o sodobni vrednosti svojega poklica. Poleg tega pa knjiga krepi zavest tako arheologa kot zgo­ dovinarja o spoznavni moči njune vede in »M aterialna kultura karantansko-ket- LAŠKEGA KROGA IN SOSEDNJE POKRAJINE V TEM času«, Koper od 29. IX. do 2. X. 1974. U okviru rada Slovenačkog arheološkog društva održan je u Kopru, u danima od 29. IX do 2. X 1974. godine, Internacionalni susret ranosrednjevekovnih arheologa s naslovom »Materialna kultura karantansko-ketlaškega kroga in sosednje pokrajine v tem času«, pod pokroviteljstvom Maria Abrama, predsednika Opštine Kopar koji je učesnike pozdravio go­ vorom i izrazima dobrih želja u svečanoj dvorani Opštinske skupštine u kojoj se je i odvijao ovaj sastanak kojeg su omogućili Raziskovalna skup­ nost Slovenije, Centrot za istražuvanje na staro- slovenskata kultura pri Narodniot muzej vo Prilep, Skupščina občine Koper te Obalna kul­ turna skupnost u Kopru. Predavanja su usledila po unapred izrađenom programu — osim referata M. P ahora (Obdobje dvojne oblasti v Piranu, X vek) i M. K ocijana {Povojni razvoj koprščine) — obrađujući ona pitanja što se jače ili slabije nađovezuju na karantansko-ketlaški krug a istovremeno dodi­ ruju slovenske kulture obližnjih pokrajina. Rad Susreta započeo je referatom P. K oro­ šec »Izvor karantansko-ketlaških nakitnih pred­ metov s povdarkom na okrogli ploščati fibuli«, gde se autorica posebno zadržala na analizi onih tipova nakita što se javljaju u najstarijoj fazi tog kulturnog kruga i došla do zaključka da jedan deo nakita vuče poreklo iz ranijih kultura dok drugi deo ukazuje kako je nastao pod uti- cajem pomodarstva onog vremena, tako da se među tipove preuzetih iz ranijih kultura svrstava i pljosnata fibula. Pa obzirom na to da se baš ovaj tip nakita ne može izdvojiti iz konteksta materijalne kulture najstarije faze karantansko- ketlaškog kruga, smatra da ubedljivo predočava činjenicu gde se ta pojava na istočnoj alpskoj teritoriji ne može pripisati kulturnom uticaju karolinške države, premda se je to do sada tako tumačilo, već periodu ranijih zbivanja. Pojavu emajla smatra konačnim evolucionim stepenom starijih tehnika uslovljenim ekonom­ skim i drugim faktorima. Predavanje je, naža­ lost, iz tehničkih objektivnih razloga proteklo bez projekcije dijapozitiva. »K vprašanju kronologije ketlaškega kultur­ nega kroga« bio je naslov predavanja u kojem je V. Šribar pokušao dokazati novu dataciju ketlaškog nakita oslanjajući se na tipološko grupisanje pojedinih tipova nakita, motiva i tehnike izrade, ali, jer je taj isti referat otštam- pan u Katalogu izložbe »K zametkom slovenske utrjuje prepričanje, da je moč le v slogi. S tem pa je dosežen njen glavni namen. Andrej Pleterski kulture« održane u Ljubljani istovremeno uz Susret, mi ćemo se povratiti k izvođenju takve kronološke interpretacije u osvrtu posvećenom izložbi. Motivikom na minđušama i fibulama pokušava autor podeliti teritoriju karantansko- ketlaškog kruga na četiri područja u čijim su centrima, prema toj pretpostavci, trebale delo­ vati zanatske radnje, pa tako dolazi do kranjsko- primorskog područja sa centrom u Kranju, kranjsko-štajerskog sa centrom u Ptuju, ko­ ruškog sa centrom u Beljaku te na kraju austrij- skog-štajerskog sa centrom u Köttlachu. Pored toga smatra da su motivika i oblici nastali pod uticajem raznih faktora: političke podele kul­ turnog prostora za vladavine karolinške i oton- ske dinastije, ostataka romaniziranih starosede- laca, centara Akvileje i Salcburga i drugih te uticaja Italije i sa područja Rajne. Dijapozitivi grafičke i predmetne dokumentacije popratili su predavanje uz veliku izvešenu šemu svih do sada poznatih predmeta koje autor tretira. Premda bi sa tipološkog stanovišta ovakva podela na područja i mogla da bude prihvat­ ljiva, jer nekako ubedljivo daje indikacije nekih međusobnih veza koje su postojale između po­ jedinih oblasti, ono nam se ipak čini daje apso­ lutno označavanje određenih centara pojedinih područja još uvek stvar diskusije. Apsolutno izdvajanje pojedinih naseobinskih aglomeracija na nekom području, samo na osnovu grobnih nalaza, bilo bi teško prihvatljivo, a pogotovu tamo gde ne postoje ni grobni podaci (primer Köttlacha, unatoč tome što- grobovi toga nala­ zišta sigurno pripadaju većem broju kulturnih grupa) ili označavanje pojedinih mesta u onim pokrajinama gde ni do danas nisu otkriveni staroslovenski nalazi (primer Beljaka) ili pak gde su otkriveni predmeti koji se ne mogu pripisati elementima pogodnima u rešavanju iznešene problematike (primer Hohenberga). E. Tome-Boltin u predavanju »Vprašanja naselitve Slovanov na področju Koprščine in se­ verne Istre« dokazivala je prisustvo doseljenika u tim južnim krajevima u skladu s istorijskim činjenicama i arheološkim materijalom ali, pošto na području opštine Kopar nema staroslovenskih nalaza, svoja je izvođenja zasnovala na elemen­ tima otkrivenim u drugim nekropolama Istre, pa na osnovu tih podataka došla do zaključka da su te južne predele naselila i plemena karan­ tanskih Slovena. B. Marušič izneo je u »Materijalnoj kulturi karantansko-ketlaškog kruga na tlu Istre i Hrvat­ skog primorja« već poznate nalaze starosloven­ skih grobalja (Celegije, Žminj i dr.) dopunivši ih novim otkrićima iz Kacavanaca kod Dvo- grada nedaleko od Žminja i sve popratio broj­ nim dijapozitivima. Referatom »Odnos staroslovanske kulture do staroselske usedline na grobišču v Kranju« A. Valič je govorio o otkrivenim ostacima me­ moriae, građevine, koja je bila nepravilni oktogon s polukružnom apsidom na istočnoj i portikom (?) na južnoj strani, gde je na podu osmokutog prostora pronađeno, malo udub­ ljeno, sekundarno vatrište. Autor je dalje naveo ubedljive paralele memoria iz severne Italije sa područja Akvileje i Grada, datirajući krono­ loški tretirano zdanje u potkraj Vili ili u prvu polovinu IX veka, to jest u doba pokrštavanja Karantanaca. Destrukciju te građevine povezao je sa upadom Mađara u Italiju izvršenog preko slovenačke teritorije. Poznavajući do dobra problematiku ovakvog tipa objekata, koje autor navodi za upoređenje, nama se čini da je predlo­ žena datacija za kranjsku građevinu, kao i za neke druge pojave te nekropole, premalo ubed- ljiva. Brojni dijapozitivi upotpunili su ovo pre­ davanje. Predavanjem »Zgodnjesrednjeveške najdbe iz Mengeša« D. Vuga prikazao je sve nalaze staroslovenske nekropole otkrivene 1899. go­ dine prilikom kopanja temelja za novi župni ured crkve sv. Mihajla na sadašnjem Trdinovom trgu. Prema autoru, sav materijal pronađen u grobovima pripada isključivo karantanskoj grupi, ketlaškoj fazi te fazi prelaznog perioda među njima; a za nekropolu, koja je potrajala kroz čitav srednji vek i ubrajala se među groblja pored crkve, smatra da je svojim najstarijim delom ležala na zaravni nad rekom Pšatom; dok je kultni objekat (crkva ili kapela) najve- rovatnije morao nastati, u svojoj najranijoj fazi, u ranom srednjem veku, svakako tek iza najstarije faze nekropole, na što navodi patro- cinij sv. Mihajila, simboličke personifikacije borbe hrišćanstva protiv neznaboštva. J. Kastelic u svom referatu »Arheološke realnosti zgodnjega srednjega veka v slovenski ljudski pesmi« dokazuje kako mnogi pesnički motivi narodnih i umetničkih pesama, što se doimlju kao da ih je ispevala narodna fantazija, potiču od stvarnih događaja, predmeta ili osoba, to znači od takvih realnosti koje mogu potvrditi i sami arheološki nalazi a kroz razvijanje svoje hipoteze iznosi samo pojedine literarne motive od mnogih uporedivih sa arheološkim stvarno­ stima. Među literarnim sadržajima autor se pozvao na veoma omiljeni motiv zavođenja ženske skupocenim nakitima i haljinama, na motiv uostalom istočnomediteranskog, antičkog ali i praslovenskog karaktera i zadržao se, protumačivši taj problem, na čuvenoj plastičnoj grupi »kvočke sa pilićima« iz Theudelindine ostave, no time je bio prevazišao temu samog Susreta. J. Korošec ml. sa referatom »Umetnost drobnih predmetov karantansko-ketlaškega kro­ ga« ukazao je na činjenicu golemog uticaja bogate antičke zlatarske umetnosti na nastanak i razvoj svih evropskih ranosrednjevekovnih materijalnih kultura pa i na formiranja ketlaškog kruga. Pa unatoč tome što u ranijoj fazi imaju ti predmeti neku određenu sadržajnu zavisnost do starije pretslovenske materijalne kulture ovih krajeva, u njihovu izboru i interpretaciji pojedinih detalja autor nazire određena otstu- panja, te nakon kraće klasifikacije nakita on ga s estetskog stanovišta svrstava u dve grupe. A budući da je nakit odraz kulturnog, ekonom­ skog i društvenog nivoa osima zanatlije koji ga je izradio i samog nositelja koji se njime lâasi, razliku između starije i mlađe grupe, protu­ mačio je tehnološkim i kulturnim razvojem umetnosti uslovljenim istorijskim zbivanjima. Brojni dijapozitivi potkrepili su ovo izvođenje. U referatu »Arheološki podatki o pokrajinski in krajevni naselitvi Kranjske krajine v X. in XI. stoletju« T. Knific prikazao je mogućnost da se sve naseobine s područja Kranjske kra­ jine, pomenute u kodeksu Briksena, mogu loka- lizovati, dok arheološki izvori nadopunjavaju eventualne praznine između njih. Takvom in­ terpretacijom autor je ukazao na mogućnost praćenja pokrajinskog i oblasnog naseljevanja ovih predela, to znači Gorenjske do Ljubljanske kotline. Pa pošto do danas nisu otkrivena ni istražena staroslovenska naselja takvo među­ sobno dopunjavanje nudi predodžbu kakva su mogla biti u pojedinim oblastima. Za potpuno rasvetlenje tog problema trebali bi se koristiti i drugi izvori kao što su tlorisi u pojedinim naseljima, podeljenost imanja izvan naselja, crkveni patronciniji i slično, drugim rečima izvori koje bi mogla potvrditi arheologija. Izne- senu problematiku autor je ubedljivo podupro dijapozitivima. Već samim naslovom »Odnos ketlaške in bijelobrdske kulture na ptujskem grobišču« M. Tomanič-Jevremov označila je problem ko­ jeg je iznela i brojnim dijapozitivima pretstavila tri grupe grobnih celina toga razdoblja: prvu grupu sa čisto ketlaškim elementima, drugu sa bijelobrdskim a treću grupu u kojoj su se sme- stili elementi i prve i druge; a sve te grupe pretstavljaju tri razgovetne faze obaju kulturnih skupina sa tog nalazišta, pa tako podeljene po­ jave u grobovima nude ujedno i njihovu rela­ tivnu hronologiju. I. Sivec je nizom zatvorenih grobnih celina pokazala kako »Dvodelne fibule v staroselskem in karantanskem arheološkem sloju« vuku po­ reklo iz materijalne kulture pretslovenskog kulturnog horizonta ovih krajeva i to dobro dokumentovala brojnim dijapozitivima. Referatom »Antropološka demografija staro­ slovanskega kostnega materiala v Kranju« je T. Ravnik-Tomazo obradila skelete iz velike ne­ kropole koja se nalazi oko župne crkve u Kranju. Skelete je podelila po rodu i starosti i uporedila ih sa podacima proizišlim iz drugih nekropola sa Bleda, Ptuja, Turnišča, Dobrača pa i sa nekih područja Čehoslovačke. No, ovde želimo naglasiti da pomenutoj nekropoli u Kra­ nju ne odgovaraju atributi staroslovenski ma­ terija!, slovenski grobovi i tome slično, jer je utvrđena upotreba groblja sve do vladavine cara Josifa II pa je već samo to dovoljno ubed- ljiv argument da nisu svi iskopani grobovi mogli pripadati ranom srednjem veku a samim Slovenima još i manje. Ta nas činjenica navodi na iluzornu komparaciju s nekropolama Bleda koje traju najdalje do XI veka ili Ptuja do XII i t. d. Ovakva će komparacija biti moguća tek onda kada će se raznim metodama izdvojiti isključivo staroslovenski grobovi. U referatu »Gli stazionamenti paleoslavi nella pianura friulana« G. C. Menis govorio je o već poznatim nalazima sa područja istočne Furlanije datirajući tu pojavu, prema istorijskim izvorima u kojima je reč samo o upadima Ma- djara u Italiju, od kraja IX do sredine X veka. Pa obzirom na to da iza tog perioda nastupa period obnove i doseljavanja manjih grupa Slovena sa područja Koruške sve je naslove postavio u X vek iako opšta hronološka podela karantansko-ketlaškog materijala u dve faze ubedljivo dokazuje kako deo nalaza zaista spada u opredeljeno vreme dok ujedno navodi na či­ njenicu da su se zbila i pojedina starija dose­ ljavanja Slovena na istoj teritoriji. A o prija­ teljskim i neprijateljskim odnosima koji su vladali između Slovena i Furlana upozoravaju i istorijski izvori (treba samo napomenuti vla­ davinu vojvoda Ferdulfa i Pemona). Referat »Der Stand der Forschung der ka- rantanisch-köttlacher Kultur in der Steiermark« podneo je W. Modrijan osvrnuvši se na pregled starijih nalaza sa tog područja i na materijal sa novo otkrivenog nalazišta Proleb — Leoben, poprativši svoj nastup vrlo dobrim dijapoziti­ vima. Bez obzira na neke manje greške očito je bilo da se je autor držao zastarele hronolo- gije i kulturnog opredeljivanja nalaza. N. Miletič u predavanju »Elementi ketlaške kulture u Bosni i Hercegovini« privukla je pažnju na neke tipove nakita što se javljaju u bosansko- hercegovačkim nekropolama a koji su, u za­ tvorenim grobnim celinama, sa bijelobrdskim elementima, dobro postavljeni u X i XI vek. U tim su grobnim celinama, pored navedenih pojava, prisutna još i dva tipa mindjuša koje je autorica isto tako vezala na karantansko- ketlaški krug. Radi se o mindjuši sa jednom jagodom udenutom na karičicu i fiksiranom sa po jednom alkom sa svake strane, gde su alke pa i kvačica sa kojom se sklapa mindjuša iz­ vedene iz žice karičice. Ovaj je detalj naveo autoricu da uporedi taj tip mindjuše sa tipom mindjuša sa tri ili više alki na dnu karičice iz karantanske grupe. Dok drugi tip predstavlja mindjuša sa tri jagode od kojih je jedna ude- nuta vertikalno a preostale dve vodoravno sa strane na karičicu što između njih stoji obavi- jena tankom žicom. Pojava te mindjuše u ne­ kropolama koje sadržavaju i grobove ketlaške grupe (Köttlach, Dielmach, Črnomelj, — • bez grobnih celina i Kranj — grob br. 112/64, za koga možemo smatrati da pripada bijelobrdskoj grupi s ketlaškim elementima) navodi autoricu na vezivanje za istočno-alpsko područje. Pored toga vidi vezu između bosansko-hercegovačkih nalazišta i karantansko-ketlaškog kruga i u zajedničkoj pojavi S-minđuša i u još nekim drugim elementima bijelobrdske kulture. Na­ brajajući zajedničke pojave sa obe teritorije zaključuje da se u mnogim nalazima (mamuze, mačevi i si.) naslućuje i pojava društvenog raslojavanja, koje pod uticajem franačke feuda­ lizacije najpre zahvata istočno-alpsko i slove- načko područje odakle prodire prema jugu i jugoistoku; ali i pored svih analogija pomenutih elemenata bosansko-hercegovački nalazi ne dozvoljavaju da ih se datira ranije od IX. i X. a večina čak od X. i XI. veka. Pored nekih drugih problema koji nastaju takvom inter­ pretacijom nalaza, a čije je pitanje autorica katkada ostavila otvoreno, želimo ovde upo­ zoriti na to da nam se čini da se društvena diferencijacija kod Karantanca nije manifesto­ vaia onim istim elementima kao u Slovena Bosne i Hercegovine. Koliko danas poznajemo materijalnu kulturu alpskog područja vidimo da se ona u prvom redu odražava sa drugim elementima a i mnogo ranije i ubedljivije pod uticajem drugih faktora nego li je to slučaj u Bosni i Hercegovini. B. Babič sa »Pregledom staroslovenskih na­ laza u Makedoniji« isto tako kao i C. Chro- PO V SK Y sa »Neue slawische Funde in der Slo­ wakei« upoznali su prisutne sa najnovijim istra­ živanjima i otkrićima u Makedoniji odnosno u Slovačkoj a koji se javljaju u doba kada se na istočno-alpskom području formira i živi karantansko-ketlaški krug. Ovo razdoblje su u Makedoniji podelili na fazu prvog slovenskog naseljavanja, u čiji sastav spada još nedovoljno istraženo Gradište kod Prilepa, a kojoj sledi faza bugarske nadvlade IX i X veka u čiji se red ubraja ceo niz istraženih crkava sa ohrid­ skog područja pa i Skopsko Kale, počeci kojeg sižu u IX odnosno u X vek. Carski i plemički dvori, crkve i tvrđave srednjevekovne Make­ donije nastale su pod uticajem Vizantije kako nam svedoče arheološki zahvati. Potpuno slo­ venske su samo manje seoske aglomeracije tog područja dok je u gradovima etnički sastav veoma šarolik. Potpunoma tuđa je i ona kultura koja se istodobno nalazi na području Slovačke a njen razvoj je od prvih vekova ranoslovenskog perioda skoro identičan onome na teritoriji Moravske naročito u doba Velike Morave. Svojim prilogom » B em erku n gen zu m sla w i­ schen H ausbau im m ittleren und südöstlichen E u ropa« P. D onat je opširno obradio pitanje tipa kuća koje su Sloveni obitavali u ranom srednjem veku pa je na osnovu dosadašnjih nalaza došao do zaključka da su na pleisto- censkim arealima i u krajevima sa slojevima crnice karakteristične kuće u obliku ukopane zemunice. A pošto se ove vezuju za paljeni pokop »praškog tipa« keramike značajne su i za plemena zapadnih i za plemena istočnih Slovena, gde se na istoku nadovezuju na šumsko stepsko područje u kojem vlada kontinentalna klima. U srednjoj Evropi, gde već prevladava maritimna klima, zemunice su rede, a prema nalazima u Bugarskoj, autor smatra da se i na tom istočnom delu Balkana četvrtaste i kvadrat­ ne zemunice vezuju na tip keramike »Praga- Korčak«, te da se tek u IX veku ovde menja tip zgrade. Tako da na osnovu tog razmatranja dolazi do zaključka kako niti na ostalim delo- vima Balkana pa ni na području ketlaške kul­ ture ne možemo očekivati ukopane zemunice. Na kraju je naučni deo ovog Susreta zaklju­ čio sa nekoliko reči Jože Kastelic. Kod analize naučnog dela Susreta, koji je potrajao dva dana, vidimo da su svi održani referati ostali bez određenog okvira tako da se stekao utisak nekog običnog nabrajanja novih nalaza i hipoteza ili zaključaka već prema tome kako je do kojih svaki pojedini autor došao. Tako je, nažalost, već na samom početku ispao najavljeni referat B. Grafenauera sa kojim bi uverljivo svi referati pridobili određeni vremen­ ski i prostorski okvir u kojem se je i odvijala kulturna manifestacija karantansko-ketlaškog kruga. Isto tako možemo oceniti i zaključak koji je trebao obuhvatiti u sažetom obliku sve referate i pokazati do kojih se je rezultata stiglo pored tolikih misli iznesenih na Susretu. Verovatno bi slika bila potpunija kad bi se k tome bio priključio još i jedan kratak pregled istraživačke i publicističke delatnosti koja je usledila u vremenu od kranjskog Simpozijuma 1969. godine do ovog koparskog Susreta. Dužni smo napomenuti da su svi referati završeni bez diskusije izuzev primedbe Franca Lebna na referat Tatjane Ravnik-Tomazo da se kranjska nekropola kao celina ne može upo- rediti sa drugim pomenutim nalazištima i Darine Pavuk koja se dodirnula pitanja istraženih kuća i naseobina sa područja Čehoslovačke a u vezi s predavanjem P. Donata. Pored ostalog, Organizacioni odbor Susreta u Kopru, da iskoristi slobodne trenutke između pojedinih predavanja, priredio je nekoliko ma­ njih stručnih ekskurzija u bližu i dalju okolicu (Piran, Portorož, Socerb, Predloka, Hrastovlje, Kortina) u posjetu pojedinim istraženim loka­ litetima i muzejima a koji su uzgred pripremili i poseban prikaz arheološke delatnosti u slove- načkom delu Istre. Završetku Susreta u Kopru usledila je jedno­ dnevna ekskurzija svih učesnika (Koper, Trst, Devin, Štivan, Gorica, Nova Gorica, Ajdov­ ščina, Kalce, Hrušica, Ljubljana) sa uzgrednom posetom svih objekata ranog srednjeg veka, muzeja i drugih nalazišta koji su se nalazili na tom putu već prethodno pomno odabranom i planiranom. Za zaključak ovog značajnog Susreta Na­ rodni muzej u Ljubljani priredio je u svojim prostorijama »Arkade«, za učesnike nakon izleta, otvaranje izložbe » K z a m e tk o m sloven ske k u ltu re « . Tu su izložbu stručno pripremili V. Šribar i V. Stare, članovi Centra za raziskavo zgodnjega srednjega veka, a pri sastavljanju kataloga sudelovao je i A. Valič, kustos Go­ renjskega muzeja u Kranju. Muzeji iz Ptuja, Kranja, Čedada (Cividale), Graca i Asparna dali su svoje eksponate za izložbu. Osim nalaza iz Dojčfajstrica (Deutschfeistritz) i dva kamena pletera iz Batuja čitav izložbeni materijal pred­ stavljao je grobne priloge. Pored brojnih foto­ grafija fibula, minđuša i drugih nalaza obešenih na stenama, zidovi svih prostorija bili su pre­ kriveni geografskim kartama sa označenim lokalitetima karantansko-ketlaškog kruga a iz­ među svih isticala se mapa države Karla Velikog na kojoj je bila ucrtana teritorija Karantanije. Materijal je bio raspoređen prema regijama nalaza: Slovenija, soba 2; Koruška i Furlanija, soba 3; austrijska Štajerska, soba 4. Prema tome kako je obrazloženo u katalogu takav je raspored diktirala pojava određenog broja istih ili sličnih elemenata u jednoj te istoj regiji kao i pretpostavljene migracije slovenskog življa iz jedne u drugu oblast. Prireditelji izložbe smatrali su da su na razvoj karantanskog nakita uticali crkveni centri Akvileje i Salzburga pa su stoga i izvesili slike bazilika u Akvileji i Gradu te langobardske kapele u Čedadu. Na zaključnom delu hodnika postavili su velike panoje sa tipološkom klasifikacijom po grupa­ ma od A do T svih poznatih fibula i polume- sečastih minđuša, pa kroz tu raspodelu pret- stavili i hronološku podelu tih predmeta na dve faze koje idu od 800. godine do 1050. go­ dine. Katalog koji je popratio izložbu objasnio je te podele i interpretacije hronologije poje­ dinih pojava. U kratkoj istorijskoj slici autori navode velik uticaj zlatarske umetnosti, u doba države Karla Velikog, koja preko crkvenih centara Akvileje i Salzburga učestvuje u for­ miranju karantansko-ketlaškog kruga. Iz tog uvoda proizlazi da su kulturu karantanskim Slovenima dali Franci kad su te njihove oblasti bile pripojene zapadno-evropskom svetu. Iako izložba nudi laiku opširno dokumentovanu tematiku kulture karantanskih Slovena ona ipak ne zadovoljava stručnu stranu. Na ovom mestu nećemo se upuštati u pitanja u kojoj je meri takva obrada začelo metodološko pravilna te koliko uopšte odgovaraju naučnim zahva­ tima pojedina tumačenja prilikom obrade od­ ređenog materijala. Želimo samo skrenuti pažnju na neke probleme hronologije za koje smatramo da su osnovni faktori pravilnog uključivanja arheoloških nalaza u okvir istorijskih zbivanja jednog naroda. Premda se autori ograđuju time da je izrađena hronologija samo privremena ipak iznenađuje postavljanje pojave te kulture na početak IX veka a njeno protezanje u drugu polovinu X i na XI vek, tim pre što je obedljivo dokazano da na karantansko područje više manje od sredine X veka već prodire bijelo- brdska kultura sa svojim elementima. Nećemo se zadržati ovde ni oko pitanja kulturnog i hronološkog opredeljivanja nekropole na Ptuj- skom gradu (J. Korošec, Staroslovensko gro­ bišče 1950, str. 114 i dr.) ali nam se ipak čini da je bez kritičkog osvrta na ova dva problema skoro besmisleno osnivati svu hronologiju karantansko-ketlaškog kruga kao što su to učinili autori. Istovremeno smeta i hronološka raspodela nakitnih predmeta na karolinšku i otonsku fazu. Radi se o zastareloj periodiza- ciji koja se danas na našem području može pri- meniti samo kod hronološke periodizacije ele­ menata koji su nastali ili potiču iz zapadno­ evropskog kulturnog kruga (na pr. : crkveni i drugi objekti, bogato ukrašene mamuze, uzengije i t. d.). I pored niza drugih momenata na koje bi se trebalo još osvrnuti, nama se na kraju samo još nameću pitanja povodom tvrdnje autora. Naime, ako »začetek oblikovanja tega kulturnega kroga sodi vsekakor v obdobje, ko pride prostor kasnejše Velike Karantanije v okvir karolinške države«, koja je onda to kultura, Franaka ili Bavaraca, što je u tom periodu bila sposobna formirati materijalnu kulturu karantanskim Slovenima sa sebi pot­ puno tuđim etničkim akcentom i sociološkim drugačijim kontekstom? A time se nameće i drugo pitanje. Kako možemo objasniti pojavu Velike Karantanije kao slobodne države sa već raslojenim društvenim uređenjem, u kojem odlučujuću ulogu imaju kosezi, a da je bez svoje sopstvene materijalne kulture i da ju stiće tek onda kad gubi svoju samostalnost? Dalje se nećemo zadržati ni na raspravljanju drugih momenata niti da navodimo neke greške koje se mogu prihvatiti i kao tehničke mada neopravdane. Treba samo da pomenemo da je za vreme trajanja izložbe održan određeni broj predavanja za širi krug slušalaca te da je nakon zaključka izložba prenesena najprije u Kranj a potom još i u Grac. Uopšte uzev organizatori su Susret vrlo dobro pripremili a što dokazuje i njegovo plansko i nesmetano odvijanje od početka do kraja. Međutim, upravo gore iznesena kritika ukazuje na nužnost da se i u nas, kao i svuda u svetu, ovakovi susreti i simpozijumi trebaju prethodno planski organizirati na kritički pro- studiranoj naučnoj osnovi kako bi se mogli uskladiti problemi a najzad i rezultati tematike koju skup tretira, tim pre, kad se radi o jednom tako osetljivom pitanju kao što je to problem toliko osporavane kulture karantanskih Slovena u prvim vekovima njihova doseljenja. Paola Korošec