ACTA HISTRIAE • 12 • 2004 • 1
primljeno: 2004-03-24	UDK 179.5: 351.766 (497.5 Split)"192"
POKRET ZA ISKORJENJIVANJE PSOVANJA U SPLITU DVADESETIH
GODINA XX. STOLJECA
Zdravka JELASKA MARIJAN
Hrvatski institut za povijest, HR-10000 Zagreb, Opatička 10 e-mail: zdravka.jelaska@st.htnet.hr
IZVLEČEK
Avtorica navaja podatke o gibanju, ki je nastalo v Splitu v dvajsetih letih 20. stoletja in katerega cilj je bil izkoreninjenje preklinjanja. To grdo navado so v tem času poskušai zatreti s policijskimi metodami. Posebna pozornost je namenjena razglasu proti preklinjanju iz leta 1923, ko se je akcija pravzaprav začela. Aretacije, opravljene zaradi tega prekrška, so obdelane na osnovi statističnih podatkov o aretacijah, ki so bile vprostojnosti splitskega Glavnega oddelka državnega redarstva.
Ključne besede: preklinjanje, civiliziranost, morala, Split
MOVIMENTO PER L'ESTIRPAZIONE DELLA BESTEMMIA NELLA SPALATO DEGLI ANNI VENTI
SINTESI
L'autrice riporta i dati sul movimento che voleva l'estirpazione della bestemmia e che nacque a Spalato negli anni Venti del secolo scorso. Per eliminare questa pessima abitudine si ricorse all'impiego della polizia. E esaminato qui soprattutto un editto contro la bestemmia del 1923, con il quale la campagna ebbe inizio. Gli arresti effettuati per questo reato sono stati estrapolati dai dati statistici inerenti tutti le carcerazioni eseguite dal Comando di Polizia della citta di Spalato.
Parole chiave: bestemmia, civilta, morale, Spalato
93
ACTA HISTRIAE • 12 • 2004 • 1
Zdravka JELASKA MARIJAN: POKRET ZA ISKORJENJIVANJE PSOVANJA U SPLITU ..., 93-100
Pokret za iskorjenjivanje psovanja koji je bio proširen u Splitu tijekom dvadesetih godina dvadesetog stolječa razvio se u okviru nastojanja za uljudenjem gradana, uredenjem grada i okolice. Sirenje grada, rast stanovništva i promjene u načinu života nakon I. svjetskog rata zahtijevali su niz zahvata kako bi se udovoljilo zahtjevima novog vremena i podiglo stupanj kvalitete življenja. Osim toga ratno je razdoblje dovelo i do zapustenosti, te je nakon rata trebalo uložiti ne mali trud u obnavljanje, čiščenje i uredivanje. Najupečatljiviji i najprimjetniji znakovi modernizacije svakako su elektrifikacija, upotreba radioaparata, sve veči broj automobila, zamjenjivanje kočija auto-taxi službom, željezničko povezivanje sa Zagrebom, a preko njega i s europskom mrežom pruga, ali i veči postotak pismenih stanovnika, kao i skračivanje ženskih frizura i suknji. S tim su znakovima novog vremena ukorak išli i obnova i proširenje vodovodne i kanalizacijske mreže, gradnja novih cesta i nicanje niza zgrada. No, na pomake u svakodnevnom životu stanovnika jednako je tako utjecao i niz javnih akcija kao što su, primjerice, akcije za čiščenje grada i uvodenje Dana čistoče, za iskorjenjivanje navike javnog pljuvanja ili odredbe za uvodenje reda u promet pješaka i vozila. U spletu ovih javnih akcija nastao je i pokret za iskorjenjivanje psovanja.
Na postojanje ovog pokreta upozorio je Anatolij Kudrjavcev, povjesničar književnosti i odličan poznavatelj života meduratnog Splita, u svojoj zbirci eseja o nekadašnjem mediteranskom ugodaju, shvačanjima, običajima i stilu života (Kudrjavcev, 2001, 118-119). No, sam pokret u literaturi nije posebno obradivan. Govoreči o uljudnosti navedeni autor bilježi: Uostalom, u ovim krajevima se jošprije sve-ga nekoliko desetljeca prosječan čovjekponašao izrazito pristojno, tj. uljudno. "Ajde u smokve!" i "Bora ti!" bili su najčešci jezični ispadi u napetijim okolnostima, a psovke su se vrlo rijetko čule na javnim mjestima. U mnogim obiteljima nikad se nije izustila ni jedna nepristojna riječ. "Beštimadur" je zapravo bila nezgodna kvalifikacija kojoj se vecina uspješno odupirala, a čak su se i primitivni govornici od verbalne vulgarnosti znali ogradivatipoštapalicom "da prostite" ili "daprosti vas časni obraz". To je, dakako, u dijametralnoj suprotnosti s današnjim govornim grubostima, kad se bez ikakvih skrupula psuje čak i na mjestima i u prigodama gdje bi se trebala očekivati naročita obazrivost." U daljnjem tekstu autor iznosi: "Beštimadura je vazda bilo, ali tek na društvenoj margini, a ne u središtu javne pažnje. Postati "jusak" značilo je steci osnovnu društvenu uvaženost. Cilj, dakle, nije bio na sebe skrenuti pažnju nekim incidentnim činom, vec urednošcu i pristojnošcu. A što se tiče propisa oni su bili strogi i pedantni u odnosu na prekršitelje. Godine 1923. u Splitu se, recimo, protiv "psosti", na poticaj "Lige preporoda", organizirala živahna javna akcija, pa su se "protesti"potpisivali u "Knjižari Juric" i u "Hrvatskoj knjižari". Bilo je i uhicenih psovača čiju verbalnu raspuštenost javnost nije htjela tolerirati. (Kudrjavcev, 2001, 117-118). Usporedivati dva vremenska razdoblja, običaje i navike koji ih karakteriziraju nezahvalan je posao. Bez korištenja sječanja teško je govoriti o
94
ACTA HISTRIAE • 12 • 2004 • 1
Zdravka JELASKA MARIJAN: POKRET ZA ISKORJENJIVANJE PSOVANJA U SPLITU ..., 93-100
svakodnevici prošlog vremena, a uključivanje sječanja uvijek donosi problem, jer se osobi koja govori o prošlosti u pravilu čini kako je nekad bilo bolje. Ipak u prilog iznesenom sječanju, podacima i razmišljanju valja napomenuti kako je kažnjavanje psovača več i sa jednim danom zatvora ili javna podrška pokretu koji se za to zalaže od strane svih političkih stranaka i grupa, kao i javnih osoba uopče, danas nešto što je uistinu teško zamislivo. Več je zbog toga zanimljivo detaljnije razvidjeti o čemu se radilo.
Sredinom mjeseca lipnja godine 1923. udruženje gradana Splita pod nazivom Liga preporoda izdalo je proglas protiv psovanja. Taj je proglas bio izvješen na raznim javnim mjestima u gradu, u crkvama, te u izlozima mnogih privatnih trgovina. Potpisima su ovaj proglas podržali pokrajinski namjesnik za Dalmaciju dr. Ste-van Metličič, gradonačelnik Splita dr. Ivo Tartaglia, komandant grada pukovnik Milan Pavlovič, katolička crkvena nadleštva,1 predstavnici pravoslavne i židovske zajednice, državna i opčinska nadleštva i uredi, sudski organi, 17 humanitarnih institucija, 13 novčarskih ustanova, 19 gospodarskih društava, 5 strukovnih komora, 19 uredništava novina i časopisa, 20 prosvjetnih institucija, 6 političkih stranaka, 17 religioznih društava, 14 sportskih društava, te brojna druga udruženja različitog karak-tera, kao i brojne javno istaknute osobe (Jadran, 21. VI. 1923, 3). Po dugom popisu potpisnika različitih uvjerenja ovaj je pokret svakako predstavljao svojevrsni kurio-zitet, jer malo je što u to vrijeme moglo okupiti predstavnike vlasti i oporbe, uvjerene katolike i ateiste, te zagovornike potpuno suprotnih političkih rješenja kao što su, primjerice, orjunaši i radičevci.
U proglasu je psovka, ili lokalnim govorom rečeno beštimja, označena kao bar-barizam, te izraz kojim se u blato bacaju najuzvišenije svetinje i bezobzirno se vrije-daju najnježniji osjecaji sugradana, odnosno izraz kojim se pljuje u obraz javnom cudoredu. Posebno je se opasnom smatra za mladi naraštaj koji zadaja otrovom pokv areno sti. Ističe se kako je psovka u živoj opreci sa svim vjeroispovijestima, a ne dolikuje ni malo ugladenom bezvjercu, te kako interesa ne nosi ni jednoj stranci, ni-jednom staležu, nijednom plemenu čime se na odreden način apeliralo na opče je-dinstvo u borbi protiv psovke. Osim što je označena kao znak nekulturnog ponašanja i svojevrsni neprijatelj morala, psovka je u istom proglasu uzdignuta i na nivo narod-nog neprijatelja. Sam proglas upučen je: Svim rodoljubima!, a uz gore navedeno za psovku se kaže kako je to otrovnica importirana iz tudine, te je u skladu s tim proglas zaključen riječima: Zbacili smo sa sebe jaram tudinskog ropstva: unistimo još najsramotniji žig tudinstine i robovanja - ogavnu psovku. Narodni ponos neka složi sve rodoljublje u borbi protiv zajedničke sramote! Ovo insistiranje na psovci kao znaku nekakvog stranog utjecaja apsurdno je jer se psovalo na hrvatskom, a ne na kojem drugom jeziku korištenom u ranijem austrougarskom razdoblju. I u samom
1 Medu potpisnicima nema splitskog biskupa, jer novoimenovani biskup Kvirin Klement Bonefačič još nije bio posvečen i još nije stigao u Split.
95
ACTA HISTRIAE • 12 • 2004 • 1
Zdravka JELASKA MARIJAN: POKRET ZA ISKORJENJIVANJE PSOVANJA U SPLITU ..., 93-100
se proglasu govori o našem jeziku koji je iznakažen barbarskom psov kom. No, na-glašavanjem rodoljublja, potrebe za vjerskom, nacionalnom (plemenskom) i staleš-kom slogom oko pitanja psovke vjerojatno se nastojalo uzdici ovaj problem na visi nivo i dati mu sto vecu težinu. Tekst proglasa u cjelini nalazi se u prilogu članku.
Gradani su pozivani da moralno i materijalno pomognu Ligu preporoda svojim pristupom ovom društvu. Pristupiti se moglo kao član utemeljitelj darovanjem naj-manje 25 dinara ili kao član zakladatelj darovanjem najmanje 250 dinara (Jadran, 21. VI. 1923, 3).
Nastojanja za zakonskim kažnjavanjem psovača bilo je i u godinama koje su pret-hodile ovom proglasu, no tužbe su u pravilu odbacivane kao zakonski neutemeljene. U vrijeme izdavanja proglasa utvrdeno je kako psovače može kazniti kotarsko poglavarstvo na temelju carskog patenta iz 1854. godine (Jadran, 21. VI. 1923, 3). Slijedecih je godina ova akcija dovela do niza hapsenja psovača. Hapsenje za ovaj prijestup bilo je u nadležnosti Glavnog odsjeka državnog redarstva. Broj uhapsenih se tijekom vremena povecavao. Detaljnijom statistikom hapsenja raspolažemo za raz-doblje od 1925. do 1927. godine. Ova statistika ukazuje na progresivno povecavanje broja uhapšenih. Godine 1925. radi psovanja su uhapšene 42 osobe, 1926. godine 103 osobe, a 1927. godine 230 osoba (SA, 1927, 187; Radica, 1931, 110). Osoba uhapsena zbog psovanja Boga mogla je biti kažnjena s nekoliko dana zatvora. Kažnjivo je bilo i svako drugo javno nedolično izražavanje. Psovanje Boga bilo je kažnjivo i u vrijeme poklada kada je inače stosta bilo dozvoljeno. Tako je, pri-mjerice, 1926. godine jedna maškara osudena na 3 dana zatvora zbog psovanja Boga (JP, 3. II. 1926, 3).
Zanimljivo je usporediti odnos broja osoba uhapšenih radi psovanja s brojem osoba uhapsenih radi drugih prijestupa i zločina koji su bili u nadležnosti Glavnog odsjeka državnog redarstva u Splitu. Godine 1925. broj uhapsenih zbog psovanja (43) daleko je zaostajao za brojem uhapsenih zbog običnih krada (303), skitnje (280), pijanstva (129), prijevara (88) i tjelesnih ozljeda (76). Manje je zaostajao za brojem uhapšenih zbog ometanja javnog mira (51), a bio je podjednak broju uhapšenih zbog bluda (43) ili tek neznatno veci od broja uhapsenih zbog džeparenja (42), podmetanja požara (41) i mučenja životinja (41). Broj uhapsenih zbog psovanja bio je pak znatno veci od broja uhapsenih zbog prosjačenja (23), pronevjere (18), izazivanja javne sablazni (12), uvrede Veličanstva (4), te niza drugih različitih prekrsaja i zločina rjede prisutnih u svakodnevnom životu (SA, 1927, 187; Radica, 1931, 110).
Godine 1926. situacija je vec bila bitno drugačija. Od broja osoba uhapsenih zbog psovanja (103) znatno je veci bio broj uhapsenih zbog skitnje (432), običnih krada (314) i pijanstva (200). Te se godine broj osoba uhapšenih zbog psovanja popeo na visoko četvrto mjesto medu različitim razlozima hapsenja i izjednačio s brojem uhapsenih zbog nanošenja tjelesnih ozljeda (103), a bio je znatno veci od broja uhapsenih zbog mučenja životinja (64), bluda (49), prijevara (48), džeparenja (42), pro-
96
ACTA HISTRIAE • 12 • 2004 • 1
Zdravka JELASKA MARIJAN: POKRET ZA ISKORJENJIVANJE PSOVANJA U SPLITU ..., 93-100
valnih krada (28), prosjačenja (30), paleža (27), ometanja javnog mira (19), uvrede Veličanstva (6), kao i brojnih drugih prijestupa i zločina (SA, 1927, 187; Radica, 1931, 110).
Slijedeče, 1927. godine psovanje je postalo treči medu najčeščim razlozima hapšenja (230). Veči je broj osoba bio uhapšen radi običnih krada (518) i skitnje (453). Psovači su te godine postali češči gosti zatvora od osoba uhapšenih zbog nanošenja tjelesnih ozljeda (209) i pijanaca (134). Svi ostali razlozi hapšenja brojem su uhapšenih osoba bitno zaostajali za prva tri razloga (SA, 1927, 187; Radica, 1931, 110).
Promatrajuči onovremene statistike primjetno je kako je tijekom vremena rastao ne samo broj uhapšenih psovača, nego i opčenito broj uhapšenih osoba, no psovanje je postupno postalo jedan od najčeščih razloga hapšenja. Ako kao razloge hapšenja ostavimo po strani postupke kojima je direktno nanesena ozljeda ili materij alna šteta nekoj osobi tada je uočljivo kako je psovanje bilo medu prijestupima koji su vrlo često dovodili do hapšenja i zatvora. Psovanje doista jest ružna navika, večini ljudi nimalo ugodna za slušanje, no poput skitnje, pijanstva, pa čak i bluda psovanje je prijestup kod kojeg nije bilo očite i stvarne žrtve. Povrijedeno je u prvom redu bilo javno čudorede. Pitanje je, naravno, koliko je učestala bila navika psovanja u stvar-nom životu. Ne čini se vjerojatnim da je svaki slučaj psovanja završavao hapšenjem, a brojka od 230 uhapšenih 1927. godine kada je Split imao oko 35000 stanovnika ipak je vrlo visoka. Kako je več istaknuto tada je to bio jedan od najčeščih razloga hapšenja. S druge strane i tvrdnja A. Kudrijavceva kako su se psovke rijetko čule na javnim mjestima, a u mnogim obiteljima nikad nije izgovorena ni jedna nepristojna riječ ukazuje na to da ta navika i nije bila toliko raširena koliko bi se na prvi pogled činilo, barem ne u svim društvenim skupinama. U svakom slučaju, opča javna po-drška proglasu iz 1923. godine jasno pokazuje u kojoj je mjeri postojala opča suglasnost o potrebi suzbijanja ove navike, ali potreba da se nastupi vrlo oštrim mjerama isto tako jasno pokazuje kako se radi o prilično raširenoj navici.
97
ACTA HISTRIAE • 12 • 2004 • 1
Zdravka JELASKA MARIJAN: POKRET ZA ISKORJENJIVANJE PSOVANJA U SPLITU ..., 93-100
600
500
400
300
200
100
	1925	1926	1927
□ psovanje	43	103	230
■ pijanstvo	129	200	134
□ skitnja	280	432	453
ablud	43	49	80
B mučenje životinja	41	64	105
s prijevara	88	48	83
® džeparenje	42	42	70
obična krača	303	314	518
0 provalna krača	67	28	40
■ tjelesne ozljede	76	103	209
Grafički prikaz: Broj osoba uhapšenih zbog psovanja u odnosu na druge česce razloge hapšenja u razdoblju 1925-1927.
Graph: Number of Arrested for Swearing in Relation to Other More Frequent Reasons for Arrest in 1925-1927.
98
ACTA HISTRIAE • 12 • 2004 • 1
Zdravka JELASKA MARIJAN: POKRET ZA ISKORJENJIVANJE PSOVANJA U SPLITU ..., 93-100
PRILOG
Tekst proglasa protiv psovanja objavljenog i javno izvješenog 15 lipnja 1923. (tekst preuzet iz lista Jadran od 21. VI. 1923, 3).
S v i m r o d o l j u b i m a ! Divnim darovima i sjajnim vrlinama obdarilo je nebo naš narod. Nego ljepotu njegova značaja kalja po koja mana, a medu njima je najodurnija i najopcenitija:
PSOVKA
Psovkom se u blato bacaju najuzvišenije svetinje i bezobzirno se vrijedaju najnježniji osjecaji sugradana. Psovka pljuje u obraz javnom cudoredu; naročito mladi naraštaj zadaja otrovom pokvarenosti, a svakom višem ugledu potkapa podlogu.
Psovka je u živoj opreci sa svim vjeroispovijestima, a ne dolikuje ni malo ugladenom bezvjercu; interesa ne nosi ni jednoj stranci, nijednom staležu, nijednom plemenu.
Našem blagoglasnom jeziku radi njegove snage i nježnosti daju prvenstvo medu slavenskim jezicima; ali jedini je medu svim slavenskim iznakažen barbarskom psovkom.
Da, psovka je barbarizam, otrovnica importirana iz tudine. Zbacili smo sa sebe jaram tudinskog ropstva; uništimo još najsramotniji žig tudinštine i robovanja -ogavnu psovku. Narodni ponos neka složi sve rodoljube u borbi protiv zajedničke sramote!
S p l i t, dne 15. juna 1923.
99
ACTA HISTRIAE • 12 • 2004 • 1
Zdravka JELASKA MARIJAN: POKRET ZA ISKORJENJIVANJE PSOVANJA U SPLITU ..., 93-100
MOVEMENT TO ERADICATE CURSING IN THE TOWN OF SPLIT IN THE 1920s
Zdravka JELASKA MARIJAN
Croatian Institute of History, HR-10000 Zagreb, Opaticka 10 e-mail: zdravka.jelaska@st.htnet.hr
SUMMARY
The author presents data on the movement, which began in the town of Split during the 1920s and whose only objective was to eradicate swearing and cursing. A special attention is given to the anti-swearing decree issued in 1923, when the entire action actually started. The decree was given a firm support by numerous inhabitants of various political and religious orientations. The decree stated that swearword is not only a public enemy but an enemy of the nation as well. In the ensuing years, the action led to a series of arrests, and the number of arrests gradually increased. In 1925, for example, 42 people were arrested on the grounds of swearing, and no less than 230 people in 1927. People cursing God could be sentenced to several days' imprisonment.
Key words: cursing, civility, morality, Split
IZVORI I LITERATURA
Jadran (1919-1929): Jadran. Polutjedni list. Split.
JP (1925-1930): Jadranska pošta. Dnevni list. Split.
Kudrjavcev, A. (2001): U potrazi za izgubljenim Mediteranom. Split, Knjigotisak. Radica, B. (1931): Novi Split. Monografija grada Splita od 1918-1930 godine. Split, B. Radica.
SA (1927): Splitski almanah za godinu 1925-26. Split, izdanje splitske opčine.
100