LJUBLJANSKI
SKOFIJSKI LIST.
St. VI.
Vsebina. 57. Litterae SS. R. C. circa iam peractam consecrationem generis humani S. Cordi Jesu. — 58. Decretum S. C. R. super oratoriis semipublicis. — 59. Decretum S. C. R. super Missis in Oratoriis publicis et semipublicis et super facultate asservandi ibi Sanctissimum Sacramentum. — 60. Monita quoad Missas lectas de Requie in sacellis sepulcreti. — 61. Dubia quoad Ec-clesiae consecrationem. — 62 Dubia diversa quoad genuflexiones. — 63. Navod za dovolitev blagoslovljenja drustvenih zastav. — 64. Razprodaja novih slo-venskih katekizmov. — 65 Perijodicna porocila in izkazi za leto 1899. — 66. Razpis Iv. Nep. Schlackerjeve ustanove. — 67. Konkurzni razpis. — 68. Skofijska kronika.
57.
Litterae SS. Rituum Congregationis
circa iam peractam consecrationem generis humani 8. Cordi Jesu.
Rme Domine!
Etsi gratum semper mihi fuit officium communi-candi cum Ecclesiae Praesulibus ea, quae supremus eiusdem Pastor illis significanda praescripserit; gratis-simum modo accidit patefacere singulis Sacrorum An-tistibus suavissimam animi voluptatem, quam SSmus D. N. Leo PP. XIII percepit ex promulgatione novis-simae suae Epistolae Encyclicae, qua universum hu-manum genus Sacratissimo Cordi D. N. Iesu Christi solemni ritu devovendi auctor fuit. Novit enim quanta animi propensione, quo consensu voluntatum fuerint eae litterae ab omnibus tum pastoribus tum fidelium gre-gibus receptae, et quam prompte ac studiose fuerit illis ubique obsecundatum.
Ipsemet sane Summus Pontifex cunctis exemplo praeivit; et ad suas Vaticanas Aedes, in sacello, cui a Paulo V nomen est, institutä per Ipsum supplicatione, universum terrarum orbem divino Iesu Cordi obtulit et devovit. Cuius exemplum secutus romanus populus, magna frequentiä convenit in Patriarchales et minores Basilicas, in templa quaelibet curialia, in aedes sacras prope singulas; ibique solemnem consecrationis for-mulam iteravit, unoque veluti ore confirmavit.
Protinus allatae sunt undique litterae, et quotidie afferuntur, nuntiantes, eumdem consecrationis ritum, pari studio ac pietate peractum fuisse in unaquaque dioecesi, imo in singulis ferme ecclesiis; neque Italiae solum et Europae, sed et regionum maxime dissitarum. Cuius universi catholici populi consensus in obsecun-dando votis et voluntati supremi omnium Patris, pro-fecto laus maxime debetur sacris Praesulibus, qui suis gregibus eiusmodi in re auctores fuerunt ac duces. Qua-propter, Summi Pontificis obsequens desiderio, Tibi et
singulis, qui tuae subiacent potestati, animarum regimen gerentibus, Eius nomine, magnopere gratulor et gra-tias ago.
Liquidem, ut in iisdem encyclicis litteris Beatis-simus Pater edicit, uberes iucundissimosque fructus, nedum in singulos christifideles, verum et in universam christianam familiam, imo et in omne genus hominum, ex hac solemni oblatione derivaturos confidit, et nos cum Eo confidimus. Omnes enim intime persentiunt quam necessarium sit, ut languescens nimium fides vividius excitetur; ut sincerae caritatis ardor ignescat; ut exul-tantibus nimium cupiditatibus frena iniiciantur, mori-busque in dies contabescentibus medicaminis nonnihil afferatur. Omnium in votis esse debet, ut humana so-cietas suavissimo Christi imperio subiiciatur, Eiusque regium ius, divinitus Ei in omnes gentes collatum, ci-viles etiam potestates cognoscant et revereantur; quo fiat ut Ecclesia Christi, quae regnum Ipsius est, magis magisque amplificetur et ea perfruatur libertate et quiete, quae ad novos usque triumphos comparandos prorsus est ei necessaria. Ad hoc denique ab omnibus enitendum est; ut innumeras gravissimasque iniurias, quae quotidie, in universo orbe, divinae maiestati ab ingratissimis hominibus inferuntur, compensare piis ope-ribus ac reparare studeamus.
Verum ut concepta spes novas in dies vires acquirat, ac bonum eiusmodi seinen affluenter germinet, uberio-remque afferat messem, necesse est ut iam excitata pietas erga sacratissimum divini Redemptoris Cor sta-bilis perseveret, imo alatur indesinenter. Constans enim perseverantia in precibus quamdam, ut sic loquar, vim afferet dulcissimo Iesu Cordi, ut earum recludat fontes gratiarum, quas Ipsemet cupidissime elargiri desiderat
13
quemadmodum B. Margaritae Alacoque, amantissimae suae, significavit non semel.
Quamobrem Summus Pontifex, me usus suae vo-luntatis interprete, Amplitudinem Tuam et universi ca-tholici orbis sacrorum Antistites vehementer hortatur, ut, coeptis alacres insistentes, ea exeogitent et consti-tuant, quae, pro varia locorum ac temporum conditione, ad optatum finem assequendum magis conducibilia vi-deantur.
Ipse vero Beatissimus Pater commendat quam ma-xime eum morem, qui iam in pluribus ecclesiis obtinuit, ut per integrum mensem Iunium varia pietatis obsequia divino Cordi publice praestentur: quod ut lubentius per-ficiatur, thesauros Ecclesiae reserans, tercentorum dierum indulgentiam christifidelibus impertit, toties lucrandam quoties sacris eiusmodi exercitiis interfuerint; plenariam vero iis, qui saltem decem in mense vicibus idipsum praestiterint.
Magnopere etiam in votis habet Sanctissimus Dominus, ut praxis, alte commendata, ac pluribus iam in locis usurpata, qua, prima qualibet sexta feria cuiusvis mensis nonnulla obsequia peraguntur in honorem san-ctissimi Cordis, largius assidue propagetur: recitatis publice Litaniis, quas nuper Ipse probavit, et iterata consecrationis formula a se proposita. Quae praxis si in christiano populo augescat, et quasi in morem tran-seat, iugis erit et frequens affirmatio divini illius et regii iuris, quod Christus in omne humanum genus a Patre accepit, et effuso sanguine acquisivit. Quibus obse-quiis ipse lenitus, utpote qui dives est in misericordia, mireque propensus ad homines beneficiis cumulandos, et eorum nequitiae obliviscetur et ipsos nedum ut fideles subditos, verum ut amicos et Mos carissimos ample-ctetur.
Praeterea Beatissimus Pater vehementer exoptat ut adolescentes, ii maxime qui litteris scientiisque dant
operam, in eas societates congregentur, quae pii coetus vel sodalitia a Sacro lesu Corde nuncupantur. konstant nimirum ex illo delectorum adolescentium agmine, qui, dato sponte nomine, statuta per hebdomadam die et hora, in aediculas aut templa, aut ipsorum littera-riorum ludorum sacella conveniunt, ibique, alicuius sa-cerdotis ductu, pia quaedam in honorem sacri Cordis lesu exercitia devote peragunt. Si gratum acceptumque divino Redemptori pium quod vis accidit obsequium, quod ipsi a suis fidelibus exhibeatur, iucundissimum profecto illud est, quod e iuvenili pectore elicitur. Nec vero sermone assequi possumus quantopere id ipsum iuvenili eidem aetati sit profuturum. Assidua enim divini Cordis comtemplatio, et penitior virtutum eius et incf-fabilis amoris cognitio nequit fervescentes iuvenum cu-piditates non frangere, et virtuti sectandae stimulos non adiicere. — Qui pariter coetus iniri ac frequentari po-terunt inter adultos, in iis quae, varii generis Societates catholicae nuncupantur.
Ceterum piae eiusmodi exercitationes, quas mcmo-ravimus, nullimode a Sanctissimo Patre indicuntur; sed omnia Ipse episcoporum prudentiae et sagacitati per-mittit, in quorum studiosa propensissimaque voluntate plane confidit: illud unice exoptans, ut in populis chri-stianis pietas erga sacratissimum Cor Domini lesu in-desinenter floreat et virescat.
Interim Amplitudini Tuae diuturnam ex animo felicitatem adprecor.
Amplitudinis Tuae uti Frater.
Romae, ex Secretaria SS. Rituum Congregationis die XXI Iulii, anno MDCCCIC.
C. Episcopus Praenestinus Card.
Mazzella S. R. C. Praefectus.
D. Panici S. R. C. Secretarius.
58.
Decretum Sacrae Congregationis Rituum
super Oratoriis semipublicis.
A Sacra Rituum Congregatione saepe postulatum est, quaenam Oratoria ceu semipublica habenda sint. Constat porro Oratoria publica ea esse, quae auctoritate Ordinarii ad publicum Del cultum perpetuo dedicata, benedicta, vel etiam solemniter consecrata, ianuam ha-bent in via, vel liberum a publica via fidelibus uni-versim pandunt ingressum. Privata e contra stricto sensu dicuntur Oratoria, quae in privatis aedibus in commodum alicuius personae vel familiae ex Indulto
Sanctae Sedis erecta sunt. Quae medium inter haec duo locum tenent, ut nomen ipsum indicat, Oratoria semipublica sunt et vocantur. Ut autem quaelibet ambiguitas circa haec Oratoria amoveatur, Sanctissimus Dominus Noster Leo Papa XIII ex Sacrorum Rituum Congregationis consulto, statuit et declaravit: Oratoria semipublica ea esse, quae etsi in loco quodammodo privato vel non absolute publico auctoritate Ordinarii erecta sunt; commodo tarnen non fidelium omnium nec pri-
vatae tantum personae aut familiae, sed alicuius com-munitatis vel personarum coetus inserviunt. In his omnes, qui sacrosancto Missae Sacrificio intersunt, praecepto audiendi Sacrum satisfacere valent. Huius generis Oratoria sunt, quae pertinent ad Seminaria et Collegia ecclesiastica; ad pia Instituta et Societates vo-torum simplicium, aliasque Communitates sub regula sive statutis saltem ab Ordinario approbatis; ad Domus spiritualibus exercitiis addictas; ad Convictus et Ho-spitia iuventuti litteris scientiis aut artibus instituendae destinata; ad Nosocomia, Orphanotrophia, nec non ad Arces et Carceres atque similia Oratoria, in quibus ex instituto, aliquis Christifidelium coetus convenire solet ad audiendam Missam. Quibus adiungi debent Capellae
in Coemeterio rite erectae, dummodo in Missae cele-bratione non iis tantum, ad quos pertinent, sed aliis etiam fidelibus aditus pateat. Voluit autem Sanctitas Sua sarta et tecta iura ac privilegia Oratoriorum, quibus fruuntur Eminentissimi S. R. E. Cardinales, Reveren-dissimi Sacrorum Antistites, atque Ordines Congrega-tionesque Reguläres. Ac praeterea confirmare dignata est Decretum in una Nivernen. diei 8 Martii 1879. Con-trariis non obstantibus quibuscumque.
Die 23 Ianuarii 1899.
C. Episcopus Praenestinus Card.
Mazzella S. R. C. Praefectus.
L. f S.	D.	Panici	S. R. C. Secretarius.
59.
Decretum Sacrae Congregationis Rituum
super Missis in Oratoriis publicis et semipublicis et super facultate asservandi ibi Sanctis-simum Sacramentum.
Nivernen.
Reverendissimus D. Stephanus Antonius Lelong Episcopus Nivernen., quae sequuntur, Sacrae Rituum Congregationi exposuit, opportunam declarationem seu resolutionem humillime expostulans, videlicet:
I. Potestne Episcopus iure ordinario concedere licentiam etiam plures Missas qualibet die celebrandi
1.	in Capellis seu Oratoriis piarum Communitatum, etiam earum, quae clausuram non habent; 2. in Capellis seu Oratoriis piarum Communitatum, quae licet non habeant ingressum in via publica, inserviunt tarnen quotidianis exercitiis totius Communitatis; 3. in Capellis seu Oratoriis ad personas quidem privatas pertinen-tibus, sed quae sunt publica vel semipublica in eo sensu, quod habeant ingressum in via publica vel prope viam publicam, ut semper cuilibet volenti intrare per-mittatur ?
II. Potestne Episcopus alia oratoria praeter Ca-pellam seu principale Oratorium erigere in piis Com-munitatibus sive ob numerum Sacerdotum ibi degentium ut ab omnibus Missa dici possit, sive in gratiam in-firmorum qui nequeunt adire Capellam seu Oratorium principale ?
III. Potestne Episcopus iure proprio concedere facultatem asservandi Sanctissimum Sacramentum 1. in Ecclesiis seu Capellis publicis quae tarnen titulo paro-chiali non gaudent, etsi utilitatibus Parochiae inser-viant; 2. in Capellis piarum Communitatum publicis, id est quarum porta pateat in via publica vel in area cum via publica communicante et quae habitantibus
omnibus aperiuntur; 3. in Capellis seu Oratoriis inte-rioribus piarum Communitatum, quando non habent Capellam seu Oratorium publicum in sensu exposito ut evenit ex gr. in Seminariis?
IV.	Potestne Episcopus iure proprio licentiam concedere uni Sacerdoti secundam Missam diebus Do-minicis aut festivis de praecepto celebrandi 1. in Oratoriis seu Capellis quae a S. Sede vel vi Indulti ab ea concessi fuerunt approbata, quando propter distantiam a Parochiali Ecclesia ista secunda Missa proficere potest voto Parochianorum, qui aliter Missam non audirent vel saltem difflcillime; 2. in duabus Ecclesiis in eadem Parochia existentibus quando pro utraque deservienda unicus adest Sacerdos, et tarnen non sine detrimento religionis Missa in una tantum celebraretur; 3. in eadem Ecclesia quando aliter pars sat notabilis Parochianorum Missam non audiret; 4. quando valde utilis est, sin autem necessaria ista secunda Missa, ut communicari a Fidelibus cum maiori facilitate et aedificatione frequen-tius possit?
Sacra itaque Rituum Congregatio, referente sub-scripto Secretario, hisce postulatis sic respondit:
Ad I. Episcopus utatur iure suo in omnibus casibus expositis.
Ad II. Si porro ex piarum Communitatum condi-tione necessaria sit erectio alterius oratorii, pro eius erectione facultas erit a Sancta Sede obtinenda.
Ad III. Implorandum est indultum a Sancta Sede quoad omnia postulata.
13»
Ad IV. Posito quod Episcopus iam facultatem obti-nuerit a Sancta Sede concedere Sacerdotibus suae Dioe-cesis indultum bis in die festo sacrum litandi, erit suae prudentiae hac speciali facultate in casu necessi-tatis pro populi bono uti, si vero eiusmodi facultate ipse non sit instructus, eam impetrare poterit. Atque ita respondit ac declaravit. Die 8 Martii 1879.
Ita reperitur in Actis et Regestis Sacrorum Rituum Congregationis.
Die 23 Ianuarii 1899.
Diomedes Panici,
L. f S.	51.	R.	C.	Secretarius.
60.
Monita quoad missas lectas in sacellis sepulcreti;
et quoad distantiam quae intercedere debet inter altare et cadavera in coemeteriis vel ecclesiis sepulta.
I.
Dubium I. Decreti in Romana d. d. 12. Ian. 1897') circa Missas lectas de requie permissas in sacellis sepulcreti, sed vetitas in eiusdem sepulcreti Ecclesia vel Oratio publico, a S. R. Congne reformatum est: ita ut dictae Missae permissae haberi debeant. En Dubium:
I.	Privilegium circa Missas lectas de requie ex praefato Decreto (quod incipit: Aucto) concessum sacellis sepulcreti, favetne sive Ecclesiis vel Oratorio publico ac principali ipsius sepulcreti, sive aliis Ecclesiis vel Capellis extra coemeterium, subter quas ad legi-timam distantiam alicuius defuncti cadaver quiescit?
Resp. reformata : Affirmative ad lam partem : Negative ad 2am.
II.
Item: circa distantiam, quae inter altare et cadavera in Coemeteriis vel Ecclesiis sepulta intercedere debet, sequens habetur ab eadem S. R. Congne, authen-tica declaratio:
„Sacra Rituum Congregatio declaravit tres cubitos esse fere unum metrum longitudinis, atque hanc distantiam sepulcrorum ab altari sufficere. Die 5 Aug. 1898.“ Nota. Super quo altero monito animadvertant lectores, duo esse in eo declarata: 1. Non esse amplius attendendam trium cubitorum mensuram, sed sufficere ut servetur unius circiter metri distantia: 2. hanc distantiam non amplius intercedere debere, ut lex servetur, inter gradus vel gradum altaris et cadaver se-pultum; sed sufficere ut intercedat inter cadaver se-pultum et ipsum altare.
61.
Dubia quoad Ecclesiae consecrationem.
Instantibus nonnullis Rmis Episcopis pro resolu-tione authentica aliquorum dubiorum, consecrationem Ecclesiae respicentium, Sacra Rituum Congregatio, suf-fragia unius et alterius tum ex Apostolicarum Caere-moniarum Magistris, tum ex Sacrae ipsius Congregationis Consultoribus, necnon cl. cuiusdam professoris in Iure Canonico, exquisivit et typis edenda curavit. Eine Emus et Rmus Dominus Cardinalis Franciscus Segna in Ordinariis Sacrorum Rituum Congregationis Comitiis subsignata die ad Vaticanum habitis, eadem dubia discu-tienda ita proposuit, nimirum:
I.	An Ecclesia, in cuius consecratione omissa fuit consecratio Altaris, habenda sit valide consecrata ?
II. Utrum Ecclesia, e cuius parietibus vel partim, vel integre disiieitur simul incrustatio, vulgo intonaco'), ut renovetur, consecrata maneat, vel execrata ?
III. An Altare, sive fixum sive portatile, enormiter fractum, sed firmiter coementatum, aut ex pluribus la-pidibus efformatum, valide ac licite consecrari possit?
Et Sacra eadem Congregatio, omnibus maturo ex-amine perpensis, propositis dubiis, respondendum censuit:
Ad I. Affirmative, nempe valide; sed non licite, nisi habeatur Apostolica dispensatio, quamvis aliqua, vel omnia Altaria iam consecrata reperiantur; ideoque servandus omnino est ordo Rituum Pontificalis Romani, ut integritas consecrationis perficiatur.
') Ljubljanski skofijski list 1.1897, VI. 33. str. 63
‘) Omet.
Ad II. Ecclesia consecrata remanet, quamvis in eins parietibus opus tectorium sit renovatum.
Ad III. Negative; scilicet non potest Altäre, de quo fit mentio, valide ac licite consecrari. Die 19 Maii 1896.
Facta postmodum de bis Sanctissimo Domino nostro Leoni Papae XIII per infrascriptum Cardinalem Sacrae
Rituum Congregationi Praefectum relatione, Sanctitas Sua sententiam Sacrae eiusdem Congregationis ratam habuit et confirmavit, die 18 Iunii, eodem anno.
C. Card. Aloisi - Masella, S. R. C. Praefectus.
L. f S. Aloisius Tripepi, S. R. C. Secretarius
62.
Dubia diversa, quoad genuflexiones etc.
R. D. Augustinus Dauby, Sacerdos et Moderator pii Instituti a Sancto Nicolao nuncupati, in Civitate Parisiensi, de consensu sui Rmi Ordinarii, sequentium Dubiorum solutionem a Sacra Rituum Congregatione humillime expetivit, nimirum:
I. Quoad genuflexiones faciendas a ministro Missae privatae, quae iusta de causa et praevia licentia cele-bretur in Altari expositionis SSmi Sacramenti, quaeritur:
1. Minister, qui transfert missale a cornu Epistolae ad cornu Evangelii et genuflectit in plano ante medium altaris, debetne etiam genuflectere in accessu ad cornu Altaris et recessu?
2. Quando idem minister ad offertorium et puri-ficationem ascendit ad Altäre et descendit, ubinam genuflectere debet?
II. Rubricae Missalis ad titulum Ritus servandus in celebratione Missae V, n. 6, praescribunt: „Si in altari fuerit tabernaculum SSmi Sacramenti, ac-cepto thuribulo antequam incipiat incensationem, genuflectit, quod item facit quotiescumque transit ante medium altarisquaeritur: Utrum etiam in Missa privata debeat Sacerdos genuflectere:
1. quando defectu ministri, ipse transfert Missale a cornu Epistolae ad cornu Evangelii et vicissim;
2. quando in Majori Hebdomada transit a cornu Epistolae ad cornu Evangelii ad legendam Passionem?
III. Rituale Romanum in tit. Ordo ministrandi Sacram Communionem, haec habet: „Sacerdos re-versus ad altare dicere poterit: 0 sacrum convi-vium etc. f. Domine exaudi etc. Et clamor etc. Dominus vobiscum etc.“; quaeritur:
1. Utrum istae preces convenienter dicantur iunctis manibus antequam cooperiatur pyxis et digiti abluantur?
2. Utrum Sacerdos duas genuflexiones facere debeat, unarn statim ac deposuit pyxidem super Altari et antequam eam cooperiat: alteram priusquam, reposita in tabernaculo pyxide, ipsius tabernaculi ostiolum claudat?
IV. Iuxta Caeremoniale Episcoporum, ad bene-dictionem impertiendam cum SSmo Sacramento ipse celebrans accipit ostensorium super Altari positum; sed receptum est, ut Diaconus accipiat ostensorium et por-rigat celebranti, qui post benedictionem Diacono tradit
super Altari collocandum; quaeritur: Utrum liceat in hac duplici ostensorii traditione ritum servare, qui prae-scribitur pro feria V in Coena Domini et in festo SS. Corporis Christi ante et post processionem SSmi Sacramenti?
V. Licetne aliquid canere lingua vernacula:
1. In Missa solemni dum	sacra	Communio	distri-
buitur per notabile	tempus?
2. In solemni	processione	SSmi	Sacramenti, alter-
natim cum hymnis	Liturgicis?
VI. Iuxta Caeremoniale Episcoporum in solemni Officio ad nonam Lectionem et in Laudibus Hebdoma-darius et Assistentes pluviali sunt induti; quaeritur:
1. Utrum idem fieri possit a principio Matutini?
2. Utrum lectori septimae Lectionis Evangelii ho-miliae duo acolythi cum cereis accensis assistere possint, durante lectione Evangelii?
Et Sacra Congregatio, ad relationem subscripti Secretarii, exquisito voto Commissionis Liturgicae, om-nibusque accurate perpensis, rescribendum censuit:
Ad I. Quoad primam quaestionem: Unicam genu-flexionem esse faciendam in plano ante medium Altaris; quoad alteram quaestionem: Tarn ante ascensionem ad Altare, quam post descensionem de eodem in plano genuflexionem esse faciendam.
Ad II. Negative ad utrumque.
Ad III. Quoad primam partem: Negative et preces dicendae sunt infra ablutionem et extersionem digitorum. Quoad alteram partem: Affirmative iuxta Decretum in Romana d. d. 23 Decembris 1862, et praxim Basili-carum Urbis.
Ad IV. Aut servatur ritus a Caeremoniali Episcoporum lib. II, cap. 32, § 27 praescriptus, aut, iuxta praxim Romanam, Diaconus ostensorium celebranti tra-dere vel ab eodem recipere potest, utroque stante.
Ad V. Negative ad utrumque.
Ad VI. Si non adsit legitima consuetudo, Negative et servetur Caeremoniale Episcoporum lib. II. cap. VI, § 16.
Atque ita rescripsit. Die 14 Ianuarii 1898.
C. Card. Mazzclla Ep. Praenestinus, S. R. C. Praef.
L. f 8.	Diomedes Panici Secr.
63.
N a v o d
za dovolitev blagoslovljenja drustvenih zastav.
V	smislu dekreta C. S. Off. dne 3. septcmbra 1887 se za blagoslovljenje drustvenih zastav dolocijo naslednja pravila, po katerih je v prihodnje ravnati v ljubljanski skofiji.
1. Nobenemu drustvu se ne sme blagosloviti za-stava brez dovoljenja knezoskofijskega ordinarijata.
2. Dovoljenja za blagoslovljenje drustvene zastave je iskati pravocasno po zupniku onega kraja, kjer se ima goditi cerkveno blagoslovljenje. V prosnji naj se nekoliko opise zastava; zlasti je povedati, kake slike, napise, znamenja ima.
3. Nacelno se blagoslovljenje odveka takim drustvom, ki po svojih pravilih ne skusajo doseci niti verskih niti dobrodelnih namenov.
4. Nacelno se blagoslov odreka tudi takim za-stavam, ki nimajo nikakove verske podobe ali verskega
znamenja; ali pa, ce so na njih zraven slik verskega znacaja se kake ncdostojne slike ali neprimerni napisi.
5. Vsako drustvo, katero svoji zastavi prosi blagoslovljenja, naj svoji prosnji prilozi reverz, s katerim se zaveze, da bode cerkveno blagoslov]jeno zastavo res imelo kot sveto rec (res sacra), in da je ne bo nikoli rabilo v proticerkvene na mene, oziroma pri obhodih in slavnostih, ki bi bile po svoji nameri veri ali cerkvi sovrazne
6. Po dobljenem dovoljenju se drustvena zastava blagoslovi po obredu, katerega podaja Rituale Romanum in append. pod naslovom: „Formula benedictionis ve-xilli cujuslibet Piae Societatis
Knezoskofijski ordinarijat ljubljanski dnö 10. avgusta 1899.
64.
Razprodaja novih slovenskih katekizmov.
Ljubljansko knezoskofijstvo je kot zaloznik novih slovenskih katekizmov naravnalo neka-tere premembe pri nacinu razprodaje te knjige, da bo mogoce ustreci, kolikor se da, na vse strani ter da bo zlasti mogoce uboznim ucencem nakloniti kar naj vec prostih iztisko v.
Zato se naznanja cc. gg. katehetom in sploh cc. gg. dusnim pastirjem, da bo odslej vso razprodajo malega, srednjega in velikega katekizma na debelo oskrbovalo knezoskofijstvo samo, in sicer pod nastopnimi pogoji: Duhovniki, ki narocä vecje stevilo katekizmov, dobä na vsakih deset iztisov po tri iztise zastonj kot namecek za ubozne ucence, proti temu, da placajo na-
roeene katekizme takoj ter da nosijo troske posiljatve in postnino.
Kateldzmi pa, ki se bodo oddajali od dnd 15. t. m. dalje knjigotrzeem, bodo imeli znotraj na platnicah prilepljen po en listek z vtisnjenim uradnim pecatom. Te listke naj cc. gg. katehetje od ucencev zbirajo, je hra-nijo ter je posiljajo zacetkom vsakega solnc-nega leta knezoskofijstvu, katero jim bo po-slalo za vsakih deset takih listkov po en iztisek dotienega katekizma za ubozne ucence zastonj. Poravnati jim bo samo postnino in odpravne troske.
Ker se nakloni v prvem slucaju uboznim ucencem izredno lepa pomoc, priporoca se cc. gg. katehetom ta nacin nakupovanja se prav posebno.
*) Glasi se: t.	Adiutorium nostrum in nomine Domini.	beati N. (beatae N.) inimicos suos visibiles et invisibiles in hoc
B-	Qui fecit coelum et terram.	saeculo superare, et post victoriam in coelis triumphare mere-
t.	Dominus vobiscum. B. Et cum spiritu tuo.	antur. Per te, Jesu Christe: Qui vivis et regnas cum Deo Patre
Oremus. Domine Jesu Christe, cujus Ecclesia est velut	et Spiritu sancto in saecula saeculorum. y. Amen,
castrorum acies ordinata: bene f die hoc vexillum, ut omnes sub	Deinde	vexillum	aspergatur	aqua	benedicta.
eo tibi Domino Deo exercituum militantes, per intercessionem
65.
Perijodicna porocila in izkazi za leto 1899.
Velecastiti gospodje duhovni pastirji se vabijo, da vposljejo naj p oznej e do 1. novembra tega leta potom dekanijskih uradov knezoskofijslti pisarni za leto 1899. obicajna perijodicna porocila in izkaze, in sicer:
1. o stevilu dus v posameznih duhovnijah,
2. o Stevilu potrebnih direktorijev in sematizmov za leto 1899,
3. o stevilu prebivalstva po veroizpovedanju,
4. o premembah postnih postaj, h katerim pripadajo posamezne duhovnije, istotako o telegraficnih postajah,
5. o okrajnih in krajnih Solskih nadzornikih, ce so duhovniki,
6. o pogreskih, ki so se morda vrinili v letosnji skofijski sematizem in o podatkih, ki bi spopolnili krajevni imenik.
66.
Razpis Iv. Nep. Schlackerjeve ustanove za uciteljske vdove.
Ustanova pokojnega vodje normalke, c. kr. solskega svötnika in castnega kanonika Iv. Nep. Schlackerja v podporo ene uciteljske vdove se bode zopet podelila za cas od 1. avgusta 1898 do 1. avgusta 1899.
Castni zupni uradi naj obveste o tem razpisu tiste vdove, ki sicer ne uzivajo nikake ustanove, z opazko,
naj opremijo prosivke svoje prosnje z verjetnimi sve-docbami, da so v resnici ubozne, nesvarljivega zivljenja in da so njihovi mozje naj man j deset let hvalevredno sluzili v kronovini Kranjski kot ljudski ucitelji.
Prosnje naj se vloze do 30. septembra t. 1. pri tukajsnjem konzistoriju.
67.
Konkurzni razpis.
Razpisujejo se zupni je: Javorje nad Loko v loski dekaniji; Poljanica v novomeski dekaniji; Sveta Planina v moravski dekaniji; Sent Jurij pod Kumom v litijski dekaniji; Trata v loSki dekaniji in U n e c v cerkniski dekaniji — vse pod patronstvom verskega zaklada.
ProSnje za vsako izmcd teh zupnij so nasloviti na veleslavno c. kr. dezelno vlado v Ljubljani.
Kot zadnji rok za vlaganje prosenj se s tem doloci
7.	Oktober 1899.
Razpisuje se tudi zupnija Slavina v postojnski dekaniji, stojeca pod patronstvom cesarjevim, in zupnija B r d o v kamniski dekaniji, pod patronstvom stolnega kapitula ljubljanskega.
Prosivci za prvo zupnijo naj naslove svoje prosnje na veleslavno c. kr. dezelno vlado, za drugo pa na prec. stolni kapitul v Ljubljani. Zadnji rok za vlaganje prosenj je 20. Oktober 1899.
68.
Skofijska kronika.
C. g. Ivan S a j o v i c, zupnik v Slavini, je ime-novan kanonikom cesarske ustanove pri stolni cerkvi sv. Nikolaja v Ljubljani.
Kn. §k. duhovnim svetnikom sta imeno-vana cc. gg. B 1 a z P e t r i c, zupnik v Velesovem, in Ivan Skvarca, zupnik v Budanjah.
Podeljene so zupnije: Bukoväica c. g. Antonu Moretu, zupnemu upravitelju v Loäkem potoku; St. Vidvpri Zaticini c. g. Ivanu Vider-garju, zupniku v St. Juriju pod Kumom; Radovica c. g. Matiji Novaku, zupniku v Poljanici; I h a n casti-temu g. Francisku Mekincu, valetudinariju v Ljubljani; K o ä a n a c. g. Ivanu Hladniku, kuratu na Gocah.
Za zupnijo Moravce je prezentiran c. g. Ivan Bizjan, zupnik na Brdu; za zupnijo Sv. Trojico nad Cerknico pa d g. Jakob Merc, zupnik v Rajhenburgu ob Savi na Stajarskem.
Kanonicno vmeäceni so bili cc. gg.: Mihael Barbo na zupnijo Belo Cerkevin IvanHladnik na zupnijo Trebelno, oba dne 16. avgusta 1899; Ivan H r o m e c na zupnijo Senturska gora dne 26. avgusta 1899; Gustav Koller na zupnijo Poddrago dn6 29ega avgusta 1899; Ivan Rihtaräic na zupnijo Loski Potok dne 30. avgusta 1899; Anton More na zupnijo Bukov-sico dnö 31. avgusta 1899; Francisek S chweiger na zupnijo Leskovec pri Krskem in Matija N o v a k na zupnijo Radovico, oba dnö 5. septembra 1899.
C. g. Alfonzu Levicniku, kn. Sk. kapelanu in tajniku kn. sk. konzistorija, je dovoljen daljäi dopust, da si utrdi svoje zdravje.
C. g. Matija Prelesnik, kapiteljski vikar v Novem mestu, je sprejet v viäje duhovnisko izobraze-valisce pri sv. Avgustinu na Dunaju.
C. g. Ivan G o d e c, kapelan in Poklukarjev bene-ficijat v G6rjah je odpuäcen v kongregacijo presv. Srca Jezusovega, kjer se hoce posvetiti afrikanskim misijonom.
Premeä cen i so bi 1 i cc. gg.: Ivan Doli na r iz Starega trga pri Lozu v St. Rupert; Franciäek Ju van iz Logatca v Stari trg pri Lozu; Valentin Remskar z Jesenic v Logatec; Tomaz Roznik iz Mengäa na Jesenice; Franciäek F i k iz Körnende v Menges; Josip Benkovic iz knezo-äk. Alojzijeviäca v Komendo; dr. Mihael 0 p e k a iz Moravc kot prefekt v kn. äk. Alojzijeviäce; Peter Koprivec iz Radec pri Zidanem mostu v Moravce; Josip B r e ä a r iz Skofje Loke v Ribnico; Viljem Mlejnik z Blok kot ekspozit v Matenjo vas pri Slavini; Alojzij J a r e c iz Metlike v Görje.
Na novo so nameäceni cc. gg.: Luka Arh kot kapelan v Ljubnem; Jernej Perjatel kot kapelan na Blokah; Franciäek Pengov kot kapelan v Cerknici; Ivan Urovat kot kapelan v Metliki; Jakob Zust kot kapelan v Radecab pri Zidanem mostu; Franciäek Watzl kot kapiteljski vikar v Novemvmestu; Jurij Krziänik kot kapelan v Smartnem pod Smarno goro.
U m r 1 a s t a cc. gg.: Francisek K r e g a r, zupnik v Javorji nad Loko dnö 17. avgusta 1899 v Leoniäcu v Ljubljani in Francisek Petrovcic, zupnik na Trati, dnä 8. septembra 1899.
Priporocata se v molitev cc. gg. duhovnim so-bratom.
V knezo-äkofijsko bogoslovno semeniäce so sprejeti naslednji gospodje:
Ahacic Matej od Sv. Ane pri Trzicu;
Cepuder Rudolf iz Razdrtega pri Smariji;
Dobnikar Franciäek od Sv. Katarine na Topolu;
Drolc Martin iz Krasnje;
Gostisa Josip iz Idrije;
Kmet Mihael iz St. Lovrenca ob Temenici;
Koletic Josip iz Krskega;
Kozina Ivan iz Brega pri Ribnici;
Logar Josip iz Metlike;
Marolt Vincencij iz Träke gore pri Ivrskem;
Mikuz Ivan iz Crnega Vrha nad Idrijo;
Natlacen Peter iz Manc pri Gocah na Vipavskem;
Pecaric Martin iz Metlike;
Pirc Josip iz Velesovega;
Planinäek Francisek izvStarega Trga priViänji gori;
Podlogar Leopold iz Skocijana;
Premerl Stanko iz St. Vida pri Vipavi;
Sterzaj Franciäek z Rakeka pri Cerknici;
Strajhar Ivan iz Gradisca pri Spodnjem Tuhinju;
Ster Francisek z Zgornjega Bernika pri Cerkljah;
Stular Martin iz Metljke;
Vovko Franciäek iz Skocijana pri Mokronogu.
V knezo§k. deäko semenisce „Alojzijevisce“ so sprejeti za äolsko leto 1899/1900 naslednji do-sedanji gojenci:
OsmoSolci :
Jeglic Ivan iz Podbrezja;
Perko Ivan iz Poljan;
Podbeväek Jernej z Vranje Peci.
Sedmosolci :
Dolinar Josip iz Cerkelj;
Konda Jakob iz Semica;
Kralj Alojzij iz Visnje Gore;
Kurent Alojzij iz Visnje Gore;
Prijatelj Vladimir iz Novega mesta;
Princ Mihael iz Kamne Gorice;
Strubelj Ivan s Police.
Sestosolci :
Azman Ciril iz St. Jurja pod Kumom;
Ciber Jakob z Iga;
Drnovsek Ivan iz Zagorja;
Drol Ivan iz Gorice;
Gole Anton iz Dobrnica;
Jerö Francisek z Lipoglavega;
Kogovsek Ivan iz St. Vida nad Ljubljano; Urbas Ivan z Blok;
Volk Josip iz Trnovcga pri Ilirski Bistrici; Zorko Francisek z Vac.
Peiosolci :
Bajuk Marko iz Metlike;
Bester Lovro iz Ovsis;
Breceljnik Alojzij iz St. Vida nad Ljubljano; Burger Anton iz Ribnice;
Govekar Franciäek iz Smlednika;
Kadunec Francisek iz Smarija;
Kepec Ivan iz Cerkelj;
Lab Ivan iz Trnovega;
Lovsin Ivan iz Ribnice;
Pirc Ignacij iz Ajdovca;
Skrbec Anton iz Starega Trga pri Lozu; Uräic Francisek iz St. Vida pri Vipavi; Zupancic Valentin s Sela pri Ljubljani.
Öetrtosolci :
Adlesic Jurij iz Adleäicev;
Bukovic Anton iz Vipave;
Debevec Ivan iz Begunj pri Cerknici; Dobravec Francisek iz Radovljice;
Gorjanec Martin iz Postojne;
Jerman Jakob iz Crnomlja;
Kovac Ivan iz Postojne;
Miklavcic Franciäek iz Poljan nad Loko; Pecaric Franciäek iz Metlike;
Prebil Andrej iz Horjula;
Primär Ivan iz Polja;
Trdan Franciäek iz Ribnice.
Vodopivec Ivan iz Cerkelj pri Krältem.
Na novo so sprejeti:
PetoSolec :
Kulovec Franciäek iz Toplic.
ÖetrtoSolec :
Bozic Bogomir iz Idrije.
TretjeSolci:
Ambrozic Miroslav iz Kranja;
Berlec Franciäek s Sei pri Kamniku; Bradac Francisek iz Zuzemberka;
Kopitar Andrej iz Körnende;
Omahna Jakob s Svete Gore;
Strancar Alojzij s Planine pri Vipavi; Zupanec Andrej s Krke;
Zitko Leopold iz Postojne.
Knezoäkofijski ordinarijat ljubljanski, 8. septembra 1899.
Izdajatelj in odgovorni urednik Josip Siska. — Tiskala KatoliSka Tiskarna.