original scientific article	UDC 711.14:355.711(497.5Pula)
received: 2013-07-23
PRENAMJENA VOJNIH BROWNFIELD LOKALITETA: PRIMJER PRENAMJENE
VOJARNE KARLO ROJC U PULI
Martina JAKOVČIC
Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno - matematički fakultet, Geografski odsjek, Marulicev trg 19, 10 000 Zagreb, Hrvatska
e-mail: mjakovci@geog.pmf.hr
Josip KAJINIC
Hrvatski institut za povijest, Opatička 10, 10 000 Zagreb, Hrvatska e-mail: jkajinic@isp.hr
Slaven GAŠPAROVIC
Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno - matematički fakultet, Geografski odsjek, Marulicev trg 19, 10 000 Zagreb, Hrvatska
e-mail: slaveng@geog.pmf.hr
IZVLEČEK
Mesto Pula se je v obdobju od sredine 19. do konca 20. stoletja razvijalo kot »vojaško« mesto, kar je imelo za posledico obstoj velikega števila vojaških objektov in aktivnega vojaškega prebivalstva. V pričetku 1990-ih je prišlo do izseljevanja dela vojaških funkcij in je do danes v upravljanje mestu predano 12 vojaških objektov in kompleksov. Predaja nekoč vojaških objektov v uporabo mestu je povzročila spremembo funkcije nekaterih delov mestnih četrti. Ena od takšnih četrti je četrt Monet Zaro v kateri sta bili mestu vrnjeni kar dve vojašnici. Cilj dela je pokazati in pojasniti modele spremembe namembnosti vojaških »>brownfield lokalitet«, prednosti in slabosti namestitev v »brown-field« objektih in vpliv novih funkcij na lokalno skupnost na primeru vojašnice Karlo Rojc.
Ključne besede: sprememba namembnosti, brownfield lokacije, Pula, Karlo Rojc, vojaški objekti.
riuso dei brownfield siti militari: esempio del riuso della caserma karlo rojc a pola
SINTESI
Nel periodo tra la meta del Ottocento fino alla fine del Novecento, la citta di Pola si e sviluppata come una citta „militare" e il risultato era un grande numero di edifici militari e numeroso personale militare in servizio attivo. L'i-nizio degli anni novanta ha visto la partenza di una parte delle forze armate e finora 12 edifici e complessi militari sono tornati sotto l'autorita della citta. La ceduta degli edifici una volta militari per venir usati dalla citta ci ha portato il cambio nelle funzioni delle parti individuali dei quartieri cittadini. Uno di questi quartieri e Monte Zaro dove addi-rittura due caserme erano restituite alla citta. L'obiettivo di questo materiale e di presentare e spiegare i modelli del riuso dei brownfield siti militari, poi di dare i vantaggi e svantaggi dell'alloggio nei brownfield siti e l'impatto delle funzioni nuove sulla comunita locale usando come l'esempio il riuso della caserma Karlo Rojc.
Parole chiave: riuso, brownfield siti, Pola, Karlo Rojc, edifici militari
UVOD
Povlačenjem Jugoslavenske narodne armije iz neka-dašnjih vojarni te ustrojstvom Oružanih snaga Republike Hrvatske 28. svibnja 1991. godine došlo je do zna-čajnih promjena u prostornoj strukturi vojnih objekata. Godine 1992. započinje povrat imovine te su do danas vracena 302 objekta, od toga 123 uredima lokalne uprave i samouprave a 179 Središnjem uredu za upravljanje imovinom (Središnji državni ured za upravljanje držav-nom imovinom HFP, 2004).
Iako vojni razvoj Pule bilježimo vec 1805. godine smještanjem francuske vojske u prostore nekadašnjeg samostana i crkve sv. Franje, koja je pretvorena u vojar-nu, snažniji vojni razvoj započinje nakon 1850. godine i kontinuirano traje sve do 1990-ih. Tijekom jednog i pol stoljeca izgraden je veliki broj vojnih objekata različite namjene te je Pula s pravom nosila naziv „vojnog grada". Danas je na prostoru Grada Pule predano na korištenje ukupno 10 nekretnina, a još 26 je pod upravom Mini-starstva obrane Republike Hrvatske. S obzirom na veliči-nu i lokaciju objekata oni predstavljaju vrijedno gradsko zemljište te brzo postaju važan resurs (Svirčic Gotovac, 2011) te predmet interesa brojnih društvenih aktera.
Vojarna Karlo Rojc, koja je objekt ovog istraživanja, gradena je u razdoblju od 1870. do 1899. godine te je bila namijenjena za vojnu školu. Edukacijska funkcija održala se sve do 1976. godine kada je prenamijenjena u vojarnu. Od 1992. do 1996. godine u vojarni su bile smještene izbjeglice i prognanici. Godine 1994. predana je Gradu Puli koji ju je 1998. godine predao na korištenje organizacijama civilnog društva. S površinom od 35 434 m2 predstavlja značajan potencijal za razvoj društvenih funkcija u gradu Puli.
CILJEVI I METODOLOGIJA RADA
Fortifikacijski sustav grada Pule izuzetno je složen te se gotovo kontinuirano razvijao od kraja 18. stoljeca. Tijekom toga razdoblja razvijao se sustav utvrda, bitnica i potpornih točaka (uporišta) u okolici i na najvišim točkama grada dok su istovremeno u gradu gradeni objekti za smještaj vojnika (vojarne) i pratece aktivnosti (bolnica, kasina, stanovi). Tema ovog rada su vojni kompleksi, objekti za smještaj vojnika (vojarne) te vojni uredi koje je JNA svojim povlačenjem 1990. godine prepustila Oružanim snagama Republike Hrvatske u Puli.1 Speci-fičan cilj rada je prikazati procese prenamjene vojnih kompleksa na primjeru vojnog kompleksa Karlo Rojc.
Buduci su radovi na temu prenamjene vojnih objekata u Hrvatskoj relativno malobrojni u prvom dijelu
rada detaljnije se objašnjava pojam i tipovi brownfield lokacija i objekata, načini njihove prenamjene te utjecaj prenamjene na promjenu prostorne, funkcionalne i soci-jalne strukture grada te se daje pregled dostupne domace i inozemne literature iz različitih disciplina. U drugom dijelu rada prikazan je, u kratkim crtama, razvoj Pule kao vojnog središta, koji je rezultirao izgradnjom znatnog broja fortifikacijskih utvrda i vojnih objekata na prostoru grada. U trecem dijelu rada ukratko je prikazano trenutno stanje povrata vojnih objekata na upravu gradu te planovi za prenamjenu istih. Istraživanje je provedeno metodom terenskog istraživanja, fotografiranja i kartiranja pri čemu je provedena evaluacija trenutnog stanja lokacije. U po-sljednjem, četvrtom dijelu rada dan je primjer prenamjene nekadašnje vojarne Karlo Rojc i utjecaj prenamjene na socijalnu i funkcionalnu strukturu gradske četvrti Monte Zaro. Za potrebe istraživanja dani su rezultati intervjua provedeni s predstavnicima udruga smještenih u sklopu kompleksa te su dane preporuke za daljnje postupanje prenamjene. Pri odredivanju uzorka za intervju korišten je kvotni uzorak, kao poseban oblik neprobabilističkog uzorka. Prema Registru udruga Republike Hrvatske, udru-ge smještene u nekadašnjoj vojarni Karlo Rojc mogu se svrstati, prema glavnim grupama djelatnosti, u jednu od 20 skupina. Unutar svake djelatnosti udruge se mogu dalje podijeliti na uže djelatnosti.
Polaznu točku za provodenje intervjua činio je upit-nik koji je sadržavao 14 pitanja. Prva, uvodna skupina pitanja vezana je uz razdoblje dolaska u prostor vojarne te razloge smještanja na prostoru nekadašnje vojarne. Drugu skupinu pitanja činila su pitanja vezana uz prednosti i nedostatke smještanja udruga na prostoru neka-dašnje vojarne. Trecu skupinu pitanja činila su pitanja vezana uz funkcioniranje samog Centra gradskih udruga Rojc. Posljednja skupina pitanja vezana je uz planove buduceg razvoja Centra gradskih udruga Rojc. Prilikom izbora sugovornika vodilo se računa da u uzorku budu zastupljeni predstavnici najveceg broja korisnika tj. predstavnici kulturnih, sportskih i socijalnih djelatnosti te civilnog društva.
Za potrebe izrade rada korištena je arhivska grada Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, Državnog arhiva u Pazinu te Državnog arhiva u Splitu. Posebice su korišteni fondovi Opcina Pula (HR-DAPA-402 i HR-DA-PA-673) s podacima o vojsci i novačenju te izgradnji infrastrukture u razdoblju od 1845. do 1918. te 1919. do 1943. godine te grada fonda Lučka kapetanija Pula (HR-DAPA-774) u kojima se nalaze vrijedni podaci o lučkoj infrastrukturi od 1920. do 1955. godine. Za ovu temu značajan je i fond Lučki admiralat Pula ili Pulski admiralat (HR-HDA-11885) Hrvatskog državnog arhiva s
1	Tema ovog rada su vojne brownfield lokacije. Prema svim dostupnim definicija vojnih brownfield lokacijama fortifikacijske sustave bitnica, utvrda i uporišta ne ubrajamo u skupinu vojnih brownfield lokacija te oni time nisu niti tema ovog rada.
2	HR-DAPA-40 - Državni arhiv u Pazinu (fond Opcina Pula)
3	HR-DAPA-67 - Državni arhiv u Pazinu (fond Opcina Pula)
4	HR-DAPA-77 - Državni arhiv u Pazinu (fond Lučka kapetanija Pula)
5	HR-HDA-1188 - Hrvatski državni arhiv (fond Lučki admiralat Pula)
gradivom o ustanovama, tvrdavama i vojarnama pomor-skog pješaštva. Fond pulskog admiralata čuvan u Hrvat-skom državnom arhivu sadrži 288 knjiga, 459 kutija i 83 svežnja. U Državnom arhivu u Splitu nalazi se Zbirka planova inženjerijske direkcije u Puli za razdoblje od 1855. do 1916. godine (HR-DAST-191-16) koja obuhva-ca 79 planova i nacrta utvrda i baterija izgradenih u na-vedenom razdoblju.
PREGLED DOSADAŠNJIH ISTRAŽIVANJA
Posljednjih 20-ak godina prenamjena zemljišta tema je brojnih istraživanja. Iako su procesi prenamjene u svijetu prisutni vec stotinjak godina, pojam brownfield javlja se tek početkom 1990-ih godina te predstavlja kompleksan skup izazova i mogucnost ponovnog isko-rištavanja vec iskorištenog prostora. Brojne su definicije brownfield zemljišta i lokacija, a ne postoji niti jedin-stvena definicija degradiranosti i degradiranih područja (Cvahte, Snoj, 2011). Prema Agenciji za zaštitu okoliša SAD-a (U.S. Environmental Protection Agency) brown-field lokacije predstavljaju neiskorištene prostore koje karakteriziraju stvarni ili percipirani problemi zagadenja (Hollander, J.B., Kirkwood, N.G., Gold, J.L. 2010) Prema CABERNET-u brownfield lokacije su one lokacije koje su pogodene nekadašnjim korištenjem zemljišta ili okolnog područja, napuštena su ili nedovoljno iskorištena, naj-češce se nalaze u urbanim sredinama te imaju stvarne ili percipirane ekološke probleme te im je potrebna intervencija kako bi se priveli svrsi (Dixon, Raco, 2007). Prema G.M. Miletic i A. Mišetic brownfield lokacije „su izgradeni ili korišteni dijelovi urbanog prostora koji se nalaze u razvijenijim urbanim sredinama na koje je utje-cala prethodna namjena konkretnog zemljišta ili objekta, a vec duže vrijeme su napušteni ili zapušteni, karakte-riziraju ih stvarni ili percipirani problemi zagadenja te zahtijevaju konkretnu intervenciju kojom bi dobili novu funkciju." (G.M. Miletic, A. Mišetic, 2010). Mogucnost ponovnog razvoja i novih funkcija ističe i definicija M. Nefs prema kojoj su brownfield zemljišta dijelovi indu-strijskog ili komercijalnog zemljišta koji su napušteni ili nedovoljno iskorišteni te su često ugroženi ekološkim problemima i na kojima postoji potencijal ponovnog iskorištavanja (Nefs, 2006). Sličnu definiciju daje i L. Lorber (Lorber, 2011). Prema Cvahte i Snoju brownfield lokacije su degradirana područja koja uslijed utjecaja ra-zličitih čimbenika imaju negativan utjecaj na ekosistem i čovjeka te kvare estetski dojam kraja. Brownfield zemljišta su neadekvatno iskorišteni dijelovi zemljišta koji bi uz pravilnu organizaciju i upravljanje mogli postati značajan potencijal za održivo korištenje (Cvahte, Snoj, 2011). Prema A. Peric i M. Maruna brownfield lokacije su površine i objekti u urbaniziranim područjima koji su izgubili svoju prvobitnu namjenu ili se vrlo malo koriste. Često imaju ili se pretpostavlja da imaju ekološka opte-
recenja i na njima se nalaze ruinirani proizvodni ili drugi objekti. (Peric, Maruna, 2012). Prema Dixonu i Racou (2007) brownfield zemljišta obuhvacaju ispražnjene prostore, napuštene gradevine, zapuštene gradevine, grade-vine za koje je predvidena prenamjena i imaju potencijal za prenamjenu (Dixon, Raco 2007). Znatno jednostavni-ju definiciju dao je S.G. Bageen. Prema njemu brownfield lokacije su „ranije izgradeni prostori na kojima je izgradena čvrsta struktura te infrastruktura, a koji više nisu u upotrebi" (Bageen, 2006). Iako je definicija puno vecina sadrži odredene zajedničke elemente. Prvenstveno se to odnosi na postojanje nekadašnje namjene koja više ne postoji pri čemu je potrebna intervencija kako bi se osigurala nova namjena te postojanje stvarnih ili per-cipiranih ekoloških problema koji pridonose smanjenju vrijednosti lokacije.
Osim brownfield lokacija možemo razlikovati još dvije vrste zemljišta. Prva vrsta su ispražnjene lokacije (eng. vacant land) koje predstavljaju ranije razvijeno zemljište koje je danas ispražnjeno i na kojem je moguc razvoj bez dodatnih sanacija koje bi uključivale rušenje, čišcenje čvrste strukture i ostataka. Druga vrsta su zapuštena zemljišta (eng. derilict land) koja su toliko zagadena i oštecena ranijom industrijskom ili drugom uporabom da je nemoguce daljnje iskorištavanje bez provodenja sanacije koje uključuju rušenja i čišcenja čvrste strukture (UKs National Land Use Database).
U osnovi razlikujemo četiri tipa brownfield lokacija, ovisno o njihovoj prethodnoj namjeni. Najbrojnije su industrijske brownfield lokacije nastale uslijed relokaci-je ili zatvaranja industrijskih pogona. Uz njih izdvajamo još i područja ili gradevine vojne namjene, prometne namjene te nekadašnje stambene objekte i projekte.
Vojne brownfield lokacije su izgradeni ili korišteni dijelovi prostora na kojoj su se nalazili objekti koji su bili u vojnoj uporabi ili namijenjeni vojnim osobama, kao što su vojarne, barake, vojni kampovi, zračna pristaništa, vježbališta, stanovi itd. te drugi vojni objekti i prostori (Bagaeen, 2006). Važno je napomenuti da prema svim definicijama pa tako i prema definiciji Bagaeena za koju smo se i mi odlučili u ovom radu vojne brownfield lokacije ne obuhvacaju ostatke fortifikacijskih sustava gradova. To je posebice važno s obzirom da je Pula tijekom svoje povijesti više puta razvijala svoj fortifikacijski sustav. Dijelovi fortifikacijskog sustava izradenog u 19. stoljecu, kojeg je činila 31 gradevina u Gradu Puli te ukupno 50 gradevina u području poznatom kao Pomorska tvrdava Pula, koji je podrazumijevao cjelovito područje teritorija grada i šireg teritorija u kojem se od 1813. do 1918. razvijala obrana grada i luke, a koji su i danas dijelom očuvani, nisu predmet istraživanja ovog rada.
Usprkos raširenom procesu povratka vojnih objekata do sada su, u literaturi, znatno brojniji primjeri revitalizacije industrijskih brownfield lokacija dok su primjeri prenamjene vojnih brownfield lokacija relativno malo-
6 HR-DAST-191-1 - Državni arhiv u Splitu (fond Zbirka planova inženjerijske direkcije u Puli)
brojni. Jedan od prvih radova koji se bavi ekonomskim posljedicama zatvaranja vojnih baza u SAD-u bio je rad Barneya Warfa iz 1997. godine. Na ovim područjima ističe se rad Vladimira Mihajlova iz 2009. godine u ko-jem je prikazana prenamjena vojnog kompleksa Metelkovo Mesto te rad G.M. Miletic i A. Mišetic na temu analize stavova novih korisnika nekadašnje vojarne, a danas sveučilišnog kampusa Borongaj. (Mihajlov, 2009, Miletic, Mišetic, 2010).
Brojni su radovi koji se bave važnošcu baštine i njezinim odnosom na formiranje identiteta odredenog dijela grada te stvaranje osjecaja identiteta lokalnog sta-novništva (Hayden, 1997, Castello, 2006, Cizler, 2012). Postojanje objekata u dugom razdoblju dovest ce do stvaranja svojevrsnih odnosa i veza izmedu objekata i stanovništva. Objekti ce postati dio svakodnevice lokalnog stanovništva te dio baštine prema namjeni. Takav objekt baštine ima svoju kulturnu, komunikacijsku, eko-lošku, estetsku, povijesnu, duhovnu i simboličku vrijed-nost (Jelinčic, 2010). Zamiranjem postojece funkcije i pojavom nove doci ce do promjene tih vrijednosti. Prenamjena lokaliteta može dovesti do značajnih funkcionalnih i strukturnih promjena pojedinih dijelova grada kroz otvaranje novih radnih mjesta, poboljšanje kvalitete života gradskog stanovništva uvodenjem novih sadr-žaja te može rezultirati poboljšanjem slike dijela grada i dati poticaj uravnoteženom i održivom regionalnom razvoju. Tako je primjerice projektom prenamjene londonske luke, poznatim kao Thames Gateway, predvideno otvaranje čak 180 000 radnih mjesta, izgradnja 160
000	stanova, uvodenje bolje zdravstvene zaštite, novog
1	poboljšanog prijevoznog sustava te uredenje rekreacijskih zona (Tallon, 2010).
Da bi prenamjena bila uspješna poželjno je aktivno sudjelovanje lokalne zajednice. Kako ističe Tallon (2010) lokalno stanovništvo trebalo bi biti pokretačka snaga procesa regeneracije. No postoje i odredena ogra-ničenja, te pretjerani utjecaj lokalne zajednice u proce-sima regeneracije može imati i negativni efekt. Jedno od najčešcih ograničenja je postojanja parcijalnih interesa pojedinih dijelova lokalne zajednice te nevoljkost pri-hvacanja promjena.
Grad Pula do sada je bio tema brojnih istraživanja a neki od tih radova bavili su se i vojnim naslijedem Pule. Medu njima svakako treba spomenuti dvije knjige Atti-lia Krizmanica Pulska kruna iz 2008. godine koja daje pregled razvoja fortifikacijskog sustava Pule tijekom 19. stoljeca te mogucnosti zaštite i valorizacije istog. Napo-minjemo da se autor u svojoj knjizi vecinom bavi for-tifikacijskim sustavom kula i bitnica, samo povremeno spominjuci vojarne i ostale komplekse koje ubrajamo u skupinu vojnih brownfield lokaliteta.
Problem prenamjene brownfield lokaliteta izrazito je
kompleksan i uključuje čitav niz aktera poput gradskih vlasti, arhitekata, ekonomista, sociologa, geografa pa sve do lokalne zajednice. Brojni su načini prenamjene objekata, a svaki od aktera u njemu vidi svoj interes i benefit. Jedan od pristupa svakako je i „bottom up" pri-stup pri kojem se kreče od stavova i mišljenja lokalne zajednice te novo definirane namjene zemljišta. (Lor-ber, 2011) Sveobuhvatan model prenamjene brownfi-eld lokacija prikazala je L. Lorber u svom radu iz 2011. godine. Model je temeljen na BRM metodi (Brownfield Revitalization Method) razvijenoj u sklopu ReTinA projekta (Revitalization of Traditional Industrial Areas) koja obuhvača tri temeljna okvira: pravni okvir, integrirani pristup urbanom razvoju i okolišu i imidžu te branding lokacije. lako je taj model razvijen u svrhu revitalizacije nekadašnjih industrijskih područja neki elementi mogli bi se primijeniti i u slučajevima revitalizacije vojnih brownfield lokacija. Održivi razvoj brownfield lokacija izuzetno je važan te uključuje okolišne, socijalne i ekonomske prednosti. Okolišne prednosti su smanjenje razvoja i pritiska na greenfield lokacije, zaštita javnog zdravlja i sigurnosti, zaštita tla te zaštita podzemnih voda. Najčešče socijalne prednosti odražavaju prednosti za lokalnu zajednicu, kao što su obnova urbanih područja, brisanje stigme i negativne percepcije odre-denog dijela grada, povečanje sigurnosti. Tako se pokazalo da je prenamjenom vojarne Metelkova Mesto u Ljubljani, čija je prenamjena započela još 1990. godine značajno smanjena stopa kriminaliteta medu mladima, a kao posljedica aktivnog sudjelovanja mladih u pro-gramima u sklopu nekadašnje vojarne (Mihajlov, 2009). Medu ekonomskim prednostima najvažnije su privlače-nje domačih i stranih ulaganja i povečanje vrijednosti i produktivnosti zemljišta (Catney et al.., 2007).
Napuštanjem primarne funkcije večina brownfield lokacija doživljava sličnu „sudbinu". U prvoj fazi dolazi do devastacije i krade materijala s gradevine pri čemu ona naglo počinje propadati7. S obzirom na buduci sadr-žaj koji se uvodi u napuštene i često zapušteni objekte, analizom brojnih domačih i inozemnih primjera prenamjene, izdvajamo sljedeče osnovne tipove funkcionalne prenamjene:
•	Komercijalnu prenamjenu pri čemu u objekte ulaze komercijalni sadržaji poput trgovina, ugo-stiteljskih objekata, profesionalnih usluga itd.
•	Uslužnu prenamjenu pri čemu u objekte ulaze različiti uslužni sadržaji najčešče namijenjeni ši-roj zajednici.
•	Poslovna prenamjena pri čemu u objekte ulaze poslovni subjekti.
•	Poduzetnička prenamjena koja se najčešče ogleda u otvaranju poduzetničkih zona koje koriste prednosti lokacije i postojanja komunalne i osta-
7 Takvih primjera ima mnogo a prisutni su bili i u Puli kako nakon 1990-ih tako i u ranijim razdobljima. Kako navodi M. Balota „Čim su grupe njemačkih radnika napustile barake, u kojima su stanovali na Monvidalu, i uputile se prema kolodvoru, stanovništvo je isto poslijepodne (28.X.) raznijelo vrata, prozore, stakla, ostatke namještaja, gvozdene krevete, daske baraka, sve što se moglo odnijeti..."(Balota, 1981).
le infrastrukture. Prilikom prenamjene u podu-zetničke svrhe na lokalitete najčešce ulaze po-duzetničke zone ili pak laka i čista industrija te istraživanje i razvoj.
•	Administrativna prenamjena pri čemu u objekte ulaze različite, najčešce, javne službe poput su-dova, upravnih tijela itd..
•	Kulturna prenamjena koje podrazumijevaju posjet objektu baštine, otvaranje muzeja, galerija, povremenih ili stalnih izložbenih prostora, odr-žavanje performansa (kulturna animacija), kulturnih i edukativnih centara, otvaranje objekata za posjetu (npr. dvoraca, kurija) i sl.
•	Socijalna prenamjena koja podrazumijeva ulazak različitih sadržaja poput udruga civilnog društva, neprofitnih udruga, kulturnih, obrazovnih i obra-zovnih udruga namijenjenih široj zajednici i pro-vodenju slobodnog vremena.
•	Obrazovna prenamjena koja najčešce podrazumijeva prenamjenu objekata u sveučilišne kam-puse ili srednjoškolske centre.
•	Rekreacijska prenamjena koja podrazumijeva či-šcenje prostora i ostavljanje slobodnog prostora za rekreaciju i provodenje slobodnog vremena. Na taj način smanjuje se stupanj izgradenosti u pojedinim dijelovima grada te se pridonosi kvaliteti života.
•	Rezidencijalna prenamjena koja podrazumijeva adaptaciju objekata u stambene svrhe ili urede-nje smještajnih kapaciteta. U tip rezidencijalne ili stambene prenamjene najčešce ce se prenami-jeniti lokaliteti smješteni u blizini središta grada, prometnih čvorišta te na oblama rijeka ili jezera. Tipovi stanova variraju od stambenih kompleksa namijenjenih stanovnicima slabije platežne moci pa do novih rezidencijalnih četvrti namijenjenih imucnijim stanovnicima. Na prostoru Zagreba za sada su prisutni primjeri prenamjene po principu izgradnje u potpunosti novog objekta.
•	Prometna prenamjena koja podrazumijeva ure-denje prometnica, zračnih pristaništa i slično (Ci-dell, 2003).
•	Mješovita prenamjena.
Kakav ce biti tip prenamjene ovisit ce o čitavom nizu faktora kao što su veličina objekta i zemljišta, lokacija, pristup i dostupnost, stupanj zagadenja, kvaliteta okoliša, politika urbanog planiranja, položaj stručnjaka ur-banog planiranja u društvu, položaj ekonomskih aktera, položaj i utjecaj udruga civilnog društva (Svirčic Goto-vac, 2011, Svirčic Gotovac 2010, Kiss, 2009, Čaldaro-vic, Šarinic 2008).
Na području Europe značajniji počeci prenamjene vojnih objekata započinju s prvim valom demilitarizacije od 1990. do 1996. godine nakon povlačenja so-
vjetskih snaga iz država nekadašnjeg Istočnog Bloka.8 U tom valu demilitarizacije napuštaju se vojni objekti, a bez plana njihove prenamjene, brojni objekti su opljačkani. Drugi val demilitarizacije započinje 1996. godine. Od tada pa sve do danas proces zatvaranja vojnih kompleksa i njihova prenamjena široko je prisutna u europskim državama. Do sada bilježimo različite oblike prenamjene od poduzetničke prenamjene (primjer ne-kadašnje zračne baze Legnica u Poljskoj prenamjene u poduzetničku zonu za 500-tinjak zaposlenih), stambene ili rezidencijalne prenamjene (primjer prenamjene upravne vojne četvrti Terminow prenamijenjene u stam-benu četvrt s 3000 stanova), mješovite prenamjene (primjer projekta Volspark u Postdamu) ili pak obrazovna prenamjena (vojne baze Elbelg u Poljskoj).
Primjera prenamjene vojnih objekata nalazimo i na području Hrvatske. Tako je vojarna Gaj tzv. Crvena vojarna u Osijeku prenamijenjena u Sveučilište, Stara kasarna u Dakovu vracena je redovnicama sv. Križa, Vu-kovarska vojarna 204. brigade pretvorena je u Memori-jalno, informacijski, dokumentacijski i edukativni centar Domovinskog rata. Na području Zagreba bilježimo nekoliko primjera obrazovne prenamjene tako je vojarna na Borongaju dana Sveučilištu u Zagrebu, a Vojarna u Ilici 202 Hrvatskom katoličkom sveučilištu.
U Republici Hrvatskoj proces reorganizacije Oruža-nih snaga započinje 2002. godine. No proces povrata imovine započeo je još 1992. godine te su do danas vracena 302 objekta. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske svrstava vojne objekte u četiri kategorije: perspektivne, privremeno perspektivne, neperspektivne i nekretnine koje treba pribaviti (MORH, 2006). Za prenamjenu objekata značajne su kategorije neperspektivnih i privremeno perspektivnih objekata. Godine 2005. MORH je raspolagao sa 335 vojnih objekata od čega je 117 smatrano privremeno perspektivnima i neperspektivnima te se razmatrala mogucnost njihovog napušta-nja. U tu svrhu MORH je pokrenuo Program zatvaranja i prenamjene vojnih objekata. Od 117 objekata njih 88 se smatra neperspektivnima te je ušlo u navedeni Program. Do sada je u Primorskoj Hrvatskoj vraceno ukupno 45 nekretnina od kojih 10 na području Grada Pule. Na području Grada Pule preostalo je još 26 nekretnina koje su na upravljanju MORH-u ode kojih je 20 neperspektivnih te 6 perspektivnih i privremeno perspektivnih.
RAZVOJ „VOJNE PULE"
Godine 1842. Pula je bilo malo naselje s 1 126 sta-novnika. Petnaest godina kasnije (1857.) taj broj pora-stao je na 3 628, a 1910. godine bilo je vec 58 562 stanovnika (Duda, 1999/2000). Razlog takvom porastu leži u razvoju vojnih funkcija grada te s njim povezanih ekonomskih i stambenih funkcija.
8 Naravno, primjera prenamjene bilo je i ranije poput primjerice prenamjene Pješačke vojarne Kraljeviča Rudolfa ili Konjaničke vojarne u Zagrebu, no od 1990-ih možemo govoriti o sustavnom pristupu prenamjene vojnih brownfield lokacija.
Tabela 1 Kretanje broja civilnog i vojnog stanovnistva te ukupnog stanovnistva u Puli od 1797. do 1910. godine Table 1 Number of civic and military inhabitants and total inhabitants in Pula from 1797 till 1910 Izvor/Source: Balota, 1981.
Godina	Civilno stan.	Vojno stan.	Ukupno	Godina	Civilno stan.	Vojno stan.	Ukupno
1797.	590	10	600	1880.	17777	7695	25472
1818.	-	-	926	1885.	19166	8500	28666
1842.	1076	50	1126	1890.	23092	8561	31653
1857.	6551	2000	8551	1900.	28643	7584	36227
1867	13000	4303	17303	1910.	42058	16993	59041
Prva važna godina u razvoju suvremene Pule je 1799. kada je donesena prva odluka o premještanju arsenala iz Venecije u Pulu, no konkretni koraci nisu učinjeni. Ideje o smještaju mornarice i vojske u pulski zaljev javljaju se i u razdoblju francuske vlasti počet-kom 19. stoljeca, a 1807. godine na otoku Sv. Andrije izgradena je utvrda za smještaj topova. Godine 1813. grad osvaja austrijska vojska. U slijedecih dvadeset godina radit ce se pojedinačni planovi na izgradnji obram-benog sustava grada (Krizmanic, 2008a). Nova odluka o izgradnji arsenala donesena je 1834. kada su austrijske vlasti donijele odluku o gradnji vojarne i arsenala. Prva tri skladišta buduceg arsenala izgradena su 1846. godine (Balota, 1981). Revolucionarna zbivanja u Europi, pa i Veneciji, 1848. godine ubrzali su odluku i rado-ve te je ratna mornarica preseljena u Pulu (Krizmanic, 2008a). U kolovozu 1850. godina zapovjednik mornarice admiral Hans Birch Dahlerup posjecuje Rijeku, Cri-kvenicu, Kraljevicu, Bakar, Zadar, Šibenik i Pulu kako bi odlučio o konačnoj lokaciji za izgradnju ratne luke i arsenala. Konačna odluka9 bila je da se Pula odredi kao buduca ratna luka i arsenal s brodogradilištem10 (Balota, 1981). Pula postaje središte svih mornaričkih jedinica, nadleštva, ustanova, škola i zavoda.
Usporedo s jačanjem vojne funkcije rastao je i broj stanovnika Pule. Iz tablici 1 vidljiv je jači porast broja vojnih osoba nakon 1857. godine. Tako su primjeri-ce 1880. čak 30% stanovnika Pule bile vojne osobe, a 1910. godine gotovo 29% ukupnog stanovništva čini-la je vojska. Vojna funkcija grada ujedno je uvjetovala razvoj kozmopolitanizma u Puli. Kolika je bila važnost vojne funkcije za razvoj grada potvrduje i geslo cara Franje Josipa I i admiralitetea „Die stadt mueste sich der marine identifizieren" ili „Grad se mora identificirati s mornaricom" (Perovic, 2006). No, usporedno s porast broja vojnih osoba raste i broj civilnog stanovništva koje u Pulu doseljava privučeno ponudom zaposlenja u voj-
noj industriji i brodogradilištu te u obrtima te u kasnijem razdoblju i u trgovini.
Promjene vlasti rezultirale su i iseljavanjem ranije pridošlog stanovništva. Tako nakon 1918. iz Pule iselja-vaju Nijemci, Česi, Ukrajinci, Poljaci, Madari doseljeni u Pulu najviše kao časnici u nekadašnjoj mornarici11. Stalnu promjenu stanovnika potvrduje i Igor Duda na-vodeci „Uslijedila su desetljeca promjena vojski, novi su podstanari silom ili dobrovoljno ulazili u nekad austrijske vojarne iz kojih se i opet iznosilo sve što se moglo iznijeti, ali je istodobno grad gubio (možda vec) stare i dobivao neke nove Puljane." (Duda, 1999/2000). Prvim službenim poslijeratnim popisom iz 1948 godine u Puli je popisano 21 065 stanovnika. Godine 1991. popisom je ustanovljeno 62 378 stanovnika. Nakon toga uslijedio je pad broja stanovnika te je popisom iz 2001. godi-ne popisano 58 494. stanovnika. Pad je s jedne strane posljedica iseljavanja dijela vojnog stanovništva ali i posljedica promjene u prostornom obuhvatu Grada pri čemu je nekoliko naselja12 pripojeno opcini Medulin te je promijenjena metodologija popisa.
Usporedo s porastom broja stanovnika dolazi i do snažne izgradnje grada. U razdoblju od 1860-ih do 1880-ih godina dolazi do jake izgradnje novih gradskih četvrti, bolničkog kompleksa, knjižnice, casina, morna-ričke crkve. Grad se širio iz stare gradske jezgre u četiri „vala" proširenja gradevnog područja kojim su se u tkivo grada inkorporirala područja izmedu vojnih utvrda i bitnica. Prvi val izgradnje trajao je 1860-ih godina a obuhvacao je područje danas užeg središta grada izmedu Arsenalske i Flaciusove ulice, ulice Joakima Rakovca do Trga na Mostu. Drugi val krajem 1860-ih obuhvacao je područje od Valkana preko Monvidala do uvale Sv. Petra. Treci val proširenja pratio je linije od Monte Era preko utvrde San Giorgo kod Gradskog groblja do uvale Sv. Petra. Četvrtim valom proširenja, krajem stoljeca, grad se širi dalje na istok duž današnje Premanturske i
9	Postoje različiti izvori o djelovanju i ulozi H.B. Dahlerupa u donošenju odluke o izboru Pule za glavnu vojnu luku. Prema Baloti (1981) Dahlerup je smatrao Pulu povoljnom lokacijom za izgradnju vojne luke. Prema Krizmanicu (2008) smatrao je da je povoljnija lokacija Trst te da je Pula nepovoljna zbog nepostojanja infrastrukture te veličine naselja koje je tada imalo nešto više od 1000 stanovnika.
10	Kamen temeljac za izgradnju brodogradilišta i arsenala položila je carska obitelj 9. prosinca 1856. godine na otočicu Uljaniku nekoc zvano Olivieninsel ili Scoglio Olivi). Iako je tada dio arsenala vec bio izgraden i u funkciji. (Balota, 1981).
11	28. studenog 1918. talijansko zapovjedništvo ratne Luke Pule donijelo je odluku da se iz Pule u roku 5 dana moraju iseliti svi oni gradani koji nisu prije rata imali zavičajno pravo u Puli (Balota, 1981).
12	Naselja Pješčana Uvala, Valbonaša, Vinkuran i Vintijan (Zupanc, 2004).
Tabela 2 Kretanje broja stanovnika Pule i indeks promjene nakon Drugog svjetskog rata Table 2 Number of inhabitants of Pula and index of change after the Second World War
Izvor/Source: KorenčičM. (1979): Naselja i stanovništvo SR Hrvatske 1857-1971., Zagreb, JAZU; RZS (1984), DZS (1996), DZS (2002), DZS (2011)
Godina popisa	Broj stanovnika	Indeks promjene
1948.	21065	-
1953.	28512	135,4
1961.	37403	131,2
1971.	47498	127,0
1981.	56153	118,2
1991.	62378	111,1
2001.	59850	98,9
2011.	57460	96,0
Medulinske ulice (Krizmanic, 2008). S porastom broja stanovnika rasla je i stambena izgradnja. Samo 1867. godine izgradeno je 60 stambenih zgrada. Takav trend izgradnje nastavljen je i u iduca dva desetljeca kada je gradeno u prosjeku 50 novih stambenih zgrada i kuca godišnje što potvrduju i sačuvane molbe za gradnju (Balota, 1981, HR-DAPA-4013). Godine 1910. u Puli je bilo 7346 stambenih zgrada i kuca, ali je i dalje posto-jala potreba za izgradnjom (Balota, 1981). U skladu s regulacionim planom pojedini dijelovi grada nisu izgra-divani kako visina gradevina ne bi onemogucavala vidik i otežavala vojnu funkciju grada. Usporedno s izgradnjom grada gradi se brodogradilište na Uljaniku gdje je
1866. godine izgraden prvi plivajuci dok u Europi (Balota, 1981). Ekonomskom napretku u tom razdobju pri-donijela je i izgradnja pruge Pula - Divača 1876.godine te luka Pula u tom razdoblju nije bila samo vojna vec i trgovačka luka.
Istovremeno s izgradnjom grada ruše se ostaci starih zidina i gradi se novi fortifikacijski sustav koji je trebao braniti Pulu kako s kopna tako i s mora. Sustav se prote-zao od Barbarige i Vodnjana na sjeveru do rta Kavran i Marlera na jugoistoku, rta Kamenjak na jugu i Brijuna te je obuhvacao 28 utvrda (kula). Godine 1869. Povjeren-stvo za fortifikacije odreduje granicu tvrdavske jezgre prema kopnu. Godine 1908./09. oko grada se gradi ži-
Sl. 1 Faze razvitka grada od 1860. do 1909. godine Fig. 1 Development oft he city form 1860 till 1909 Izvor / Source: prema Krizmanič, 2008a preradili autori
13 HR-DAPA-40 - Državni arhiv u Pazinu (fond Opcina Pula)
Sl. 2 Plan uredenja obalne zone iz 1889. godine
Fig. 2 Plan for development of waterfront area from 1889
Izvor / Source: HR-DAPA-40
čana ograda (ferri della citta) s naoružanim stražarnica-ma. Tijekom Prvog svjetskog rata dolazi do formiranja tzv. Pomorske tvrdave Pula, obrambenog sustava grada koji je obuhvacao 50 fortifikacijskih objekata od čega 31 na području grada Pule. Uz to postojala je i Jedin-stvena teritorijalna tvrdava Pula koja je 1917. godine obuhvacala kopneno područje s otocima od Limskog do Raškog zaljeva te do Premanturske punte uključujuci i fortifikacijski sustav Malog Lošinja s ukupno 42 500 voj-nika (Krizmanic, 2008b). U tim zonama bila je zabra-njena gradnje. Tijekom Prvog svjetskog rata u Puli nije bilo vojnih operacija, no grad je više puta bombardiralo talijansko zrakoplovstvo.
Nakon šestodnevne jugoslavenske vojne i civilne vlasti (od 31. listopada do 5. studenog 1918.) u Pulu ulazi talijanska vojska i mornarica te u razdoblju izme-du Prvog i Drugog svjetskog rata Pula ulazi u sastav Italije. U tom razdoblju dolazi do zastoja u širenju grada vec se popunjavaju prazni prostori u postojecoj urbanoj strukturi. U razdoblju 1938.-1940. donosi se novi Regulacijski plan Pule i Detaljan plan centra. U njima nema važnijih aktivnosti na vojnim gradevinama i sklopovima (Krizmanic, 2008a).
U razdoblju od siječnja 1944. do svibnja 1945. godine Pula je bombardirana dvadeset i tri puta te su znatno oštecene kako vojne, tako i civilne gradevine, posebice u zoni Arsenala, Brodogradilišta te gradske četvrti Sv. Polikrapa, Baraka i Monte Zara u kojoj je smještena i vo-jarna Karlo Rojc. Nakon Drugog svjetskog rata od 1945. do 1947. godine grad je pod anglo-američkom vojnom upravom, nakon čega ulazi u sastav SFR Jugoslavije. Nekadašnji fortifikacijski sustav i sve vojne gradevine dolaze pod upravu Jugoslavenske narodne armije. Neki objekti zadržavaju vojnu funkciju poput obalne utvrde Monte Kristo koja je 1982. godine adaptirana za potrebe mornaričke pješadije, dok neki poput Obalne utvrde Marie Louise (Forte Lazzaro Mocenigo) postaju skladi-šta. Godine 1966. donesen je novi Generalni urbanistič-ki plan Pule u kojem su vojni kompleksi kategorizirani kao zone specijalne namjene te djelomično predvideni kao resurs za razvoj luke i turizma u gradu. Novi Generalni urbanistički plan grada Pule donesen je 1983. godine i u njemu su vrijedne gradevine iz ranijih razdoblja svrstane u šest kategorija. Izmedu ostalih u skupinu D i E ubrojeno je i nekoliko gradevina vojne namijene nastale u doba austrijske vlasti poput Vojne bolnice, Mor-
Tabela 3 Vraceni vojni objekti na području grada Pule
Table 3 Military facilities in Pula regained from the Croatian Armed Forces
Izvor: MORH, 2012.
Vojni objekt / lokacija	Godina povrata	Površina (m2)	Novi korisnik
Vojarna Karlo Rojc	1994.	35 434,00	Grad Pula
Vojarna Vladimir Gortan	1994.	51 375,00	Grad Pula
Skladište Gorička 9	1993.		Tvrtka Staklar
Vojarna Premantura	1993.	1 759 287,00	HPT
Vojarna Smokvica	1999.		Brodogradilište Uljanik
OUP Kampi	2005.		Ministarstvo pravosuda
Vojarna Istarskih brigada	2007.	10 013,00	OŠ Monte Zaro, Županijsko i opcinsko državno odvjetništvo, Zemljišno-knjižni odjel Opcinskog suda
Skladište Valmarin-Bradamonte	2006.		Brodogradilište Uljanik
Vojni kompleks Pineta	2002 .		Hrvatski fond za privatizaciju
Vojni kompleks Monumenti i Sv. Katarina	2004.	509 406,00	Hrvatski fond za privatizaciju
Zgrada Admiraliteta	2010.	83 551,00	Istarska županija, Ministarstvo financija, Ministarstvo pravosuda
naričkog groblja, Mornaričke crkve, Mornaričkog parka, kompleksa vojarni, te parka Monte Zaro.
U posljednjem GUP-u donesenom 2008. godine izričito se navodi i nekoliko objekata vojne namijene. Pri tome je vojna luka Vargarola-Fižela navedena kao pomorska gradevina od važnosti za Republiku Hrvatsku. Takoder u kategoriji zašticenih objekata u kategoriji 1 u koju ulaze gradevine ili sklopovi izuzetne spomenič-ke vrijednosti koje se moraju očuvati i obnoviti izmedu ostalog navodi se 27 utvrda i topničkih bitnica iz au-strougarskog razdoblja, Mornarički kasino, Mornaričko groblje nekadašnja Mornarička vojarna, zgrade i zidine Arsenala, Mornarička crkva te Machine schule potom vojarna Karlo Rojc i susjedne gradevine vojne ambulante. U kategoriji 2, gradevinama koje treba očuvati i obnoviti od nekoc vojnih objekata naveden je sklop Mornaričke bolnice. U kategoriji 3 kojeg čine gradevine ambijentalne vrijednosti gradskog značajna od vojnih objekata navedeni su utvrde u topničke bitnice, te sve zgrade iz austrijskog razdoblja u vojnim kompleksima Musila, Vallelunge, Mulimentima i na otoku Sv. Katarine. Takoder u Generalnom urbanističkom planu odre-deno je da sve utvrde i topničke bitnice izgradene u razdoblju prije Drugog svjetskog rata moraju biti očuvane i prezentirane u izvornom obliku. (Službene novine, Bolletitino ufficiale, 14.07.2008, 5a/08)14
Pojedine vojne gradevine i objekti su pod zaštitom Ministarstva kulture. Tako je Barutana Signnole iz 1865.
godine na ulazu u vojni kompleks Musil zašticena kao nepokretno kulturno dobro, kompleks nekadašnje mornaričke zrakoplovne postaje Puntižela (hidrobaza) zašticena kao povijesna cjelina, povijesna cjelina Monu-menti, te pokretno kulturno dobro Zbirka Mornaričke biblioteke.15
PRENAMJENE VOJNIH OBJEKATA U PULI : VOJARNA KARLO ROJC
Početkom 1990-ih, odlaskom Jugoslavenske narodne armije, započeo je proces povrata vojnih objekata na prostoru čitave Republike Hrvatske pa tako i grada Pule. Proces je intenziviran nakon 2002. godine kada započinje proces reorganizacije Oružanih snaga Republike Hrvatske. Do sada je na prostoru grada Pule vraceno ukupno 12 objekata16. Zbog svoje arhitektonske, društvene i povijesne vrijednosti brojni vojni objekti u Puli danas čine dio identiteta grada te imaju važnu ulogu u urbanoj regeneraciji.
Proces povratka i prenamjene vojnih lokaliteta još je u tijeku. Pojedinačni lokaliteti i gradevine vecinom su doživjele socijalnu prenamjenu te je tako u zgradu Mornaričke bolnice useljen odjel Opce bolnice Pula, nekadašnji Mornarički kasino prenamijenjen je u knjiž-nicu i u odjel Instituta za društvena istraživanja Ivo Pilar, dok je u nekadašnjem Mornaričkom opservatoriju ureden dječji vrtic. Istovremeno prenamjena vecih vojnih
14	Službene novine, Bollettino ufficiale, 14.07.2008: Odluka o donošenju generalnog urbanističkog plana grada Pule, 5a/08.
15	Uz navedene zašticene su još i Arheološko nalazište s austrougarskom vojnom utvrdom Kaštijun Graditeljski sklop i arheološka zona utvrde Monte Grosso, topničke bitnice Valmaggiore i merzerskih bitnica Monte Grosso i sv. Maištada, preventivno zašticeno kulturno dobro Muzil-San Giovanni, područje topničke bitnice i skupine objekata Fižela te utvrde Marie Louise, Monsival/Bourgignon, Monvidal. Munida i Žunac, Musil, Punta Kristo i Stoja. No one nisu predmet istraživanja ovog rada.
16	Kompleks Monumenti i Sv. Katarina možemo promatrati ili kao jedan cjeloviti kompleks ili kao dva kompleksa.
I Ekologija I Etničke Hobi I Kultura I Nacionalne Socijalne iTehničke
Udruge Domovinskog rata I Zdravstvene Sportske Civilnog društva
SI.3Strukturakorisnika DruštvenogcentraRojc2012.g2dine Fig. 3 Structure of users of Centre Rojc in 2012 Izvor/0ouone:terenokois tranSvonjeivowWi pula.2 r
1
1
kompleksa (vojarni) teče znatnosporije- 2007. gocline objavljen je Prostorno - programski koncept Brijuni ri-vijera koji pretpostavlja razvoj prostorno funkcionalne cjeline s turističkom namjenom u prostoru od sjeverne granice opcine Bale do Pule te na prostoru grada Pule obuhvaca komplekse Pineta i Monumenti - Sv. Katarina. Danas je vecina velikih vojnih kompleksa devastirana te se koristi za održavanje koncerata alternativnih skupina ili u rekreacijske svrhe kao prostori šetnje i rekreacije.
Predmet ovog istraživanja bio je prikazati proces prenamjene vojnih brownfield lokacija na primjeru ne-kadašnje vojarne Karlo Rojc. Na svojevrstan način razvoj ove vojarne predstavlja razvoj vojne Pule „u ma-lom". Zgrada vojarne Pomorske škole (Marinen Schule) gradena je od 1870. do 1889. godine. Tijekom talijan-ske vlasti u vojarni je bila smještena vojna škola za pi-tomce. Zgrada je svoju obrazovnu funkciju zadržala i tijekom jugoslavenskog razdoblja sve do 1975. godine do kad je u njoj djelovala tzv. partizanska mašinska škola te je dio kompleksa preureden u vojarnu. Od 1976. do 1991. godine čitav kompleks prenamijenjen je u vojarnu. Jugoslavenska narodna armija napustila je vojarnu u prosincu 1991. godine. Povlačenjem JNA od 1992. do 1996. godine u vojarni su naseljeni izbjeglice i progna-nici. Slijedece dvije godine, do 1998. godine, zgrada je prazna. U tom razdoblju zgrada doživljava znatno propadanje i uništavanje karakteristično za sve napušte-ne brownfield lokacije gdje nakon napuštanja dolazi do stihijske pljačke (eng. plundering) pri čemu pojedinci i organizirane skupine iz vojarne odnose sve što se može
iznS'etipričem2s e gradevina uništava. U Generalnom urbanističkom planu Pule iz 2008. godine zgrada neka-dašnje vojarne Karlo Rojc i susjedne gradevine zašticene su u kategorije „1" kao gradevine izuzetne spomeničke vrijednosti šireg regionalnog i državnog značaja koje se moraju apsolutno čuvati i odnositi metodama obrade i konzervatorskih načela (Službene novine, Bolletitino ufficiale, 14.07.2008, 5a/08).17
Godine 1998. Grad Pula zgradu vojarne Karlo Rojc predaje na korištenje civilnim udrugama, iako su pojedine udruge u centru smještene i ranije u vrijeme kada su u vojarni boravile izbjeglice i prognanici. Deset go-dina kasnije (2008. godine) osnovani su Vijece i Koordinacija Rojca. Vijece je tijelo koje čine predstavnici svih udruga smještenih u vojarni , a osnovano je s ciljem uskladivanja i poboljšanja rada te koordinacije suradnje s Gradom. Koordinacija je radna grupa koja koordinira funkcioniranje Centra gradskih udruga Rojc (Društveni centar Rojc). Ukupna površina zgrade vojarne iznosi 17 000 m2 i sastoji se o dvije zgrade sjeverne zgrade s pet katova i južne zgrade s 4 kata. Od ukupne površine trenutno se iskorištava 11 693 m2 od čega je 4 610 m2 zajedničkog prostora. U sklopu vojarne nalazi se i otvo-reni prostor površine 30 000 m2.
U prostoru nekadašnje vojarne danas djeluje stoti-njak udruga od čega je nešto više od trecine udruga registriranih u djelatnosti kulture, a nešto više od četvrtine čine sportski klubovi i udruge. Na trecem mjestu po za-stupljenosti su udruge civilnog društva s 11,5%, koje su medu prvima i postale korisnice prostora.
17 Službene novine, Bollettino ufficiale, 14.07.2008: Odluka o donošenju generalnog urbanističkog plana grada Pule, 5a/08.
Polaznu točku za provodenje intervjua činio je upit-nik je sadržavao 14 pitanja. Prva, uvodna skupina pitanja vezana je uz razdoblje dolaska u prostor vojarne te razloge smještanja na prostoru nekadašnje vojarne. Drugu skupinu pitanja činila su pitanja vezana uz prednosti i nedostatke lokacije udruga na prostoru nekadašnje vojarne. Trecu skupinu pitanja činila su pitanja vezana uz funkcioniranje samog Centra gradskih udruga Rojc. Posljednja skupina pitanja vezana je uz planove buduceg razvoja Centra gradskih udruga Rojc. Prilikom izbora sugovornika vodilo se računa da u uzorku budu zastupljeni predstavnici najveceg broja korisnika tj. predstavnici kulturnih, sportskih i socijalnih djelatnosti te civilnog društva
Kako bi se utvrdio način korištenja prostorija u Centru, zadovoljstvo prostorom te razlozi dolaska u sam Centar provedeni su intervjui s predstavnicima udruga. Vecina ispitanika u Rojc je došla s neke druge lokacije u gradu. Čak 80% ispitanika kao glavnu prednost ističe adekvatnu veličinu prostora za smještanje udruge. Na drugom mjestu po učestalosti odgovora je postojanje velikog parkirališta te poticajni okoliš u blizini drugih udruga. Udruge iz djelatnosti kulture, a posebno likovne i kiparske umjetnosti kao prednost lokacije ističu uvjete za kreativni rad. Takav odgovor ne iznenaduje imam li u vidu činjenicu da se brownfield lokacije vrlo često percipiraju kao umjetnički i kreativni prostori te mjesto igre i avanture (Edensor, 2005, Hollander, J.B., Kirkwood, N.G., Gold, J.L. 2010). Kao najvece nedostatke smještaja u nekadašnjem vojnom objektu navode starost gradevine te s tim povezan problem loše infrastrukture u samom objektu. Primjerice centralno grijanje u objektu pušteno je u rad tek 2004. godine, kada su djelomično obnovljene i električne i vodovodne instalacije. Kao drugi nedostatak ističe se smještaj objekta u stambenom četvrti te s tim povezan problem buke, posebice u proljetnim i ljetnim mjesecima prilikom organizacije dogadanja na otvorenom.
Kako bi se poboljšali uvjeti rada i boravka u prostorija-ma Rojca svi anketirani smatraju da bi trebalo poraditi na uredenju prostorija, a posebice zajedničkih prostora te da bi trebalo promijeniti način upravljanja te bolje planirati buduci razvoj. Medutim, ispitanici se ne slažu oko toga tko bi trebao provoditi i nadgledati aktivnosti na poboljšanju uvjeta boravka i rada. Kao najčešci odgovori ističu se Vi-jece Rojca i Upravni odjel za društvene djelatnosti Grada Pule, no javlja se ideja o osnivanju javne ustanove.
Treci dio intervjua činila se pitanja o buducim plano-vima razvoja. Upravni odjel za društvene djelatnosti u cilju povezivanja udruga unutar Centra Rojc te proširi-vanja djelatnosti predvidio je projekt Dnevnog boravka Rojc te otvaranje hostela Rojc. Svi ispitanica podržali pokretanje projekta uredenja Dnevnog boravka, zajedničkih prostorija površine 200 m2 u prizemlju Centra. No nisu se složili oko toga da li bi taj prostor trebao biti otvoren isključivo za korisnike centra ili za sve posjeti-telje te služiti kao mjesto prezentacije aktivnosti Centra.
Takoder nisu bili jedinstveni niti oko toga tko bi trebao biti zadužen za nadzor prostora. Večina smatra da bi brigu o zajedničkom prostoru trebala voditi Koordinacija Rojca. Drugi projekt je projekt uredenja hostela koji bi bio smješten na trečem katu sjevernog krila na površini od 425 m2. Večina anketiranih podupire ideju uredenja hostela smatrajuči da bi vodenje hostela tre-balo biti pod upravom koordinacije te da bi prihod od rada trebao biti korišten za obnovu kompleksa. Kao što je istakla jedna od anketiranih „Primarni cilj rada hostela trebala bi biti organizacija dogadanja poput seminara, Ijetnih škola, razmjene volontera. medunarodnih konfe-rencija i sl. u organizaciji Centra Rojc."
Četvrti, posljednji dio intervjua činila su pitanja o pretpostavljenim prednostima i nedostacima prenamjena vojarne Karlo Rojc za stanovnike gradske četvrti Monte Zaro. Gradska četvrt Monte Zaro obuhvača površinu od 323 720 m2 na kojemu je prema popisu iz 2011. godine živjelo 3 502 stanovnika. Največi dio gradske četvrti izgraden je u razdoblju austrijske vladavine tijekom 1870-ih godine kada je na prostoru gradske četvrti izgraden Hidrografski institut sa zvjezdarnicom i največi gradski perivoj. Nakon 1990. godine na prostoru gradske četvrti napuštene su dvije vojarne (Karlo Rojc i Istarskih brigada) ukupne površine 45 447 m2 čime se značajno promijenila i funkcionalna struktura četvrti. Odlaskom nekadašnjih vojnih funkcija pojavio se ispra-žnjen i slobodan prostor pogodan za različite korisnike i nove aktivnosti koji predstavlja izazov različitim skupinama korisnika od umjetnika do prostornih planera. Planiranje novih funkcija značilo je planiranje i upravljanje neiskorištenim zemljištem i objektima. Koja je vrijednost ispražnjenih lokacija za stanovnike gradske četvrti. Prva je mogučnost uvodenja novih funkcija čime se povečava vrijednost iskorištavanja. Druga je vrijednost samog ze-mljišta. Uz to prisutne su i povijesne i kulturne vrijedno-sti samog lokaliteta koje nema ekonomsku komponentu i na odredeni način predstavljaju svojevrsno ograničenje za buduču namjenu. Negativan aspekt napuštanja objekata predstavlja pojava negativnih okolišnih posljedica koji se ogledaju u privremenom zapuštanju prostora, zarastanju okoliša, okupljanju perifernih socijalnih skupina. Prenamjena objekata na prostoru gradske četvrti Monte Zaro rezultirala je jačanjem socijalnih, obrazov-nih i administrativnih funkcija gradske četvrti. Prostor vojarne Istarskih brigada dan je na korištenje osnovnoj školi Monte Zaro, Županijskom i opčinskom državnom odvjetništvu te Opčinskom sudu. Na prostoru vojarne Karlo Rojc primijenjena je često prisutna praksa stvara-nja prostora za neprofitne ili „slabo-profitne" organizacije pri čemu grad zadržava vlasništvo nad zemljištem i objektima i osigurava da i manje snažni lokalni interesenti ostvare korist od promjena u načinu korištenja ze-mljišta. Davanjem prostora takvim korisnicima smanjuje se njihova ovisnost o javnim ili privatnim potporama i subvencijama koje su neminovne ukoliko se takvi kori-snici smještaju u privatnim objektima u središtu grada.
Istovremeno smanjivanjem potpora za smještaj korisnika omogučuje se povečanje potpora za njihov rad.
Dovodenjem novih funkcija i novih korisnika zaustavljen je proces propadanja i devastacije kompleksa te je povečana sigurnost samog područja. Da bi se pri-donijelo daljnjem povečanju sigurnosti trebalo bi uvesti dodatnu rasvjetu na parkirališnom prostoru. Uredenjem Centra dovedena su nova ulaganja u lokalnu zajednicu te je povečana vrijednost prostora. Takoder uredenjem parkirališta ispred Centra otvorena je mogučnost parkiranja i za lokalno stanovništvo, te je na taj način riješen značajan komunalni problem lokalnog stanovništva. Nadalje, otvaranje Centra pridonijelo je jačanju udru-ga civilnog društva, ali i pridonijelo jačanju socijalnih i uslužnih funkcija gradske četvrti te pridonio kvaliteti života, posebice mladih, na prostoru gradske četvrti Monte Zaro. No otvaranje Centra Rojc imalo je i neke negativne posljedice koje se prvenstveno ogledaju u ri-jetkim problemima izmedu pojedinih supkultura korisnika Centra te problema buke, posebice u ljetnim mje-secima prilikom održavanja dogadanja ispred Centra.
ZAKLJUČAK
Predajom na korištenje prostora nekadašnje vojne namijene dolazi do značajnih promjena kako u pro-stornoj strukturi vojnih objekata tako i u funkcional-noj strukturi pojedinih naselja i gradskih četvrti. Grad Pula se tijekom jednog i pol stolječa razvijao kao vojni grad što je rezultiralo postojanjem velikog broja vojnih objekata i djelatnika. Nakon 1990-ih godina započinje postupak povratka vojne imovine te je do danas gradu
na upravljanje vraceno 12 objekata. Jedan od njih je i vojarna Karlo Rojc. Izgraden kao vojna obrazovna institucija u drugoj polovini 19. stoljeca te kasnije prenami-jenjen u vojarnu kompleks je 1994. godine predan na upravu Gradu.
Prema funkcionalnom tipu, privremena prenamjena kompleksa obuhvacala je tip rezidencijalne prenamjene buduci su u kompleksu boravile izbjeglice i prognanici s prostora Hrvatske i Bosne i Hercegovine. No trajna prenamjena objekta, otvaranjem Centra gradskih udruga Rojc, odgovara tipu socijalne prenamjene. U prostoru centra danas djeluje stotinjak udruga pri čemu domini-raju udruge registrirane u djelatnosti kulture.
Rezultati provedenih intervjua pokazali su da je večina udruga kao najvecu prednost smještaja u centru smatra adekvatnu veličinu prostora, postojanje parkirališta i mogučnost suradnje s drugim udrugama. Kao najveci nedostatak ističe se starost gradevine i loše infrastrukture. Takoder vecina ispitanika podržava buduce planove razvoja i širenje ponude centra otvaranjem ho-stela i zajedničkog prostora u kojemu bi se prezentirao rad udruga.
Vecina ispitanika smatra da se otvaranje Centra na prostoru nekadašnje vojarne vecinom pozitivno odrazilo i na kvalitetu života stanovnika gradske četvrti Monte Zaro. Uredenje prostora i dovodenje novih funkcija (na prostor vojarne Karlo Rojc, ali i vojarne Istarskih brigada) pridonijelo je daljnjem jačanju socijalnih, administrativnih i uslužnih funkcija gradske četvrti pri čemu je istodobno zaustavljen proces degradacije i devastacije urbanog pejzaža te je povecana vrijednost zemljišta na prostoru gradske četvrti.
Sl.nDrusteonicentar Rojc -nekadasnjavojarnakaoprostor kreoiivnosti Fig. 4 Centre Rojc - former military barrack as a space for creativity
redevelopment of military brownfield sites: example of redevelopment of military complex karlo rojc in pula
Martina JAKOVČIC
University of Zagreb, Faculty of science, Department of Geography, Marulicev trg 19, 10 000 Zagreb, Croatia
e-mail: mjakovci@geog.pmf.hr
Josip KAJINIC
Croatian Institute of History, Opatička 10, 10 000 Zagreb, Croatia e-mail: jkajinic@isp.hr
Slaven GAŠPAROVIC
University of Zagreb, Faculty of science, Department of Geography, Marulicev trg 19, 10 000 Zagreb, Croatia
e-mail: slaveng@geog.pmf.hr
SUMMARY
The paper deals with problems of conversion and redevelopment of military brownfields with the example of military barrack Karlo Rojc in Pula. In the first part of the paper definitions and types of redevelopment of brownfield sites are given followed by overview of relevant bibliography. The second part of the paper describes development of Pula from 1850s onwards. Military development of Pula started in 1850s when Austrian government decide to declare Pula the military port of the Empire. Military development will continue till the beginning of 1990s and leaving of Yugoslav Army. Abandonment of military sites and barracks resulted in emptying of large areas of valuable land in all parts of the city which become valuable resources. The third part of the paper gives an overview of current states of abandonment and redevelopment of military brownfields in Pula. Over the past 20 years twelve military brownfields have been abundant and returned to the city or the government. In order to gain relevant and accurate information on status of redevelopment methods of mapping, photography and quality assessment of each location was conducted.
The fourth, last, part of the paper deals with the redevelopment of former military barrack Karlo Rojc and effects of the process of redevelopment on social and functional structure of city quarter Monte Zaro. Military barrack Karlo Rojc was built in 1870's and in a way represents development of military Pula "in small". From 1870's til 1976 building was used as military school for different armies from Austrian, through Italian to military engineering school of Yugoslav Army. From 1976 to 1991 building was used as military barrack. In the beginning of 1990s barracked housed refugees from Croatia and Bosnia and Herzegovina. In 1998 city of Pula gives the building to different NGO's, although some NGO's were located in barracks before 1998. According to General Masterplan from 2008 building is protected as monument of exceptional monumental value of wider regional and state importance which narrows possibilities for its redevelopment. Today, Centre Rojc houses around 100 different NGO's, majority of which are organizations dealing with culture and sports. In order to gain information on reasons for location in former military barrack and level of satisfaction or dissatisfaction with the location and quality of life in former barrack an interview with the organisations was conducted. Results of conducted interviews revealed that majority of NGO's moved to Karlo Rojc from some other city-owned site. They are satisfied with the floorspace of their offices and possibility of cooperation with another NGO's located on the premises. They are not satisfied with the infrastructure and level of maintenance of the site and rare confrontations with residents in the neighbourhood. Interviewees think that city quarter Monte Zaro benefited from opening of NGO centre in former military barrack. Redevelopment of former military barrack resulted in rise of social and commercial services in the city quarter and rise in the level of security and quality of life for the local residents, and especially youngsters.
Key words: redevelopment, brownfield sites, Pula, Karlo Rojc, military complex
IZVORI I LITERATURA
HR-DAPA-40 - Državni arhiv u Pazinu (fond Opcina Pula).
HR-DAPA-67 - Državni arhiv u Pazinu (fond Opcina Pula).
HR-DAPA-77 - Državni arhiv u Pazinu (fond Lučka kapetanija Pula).
HR-DAST-191-1 - Državni arhiv u Splitu (fond Zbirka planova inženjerijske direkcije u Puli).
HR-HDA-1188 - Hrvatski državni arhiv (fond Lučki admiralat Pula).
DZS HR (1996): Popis stanovništva, domacinstava, stanova i poljoprivrednih gospodarstava 31. ožujak 1991. Stanovništvo u zemlji i inozemstvu po naseljima, Dokumentacija 911., Zagreb, Državni zavod za statistiku
DZS HR (2001): Popis stanovništva, kucanstava i stanova 31. ožujka 2001., CD-ROM. Zagreb, Državni zavod za statistiku
DZS HR (2001): Popis stanovništva, kucanstava i stanova 31. ožujka 2011., www.dzs.hr (10.06.2013.), Zagreb, Državni zavod za statistiku
Korenčic, M. (1979): Naselja i stanovništvo SR Hrvatske 1857-1971. Zagreb, JAZU. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske-MORH (2006): Program zatvaranje i prenamjene vojnih objekata, Zagreb, MORH
RZS (1984): Popis stanovništva, domacinstava i stanova 1981. Stanovništvo po Stanovništvo po naseljima, opcinama i zajednicama opcina, Dokumentacija, 553, Zagreb, Republički zavod za statistiku
Službene novine, Bollettino ufficiale. Pula, Grad Pula, 2008.
Središnji državni ured za upravljanje državnom imo-vinom (2004). Izvješce o evidenciji nekretnina. Zagreb, Hrvatski fond za privatizaciju.
Bagaeen, S.G. (2006): Redeveloping former military sites: competitiveness, urban suistanibility and public participation. Cities: The international Journal of urban policy and planning, 23, 5. Los Angeles, 339-352.
Balota, M. (1981): Puna je Pula. Pula/Rijeka, Čakavski sabor, Istarska Naklada.
Castello, L. (2006): City & time and places: Bridging the concept of place to urban conservation planning. City & Time, 2, 1. 59-69 , http://www.ct.ceci-br.org (15.07.2013).
Catney , P., Lerner, D.N., Dixon, T., Raco, M. (2007): Is Brown the New Green?. u: Dixon, T., Raco, M., Catney, P., Lerner, D.N. (ur.): Sustainable Brownfield Rege-nereation. Liveable places form problem spaces. Oxford, Blackwell Publishing, 352-372.
Cizler J. (2012): Urban regeneration effects on industrial heritage and local community. case study Leeds, UK. Sociologija i prostor, 50, 2. Zagreb, 223-236.
Cvahte, A., Snoj, L. (2011): Geografsko vrednotenje degradiranih območij v izabranih statističnih regijah. Dela, 36, Ljubljana 111-122.
Čaldarovic, O., Šarinic, J. (2008): First signs of gen-trification? Urban regeneration int he transitional society: the case of Croatia. Sociologija i prostor, 46, 3-4. Zagreb, 369-381.
Dixon, T., Raco, M. (2007): Intorduction, Dixon, T., Raco, M., Catney, P., Lerner, D.N. (ur.): Sustainable Brownfield Regenereation. Liveable places form problem spaces. Oxford, Blackwell Publishing, 3-8.
Duda, I. (1999/2000): Elementi kozmopolitizma u Puli izmedu 1850. i 1918. godine. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 32-33, Zagreb, 105-116.
Edensor, T. (2005): Industrial ruins. Space, aesthetics and materiality. Oxford, New York, Berg.
Hayden, D. (1997): The pover of place: Urban lamd-scapes as public history. Cambridge, MIT Press.
Hollander, J.B., Kirkwood, N.G., Gold, J.L. (2010): Principlees of brownfield regeneration. Washington D.C, Island Press.
Jelinčič, D. A. (2010): Kultura u izlogu: kratki vodič za upravljanje kulturnim dobrima, Zagreb, Meandar media.
Kiss, E. (2009): Major trends in the development of industrial areas of Budapest in the early 21st century. Hungarian Geographical bulletin, 58, 3. Budimpešta, 163-180.
Krizmanic, A. (2008a): Pulska kruna, knjiga I., Pomorska tvrdava Pula fortifikacijska arhitektura austrij-skog razdoblja. Pula, Čakavski sabor.
Krizmanic, A., (2008b): Pulska kruna, knjiga II, Pomorska tvrdava Pula fortifikacijska arhitektura austrij-skog razdoblja. Pula, Čakavski sabor.
Lorber, L. (2011): Interdisciplinary methodological approach to the process of brownfield revitalisation of traditional industrial areas. Revija za geografijo, 6, 1. Maribor, 7-22.
Mihajlov, V. (2009): Socijalni motivi i efekti regeneracije industrijskog nasleda. Sociologija i prostor, 47, 2. Zagreb, 139 - 164.
Miletič, G.M., Mišetič, A. (2010): Sveučilišni kam-pus Borongaj u Zagrebu. Prostor, 40, 18. Zagreb, 412423.
Nefs, M., (2006): Unused urban space: conservation or transformation? Polemics about the future of urban wastelands and abandoned buildings. City & Time, 2, 1. 47-58, http://www.ct.ceci-br.org (15.07.2013).
Perič, A., Maruna, M. (2012): Predstavnici društvene akcije u procesu regeneracije priobalja - slučaj braun-fild lokacije „Luka Beograd". Sociologija i prostor, 50, 1. Zagreb, 61-88.
Perovič, B. (2006): Luka Pula u austrougarsko doba. Odsjaj grada u zaljevu 1850-1918.. u: Iz povijesti pul-ske ruke, Pula, Lučka uprava Pula, 70-191.
Svirčič Gotovac, A. (2011): Aspekt ugroženosti javnih prostora. u: Čapo, J., Gulin Zrnic, V. (ur.): Mjesto nemjesto. Zagreb, Biblioteka Nova etnografija, 303-316.
Svirčič Gotovac, A. (2010): Aktualni rervitalizacijski i gentrifikacijski procesi na primjeru Zagreba. Sociologija i prostor, 48, 2. Zagreb, 197-221.
Tallon, A. (2010): Urban regeneration in the UK. Milton Park, Routledge.
Warf, B. (1997): The geopolitics/geoeconomics of military base closure in the USA. Political Geography, 16, 7. Amesterdam, 541 - 563