Dopisi. Istra. Čitajuci dopise u brojevima 16. i 18. nNaše Sloge" i br. 12. »Učiteljskog Tovariša" odnosece se na njekoliko dopisa iz Istre u „ U. T." dolazi nam na pamet ona priča, gdje su se rniševi bili sabrali u vijece da zboruju kako bi mački objesili zvončič o vrat. Svatko branio i živo zagovarao predlog, dapače jednodušno ga i prihvatili; ali kada bilo da zaključak izvedu, svi se miševi izgovorili: njeki da ga glava boli, njeki da mu je ruka ranjena, treci da je malahan itd., dok zaključak nije ni do danas izveden. Tako i vi, gospodo, oko nN. S." i oko »Učitelj. društva kot. Volosko" cernu tolike galarae a bez koristi? Zar ste vi neprizivi areopag, pa ste umišljene visine krojite osude i kažete: anathema sit! Lako je reci: WU. T." ne smije više što takva pisati iz Istre. Polako, gospodo: tu ste vi a tu je i „11. T.a — Nije li vam počudno što BU. T." piše ili držite li, da ono ne odgovara istini; — široko varn polje polemike. Dokažite da one činjenice nijesu istinite, pa uspijete li; eto nas da vam se do crne zemlje poklonimo. Ali dok toga ne učinite, dok zazirete od načela non quis sed quid, nU. T." ako ho6e da bude dosljedan i vjeran svomu programu, dužan je i nadalje priraati i tiskati dopise u kojiraa se nabrajaju činjenice, koje i ako nijesu počudne kojemu raatadoru i klerikalcu, opet su činjenice crpljene iz istine i realnosti. Za dokaz koliko srao mi nepristrani, mi prvi molimo uredništvo „11. T." da otvori stupce svoga lista vašoj objektivnoj kritici.*) Tužite se, što vam -U. T." nije do sada tiskao poslane rau dopise; bit ce zato što su orii bili izvan mjesta i Što su vas oni isti dopisi stavljali u protuslovje. Jer ako su oni bili onakovi, kakov je onaj gosp. V. R. u br. 16. ^Naše Sloge" onda po gotovo, da ih nije mogao tiskati. Medjutirn budi nara dopušteno par riječi komentara na vašu izjavu u br. 18. WN. S." Vi si toliko glavu razbijate za svečenike a oni za vas ne mare, nego kada vas rabe u politici. Eto od tridesetak svecenika pozvanih na kotarsku konferencu nijedan nije se odazvao pozivu! Tableau! Jasno je: da bi bili iraali odlučujuci glas, bili bi došli, ali onako sa savjetujocim glasom, to je »poniženje" pred učiteljem. Nadalje u vašoj izjavi kažete, da je prosvjed proti nU. T." bio Bjednodiišiio* prihvacen. Pitanje je, da li je ta jednodušnost sačinjavala vecinu »Učitelj. društva k. V." jer eto u samotn vašem izveštaju u br. 12. „11. T." priznajete da rnnogi nijesu skupštini prisustvovali, rai pače držirao, da ih vecina nije prisustvovala. Ako bi ta odsutnost stajala u odnošaju s tim, što se je cukalo, da u toj skupštini njekoličina vas pripravljate tobože nraonstre-protekst" proti „11. T.% što bi vi na to? Dalje čitamo u vašera izveštaju, da je na tu vašu skupštinu došao i državni poslanec prof. Spinčic, koji je rekao, da ga je medju vas dovela nne sarao dužnost, no štovanje i ljubav do učiteljskog stališa". Aferim! A zašto ga te kreposti nijesu dan prije dovele i na službenu konferencu, gdje je znao, da ce naci tri puta veci broj učitelja i učiteljica? Ili prof. Spinčic ljubi samo njekoje učitelje i učiteljice? Prof. Spinčic obecao je toliko toga učiteljiraa; vidit cemo ga na djelu. Ali on odmah dodaje, da ce to učiniti Mako rau čast naroda bude dopustila da *) Bomo drage volje ugodili. Uredn. prisustvuje zasjedanju pokrajinskoga sabora". Cast naroda simo, čast naroda tamo, lijepi ekspedient, a nevolja i čast učitelja ni simo ni tamo! Zar se u korist ucitelja ne bi moglo barraa za čas štogod i potrpiti ? Eto dok se vecina i manjina gone i proganjaju, učitelji najviše trpe, jer mjesto da je sabor bio sazvan još rajeseca febrara, nece biti i sve ljeto i tako radi njihovih zadjevica, pripravna zakonska osnova o poboljšanju učiteljskih placa, leži u prahu. Kako se je u bečkom parlamentu došto do časovitog primirja (tregua Dei) izmedju stranaka e da se glasuju zakoni Bdržavne potrebe"; zar se nije takovo primirje moglo utanačiti i u istarskom saboru, tim više što gospoda znadu po sve dobro, da bi zasjedanje u febraru bilo po sve kratko? Ako učiteljima nije vec do sada povecana placa, tko je torau kriv? Dragi „11. T." budi dakle na oprezu, da se klerikalci ne budu smijali na Tvoj račun, gledaj da Te oni ne ulove u zamku! Lukave su ono lije a jedna problematična krnj-izjava ne sraije te prestrašiti. Napokon sporaenuta gospoda drže da je sarao jedan dopisnik iz Istre u BU. T.a, ali uredništvo najbolje znade, da nije samo jedan i o tom trebalo bi da se izjavi.*) Gospodine uredniče, valete!