PRETSTAVE ORANSA NA RIMSKIM SPOMENICIMA U JUGOSLAVIJI IRM A CREMOŠNIK Z em aljski m uzej, Sarajevo Im enom »Orans-a« označavaju se p retstave sa uzdignutim rukam a, koje po današnjem poim anju odgovaraju gestu m olitve. M eđutim on može da znači i glorifikaciju i veselje, adoraciju i m olitvu. O vaj gest se pojavljuje već vrlo rano u S iriji i Egiptu, zatim kod G rka i R im ljana. M eđutim sadržaj i značenje ove geste m ijenja se prem a sredinam a i njihovim religioznim shvatanjim a u kojim a se pojavljuju. Zato se ovaj gest ne može svuda tu m ačiti istim šem am a. Tako i geste dizanja ruku iz n ajran ijeg doba kršćanstva sm atraju da ne odgovaraju po sm islu sasvim istim današnjim gestam a kod kršćana.1 Tim više se onda razlikuje značenje ove geste u tako različitim k u ltu ram a u kojim a se pojavljuju. N ajzad i podizanje ru k u se izvodi n a nekoliko različitih načina. N a našim spom enicim a zastu p ljen a su samo dva načina geste podizanja ruku. P odignuta je ili samo desna ru k a (prim itivna božanstva sa Glam očkog polja1 2 i iz L eništa3 ) ili su podignute obe ruke, ali ne sasvim nego savijene u laktovim a (reljef D iane iz O pačića4 i spom enika daće iz Tubića5 ). O ba ova gesta podizanja ru k u nalazim o već u starom E giptu6 kao znak adoracije i preko alexandrinskih helenističkih reljefa7 održavaju se sve do rim skog doba.8 U G rčkoj se ove geste p o javljuju već n a reljefim a iz S parte,9 zatim u kultovim a heroja i istak n u tih ljudi. V rem enom se ovaj posm rtni ku lt herosa prenosi u sve šire d ruštvene slojeve a u rim sko doba n a skoro sve pokojnike. Ova glorifikacija m rtvog kao herosa vrlo je česta n a spo­ m enicim a Beotije i Tesalije — kod nas na spom enicim a u M akedoniji — dok je rjeđ a u Atici i Jon iji.1 0 G estovi podizanja ru k u ja v lja ju se u Grčkoj 1 A. Dobrovits, Une représentation de banquet fu néraire de l’époque ro ­ maine. Arch. Értesito 7—9, 1946-48 (1948) 13, 18. 2 D. Sergejevski, P utne bilješke iz Glamoča. G lasnik Zem. m uzeja 54, 1942, 164, si. 27 (posle GZM). 3 N. Vulić, Spomenik 98, 1948, Nr. 159. 4 D. Sergejevski, GZM 41. 1929 -„3, T. 1 i 2. 6 N. Vulić, Spomenik 71, 1931, Nr. 197. 6 A. Erm an, Die Religion der Ägypter. Berlin-Leipzig (1934) 20 i 32, sl. 8 i 18. 7 E. Pfuhl, A lexandrinische G rabreliefs. Atthen. M itt. 26, 1901, 300. e A. Erm an, o. c. 409, sl. 173. 9 W. H. Roscher, Lexikon der griechischen und röm ischen Mythologie. Leipzig (1884-86), 2503, s. v. »Heros«. 1 0 ibid. 2509—2553. najčešće na nadgrobnim spom enicim a sa prikazom daće, gdje um rlom na klin i prilaze adoranti sa uzdignutom jednom ali obim rukam a. I na našim reljefim a sa uzdignutim ru k am a nalazim o uticaje i grčkog kulta. U Tubićim a se ovaj gest pojavljuje n a spom eniku sa daćom, koju u ovim krajevim a oko D rine svakako m oram o p ripisati uticaju grčke daće o čem u je već ran ije raspravljano.1 1 Na Glam očkom polju opet D ijana sa uzdignutim rukam a se nalazi uz Silvana k o ji je pretstavljen kao G rčki Pan. P rem a tom e bi ove geste uzdizanja ru k u bilo moguće svesti n a uticaj Sl. 1. Glamočko Polje. P retstava oransa za uzdignutom desnom rukom Abb. 1. Glamočko Polje. O rans- D arstellung m it erhobener rechten H and grčkih kultova. M eđutim vrlo prim itivni p rikazi naših reljefa upućuju na »interpretatio Romana« autohtonih božanstva na što su tačno ukazali već prilikom ran ije obrade reljefa.1 1 1 2 K ako se n a većini ovih reljefa m iješaju elem enti iliro-keltskih p retstav a i grčko-rim skih, kao što ćemu iz analize k asnije vidjeti, m ogla bi se ova pojava u p orediti i jednom vrstom kasno­ antičkog sinkretizm a, tim p re što svi ovi reljefi pripadaju kasnoj antici, što jasno pokazuje način njihove obrade. G est uzdizanja ru k u upada u oči osobito n a Glamočkom polju gdje se nalazi na dvije vrste spom enika i to na reljefim a sa likom koji podiže desnu ru k u i na relijefim a sa prikazom Dijane. Do sada je nađeno šest prikaza sa uzdignutom desnom rukom dlanom okrenutim prem a gledaocu na Glamočkom polju. Većina od njih so frag- 1 1 I. Cremošnik, T otenm ahldarstellungen auf römischen D enkm älern in J u ­ goslawien. Jahresh. d. österr. Arch. Inst. 44, 1958, B eiblatt 210, 1 2 D. Rendić-Miočević, Ilirske pretstave Silvana na kultnim slikam a sa područja Dalm ata. GMZ 10, 1955, 30. m e n ta m i.1 3 (Sl. 1.) F igure su odjevene u k ratk u tu n ik u i u lijevoj ruci drže p ateru . Samo na jednom reljefu je uz figuru i a trib u t — pas.1 4 (SI. 2.) B rojna pojava ovih reljefa i njih o v a prim itivna obrada govori za to da su to p retstav e nekog autohtonog božanstva, što su već i dru g i utv rd ili.1 5 D. S er- gejevski ih tum ači božanstvim a sličnim genijim a, i preteim a zaštitnicim a. G est ovih prim itivnih božanstva i najzad i atrib u t životinje uz njega više potsjeća na takve identične p retstav e u G aliji na Iseri1 6 i drugdje gdje se n a ­ s i. 2. Glamočko Polje. P retstava oransa sa psom Abb. 2. Glamočko Polje. O rans- D arstellung m it Hund 1 3 D. Sergejevski, GZM 54, 1942, 163—164. 1 4 ibid. 164, si. 27. 1 5 ibid. 165—166. 1 8 I. Cremošnik, Reljef Silvana i Nimfa iz Založja. GZM 11, 1956, 116—117. laze tragovi elem enata k eltskih kultova. I kod nas u M akedoniji nađen je re­ ljef sa jednim takvim prim itivnim božanstvom uzdignute desne ruke1 7 u Le- ništu. Tum ačenje ovog gesta u keltskom kultu n ije dato, jer su keltska lokal­ na božanstva većinom nedovoljno definisana. A li ovaj gest podizanja ru k u svakako je igrao važnu ulogu u k ultu K elta što svjedoče i p retstave niza bogova na vazi iz G undestrupa koji skoro svi im aju uzdignute ruke.1 8 SI. 3. Glamočko Polje. Ženska trojna božanstva Abb. 3. Glamočko Polje. W eibliche T rinitätsgottheit D a ove prim itivne figure sa uzdignutim ru k am a na Glamočkom polju m ogu da potiču iz k ru g a keltskih p retstava potvrđivala bi i druga k u ltn a p retstav a tzv. D ijane i ad orantkinja ili m ožda tri Silvane1 9 (si. 3.), koja najbližu analogiju nalazi takođe u nam a poznatoj keltskoj ikonografiji. Stav D ijane sa rukam a uzdignutim i savijenim u taktovim a, u kojim a drži a tri­ bute, odgovara sasvim stav u C ernunosa na G undestrupskoj vazi, jed in a je razlika da C ernunos sjedi. I način prikaza ovog tro jstv a sa tri potpuno jed ­ nake figure od kojih je srednja istaknuta odgovara nizu pretstava tro jstv a na G undestrupskoj vazi. Na našem reljefu istak n u ta je srednja figura tim e što nadvisuje druge dve stojeći na postam entu i držeći atrib u te u rukam a, na G undestrupskoj vazi srednja figura je u v ijek veća. Ikonografija ovog 1 7 N. Vulić, Spomenik 98, 1948, Nr. 139. 1 9 F. Drexel, Über den Silberkessel von G undestrup. Jahrbuch des deutsch, arch. Instit. 30, 1915, 1. 1 9 D. Sergejevski, GZM 54, 1942, 162, sl. 25. tro jstv a prem a tom e odgovara sasvim keltskim pretstavam a. D ijana sa istim atributim a ja v lja se i n a drugom reljefu, koji je radio isti m ajstor, uz S ilvana koji je tu prikazan kao grčki Pan. Već ran ije su opširno tre tira n i m nogostruki vidovi »interpretationis Romanae« Silvana, glavnog autohtonog božanstva Ilira. M eđutim n a ovim reljefim a uz D ijanu u Opačićima izgleda da dolazi do izražaja jedna nova crta ovog autohtonog božanstva, i to sudeći po atrib u tim a D ijane, njegov htonski karakter. A trib u ti naim e koji okružuju D ijanu potiču iz dionizijskog kulta. G rana koju ona drži u desnoj ru ci sa sigurnošću se m ože identifikovati kao vinova loza, koja se slično stilizovana nalazi n a okvirim a natpisa na nadgrobnim spom enicim a. Predm et do ru k e sa vinovom lozom je vrlo stilizovan k ra te r sa dvije ručke. Sličan oblik ovom nalazim o n a nagrobnim spom enicim a iz O rehova2 0 a stilizovani način prikaza njegove reb raste površine sličan je prikazu k ratera n a već spom enutom spom eniku iz Tubića, i spom eniku iz Peći.2 1 Teže je sigurno odrediti granu koju smo označili kao palm u. I ona 2 0 N. Vulić, Spomenik 71, 1931, Nr. 252 i 254. 2 1 ibid. Nr. 197 i 277. se ja v lja na nadgrobnim spomenicima, kao na steli iz Zenice a jače stilizova- n a na steli iz Bos. P etrovca i urnam a iz Golubića2 2 2 3 sa keltskim simbolima, te i tu imamo dodira sa keltskim krugom vjerovanja. A naliza prem a tom e elem enata ovih spom enika jasno nam pokazuje m iješanje elem enata k u lta ilirskog Silvana, boginje sa jasno izraženim k elt­ skim ikonografskim elem entim a, i dionizijskog k u lta na koji upućuju na- p red navedeni atrib u ti D ijane. U pravo ovi atrib u ti, koji se vrlo često n a­ laze na našim nadgrobnim spomenicima kao sim boli pobjede nad sm rću i jednog boljeg života n a drugom svijetu, d aju i ovim božanstvim a jedan htonski karakter. Gest D ijane sa uzdignutim granam a mogao bi prem a tom e značiti i glorifikaciju pobjede nad smrću. Slično i pas, koji se često jav lja na pretstavam a daća, daje pretstavam a sa jednom uzdignutom rukom sa Glam očkog polja, takođe više htonski karakter. M iješanje pak elem enata ovih raznih kultova n ajp rije se može objasniti sinkretiznom kasno antičkog doba, perioda iz koga ove pretstave i potiču. G est podizanja obih ru k u sličan D ijani iz Opačića nalazim o i na prikazu tzv. panonske daće na steli iz Tubića (kod Užica) 23 (si. 4.). Na steli iz Tubića očuvana je samo p retstav a daće sa stočićem (tronošcem) i poslugom za kult. U prikazim a panonske daće, koji su pod uticajem Panonije prodrli dolinom D rine duboko na jug, p retp o stav ljaju takođe elem ente keltskog k u lta pod vidom grčke daće. Zato je kod m ješavine ovih elem enata teško odrediti kom e uticaju treb a pripisati ovdje pojavu slugu ili svećenika sa uzdignutim ru k am a (u jednoj drži p eh ar za libacije), koji se približuje tronošcu. Na p retstav am a daće u helenističko doba često se uz gospodara jav ljaju ado­ ra n ti ili sluga sa podignutim obim rukam a.2 4 D esnu ruku dižu u znak obo­ žavanja adoranti koji se približavaju klini heroiziranog pokojnika. Ovaj gest tum ače kao gest m olitve uz vršenje žrtvi na koje upućuje tronožac sa žrtvenim darovim a.2 5 Slično vjerovatno možemo i tum ačiti gest našeg slugu ili sveštenika koji se približava tronošcu. N a gest adoracije heroiziranom pokojniku upućuju i p retstav e zm ije na stranam a stele iz Tubića, koja se na grčkim daćam a jav lja inače uz samog pokojnika. Jedinstveno do sada na našim spom enicim a je odijelo koje nosi sveštenik, a koje po kroju i dvjem a trak am a liči na dalm atiku. M eđutim takve se ja v lja ju i na keltskom odijelu u N oriku i P anoniji pa i u G aliji.2 6 Pošto se ja v lja n a spom eniku se pa­ nonskom daćom koja je u ove k rajeve došla iz Panonije, n ajvjerovatnije je da u ovom neobičnom odijelu takođe vidimo uticaj panonskih Kelta. Interesantno je da gestu podizanja ruku i na Glamočkom polju i oko Užica (u slivu Drine) nalazim o na spomenicima na kojim a se m iješaju k u ltne p retstav e K elta sa grčkim ikonografskim pretstavam a. Pojavu ovih ele­ m enata u dolini D rine možemo svesti na uticaj Panonije a na Glamočkom polju na uticaj susjednih i vrlo bliskih Japoda, kod kojih se takođe keltski 2 2 D. Sergejevski, GZM 44, 1932. 35, T. 22: 12, 13; C. Patsch, WMBH 8, 1902, 107, si. 44; I. Cremošnik. GZM 12, 1957, 169, T. 2: 1, 2, 3. 2 3 N. Vulić, Spomenik 71, 1931, Nr. 197. 2 4 E. Pfuhl, Atthen M itt. 26, 1901, 300. 2 5 H. von Fritze, Zu den griechischen Totenm ahlreliefs. Atthen. Mitt. 21, 1896, 356. 2 6 I. Cremošnik, Panonska nošnja na rim skim spomenicima. GZM 13, 1958. 150: V. Geramb, Die norisch-pannonische Tracht. Steirisches Trachtenbuch. Graz (1938) 171. elem enti jav ljaju na grčkim ikonografskim pretstav am a (reljef Silvana i N im fa iz Založja2 7). V jerovatno su prem a torne K elti ovu gestu dizanja ru k u preuzeli od G rka još prilikom njihovih pohoda u G rčku i prenijeli je i u naše krajeve. Tu se je onda očuvao kao jed an od elem enata u auto­ htonoj religiji ovih krajeva. Tako nam kultne p retstav e ovih krajev a još u kasno doba antike pokazuju elem ente dom aćih iliro-keltskih kultova pod šem am a grčko-rim ske ikonografije. ZUSAMMENFASSUNG Die Darstellungen des »Orans« auf römischen D enkm älern in Jugoslawien A uf den röm ischen D enkm älern in Jugoslaw ien erscheint die Geste des »Orans« auf zwei Arten. Auf den fünf prim itiven Reliefen von Glamočko polje3 (Westbosnien) und dem D enkm al aus Leniste3 (Mazedonien) ist nur die rechte H and erhoben, auf den Reliefen der Diana4 von Glamočko polje (Westbosnien) und der pannonischen Totenm ahldarstellung aus Tubici5 (bei Užice, Serbien) sind beide Hände erhoben. Diese Geste des »Orans« befindet sich im m er auf autochthonen1 2 . 1 5 Denk­ m älern, die nahe Analogien m it keltischen kultischen D enkm älern zeigen. So finden w ir die nächsten Analogien fü r die prim itiven autochthonen D enkm äler m it der Figur m it erhobener rechter H and1 3 (Abb. 1), die auch ein H und be­ gleitet1 1 (Abb. 2), in den prim itiven keltischen G ottheiten aus Gallien (an der Isère),1 6 die auch ein Tier begleitet. Die ikonographische D arstellung der sogenannten Diana und ihrer A doran- tin n en 1 9 (Abb. 3) als drei vollkom m en gleiche Figuren, von denen sich die m ittlere als H auptgottheit n u r dadurch auszeichnet, dass sie auf einem Piedestal steht und in den erhobenen H änden ihre A ttribute trägt, entspricht ganz der D arstellung der T rinitätsgottheiten m it erhobenen H änden auf der Vase von G undestrup.1 0 Neben diesen keltischen Elem enten finden w ir auch die illyrische H auptgottheit Silvan (Relief der Diana und des Silvanus), dargestellt als griechischen Pan. Die D iana aber trägt A ttribute (die Rebenranke, die Palm e2 2 und neben ih r der K ra te r20. 2 1 ), die dem K ult des Dionysos angehören und oft auf G rabdenkm älern Vorkommen. Diese A ttribute unterstreichen ihren chthonischen Charakter. Dieses N ebeneinander der Elem ente illyro-keltischer und griechischer K ulte können w ir dem Synkretism us der S pätantike zuschreiben, einer Zeit, der auch diese Reliefe angehören. Die Figur des Dieners oder Priesters m it einem Becher in den erhobenen H änden2 3 (Abb. 4) auf dem pannonischen Totenm ahlrelief aus Tubici zeigt in dem besonderen Gewand m it zwei Borten2 6 und der pannonischen A rt des Toten­ m ahlreliefs auch keltische elem ente im Rahm en der griechischen T otenm ahldar­ stellungen. Die Geste der erhobenen Hände kom m t auf den griechischen Reliefen schon in S parta vor und erh ä lt sich bis zur röm ischen Zeit.21- 2 5 Da die Geste des »Orans« auf autochthonen D enkm älern erscheint, wo sich Elem ente illyro-keltischer und griechischer K ultdarstellungen mischen,2 7 ist am nächsten anzunehm en, dass die Einheimischen die Darstellungen des »Orans« aus griechischen K ultdarstellungen entlehnt haben. 2 7 I. Cremošnik, GZM 11, 1956, 119.