Poštarina plaćena u gotovu Cena Din. 1.— tUSU GLASILO SAVEZA SOKOLA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE čuvajte Jugoslaviju! Izlazi svakog petka • Godišnja pretplata 50 din. • Uredništvo i uprava Prestolonaslednikov trg 34 • Adresa za pošiljke: Poštanski fah 342 • Telefon uredništva 30-866 i 26-105, uprave 30-866 • Račun Poštanske štedionice br. 57-686 • Oglasi po ceniku • Beograd, 17 februar 1939 God. X • Broj 7. NAJVIŠA POČAST: SLUŽITI NARODU! Ne zaboravljamo ni za čas da stvar Sokolstva ni je da se zanima dnevnom politikom, ali to što čemo ovde raspraviti, ni je stvar politike, več stvar nacionalnog i opšteljudskog morala ' ponosa, te poštivanja autoriteta i gradanskih odlika. Naš narod je znao uvek da ceni zaslužne sinove, pa da im dade i častan naslov. Ima, naravski, u tom čaščenju stepenova-nja, ali tako i treba. Kada se kod nas kaže »vožd«, onda se zna da to pripada samo jednome, — Karađorđu... I tek onda, kada se javio njegov praunuk, junački kralj Ujedinitelj Alek-sandar, ko ji je svo j narod zaista v o d i o, ne samo u slavi i Pobedi, nego i u albansko j Golgoti, i ko ji je pao mučeničkom smrču u punom državničkom radu, — narod je počeo da ga naziva vodom; ma da se, i pored svih velikih zasluga i svog nnjvišeg položaja, On sam ni je nikada tako naziv ao. To je skromnost veličanstva! Imali smo, medutim, mi i polit ičara, ko ji su, ne kr oz par godina, i ne tek onda kada su došli na vlast, več kroz decenije, 'dejno i politički vodili velike delove naroda, kao na pr. Pašič, Radič ili Krek, pa se ipak nisu nikada oglasili za vode, ili dopustili da ih Iaskavci za takve oglase. Ponavljamo — neka nas se ne shvati krivo. Ovo što pišemo nema u vidu niti po jedi nu partiju niti pojedinu ličnost; utoliko man je, što je tih ličnosti koje su u torne grešile, bilo više, ne samo na čelu državne uprave, več i u krugovima opozicije. Ambicija za »vode« ima sada pri-lično, i kod Hrvata i kod Slovenaca i kod Srba, jednako kao i laskavaca, koji u izmišljanju voda vide konjunkturu za svoje sitne karijere. Naš narod ima, medutim, zdrav smisao za odnose, pa je vreme da se o tom smislu vodi računa. To što neki drugi narodi ima ju totalitarne režime, levičarske ili desničarske, ili $to ima ju vode, njihova je stvar; — pogotovu kada se zna da °ni nisu da toga došli >duvan pušeči i šerbet pijuči«, več da su s? izlagali najtežem radu, dok su, makar i ne ceo narod, a ono bar jednu odlučnu njegovu gr upu, oko sebe okupili. Sve, naprotiv, što se kod nas javilo u tom pravcu, pret-stavlja još man je od kuče na pesku. Verovatno bi neki od tih Polit ičara, bar u neko j grani javnog rada, ostavili lepo ime, da nisu uobrazili, da je to, što su, od njih zavisni novinari, radio stanice, filmovi i govornici, za skup novac, širili o njima, zaista istina, pa da njihove ličnosti pretstavljaju zaista j edini uslov da se Jugoslavija očuva; da njihova vladavina znači *isto što i novo stvaranje Jugoslavije«; ili da je za njihove položaje vezana sreča i blagostanje, bilo Srba, bilo Hrvata, bilo Slovenaca. Nije, medutim, ni u torne največe zlo. Ali zlo je, i to g o 1 e m o zlo, u m o r a 1 n o m dejstvu te pojave, za ko je su krivi jednako oni, koji su tu laž o svom vočslvu (u smislu kako se ono danas, totalitarno, uzima) svim mogučim sred-stvima podržavali, kao i oni — ko jih več, nažalost ima golem broj, — a koji su spremni da se bilo kome 'ulagu ju i da za vol ju, danas Marka a sutra Janka, progone sve one, koji hoče da budu nezavisni rodoljubi i da misle svojom glavom. Treba se zamisliti samo, kakvo razor no dejstvo na naj-šire slojeve ima sva ta pr o f anaci j a javne reči, kada se tim slojevima, iz dana u dan, preko svih mogučih zvučnika i novina, kao jedini spasilac i voda servira neki Pet ar, da več preko noči, ti isti izvori počnu da to isto raznose o nekom Pavlu, dok se naprotiv Petar preobrati u najgoreg štetočinu! Zar to ne znači ubijati i poslednji atom poverenja u javnu reč ' u autoritativne izvore? I, što je još važni je, — čemu da se tbog nečeg, što svaki čas može da se ukaže kao mehur od sapu-nice, — čitavom ostalom svetu onemoguči da kaže reč istine? Čemu da se najpatriotskiji gradani tretiraju kao neprijatelji države i naroda; i čemu da se čitav stalež najodanijih državnih službenika, na či j o j k a r a k t e r n o st i i mo ralu bi [r e bal o da počiva ugled države i poverenje u j & v n u u p r a v u, iz dana u dan unizuje, da danas jednome a sutra drugome pravi špalire, bez prava na ličnu misao i na čo-večije dostojanstvo? Ako je do poštivanja autoriteta, Sokolstvo je prvo koje n3 torne radi. Ali zar se time ne kompromituje i sam pojam Autoriteta, i ne daje se najpogodnija hrana svima mogučim vrstama defetizma, razornosti i boljševizma ? I zar nije prva briga države i državnika da od gaja ju svesne: samostalne gradane, koji slobodnom voljom poštovati svoje prvake kao što su poštovali ' još danas poštuju, i Pašiča, i Radiča i Kreka ? Želeti je, da se to j praksi uči ni več jednom kraj, imajuči u vidu da smo mi zdrav, demokratski, i u večini seljački na-rod, koji, baš zato što ima uroden smisao za poštivanje auto-rJteta, nema ni kako volje da veštački udešenu stvar primi za 1stinu. I sem toga, naša država je monarhija, ko ja ima svo ju Uarodnu i proslavi jenu dinastiju, pa joj drugih voda i ne treba. 4 svima ostalima, ne samo današnjim državnicima i političarima, tego i budučima; kao i svakom nacionalnom radniku, ne že-hmo više titule, nego li je ta, da s a č ašč u i uspehom? s 1 [' i e d r ž a v i j n a r o d u ! To je najviša i najtrajnija čast. °joj če Sokolstvo odati uvek i hvalu i priznanje! Verujem u našeg čoveka! Najjače mora biti n nama razvi-jena svest, da Sokolstvo stoji u slu žbi domovine. Ko ovu svest u sebi ima, njemu nije teiko da sama sebe podredi opštoj koristi. Ko pak tu svest u sebi nema, — to je samo dokaz, da naša vaspitna delatnost kod svakog pojedinca nije još uro> dila onim plodom, koji bi trebao da bude osnovica našeg sokolskog ži vota i njegovog napretka u smeru aktivnosti i konstruktivne saradnje svakog sa svima i sviju sa svakim. Mnoge oštrice u našem medusob-nom odnosu otpale bi, kad bi svi u sebi nosili na široko raspredenu mi-saonost, koja nam neprestance postavlja pred duševne oči našu celinu. A mi svi znamo, da je u ovoj našoj celini, u pretežnoj večini naš tako zvani mali čovek, koji je siromah po materijalnom položaju i koji je skučen po svojim duhovnim snaga-ma. Ali ni jedno ni drugo nije njegova krivica, pošto je materijalno siromaštvo nezgodan plod opštih ne-uredenih socijalnih i gospodarskih prilika, a duhovna skučehost i duhovna glad posledice su slabe prosvetne politike. Mi Sokoli moramo da otvorimo oči i da gledamo stvari onakve, kakve jesu. Stojimo postro-jeni u stavu: Mirno I Gledamo, po-smatramo, prosuđujemo. I idemo na daljni rad! Danas ne možemo u ovom članku da raspravljamo o pitanju, koliko i šta je Sokolstvo učinilo da se uklone ovde spomenute opšte nepovolj-ne socijalno-gospodarske i prosvetne prilike u našem narodu, odnosno koliko je i Sokolstvo samo krivo, da su ove prilike ovakve. Na ovo pitanje morače odgovoriti naši zaključni računi o sokolskoj Petrovoj peto-lctci. Ima brače, ko jima se čini, da bi bila prevelika administrativna skru-puloznost opasna po nas, jer bi nas terala u birokratizam, a put od njega do nepokretnosti i do golog i hladnog formalizma je vrlo kratak. Pokret života ne može da ih pod-nosi.' Ako je život dovoljno jak, on prelazi preko birokratizma, formalizma i nepokretnosti na dnevni red; ako pak život nije dovoljno jak, moramo da ga bacimo u kalup, na kome ga vučemo, da konačno bez ploda i koristi iscuri kao voda u pustinji: Naš sat se zaustavi, ali vreme prelazi preko nas napred. Naša statistika nam govori, da je moralo toliko i toliko jedinica da likvidira. Zašto? Ima više razloga. Na primer: 1) kada su osnivane ove jedinice, nismo dovoljno razmislili, da li postoje svi uslovi za njihov opstanak; — 2) možda nismo nakon njihovog osnivanja obračali dovoljno brige njihovem vaspitnom delovanju; — 3) možda su bili micaji van nas jači od nas samih, — oni uti-caji koji su uzdrmali odnosnu jedi-nicu u njenim temeljima, pa se porušila i nestala. Sve zajedno je to nezdrava pojava, ali i memento za sve nas. Tamo gde je danas ruševina, teško če uspeti da se opet savije sokolsko gnezdo, pošto se naša ideja donekle kompromitovala, zato što nije bila u stanju da odbije navalu nama neprijateljske sile. Po m o m mišljenju ne bi-smo smeli izvršiti forma 1-nu I ik vid a c i j u n i u jednom slučaju, gde ima još barem dvoje-troje nama vernih i odanih sokolskih duša. Ovakvu jedinicu morali bismo da vodimo i dalje u katastru živih, iako je kucaj njenog života privremeno za-stao. Brača i sestre, koji su našoj misli ostali verni, žive i dalje u me-dusobnim vezama, čitaju naše knjige i listove, razgovaraju se, savetuju i pomažu. Pa ako drugi vide, kako je ovaj mali broj ostao, usprkos svemu, veran i predan sokolskoj misli, pri-bližiče im se i oni, tako da bi duhovne veze mogle da se pojačaju. O načinu rada u ovakvim slučajevima morale bi da razmisle nadležne žup-ske uprave, pošto su prilike u poje-dinim krajevima različite, a prema tim prilikama treba da se usmeri i metoda rada. I u onim krajevima, gde nema vežbaonice, mogu se nači putevi, koji vode u s o k o 1 s k u z a j e d n i-c u : iz sela u selo, a i iz bližnjeg sokolskog centra u njihov zaborav-Ijeni i osiromašeni krug. U ovom ne-radosnom poslu mora da se ispolji kompaktnost naših bratskih osečaja i našeg radnog nastojanja: u t e š -kim momentima našeg s o-kolovanja mora da se. iz-nadočajanja, nevolje i ma-Ipdušnosti, diže naša volja, kojastalno težika pobedi sokolskih ideala. To je takoder jedan problem, o kome treba da razmišljamo i da ga uvrstimo u sklop onih pitanja, koja rešavamo u okviru Petrove petolet-nice. Ako nam uspe da rešimo pitanje likvidiranja ili nelikvidiranja o-vakvih jedinica, na taj ili neki bolji način, koji su možda več uvele u praksu pojedine župe, mi čemo mnogo korisna i dobra pridoneti potpu-nijem uspehu te petoletnice. Na kraju petoletnice stoji i naš sokolski slet u Beogradu. Do njega imamo samo još tri godine. Do tada treba, da se sagradi stadion, ili samo sletište — to je pitanje, o kome u ovom članku ne možemo govoriti. Ali pitanje je tako krupno, da preko njega šutke ne smemo preči, jer bi to bila največa lakomisle-nosti i neoprostiva greška. P r i r e-divanje sleta bez stadiona ili sletišta, znači zidanje grada u oblačim a. Ako je istina, što kaže Karel Ha-vliček-Borovski, da je sloboda bez vaspitanja naroda nemoguča, onda moraju naši vaspitni činioci, od stručnih do prosvetnih odbora, — naročite oni u našim četama — nastoja-ti da dadu svim pripadnicima maksimum one specijalne i opšte narodne naobrazbe, koja je u skladu sa sokolskim radnim programom. Tako če naš sokolski narod doči do uve-renja, da je duhovno slobodan, da može sam prosudivati i ocenjivati život, koji buji oko njega; i tako če doči do samostalnog gledanja, do po-litičke slobode i do pravilnog shvača-nja načela sokolske demokratije, o kojoj toliko govorimo. Na sve to moramo stalno i trajno da mislimo. Nečemo dozvoliti, da bi naš seljački sokolski narod bio oce-njivan kao masa ljudi od niže vrednosti, u uporedenju sa t.zv. intelektualnim svetom. Oficijalno školova-nje daje diplome, o svim mogučim položenim ispitima, a svaka diploma daje onome, koji je ima, formalno pravo da se ubroji u kastu intelek-lualaca, dakle u više krugove našega društva. Ako naš sokolski vaspitni rad neče da dozvoli takvo kategori-sanje, onda moramo mi da stvori-mo svojim snagama, i svojim predanim i požrtvovanim radom, našu sokolsku seljačku inteligenc i j u, koja če zaista biti srž, duša i srce našeg jugosiovenskog naroda. Naš sokolski seljački narod ne sme da bude sirotinja, koja zavisi od milosti jačih i bogatijih, nego mora biti gospodar svoje zemlje i sveg onog bogatstva, koje se gomila u njego-vom unutarnjem svetu, kao nepro-cenjivo skupocena svojina nacije. Imam veru u našeg čoveka, u njegovo dostojanstvo i u njegovu viso-ku vrednost. Kod srovaka i kod nas Sef vladinog ureda za propagandu u Slovačkoj, narodni poslanik Sano Mach cesto drži govore i pri tom, prirodno pada u protivrečnosti. Več je nekoliko puta bilo javljeno o njegovim govorima, uperenim protiv za-jednice Slovaka sa Cesima, u koji-ma se tražila »potpuno samostalna slovačka država«! 1 u jednom od poslednjih brojeva »Slovenske Pravde«, dao je g. Mach intervju, u kome je izjavio da je konačni cilj slovačkog naroda, da dode do potpuno samostalne države, te da mala slovačka može vrlo dobro postojati kao samostalna država, bez Češke, ako bude znala da vodi spoljnu politiku i ako se osloni na velikog suseda. Sve to, doduše, nije smetalo nista g. Machu da na nedavnoj manifesta-ciji Hlinkovih garda, u Pještanima, održi govor u kome je napao sve one, koji bi hteli odmah sve Čehe najuriti iz Slovačke, ma da je, kao razlog za tu svoju »velikodušnost« pi ema Cesima, naveo to, da su večina vojnika, stražara i oficira, u Slovačkoj Česi, pa da »za sada« ne bi bilo moguče da se nadomeste Slo-vacima. G. Mach se u svojim izjavama ne ograničava, medutim, samo na slovačke stvari, več se plete i u tud* poslove. Tako je na pr. u svom in-tervju-u, u »Slovenskoj Pravdi«, ka-zao, da Slovaci traže potpuno samo-stalnu državu, odvojenu od Čeha, pa je, kao primer za to, naveo »borbu irskog i hrvatskog naroda«. G Mach se medutim jako vara. Unutarnji sporovi u Jugoslaviji mogli su da budu teški, ali oni se približuju ra-zumnom rešenju. G. Machu je slo-bodno da se igra sudbinom Slovaka, time što hoče da ih otcepi od Čeha i da ih izruči na milost i nemilost ja-čim susedima, ali mu nije slobodno da vreda zdrav politički smisao i ro-doljubivost Hrvata, koji vrlo dobro znaju da njihova sloboda i napre-dak ne mogu biti garantovani nego u okviru Jugoslovenske države. Mi smo ubedeni, uostalom, da je i politički smisao Slovaka mnogo zdra-viji od onog koga pokazuje g. Mach, pa da če i oni, u zajednici sa bračora Česima, doživeti bolje i sretnije dane. Jeste li poslali pretplatu za „Sokolski glasnik'* i- t1t • Strana 2 0 svečanoj odori Smatram sebe, kdo običnog člana sokolske organizacije, što mi ni malo i\e smeta da budem potpuno $№Stari syih načela i propisa..tč organizacije, kao i e-ventualnih posledica u slučaju da ih-ne vršim. Pa i onda kad ne poznam baš sve te propise, ne uvek svojom krivicom, ne ostajem skrštenih ruku, trudim se da ih što pre doznam, znajuči da mi neznanje ne može biti olakši-com. 1 tako, u nizu tih naših pro-pisa, setio sam se jednog od mnogih, nad kojim sam se za-mislio, a koji se odnosi na svečanu sokolsku odoru. Jer opažam da se i oko ovog stalno a-kutnog i osetljivog pitanja nekako mnogo raspravlja, obično tek posle svršenog čina, t. j. posle sletova i drugih priredbi, da-kle dockan, što znači da sve ni-je na svom mestu. Uporedujuči svestrano svoj odnos prema ovom propisu, — jer hoču da podem sam od sebe, pre nego što budem kritikovao druge — došao sam do jednog saznanja, o kome bih volep da obavestim i druge. Utvrdio sam, naime, da ja o-doru, koja izaziva tako česte, razne i nepoželjne brige i spo-rove, oblačim i skidam uvek po propisu, a jedino po naredbi. — Ne nosim nju, dakle po miloj volji, u danima pre sleta, a još manje nedelju i više dana posle sleta, prilikom izleta, boravka na rrioru i slično, ili pri svršava-nju svojih privatnih poslova kod vlasti itd. Znam da se za takve svrhe oblači samo gradansko o-delo, bez koga inače ne putujem, naročito kad su sletovi u udalje-nim krajevima, ili van granica. Nikad se ne ugledam na one koji, da bi lakše putovali, — osta-ve gradansko odelo kod kuče, te putuju u sokolskoj odori, pa se tako, zbog svog nemara ili ko-moditeta, izlažu mnogim i nepotrebnim neprijatnostima. Smatram, dakle, da svojevoljno a naročito pojedinačno nošenje odore, u vreme kad ne treba, a osobito u nepriličnim loka-lima, ili na nesokolskim priredbama znači kršenje discipline i odore. Svestan ozbiljnosti i sim-boličkog značaja odore, kao vi-dnog spoljašnjeg znaka naše pri- padnosti, znam da sam i dužan odoru imati, nju u ispravnom stanju održavati i nositi prilikom sokolskih priredaba, onda kad je tc naredeno. — Svestan sam i toga, da za vreme sokolske povorke ma gde, a kad sam u odori, ne smem biti van povorke, niti smem šetati ulicom medu pu-blikom, niti gledati povorku sa prozora neke zgrade, gostionice ili kavane, kao posmatrač i slično. Nego znam, da je moje mesto jedino u zajednici povorke, bez zadocnjavanja i bez uskaki-vanja sa Strane.. Uz to sam doznao da su sva vočstva priredbi i svi prednjači do jednog, zbog svega što ne valja, več toliko ogorčeni, da je njihovom dosada neobjašnjivom strpljenju kraj i da su se, uz svoju redovnu dužnost tvrdo o-dlučili, da budnim ckom strogo pratc sve u ce/okupnom našem životu i da ne propuštaju da o-nemcguče n.šta više što bi opazni kao sokolski neprilično, nei-spravno i nedostojno. U toliko manje neče prepustiti ništa, što bi bilo u suprotnosti sa naredba-ma i propisima o nošenju svečane odore. Zato i neču da im dajem povoda da i mene u ovom pravcu sasvim opravdano »pro-gone.« Znam konačno i to, da su sve naše jedinice, od najviše do naj-manje, čvrsto i beskompromisno rešene na najstrožije mere pro-tiv svakog od nas, kao svojih pripadnika, bez ikakvih sentimentalnosti i razlike, ako bismo se ogresili o ma kakve sokolske propise, dakle i o one o odori, što su dosada, bar u večini, ne znam ni sam zašto, uvek izbega-vali ili sasvim zanemarivali. A u doslednost ovih, krajnje več potrebnih, namera i odluka vočsta-va, prednjaka i jedinica, ja verujem! Jer drugoga leka i nema! Blage opomene, svedene na obične fraze i obzire prema ličnosti, ništa ne pomažu. Kazne treba osetiti, razume se one o-pravdane. A moja je dužnost, kao i svakog'od nas, da ih u torne pomažemo, u prvom redu time što čemo se sami držati svih njihovih propisa i naredbi. Za sprovadanje naših zajedničkih težnji do najviše mogučnosti že-ljenog uspeha, nikada nas nema dosta. Jer, iako prednjaka, sa najboljom namerom, ima u našem savezu prilično, ipak njihov broj ni j e dovoljan da bi baš sve videli. Stoga i treba da im sve olakšamo i pomognemo pa i na •taj način, što čemo paziti jedan na drugoga, t. j. biti dobri i bratski čuvati jedan drugotne. , U ovom pak konkretnom slučaju, a da me glasno čuju švi, ponavljam: Sokolsku svečanu o-doiu oblačim i skidam uvek po prepisu, a jedino po naredbi, kotu rado čujem i poštujem. — A pritom samo želim, da tu na-redbu za to zbil ja uvek: čujem! Ja i svi-'drugi! Da se zna i da se ne zaboravlja ! Jer nismo svi baš uvek jednaki niti na svome mestu. Videti pak samo greške drugih, a ne svoje, ne vodi k cilju... Zato sam i uveren da nama u ovom slučaju kao i uopšte u našem glavnom pravcu, može pomoči samo i jedino delo, oli-čeno u geslu: »Primerom napredi« Učno i staino!... U svemu i svi! A onda je uspeh osiguran! Miroslav Vojinovič Pomen br. Đuri Paunkoviću 11 o. m., u crkvi Sv. Nikole, na novom groblju, priređen je polugo-dišnji pomen bratu Duri Paunkovi-ću, zameniku starešine Saveza SKJ, čiju smrt je u prošloj godini oplaka- lo čitavo naše Sokolstvo. Pomenu za brata Paunkoviča pri-sustvovala je njegova Gospoda i rodbina, zatim mnogobrojni prijatelji i poštovaoci, pretstavnici nacionalnih i kulturnih društava i mnogobrojno gradanstvo. Ali u največem broju prisustvovali su pomenu članovi beo-gradskih sokolskih društava, a naročito članovi uprave Saveza SKJ., sa bratom Milivojem Smiljaničem, za-menikom saveznog starešine, na čelu. Prisustvovalo je zatim starešinstvo Sokolske župe Beograd, sa starešinom bratom Mihajlom Grado-jevičem i generalom Ljubom Maksimovičem. Posle održanog pomena, svi su prisutni pošli na grob počiv-šeg starešine, gde je takoder odr-žan kratak pomen. Ovom prilikom pokazalo se još jedanput, kakvu neizbrisivu i svetlu uspomenu je ostavio u našem Sokolstvu brat Dura Paunkovič, kome neka je večna slava! Kratke vesti iz našeg Sokolstva Sokolsko društvo Beograd Matica priredilo je u subotu 11 februara, u sokolskem domu Kralja Aleksandra, svečanu sokolsku večeru u čast beo-gradskih Čehoslovaka. Ovoj večeri prisustvovali su savetnici čehoslovač-kog poslanstva, Dr. Špaček i brat Dr. F. Bachtik, koji su zastopali obole-log poslanika, g. Lipu. Večeri je pri-sustvovala takoder i supruga čeho-slovdčkog poslanika, g-da Lipa, kao i velik broj Čehoslovaka u Beogradu. Pored ostalih članova Sokolstva, večeri je prisustvovao i zamenik starešine Saveza SKJ brat Milivoje Smiljanič. ČeTioslovačke goste pozdravio je ing. Radivoje Radulovič,, zam. starešine društva Beograd Matica, na-kon Čega je izveden zanimljiv slovenski i sokolski program. * Smučarski sastanak Mariborske župe održao se 5 februara i imao vrlo lep uspeh. U takmičenjima je uče-stvovalo 100 članova, medu kojima su naročiti uspeh postigli brača Maks Dolinšek, Svetozar Zej, Ernest Prečnik i Ivan Vesnica, zatim sestre Milena Lešnik i Vida Mihorko i nara-štajci N. Podlesnik, F. Mlinar, J. Kniflic i T. Mlačnik. * Pišu nam iz Sv. Jurija ob Južni železnici, da je tamo sa največim zadovoljstvom primljena vtjst, da' je brat Fran Hajnšek, koji je več dugo godina bio učitelj na tamošnjoj školi, a koji je pred kratko vreme nenadano bio premešten, ponovno vračen na službu u Sv. Jurij. Brat Hajnšek je poznat kao jedan od najagilnijih sokolskih radnika u čitavoj župi Celje, pa je njegovo premeštenje u sokolskim redovirha bilo izazvalo veliko žaljenje. Zato -se sam Savez Sokola K. J. založio ;za to, da se brat Hajnšek povrati na staro mesto, što su nadležni faktori učinili, na korist Sokolstva i zdrave nacionalne misli, kao i na korist nastavnog rada u Sv. Juriju. * Sokolsko društvo Nikšič podiže svoj dom i započinje radom još ovog pro-leča. Dom če stajati oko 600.000 di-nara. * Sokolsko društvo Ohrid odlučilo je da odmah pristupi podizanju doma, za koga je Savez SKJ. odobrio 100.000 dinara kredita, ministar finansija 50.000 dinara, a agrarno povereništvo 30.000 dinara. * Lutkarska sekcija Sokolskog društva Šibenik priredila je prošle ne- delje izlet u Siverič i to na poziv ta-mošnjeg društva, te je dala sa velikim uspjehom lutkarske pozorišne komade: „Začarani žabac’’ i „Kraljevič od krompirije”. Osim toga su tom prilikom šibenski sokoli prikazali film: „Vazduhoplovna izložba” i „Pokrajinski Slet u Zagrebu 1934 godi-ne”. Dvorana je bila dupkom puna, te je uspeh i moralno i- materijalno potpuno zadoVoljio. * Sokolska četa Divoš, u Sremu, jed-na je od najuzornijih u našem Sokolstvu. Četa broji oko 150 članova, sva školska deca se odgajaju sokolski, a več je nabavljen i plac, na najlepšem mestu u selu, da se na njemu zida Sokolski dom. I ako društvo u Sr. Mitroviči radi vrlo marljivo i ima čitav niz valjanih sokolskih četa. ipak su uspesi čete Divoš za največu po-hvalu. To se pokazalo i 5 februara, kada su u posete četi došli brat Staja Stajič, član Savezne uprave iz Beograda, Sveta Vučkovič pretsednik odbora za rad na selu, P. Lozjanič, pro-svetar Sokolskog društva iz Indije, > brat Radakovič, član društva Beograd Matica. Veliki broj članova i školske dece, zajedno sa sokolskom muzikom, dočekao je goste, koje je pozdravio starešina, Milan Berisavljevič, nakon čega je u osnovnoj školi izveden vrlo lep sokolski program. Za taj program naročito je zaslužna načelnica, sestra Jelena Beljčev. Narodno veselje preti- lo je celu ovu priredbu, koja je i-mala karakter nacionalne manifestacije i kojoj je tako oduševljeno na-zdravio brat Staja Stajič. * Inicijativom br. Čedomira Popoviča, učitelja iz Vrutoka, osnovana je nova sokolska četa u selu Vrutoku, na živopisnom i lepom izvoru Varda-ta. Četa pokazuje veliku aktivnost i, prema do sada postignutim rezulta-tima, obečava da postane jedna od najboljih sokolskih četa na teritoriji župe Skoplje. Četa pripada sokolskom društvu Gostivar * Sokolska četa Turan, kod Karlovca održala je prošle nedelje vrlo u-spelu prosvetno-tehničku akademijo, koju su spremile sestre članice i na-raštajke. Matično društvo Karlovac i župa, izaslali su na akademiju svoje delegate, koji su bili oduševljeni odličnim radom čete Turan, te marlji-vošču i oduševljenjem sestara, koje su ovu akademiju pripremile. Vežbe su sastavile članice prednjačkog zbora, a i prosvetni odbor je sve učinio da akademija što bolje uspe. Pregled istorije Srpskog sokola u Sarajevu (Nastavak) lz zapisnika IV odborske sedni-ce od 23 avgusta 1908 g. i iz spo-menutog tajničkog izveštaja (u vezi s ovom sednicom) vidi se da su na ovoj sednici doneseni sledeči za-ključci: 1) da se nabavi svečano o-delo »Dušana Silnog«; (za odelo se morala zamoliti Zemaljska vlada; čim stigne odobrenje, odredeno je da se preko novina raspiše oferta) i 2) da se osnuje ženska sekcija. (Za osnivanje ove sekcije imaju velikih zasluga sestre Krunica Jefta-novič i Desanka Petrovič). Iz spomenutog zapisnika vidi se da su naslednici pok. Blaška Taso-viča upisali pokojnika za dobro-tvora društva s ulogom od 500 kru-na. Pored njega, u zapisniku se ko-memorira smrt i društvenog dobro-tvora, br. Vojislava Jeftanoviča. Šesta odborska sednica održana je 17 septembra 1908 godine. Iz zapisnika se vidi da je vladin pove-renik za grad Sarajevo, dopisom od 29 avgusta 1908 g., br. 17.909, za-tražio koloriranu sliku na temelju koje če podneti Zemaljskoj vladi molba za odobrenje svečanog odela »Dušana Silnog«. Odbor je rešio da se izradi ova slika. Na ovoj sednici raspravljano je i o osi-guranju društvenih članova kod »D u n a v a«. U tajničkom izvešta-ju o ovom osiguranju kaže se »da svaki osigurani član ima sam svoju osiguraciju plačati, jer je osiguraci- ja samo četiri krune godišnje; te je to za svakog člana »Dušana Silnog« neznatan prinos, dok bi se društvena blagajna opteretila najmanje sa sumom od 150—200 kruna; osim toga čitava članarina na godinu dana redovnog člana iznosi 6 K, te kad bi se za istoga platila osigura-cija godišnje 4 K, to onda »Dušan Silni« ne bi mogao podmiriti druge razne troškove. Sedma i osma odborska sednica (23 i 29 septembra 1908 g.) sa-zvane su zbog ostavke br. Dimitrija Matejiča. Ostavka je bila posledica spora koji je izbio izmedu njega i br. Save Radoniča. Na os-moj odborskoj sednici je rešeno »da se bratu Savi Radoniču pismeno javi da Odbor i društvo »Dušan Silni« mnogo duguju njemu na njego-vom neumornem radu i savjesnom vršenju dužnosti kao učitelju I-og o-delenja »Dušana Silnog«, ali ipak Odbor se morao držati § 26 tačke z) društvenih pravila, te če u budu-če prepustiti sav rad nastavnički bratu Dimitriju Matejiču, od skup-štine izabranom učitelju«. Deveta odborska sednica održana je 28 decembra 1908 g. Na njoj je rešeno pitanje tajnika: mesto br. Mihajla Pičete, koji je premešten u Tuzlu, došao je br. Stanko Bogo-jevič. Za ilustraciju prilika pod kojima je »Dušan Silni« radio, izneču ova j detalj iz zapisnika: Srpsko gimnastičko društvo »O bili č« u Mostaru poslalo je odboru »D u-š a n a Silnog« četiri bloka za sakupljanje priloga u korist podiza-nja »O i b i 1 i’č e v o g« doma u Mostaru. Odbor je odgovorio »da se naš svijet vrlo malo odaziva i »Dušanu Silnom«, te s toga jako kubu-rimo. Kupljenje priloga možda ne bi naišio na odobravanje, a želeči najboljeg uspjeha bratskome društvu šaljemo priloga 10 kruna i vračamo sva četiri bloka«. Na desetoj odborskoj sednici (27 januara 1909 g. po starom), izmedu ostalog, rešeno je: da br. starešina Stevo Kaluderčič privremeno pomaže učitelju bratu Dimitriju Matejiču pri vežbanju ženskoga o-deljenja; da se glavni z a-ključci odborskih sednica iznose redovnim članovima u sali za vežba-n j e; da se povede više računa o hi-gijenskim prilikama u sali za vežba-nje i da se zamole gg. dr. Delijanis i dr. Milivoj Kostič da održe predavanja o prvoj pomoči i higijeni. Iz tajničkog izveštaja o ovoj sednici vidi se »da se dopisi rečenoj gospodi nijesu mogli odmah poslati, jer se je u to vrijeme uselila c. i kr. vojska u zgradu Srpske škole i naše je društvo time ostalo bez svojih prosto-rija«. Dvanaesta odborska sednica (7 marta 1909 g. po novom) bila je vanredna. Na njoj je pretresano pitanje sale za vežbanje, pošto je zgrada Srpske škole u kojoj je vež- bao »Dušan Silni« upotrebljena za »ukonačenje čes. i kr. vojske za neko neizvjesno vrijeme«. Zaključeno je da se zamoli direkcija Velike gimnazije u Sarajevu da i »D u-š a n u Silno m« odobri da vežba u gimnaziskoj g i m-nastičkoj sali, pošto to uživaju i druga društva«. Iz tajničkog izveštaja o ovom vidi se da je direkcija izišla u susret molbi društva. Trinaesta odborska sednica održana je 8(21) aprila 1909 g. Na njoj je, između ostalog, zaključeno da se IV godišnja skupština održi 19 aprila (2 maja po novom) 1909 g. u prostorijama »Slog e« s uobi-čajenim dnevnim redom, o čemu treba obavestiti vladinog poverenika. Ćetrnaesta i petnaesta odborska sednica (15 i 18 aprila 1909 g. po starom) protekle su u čitanju izveštaja funkcionera i predloga Radoslava J. Samoukoviča, koji če se' pročitati na skupštini. III IV godišnja skupština »Dušana Silnog« održana je 19 aprila (2 maja) 1909 g. u prostorijama »Sloge«. Skupštini su prisustvovala 54 člana; izaslanik vlasti bio je g. Ilija Mandič. Iz tajničkog izveštaja, sem onoga što je rečeno o pojedinim sednica-ma, vidi se da je stanje članstva iz-gledalo ovako: dobrotvora je bilo 6, utemeljača 21, pomažučih 12, redovnih (ženskih) 15, redovnih (mu-ških) 67, svega 121 član. Osim redovnih članova, vežbala je preko škotskih i božičnih praznika u »Dušanu Silnom« srpska akademska o-mladina, koju je interesovao rad o-voga društva. Redovni članovi imali su dva izleta: jedan na Petrov dan, na izvor paljanske Miljacke, a drugi u februaru, do na Rešu. Iz izveštaja blagajnika vidi se da je imovno stanje društva procenjeno na 2.161.99 k., od čega, kad se odbije dug, ostaje konačni imetak 1.976.69 k. Konačno stanje u go-tovom bilo je 533.99 k. O tehničkom radu govori izveštaj društvenog učitelja. Vežbalo se u-torkom i petkom u dva odjela i to, kako je članicama i članovima najpo-desnije bilo«. Kada je 4 (17) marta ušla vojska u Srpsku školu, upravni odbor morao je obustaviti društvene vežbe. »A kada je vlada hrvatskoro i njemačkom gimnastičkom društvu dozvolila da mogu u dvorani Vel-gimnazije vežbati, odmah je i ovaj upravni odbor molio za dozvolu, koju je od direkcije Vel. gimnazije i do-bio, ali samo za muški odio, jer je Realka oduzela časove ženskoj sekciji, koji su za ovu sekciju odredeni bili«. Po želji članova, upravni odbor podelio je društveni rad na 8 sekcija (o tom je bilo govora kada su se iznosih zaključci odborske sed-nice od 14 maja 1908 godine). Brat učitelj nije zavodoljan s tehničkim radom. On smatra da društvo ne na- Vera i Sokolstvo Ljubljanski list »Straža v v i-h ar j u« objavljuje, u broju od 9 februara, članak, pod naslovom »T y rš, vera i Sokolstvo«, koji opet pretstavlja lažni napadaj na Tyrševu nauku i na Sokolstvo uopšte, kao da bi T yrš i Sokolstvo bili protivni veri 1 prijatelji bezboštva. Ovakvi napada- li ne znače doduše, više nikakvu novost, pa ih mi ne bismo ni zabeležili, kad a ne bi sadržavali zanimljivu ar-gumentaciju, koja otkriva, ne bezver-stvo Tyrsa i Sokola, več krajnju nelojalnost i neistinoljubivost klerikalne stampe! Da dokaže, naime, bezverstvo Sokola i Tyrša, ljubljanski Ust navodi krupnim slovima deset različitih citata, ali ni jedan od tih citata nije citat Tyršev, več su svi redom citati od njegovih največih protivnika, kao sto je na pr. neki Jandasek, ili kriki bi-skup. Srebrnic. A to znači isto, kao da bi neko hteo da iznese argumente 0 torne da je crkva reakcionarna, pa bi navodio citate, ne iz papinih bula 1 enciklika, več iz mnogobrojnih spisa najogorčenijih protivnika katoličke cr-kve. Kao 'sto se, dakle, vidi, — članak »Straže v viharju« pokazuje samo to, koliko mnogo ona drži do svojih čita-telja! Jer svakome, i malo inteligentnem eoveku, pri čitanju toga članka, treba samo od sebe da se namelne pitanje: Ako su Tyrš i Sokolstvo protiv vere, 9 za bezboštvo, kako to da »Straža v ТНагји«, u bezbrojnim Tyrševim i sokolskim spisima nije našla makar i jedan citat da ga, kao direktni argu-menat, iz usta samih okrivljenih, navede, u potkrepu supga članka, več posi-ze iskljuctvo za njihovim protivnici-ma ? Članak »Straže v viharju« dokazuje, dakle, najbolje, da ni Tyrš ni Sokolstvo nisu protiv vere, več da su klerikalci protiv Sokolstva! X. »Oko Sokolovo«, glasnik Sokolske župe Beograd, donosi u broju od pr-vog februara, na uvodnom mestu č'anak Milutina Magazinoviča, pod naslovcm »Vera .i Sokolstvo«, koji pretstavlja jedan dokaz više pro-tiv argumentacije naših neprijatelja, da je Sokolstvo protivno veri i da je hezbožno. Članak završava: »Pošto i sokolstvo ima zada-tak da razvija moralne osobine, navike i vrline i kod svojih pripadnika i kod celog naroda; pošto i ono gaji poštenje i čestitost, medusobnu ljubav, bratstvo i uza-jamno potpomaganje, — u torne se njegovi putevi i ciljevi podu- daraju sa putevima i ciljevima vere. Istinski, religiozni i moralni ljudi biče i bolji članovi sokolske organizacije. Zato sokolstvo u svojoj ideologiji izrično veli: »Sokolstvo nalazi da je vera najin-timniji i najsvetiji deo ljudskog života■ i osuduje svaki rad protiv verskog ubedenja ma kojeg od svojih pripadnika«. S druge pak Strane svaka narodna vera koja u dobru naroda vidi i svoje dobro, potpomagače korisan sokolski rad, koji razvija i uzdiže moral, bratstvo, ljubav medu ljudima, nalazeči u sokolstvu pomagača koji joj potpo-maže na uzdizanju čoveka od telesne životinje na viši stepen čoveka: slike i prilike ВоИјел Iz slovenskog Sokolstva SMRT SOKOLSKOG PESNIKA U Pragu je umro Fr. S. Prochazka, poznati češki pesniK, urednik revije »Zvon«, i pretsednik književničkog društva »Maj«. Prochazka, koji je po zanimanju bio učitelj i direktor biblioteke u Pragu, bio je vrlo popula-ran kao pesnik, a naročito su poznate njegove rodoljubive pesme, pune na-cionalnog optimizma i borbenosti. Prochazka je bio od mladih nogu sokolski radenik i velik deo svojih pesama posvetio je Sokolstvu, naročito prilikom sokolskih svečanosti. O-bjavio je čitavu zbirku pesama pod naslovom »Tyrševo de/o«. Teški dani koje je preživela njegova otadžbina, bolno su ga se dotakli, ali on je i dalje nepokolebljivo verovao u buduč-nost svoga naroda. U svojoj knjiži »Verujem«, Prochazka piše: »Greška bi bila, kad bismo mislili, da je napredak u tome ako oponašamo tudinu. Tudina živi svojim žvotom. a mi treba da živimo svojim, ako ne-čemo da prestanemo da budemo narod. Treba da iderno napred i uvek napred, ali da nikada ne ispuštamo iz ruku veze koje su za nama; jer u tome je tradicija. Samo duševni sle-pac je u stanju da ne vidi taj nepre-trgnuti lanac, koji ide od sv. Vaclava, pa sve do prezidenta Masarika«. POLJSKO SOKOLSTVO U NEMACKOJ U Nemačkoj postoji više sokolskih društava, koji imaju svoj »Savez Sokolstva u Nemačkoj«, sa sedištem u Berlinu. Savez se deli u dve župe, a Poljski Soko u Berlinu 1, održao je nedavno vrlo uspelu godišnju skup-štinu. preduje, nego »vegetira«. Svoje mišljenje potkrepljuje tehničkim izve-štajima pojedinih godišnjih skupšti-aa, iz kojih se vidi sledeče: U I godini održalo se u svemu 32 časa, na koje otpada 704 pohadanja u II godini održalo se u svemu 230 časa, na koje otpada 3639 pohadanja, u III godini održalo se u svemu 116 časova, na koje otpada 1508 pohadanja, u IV godini održalo se u svemu 180 časova, na koje otpada 2351 pohadanja. Poprečno je pohadalo na čas: u I godini 22 člana; — u II godini 16 članova; — u III godini 13; — a u IV godini 1 3 članova. Izvesta) završava rečima: »Uzme-mo li imenik I i II odjela u ruke, pa demo se uvjeriti da su od postanka društva do danas samo slijedeča bra-ča »Dušanovci« najstalnije i najsa-vjesnije pohadali vježbalište: Lalič Đorde, Obradovič Milan, Petrovič Jovo, Lubura Jovo i dr. Vojislav Be-sarovič. Osim ovih, moram od mlade generacije još spomenuti braču: Kreštalicu Marka i Maljukana Milana, koji su neumorni borci i istraj-ni radenici našega društva. U ime svoje i ovoga odbora, blagodarim gore navedenoj brači, želeči da na viteškom radu i dalje pregnu, kako bi se i ostala brača i sestre na njih ugledali te poradili na uzdignuču tjelesne snage našega naroda, jer za nas Srbe je gimnastika od neizmjer-ne važnosti poradi zdravlja i discipline, a da drugi zadatak i ne spo-minjem! Zdravo, silne i silni!« Iz izveštaja čuvara vidi se da je vrednost sprava iznosila 1275 kru-na, a namještaja 343 krune. U dru-štvenoj knjižnici postojali su samo sledeči listovi i knjige: »Srpski Soko« (list) od g. 1906, 1907, 1908, i 1909, (i to ne svi brojevi); — »Hrvatski Soko« (list) g. VII (br. 1 i 12); — »Ost. Turnschule« (samo neki brojevi); — »Svesokolski slet u Pragu«, sveska 2; — i »Schii-tzer Gcmein-Ubungen ii Stabpyra-mieden«. Posle izveštaja nadzornog odbora data je razrešnica staroj upravi, a onda su izneti sledeči predloži sta-rog odbora: 1) da se učitelju Dimitriju Ma-tejiču, u znak njegovog požrtvovanja i neumornog rada u društvu, odobri nagrada od 300 kruna (jednoglas-no odobreno); 2) »da se onim članovima »Dušana Silnog« koji naj-redovnije pohode vježbe, dade nov-čana nagrada, koja se ima upotrije-biti za odijelo dotičnom članu, ako budu povoljni uslovi za to« (prim-ljeno); — 3) da se § 11 društvenih pravila proširi ovako: »Redovan je član onaj, koji redovno učestvuje pri društvenim vježbama, a uplačuje u-naprijed 50 helera. Izostane li od vježbe, bez izvine kroz mjesec dana, to gubi pravo da bude redovan član« (Primijeno večinom glasova); — i Smrt Pape Pija XI Prošle nedelje je preminuo u Va-tikanskom Gradu vrhovni poglavar katoličke crkve u svetu, Nj. Sv. Pa-pa Pije XI. Preminuli poglavar katoličke crkve, kojoj pripada i jedan velik deo našeg naroda, kao i velik broj naše sokolske brače, bio je u čitavom svetu poštovan i cenjen, ne samo kao uzoran prvosveštenik i naslednik Sv. Petra na rimskoj biskupskoj stoli ci, nego i kao nadasve veliki prijatelj mira medu narodima, koji se svim svojim autoritetom zalagao za to da narodi i države rešavaju svoje sporove mirnim sredstvima. Isticao se, sem toga, dubokim smislom za socijalne reforme u današnjem društvu, a velika je bila i Papina aktivnost na polju humanog i karitativ-nog rada. Pored toga, počivši Papa ie dobro razumeo, kolike nesreče 1 trzavice za čovečanstvo mogu da na-stanu iz novih rasističkih teorija o nejednakoj vrednosti medu narodima, pa je znao najodlučnije da u-stane protiv njih, uvidajuči da je svaka prava sloboda, pa i ona crkve i vere, najbolje zajemčena u demokratskim i slobodarskim zemljama. U vezi sa time naročito je nagla-šavao, da odnosi izmedu naroda i država ne mogu da se postave na zdravu osnovu, ako ta osnova ne pietstavlja poštivanje medusobnih obaveza i moralnih principa. Za preminulim Papom izjavili su saučešče pretstavnici svih naroda i država, pa tako i naše države i naroda. A izbor budučeg pape obavičf se uskoro u Rimu, pa najviše izgle-da ima dosadašnji državni tajnik, kardinal Pačeli. Prednjački tečaj u B. Manastiru Ispunjujuči program za 1939 godi-nu, načelništvo sokolske župe Osijek održalo je u Belom Manastiru, od 2- li februara, lOdnevni početnički pitdnjački tečaj za članove. Teča.i je pohadalo 17 članova iz ovih jedi-nica: Osijek Matica 2, Borovo selo 2, Beli Manastir 3, Donji Miholjac 2, Tenje 2, Liješče 2, Jagodnjak 1, Opatovac 1, Županja 1 i Bos. Brod 1 Održano je ukupno 90 sati i to prema programu, koji je sastavilo Načelništvo SSKJ. Tečaj je vodio brat Slavko Kalman. župski prednjak iz Bjelovara, uz sa-radnju brata Ilakovea iz Osijeka. Pored njih na tečaju su predavab ioš brača Krulj, ing. Kvapil, dr. Dodig, dr. Meieš, dr. Cvetanovič, Bogner, Kolarov, Jankovič, Slijepčevič i Vičič.-Tečajci su stanovali u sokolskom domu, a sve troškove tečaja snosila, .v župa. Sve napore tečajci su dobrom vo-ljom uspešno savladivali i za celo vreme tečaja vladao je vedar i bo-dar duh. Održane su i dve filmske predstave, na kojima su prikazani sokolski filmovi. Na kraju tečaja odr-žani su ispiti. Svi su tečajci završili tečaj s uspehom, a onda im je pri-redena oproštajna veselica. B. S. IZ MINISTARSTVA FIZ. VASP. NARODA Ministarstvo fiz. vasp. naroda če, od 15 februara 1939, imati skračenu telegrafsku adresu „MIFIVA”, koju treba koristiti u telegrafskom sao-bračaju sa tim ministarstvom. P Liesnici prednjačkog tečaja u Belom Manastiru Telesno vaspitanje u svetu IZ FRANCUSKE GIMNASTIKE Pretsednik Francuskog gimnastič-kog saveza, Georges Manchet, povu-kao se sa svog položaja i bio je iza-bran za počasnog pretsednika. Ovogc-dišnja francuska gimnastič-ka savezna svečanost održače se o Duhovima u Rennes. Iduče godine če se ta svečanost održati u Bulonji i u Reimsu. Telesno vaspitanje u Francuskoj je došlo konačno potpuno pod kontrolu i vočstvo vojnih krugova. Vojna kontrola ima pravo nadzora nad svim sportskim i gimnastičkim udruženji-ma, a ima za cilj da uvede jedinstveni sistem i strogu disciplinu. PRIPREME NEMACA ZA OLIMPIJADU Nemci su priredili, od 21 do 22 februara, u Geri takmičenja mladih gimnastičara koji se pripremaju za Olimpijadu. Učestvovalo je 78 takmi-čara( medu kojima ih je bilo mnogo od 16—17 godina. Pobedio je Karel Staden, drugi je bio Kiefer, a treči Hlinecki. TAKMIČENJA ITALIJANSKIH GIMNASTIČARA Italijanski gimnastičari pozvali su nemačke gimnastičare na tri takmičenja, koja če se održati ove godine u Milanu, Genovi i Napulju. Nakon pobede nad madžarskim gimnastiča-rima. italijanski gimnastičari se na-daju novim pobedama. Njihov prvak, Neri, opet se nalazi u odličnoj formi, pa je prestigao poznatog itali-janskog prvaka, Guglielmetti. NOVI STADION U RIMU U Rimu se užurbano radi na izgradnji velikog stadiona, u onom delu va-roši koji se naziva »Grad mladosti«, u bližini Foruma Mussolini. Stadion če se zvati »Stadio OIympico« a ta-lijanski listovi pišu, da če biti tako ureden. da če imati oko 100.000 mesta, a na njemu radi 700 radnika. Gradi se užurbano, zato što bi u godini 1944 na Italiju trebao da dode red, da priredi olimpijske igre. GIMNASTIKA U FINSKOJ U Oslu je bilo priredeno gimnastič-ko takmičenje izmedu Norveške i Finske, pa su Finci pobedili u vežbama pojedinaca, kao i u vežbama društava. Naročitu pozornost je privukao na sebe devetnaestogodišnji Finac, Huhtanen. Finski gimnastički savez prireduje ekskurziju svoje odabrane momčadi u glavne varoši Nemačke, Madarske, čehoslovačke i Poljske, u letu godine 1939. 4) »da se idučem odboru stavi u dužnost da stupi u saobračaj sa svima sipskim gimnastičkim društvi-ma u Bosni i Hercegovini, te da konačno riješi, ili u izvanrednoj ili u idučoj glavnoj skupštini, da li da »Dušan Silni« zadrži svoje ime ili da ga promijeni u novo ime, koje bi bilo svima zajedničko, naime u ime »Srpski soko«. Starešina je stavio i ovaj predlog na glasanje. Večinom glasova je zaključeno »da se »Dušan Silni« ima nazvati »Srpski soko«, te da se Zemaljskoj vladi podnese na odo-brenje promjena imena; a u vezi s time, da se i odijela sokolska nabave. Posle toga pročitani su predloži br. Radoslava J. Samoukoviča, koji je želeo da se poboljša celokupni život i rad društva. Tajnim glasanjem izabran je ovaj odbor: starešina dr. Vojislav Besa-rovič, zamenik starešine Jovo Popovič, tajnik Stanko Bogojevič, blagajnik Jovo Petrovič, učitelj Dimitrije Matejič, čuvar Jovo Lubura, odbornici: Jovo Pešut, Milan Obradovič i Jovo Šerbedžija; zamenici: Dorde Lalič, Dordo Stupar, Bogdan Davidovič, a nadzorni odbor: Lazar Kondič, Doko Kovačevič i Petar Miloševič. — IV — Ova uprava razvila je vrlo inten-zivan rad u društvenoj godini 1909-10. Po rečima brata Matejiča, ni u jednoj godini društvenog života nije bilo tako intenzivnog rada kao u ovoj. U vremenu izmedu IV i V godišnje skupštine održane su 24 odborske sednice. Na prvoj odborskoj sednici, od 27 aprila (10 maja), pored ostalog, bilo je govora i o odelu, pa je zaključeno da se društvo obrati Srp-skom sokolu u Sr. Karlovcima da mu javi kakva je razlika izmedu o-dela Srpskog i Hrvatskog sokola; kada to sazna, tražiče odobrenje od nadležnih faktora i raspisače oferte. Na trečoj odborskoj sednici, od 27 maja (9 juna), primljen je za dobrotvora advokat D. Dimovič, a za utemeljače: dr. Simo Popovič i Dordo Dukič. Zaključeno je da se društvo odazove molbi Srpske tr-govačke omladine u Sarajevu i da na njenom izletu učestvuje s ovim programom: a) slobodne vežbe sa štapovima, b) piramide na razboju i c) rvanje. Na IV srpskom sokolskom sletu u Ravanici, na Vidov-dan 1909 g., zastupače društvo br. dr. Vojislav Besarovič. Na dopis Srpskog sokola iz Sr. Karlovaca u pogledu odela, rešeno je da se za-moli da pošalje na uvid i vežbačko i svečano odelo. Na četvrtoj odborskoj sednici, od 3(16) juna, primljeni su za utemeljače: Drago Rajkovič i Dordo R. Besarovič. Vladin poverenik za ze-maljski glavni grad Sarajevo, aktom br. 12735 od 9 juna 1909 g., obavestio je društvo da je Zemalj-ska vlada odobrila promenu imena »Dušan Silni« u »Srpsko gimnastič-ko društvo — Srpski soko — u Sarajevu«, kao i izmenu § 11 društvenih pravila. Na sednici od 16 juna 1909 g„ opet je raspravljano 0 odelu. O tome u zapisniku stoji sledeče: »Tajnik javlja da je donio odijelo »Hrvatskog sokola«, a star-ješina M. Milunič je takoder poslao na uvid svoje odijelo »Srpskog sokola«. Pošto su dva odbornika bila obučena u ta dva odijela, te ih u-sporedili, vidjeli smo da nema ni-kakve razlike, izuzev na kapi. Us-poredujuči nadalje kvalitet jednog 1 drugoga, nadeno je da je bolje o-dijelo Hrvatskog sokola, te bi zaključeno, da i mi pravimo odijelo od sukna kao što je u Hrvatskog sokola, tj. da se sukno poruči od trapista iz Banja Luke. Buduči da je vojska napustila zgradu Srpske osnovne škole, rešeno je da se, od 10(23) juna, počne vežbati u prostorijama ove škole. Na petoj odborskoj sednici od 20 juna, zaključeno je, izmedu ostalog, »da starješina piše dr. Šajneru u Prag za dvojicu prednjaka, koji bi i štampari bili, te bi u srpskoj štam-pariji radili, a kod nas bili vode«. Promenom imena ušlo je društvo u novu fazu svoga života i rada. (Nastaviče se) prof. Hajrudin Ćurić ± Daleki istok i opiti međunarodni položaj Godišnje skupštine naših jedinica I pored vrlo napetog medunarod-nog položaja u Evropi, a naročito na Sredozemnom Moru, pozornost svet-ske javnosti je u velikoj meri obra-čena na dogadaje na Dalekom Isto-ku, u toliko pre što su ti dogadaji usko povezani sa medunarodnim položajem u Evropi. Pogotovo kada se zna, da rat koji se vodi izmedu Kine i Japana, pretstavlja ujedno i bor-bu Japana protiv uticaja evropskih 1 američkih država u Aziji, a naročito protiv interesa što ih u tom delu sveta imaju Engleska, Severna Amerika, Rusija i Francuska. Japanska akcija protiv Kine postaje sve energičnija, ma da nije jasno, da li je ta odlučnost posledica sigurnosti koju Japan oseča, ili je napro-tiv posledica sve težih briga što se rat u Kini oduljuje i što taj rat stoji silan novac, pa se riskiraju i naj-sudbonosniji korači, samo da bi se do bilo kakvog uspeha što pre do-šlo. Bilo je i do sada mnogo osetlji-vih tačaka u ratu sa Kinom, koje su mogle da izazovu nezadovoljstvo, pa i otpor evropskih i američkih država, ali je Japan računao sa time, da su sve te države i suviše angažo-vane opasnostima na drugim strana-ma i da se boje komplikacija, pa da če zato mnogo šta mirno progutati. Jedna od najosetljivijih tačaka bilo je baš kinesko ostrvo, Hajnan, koje se nalazi sučelice od francuske Indo-kine, koje je vrlo blizu engleskom Hongkongu i velikoj ratnoj luci Sin-gapuru, a koje nije mnogo udaljeno ni od američkih Filipina. Baš zbog tog, strateški važnog položaja ostrva Hajnan, bilo je sa Strane Amerike, Engleske i Francuske uvek istica-no, da bi njegovo zaposednuče sa Strane Japanaca, značilo izazov i pretnju za sve njih; jer bi, kao pomorska i avionska baza, moglo u velike da ugrozi sigurnost tih američkih i evropskih poseda, kao i slo-bodu kretanja njihove trgovačke i ratne mornarice po tom delu Tihog Okeana. Pa i pored toga dogodilo se pre nekoliko dana, da su Japanci okupirali ostrvo Hajnan, koje ima oko 34.000 kvadratnih kilometara i oko 2 miliona Stanovnika; koje dakle pretstavlja prilično velik, i rudama bogat teritorij, ali čija glavna važnost leži baš u njegovom strateš-kom položaju; pogotovo ako se nalazi u rukama jedne tako dinamicke sile kao što je Japan, a ne u rukama pasivne Kine. Na prvu uzbunu koja se javila u američkoj, francu-skoj i engleskoj javnosti, Japan je doduše izjavio, da nema nameru da okupaciju ostrva učini trajnom, niti da ga utvrdi i upotrebi za ciljeve uperene protiv tri pomenute sile, več da je cilj te akcije isključivo strateški u odnosu prema Kini. Ali malo ima naivnika u svetu, koji u to ve-luju, a sigurno je da ih najmanje ima u samim odgovornim vladama Engleske, Francuske i Amerike. Kako to, dakle, da se Japan, i pored tolike protivnosti, odlučio na okupiranje Hajnana, i da pomenute tri velesile, i pored ranijih izjava, na sve to miruju? Izgleda, ipak, da nije mnogo verovatno, da bi se one pomirile sa trajnom okupacijom toga ostrva, te da u njihovim očima pitanje Hajnana, kao i uopšte čitavo pitanje rata u Kini, te nastojanje Japana, da sistematski izgura i trgo-vinu i politički uticaj svih stranih država iz Kine, pretstavlja samo je-dan deo opšteg medunarodnog položaja i problema u svetu. Tim državama se čini da pitanje Hajnana nije još uvek toliko krupno, da bi zbog njega vredelo izazivati komplikacije, pa da treba videti kako če se u velikim črtama razvijati medunarodni odnosi, a naročito kako če se razvijati sporovi koji postoje izmedu osovine Rim-Berlin i osovine Lon-don-Pariz, za koje se sve više in-teresuje i Severna Amerika, a u koje je zapleten i Japan, svojim vezama sa Rimom i Berlinom, jednako kao i Sovjetska Rusija, usled protivnič- kog stava ove tri velike sile prema n jo j. Rat u Kini čini se, medutim, da nema izgleda da bi se tako brzo približio kraju. Poslednje vesti govore čak o izvesnim pobedama Kineza, a iz nove Čangkajšekove metropole, Čungkinga se javlja, da se tamo u največim razmerama organizuje još jači otpor protiv Japana; da se grade nove tvornice i izraduje sve mo-dernije oružje; što je — kao što se sa japanske strane tvrdi — u velikoj meri potpomognuto pozajmicama i kapitalima onih velikih sila, koje su protivne ekspanziji Japana. Poređ toga, odnosi Japana sa Sovjetima bi-vaju iz dana u dan sve teži, a spor oko ribarenja u bližini Sahalina postaje sve nerešljiviji. Javno mišljenje u Americi sve više se priklanja sta-vu prezidenta Rusvelta, jtoji je pro- Uporedo sa napretkom tehnike i kulture razvijao se i napredak štam-pe, nakon izuma genijalnog Guten-berga. Ljudi, i geniji i obični smrtnici, osetili su odmah kakva se moč krije u štampancj reči, pa su je počeli koristiti za svoje ciljeve. Poli-tičari i vodi raznih pokreta uzeli su štampu za propagatora svojih ideja. Tehničari, hemičari, naučnici svih grana ljudskog znanja, pretstavnici vera, jednom reči: sve i svi služilo se štampanom reči. Onda i nije čudo kada je rečeno za velikog apostola hriščanstva, sv. Pavla da bi on, da je živio u naše vreme, postao novinar. Istina, danas se štampa mestimično profanirala. Umesto da vrši uzvišenu i svetu misiju prosvečivanja naroda, nju su zlorabili i za takve ideje, koje ne samo da nisu konstruktivne, več su rušilačke i ubitačne. Te ideje se vrlo lako primaju u širokim narodnim slojevima, jer siromašni svet ne može doči uvek do dobre štampe. A čovek rado čita, naročito seljak. Kada dobije u ruke bilo kakvu novinu, on je ne ostavlja, dok je ne profita. A to Sto pročita. ostaje mu u duši. Istina, seljak rado čita i dobre li-stove ali takvi mu nisu pristupačni u onolikoj meri, kao zla i rdava štam-pa. Dobra štampa obično nema mecena, koji bi je potpomagali i izdr-žavali te joj omogučivali širenje u široke slojeve. Ovo sam napomenuo, kao čovek tivnik američke izolacije i koji je pristalica saradnje sa zapadnim silama, a prijateljstvo vojničkih pomorskih faktora Amerike i Engleske, u vodama Tihog Okeana več je gotova stvar. Zato je u američkoj vladi od-lučeno da se utvrde Filipinska ostrva i da se odatle sa što večim sna-gama kontroliše akcija Japana. Medutim, kao što smo več kazali, sve je to medusobno povezano u sklopu opšte medunarodne situacije; pa odatle kuraž Japana da iskoristi momenat, računajuči da Engleska, Amerika i Francuska neče hteti da zbog jednog detalja prejudiciraju re-šavaju opštih problema. A odatle i kolebljivost pomenute tri velike sile, da več jednom pronadu neki detalj, kod koga bi metnuli tačku na svoja popuštanja. Iduča godina, a naročito iduče leto, biče izgleda presudni za daljni razvoj prilika, pa če se videti da li če biti moguče da se o-čuva mir, za ko jim čeznu svi narodi, a koji je toliko na jeziku medunarodnim državnicima. koji živi na selu i pozna prilike koje tu vladaju. Srce me je bolilo, kada sam video, kako je rado naš seljak čitao npr. »Sokolsko selo«, ali ga nije mogao plačati i list je, na opštu žalost inorao prestati da izlazi, jer ga oni, kojima je bio namenjen nisu mogli preplačivati i osigurati mu izlaženje. Zato smo sa radošču pozdravili odluku Saveza, da se tri glavna stru-čna sokolska lista: »Sokolska prosveta«, »Soko« i »Sokolič« spoje u je-dan list, ped imenom Soko; te da »Sokolski Glasnik« proširi i poveča. Ako prostor lista dozvoli, moči če se uvesti i posebna rubrika za na.še selo, koja bi nadomestila nekadašnje »Sokolsko selo«. Rekao sam, da je naš seljak željan čitanja. Na nama je, da mu to oniogučimo. Pojedine jedinice mo-raju osigurati dovoljan broj prime-raka za svoje siromašno članstvo. Siromašniji članovi mogu opet da se zajednički pretplačuju i da listove redom čitaju. Samo preko dobre štampe može se kulturno i nacionalno podiči naše selo. Najbolji govornik nije kadar u-činiti svojom reči, koliko štampa. Reč se čuje i zaboravi, nju sluša o-graničen broj ljudi, a štampu čitaju hiljade i hiljade. Pa i onda kad je pročitaju, napisana reč ostaje i dalje, ona se uvek može čitati. Joso Matešič Sokolska župa Zagreb, održače go-dišnju glavnu skupštinu u nedelju 26 o. m. u 9 s. u prostorijama Sokol-skog društva Zagreb 2. Zbor društvenih i četnih načelnika-ca održače se u istim prostorijama u subotu 25 o. m. U subotu 25 o. m. održače se u 16 s. zbor društvenih i četnih pro-svetara, u prostorijama Sokolskog društva Zagreb 1. Pretkonferencija delegata, koja se održaje u subotu, u prostorijama Sokola 2, započeče u 20 s. Sokolsko društvo Matica u Subotici je izabralo za starešinu Lazara Kekiča i utvrdilo da je, po svome ra-uu, najjača organizacija privatne ini-cijative u Subotici, jer broji 1435 pripadnika, a u prošloj godini je imalo 101 priredbu. Odlučeno je da se za-moli gradska uprava, da se sokolski dom potpuno dovrši i da se ove go-dine svečano proslavi 20-godišnjica Sokolstva u Subotici. Tom prilikom če društvo izdati spomenicu. * Sokolsko društvo Osijek Matica i- zabralo je, na godišnjoj skupštini, staru upravu, što je najbolji dokaz da je članstvo zadovoljno njenim u-spesima. Utvrden je porast članstva u svima kategorijama, kao i opšta finansijska sanacija. Sve priredbe su imale lep uspeh, a brojno učešče na svesokolskom sletu u Pragu podiglo je ugled društva. * Sokolsko društvo Gornja Radgona je izabralo za starešinu brata Karla Mavriča i sa zadovoljstvom utvrdilo da je rad u prošloj godini bio obi-lan. Skupština je uspela bolje nego ranijih godina, zato što je župa Maribor izaslala svoga delegata, brata Lavrenčiča, što ranijih godina nije bio slučaj, pa su se članovi društva osečali time zapostavljeni. Brat Lavrenčič je bio srdačno pozdravljen. U prošloj godini je društvo položilo temelj svom budučem domu, koji če ove godine biti sigurno dovršen, tako da če, kada društvo bude slavilo 20-godišnjicu postojanja, moči da je proslavi pod vlastitim krovom. To je u toliko važnije, što ovo društvo leži na krajnjoj severnoj granici naše države i što je svesno svojih važnih narodno-odbrambenih zadataka. * Sokolsko društvo Ormož je izabralo za starešinu brata Ivana Rakušu i utvrdilo da je u prošloj godini moralo da savlada mnoge prepreke, ali da je ipak biiansa rada uspešna i da je stanje blagajne dobro. Za iduču godinu se predvida uredenje letnjeg vežbališta i izgradnja nove svlačio-nice. U odbrambenom referatu je izražena želja, da se položi naročita važnost na narodno-odbrambeni rad, obzirom na granični položaj društva. * Sokolsko društvo Trogir je izabralo za starešinu brata Antu Ivčeviča, dok je dosadašnji zaslužni starešina Gregovič izabran za potstarešinu. Ma da je, iz neprijateljstva prema Sokolstvu, društvo bilo izbačeno iz do-sadašnjih opštinskih prostorija, rad u prošloj godini je bio obilat, pa je izmedu ostalog osnovana sokolska muzika, koja je priredila nekoliko uspelih koncerata, pod dirigentstvom brata Iva Čižeka. I rad pevačke i po-zorišne sekcije treba pohvaliti, dok je na tehničkom polju osvojeno me-dužupsko prvenstvo u odbojci. * Sokolsko društvo Borovo je održa-lo godišnju glavnu skupštinu. Od strane župe Osijek bio je brat Ilija Beara, koji je pohvalio rad. Izabrana je nova društvena uprava, na čelu sa br. Tomom Maksimovičem. Društvo se sprema da održi 4 mar-ta sveslavenski bal na kome če uče-stvovati grupe u narodnim nošnjama svih slovenskih zemalja. Po održanoj glavncj skupštini, društvo radi u svim pravcima sokolskoga rada. Svaki dan puna je sokolana pripadnika, koji sa velikim odtiševljenjem vežbaju. * Sokolsko društvo Gostivar je, 5 fe- bruara održalo godišnju skupštinu na kojoj je izabralo novu upravu, na čelu sa Dr. Dimitrijem Ivanovičem, opšt. lekarom. Iz izveštaja se vidi da je društvo bilo vrlo aktivno u radu u prošloj godini. Redovno je održavalo časo-ve vežbanja sa svima društvenim kategorijama i sa uspehom izvelo 19 priredbi, medu kojima naročito treba istači odlično uspeli javan čas, na kome su prvi put uzele učešča seo-ske sokolske čete i osnovne škole iz Gostivara i okolnih sela. Taj čas je bio veličanstvena nacionalna manifestacija, kakva do sada u ovom kraju nije nikada priredena. * Sokolsko društvo Slovenjgradec je izabralo ponovo za starešinu brata Ivana Rojnika i zaključilo da če ove godine, prilikom 20-godišnjice postojanja društva, prirediti Okružni slet i ujedno posvetiti člansku i naraštaj-sku zastavu. Ma da je društvo bilo izloženo teškim napadajima protivni-ka, broj članova se povisio za 22, tako da društvo ima sada 306 članova. * Sokolsko društvo Bijeljina, je„ nakon ostavke dosadanjeg starešine, br. Dr. Ace Bogdanoviča, koji je zauzi-mao taj položaj punih 15 godina, za što mu društvo daje puno priznanje, jednoglasno izabralo novu predlože-nu listu, na čelu sa Dr. Vladimirom Caldarovičem, advokatom iz Bijelji-ne, dosadanjim zamenikom starešine. * Sokolsko društvo Kostrena je, na godišnjoj skupštini, sa žaljenjem u-tvrdilo da, usled jake protivničke akcije, rad u prošloj godini nije bio tako plodan kao ranije, ali je za iduču eodinu izraden obilat program i nova uprava je odlučila da prede živo na posao. Osnovan je fond za na-bavku društvenog barjaka, pa ima nade da če u ovoj godini biti svečano razvit i da če biti kršten novi ča-inac društva. * Sokolsko društvo Durdenovac je izabralo novu upravu, na čelu sa br. Jankom Petarosom, upr. osn. škole. Na skupštini je zaključeno da se povede akcija oko gradnje doma, koja bi se imala izvršiti u okviru sokolske Petrove petletke. Za pretsednika akcionog odbora izabran je br. Rupnik Branko, nast. grad. škole koji če stupiti u vezu sa ovdašnjom tt. „Na-šička” glede zemljišta i gradnje. * Sokolsko društvo Beli Manastir je izabralo za starešinu br. Jovu Jankoviča i sa zadovoljstvom konstatova- lo da je rad na telovežbačkom i pro-svetnom polju bio zadovoljavajuči, a finansijsko poslovanje društva da je dalo dobre rezultate. Lepo je radila diletantska sekcija i mešoviti pevački hor, a imovina društva vredi oko 350.000 dinara. * Sokolska četa Vera, održala je godišnju skupštinu, na kojoj su bili delegati društva Borovo, brača Hriber-ski, Hodovski i Granjaš. Četa se nalazi u dosta teškom stanju, a ima i mali broj članstva. Brači je dat savet da budu u stalnom kontaktu sa matičnim društveni i da izveštavaju o svim neprilikama. Izabrana je nova uprava, na čelu sa br. Kelič Milanom. Sokolski kurs zn sutkinje Zenski Tehnički odbor Saveza SKJ., prema programu predvidenom za godinu 1939 održao je tečaj za sutkinje, koji je počeo 13 februara. Tečaj se održava u domu sokolskog društva Beograd-Matica, a pohada ga 26 kan-didatkinja iz cele zemlje, i to iz sokolskih župa Banja Luka 1, Beograd 4, Celje 3, Kragujevac 3, Ljubljana 2, Niš 3, Novi Sad 2, Osijek 1. Petrov-grad 2, Sarajevo 1, Skoplje 2, Užice 1, i Zagreb 1. Tečaj vodi pročelnica Nastavničkog otseka, Agata 2ic, a predavaju članice Zenskog Tehničkog odbora SSKJ. Na tečaju se uči sude-nje (teoretsko i praktično) na spravama, lakoj atletici, prostim i stro-jevnim vežbama. Danas če se održati ispiti .teoretski i praktični, podeliti Hčajkania diplome, a na veče izvrši-če se svečani zaključak, spojen sa za-jedničkom večerom tečajnica i članica Tehničkog odbora Saveza SKJ. „Soko", br. 2, več je izašao! Ova velika mesečna revija Saveza SKJ, izišla je juče, na 56 strana velikog formata, i sa posebnim prilogom triju vežbi za god. 1939, na slovenačkom. Ovaj broj je veoma bogato ilu-strovan, a ima ovaj obilat sadržaj: Ret Uredništva: Počeci naših »Puteva i ciljeva«, (E. L. Gangl); — Na obletnicu smrti Miška Jovanoviča, Veljka Čubri-loviča i Danila Iliča (Stevan 2akula); — Dve pesme (Mičun M. Pavičevič); — Telesno vežbanje i mišiči (Dr. M. Dragič); — Sitan ili krupan rad u sokolskim društvima? (Ante Tadič); — Golub pesma (Dr. V. Rašič); — Sokolstvo u školi (Jovan Udicki); — Kulturne veze; — Zahtevamo i Gunduliča i Prešerna i Njegoša. Telesno vaspitanje: O sistemu vaj, pri katerih je treba več telovadcev (Dr. V. Murnik); — Dečija telovežba (1. Sedla-ček); — Po svetu (S. T.); — Primeri vežbi na spravama za žene (O. Skovran); — Proste vežbe za vežbovne časove žena (J. Trdina); — Vežbe za takmičenja za viši razdeo u 1939; — Opšta i medunarodna takmičenja žena 1939 (O. Skovran); — Me-dužupske utakmice (J. Bogner); — Sednica stručnog odbora FIG u Bazelu (1. K.); — Zaključci zbora župskih načelnika; — Vesti. Sokolska prosveta: Dečije pozorište (J. Udicki); — Prvo sokosko lutkarsko pozorište u Sarajevu; — Organizacija sokolske štednje (R. Aranitovič); — Propaganda trezvenosti; — Sokolska Petrova Petoletka; — Vode sokolskih četa (D. B’; — Prosvetni tečajevi župe Ljubljana i župe Skoplje; — Beleške; — Nove knjige; — Službena saopštenja. Sokolski naraštaj: Jačajmo vrline (L. Simeunovič); — Razgovor sa starim pomorcem (S. Svoboda); — Bilješke (F. Pa-vešič); — Številka 18 (V. Majnik); — Bolni utisci (V. Komesa-rovič); — Svest (F. Orlovič); —'Zar je tako blizu? (V. Jakovcev); — Zakaj, kam? (R. Horvat); — Naši pesnici (I. Majcan, St. M. Mutibarič, J. Matešič, 1. A. Tabakovič); — Radovi na-šeg naraštaja (I. Mileta, B. Skoporec, P. Jakovčev, L. Marcikič); — Popunjalke. Pretplata je samih 45 Dinara godišnje, — a naručuje se: Administracija »Soko«, Beograd, Pošt. fah 342, — Račun Po-štanske Štedionice, br. 57.686. Štampa i selo Iz slovenskog sveta BUGARI su sloveni, a ne tu-RANCI! Nedavno je u nemačkoj reviji ^Zeitschrift fiir Rassenkun- objavio bugarski univerzitetski Profesor, Dr. M. Popov, veoma zani-mljivu raspravu o torne, da li su Bu-Sari slovenskog ili turanskog porekla. Ta rasprava je došla kao odgovor na kampanju profesora Kantar-Gžijeva, koji je pokušao da postavi tezu da u žilama bugarskog naroda u večini teče krv turanskih zavoje-vača. Tu tezu je pobijao veči deo huzarskih naučnika, a Dr. Popov piše p svojoj raspravi o torne sledeče: sedmom veku prodrlo je preko donjeg Dunava turansko pleme Buga-ra u današnju Dobrodžu i zapadnu Bugarsku i onde godine 679 osnovalo bugarsku državu. Iz svih istraživanja, kao i antropoloških ispitivanja,. je o-c,to, da je to bugarsko zavojevačko Pleme bilo malobrojno. Naučhici ga da se opet u svim školama i ufe-dima uvede slika prezidenta Masarvka, »a ako to ne mogu da učine, neka pokupe s ve, slike Masaryka, Štefani-ka i Beneša i neka ih pošalju čeho-dovačkim organizacijama u Americi, koje če ih časno očuvati«. Isto se tako Pajodlučnije protestira protiv raspu-danja telovežbačkih, kulturnih i poli-dfkih organizacija. PrIVREDNA struktura češko-SLOVACKE »Obzor narodnohospodarsky« ob-■JavUuje statistiku u kojoj se konsta-Pjc da češke zemlje u novoj Češko-loVačkoj pretstavljaju teritorijalno SaPto polovinu nove države. Medu-lrP- te zemlje pretstavljajp 90 postp Celokupne privredne snage nove re-PPhlike. Od industriskog kapaciteta Plpada na češke zemlje oko sedam ^Piina, a samo jedna osmina na l°vačku i Prikarpatsku Rusiju. Ove p°sledn.fe dve zemlje davače svega -lednu desetinu nacionalnog prihoda. Brat Avram Filipovič, trgovac iz . e°grada i član Sokola VII, podario Je zastavil deci Sokola V. Ova če se Ustava osvetiti i razviti 4-VI-ov. g. Dva tečaja župe Sušak—Rijeka Sokolska župa Sušak—Rijeka odr-žala je u poslednje vreme dva tečaja, i to jedan administrativno-prosvetni, koji se održao još koncem meseca decembra prošle godine, kao i 8-dnev-ni župski pripravnički tečaj, koji je ođržan na Sušaku, od 25 januara do 1 februara. Od bratskih jedinica sa teritorija župe, koja broji 64, što društava što četa, bilo je prisutno na administra-tivno-prosvetnom tečaju, svega 19 ■ slušača, koji su zastupali 9 jedinica, i to od društva: Sušak—Rijeka,. Draga, Kostrena, Kraljeviča. Mariniči,. Senj i Zamet—Kantrida, a od četa: Drenova i Vojni Tuk. Predavanja su održana ova: ideologija Sokolstva, osnivači sokolstva, definicija jugoslovenske ideologije, Sokolstvo i žena, organizacija prosvet-noga rada, sokolska disciplina, peva-nje u Sokolstvu, sokolsko bratstvo i pozdravljanje, sokol, odora i sokolska zastava i značka, sokolska administracija, telesno vežbanje u vežba-onici, socijalni rad u jedinicama, pru-žanje prve pomoči kod nesretnih slu-čajeva, te sokolsko vaspitanje dece i žena u Sokolstvu. Predavači su bili braća: Dukić E-mil, Katarinič Frano, Dr. Peteh Josip, Orel Milan, Mrvoš Rade, Piletič Ante, Pelcer Egidije i Babič Josip. Brača i sestre tečajnici nočili su u Domu Jadranske Straže, a hranili se u Gradanskom podrumu, sve troškom župe, ili bolje njezinog Prosvetnog Odbora. Red je bio uzoran, a bratska ljubav na višini, pa se je nada-ti, da trud oko toga tečaja nije bio uzaludan. Iz dnevnika rada tehničko-pred-njačkog pripravničkog tečaja razabi-reino, da je obavljen ovpj, rad: temeljno vežbače znanje, odbrambeno uvodno predavanje, strojevne vežbe, vežbe na spravama, Tyršev sustav, organizacija SSKJ, poznavanje puške, igre, proste vežbe, nastava ga-danja, sokolska ideologija, anatomija i fiziologija, takmičenje, sletske .proste vežbe, bojni otrovi, javni na-stupi, istorija Sokolstva, prva pomoč, laka atletika,, razgibavanje u dvoje i troje, odbrambenost (čitanje karata), takmičenja u školskom gadanju, putevi i ciljevi Sokolstva, vežbe na konju, higijena telovežbe. Predavači, uz brqta Milana Orela, župskog putujučeg prednjaka, koji je sav ta.i rad organizovao i vodio. bila su ova brača: Pantič, Pelcer, Babič, Dr. Kozulič, Rapaič, Boras stari ji, te Sertič. Svili tečajnika bilo je 16, čime nismo nikako zadovoljni, pogotovo kad se uzme u obzir da su troškovi prehrane i prenočišta pali na teret žup-ske blagajne, a jedinice su imale samo da podmire troškove prevoza. Uvereni smo ipak, da če uložen trud uroditi dobrim sokolskim plodom. Sokolsko društvo Stari Grad, na Hvaru priredilo je prednjački tečaj, od 21 januara do 1 februara, koga je pohadalo 8 brače i 3 sestre, a vodio ga je putujuči župski prednjak, brat Zisi Todorovič. Tečaj je imao vrlo lep upeh i mnogo če koristiti radu društva. Starešina, Dr. B. Po-liteo, održao je vrlo lepo predava- Radovi Petrove Petoletke Sokolska župa Mostar izvršila je ove radove, u okviru Sokolske Petrove Petoletke, do ove godine: Od 152 jedinice, samo njih 18 nije zavetovalo ni jednog pripadnika. Sa-vetcvanc je 4570 članova i naraštajaca. Izabrali su 27.360 dužnosti; izvršili su 5.928 zadtaka. Uradeno — izvršeno: Podignuto domova 18, osvečeno zastava 16, iz-radeno vežbališta 27, podignuto ra-sadnika 3, podignuto česama 55, iz-radeno čatrnja 124, izradeno ulica 31, zasadeno Petrovih gajeva 54, podignuto spomenika 3, spomen ploča 5, zasadeno vočaka 57.000, šumskih Sadnika 22.000, nabavljeno trijera 8, raz-boja 6, nabavljeno bolje stoke 400, oodignuto hanbara 13, odmarališta 33, osnovano zadruga 7, zasadeno Kraljevo drvo 412, pošumljeno groblja 43, pošumljeno dvorišta bogomo-lja 24. podignuto vočnjaka 1257, vrtova 1.710, nabavljeno košnica 2.516, preslica 245, izradeno mostova 10, perila 46, lokve 2, podignuto gajeva 15, pošumljeno kučnih dvorišta 13, izradeno đubrišta 1.624, nužnika 2.419, pljuvacnica i otirača 6.703, i nabavljene apoteke za sve jedinice. * Sokolska društva i čete župe Tuzla \ rlo agilno rade za izvršenje Sokolske Petrove Petoletnice, a naročito su agilni u osnivanju novih knjižnica, čitaonica narodnih univerziteta, trezvenjačkih sekcija, streljačkih ot-seka. te u čuvanju narodnih tradicija i suzbijanju zaraznih bolesti, lupa Tuzla ima 104 jedinice, i to 26 diuštava i 78 četa. Mnogobrojne jedinice zavetovale su se da če podiči sokolske domove i več je dovršeno osam domova: u Doboju, Begov Ha-i nu, Srebrnici, Olovu, Dobrnji, Brvni-ku, Donjim 2abarima i Orašju. U gradenju se nalaze domovi u Gradač-cu, Odžaku, Ugljeviku, Vlasenici, Za-vidoviču, Zvorniku, Boljaniču, Srpskoj Gradsko.i, Vranjsku, Crkvini, 2arko-vini, G. Skipovcu, B.atkuši i G. Rad-nji. Oko 20 jedinica prikuplja materija! i vodi živu akcija za gradenje domova. Sokolska četa u Miškovcima sagra-dila je školu, a narodne škole su sme-štene i u novim sokolskim domovi-nta, u Dobrnji i Brvniku. U okviru Petrove petoletke održa-no je 12 analfabetskih tečajeva, pet dcmačičkih, osnovano 8 streljačkih sekcija, zasadene su 38.922 sadnice plemenitih vočaka, podignuto je 5 1 vodnih rasadnika, 5 mostova. 5 bu-nara, 2 hambara, 5 spomen-česama i 1 spomenik. Izgradeno je 134 mode.r-na dubrišta, 52 vrela i 5 seoskih pu-teva. Održano je 910 predavanja i priredeno 13 izleta. Održano je 12 prednjačkih i 5 po-ljoprivrednih tečajeva i priredene su 2 poljoprivredne izložbe. Več rade novoosnovane 3 vočarske i 1 stočar-ska zadruga. nje o telovežbi, u vezi sa medicinom, a brat Duro Matušič o sokolskoj ideologiji. Društvo Stari Grad je priredilo i vrlo uspelu proslavu Strosmajerovog dana i Sv. Save, kod čega je govo-rio brat Duro Matušič, upravitelj o-snovne škole, a sokolska deca izvela su vrlo lep program. Zaključci zbora načelnika župe Novi Sad U sokolskoj župi Novi Sad održana je sednica Zbora društvenih na-čelnika-ca, 5 februara 1939, na kojoj su učestvovali načelnici-ce i tehnički izaslanici iz 50 društava u ukupnom broju 109. Na sednici je zaključeno sledeče: Uzet je na znanje izveštaj načel-, r.ika župe o rasporedu XI župskog sleta o. g. u St. Bečeju,, na kome če se vežbati sve propisane i ranije po- slate vežbe svih kategorija članstva, naraštaja, a eventualno i vežbanje vojske. Konačan raspored sleta sa-staviče načelništvo župe u sporazumu sa Sletskim odborom. Učestvovanje jedinica na 20-godiš-njoj proslavi Sokolskog društva Subotica preporučuje se, kao i učestvovanje na'proslavi Sokolskog društva Srem. Karlovci. Župske opšte utakmice članova i muškog naraštaja održače se dan ranije, u oči župskog sleta u St. Bečeju. Utakmičari viših razreda za sa-vezne utakmice, nisu obavezni uče-stvovati na ovim opštim utakmica-ma. Župske plivačke utakmice za članstvo i naraštaj, održače se 20 avgusta 1939 g. u Novom Sadu i vršiče se, ako se prijavi bar 5 jedinica. Župske lako-atletske utakmice članstva i naraštaja, održače se 24 septembra 1939, u Subotici, na Stadionu. Župske utakmice za igre odbojke, za članstvo i naraštaj, održače se 1 oktobra 1939 u Somboru. Zaključeno je da se u martu i a-prilu ove godine prirede u Novom Sadu dva 6-dnevna župska praktična prednjačka tečaja, za načelnike, načelnice i bolje vežbače-ce, ako se za svaki prijavi bar 20 učesnika. U julu ove godine održače se II župska vaspitna škola i tečaj za mu-ški naraštaj u koju če se primiti sta-riji naraštajci (preko 16 god.), koji su dobri vežbači. Za sokolske pripadnike župe pri-rediče se ovog leta uobičajeno letovanje sa taborovanjem, i u vezi stim, ženska naraštajska vaspitna škola. Održače se opšte župske utakmice članica i ženskog naraštaja u nižem i srednjem odeljenju, te za pojedinke u višem odeljenju. Stoga če društvena načelništva održati društvene u-takmice za sastav društvene ili okruž-ne vrste od najboljih pojedinki, koje na ovim utakmicama postignu naj-manje 75% od svih mogučih bodova. Sva ostala uputstva biče štampana u „Sokolu’', te se upozorovaju sestre načelnice da redovno prate pisanje ovog lista i da se društva pretplate, jer če samo tako moči biti obave-šteni o tehničkim pitanjima. ■ Zaključeno je da se upozore br. jedinice da je svako sokolsko društvo obavezno svake godine da odr-ži društveni prednjački teča.i za članice. Sledeči sastanak Zbora društvenih načelnika i načelnica održače se krajem aprila ili početkoin maja. PONIŠTENA KAZNA PROTIV BR. DR. GORIŠEKA Dr. Milan Gorišek, starešina Sokolske župe Maribor, bio je, policijskem odlukom od 17 maja 1938 godine, osuđen na globu od 1.000 dinara, ili 20 dana zatvora, zato što nije prijavio policiji skupštinu Sokolske župe. Brat Gorišek je učinio pritužbu, ali Banska uprava u Ljubljani ju je samo delimično usvojila i snizila mu globu za 200 dinara. I Upravni sud u Celju je takoder od-bio pritužbu. Međutim je sada Državni savet, kao najviši upravni sud, potpuno u-važio pritužbu i poništio čita-v u k a z n u, kao neosnovanu po zakonu, zato što su za sokolske skupštine merodavne norme Zakona o Sokolu Kraljevine Jugoslavije. Upozorenje Sokolska župa Zagreb upozorava, da neki ljudi nude po kučama knji-gu „Sokolski zbornik", u ime Sokolske župe ili Saveza SKJ. Ta knjiga je, međutim, privatno preduzeče i njena prodaja nema nikakve veze, ni sa župom ni sa Savezom. °rof. V. Novak 50-godišnjak Dana 4 februara, navršio je pede-tset godina jedan od najuglednijih i najmarljivijih naših istoričara, profesor beogradskog Univerziteta, Dr. Viktor Novak, koji je ujedno i jedan od najzanosnijih ideologa jugosloven-ske misli, Roden u Donjoj Stubici, prof. Novak je svršio študije u Zagrebu, gde ie neko vreme bio docent na uni-verzitetu, pa je kasnije prešao u Beograd, gde več petnaest godina radi na vaspitanju novih generacija u na-cionalnom duhu. Pored naučnih dela iz ranije istorije, a naročito iz odnosa crkve i naroda kod Hrvata, koja su mu utvrdila glas ozbiljnog i^auč-nika, prof. Novak je naročito zaslu-žan kao istoriograf jugoslovenskog gibanja i jugoslovenske ideologije, pa je na tom području dao sjajnu »An-tologiju jugoslovenske misli i narod-nog jedinstva«, za koju je značajan predgovor napisao sam Kralj Ujedi-nitelj, Aleksandar; kao i študije o velikim apostolima jugoslovenstva, Natku Nodilu, Politu Desančiču, Rač-kome, itd. Na francuskom jeziku je napisao delo o kralju Aleksandru, za-tim brošuru »Slovenska misao« a mnogo se bavio i pitanjem glagolice kod Hrvata. Pored toga je prof. Novak sekretar Jugoslovenskog istorij-skog društva i glavni urednik »Jugoslovenskog istoriskog časopisa«. 'z Načelništva SKJ PROMENA ORGANIZACIJE IZBIRNIH UTAKMICA ZA PARIZ U vezi okrožnice broj IV, od 26/1 o. g., Načelništvo Saveza SKJ bilo je prinudeno izmeniti program pripre-me, obzirom na molbu „Union des. Societes de Gymnastique de France’’, koja je molila da se datum utakmice premesti na 13 maj 1939 god. Stoga če naše pripreme iči ovim redom: Prve izbirne utakmice (bez publike) ostaju 19/111 u Ljubljani (za za-padne župe) i 26/111 u Zemunu za i-stočne župe). Druge izbirne utakmice (bez publike) dne 8/1V u Zagrebu. Pravo na ovu utakmicu imaju sva brača koja su na prvim utakmicama postigli minimum 60% uspeha, ili uz odobrenje Saveznog načelništva. Treče izbirne utakmice, dne 6/V u Mariboru. — Pravo na ovu utakmicu imaju sva brača koja su na drugoj izbirnoj utakmici postigli minimum 70% uspeha, ili uz odobrenje Saveznog načelništva. Polazak u Pariz je 9/V 1939. NARUDŽBE PROSTIH SLETSK1H VEŽBI 1 pored mnogobrojnih opomena da se proste sletske vežbe naručuju samo uz unapred poslat novac, na ček ili u poštanskim markama, društva kao i pojedinci još uvek poručuju vežbe bez poslatog novca unapred, čemu Načelništvo Saveza SKJ, ne može nikako udovoljiti. RASPORED RADIO PREDAVANJA Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije Četvrtak 2-111-1939, Brat Dr. Aranitovič — Beograd, Sokole, štedi za Petrov slet. Nedelja 12-111-1939, Brat Dr. Relja Aranitovič — Beograd, Sokole, ne podaj se alkoholu. Četvrtak 16-11-1939, Brat En-gelbert Gangl — Ljubljana, Naša ispovest. ŠTROSMAJEROV DAN Sokolska četa Stup, blizu Sarajeva, priredila je vrlo uspelu akademiju na Štrosmajerov dan, na kojoj je prosvetar, brat M. Ilič, održao lepo predavanje o velikom ideologu jugoslovenske misli. Posle toga izveden je birani program i razvila se odu-ševljena zabava, tako da je ova priredba uspela preko svakog očekiva-nja. J. B. Zanimljfrosti iz doma i sveta »Naša Misel«, organ napredne i nacionalne akademske omladine u Slo-venačkoj, objavljuje članak, u kome se protivi predlogu pretstavnika kato-ličkih akademičara, študenta Tominca, da u debatama na Ijubljanskom univerzitetu sme da se upotrebljava jedino slovenački jezik, a nikako srp-sko-hrvatski. Tominec je svoj predlog obrazložio tmie, da je ljubljanski univerzitet isključivo slovenački i da su svi ostali, koji na njemu studiraju, samo gosti, a ne jednakopravni sluša-oci. »Naša Misel« tvrdi, naprotiv, da ljubljanski univerzitet nije samo ka-tolički i slovenački, več da na njemu imaju ista prava, i hrvatski 1 srpski študenti. * U Sarajevu je odžana konstituira-juča skupština podružnice »Kultur-bunda«. Sazivač je bio ing. Iohan Schank. Za predsednika je azabran Daniel Ciraki. Zaključeno je, da se povede organizacija svih Nemaca u Bosni, pa če se u tu svrhu osnovati otseci Kulturbunda u raznim bosanskim mestima. ♦ Kao što je več javljeno, bili su pro-gnani iz Pariza nekoji ugledni nemač-ki novinar), zbog čega je došlo do oštre polemike izmedu francuske i ne-mačke štampe, a nemački poslanik u Parizu je uložio protest. Medutim, naknadno se saznaje, da su nemački novinari bili uhapšeni i prognani zbog špijunaže, kao i zbog toga, što su vodili nedopuštenu agitaciju protiv francuske države u francuskim kraje-vima, i što su bili u tesnoj saradnji sa vodama autonomista u Alzaciji i Loreni. Tvrdi se čak, da je i hapše-nje voda alzaških autonomista, Dr. Roosa, u vezi sa tom aferom, zato što su vojni krugovi u Alzaciji sve više zabrinuti radom autonomističkog po-kreta i što su tražili da mu se učini kraj. Kao što je poznato, paktom od pro-šlog oktobra, izmedu Nemačke i Francuske, Nemačka se definitivno odrekla pretenzija na Alzaciju i Lorenu, a sam g. Hitler je to izričito podvukao. Međutim, voda alzaških autonomista, Dr. Roos je, i posle toga, sa još ve-čom agilnošču nastavio svoj rad u prilog Nemačke, a protiv Francuske. Dr. Roos izdaje u Štrasburgu veliki dnevni list »Elzass-Lothringen Zeitung« i ima za sobom čitavu partiju, koja se naziva »Landespartei«. Francuski li-stovi tvrde, da su francuske vojne Vlasti utvrdile, da je Dr. Roos bio u te- snoj saradnji sa nemačkim vlastima i da je imao veze sa nemačkim žurna-listima u Parizu. * Nedavno je došlo do potpisivanja novog trgovačkog ugovora izmedu Sovjetske Rusije i Italije, koji je iza-zvao naročitu pozornost u čitavom svetu, obzirom na činjenicu da izmedu te dve države postoje tako jaki i-deološki sporovi, a da se ipak došlo do vrlo srdačnog trgovinskog ugovora. Talijanski listovi podvlače takoder veliku korist toga ugovora za Italiju, a »Giornaie d’Italia« ističe, da je sa-dašnji ugovor važniji od svih dosedanjih. »Corriere della Sera« veli, da se novim ugovorom Italiji otvara rusko tržište, za njene industrijske proizvode; dok se Rusiji otvara italijansko tržište za žito, drvo, petrolej itd. Očekuje se živa izmena dobara, koja če iznositi na milijarde, na osnovu kli-rinškog obračunavanja. * Nemački ministar Dr. Goebbels na-pisao je u listu »VOlkischer Beoba-chter« članak, u kome uzima stav »protiv t. zv. intelektualaca«, kako ih shvača nacionalni socijalizam. Dr. Goebbels veli, da pod tim nazivom ne misli na čestite duhovne radnike, več »na onaj tip t. zv. obrazovanog čo-veka, kod koga gradanska odvažnost stoji u obratnom srazmeru sa naučenim znanjem i koji čini glavni deo onog procenta ljudi, koji su do sad kod svih glasanja prema nacionalnom socijalizmu uzeli negativan stav. Nacionalsocializmu nije stalo da ih pri-dobije za sebe, več gleda na njih sa prezirom. * »DNB« javlja iz Washingtona: Zakonski načrt o provedbi velikog dela programa naoružanja Roosevelta, koji je prihvačen u vojničkom odboru Predstavničkog doma, odobrava vladi kredit od 376 miliona dolara. Od te svote, odobreno je 300 milijona dolara za povečanje broja vojničkih a-viona, od 2320 na 5500 aparata. Posebni kredit od 32,5 miliona dolara predviden je za t. zv. »vaspitne po-rudžbine«, da bi se privatna industrija mogla prilagoditi proizvodnji rat-nog materijala. Zakonski načrt pred-vida, da se broj časnika i momčadi američke vojske poveča za 40.000; tako da bi iznosio 205.000. Politički krugovi ističu, da je zakonski načrt, koji je sada prihvačen, samo jedan od zakona te serije, i da če ukupni program naoružanja, kako ga predvida Roosevelt, stajati 552 miliona dolara. Književnost »VODI BUGARSKOG NARODNOG POKRETA« Nedavno je, u izdanju Balkanskog Instituta u Beogradu, u seriji biblioteke »Balkan i Balkanci«, objavljeno delo poznatog bugarskog književnika Georgi Konstantinova, pod naslovom »Vodi bugarskog narodnog pokreta« (Rakovski, Karavelov, Lev-ski, Botjov)«. Ova četiri bugarska narodna junaka dejstvovali su u drugoj polovici devetnaestog veka, kad je nacionalna oslobodilačka misao na Balkanu počela da hvata, i u politici i u književnosti dubljega korena. To je bio onaj značajni period Kneza Mihajla i naše nacionalne Omladine, kad je mala Srbija, ispravljena i podignuta ustancima i delima Karadorda i Miloša i njihovih savremenika, zračila i medu ostalim,, porobljenim balkanskim narodima. Bugarski narod u to doba, pritisnut s jedne Strane turskim zulumima, a s druge proganjan od fanariota, počinje da se budi, a glavni vodi tog njegovog budenja i bune su četiri velika čoveka, koje nam jedinstveno slika u ovom delu Georgi Konstantinov. Za današnjicu, za savremene Ju-goslovene i Bugare, od osobitog je značenja okolnost da su, i Rakovski i Karavelov i Levski i Botjov, u svim svojim velikim stremljenima i ideali-ma, išli ruku pod ruku, inspirisani i-stim duhom, sa vodima našega naroda. Sudbinu bugarskog naroda oni su u svim svojim akcijama i idejama bi- li tesno povezani sa našim narodom, kao i sa ostalim narodima Balkanskog Poluostrva. Njihove misli o za-jednici i najtešnojoj vezi i srodnosti svih balkanskih Slovena, misli plemenite i jedino spasonosne, kojih je prepuna ova knjiga, i danas su izvan-redno aktuelne. U vezi sa opiisvanjem života i dela ove četvorice bugarskih velikana, pisac je uspeo da nam prikaže u glavnim potezima i istoriju bugarskog naroda, na. čemu smo piscu takoder zahvalni. Da bi se mčdusobno zavoleli i zajednički branili, potrebno je pre svega da se medusobno u-poznamo. Radi svega toga, »Balkanski Institut« je objavljivanjem ove interesantne i dobre knjige, koja se čita kao živ i do kraja zanimljiv roman izvršio vrlo korisno delo. Knjiga se može poručiti kod Balkanskog Instituta u Beogradu (Knez Mihajlova ul. 17.), po ceni broš. din. 30, a u platnenom povezu din. 40.— »BORBENA VEŠTINA U REČI I SLICI« Pešadijski potpukovnici, Frane A. Čojič i Ivan D. Dordevič objavili su, u vlastitoj nakladi, ovu vrlo korisnu knjižicu koja ima za cilj da objasni izvesne teorijske odredbe naše ratne službe i borbene obuke pešadijskih ekzercirnih pravila. U njoj se nalazi sve ono što treba u prvom redu da zna strelac, desetar, voda oružja, a zatim i vodnik, iz praktičnog dela ratne službe i borbe. Prema torne, ona nije namenjena samo najmladim starešinama u vojsci, več i svima o-nima kojima uskoro pretstoji služba u toj vojsci. Knjiga je pisana vrlo pristupačno i ilustrovana je mnogo-brojnim korisnim slikama. Sadržina sokolskih listova »ČUVAJMO JUGOSLAVIJU« U broju za januar ovog vjesnika Sokolske župe Karlovac nalaze se govori i zveštaji, održani i pročitani na skupštini Sok. župe Karlovac, održa-noj 12 februara 1939. Iz svih tih iz-veštaja vidi se obilat i pohvalan rad te župe, kao i izrazit sokolski duh koji vlada u njoj. »SOKOLSKI VESNIK« U broju za februar ovog sokol-skog lista, koji izlazi u Sr. Mitroviči, nalazi se članak Dušana Katiča »O idealima omladine« i Spasoja V. Šar-kiča »Sokolska ideja«. Slede zatim pesme Novaka Arsenina, Dr. Vojislava Rašiča, Desanke Miloševič i Dušana Stojčeviča. List izveštava o škupštinama sokolskih četa u svom području i objavljuje čitav niz radova svojih naraštajskih saradnika; kao i vesti iz sokolskog sveta. Najbolje svetske marke satova: SCHAFHAUZEN CORTERBERT L0NGINES MOVADO ETERNA TISS0T OMEGA СУХМА D0XA Sokolima naročit popust M. J0KIČ. juvelir BEOGRAD/ PAŠIĆEVA UL. 3 „KNJIGA ZA SOKOLSKO SELO" Poslednji broj ovog sokolskog lista, koji izlazi u Mostaru, ima lep fc biran 'sadržaj, u kome treba spome-nuti uvodni članak „Za Jugoslaviju”,-zatim članak ^Sokolstvo i njegovi protivnici”, „Zaključak pčelarske go-dine 1938”, te pesme od P. J. Kur-toviča, St. O. Stankoviča, Riste Ra- i diča i G. Pištala. Pored toga nalaze se izveštaji o sokolskim četama o-Hercegovini, o proslavama i radu Sokolskih društava u Korčuli, Mostaru, Trebin.ju i Blatu, i mnoge druge vesti. „MLADI SOKO” Izašao je broj za januar ovog Iista> naraštaja Sokolskog društva u Splitu, koji sadrži članke „Omladina i Soko", „Razvoj jugoslovenske misli'V „Krsna slava’’, „Dva sokolska velikana, Dr. Jožef Sajner i Dr. Jindra Va-niček”, „Vesti o radu naraštaja”, itd- SOKOLIMA PČELARIMA Izveštavamo br. pčelare da Savez Ima na raspoloženju izvestan broj kompleta — 10 svezaka »Prve jugoslovenske pčelarske dopisne škole« kao i šablona za pravljenje modernih košnica i daje ih po ceni koštanja — knjige 50 din a šablone 16 din. Novac slati pri porudžbini čekoin-br. 58.105 na adresu Saveza za Prosvetni odbor. РОШРД PRflTllA SU NAJSaVRŠENIJI NAČIN VRATILA Svi stari sistemi su nepraktični 1 blvaju uklonjeni UsavrSene sprave dobavlja specljalna TVORNICR G1MNRSTIČKIH SPRRVR J. OPAŽEN RIBNICA MR DOLENJSKEM T r a ži se KOLAR za auto-karoserije koji radi i sa plehom. Tako isto tražimo STOLARA koji ima koncesiju svog obrta. U oba slučaja nameštenje je stalno a prednost imaju oženjeni sokolski prednjači. Ponude slati na adresu: Sokolsko druStvo Dubrovnik 2-3 Brat LJUBIŠA L. IVKOVIČ • „NIMR0D" balkanska ul. br. e - веосидр vlasnik trgovine oružjem, municijom i sportskim priborom Sokolskim društvima \ brad Sokolima preporučujem odlične vazdušne puške „MARS4* Mod. 100 i 115 kao i sav pribor za vežbanje u streljanju istima. Veliki izbor pribora, sprava \ opreme za laku atletiku, boks \ sve ostale grane športa. P A Ž N J A Posetite potpuno preuređeni p A * N J A RESTORAN I PIVNICU „ATINA“ BEOGRAD, T E R A Z I J E PREPORUČUJEMO DOBFA JELA | NAJBOLJA FIĆA. Svako veče riblja čorba, razne pržene ribe, na žaru kao i sve specijalitete na roštilju. Štofovi poznatih Ensletklh kuća ima na laseru renomirani talon za izradu muških odela DUŠAN INĐIĆ ^.L-43° Izdaje Savez Sokola Kr. Jugoslavije (arh. M. Smiljanič, Alekse Nenadoviča 6) — Uređuje redakcioni odbor (Pretsednik Dr. Vlad. Belajčič) - Odgovorni urednik Dr. Tihomir Protič. Beograd, Prestolonaslednikov Trg 34 — Slamparija »Zora«, Kosmajska 24 — Telefon 29-920 — Beograd.