Leto XXVII. V Ljubljani, 15. aprila 1911. Štev. 4. Utjecaj dobe i zdravlja po austrijskom gradjanskom zakoniku. Napisao dr. Fran Volarič u Buzetu. Uvažimo li, da je gradjanskim zakonima svrha, osigurati osobama uživanje njihovih privatnih prava, te da su prema tome ti zakoni utemeljeni na opčim načelima pravde i oprijedjeljeni na osobitim odnošajima stanovnika, sasma je naravno, da i doba i zdravlje osobe moraju igrati važnu ulogu u ustanovama tih zakona. Osobi istom rodjenoj manjka jamačno svaka djeiatna sposobnost, koja se pomaio počima razvijati uporedo sa razvijanjem njezinih duševnih i tjelesnih sposobnosti, neophodno, nužnih da se može sama valjano skrbiti o svojim poslovima u društvenem saobračaju. Djeiatna sposobnost fali i duševno bolesnim sad u večoj sad u manjoj mjeri prema naravi i snazi njihove duševne bolesti. Tim taktičnim prilikama računa naravski i gradjanski zakon, koji u svojim ustanovama nastoji, da takove nedostatke-pojedi-naca upotpuni, koliko je moguče, posebnim ustanovama, to jest, očinskom vlašču dotično štitništvom ili skrbništvom. Na taj si način, tako rekuč, zakon uzajmljuje kod zrelih osoba potrebitu djelatnu sposobnost za duševno i tjelesno ne-razvijene ili bolesne osobe, e da uzmognu i one, u koliko to ide, biti u što večoj mjeri dionicima blagodati gradjanskih prava, poričuč im inače do potrebite mjere pravnu sposobnost. Netom pomenute su ustanove neophodno nužne več s razloga, što naša država, nepoznajuč ropstva, priznaje načelno svakoj osobi pravnu sposobnost t. j. sposobnost, da bude subjektom dotično nosiocem prava. Nu kako se pravo temelji na opčim načelima pravednosti i jednakosti prema svima, podupiruči društveni život, te kako je 7 98 Utjecaj dobe i zdravlja po austrijskom gradjanskom zakoniku. nadalje pravo tek ljudski proizvod, prema čemu niti ne može da bude idealno potpunoma usavršeno i odgovarajuče u dotičnoj pravednoj mjeri za svaki taktični slučaj, ima gradjanski zakon samo opčenite ustanove, tičuče se dobe i zdravlja, koje ustanove prema potrebi ograničuju djelatnu sposobnost pojedinaca, oduzi-majuč mu i pravnu sposobnost ondje, gdje u zakonitog zastup-nika uzajmljena djeiatna sposobnost ne može više da odgovara pravoj svrsi. Prelazeč nakon tih pretpostavaka na upitne ustanove zakona a s njima i na samu stvar, držim — zbog reda i boljeg pregleda — shodnim, podijeliti čitavo gradivo u dvije glavne grupe: I. Važnost dobe. II. Važnost zdravlja. Prvu djelim opet u pet poglavlja, naime : 1.) Djeca. 2.) Nedorasli. 3.) Maloljetni. 4.) Punoljetni. 5.) Ostale ustanove o dobi. Drugu pak dijelim u dva djela prema tome, radi li se o zdravlju duševnom ili pak tjelesnom. i. Dio. Vaiciaost dobe. 1.) Djeca. Djeca, naime osobe do navršene 7. godine ne mogu sklapati ugovore, jer nemaju toliko zrele volje ni razuma, da bi uvidjali posljedice svojih čina. Oni zato ne mogu ni primati ponude a kamo li obvezati se. Oni ne mogu niti posjedovati, jer njihov »animus« ne odgovara barem u punoj mjeri onom »animus possidendi«, što ga zakon zahtjeva. Njima dakle manjka gotovo svaka djeiatna sposobnost, te moraju stoga biti zastupani od oca ili štitnika, koji za njih upravljaju njihovim imutkom te moraju u stanovitim slučajevima i oni zaiskati privolu štitniškog suda. utjecaj dobe i zdravlja po austrijskom gradjanskom zakoniku. 99 7* Prema tome dar, učinjen djetetu bez sudjelovanja zakonitog prestavnika, nije pravno valjan te ga darovatelj može djetetu svaki čas oduzeti, jer djete ne može primati ponude. Nu ako darovanju pristupi volja oca za dijete, darovna je pogodba krijeposna, jer otac zamjenjuje djete čak i u primanju dara u posjed, što ga dalje vrši detencijom u ime djeteta. Djete ne odgovara niti za počinjenu štetu, jer svaka šteta pretpostavlja načelno krivnju počinitelja, a krivnja volju, a pošto ona kod djeteta manjka, ima se šteta pripisati slučaju, van ako nije ko treči (n. pr. otac, majka, sluškinja) po zakonu dužan na pažnju djeteta, te uslijed propuštenja te pažnje skrivio štetu taktično počinjenu od djeteta. Ustanova § 1310 gr. z. izgleda, kao da dopusta i kod djeteta neku djelatnu sposobnost, t. j. mogučnost, da svojim vlastitim djelovanjem prouzroči pravnih posljedica, u tom slučaju obvezu na naknadu štete. Ali tome nije tako, jer pomenuti § diktiran je od načela pravednosti. Več prve riječi tog §-a: »Ako oštečenik ne uzmogne tim načinom (§-a 1308 i 1309 gr. z.) zadobiti naknade«, sankcionira subsidiarnu dužnost oštete u djeteta te odredjuje, da i oštetilac sa svim tim, što on običajno nije pri svojoj pameti dakle i dijete, ima naknaditi štetu jedino onda, ako oštečenik ne može tražiti oštetu od drugih osoba radi njihovog zanemarenja (§ 1309 gr. z.) ili danog povoda. Prema tome, ako više djece u društvu sa nedoraslima počini kakovu štetu, primjenit če se §-a 1301 i 1302 samo na nedorasle a djeca neče odgovarati za štetu, jer manjka pretpostavka §-a 1310 gr. z.: »ako oštečenik ne uzmogne tim načinom zadobiti naknade.« Iz toga se izvadja, da je § 1310 gr. z. izvanredna iznimna ustanova za sebe, diktirana jedino od načela pravednosti, kako to dokazuje drugi i treči slučaj istog §-a, gdje je krivnja, bitna pretpostavka za svaku naknadu, posve izlučena. Ako dakle prema prvom slučaju tog §-a stanovito dijete ima toliko razuma i volje, da ga se ne može smatrati taktično sposobnim razumnog djelanja, da stanovite štete ne počini, a istu ipak prouzročuje, odgovarati če za štetu ne na osnovu opče teorije o ošteti, koja pretpostavlja krivnju, koje dijete nema, nego samo iznimno zbog načela pravednosti. 100 utjecaj dobe i zdravlja po austrijskom gradjanskom zakoniku. § 1018 gr. z. sastavljen je tako, da bi mogao dati povoda uvjerenju, da i djete može sklapati stanovitu opunovlasnu pogodbu, ako je dijete sposobno razumnog htijenja u pogledu posla, na koji je ovlašteno. Ipak uzevši u obzir činjenicu, da dijete nema svoje volje, jer ne može niti posjedovati, valja na to pitanje odgovoriti niječno. Premda ge se to u praksi rijetko kada dogoditi, dijete može da plati likvidni i dospjeli dug, a to se zaključuje usporedjivanjem §-a 1421 te §-a 865 gr. z., jer dok onaj potonji odredjuje, da se dijete ne može niti obvezati niti primati ponude, § 1421 kaže opčenito, da osoba, koja inače nije sposobna, upravljati svojim imutkom, dakle i dijete može valjano namiriti likvidni i dospjeli dug a da njezin tutor nema prava, iskati natrag, što je plačeno. Nu iz toga još ne slijedi djeiatna sposobnost djeteta, jer to podmirenje vrijedi ne moguče, radi toga, što bi djete moglo valjano platiti, več s razloga, što vjerovnik, kome je tražbina dospjela i likvidna, nije dužan, da vrati, što je njegovo te što obratno manjka zastupniku djeteta svaki pravni naslov, da pita natrag, što je plačeno. Obratno ima prema §-u 1424 dužnik ponovno platiti zakonitem zastupniku djeteta-vjerovnika, samo onda ako se ne nalazi, što je vjerovniku samome plačeno ili ako nije na korist vjerovnika obračeno, jer ne bi bilo pravo, da se vjerovnik obo-gačuje na štetu dužnika. Uza sve to mora se dakle u smislu §-a 865 gr. z. doči do zaključka, da je dijete potpunoma djelatno nesposobno. 2.) Nedorasli. »Dies ultimus coeptus pro jam completo habetur, quotiens de commodis agitur.« Ovaj princip prešao je i na naše pravo u ustanovi § 903 gr. z., kad god se radi o stečenju kakvog prava ili pravnih pro-bitaka, prema čemu je dijete več u zadnjem danu svoga natu-ralno računanog djetinstva steklo širi krug djelatne sposobnosti, opredjeljen za nedorasle t. j. za osobe od 7. do navršene 14. godine. Nedorasli može posjedovati i prema tome prisvojenjem (oku-pacijom) steči pravo vlastničtva stvari, koje nijesu ničije, koje vlasnik ostavlja nehtijuč više, da ih drži — (arg. a contrario ex § 310 gr. z.). Utjecaj dobe i zdravlja po austrijskom gradjanskom zakoniku. 101 Ako nedorasli nadje izgubljenu stvar, ima pravo na nalježbu (Finderlohn) i može, pošto je bezuspješno javio nalazak, iza mi-nuča vremena za zastarjelost steči pravo vlasničtva kao svaki ini pošteni posjednik. Nu upravljati nalaskom, kao ni drugim svojim imutkom, još ne može, jer to zakon pridržaje njegovom zakonitem prestavniku i to takodjer po dovršenoj 14. godini, jer nalazak nije vlasničtvo, stečeno trudom (§ 151 gr. z.). Ono potonje vrijedi i za blago, što ga je otkričem stekao nedorasli. Dok nedorasli ne može nikako očitovati posljednju volju (oporuku, zapis) niti sklopiti ženitbenog ugovora niti uz privolu zakonitog prestavnika (pomanjkanje djelatne sposobnosti), posve je neovisan u sklapanju ugovora na samu svoju korist. Ako mu tko daruje što, darovna pogodba valja i bez privole zakonitog zastupnika. Ali i u slučaju da nedorasli kupi n. pr. kuču, vrijednu 10.000 K za 50.000 K, vrijedit če ugovor, ako je ta kupnja izvan svake sumnje na njegovu korist, recimo n. pr. zato, što se ista može svaki čas prodati za veču cijenu. Po dikciji § 865 gr. z. izgleda na prvi mah, da ni takovu kupnju nedorasli ne može sklopiti, jer se veli »ako prihvačaju kakav teret skopčan s obečanjem.........valjanost pogodbe zavisi redovito od privoljenja zastupnika itd.« Več riječ »redovito« dopusta mogučnost valjane pogodbe uz samostalnu obvezu nedoraslega, te se s obzirom na te i na prvu stavku istog §-a, da nedorasli može prihvatiti obečanje na njegovu korist, riječ »teret« (»Last«), koja se i enako ne pokriva sa smislom obveza, ima tumačiti enamo, da nedorasli može sklapati pogodbu preuzimajuč i obveza, ako je takeva pogodba na njegovu očitu i nedvojbenu korist. Jednom riječju § 865 gr. z. sankcionira princip, da nedorasli (a tako isto, razumije se, još u večoj mjeri maloljetnik) može samostalno povečati, samo ne pogoršati svoje materialno stanje. Nu »redovito« če nedorasli trebati privoljenja svog zakonitog zastupnika, u stanovitim slučajevima i štitničkog suda, kad sklapa pogodbu, preuzimajuč na sebe i obveza. Tada če valjanost pogodbe biti ovisna od privoljenja zakonitog prestavnika i dok ovo ne uzslijedi, druga se ugovorna stranka neče moči ustegnuti 102 Utjecaj dobe i zdravlja po austrijskom gradjanskom zakoniku. od ugovora (negotium claudians), več može jedino ustati tužbom, da se odredi primjereni rok za očitovanje, ako se zakoniti pre-stavnik nedoraslega ne bi htjeo izjaviti, da 11 pristaje na pogodbu ili ne. Za slučaj pak, da je druga ugovorna stranka odmah pri sklapanju pogodbe odredila rok za očitovanje sa strane zakonitog prestavnika, valjat če ovaj rok i ako taj mine bez očitovanja, utrnjuje ponuda po analogiji § 862 gr. z. Očitovana privoia zakonitog prestavnika mora točno odgo-varati utanačenom ugovoru, jer inače druga stranka nije više vezana. Nedorasli je več odgovoran za štetu, koju je počinio (arg. a contr. ex § 1308 gr. z.). Bilo je doduše i mnijenje, po kojem se riječ »dijete« u §-u 1308 ima tumačiti onamo, da se pod istim ima razumijevati osoba, koja nije navršila 10. godinu. Riješitba vrhovnog sudišta od 5. siječnja 1876 br. 8016 izrekla je naime u slučaju buknulog požara, prouzročenog od devetgodišnjeg dječaka, da ovaj ne može na osnovu §-a 1308 gr. z. odgovarati za počinjenu štetu, obrazlažuč ovo stanovište tirne, što § 237 k. z. po djeci do 10 godina počinjene kaznene čine prepušta jedino domačoj kazni, dakle djecu ispod .10. godine od kazneno sudbene odgovornosti upravo isključuje, da se to jedino na predmnijeni osigurati može, da djeca ispod 10 godina u opče nijesu vršna rasudjivati, te bi se dječakova gradjansko-pravna obveza na naknadu štete mogla izreči jedino na osnovu §-a 1310 gr. z. Nu to je mnijenje danas zabačeno, jer je argumentacija pomoču §-a 237 k. z. nepodesna, da ga uzdrži. — Gradjanski zakon ne pravi razlike nedoraslih do navršene 10. i navršene 1.4. godino, pa da ju je htjeo nema dvojbe da bi se bio jasnije izrazio, dok je opet ustanova iz §-a 237 k. z. dosta paznija, radi česa se po njoj ne da lako interpretirati u pome-nutom smislu § 1308 gr. z., a to tim manje, što i § 237 k. z. pretpostavlja ipak krivnju, kad ju prepušta domačoj kazni (iz osobitih društvenih obzira). Štogod stiče nedorasli, koga ne uzdržavaju roditelji, može slobodno razredjivati s onim, što je svojim trudom stekao, dakle i obvezati se u tom pogledu, ali ako se je nedorasli obvezao inače a ne obzirom na taj imutak, ne može ga se tužiti. utjecaj dobe i zdravlja po austrijskom gradjanskom zakoniku. 103 Teško je pitanje o pogodbi opunovlasnoj sa nedoraslim. § 1018 gr. z. ustanovljuje : I onda, ako je punovlastitelj postavio takvog punovlasnika, koji je nesposoban, da sam sebe obveže, poslovi, sklopljeni unutar granica punovlasti, obvezuju punovlastitelja.« Uzmimo slučaj, koji se lako dogoditi može, da otac kao primalac na vjeru pošalje svoje osamgodišnje dijete sa urednom zapisnom knjigom trgovcu, davaocu na vjeru, da kupi kilogram šečera. Nedorasli ide, nabavi šečer ali prolazeči uz more kuči, pade mu šečer u more. Pita se sada, je li kupoprodajna izmedju oba ta trgovca valjana? Buduč § 1018 gr. z. ne pravi nikake razlike izmedju ma-loljetnih i nedoraslih valja zaključiti jasno, samo je svakako potrebno, da je nedorasli, sposoban dotičnog razumnog htijenja, jer bi inače opunovlasna pogodba bila gotovo ništetna te ne bi mogla prouzročiti ni prema trečima pravnih posljedica. Opunovlasna pogodba obzirom na stanoviti slučaj moguča je dakle i sa nedoraslim, koji je sposoban razumnog htijenja u pogledu posla, na kojeg je ovlašten, jer sklopljeni posao gotovo perhorescira mandatara te prouzFočuje pravnih posljedica izmedju mandanta i treče osobe direktno. 3.) Malodobni. Kad je nedorasli navršio 14. godinu, postaje njegova djeiatna i pravna sposobnost veča, jer se i razum i volja njegova taktično sve više i više razvija. Stiče pravnu sposobnost, da sklapa ženitbeni ugovor ali samo privolom oca, a za slučaj, da je pod štitničtvom ili da otac bez pravog razloga uskračuje privolu, uz privolu suda, buduč da je njegova djeiatna sposobnost još uvijek manjkava. Na samu rastavu od stola i postelje ovlašten je i sam bez privole zakonitog prestavnika, ali kod odredjenja u imovinskom pogledu izmedju bračnih drugova te uzdržavanja i opskrbljivanja djece iza rastava mora da sudjeluje i njegov zakoniti prestavnik. Malodobni može da se usprotivi staležu, što mu ga je otac odabrao, ako ima zelju na drugi, koji je prema njegovom nagnuču 104 Utjecaj dobe i zdravlja po austrijskom gradjanskom zakoniku. i sposobnostima za njega prikladniji i primjereniji. Potužit če se u tom slučaju svom nadležnem sudu, koji če službeno o tom presuditi, gledajuč na stalež, imutak te prigovore oca. Maloljetni mogu očitovati svoju posljednju volju ali samo usmeno pred sudom ili bilježnikom, koji se ima pri tom uvjeriti po primjerenom izvidjenju, da oporučitelj očituje svoju posljednju volju slobodno i razborito. Ovo ograničenje očitovanja pred sudom ili bilježnikom traje samo do navršene 18. godine, jer zakon predmnijeva, da jedva od te godine dalje ima osoba onu zrelost razuma i volje, koja se pretpostavlja za onako važan korak, kao što je posve samostalno očitovanje posljednje volje. Ako se dakle sudac ili bilježnik ne uvjeri, da oporučitelj očituje svoju posljednju volju slobodno i razborito, ne smije primati oporuku. Maloljetnik je do navršene 18. godine nesposoban, da bude svjedokom kod očitovanja posljednje volje, osim u slučajevima, kad se poslednja volja pravi na brodarenju ili u mjestima, gdje vlada kuga ili ine privlačive bolesti. Malodobni nema prava, odreči se unaprijed sam prava na-sljedstva (Erbverzieht), pošto ne upravlja sam svojim imanjem, zato može odbiti ili prihvatiti cum ili sine beneficio inventarii ostavinu samo onaj, koji može sam upravljati. Maloljetniku pripada slobodno razredjivanje sa stvarima, koje su mu bile predane, da se njima služi. Za te stvari kao i za one, koje je trudom stekao, može sam stajati na sudu, jer svaka osoba ima procesualnu sposobnost u onoj mjeri, u kojoj se može samostalno obvezati. Isto vrijedi i za čisti suvišak njegovih dohodaka, koji mu je tutorstveni sud ustupio, što sud može učiniti, kad dotični malodobni navrši 20. godinu. Može steči koje pravo po dopuštenim djelima, a da i ne upita odobrenja štitnikova, ali bez tog odobrenja nasuprot ne može nista otudjiti a niti na sebe primiti kakovu obvezu. U kakovom se smislu ima uzeti obveza, istaknuo sam več kod nedoraslosti te prema onom i otudjivanje sa njegove strane biti če bez privole tutorstva u stanovitim slučajevima valjano, ako je uslijedilo na očitu korist maloljetnika. Ako maloljetniku dade ko u zajam svotu novaca bez privoljenja zakonitog zastupnika malodobne ugovorne stranke, utjecaj dobe i zdravlja po austrijskom gradjanskom zakoniku. 105 pogodba dakako ne vrijedi te neče drugi kompaciscent na osnovu zajma moči isto iskati. Samo ako je uzajmljena svota bila doista upotrebljena na korist malodobnika (§ 1041 gr. z.), ali ne onda, ako je malodobnik novac beskorisno profučkao, moči če drugi kompaciscent ustali tužbom iz naslova §-a 1041 gr. z. Isto tako bit če mu slobodno, da traži radi pomanjkanja naslova povratak (revindicatio) uzaj-mljene svote, ako jo malodobnik još ima, ili za slučaj, da uzajmljena svota več ne opstoji, moči če iskati samo onoliko, u koliko je malodobni kompaciscent doista istom svotom obogačen za vrijeme iskanja. Maloljetnik, koji se iza navršene 20. godine gradi puno-Ijetnim u kojem poslu, odgovara za svaku štetu, ako druga stranka prije nego je svršen posao nije mogla saznati, da li je istina, što on govori (§ 298 gr. z.). Tom ustanovom zakon u poslovanju punoljetnika zahtjeva ne samo formalnu prijevaru, koja je inače dostatna za zahtjev odštete, nego i nemogučnost, da bi se prevareni kompaciscent, prije nego je svršen posao, mogao informirati o faktičnoj dobi malodobnoga. Ako je maloljetnik bez dopuštenja svoga štitnika unajmio svoju radnu snagu, štitnik ne može da prekine taj ugovorni odnošaj bez važnog uzroka prije zakonitog ili ugovorenog roka. Takovu dakle pogodbu može maloljetnik uz več napomenuta' ograničenja samostalno sklopiti. Kad je maloljetnik navršio 20 godina, može ga tutorstveni sud iza saslušanja štitnika a do potrebe i najbližih rodjaka proglasiti punoljetnim, opraštajuč mu još manjkajuču dobu. Proglašenje punoljetnosti slijedi implicite oblasnim dopustom maloljetniku, da vodi koju trgovinu ili kakav obrt, te ovako slečena punoljetnost ima jednaku pravnu kriepost, kao da je doista navršio 24 godine. Potpuna djeiatna sposobnost stiče se takodjer izričitim ili tihim otpuštanjem iz občinske vlasti. Izričito otpuštenje slijedi jedino uz privolu oca i suda i to onda, ako ima biti na korist malodobnika. Prema dvornom dekretu od 15. junija 1835. može iz očinske vlasti biti otpušten i malodobnik ispod 20 godina nu samo iz osobito vrijednih razloga 106 Utjecaj dobe i zdravlja po austrijskom gradjanskom zakoniku. Tiho otpuštanje sastoji se u tom, da otac dozvoli svomu sinu posebnu domaču ekonomiju. Za ovo otpuštenje očinske vlasti potrebno je samo, da je malodobnik navršio 20 godina, dok je privola suda nepotrebna. Ako se maloljetnica udaje, dolazi glede svoje osabe u vlast muza, čime prestaje očinska ili štitnička vlast, ali samo djelo-mično, jer njezinim imutkom upravlja dalje zakoniti prestavnik sve do 24. godine. — Za slučaj, da muž umre prije nego ona postaje punoljetnom, dolazi opet pod cijelu vlast oca ili štitnika. Stvar je suda, ako če nakon potrebitih izvida predati od štitnika mužu maloljetnica upravu njezinog imutka. 4.) Punoljetni. Jedva navršenjem 24. godine stiče osoba potpunu djelatnu sposobnost. Ustanova u §-u 181 gr. z., prema kojoj takodjer punoljetna osoba mora imati privolu od oca, ako.se želi posiniti, nije nikakovo ograničenje djelatne sposobnosti, več izvire iz obi-teljskog prava, pripadajučeg ocu, komu nije svejedno, da li njegov sin nosi ili ne uz prvo obiteljsko ime još koje drugo. Nu i to pravo oca je ograničeno, jer ako on uskračuje, privolu bez do-voljnih uzroka, prosto je sinu, potužiti se nadležnom sudu, koji nakon preduzetih izvida može da nadomjesti očevu privolu. Radi svoje potpune djelatne sposobnosti može punoljetni odobriti pogodbu koju je on svojedobno kao maloljetnik sklopio (bez privole zakonitog prestavnika) — (negotium claudicans), koji tako postaje valjanim »ex tunc«, ali to je moguče jedva onda, ako se zakoniti prestavnik za maloljetnosti svoga sina ili štičenika nije izjavio, jer da je pogodbu odbio, ne može biti više govora o naknadnom odobrenju pogodbe, koja ne opstoji sa strane punoljetnoga, nego o sklapanju nove pogodbe »ex nune«. Sa svim tim, što je osoba navršila 24. godinu, može se dogoditi, da ista i nadalje ostaje pod očinskom vlašču uz zahtjev oca i dozvolom suda, a to iz posebnih razloga, koji nijesu uvijek preduvjetom, da se punoljetnom uskračuje djeiatna sposobnost. Samo treba, da dozvola suda bude proglašena prije nego li osoba navrši 24. godinu, jer je inače samo stavljanje pod oskrb- utjecaj dobe i zdravlja po austrijskom gradjanskom zakoniku. 107 ničtvo iz zakonitih razloga moguče. Dok je produljenje očinske vlasti moguče radi velikih tjelesnih nedostataka (slijepac-gluho-nijemi), ako isto pravodobno uslijedi, nije kasnije moguče niti stavljanje pod skrbničtvo protiv volja odnosnog punoljetnika. 5.) Ostale ustanove o dobi. Gradjanski zakon ima i drugih ustanova o dobi, nu iste se ne tiču pravne sposobnosti, nego su odredjenja opče praktična i društvenom životu korisna. Ove ustanove jesu : 1.) Osobe, koje nijesu svečano položile zavjeta bezženstva i koje nemaju zakonite djece, mogu adoptirati (uzeti pod svoju) inu djecu. Poočim ili pomajka moraju imati navršenih 50 godina, a posinak ili pokčerka moraju biti od njih mladji za barem 18 godina, jer bez te razlike u dobi ne bi bio moguč onaj vez, za kojim ide institucija posinljenja, naime vez sličan onome izmedju roditelja i djece. 2.) Ko je navršio 60 godina, nije dužan, da preuzme štitničtvo ili oskrbničtvo, jer zakon predmjeva kod starijih osoba manju djelatnu sposobnost, a želi ih s druge strane poštediti radi starosti. 3.) Ako otac nije prije smrti imenovao štitnika svojoj ma-lodobnoj djeci a malodobni imaju više rodjaka jednako blizu, štitničtvo če se povjeriti najstarijemu od njih, jer se predmjeva ovoga kao zrelijega i iskusnijega. 4.) Praktična ustanova, koja u večini slučajeva odgovara faktičnom stanju, jest i presumpcija, da je kroz 10 godina odsutna osoba mrtva, ako je od dana njezinog rodjenja prošlo 80 godina-Dakako da je to samo pretpostavka, na temelju koje se može pitati posebice uredjenim postupkom proglašenje smrti, jer samo dotični sudbeni zaključak daje rečenoj presumpciji odnosne pravne posljedice. (Nastavit če se.)