Miroslava Fulanovič-Šošič Melopoetske strukture — odraz inventivnosti narodnih stvaralaca u Bosni i Hercegovini V ljudski glasbi Bosne in Hercegovine so ugotovljeni in zapisani številni primeri ljudskih pesmi, ki se izvajajo v različnih tradicionalnih melopoetičnih oblikah. Ugotovljeno je, da ljudstvo natančno razlikuje dve kategoriji teh oblik - oblike kratkega in oblike dolgega napeva. Oblike kratkega napeva je obravnaval Cvjetko Rihtman, medtem ko številne oblike dolgega napeva do sedaj še niso bile prikazane. Prispevek predstavlja na izbranih primerih nadarjene ljudske ustvarjalce nenavadnih melopoetičnih struktur, ki jih oblikujejo na podlagi skromnih izraznih sredstev. There are numerous instances of folk songs in the folk music of Bosnia and Herzegovina which are performed in different traditional forms. It has been ascertained that folk singers make an exact differentiation between two categories of these forms, that is between the short and the long tune. While Cvjetko Rihtman has already analyzed the short-tune forms, numerous long-time forms have not been dealt with yet. The author writes about a few select gifted folk creators who on the basis of modest means of expression create unusual structures of national melos. U folklornoj muzici Bosne i Hercegovine konstatovani su i zabilježeni brojni primjeri narodnih pjesama koje se izvode različitim tradicionalnim melopoetskim oblicima. Utvrdeno je da narod jasno razlikuje dvije kategorije tih oblika koji odreduju odnos melodije i teksta - OBLIKE KRATKOG i OBLIKE DUGOG NAPJE-VA. Ono sto najjasnije svrstava napjev u jednu ili drugu od ovih kategorija je funkcija koja mu je namijenjena. Naime, kratki napjev se primjenjuje za izlaganje pjesama narativnog karaktera sa večim brojem stihova, pri čemu je primaran sadržaj teksta, a napjev služi da olakša njegovo izlaganje. U oblicima dugog napjeva tekst ima važnu, ali ipak sporednu ulogu, a napjev glavnu; napjev je složeniji i privlači pažnju muzičkim sadržajem, a sa tekstom obrazuje melostrofu. Oblike kratkog napjeva iscrpno je prikazao Cvjetko Rihtman.1 Mnogobrojni oblici dugog napjeva zabilježeni su u radovima više autora-istraživača bosanskohercegovačke narodne muzike, ali nisu posebno prikazani. U ovom prilogu namjeravam da, na nekoliko odabranih primjera, pokažem kako se narodni stvaraoci nekad predstavljaju kao daroviti tvorci neobičnih melopoetskih struktura, koje izgraduju na osnovi skromnih izražajnih sredstava. Kada je riječ o pjesmama koje ulaze u kategoriju dugog napjeva treba istaci jednu specifičnost: melodije tih narodnih pjesama najčešče obuhvataju samo jedan ili dva stiha. Ipak, taj ograničeni tekstovni sadržaj koristi se vrlo domišljalo, raznovrsnim ponavljanjem stiha i njegovih dijelova, dodavanjem uzvika, dodavanjem pripjeva i primjenom raznih kontrastnih elemenata tako da se oblikuju brojni zanimljivi oblici melostrofa -odredenih logičnih strukturnih cjelina, čiji su sastavni dijelovi melodija i tekst. Osnovni oblik dugog napjeva je OTEZAL1CA. Sam naziv govori da se radi o otegnu-tom pjevanju. Ovu vrstu pjesama nalazimo u seoskoj tradiciji Srba, Hrvata i Muslimana Bosne i Hercegovine, prvenstveno kod stočara. Tradiciji! stočara obilježavaju elementi posebne vokalne tehnike, povezani sa uslovima pjevanja na otvorenom prostoru. Spomenimo »potresanje glasom» - kako narod označava vrstu rudimentarnog trilera i melizmatski oblikovane početke i završetke melostrofa. Ističe se i naglašena upotreba uzvika kao elemenata strukture melopoetskih oblika. Otezalice se javljaju u izvodenju jednog ili dva glasa. Evo prvo primjera jednoglasne otezalice. Prvi dio napjeva je silabičan i obuhvata osam slogova stiha deseterca. Pošto otpjeva deveti slog, izvoctač se zadržava na eksklamativnom umetku na slogu »ha» koji pjeva trinaest puta. Zatim, kao da nastavlja prekinuti deveti slog na glasu »a» i konačno ispjeva i deseti slog. Ali, iako posljednji slog dugo izdržava na završnom tonu, to još nije kraj; glas se zatim spusta na hipotoniku i zaključuje ovaj melopoetski oblik uzvici-ma »e, he, he, hej« i završnim glisandom na neodredeni niži ton. Ovakva završna kadenca inače karakteriše dvoglasno izvodenje otezalice, kada se u sazvučju glasova javlja odnos velike sekunde. 1. Hvala tebi na tvorne pjevanju frw —^ -FF -f ^r551 .... -i-T—fl I' 4~J * * HVALU rc&l —0^—J na r roue 1 /“« — 1' 1 1 • * . VA-iHA'HA' HAt H , HA, HA UA' « o t-j3,-o!^—H HAf HA,HA,HAtHAlHA — fJjt/ ^ Htf Mt MPj! Pjevao: Stanko Jelič (1930), iz Mokrog (Konjic, Mostar) U dvoglasnom primjeru otezalice koji slijedi (deseterac 4, 6), dijereza izmedu prvog i drugog članka stiha (četvrtog i petog sloga) istaknuta je pauzom u prvom glasu, iza čega nastupa drugi glas koji, nakon uzvika »ej» (skokom na umanjenu kvartu naviše) ostaje da leži na završnom tonu. Za to vrijeme prvi glas izvodi napjev, uz povremeno »potresanje glasom» - jednim od pomenutih obilježja starobosanske stočarske muzičke prakse. Melostrofa završava uzvicima »ho, ho, ho, jes, jes» što izvodi pivi glas spuštajuči se ispod drugog glasa obrazujuči sazvučje sekunde. To sazvučje se, kao što je poznato, u starobosanskoj folklornoj polifoniji tretira kao konsonantno. 1 Cvjetko Rihtman, Oblici kratkog napjeva u narocinoj tradiciji Bosne i Hercegovine. Glasnik Zemaljskog muzeja, NS Etnologija, sv. XVIII, Sarajevo 1963. Str. 61-75. 2. De šjedimo da se veselimo *, ui,T, „ =r=-!^ m,, : j Y:- ^ m* J . 0 ;vc * “ c v 0 — - — - — «C Š7£- Dl — t-BBfl=—j -f “Tn—fn 1 t j *1 *>J iir- DA SE VB se =S!r».' ^ 5 U HO 9>-i « i i .J H0t HO, H0f 7tS, JtS ! Pjevao: Mijo Miškovic (1924), iz Duži, Neum Po karakterističnim početnim i zavržnim formulama, kao i po mjestu eksklamativnih dodataka u sred pjesme, razlikuje se više vrsta otezalica vezanih za uža etnička područ-ja. Zanimljiv je primjer ženske otezalice zahilježen u Donjem Birču (Vlasenica): neobičan, posebno oblikovan početak na bazi poluglasova koji se teško mogu definisati izvodi se kracim nizom tonova neodredene višine. Melostrofa se obrazuje ponavljanjem članaka stiha i njegovih dijelova, uz obilje eksklamativnih dodataka, cime se oblik obogacuje. Tako tekst: Sunce jarko, spušci se polako u’no polje de je drago moje - u melostrofi izgleda ovako: Sun(in)ce iarko (j, jo, jo, ho, ho, hoj) (hi)sunce iarko spušci (ho, hoj, jo, joj, ho, ho, ho, ho, he, he, he) (hi) spušci se polako (ho, ho, i, jo, joj, joj, ho, ho, ha, ha, ha, ha, ha) (e) u ’no polie (j, je, je, ho, ho, hoj) (hi) u 'ni polie de ie (he, hej, jo, joj, ho, ho, ho, ho, he, lie, he) (i) de ie drago moie (he. he, i, jo, joj, joj, ho, ho, ha, ha, ha, ha, ha, i). 3. Sunce jarko, spušci se polako m -- —i ^7 P a ——j —J ? U 3 .. f e v inhš ,_-z_ 5. S SUN (17) - (J) 70,70 HO HO HOJ n;; f £ /|3 («0 SUHCE. 7AR —KO 7O 70J HO' HO HO no H? Hd H» S ‘ Velika slova označavaju stih, mala slova označavaju Članke stiha. rir r-U J < L« i i (J - —-4—:J= : ^ (h '1 ) SP<- /Še 1 SE PO — ~ ' w L A-HO' HO, HO' 1 30,303,30]' HO, HO' HA'HA, HA, HA, HA / , i -+H • ^-4 r*— , / ' _ V_ . ■' "" tZMZS. E m .. t i. (j) 36, 3£ HO HO' HOJj jÖE zzz J -44=) . 0 =, i 1 "J, 1 • J -A - (m) U 'no PO-L76. OB 7 a HE'H E J Ht, 303, HO HO, HO' Ho, t/S, HO, H J -X-Tt Ajfck—J 0—4 —« g O M9 U—— e—— d— ■L.. ..M...« a. (I ) i£ 7£ ßÄA-tfO /10-7E, HE' HE' zfc / 30,303'3OJ, HO, HO HA, HA l Pjevale: Jelica Lazarevič, r. Macanovic (1934), iz Šekoviča, Donji Birač (Vlasenica) Rajka Markovič, r. Lazarevič (1939), iz Makajica Nada Galic, r. Lazarevič (1946), iz Mrkajica Melostrofa se može oblikovati postupkom ponavljanja stiha sa inverzijom, tj. obr-nutim redoslijedom njegovih dijelova (A a2a,).2 U našem primjeru melodija je izgradena na jednom motivu koji se ponavlja u variranom obliku. Ovdje se predah primjenjuje posred riječi, što nije sasvim izuzetno u bosanskohercegovačkoj muzičkoj tradiciji. 4. Veseli se duveginska majko 3.« & VB.SE.-Ll J* VU—VE-6IH-SKA HAJkO -BUVEd/NSKA NA — A J — KO VESEL/ SE' Rjevala: Desanka Majstorovic, r. Rakita (1911), iz Bavra (Jajce) Rostoji melopoetska struktura u narodu nazvana »sa srijede», koja počinje drugim člankom stiha. Ovdje melostrofu obrazuju dva stiha, a unutar svakog od njih dio melostiha (početni članak) je ponovljen. Melodija obuhvata jedan melostih i ponavlja se u naznatno variranom obliku, zaokružujuči tako konstrukciju malostrofe. 5. Kad se rastajemo, mila majko 5. £ O A NE zAPLACE — ttO JZZ DA KLO — N/ O C/ rt#— Pjevale: Behara Kulovac (1950), iz Žepe Fadila Kulovac (1947), iz Žepe Isti stihovi pjevaju se i bez inverzije. Konstrukcija teksta je u tom slučaju slična, naime i ovdje se ispjeva jedan članak stiha (sada prvi), a zatini cio stih, ali obrnuti broj slogova uslovljava kori.štenje drugog muzičkog sadržaja. 6 6 ■jf-rM: “ V TT* -\Xr- r:... ^L ~ ..ZLzr i- KLONI O-C! i i i 10 3 —xr vi o — Čl i DA « NL f"""" 71 RA p bN A~ Zš Lia v. - * — rr "I ” i of 1 DA * JV-i NE RA — Pi! m=. — — NO -J— Evo jednog primjera kombinacije uobičajenih postupaka ponavljanja stiha i njegovih članaka, uz ubacivanje eksklamativnih dodataka. Predah se uzima uvijek nakon otpjevanog početnog prvog članka stiha, koji završava spuštanjem prvog glasa na niži ton neodreclene višine, i poprima ulogu stilizovanog predaha. Napjev obuhvata jedan stih i ponavlja se u variranom obliku. Mila majko, kad se rastajemo - Pjevale: kao i br. 5. h <31 £ m AULA MA7KO ff/LA nar-ko m NADSE AA — srA- -fr KAD SE RA — SFA- m __________________________________________________________________TKADinONES 28/11., 1999 7. Oči moje obrve obvile - Pjevale: kao i br. 3- /--r v —n~— FfFE 3^= —f=— — o-£i no— • 1 Št O JOJ' oči i--" J rio —3 H ^ ^ ^ ooRva 01 j j r i v/ —l*/ , e . 0-AR-V6 mm # « Ž oa-vi LE yl*- -.lau;-] o-ci no—Jt' a . - O 303, O-Čt A 4 O—Ji oa#- VL O* —r* 9-V —i /— H 1 j j n j 2 0-6R-V& OO-V)—LB ►—• 0 4 « J- J d t J [■Turn ^-777^ ■ «£>J OKU GA - Ut h t- - 0 JOJ' noj DRAGA — A/a; 7* «er t/ r/ /r/—ta r r 7^5t/ t/ r/ /v/—t-e 7 ffr—-}i. -_j *—J • —# - #-W—W— rt ut n i ■ v m—R——— "H v/ u hoj draga —nc i*§=5d * i 4 « t> n . i-tt-f , n -r =01 MILA h A3 KO HOJA MOJA hi ‘ -rrr' Ml-LA nAJKO SRLCC HOJA, . f r . M OSOLI JA-KO' .. . . — —■ “T* JA j . t.. O-t L" • t (JLI JA —*■ KO 1 r? i - ■ j ]... «-J —1 ... _ r —« v -O— Pjevale: Ifeta Kosovac (1938), iz Dogana, Jajce Zilka Makicf (1938), iz Dogana, Jajce Darinka Tanasic (1938), iz Brvanaca, Jajce U Bosni i Hercegovini narod rado obrazuje melostrofe sa dodatnim pripjevom. U nekim slučajevima pripjev je kratak i jednostavan, n nekim je složeniji. U ovom primje-ru pripjev je složan i nema logične veze sa osnovnim pjesmom kojoj je dodat. On počinje igrom riječi koje nemaju odreden smisao, zatim se svodi na neku vrstu dozi-vanja odredenih imena. Za razliku od stiha pjesme koji je izometričan (osmerac 4, 4), pripjev je heterometričan. 10. Spored resle do tri jele FKirjtv SPORED RE-SIL pt/ ZEL STOJA-Nl -Jt-rtit !—" * ^ JI -S=r- \r-\. i5=}l i- i r-J i-i — CU7f ORA6/f — v DR* — G! ps— D>L d£A s.*"--- J j' i HOJ -O O, HOJ! -. y Pjevali: Franjo Juričic - počeo Ivan Butnic i Franiša Juričic - pratili. Svi iz Čitluka, Ljubuški Napjev sa svojim ritmom, u bosanskohercegovačkoj narodnoj muzici, obično odgo-vara metric ko j strukturi stiha. Ipak, ima slučajeva da to nije tako. Na primjer, pjesma »Vila ja.še konja Osmanova« ispjevana je u desetercu 4, 6. Napjev na koji se ti stihovi pjevaju djeluje kao da je konstruisan za stih sa podjelom 6, 4, i prvi stih bi se mogao podvesti pod tu podjelu, Medutim, sljedeci stihovi - »Sjaši, vilo, da se odmolimo!« »Nit’ du sjahat, nit’ du se odmarat’» - jasno pokazuju da je to deseterac 4, 6. Opisana nepodudarnost ipak ne ostavlja utisak greške. Naprotiv, odstupanje od uobičajenog doživljava se kao osvježenje. 11. Vila jaše konja Osmanova • ‘ f «a (* L 1 —. < -J- VI LA 7 A 0 * c — /e K o NJA '7— i- O IMA NO—vA' -*=* n i- i >M *. C ... ... ——© —i HO--------NJA 0-----SMA----NO-VA, VI— LA VA Fjevala: Aiša Hadžiosmanovic (1926), iz Jajca Melostrofa sa lančanim povezivanjem stihova nekada se oblikuju na posebno za-nimljiv način. Tako se u pjesmi »Mujo dogu po mejdanu voda« melostrofa formira tako da se ispjeva prvi članak jednog stiha, zatim cio stih, pa njegov drugi članak i na kraju prvi članak sljedečeg stiha. Šematski prikaz bi bio: a,Aa2br Svi naredni stihovi se pjevaju po tom šablonu, samo posljednji kojim čitav napjev zavr.šava, umjesto prvog članka narednog stiha (kojeg viša nema) ponovi prvi članak svog stiha. U cjelosti tekst ove pjesme glasi: Miljo dogu po mejdanu voda, prekreio ga zelenom dolamom s obje Strane, do zelene trave, a po glavi vezenom mahramom. Gledala ga Ajka sa čardaka, gledala ga, pa mu govorila: -Bolan Mujo, opaši se kruto da ti ruža kroz pas ne propadne. da ti draga drugom ne dopadne. Bolje ti je rane polovati nego 1’ dragu za drugim gledati.» 12. Mujo dogu po mejdanu voda 42. — DA PO HUDA----NU VO — DA PRCKOI-O Pjevala: Jefa Rihtman, r. Palvestra (1909), iz Mostara Do posljednog lata (1992-1996) folklorno muzičko stvaralaštvo na području Bosne i Hercegovine bilo je još vrlo živo. Svojom tradicionalnom narodnom muzikom li su prostori predstavljali izuzetno šaroliku i zanimljivu zvučnu sliku, iz koje je u ovom radu izdvojeno samo nekoliko detalja. Rat je, uz druge nevolje, doveo i do velikih pomijeranja stanovništva, .što če neminovno izmijeniti i zvučnu sliku Bosne i Hercegovine. Kada se posljeratne prilike srede, vjerovatno če ponovo oživjeti folklorna muzika, kao što se dogadalo i poslije ranijih ratnih stradanja. Ostaje da se nadamo. Literatura: 1951. Rihtman Cvjetko: POLIFONI OBLICI U NARODNOJ MUZICI BOSNE I HERCEGOVINE. Bilten Instituta za proučavanje folklora, sv. 1, Sarajevo 1951, str. 3-38. 1953. Rihtman Cvjetko: NARODNA MUZIKA JAJAČKOG SREZA. Bilten Instituta za proučavanje folklora, sv. 2, Sarajevo 1953, str. 5-102. 1959. Rihtman Cvjetko: MUZIČKA TRADICIJA NEUMA I OKOLI NE. Glasnik Zemalj-skog muzeja, Nova serija sv. XIV, Sarajevo 1959, str. 209-306. 1964. Rihtman Cvjetko: NARODNA MUZIČKA TRADICIJA ŽEPE. Glasnik Zemalj-skog muzeja, Nova serija Etnologija, sv. XIX, Sarajevo 1964, str. 237-305. 1969. Rihtman Cvjetko: O NEKIM FAKTORIMA STRUKTURE MELOPOETSKIH OBLIKA. Narodno stvaralaštvo - Folklor, god. XVIII, sv. 29-32, Beograd 1969, str. 173-179. 1976. Rihtman C. Dunja: THE FOLK MUSICAL TRADITION OF THE REGION OF LIŠTICA.Wissenschaftliche Mitteilungen des Bosnisch-herzegowunuschen Landesmuseums, Band II, Heft B - Volkskunde, Sarajevo 1976. 1981. Fulanovič - Šošič Miroslava: TRADICIONALNA MUZIKA DONJEG BIRČA. Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, Etnologija, Nova serija, sv. 35/36 - 1980/81, Sarajevo 1981. 1986. Rihtman Cvjetko: ZBORNIK NAPJEVA NARODNIH PJESAMA BOSNE I HERCEGOVINE 2. SVATOVSKE PJESME, Akademija nauka i umjetnosti BiH, Sarajevo 1986. Povzetek Melopoetske strukture —odraz inventivnosti ljudskih ustvarjalcev v Bosni in Hercegovini V tradiciji ljudske glasbene prakse napev oblikovno sovpada z verzom, medsebojno odražanje med napevom in besedilom pa vnaprej določajo melopoetske oblike. V preteklosti so trdili, da ljudje v Bosni in Hercegovini jasno ločujejo dve kategoriji melopoetskih oblik - KRATEK NAPEV in DOLGI NAPEV. Napev se uvršča v eno ali drugo kategorijo po svoji FUNKCIJI. Kratek napev se uporablja s pesmijo recitativnega značaja, medtem ko služi napev za lažjo izvedbo. V oblikah DOLGEGA NAPEVA ima besedilo pomembno, vendar sekundarno vlogo, medtem ko ima napev primarno; napev je bolj kompleksen, pozornost pritegne s svojo glasbeno vsebino in skupaj z besedilom oblikuje melostrofo. Oblike kratkega napeva je podrobno predstavil Cvjetko Rihtman (v razpravi Oblici kratkog napjeva u narodnoj tradiciji Bosne i Hercegovine. Glasnik Zemaljskog muzeja. Nova serija. Etnologija, vol. XVIII, Sarajevo 1963, str. 61-75). Veliko raziskovalcev ljudske glasbe Bosne in Hercegovine je zabeležilo številne oblike dolgih napevov, vendar jih posamično niso predstavili. V tej razpravi poskuša avtorica z nekaj izbranimi primeri prikazati, kako so ljudski ustvarjalci včasih tako nadarjeni, da s skromnimi izraznimi sredstvi oblikujejo nenavadne melopoetske strukture.