjekova Bokeljske mornarice Beograd, 74-78. Lukovic, N. (1951): Boka Kotorska. Cetinje.
97
ACTA HISTRiAE • S • 20tl0 . J (IX.)
Lovorica ČORAL1Č. "U slavu prej asne REPUBUKE*: PERAŠKI RATN1C!.... 67-98
Marinovič, A. (1993): Boka Kotorska ud najstarijih vremena do početka XX stolječa. Dubrovnik. Časopis /.a književnost i znanost, IV, 4. Dubrovnik, 184205.
Miloševic, A. (1955): Navala afriških gusara na Perast 1624. godine. GPMK, 4. Kotor, 29-38.
Miloševic, M, (1958): Nosioci pomorske privrede Porasta u prvoj polovini XVIII vijeka. GPMK, 7. Kotor, 83-134.
Miloševic, M. (1962): Neki aspekti pomorske privrede Boke Kotorske u doba mletačke vladavine (1420-1797). PZ, 2. Zagreb, 1785-1818.
Miloševic, M. (1966): Prilike u Boki Kotorskoj tokom priprema za oslobodenje Herccg-Novog od Turaka (1684-1687). Istorij.ski zapisi, XIX, 23/1. Titograd, 555.
Miloševic, M. (1974): Pomorstvo - izvor života na kamen«. U: Kotor (monografija). Zagreb, 65-73.
Mnntani. M. (1962): Pomorstvo Perasla na portretima brodova. PZ, 2. Zagreb, 1861-1883.
Montani, M. (1972): U sjeni zbivanja zlatne epohe Perasta. U: 12 vjekova Bokeljske mornarice. Beograd. 57-74.
PZ - Pomorski zbornik povodom 20-godišnjicc Dana mornarice i pomorstva Jugoslavije 1942-1962.
Stanojevič, G. (1956): Grada za isloriju Perasta. Spomenik SANU, 105. Beograd, 53-66.
Stanojevič, G. (1986): Peraštanske ispravc. Spomenik SANU, 127. Beograd, 49-84.
Šerovič, P. D. (1956): Peraštani kao čuvan srpske, a 2atim mletačke ratne zastave. GPMK, 5. Kotor, 39-47.
Šerovič, P. D. (1964): Nekoliko akata iz XVII i XVIII v. o zaslugama i odlikovanjema Peraštana. GPMK, 12. Kotor, 197-207.
Viscovich, F. (1898): Storia di Pcrasto dalla caduta della Repubblica Veneta al ritomo degli Austriaci. Trieste.
98