Arheološki vestnik
(Arh. vest., AV) 41, 1990, str. 617-622
ZANIMLJIVI DVOSTRUKI NATPIS IZ OSIJEKA
MIRKO BULAT Muzej Slavonije, Partizanski trg 6, YU-54000 Osijek
Dragom kolegi J aru Šašelu u spomen!
Nedavno je u Osijeku naden dio rimskog natpisnog kamena, koji baca svijetlo i na noviju povijest našega grada, i to ostatkom drugog natpisa, naknadno uklesanog iznad rimskog. Naime, prilikom mijenjanja istrošenih kamenih stepenica ispred oltara u franjevačkoj crkvi u Tvrdi, podignutoj izmedu 1709. i 1732. godine u bližini mjesta nekadašnjeg osječkog srednjevjekovnog kaštela i crkve, primjetio je gvardi-jan Andrija Matic, koji je prisustvovao tim radovima, da se na donjem dijelu jedne od stepenica nalazi neki natpis, pa ju je dao posebno spremiti. Naknadnim pregledom ostalih stepenica, koje su ponovno upotrebljene na drugom mjestu, utvrdeno je nažalost da na njima nema nikakvih ostataka natpisa, kojima bi se gornji mogao upotpuniti.1
Spomenuta stepenica (si. 1) je ustvari lijevi gornji ugao rimskog nadgrobnog spomenika od finog bijelog mramora, u obliku jednostavne pravokutne ploče s dvostrukom profilacijom oko malo udubljenog natpisnog polja. Od nje se sačuvao samo dio lijeve strane i ruba, dok je sa svih ostalih strana okrnjena. Da bi bila pretvorena u stepenicu, ploča je sa stražnje strane bila klesana duž jednog uzdužnog ruba, no time nije oštečen ostatak natpisnog polja, niti je bitnije promijenjen njen izgled.
Od rimskog natpisa sačuvao se samo početak prvog, drugog, trečeg i četvrtog reda, u svemu po tri do četiri slova u svakom, tako da ga je teško restituirati. Kasniji natpis, pisan jednom varijantom cirilice, urezan je na ravnoj površini iznad rimskog natpisnog polja, koja je možda dobivena otklesivanjem eventualnog antičkog figuralnog reljefnog prikaza na tom mjestu, i njegovim naknadnim glačanjem. Na to bi možda ukazivala i okolnost, da tu nedostaje vanjska profilacija rimskog natpisnog polja, i da je cijela ta površina snižena na nivo nutarnje profilacije, osim njenog lijevog kraja. Njen gornji završetak, odnosno gornji dio eventualnog antičkog reljefa, je danas nepravilno izlomljen i nejasan, tako da se više ne može reči, što predstavlja nekoliko kratkih ureza i ispupčenja na njegovoj lijevoj strani. Na desnoj pak strani čiriličkog polja, odnosno ranije (prije uzdužnog lomljenja ploče radi preoblikovanja u stepenicu) u njegovoj sredini, uklesan je veliki križ s konveksnim kracima, od kojeg se sačuvala lijeva strana. Oko njega su bili urezani još neki znakovi, o čemu kasnije.
Sadašnje dimenzije ploče su: višina 71, širina 37, debljina 14 cm; sačuvana višina antičkog natpisnog polja iznosi 40,5 cm, širina 21 cm; višina čiriličkog natpisnog polja je 10, širina 18 cm. Širina ploče i natpisnih polja vjerojatno je bila dvostruko veča nego danas, a takoder je morala biti veča i njena višina.
SI. 1: Dvostruki natpis iz Osijeka. M = 1:4. Foto Lj. Šarič. Abb. 1: Doppelinschrift aus Osijek. M = 1:4. Photo Lj. Šarič.
Višina nejednakih slova u prvom redu čiriličkog natpisa, koja su nešto slabije urezana, je 2,8, u drugom 2 cm, dok je višina slova u prvom redu latiničkog natpisa 7,5, u drugom 6,5, u trečem 6,1 u četvrtom 4,8 cm. Od jednog slova u petom redu sačuvao se samo neznatni ostatak. Slova ovog natpisa so dobro klesana i malo izdužena, ali još uvijek dosta lijepa, pa bi ga mogli datirati u drugo stolječe, na što bi ukazivali i mali trokraki znakovi interpunkcije u prvom i drugom redu te nepostojanje ligatura.
Od rimskog natpisa sačuvalo se slijedeče (si. 1): Q.NO Q(uintus). NO[NIVS?] T. F. NA T(iti). F(ilius). NA[TIONE] LIBVR LIB VR[NVS .AN] NOR NOR(um) [.....]
[H(ic). S(itus). E(st)? Gentilicij Nonius, za kakovu smo se dopunu u prvom redu odlučili, susreče se u nekoliko slučajeva u Panoniji i Dalmaciji, a čest je u sjevernoj Italiji i sjevernoj Africi." Novije nalaze tog gentilicija iz Dalmacije navode u jednom svom radu Ana i Jaro Šašel. - U drugom retku NA bi moglo biti početak od NATIONE, što bi s LIBVR na početku trečeg reda dalo NATIONE LIBVRNVS. Za ovakovo rješenje imamo sličan primjer iz Lubenheima u Njemačkoj - NATIONE PANNONIVS, i drugdje.4 Druga rješenja, na pr. neki cognomen koji počinje sa NA, su u Panoniji rijetka.5
NOR u četvrtom redu moglo bi biti završetak kratice ANNOR (annorum), no podatek o godinama starosti nije se sačuvao. Neznatni ostatak jednog slova u petom redu mogao bi se odnositi na uobičajenu formulu H. S. E. Ovdje se vjerojatno radilo
0	doseljenom potomku nekog romaniziranog stanovnika Liburnije, Tita Nonija, koji je gradansko pravo mogao dobiti još u prvom stolječu. Ovo bi bio drugi poznati slučaj naseljavanja Liburna u našim krajevima poslije natpisa Fidiklanija Fresijana, mladiča rodom iz Zadra, čiji se nadgrobni spomenik, naden početkom ovog stolječa u Bijelom Brdu kod Osijeka, sada nalazi u Muzeju Slavonije.6 Napominjemo da su
1	Jadera-Zadar, i Mursa-Osijek, pripadali istom tribusu Sergia, no da li je to igralo kakovu ulogu u tom slučaju, nije sigurno.7
Nismo mogli mnogo izvuči - niti je to potpuno sigurno - iz tog slabo sačuvanog natpisa, osim novog podatka o vezama antičke Panonije s Jadranom. Postavlja se pak problem, gdje se nalazio taj spomenik, kada je bio u svojoj prvobitnoj funkciji, odnosno odakle je donesen u Tvrdu. Mogli bi pretpostaviti, da se nalazio na dijelu mursijske nekropole izmedu Donjega grada i Tvrde, uz cestu Poetovio-Mursa, odnosno zapadno od Murse.8 Nakon rušenja rimske Murse za Atilinog pohoda 441. g. počeli su se razvlačiti njeni ostaci i spomenici za gradnju novih srednjevjekovnih naselja i utvrda u bližini, od kojih je najbliže bilo na mjestu današnje Tvrde, koje je dobilo ime Osijek, i postalo jezgro današnjeg grada. O dovlačenju rimskih spomenika s ruševina Murse u Tvrdu još u turško doba imamo podatke kod Pigafete.9 To se odvlačenje nastavilo i kasnije, u austrijsko doba, pa je nedavno, takoder u Tvrdi, kod rušenja jedne stare zgrade iz 18. st., naden dio jednog rimskog žrtvenika, očito dovučen s terena Murse, odnosno Donjega grada.10
Kasniju sudbinu tog spomenika otkriva nam ostatak čiriličkog natpisa iznad latiničkog, koji medutim postavlja niz problema.11 Ovaj se natpis sada sastoji od svega dvije riječi pisane čirilicom u dva reda i dvije kratice grčkim pismom, više urezane nego uklesane, s lijeve strane plitko udubljenog križa, od kojeg se sačuvala samo ta strana. Natpis se vjerojatno produžavao i na desnoj, nesačuvanoj strani, gdje su medu krakovima križa morale biti simetrično rasporedene i druge dvije
kratice grčkim pismom. Osim toga sasvim gore desno vidi se donji dio slova A, a u lijevom donjem uglu možda je uklesano veliko čirilsko G, možda kratica za GOSPODIN.
Znakovi u krakovima križa, zajedno s onima koje nedostaju, bili su uobičajene kratice za simboličnu formulu I(esus) HR(istos) NI/KA-Isus Krist Pobjednik, pri čemu je sačuvano NI lijevo dolje dano u ligaturi.12
Sačuvani čirilski natpis u transkripciji glasi:
PRESTVLŠI MONA
Problemi koje nam postavlja taj natpis su teški i složeni. Prije svega postavlja se pitanje jezika i pisma, kao i restitucije natpisa, zatim doba kada je taj natpis urezan, odnosno kada je raniji rimski spomenik ponovno upotrijebljen kao nad-grobni spomenik, nadalje pitanje mjesta gdje je bio ponovno upotrijebljen, i za koga je taj put bio upotrijebljen, te kako i kada je dospio u današnju franjevačku crkvu.
Analizom slova vidimo da su slova P, R, L, Š, G, M, O uglavnom standardnih oblika, i da se vuku kroz sve faze razvoja čirilice sve do danas.1, Donekle se izdvajaju znakovi za E, S, V i N, koje u sličnom obliku nalazimo več na najstarijem sačuvanom čiriličkom spomeniku uopče, Samuilovom natpisu u čast roditelja iz godine 993. sa Prespanskog jezera,14 dok se potpuno razlikuju znakovi A i T. Prvi od njih nalazimo več na spomenutom Samuilovom natpisu, a zatim dolazi na pr. na natpisu 15. st. iz Pazalja kod Rudog.15 Na ovom natpisu nalazimo i analogije za naša slova P, E, S, L, Š, M, O, a isto tako i za T. Isti znak za A i T nalazimo i u nadgrobnom natpisu monahinje Marte 1572. godine iz Ošaniča kod Stolca.16
Ovi arhaični znakovi za E, A i T vuku se medutim i kasnije, do u 19. st.,17 pa nam ne mogu biti mjerodavni za rano datiranje ovog natpisa. Za kasniji datum ukazivao bi i prijelaz nekadašnjega jata u E u PRESTVLŠI.18
I sam oblik PRESTVLŠI na našem natpisu zadaje teškoča, jer bi tu očekivali PRESTAVIŠI [SE], ili još bolje PRESTAVI SE (tj. umrije), pa se tu možda radi o grešci pisara.
Analogije PRESTAVI SE su vrlo rijetke, i obično su povezane s izrazima RABA BOŽIJA, RAB BOŽI.20 Dok su raniji natpisi iz Bosne (13. ili 14. st.) sa jatom, to noviji, kao na pr. iz Starog Slankamena, imaju E.21 I u ovom slučaju spominje se RABA BOŽIA. - Monasi odnosno monahinje, se takoder vrlo rijetko spominju.22 Kako nedostaje desna polovina natpisa, a možda i gornji dio (ostatak od slova A iznad križa možda je dio druge grčke simbolične formule - alfa i omega) ne možemo se upuštati u nagadanja o tekstu nekadašnjeg natpisa, koji je mogao imati još koji izraz i ime monaha.
Iz okolnosti nalaza (stepenica u franjevačkoj crkvi, gradenoj od 1709. do 1732. obliku slova, prelasku jata u E itd.) mogli bi zaključiti da je taj spomenik bio u sekundarnoj upotrebi vjerojatno tokom 17. st. u nekom danas nepoznatom manjem pravoslavnom groblju u okolici tadašnjeg turskog Osijeka (današnje Tvrde), kamo je odvučen negdje iz okolice Donjega grada, odnosno ruševina rimske Murse.23 -Prilikom gradnje spomenute crkve korišteni su i razni stariji kameni spomenici, pa tako i ovaj s tada vjerojatno več napuštenog starijeg groblja. Primjer za to imamo i kod stare gornjogradske župne crkve, gradene takoder polovicom 18. st., srušene krajem 19. st., u čijim su temeljima nadeni brojni rimski figuralni i natpisni kameni spomenici.24
Tako nam ovaj dvostruki (zapravo trostruki ako uračunamo i grčka slova) natpis daje iako vrlo fragmentarno, nove podatke kako za rimsku Mursu, tako i početke novog Osijeka koji su postali mogučni njegovim oslobodenjem od Turaka prije ravno 300 godina.
1	Zahvaljujem se tadašnjem gvardijanu Franjevačkog samostana u Osijeku, o. Andriji Matiču, na obavijesti o nalazu i dozvoli za publiciranje. Spomenuti kamen s natpisom nalazi se još uvijek u Franjevačkom samostanu.
2	L. Barkoczi, The Population of Pannonia from Marcus Aurelius to Diocletian, Acta arch. Acad. Scien. Hung. 16, 1964, 302.
3	ILJug 690 (Salona), 845 (Burnum).
4	M. P. Katancsich, Istri adcolarum geo-graphia vetus 1 (Budae 1826) 387, br. CXXIV; ispor. i ILS 1, natpisi iz Rima, na pr. br. 2195-NAT, NORICVS, br. 2003-NAT. RAETVS, br. 2210-NAT. BOIVS itd.
5	L. Barkoczi (bilj. 2) 319.
6	J. Brunšmid, Arheološke bilješke iz Dalmacije i Panonije, Vj. Hrv. arh. dr. 4, 1899/ 1900, 187-189.
7	Za Zadar npr. J. J. Wilkes, Dalmatia (Cambridge, Mass. 1969) 207; za Mursu J. Brunšmid, Colonia Aelia Mursa, Vj. Hrv. arh. dr. 4, 1899/1900, 24.
8	D. Pinterovič, Mursa i njeno područje u antičko doba (Osijek 1978) 145.
9	Po D. Pinterovič, Prilog topografiji Murse Osječ. zbor. 5, 1956, 55.
10	Neobj.
11	Na ovom mjestu dužan sam zahvaliti se akademiku Marku Vegu na ljubaznim sugestijama u vezi s čitanjem i problemima oko ovog natpisa.
Na pr. iz Starog Slankamena - P. Momi-rovič, Nadgrobni spomenici kod srpske pravoslavne crkve sv. Nikole u Starom Slankamenu, Zbor. zašt. spom. kult. 24, 1974, 73.
13 Iscrpno o razvoju cirilice vidi S. Vukoma-novič, E. Hercigonja, u: Enciklopedija Jugoslavije 3 (1984) 333-342; tu navedena Istorija
srpske cirilice od P. Dordiča, nažalost mi, kao ni drugi važniji radovi, nije pristupačna
14	Ib., 334.
15	M. Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine 4 (Sarajevo 1970) 20-21, br. 215.
16	Ib., 2 (1964) 14-15, br. 57.
17	Na pr. Č. Truhelka, Gl. Zem. muz. 1, 1889, 80; vidi i tabele str. 67, 71 i 79.
18	U starocrkvenoslavenskom bilo je tu jat, ispor. J. Hamm, Pregled gramatike starocr-kvenoslavenskog jezika s hrestomatijom i ri-ječnikom 2 (Zagreb 1947) 114.
19	Ib.
20	M. Vego (bilj. 16) 10-11, br. 53 - Vidoštak kod Stoca, 1231. godine; isti, isto 3 (1964), 10-11, br. 128 - Police kod Trebinja, 1241. godine; ib. 14-15, br. 133 - Arandelovo kod Trebinja, prva polovica 13. st.
21	Za natpise iz Bosne vidi bilj. 20; za natpise iz Starog Slankamena, datirane u drugu polovicu 17. i početak 18. st. vidi bilj. 12.
22	M. Vego (bilj. 16)-Ošaniči 1572. godine; monasi nisu dosad bili poznati u Osijeku, iako je jedan drveni manastir, spaljen 1688. godine, bio u turško doba u Antinu blizu Osijeka, vidi J. Bosendorfer, Črtice iz slavonske povijesti (Osijek 1910) 329.
23	J. Bosendorfer (bilj. 22) 325 - primjer katoličkog groblja u turško doba.
24	J. Brunšmid (bilj. 7) 31, 36, 38-39; J. Bosendorfer (bilj. 22) 397 - po njemu je ova crkva sagradena 1732., a proširena 1736. godine; podatak kot I. Mažurana, Najstariji zapisnik opčine Osijek-Tvrda od 1705. do 1746. godine (Osijek 1965) 30, o crkvi sagradenoj 1699. godine u Gornjoj varoši, odnosi se vjerojatno na još stariju crkvu na tom mjestu.
INTERESSANTE DOPPELINSCHRIFT AUS OSIJEK Zusammenfassung
Vor ein paar Jahren, wahrend der Restaurierung des Interieurs des Franziskanerkirche des HI. Kreuzes in der Tvrdja (Festung) in Osijek, die zwischen 1709 und 1732 erbaut worden ist, wurde festgestellt, daC sich an der unteren Seite einer Altarstufe (Abb.l) zwei Inschriften befinden, eine altere - romische, aus dem 2. Jh. und eine jungere - kynllische vom Ende des 17. Jh. Dank des damaligen Guaridans des Franziskanerklosters P. Andrija Matic konnten die erwahnten Funde untersucht und photographiert werden.
Von der romischen Inschrift - einer Grabmal-Stele - blieb die obere linke Ecke mit doppelter Profilierung und den Anfangen von vier Reihen iibrig, wahrend der obere Teil, verziert durch eine figurale Darstellung, spater abgemeiBelt wurde und in ihn ein von symbolischen griechi-schen Buchstaben und zwei Wortern in kyrillischer Schrift aus dem 17. Jh. umgebenes Kreuz eingemeiBelt wurde. Die romische Inschrift besagt uns, daC der Liburnius Quintus Nonius im 2. Jh. in Mursa weilte,2-7 wahrend die kyrillische zu kurz ist, als daC daraus genauere Folgerungen zu Ziehen waren, auCer der, daJB die altere Inschrift,11-22 die sich einmal wahr-scheinlich in der mursischen Nekropole zwischen der heutigen Tvrdja (dem mittelalterlichen und turkischen Osijek) und der Unterstadt (dem romischen Mursa) befand,8-10 ungefahr im 17. Jh. zur Zeit der Tiirkenherrschaft sekundar fiir eine Inschrift auf dem Grabmal eines orthodoxen Monches in einem kleineren orthodoxen Friedhof in der Nahe des turkischen Osijeks diente,23-24 um dann nach der Befreiung von den Tiirken im Jahre 1687 als Spolia in der schon erwahnten Franziskanerkirche verwendet zu werden.
Ubersetzt von Anton Jeger