Stoko učltelisivo za oaroi Pod tem nasloivom prijavlja »ttrvat! ski Dam«, glasilo »Saveza hrvatskih učiteljskih društava«, v.svoji 20. številkii uvodnik, ki govori o manifestu naše Zaveze z dne 10. septembra t. 1. in ki se nam zdi po svoji vsebini tako važen, da moramo z njim seznaniti tudi svoje bralce. Članek se glasi: Vodstvo Zave-ze austrijskoiga jugoslavenskog učiteljstva upravilo je 10. ruj•na o. g. Jugoslavenskofiiiu klubu u Beču proglas, u kojem snažno ističe, kako treba da osnovno školstvo pomaže realiziranje političkih ciljeva države.. U proglasu, koji je napisan u prvom redu velikim zauzimanjem za narodfliu stvar, ukratko su i pregriantno izneseno misli, kojima se prikazuje značenje osnovne škole za kulturni, politički i ekomoniski ¦razvitak naroda. pa čemo naš.im čitaocima najznatnije od izaeseniih mis-li prikazati i s obzirom na r.e/ prilike osvijetliti. Prva i najjača \iVJc-o, što se očituje u svakoj rečenici spomenutoga proglasa, jest odbrana od tudjinskih utjecaja, koja u krilu malenih naroda kao što je naš, reprenzetitira osnovku svake kulturne akcioe, pa prema tame i osnovku školske i učiiteljske djelatnosti, koja treba da stvarno, gradjom i formom, u koju zaodijeva pojave i života narodmoga, izgradjuje budučega člana naroda i čuva ga od trdjinskih utjecaja. Ovo je z-natno i vitalno pitanje naše i to stim večma, što se često dogadja, da na mnago mj&s>ta nijesmo načistu, što je zapravo narodno i kako se narodna jedinstvena snaga izgradjuje. Tndijinski duh upio se u narodni život več tolikotm snagom na mnogim mjestima, da zapravo i nestaje pravoga osječaja za ono, što je naše, a poglavjto je pogiboljan po narodni opstaoiak tad duh tamo, gdje dolazi po spoljašnosti svojoj nalik narodmirn našim bojama, diok je u sadržini svojog i po sili, kotjom utječe na duševni razvitak, tudi narodu našemu. Ovakve obrazovne elemejite oko teško opaža i gdje nema za narodmu svar obrazovana srca, koje čutl i razlikuje narodno od tudjega, unosi se tudjiinsiki duh svjjesno i prilagoidjuje tudjinstvu, koje ooida u njemu nalazi prikladan put za realiziranje svojih aspiracija. Na mnogiim mjestinia još je i spoljašnje poznavanje narodnoga duha i narodne obrazovne gradje slabo i budno samo kao fraza bez sadržine i pravoga poznavanja stvari. Za ovo je vrlo karakterističan dogaddaj, što ga je nadavno spamenuo jedan naš pedagoški pisac. Neki je školski struonjak u svojoj raspravi tecTetski izložio misao, da treba djeci podavafi narodnu literaturu, a kad je stvaimo počeo da prikazuje obrazovna vrijednast pojedinih pnoizvoda u čitankama, svoun se žestmoim oborio najprije na jednu oisto narodnu stvarcu. Zar to nige spoiloašnje i frazersko zagovaranje obrazovanaa narod-nom literaturom, ko<je nije kod nas osamljeno i koje čemo na svakam koraku susresti. Prema tome je prva i najjača potreba za odbranu od tudjinštine u tom, da se obrazuju škol&ki radnioi, koji če stvarno i sa čuvstvom moči pridizati narodni duh nesamo niiječima, iiego naročitoni snagom, koja če biti produkat čitavoga njihova rada, mišljenja i čuvstvovanja. A zato je potrebno, da su pojedini elementi, na koje se obrazovni rad početne škole poziva i s koiima on dijeluje pridižuči kulturno snagu člana narodmjega, probrani i pročiščeni prema narodnom karakteru i dovedeni u skladnu cjelinu preraa cilj&vima, do kojih treba obrazovanost da narad dovede, kako bi on postao djelatna kultuma jedinica, koja svojim zasebnim značenjem u kolu ostalih naroda reprezentira jednu osobitu i drugima potrebnu silu, kojoim se opča čovječamska kulturna djelatnost popunjava i jača. Samo na takvoj osnavci, koju takodjer ističe proglas 'jugoslavenskog učiteljstva dovoljnora snagom, moči če se postiči i oni ciljevi, što ih postavlja današnje naradaiiO obrazovainje s obziiroin na vremena, koja če nastupiti nakioti rada i u kojima če narodi u meidjuisoibnoim pomaganju i zaijedniokom kult. djelov. graditi sreču čovječanstva složno, mirno popunjujuči jedain drug^oga, a ne kao dosada sprečavajuči se u svotjiim nastojanjima. Ovaj veliki i lijepi cilj, što ga diktira sva prava kultura prije ovoga j*ata jednako kao i danas, dok još plameni demon razarajučom snagom krči putove do plemenitijega shvačanja svijeta i čovjeka, jedmako se naslanja na onaj o radu za odbranuod trdjinskih utjecaja, što smo ga naprijed istakli. Po njamu postaje narodno uzgajanje, kojeniu treba početma ško la da postavi siguran i širok temelj, traženje područja, u ko^em če se najuspješniije zaposliti narodna radna snaga i to traženje takva područja, po kojem če jedan narod pomagati drugi i unapredjivati jednakom snagom svoje kao i tudje ciljeve, onako otprilike, kao što i yaljano altruistički obrazovani pojedinac podižuči sebe podiže i snagu svoje socijalne skupine. Ovakome bratstvu naroda polaže se osnovika samo čisto narodnim obrazovanjeiin, koje se osndva na iskoriščivanju na- rodtiih osobima, narodnoga tla i narodnih oduosa prtma suijeduim narodima. Karak teriitično je i vrijedno, da se narodto zabilježi, da proglas jugoslavenske učiteljske Žaveze na csnovi Ivdje^istaknutih osnovnih tnisii zaključuje: »Zato je prvi zahtjev, Sto kuca iia naša vrata, reforma svega školstva kao glavncga kulturnog činioca, kao prvotnog izvora i kulminacije narodne kulture, kao glavne poluge razvitka i napredka i kao glavnoga oružja u kulturnoj utakmici i borbi za opstanak". Ni nacionalni pnncipi, ni socialni zahtjevi, što ih ističe sadašnje doba, bcz obrazov^nosti ne mogu se ni zamisliti, a kamoli uspješno provesti. Demo kratska načeia i ostalo, što ih novi dtuštveni poredak ističe, ne može se uspjcšno provesti sve dotle, dok se duševni život članova ' društva ne podignekultumo na jednaku visinu, dok se naime ne stvori duševna jednakost, a to može samo opča obrazovanest, kojoj utire prve putove pučka škola. Dok nema takve kultuine jedaakosli, koja se, munogred budi rečeno, ne shvača kao jednakost u sposobnostima, nego upravo u njihovoj raznoličnosti i razvitku prema duševnoj simi pojedinca, pa u jediiakom gledanju na kulturu i život i jednakom čuvstvovanju za otio, što je dobro i lijepo, ne može da se razvije pravo demokratsko društvo. Sposobnosti če uvijek ostati različne, ovdje jače, ondje slabije, jer to nije u vlasti obrazovnoga rada; ali soaga, kojom se sposobnosti potiču na djelatnost, kojom se pojedmac zaposluje prema svejim sposobaostima i kojom se odredjuje put, kuda treba da se radna snaga kreče i kamo, da se ona priklanja, stvar je obrazovanosti i u tom se mora postiči jednakost, što je preduvjet dernokratizovanju dmštva. Ističuči proglas ove misli navodi još napose, kako je učiteljstvo dosada nastojalo, da to zadovolji, pa kako je u tom sjom nastojanju bilo sprečavano od različnih faktora bilo socijalnih, kuiturnih ili političkih, a naročito pak položajem, što mu ga odredjuju materijalne prilike za ovo vrijeme rata kao i prije. Za izvršenje velikih zadataka traži učiteljstvo pomoč sviju faktura, traži pomuč rnoralnu i materijainu, jer samo paralelnim utjecajtm jedne i druge može se radna sila snažno pokrenuti l pravim putem ravnati. Otvoreno i muževnoistupaučiteljstvo udruženo u Zavezi pred p<edstavništvo svoga naroda pridružujoči se njegovlm nastojanj ma oko preporoda narodnjega nastoječi time, da i ono učestvovanje kod uvod enja narodnoga života u novu fazu, kako i doiihuje piavomu narodnom učiieljstvu, koje treba da biiu narodnom osluŠHuje uvijtk budno i prema njegovim otkucajima svoja nastojanja udeš<tva. Oao je lijtčnik narodne duše, koji jača njez nu snagu i oprema za posau, u kojem se svakidašnjim radum, borbom za koncu kruha, prinosi opčoj narodnoj borbi prava i uporabiva snaga, jer kako naučimo pojedinca boriti se za opstanak, tako četno i čitav narod udesiti za takvu borbu. Što stvaramo jače i otporniji narod. UJtel stvo Z^veze svijesno je toga, pa zato istupa tnuževno i odvažno pružujoči u teškim časovlma iskušanomu narodu jako i plemenltu ruku potnočnicu. Tudi ^Vestnik Zenskžho ustredniho spolku jedaot učiteljsk-fch v krS!. Češkžm* opozarja češko učiteljstvo s simpatičnimi in odobrujočimi besedami na man fest naše Zaveze, ki je zbudil tudi v krogih vseslovenske javnosti splošno pozornost in obče odobravanje. Splošni vtisk, ki ga je napravil ta manifest, je ta, da je biia prava Deseda izgovorjena na pravem mestu in ob pravem času!