O ODNOSIMA BOSNE I SLOVENIJE U NEOLITSKOM DOBU ALOJZ BENAC Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo T reba odmah reći da ove dvije oblasti nem aju neposrednih geografskih dodira i da će naše razm atranje više težiti za tim da pokaže razlike nego bliskosti u neolitskom dobu. Ovo zbog toga što Bosna i Slovenija pripadaju različitim geografskim regionim a pa je takva podvojenost uslovila i poseban razvitak neolitskog svijeta u svakoj od tih oblasti. N eolitska civilizacija u Bosni je bila razvijena u njenom istočnom dijelu, koji možemo ograničiti rijekam a Drinom, Savom i Bosnom. Najsnažniji pro­ cvat neolitskih k u ltu ra konstatovan je dosada u gornjem i donjem toku rijeke Bosne, a zatim u sjeverozapadnim dijelovima ove oblasti (izmedju Save, Drine i Spreče). Zapadno od rijeke Bosne, neolitska naselja su dosada konstatovana samo u dolinam a rijeke Usore i Lašve, a to su pritoke Bosne i pripadaju nje­ nom neposrednom porječju.1 — Čitava zapadna Bosna, od porječja Vrbasa do porječja Une, ne pokazuje zasada nikakve znake života u neolitskom dobu. Čini se da je taj rejon bio potpuno nenastanjen i da je tamo pravo naselja­ vanje počelo tek u postneolitskom dobu, kada su ovamo prodrli nosioci novih kultura i civilizacija (lasinjske, badenske i vučedolske). Više pu ta sam već naglasio da je neolitski čovjek izbjegavao ovaj rejon zbog nedostatka kremene rude, koja je tako potrebna za njegov svakodnevni život. U Sloveniji se očito m ora računati barem na dva izrazita geografska i k ulturna rejona: na alpski rejon i na kraški rejon uz istarsko primorje. Ovaj drugi rejon nas sada neće mnogo interesovati, jer on pripada širem jadran­ skom i zapadnom editeranskom neolitskom krugu i očito nem a mnogo veze sa alpskim krajevim a, kao sto ne može im ati niti neposredne veze sa Bosnom. Neolitska naselja u kraškom rejonu su već više puta obradjivana u arheološkoj literatu ri i mi se ovdje uzdržavamo od ponavljanja već poznatih podataka.2 Kada je riječ o odnosima Bosne i Slovenije, onda nas zapravo jedino interesuje 1 A. Benac, S tudien zur S tein- und K upferzeit im nordw estlichen Balkan, 42. Ber. R G K (1961) Abb. 3. 2 J. Korošec, N eolit na K rasu in v Slovenskem prim orju, Zgod. časopis 14 (1960) 5 ss. F. Leben, S tratig rafija in časovna uvrstitev jam skih najdb na T r­ žaškem K rasu, Arh. ve stn ik 18 (1967) 43 ss. H . A. Radm illi, La preistoria della Venezia G iulia e della Dalmazia, L ’U ni­ verso, Riv. di G eografia 38, 6 (1958) i dr. alpsko područje, jer je o tim odnosima već bilo govora. U tim okvirima će se i kretati naše izlaganje. Već ranije sam bio naveo da se područje Jugoslavije dijeli na nekoliko velikih neolitskih zona. To su: jadranska, alpska, panonska, centralnobalkanska i južna zona.3 Ovdje su, naravno, izdvojene samo velike zone, sa posebnim karakteristikam a, a u daljoj podjeli se može navesti više varijanata za pojedi­ ne zone (vezanih za odredjene neolitske faze) kao i neke prelazne zone. Alpska zona je vezana za Sloveniju i M edjum urje i ona predstavlja sigurno jedno sasvim posebno neolitsko područje u okviru naše zemlje. Ta posebnost se oči­ tuje i u hronološkim i u kulturnim m jerilima. S druge strane, Bosna spada u tipična prelazna područja, gdje se prepliću kulturni elementi sa Jadrana, iz Panonije i iz centralnobalkanskog područja. K ulturna m iješanja iz ovih ve­ likih zona su i uslovila veoma složenu fizionomiju neolitskih kulturnih grupa u pojedinim neolitskim fazama. Želio sam da podvučem na prvom m jestu ove činjenice, kako bi se vidjelo da Slovenija i Bosna pripadaju različitim neolitskim zonama i da se ne mogu nikako jedinstveno posmatrati. A sada nešto o svakoj od ovih oblasti. Prem a dosada izvedenim istraživanjim a, u Bosni su otkrivene slijedeće neolitske kulture: -- a) starčevačka kultura u sjeveroistočnoj i centralnoj Bosni — Tuzla.4 Gor­ nja Tuzla5 i Obre kod K aknja;6 b) vinčanska kultura u sjeveroistočnoj Bosni — Gornja Tuzla,7 Varoš i Matić8 i dr. i u donjem toku rijeke Bosne — Vinogradine, Kalošević9 iđr.; c) sremsko-slavonska kultura u dolini rijeke Save — K lakar,1 0 , Donja M ahala1 1 i dr.; d) kakanjska kultura u gornjem toku rijeke Bosne — Obre,1 2 K akanj1 3 i A m autovići;1 4 e) butm irska kultura u gornjem porječju rijeke Bosne — Obre,1 5 Okolište,1 6 Butm ir,1 7 Nebo1 8 i dr. Starijem neolitu pripadaju starčevačka kultura i početak kakanjske kul­ tu re (Obre 1/1), u srednji neolit ulaze kakanjska, starija vinčanska i početak 3 R eferat na I balkanološkom kon­ gresu u Sofiji (Les groupes neolithiques en Yougoslavie). 4 J. Puš, Neolitsko naselje u Tuzli, Članci % građa za kult. istor. istoč. Bosne 1 (1957). 5 B. Čovič, R ezultati sondiranja na preistoriskom naselju u Gornjoj Tuzli, Glasnik Zem. m uz. NS 15-16 (1960-61). 6 Iskopavanja 1968. godine. P ublika­ cija je u priprem i. 7 B. Čovič, 1. c. 8 A. Benac, N eolitski telovi u sje­ veroistočnoj Bosni i neki problem i bo­ sanskog neolita, G lasnik Z em. m uz. NS 15-16 (1960-61). 9 A. Benac, P rilozi za proučavanje neolita u sjevernoj Bosni, Glasnik Zem. m uz. NS 19 (1964). 1 0 C. TruheLka, P rethodno izvješće o neolitskom naselju u D onjem K lakaru, Glasnik Zem. muz. 18 (1906). 1 1 J. Petrovič, Izvještaj o neolitskom naselju u Donjoj M ahali, Glasnik Zem. m uz. 37 (1925). 1 2 Vidi nap. 6. 1 3 A. Benac, Osnovna obilježja neo­ litske kulture u K aknju, Glasnik Zem. m uz. 11 (1956). 1 4 A. Benac, 42. Ber. RG K (1961). 1 5 A. Benac, Die Entw icklungsphasen der B utm ir-K ultur, S tu d ijn e zvesti 17 (1969). 1 6 Iskopavanja 1966. godine. M ateri­ ja l još nije publikovan. 1 7 Radimsky, H oem es, B utm ir 1 (1895). Fiala, Hoemes, B utm ir 2 (1898). 1 8 A. Benac, Preistorisko naselje Nebo i problem butm irske kulture (1952). butm irske kulture (Obre II/l), a m ladji neolit pretstavljaju m ladja vinčanska, butm irska i srem sko-slavonska (ili sopotsko-lengyelska po term inologiji S. Di- m itrijevića) kultura. Prem a tome, ova oblast je bila neprestano nastanjena od pozne faze starijeg neolita do kraja tog praistorijskog doba. Treba napo­ m enuti da svaka od ovih kulturnih grupa prestavlja sam ostalan facies, pa čak i onda kada pripada nekom većem neolitskom kompleksu. Starčevačka kultura u Obrim a je pom iješana sa elem entim a jadranske impresso kulture, vinčanska kultura u sjeveroistočnoj i sjevernoj Bosni čini posebnu varijantu ove velike grupe, dok su kakanjska i butm irska ku ltu ra rezultat različitih uticaja na autohtonu bazu i pretstavljaju poseban izraz ove oblasti. Na samom k ra ju neolitskog doba u Bosni su se pojavile nove kulturne i »etničke« grupe, koje su označile kraj jedne epohe i vjerovatno dokrajčile sam ostalan razvitak dotadanjeg neolitskog stanovništva. To su u prvom redu iasinjska i kostolačka grupa, pretstavnici novog vala u eneolitskom dobu. L asinjska grupa je vezana za sjevernu Bosnu i ona se tam o vjerovatno širila od zapada prem a istoku. U relativno čistom obliku se prvi put javila u Visokom Brdu kot Lupljanice, zapadno od doline rijeke Bosne.1 9 Poslije toga je pronadjena u Zemunici, zapadno od B anja Luke2 0 i to je zasada najzapadnija tačka ove kulture u sjevernoj Bosni. Izvjesni elementi lasinjske kulture su za­ paženi u naj m ladjem stratum u neolitskog naselja u Gornjoj Tuzli,2 1 ali oni nisu tako izraziti i sigurni kao u prva dva slučaja. Nekoliko sličnih prim jeraka se pojavilo i u najm ladjim slojevima butm irske kulture u Obrim a II.2 2 Osnovnu karakteristiku keram ike lasinjske kulture u Bosni čine vrčevi sa dvije drške i sa dosta oštrom profilacijom, te neke zaobljene vaze koje se približavaju poluloptastim oblicima. Neke posude su snabdjevene karakteri- stičkim kljunastim ispupčenjim a (gore okrenutim), dok se ornam entika sastoji uglavnom od linija i uboda. Najčešće su kombinacije od nekoliko paralelnih urezanih linija, koje su sa spoljne strane oivičene bockanim linijama. Prodor nosilaca kostolačke kulture je išao dolinom rijeke Bosne i njena neka grupa je uništila stanovništvo butm irske kulture u Obrima. To se odlično vidjelo po ukopanim jam am a u m ladjim slojevima butm irske kulture. M ate­ rijal u tim jam am a je kulturno čist i nem a m iješanja sa domaćom tradicijom. N ije bez interesa za našu tem u spom enuti da postoje i m išljenja da je butm irska kultura vršila snažnu kulturnu, pa i »etničku« ekspanziju prema sjeveru i da je znatno utjecala n a form iranje kulturne fizionomije lengyelske ku ltu re u Panoniji i nekih drugih kulturnih grupa.2 3 Nedavna iskopavanja u Obrim a su pokazala da se može raditi samo o obrnutom slučaju i da su pri form iranju butm irske kulture učestvovali i neki elem enti iz Panonije. U trećoj fazi butm irske k u ltu re je došlo do nagle degeneracije. U toj fazi se osjeća izuzetno jak k ulturni utjecaj iz Lisičića i iz područja vinčanske kulture u sje­ vernoj Bosni. P rem a tome, u mladjoj fazi butm irske kulture ne može biti govora o nekoj ekspanziji prem a sjeveru. Njeni nosioci nisu za tako nešto bili uopće sposobni. Oni su, naprotiv, bili podvrgnuti pritisku sa sjevera. Ovaj po­ datak će nam treb ati kod posm atranja mogućih odnosa Bosne i Slovenije u tom periodu neolita. 1 9 V idi nap. 9. 2 3 M. Grbić, B utm irska ekspanzija. 2 0 M aterijal još nije publikovan. Glasnik Zem. muz. 11 (1956). J. Korošec, 2 1 B. Čovič, 1. c., T. 15. Lengyelska kulturna skupina v Bosni, 2 2 Još nije objavljeno. Srem u in Slavoniji, A rh. vestnik 8 (1957). Situacija u Sloveniji je sasvim drugačija, što će — uostalom — najbolje doći do izražaja na samom kolokviju. Slovenačko alpsko područje je svakako zasebna provincija u starijim praistorijskim periodima, a to je sigurno uslov- ljeno specifičnim geografskim uslovima. Danas je gotovo sigurno da je ova oblast mogla biti nastanjena od neolitskog stanovništva tek na samom kraju neolitskog doba. Pošto tu nema ni starijeg ni srednjeg neolita, otpada svaka paralela u tim periodima. Ostaje za razm atranje samo kasno neolitsko1 doba. Svojim istraživanjim a na Ptujskom gradu,2 4 Ajdovskoj jam i2 5 i Drulovki kod K ranja2 6 J. Korošec je dao jedan čvršći obris novoj kulturnoj grupi u Slo­ veniji. On je ovu grupu nazvao »alpski facies lengyelske kulture«,2 7 jer je sm atrao da se ona razvila u ovom prostoru na bazi lengyelske kulture. Ovome treba dodati slične nalaze iz okoline Zreč,2 8 Škofje Loke2 9 i iz Lubniške jame,3 0 koji su upotpunili već dobivenu sliku o ovoj grupi. Keramika iz navedenih nalazišta je uglavnom jednostavna i nalazi se na prijelazu iz grube u fino radjenu keram ičku robu. Preovladjuju zdjele, šalice i bikonične posude sa nižim ili višim vratom , dok se ornam entika pretežno sastoji od udubljenih i urezanih linija i od bockanih motiva. Uočavajući odredjene stilske i druge sličnosti izmedju keram ike pomenutih nalazišta u Sloveniji i keramike koja pripada lasinjskoj grupi na njenom m a­ tičnom području, S.-Dim itrijević je i slovenaeka nalazišta pripisao široj zoni lasinjske kulture.3 1 Na taj način su nalazišta u Sloveniji dobila, zapravo, ono mjesto koje imaju i nalazišta lasinjske kulture u sjevernoj Bosni — mjesto perifernog zračenja ove grupe. Čini mii se da je takvo rješenje u sadašnjem momentu i najvjerovatnije. U izvještaju o iskopavanju u Resnikovem prekopu kod Iga J. Korošec je posvetio mnogo pažnje paralelam a sa Drulovkom i Ajdovskom jamom, ali se osvrće i na paralele sa butmirskom kulturom u Bosni.3 2 To je zapravo prvi pokušaj da se neolit Bosne dovede neposredno u vezu sa slovenačkim područ­ jem. Po ocjeni Korošca, naselje u Resnikovem prekopu je za jednu nijansu m ladje od Drulovke i Ajdovske jame i na keramičkoj robi ima izvjesne svoje karakteristike. Prethodna dva nalazišta J. Korošec datira u konac neolita i prvi period postneolitskog vremena, pa bi onda naselje u Resnikovem prekopu p ri­ padalo prelaznom, odnosno početnom eneolitskom dobu.8 3 Kada je riječ o paralelam a sa butm irskom kulturom, Korošec se oslanja na nekoliko keram ičkih formi. To su pirim orfne amfore (ili am fore butmirskog 2 4 J. Korošec, Predzgodovinska na­ selbina na P tujskem gradu (1951). 2 5 J. Korošec, K ulturne ostaline v A jdovski jam i pri Nem ški vasi, Razprave 1. raz. SA ZU 3 (1953). 2 6 J. Korošec, Drulovka, Zbornik fil. fak. 3/4 (Ljubljana 1960); vidi i Arh. vestn ik 7 (1956). 2 7 J. Korošec, Poročilo o razisk. neol. in eneol. v Sloveniji (1964). Isti, Eine neue K ulturgruppe des späten Neolithi­ kums, Acta arch. hung. 9 (1958). 2 8 S. Pahič, Prazgodovinska seliščna najdba v Zrečah, Arh. vestnik 6 (1955). Isti, Neolitske jam e v Brezju pri Zrečah, Arh. vestnik 7 (1956). 2 9 F. Leben, Nova arheološka o dkrit­ ja v okolici Škofje Loke, Loški razgledi 6 (1959). 3 0 F. Leben, M aterialna kultura in izsledki arheoloških izkopavanj v K ev- dercu in Lubniški jam i, A cta carsologica 3 (1963). 3 1 S. D im itrijevič, Problem neolita i eneolita u sjeverozapadnoj H rvatskoj, Opuscula arch. 5 (1961) 22 ss. 3 2 J. Korošec, K ulturne ostaline na kolišču ob Resnikovem prekopu odkri­ te v letu 1962, Poročilo o razisk. neol. in eneol. v Sloveniji 2 (1935) 35—42. 3 3 Ibidem 41. tipa) i nek i oblici tzv. terina. Na osnovu tih usporedbi on i dolazi do zaključka da »ne m ore biti nikakega dvoma da je butm irska kulturna skupina v pre­ cejšnji m eri vplivala preko Hrvatske tudi na Slovenijo«.3 4 U tom pogledu došla je kod njega do izražaja ista tendencija koja je zapažena kod njegove obrade n ek ih nalaza iz okolice Križevaca u Hrvatskoj.3 5 Iz ove postavke bi izlazilo da se tzv. »alpski facies lengyelske kulture« u Sloveniji razvio i pod uticajem butm irske kulture. Već sam naprijed napome­ nuo da je danas razvoj butm irske kulture podijeljen na tri faze. Ono što smo dosada poznavali kao butm irsku kulturu, pripada zapravo srednjoj fazi te kulture; to je njena razvijena faza. Poslije toga dolazi još i m ladja faza but­ m irske kulture, u kojoj je vrijedno spomenuti nekoliko detalja: a) u ovoj fazi je potpuno nestala spiralna dekoracija, ali se još uvijek zadržala jedna gruba i dekomponovana trakasta ornam entika ranijeg but- mirskog stila, b) u ornam entalnom pogledu se osjeća izvanredno jak uticaj iz Lisičića, a to znači uticaj jednog jadransko-m editeranskog stila, c) u crnoglačanoj keramici se sada osjeća i uticaj kasne vinčanske kulture (čisti vinčanski oblici i tehnika), d) od »klasičnih« butm irskih oblika zadržali su se naročito loptasti oblici i dvije v rste kanopa.3 6 M oram odmah reći da se na keram ici u slovenačkim nalazištim a ne mogu zapaziti ovakvi elem enti i da je teško govoriti o bilo kakvoj srodnosti izmedju butm irske kulture i »alpskog faciesa lengyelske kulture«. A svaka komparacija bi se odnosila samo na treću fazu butm irske kulture. Što se tiče navedenih keram ičkih paralela, koje je izveo J. Korošec, nužno je napom enuti da bi se one odnosile više na grubu keram iku iz treće faze butm irske kulture. Takvi oblici su, m edjutim , šira svojina grube -keramike i ne mogu se uzim ati u obzir kod preciznijih razm atranja genetskih kom ponenata. Već sam napom enuo da je u trećoj fazi došlo do pune degeneracije butm ir­ ske k ulture. To je, u suštini njena dezintegracija, a u takvoj fazi nema ni govora o ekspanziji ili o uticaju na druge oblasti. Snažniji uticaj p ri form i­ ranju neke neolitske kulture su mogle izvesti samo one grupe koje su se na­ lazile u svom punom naponu. Butm irska kulturna grupa u svojoj mladjoj fazi nije za to nikako bila sposobna. N a osnovu ovih podataka se može izvući zaključak da u neolitskom dobu nije bilo, n iti je moglo biti, kulturnih veza izmedju Bosne i Slovenije. O nekim vezama bi se moglo govoriti tek u postneolitskom vrem enu i pretpostavljam da bi dolazile u obzir samo posredne veze. K rajem neolitskog doba u Panoniji i susjednim oblastima dolazi do velikih previranja. U to vrijem e spada nekako i ekspanzija nosilaca lasinjske kulture (pod pritiskom novih grupa sa istoka i sjevera ili ’ — što je m anje vjerovatno — kao rezu ltat unutarnjeg razvoja) i .oni odlaze i u brdovite krajeve Bosne i Slo­ venije. Pošto je sjeverna Bosna krajnja periferija ove kulturne grupe, prirodno je da se tu radi o jednoj skromnijoj varijanti lasinjske kulture. Pretpostavljam da se o takvoj nekakvoj varijanti radi i u Sloveniji. Koliko se dosada moglo 3 4 Ibidem . cev na H rvatskem , Zbornik fil. fak. 4/1 3 5 J. Korošec, N ekaj neolitskih in (Ljubljana 19-62) 34. eneolitskih problem ov v okolici K rižev- 3 6 Publikacija je u priprem i. zapaziti, u Bosni nije došlo ni do kakvog m iješanja sa starosjedilačkim stanov­ ništvom, nego su to bile čiste enklave lasinjskog stanovništva. Kako se je ovaj proces odvijao u Sloveniji, nije lako reći. Da li je taj prodor značio potpuno novo naseljavanje ili je tamo već bilo nešto ranijeg stanovništva, ostaje da se definitivno rasvijetli novim istraživanjima. Prem a tome, Bosna i Slovenija su bile zahvaćene istim valom prodora nosilaca lasinjske kulture iz matičnog područja (Slavonije i zapadne H rvat­ ske). U tome se jedino i sastoji odredjena istorijska povezanost ove dvije oblasti u postneolitskom dobu. I još samo dvije stvari. Prvo. Stariji odsjek lasinjske kulture je S. Dimitrijević stavio paralelno sa razvijenom bodrogkörösturskom i sa krajem rane, odnosno sa dijelom raz­ vijene badenske kulture. Mladja lasinjska kultura bi tako bila paralelna sa dijelom razvijene i sa kasnom badenskom, odnosno sa vučedolskom kulturom .3 7 Dosta je vjerovatno da je prodor nosilaca lasinjske kulture uslijedio ranije u pravcu Slovenije i da se on može staviti u fazu Lasinja A. Odatle su možda i nastale neke razlike izmedju bosanske i slovenačke varijante ove kulture (prodor u Bosnu je vjerovatno uslijedio u fazi Lasinja B). I drugo. Ukoliko je lasinjska kultura im ala za podlogu i elemente lengy- elske kulture,3 8 sasvim je prirodno što je J. Korošec vidio u Sloveniji jedan facies lengyelske kulture. Mislim da je to norm alan razvojni proces i da se u Sloveniji radi samo o genetskim elem entim a lengyelske kulture. Ti elem enti su se u Bosni dosta izgubili, ako se radi o lasinjskoj B fazi u ovoj oblasti. Odatle dolaze, po svoj prilici, i sve stilske razlike na keramici. Über die Beziehungen zw ischen Bosnien und Slow enien im N eolithikum Da Slowenien und Bosnien unterschiedlichen geographischen Regionen angehö­ ren, ist auch die E ntw icklung beider Gebiete im Neolithikum unterschiedlich. Die neolithische Zivilisation w ar im östlichen Teil Bosniens, im Raum zw ischen d er Drina, Sava und Bosna entwickelt. Ih re n H öhepunkt erreichte sie im O ber- und U nterlauf des Flusses Bosna.1 Das ganze w estliche Bosnien vom Flußgebiet des V rbas bis zum Flußgebiet d er Una w eist in dieser Periode keinerlei Lebenszeichen auf. In diesem Gebiet scheint die erste A nsiedlung erst in äneolithischer Zeit begonnen zu haben, als die Träger neuer K ulturen (Lasinja-, Baden-, Vučedol-Kultur) hier ein­ drangen. In dieser Region herrscht M angel an Feuerstein, und das w ar sicher die U rsache dafür, daß sie im Neolithikum unbesiedelt war. In Slowenien gibt es zwei neolithische Regionen: die K arstregion m it dem Istrischen K üstenland und die alpine.2 Im Zusam m enhang m it Bosnien interessiert uns vor allem die letztgenannte. Jugoslaw ien zerfällt in m ehrere neolithische Zonen: die adriatische, alpine, pannonische, zentralbalkanische und die südliche Zone.3 In den A lpenbereich gehören 3 7 S. D im itrijević, Sopotsko-lengy- 3 8 S. D im itrijević, vidi nap. 31. elska kultura, M onographiae arch. 1 (1968) 88-89. S low enien u n d M eđjum urje, Bosnien ist dagegen ein typisches Ü bergangsgebiet, wo sich K u ltu relem e n te aus der A driaregkm , aus Pannonien und dem Mittelbalkan, d u rch flec h te n . Slow enien und Bosnien können nicht einheitlich behandelt werden. In B osnien h a t m an bisher folgende K u ltu ren entdeckt: die S tarčevo-K ultur (Tuzla, G o rn ja Tuzla und Obre bei K akanj),4-6 die V inča-K ultur (Gornja Tuzla, Varoš, M atič, V inogradine und Kalošević),7-9 die Srem -Slaw onische K u ltu r (Klakar, D onja M ahala),1 *»1 1 die K ak an j-K u ltu r (Obre, K akanj, A m autovići)12-14 und die B u tm ir-K u ltu r (Obre, Okolište, B utm ir, Nebo).15-18 Jede dieser K ulturen stellt eine se lb stän d ig e Fazies dar, obwohl sie zu größeren neolithischen K om plexen gehören. So ist z. B. die S tarčevo-K ultur in O bre m it Elem enten der adriatischen Im presso- K u ltu r v erm ischt, die K akanj- und die B utm ir-K ultur sind aber das R esultat unter­ sch ied lich er E inflüsse auf die autochthone Basis. A m E n d e des N eolithikum s tra te n in Bosnien neue K ulturen und »ethnische« G ru p p e n in Erscheinung, die der vorm aligen selbständigen E ntw icklung der neoli­ th isch e n E inw ohnerschaft ein Ende m achten. D as w aren vor allem die L asinja- und die K o sto lac-K u ltu r. D ie L a sin ja-K u ltu r w ar in N ordbosnien verbreitet; bekannt ist sie in Visoko B rdo bei L u p ljan ica1 9 und in Zem unica bei B anja Luka.2 0 Einzelne Elem ente finden sich noch im jüngsten S tratum in G ornja Tuzla2 1 und in den jüngsten Schichten der B u tm ir-K u ltu r in O bre II.2 2 D er D u rch b ru ch d er K ostolac-K ultur ging talw ärts am Fluß Bosna vor sich. E ine G ru p p e ih rer T räger vernichtete die Einw ohner der B u tm ir-K u ltu r in Obre, w as au s d e n eingegrabenen G ruben dieser K u ltu r ersichtlich ist. N ach A nsicht einiger Forscher h atte die B utm ir-K ultur einen kulturellen und sogar »ethnischen« Einfluß auf die F orm ierung der Lengyel-K ultur.2 3 Die A usgra­ bungen in O bre haben jedoch erw iesen, daß dies unm öglich ist u n d daß es sich um eine u m g ek eh rte E influßrichtung handelt. In der dritten Phase kam es näm lich in d e r B u tm ir-K u ltu r zu einer raschen D egenerierung und in solchem Zustand kann von E x p an sio n keine Rede sein, im Gegenteil, m an verfiel unterschiedlichen Ein­ flüssen, u n te r anderem solchen aus dem Norden. In S low enien ist die Situation völlig anders; es w urde erst am Ausgang des N eolithikum s besiedelt und seine F undorte (die alpine Fazies der Lengyel-K ultur)24-30 w erd en n ac h S. D im itrijević der L asinja-K ultur3 1 zugeschrieben, w obei dies die p erip h e re G ruppe dieser K ultur ist, ebenso w ie die F undorte in Nordbosnien. Die A nsicht v o n J. Korošec, daß die B utm ir-K ultur bei der Form ierung der alpinen Fazies d e r L engyel-K ultur m itgew irkt hätte,3 2 »3 3 ist nicht annehm bar, weil sich dies erst in d e r dritten P hase der B utm ir-K ultur vollzogen hätte, als jedoch diese schon gänzlich degeneriert w ar. Ü ber einige V erbindungen zwischen B osnien und Slo­ w enien k ö n n te m an erst in postneolithischer Zeit reden, und außerdem kämen nur m ittelb are V erbindungen in B etracht.34-36 A us dem R aum der L asinja-K ultur (Slawonien und W estkroatien) erfolgte die A nsiedlung in N ordbosnien, wo dies eine bescheidene V ariante der L asinja-K ultur ist, die m it der altansässigen Einw ohnerschaft keinerlei genetische V erbindungen hat. D as G leiche gilt auch für Slowenien, n u r kann hier einw eilen nicht festgestellt w erden, ob dieser D urchbruch die erste Besiedlung dieses R aum es bedeutete, oder ob es sich lediglich um eine neue W elle handlt.3 7 -3 8 N ur diese Besiedlung Slo­ w eniens u n d Bosniens durch die T räger d er L asinja-K ultur bildet das Bindeglied zw ischen diesen beiden Gebieten in postneolithischer Zeit.