r Ulazimo u novu godinu rada. Naš stari program ostaje. Ne mijenjamo ga, jer je ispravan i dobar. Prova-ijat ćemo ga samo s većim oduševljenjem, produbit ćemo ga i proširiti. List će ove godine biti još bolji i zanimiviji. k______________________________________________ Potrebita nam je pomoć onih, koji list ćitaju. O njima ovisi opstanak ovog lista. Pored dosadašnjih pretplatnika treba nam još 1000 novih. Tu hiljadu novih treba okupili. Razmišljajte o tome! Radite na tome! GUŠILO SAVEZA JUGOSLOVENSKIH EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE Crkva u Julijskoj Krajini i talijansko jedinstvo Pred sam Božić dogodila se u crkvenom i nacionalnom životu Julijske Krajine važna promjena, koja ulazi u okvir one politike, koju u našim krajevima provodi Italija već toliko godina. Provedene su neke mjere na polju crkvene organizacije: učinjen je još jedan korak dalje na zajedničkom putu, kojim su pošli Vatikan i Mussolini u radu na asimilaciji Julijske Krajine i na stvaranju ^talijanskog nacionalnog jedinstva«. Dne 23 decembra, dan pred Badnjakom, objavio je službeni list goričke nadbiskupije >Gior na e Ufficiale« dva dekreta, koje je izdala »Congregazione concistoriale«. Ta se dva dekreta odnose na organizaciju biskupija Julijske Krajine. Prvi dekret, koji nosi datum 25 novembra, fiksira neke stvari formalne naravi, jer odre-djtije da se ljubljanska i krčka biskupija otkidaju iz kompetencije goričke crkvene provincije, kao što su već ranije teritorijal- 0 odijeljene Od sada će te dvije biskupije potpadati direktno pod Svetu Stolicu i neće s nikakvom drugom biskupijom tvoriti posebnu I rovinciju. Taj je dekret dakle sasvim formalne naravi, jer znamo, da je veza iz-medju biskupa u Julijsoj Krajini i onih u lirku i Ljubljani već davno prestala, a naročito po smrti dra Sedeja. Važniji je me-ajuhm drugi dekret. Taj drugi dekret, s datumom od 15 decembra, kaže: ■ Povodu odijeljenja, koje je uslijedilo izmedju ljubljanske i krčke bisku-oije i goričke melropolitije i u povodu njihovog direktnog podvrgnuća Svetoj Stolici, te uzevši u obzir da tako reducirana Gorička Crkvena Provincija (sa dvjema biskupijama, koje joj potpadaju, tršćanskom i porečkom) ne bi mogla korisno slaviti Biskupske Konferencije i Provincijalni Koncil. Sv. Otac u audijenciji od 25 novembra ove godine, dobrohotno se je udostojao odlučiti, da nadbiskupija u Gorici, sa biskupijama, koje joj pripadaju, moraju učestvovati na Konferencijama i u Koncilu Patriarhata u Veneciji (»doneč Sanda Sedeš aliter disponat«) dok Sveta Stolica ne odredi drugačije.« To, ito taj dekret kaže već je samo po sebi dosta jasno i naši bi čitatelji shvatili ispravno i bez posebnog tumačenja. Da bi medjutim što vjernije i nepristranije prikazali zamašaj tog dekreta i njegovo pravo značenje, citirat ćemo što u povodu toga piše gorički katolički tjednik »Idea del Po pol o«, koji izdaje zapravo gorička nadbiskupija. U svom komentaru taj list kaže doslovno ovo: »Bulom« Quo Christi fideles faciline« od 10 februara ove godine, kojom su se pripajale goričkoj nadbiskupiji dva dekanata, idrijski i vipavski (koji su ranije pripadali ljubljanskoj biskupiji), i s dispozicijama, koje su sada proglašene, fiksiran je admini strativni uredjaj naše Nadbiskupije. I ako prvi dekret nije ništa drugo nego logična posljedica promjenjenih državnih granica, ratifikovanih mirovnih ugovora i konkordat-skih sporazuma, mi pozdravljamo drugi dekret Svetog Oca ne samo s dužnom po-kornošću prema najvišem auktoritetu, nego i uistinu s oduševljenjem u duši. Pred najvećim interesima Crkve i pred oportunom i potrebnom fuzijom crkvene aktivnosti, u vezi i tijesnom kontaktu s čitavim episkopatom venetske krajine, papinska odredba o-tvara nam vidike novih horizonata, novih koncepcija religioznog života u sve većem jedinstvu i sve većem susjetstvu s R im om N ekoje su zapreke medju bracom bile podignute samovoljom ljudi i p o-lit i č k o m sudbinom, a te su zapreke bile neracionalne i morale su b iti s r u-° e n c: to je produkt vremena. Male stvari moraju dati mjesto velikim stvarima, partikularizmi ostavljaju mjesto univerzalnosti. i.. ya:. -|a ie vječno mlada, ne dozvoljava kristalizacije preživjelih koncepcija. Fuzija juli jonskog episkopata s venecijanskim episkopatom, pod e-gi d om. slavnog plamena Lava Sv. Marka, koju je želio Papa, i koju su tražile nove struje života i aktivnosti katoličke, bit će bez sumnje jedno dobro i označit će jednu prekretnicu historijske naravi u novoj epohi. Poslije četiri stoljeća bolno g i uvredljivog otcijepljenja vraćamo se ponovno pod velika krila Markovog Lava, a u Patriarhatu Venecije mi vidimo utjelovljenje — Preko ortodoksije sjedišta u trr ade žu — slavnog bis kupovanj a biskupa Moh or a, Hromacija 1 Pa olino Akvilejskog.« U ovom komentaru lista »Idea del Popolo«, koji je diktirao biskupski administrator Sirotu, nedostojni nasljednik velikog Sedeja, jasno se nazire politička pozadina dekreta, koji odredjuje, da se gorička, tršćanska i porečka biskupija podvrgavaju vene- STOTINU ARETACIJA U JULIJSKOJ KRAJINI Vijest agencije »Informazione Italiana« U svom posljednjem biljtenu od 1 januara agencija »Informazione Italiana* javlja pod gornjim naslovom slijedeće: Julijska Krajina, koja je specijalno tučena velikom mizerijom i fašističkim nasiljem, dala je već do sada vrlo veliki broj uhapšenih i osudjenih od Specialnog Tribunala. Razvijajući najdivljačkiji teror, fašizam se nadao, da će »fašistizovati« stanovništvo te pokrajine, ali ekonomska situacija je jača od fašističke volje i Ducea ARETACIJE V SV. PETRU Divjaške metode Št. Peter na Krasu, decembra 1933. (Agis.) — V pondeljek 11. t. m. so aretirali v Drskovčah 3 jugoslov. državljane in sicer 21 letnega Alojza Sterleta, 31 letnega Antona Paveliča in 31 letnega Kraševca Franca. Obenem z njimi je bil aretiran tudi domačin Jože Kebrov iz Drskovč, star 25 let. Aretiranci so osumljeni tihotapstva. Še na mestu aretacij so jih neusmiljeno pretepli, natezali ušesa in via- ARETACIJE V DEKANIH Dekani, 20. decembra 1933. (Agis.) — Prve dni t. m. so aretirali Franca Ivančiča, starega 25 let iz Gabrovice, št. 5, ki je bil politično osumljen. Več aretacij je DVE ARETACIJE V KNEŽAKU Zaplenitev slo venskih knjig Št. Peter na Krasu, decembra V 3. (Agis) — V Knežaku so v soboto, 2. t. m. aretirali mizarja Jožeta Černetiča. Takoj po aretaciji in temeljiti hišni preiskavi so ga odpeljali v bistriške zapore. Drugega dne se je zgodilo isto s Knežanom Jožetom Slavcem, starem 28 let, ki e bil še pred nedavnim obsojen, z nekaterimi drugimi, na denarno globo radi slo- MISTERIJOZNA ARETACIJA U VODICAM Vodice, decembra 1933. — Medju onima, koji su se na našoj Ćićariji prodali za Jtidin groš j koji su bilo javno bilo tajno podupirali fašizam protiv svog naroda bio je •i trgovac Ribarič. On se medjutim u posljednje vrijeme, poslije smrti Ivana Juriševića, naglo promijenio, kao da se pokajao... Ali najednom je nestao. Bio je uhapšen i odve- den je a da se nezna kamo- Zatvorili su mu gostionu i trgovinu, a njega nema. Rodbina ga traži na sve strane, a osobito se za njega zauzeo trgovac Fakin iz Livada, kojemu je Ribarič ujak. Fakin uživa veliki ugled kod vlasti, ali ipak nj on nije o njemu mogao ništa da dozna. MILICUONER i PORESKIEKSEKUTOR UBIJENI U HERPEUAMA Buzet, januara 1934. — Dne 14 decembra dogodio se u Herpeljama slučaj, koji je izazvao veliko zaprepaštenje medju fašistima. Tamo je ubijen fašista i poreski ekzekutor Vivodd. star 55 godina. On je bio toga dana u Podgorju i kad se vraćao bio je napadnut od Vladimira Metile, starog 26 godina iz Podgorja. S Vivodom bio je gostioničar Barut iz Podgorja i on i njezine se katastrofalne posljedice jako osjećaju. Pod presijom te bijede radnici i intelektualci se pokreću, s odlukom da ubrzaju kraj jednog režima, koji je kriv da je narod gladan i koji je provodi najteži politički teror. Zato fašizam provodi u Julijskoj Krajini brojna hapšenja. U novije vrijeme pohapšeno je u Vipavskoj dolini, Krasu i Istri oko stotinu ljudi. Medju uhapšenima je i dr. Carlo Nobile, bivši socijalistički načelnik Kopra. venskega petja. Obema so pri preiskavi odvzeli već slovenskih knjig. Cesa so bili osumljeni, ni znano. Šentpeterska in knežanska okolica zglodata kot v obsedenem stanju. Karabinerji, financa in milica krožijo noč in dan po vaseh in cestah v pomnoženih patruljah (ne manj kot pet), oboroženi od nog do glave in strahujejo naše ljudi. je bio napadnut od Metile. Vivoda je pao pogodjen iz revolvera, a Barut je ranjen kosirom po vratu i licu. Vivoda je pao na mjestu mrtav, a Barut je odvezen u bolnicu. Metila je uhvaćen. Fašisti su priredili Vivodi velik sprovod i održani su mu govori iz kojih se može razabrati, da koparski fašisti smatraju da je to umorstvo s političkom pozadinom. U NOVU GODINU RADA upućujemo .se Ka starini programom i novim oduševljenjem. N3 izgled ništa ne obnavlja, mo i sve ostaje kako je i do sada bilo. Ali stvarno kanimo u ovoj godini da produbimo I proširimo našu akciju. Širimo tešku i opasnu organizaciju naše informacioiie službe u Julijskoj Krajini. Najveću brigu posvećivat ćemo toj grani naše publicističke akcije. U novoj godini nastojat ćemo da povežemo s listom i one krajeve. koji su se do sada slabije javljali da bi naše informacije o teškom životu našega naroda pod Italijom bile potpunije. Posvećivaf ćemo i nadalje veliku pažnju i našem emigrantskom životu. Naš list bit će ogledalo naše emigrantske aktivnosti. A pored toga bavit ćemo se i svim onim ostalim pojavama koje su nas i do sada interesova-le. Sistem našega rada pokazao se dobrim, a broj naših saradnika, koji je tokom prošle godine narasao garantuje nam da će list biti šaren, zanimiv i privlačiv. Potrebno je, medjutim da nas u tom našem nastojanju podupru oni. koji list čitaju. jer o njihovom podupiranju ovisi opstanak lista i uspjeh naše akcije. Pretplatnici neka obnove pretplatu i neka upućuju svoje prijatelje da se pretplaćuju. Za opstanak lista, prema dosadašnjim is. kustvima pored onih pretplatnika koji postoje. treba Još 1000 novih. Upozoravamo na to naše prijatelje 1 najavljujemo akciju za okupljanje tih novih 1000 pretplatnika. POLICIJSKI TEROR NA GORIŠKEM Verodostojne priče. Gorica, decembra 1933. (Agis.) — Iz Rihenberka poročajo, da so mladeniči, aretirani 25. septembra t. 1. in sicer: Križman Andrej, Piščanc L, Zgonik F. vsi trije iz Cvetroš, Sever Andrej iz Podgrada, Čebron in Pečenko iz Polja in Birsa Viktor iz Birsov, še vedno v preiskovalnem zaporu. Pričakujejo pa, da se bo vršila obravnava tekom januarja. Koncem oktobra so bili pozvani v Gorico in zaslišani kot priče domačini Vidmar Ludvik, Vidmar Franc — bivši miličnik — in Fr. Mihel. Kaj sa priče izjavile, ni znano, pač pa kroži po Rihenberku govorica, da je Vidmar Fr. rekel, ko se je vrnil zi Gorice: »Če bom moral pričati pred onimi sedmimi, bom težko govoril«! To ie pač znak, da so morale priče govoriti neresnico, ki obtežuje aretirance. OSUDE ZBOG BIJEGA PREKO GRANICE Gorica, januara 1934. — Sud u Gorici osudio je na tri mjeseca zatvora i 2000 lira globe Jakoba Miklavčiča starog 21 godinu, Viktora Pavšiča, starog 20 godina, Bevka Tomaža, starog 19 godina i Antona Zajca, starog 55 godina, a na dva mjeseca zatvora i 1334 lira globe Filipa Filipiča, starog 18 godina i nekog Jereba. Osudieni su zato. jer su bez putnice prešli granicu. SPOMENIK RENEGATU KERŠEVANIJU. Sv. Petar, na Krasu, januara 1934. — Ovdje je prošlog mjeseca otkriven na najsvečaniji način, u prisustvu vrhovnog komandanta čitave milicije Terruzzija i mnogih visokih funkcipnera, spomenik mi-iicioneru Kerševaniju, koji je bio ubijen 1926. kad je na prozor kasarne pogranične milicije od nepoznatili lica bila postavljena bomba, koja ie eksplodirala. čili bose po snegu. Popolnoma onemogle so vklenili in jih na policijskem avtu odpeljali v Št. Peter. Tu so jih vnovič pretepli s puškimi kopiti do nezavesti. V Št. Petru jih niso pridržali, temveč so jih odpeljali že naslednji dan. Kam , ni znano. Ti primeri posurovelosti gotovo ne kažejo, da bi bili fašisti upravičeni zgražati se nad balkanskim metodami. bilo istočasno izvršenih tudi v okoliških vaseh. Vzroki aretacij in imena aretirancev do zdaj še niso znana. cijanskom patriarhatu danas poslije odstojanja od 400 godina. »Idea del Popolo« otkriva jasno, da je kod toga Vatikan bio ru-kovodjen i jednom izrazitom političkom mišlju, koja se poklapa sa željama Benita Mussolinija, da i crkva u Julijskoj Krajini doprinese svoj dio »talijanskom jedinstvu« i asimilaciji Julijske Krajine, koja je pretežno jugoslavenska. Biskupije u Julijskoj Krajini, koje su i onako u vlasti talijanskog Rima i koje djeluju već u priličnom skladu s fašističkom politikom, bit će od sada lišene i onog neznatnog slobodnog odredjivanja » one male autonomije, koju su uživale i koje su mogle dogovorno eventualno da iskoriste u odupiranju fašističkim naletima, bar onima najgore vrsti. U Gorici na biskupskim konferencijama još je uvijek mogao da prodre po neki put neki pametni glas, recimo Fogarov, ili po neka doista kršćanska ideja, koja se nije sasvim pokoravala fašističkim namjerama. To je Sirotu vidio A osim toga vidio je, da ni u kojem slučaju ne bi mogao da u goričkoj metropoli-tiji uživa onaj ugled, koji bi kao šef (ako eventualno postane nadbiskupom ) morao u-živati, pa je i on u Rimu djelovao u pravcu, da se biskupije u Julijskoj Krajini podvrgnu Veneciji jmdmmmmmmmmmBsmBmmaama To je on učinio tim radje, jer znade, da se tršćani bore već godinama, da bi u Trstu obnovili oglejski patrijarhat, kojemu bi na ćelu bio sadanji tršćanski biskup. Toj ideji nije sklon Sirotti, jer bi u tom slučaju njegov položaj bio pogotovo podredjen, pa je poslužio fašističkim namjerama, koje su i onako protiv stvaranje oglejskog patriarhata u Trstu iz političkih motiva. Fašizmu je drago, da su biskupije Julijske Krajine pale pod Veneciju, jer bi u slučaju osnivanja patriarhata u Trstu, ju-lijsko-krajiški biskupi mogli da bar malo zaustavljaju proces politički i nacionalne a-similacije Jugoslavena u Julijskoj Krajini. U Veneciji se o Jugoslavenima neće voditi nimalo računa. Čak, ako bi Pederzolli ili Fogar u Veneciji i htjeli nešto da učine za Jugoslavene, glasanjem će se njihove želje stalno moći odbijati. Ovaj dekret ide osim loga i u prilog centralističkih ideja Benita Mussolinija, koji želi, da ukine regionalizam, koji čini, da Italija, ni ona talijanska, nije još sasvim jedinstvena. Ovo vezivanje Trsta, Istre i Goričke s Venecijom sasvim je u skladu s tim njegovim idejama. U Trstu medjutim pokazuju, da nisu nimalo oduševljeni ovim dekretom o podvrgavanju njihove biskupije Veneciji. Dok se Si- rotu oduševljava ••velikim krilima Lava Sv. Marka«, pa čak dok ni Pula nema odvažnosti, da se pokazuje nezadovoljnom, tršćanski »Piccolo« iskorištava onu konačnu frazu Papinog dekreta, gdje se kaže, da te odredbe važe, dok »Svelo Stolica drugačije ne odredi« i konstaluje. da su te odredbe privremene naravi, da lako neće ostati trajno. U broju od 24 decembra 1933 »Piccolo« donosi članak, u kojemu već u naslovu kaže, da su to samo provizorne mjere, koje idu za postepenim sredjivanjem biskupija u Julijskoj Krajini. U tom se članku kaže, da je Trst historijski centar crkve u Julijskoj Krajini i da se u njemu mora podignuti me-tropolija, koja će okupljati sve biskupije Julijske Krajine. U tom se članku uporno ističe provizornost Papine odluke i podržavaju se dobre nade, da će se na koncu stvari ipak riješiti u korist Trsta, jer je samo to »u interesu Crkve i Države«. Ovo pisanje »Piccola« interesuje nas, ali je to sve sporedne naravi. Može da nas veseli kao znak, da akcija, koja je uperena protiv našeg naroda ipak ne uspjeva tako lako i da izazivlje trzavice i medju njima samima, ali ipak pred očima nam je ono glavno, a to je, da je ovim dekretom, o kojem govorimo, učinjen ipak još jedan korak dalje na putu asimilacije naše Julijske Krajine ( im) a Prijetnje roditeljima djece, koja polaze školu u Jugoslaviji BIJESAN NAPADAJ PULJSKOG LISTA »CORRIERE ISTRIANO« Pula, januara 1933. — Roditelji, koji imaju svoju djecu na srednjim školama u Jugoslaviji bili su i do sada cilj bijesnih napadaja fašističke štampe i represalija fašističkih vlasti Ti roditelji teško ispaštaju sreću svoje djece. Učinili su ono. što im ie srce kazivalo, poslali su svoju djecu u narodne škole preko granice, kad im nije dano, da ih šalju u škole na našem jeziku u Istri. I zato moraju da snose osvetu nasilnika, koji u tome vid! antltalijansku. politiku 1 demonstraciju protiv talijan-stva Julijske Krajine. Dne 6 decembra izišao je u puljskom »Corriere Istriano« opet jedan članak, u kojem se oštro napada te roditelje. U velikom uvodnom članku za povod toga napadaja uzimlje st blagoslov temeljnog kamena za ženski konvikt u Krku. koji je obavljen 12 novembra. Puljski list vidi u tome antitalijanskj gest, jer se taj konvikt otvara u prvom redu za djecu izbjeglice iz Istre, koja polaze krčku gimnaziju. Puljski »Corriere« u uvodu svog članka kaže, da je krčka gimnazija otvorena 1923 i da je ta gimnazija izgradjena talijanskim novcem. Svota, koju je sastavio krčki talijan Antonio Candusio, koji je umro u Trstu 1917, a koja je bila namijenjena za gradnju talijanske gimnazije u Krku. poslije Rapallskog ugovora, bez obzira na želju pokojnika, iskorištena je za gradnju hrvatske gimnazije. Tako piše »Corriere*. Taj list nadalje tvrdi, da hrvatska gimnazija u Krku nije bila potrebna, jer je blizu Senj I Sušak, u kojima postoje gimnazije, nego se Je htjelo u tom dijelu Istre, koja je pripala Jugoslaviji podići gimnaziju za Istru, koja le pripala Italiji. Puljski list kaže, da su na beogradsku vladu djelovale Iredentističke i antitalijanske organizacije i da je zato ta krčka gimnazija podignuta i od privatne i nepotpune podignuta na državnu 1 punu gimnaziju. »Corriere* kaže doslovno ovo: >Gimnazija na Krku morala bi biti po-hadjana u prvom redu od dječaka i djevojčica iz Julijske Krajine, koje tajno bježe u Jugoslaviju. Postoji čitava jedna organizacija. koja je razgranjena u Julijskoj Krajini, a kojoj je cilj, da omogućava to tajno bježanje djece. Poznato nam je i to, da agenti te organizacije, koji se nalaze u Julijskoj Krajini djeluju na roditelqe, na siromašne familije na selima, da šalju djecu preko granice. U većini slučajeva roditelji, koji nasjedaju tim agentima nisu svijesni sudbine svoje djece i padaju u zamku, i to većinom s ekonomskih razloga. Djeca, koja jednom pobjegnu tajno preko granice ne mogu više da se vrate u Italiju, a u Jugoslaviji su podvrgnuta jednom specijalnom antitalijanskom odgojnom režimu. Taj odgoj ima kao cilj podržavanje umjetnog i glupog problema jugoslavenstva Julijske Krajine. Taj je odgoj osnovna zadaća krčke gimnazije. Prema ovome što iznosimo 1 u Istri dakle djeluju agitatori jugoslavenskog iredentizma i nije od danas ta pojava nego već godinama ti agitatori skupljaju djecu u talijanskim granicama, da ih šalju u Jugoslaviju. Ne manje nego četrdeset dječaka 1 djevojčica Iz Istre polazi gimnaziju u Krku, na tom krvarećem parčetu Istre pod jugoslavenskim gospodstvom. To je žalosna istina, i mi smo dužni da reagiramo na svaki način protiv tog inzulta za naš prestiž, našu snagu i svetu uspomenu onih, koji su pali za oslobodjenje ove plemenite zemlje. I ako je dozvoljeno, da se izvrši prevara na štetu nedotaknjive volje jednog pokojnika i da se podiže jugoslavenska gimnazija umjesto talijanske u Krku, ne može ipak biti dozvoljeno, da talijanski gradjani ostavljaju svoju djecu volji agenata, koji šire mržnju protiv naše Domovine. To je pitanje narodnog dostojanstva I narodne obrane. Ml tražimo, da se Identiilknju jedan po jedan ti roditelji, čija djeca polaze škole preko granice, da se vidi ko su ti roditelji, gdje stanuju, što rade I kako živu. Svakako, u tom će slučaju doznati čudne stvari. Opazit će se, da nekoji od tib roditelja uživaju čak I penzije, koje i suviše milostivo dijeli talijanska vlada. Nekoji od njih možda su u nekoj službi ili imaju neku trgovinu, kola se podržava talijanskim novcem. Svi ti roditelji jednom rječju živu od novca Ili od rada, koji Im je osiguran od Italije. A umjesto zahvalnosti, ti loši roditelji šalju svoju djecu u Ju-goslavensku gimnaziju na Krku, gujo se odgajaju u mržnji protiv Italije. Treba dati do znanja tim roditeljima, koji čine nasilje nad dušama svoje djece 1 koji truju te duše, da njihova igra ne može biti tolerirana. Mi smo milostivi, to je istina, alj ne želimo to biti do te mjere, da nas izigravaju četiri svinjara (quattro porcari). Mi tražimo da ti opasni gradjani. koji su neprijatelji Italije budu jdentifikovani i da se stave u takvo stanje, da ne budu štetni svojoj djeci i prestižu Italije kao civilizovane i jake nacije. Mi ćemo im dati putnicu, ako to žele, ali dok živu u Italiji kao talijanski gradjani, dok jedu i oblače se talijanskim lirama, a ne gadnim dinarom, om potpadaju pod sve dužnosti koje obavezuju Talijane. Oni moraju u prvom redu da vode računa o integritetu slavnog nacional- KARABENJERi TERORiŠU MAJKU UMOSOO JURiŠEViĆA Strahovite metode Vodice na Ćićariji, decembra 1933. Fašističke vlasti pokušavaju da preko svojih ljudi rašire u narodu mišljenje, da se Ivan Jurišcvić, koji je u tršćanskim zatvorima umoren, sam ubio. to jest da se objesio. Izmislili su jednu krajnje podlu laž, da bi pomeli natpd i da bi ogorčenje, koje u narodu vlada, ublažili. Metode, ko.'ima se fašizam služi prelaze sve granice i moraju da izazovu gadjenje. Laži fašist'čkib vlasti medjutim ne pale i naš narod se ne da zavarati, jei je uvjerenje o njegovoj mučeničloj smrti nepokolebivo. Oni. koji su prisustvovali pog-tbu u Trstu znadu, da je tije'o pokojnog Juriševiča bilo sve polomljeno, a po rebrima je bio sav isprebijan i izrezan. Po tim ranams očito se vidjelo, da 'e morao biti mučen, jer takvi tragovi ne ostaju od vješanja. To je bila grozna prisilna smrt, a ne samovoljno vješanie. Citavo njegovo tijelo bilo je od nasilnika oprano sa špiritom, da bi nestale crne mrlje, koje su mu ostale od mučenja, alj to nije uspjelo sasvim. Hijene su htjele da izbrišu svoje tragove, ali im to nije uspjelo. A htjeli su da zametnu trag mukama i samim pogrebom. Po izjavi, koju su dali majci pokojnog Juriševiča. on je umro 20 novembra, ali po izjavama nekih njima pouzdanih ljudi saznajemo, da ie poginuo već 18 novembra. Za njegovu smrt ne bi se bilo niti doznalo, da ga nije u mrtvačnici opazio jedan čovjek, koji ga je poznavao i to 22 novembra. Kad ie 23 novembra njegova sta. ra mati došla sva shrvana od bola da g* nasilnog sistema traži ispočetka nisu htjeli da ga pokažu i tek na njezina očajna zapomaganja pokazali su joj sina i ona mu je ovojima zavila izmrcvareno mrtvo tijelo. Glas o smrti Ivana Juriševiča prenijela se kao munja po čitavoj Julijskoj Krajini i izazvala je veliko ogorčenje i strahovitu mržnju protiv nasilnika. Rezultati su vrlo nepoćudni fašističkim vias.ima, pa su fašisti počeli terorisati naš narod u Ćićariji, naročito one ljude, za koje misle, da se s najvećim gadjenjem izražavaju o tom groznom nasilju. Prijete se strahovito svakome, a pogptovo onima, koji su najbliži familiji Ju-rišević, pa su čak došli i u kuću Ivanove majke i zaprijetili joj, da ne smije više m jednu riječ reći nikome o smrti svoga sina, da ne smije govoriti da je bio umoren, nego da mora svakome reći. da ie dobrovoljno počinio samoubojstvo. Stara ie mati plakala kad joj je karabinjerski brigadir to starici strogim riječima govorio, prijeteći se. a kad mu je rekla, da ona ne može da govori ono što nije istina, brigadir ie zaprijetio toj staroj ženi slomljenoj od bola. da će i ona svršiti kao i njezin sin. ako se ne pokori ovoj želji. Ovim gestom groznog i nasilnog karabi-njerskog brigadira zadan je toj ubogoj staroj ženi. koja je toliko već pretrpjela, još veća bol i njezine su muke takve, da u našim selima vlada mišljenje, da ie to sve. što ona podnosi tako grozno, da neće preboljeti, jer je to stara slaba žena koji nije u stanju da se borj s groznim jednim krvavim sistemom. PRIMORSKE MATERE UBIJAJO! Posledice obsodbe bosanskih fantov Košana, decembra 1933. (Agis.) — Božična številka našega lista je poročala o obsodbi šestih mladeničev iz Košane, od-katerih sta bila dva obsojena celo na 4 leta ječe. Ta nepričakovana obsodba je zadela domačine, zlasti težko pa sorodnike obsojencev. Mati Toneta Martinčiča (Šimacovka) je obolela takoj po sinovi aretaciji. Zdravnik, ki je bil poklican k bolnici, je ugotovil, da ji je srce od žalosti toliko oslabelo, da je izključeno skoro vsako upanje za okrevanje. In res, komaj je prišla vest o sinovi obsodbi, je že ni bilo več med živimi. Ženica, stara okrog 60 let, ni prenesla krivične obsodbe edinega sina. Martinčičevo premoženje, ki ni bilo brez dolga, kot ni nobeno več v naši fari, je v teh težkih časih ostalo brez gospodarja in brez delavcev. Stradjot Jože, drugi izmed šestorice, obsojen na 4 leta ječe. tudi brez sta-rišev, že delj časa boleha, radi česar ni mnogo upanja, da bo prenesel vse težkoče in nesnage italijanskih ječ. Njegova domačija je zapisana propasti. — Tako pijejo kri nam in naši zemlji. MILICIONERSKE PATROLE U POGRANIČNIM PLANINAMA POD SNIJEGOM »Piccolo« veliča veliku požrtvovnost pograničnih milicionara, koji love one, koji tajno bježe u Jugoslaviju Trst, januara 1933. — U tršćanskom »Piccolu* izišao je članak, u kojem Carlo Tigoli opisuje na vrlo dramatičan način veliki herojizam fašističke milicije, koja čuva granicu. Naročito opisuje akciju patrola po noći, kad je straža najpotrebnija, jer se po noći upućuju prama granici oni, koji bježe u Jugoslaviju bez putnica, isto tako iz Jugoslavije dolaze oni. koji žele da se vrate u svoja sela. Sad. kad je snijeg u pograničnim planinama pogotovo su prilike »pogodne* za takve bjegove preko granice, a to milicionerl znadu, pa zato sad tim strože čuvaju granicu. Ph onome što Tigoli piše, oni su pravi »lafovi« u svom poslu. Izgledalo bi da je njihov idealizam nepresušiv i da im je fašističko srce tako toplo, da ga nikakav led ne može prestrašiti. Oni ko divlji mački vrebaju u snijegu i ledu iza stabala s ka-rabinkom u rukama, spremni da pucaju i da spašavaju Italiju od onih, koji krše njezine zakone. Zaustavljaju svakoga, istražuju legitimacije, pretražuju ljude, koje susreću i ako je potrebno vezuju i vode u haps. Oni su heroji... Medjutim, kako Tigoli laže i kako je njegovo veličanje montirano vidi se naj- bolje po završnoj misli: kad se milicioneri poslije patrole vraćaju u svoje stražarnice, prvi pogled pun poštovanja i odanosti upućuju Mussoliniju, koji na slici gleda na svoje junake... Ako je sve istinito kao to... Ti su milicioneri u stvari gladni psi, koji gaze teški planinski snijeg za nadnicu i u patroli psuju i sve je njihovo herojstvo u tome da svoj bijes i svoju osvetu, zbog tog gadnog života u planinama pod snijegom, iskaljuju nad našim golorukim i bijednim čovjekom. U opisu Carla Tigolia ima medjutim ovaj detalj, koji bilježimo naročito: U patroli milicioneri susreću saone sa tri osobe. Dva muškarca i žena. Najbolje je mjesto u saonama zauzeo debeli gospodin. koji, kad se približio milicionerima, pozdravlja rimski, dizanjem ruke. Crne košulje odgovaraju na pozdrav i idu dalje. Poznaju tri putnika. Gospodin u žutim rukavicama, koji je pozdravio fašistički, to je načelnik iz Žiri, male općine preko granice u Jugoslaviji, koji često dolazi u Idriju da kupuje stvari... On pozdravlja — rimski. NOVE STROGE MJERE NA GRANICI Upozorenje dvovlasnicima na talijanskoj granici Rijeka, januara 1934. »Vedetta d’Italia*. koja izlazi na Rijeci, donijela je prošlih dana upozorenje dvovlasnicima na talijan-sko-jugoslavenskoj granici. Upozorenje ističe, da je potrebna posebna dozvola vojničkih vlasti za prelaz granice. Zakonske odredbe su vrlo stroge. Clan drugi spomenutog zakona veli. da je u svim općinama na granici zabranjeno postavljati električne vodove bušiti zemlju, vaditi kamenje, postavljati vodovodne cijevi itd. bez prethodne dozvole vojničkih vlasti. Vojnička vlast može u slu- čaju potrebe porušiti bez niene dozvole podignute zgrade i uopće gradjevna djela. Tko se ogriješi o ove propise, kažnjava se sa globom od 500 do 5.000 lira, a u težim slučajevima do 6 mjeseci zatvora. Ovi propisi vrijede i za jugoslovenske državljane, koji imaju svoj posjed s one strane. Ove mjere uvodi Italija uz granicu iz političkih razloga, ali i zato. da bi ratni radovi, koje izvodi uz granicu bili što tainiji 1 da bi se zemljišta i zgrade, koje su potrebne, mogle što jeftinije uzimati... KAKŠNE PASTI Postojna, decembra 1933. — (Avis.) Posestniku Ludviku Grilu iz Ratečeve-ga brda sta 6. o t. m. naredila hišno preiskavo dva finančna agenta. Preiskava je bila sicer negativna in nista dobila niti naj-manšega znaka o kakšni tihotapski žga-njekuhi, vendar sta odvedla s seboj v Bi- nog teritorija, a ne da šalju djecu preko granice u škole, gdje se Italija stalno baca pod noge. Treba postupati protiv njih i ne samo protiv tih roditelja, nego i protiv onih agenata, koje neće biti teško uloviti na djelu A ostalo će doći samo od sebe.« * Tako piše »Corriere Istriano«, a mi mislimo da tome ne treba dodavati niti riječi. jer je sve tako jasno i sve tako stra- NASTAVLJAJO strico gospodarja in hlapca. Med potjo sta agenta na Topolcu peljala aretiranca v gostilno in ju napajala z žganiem toliko časa, da sta ju popolnoma opijanila. Mislila sta, da bosta iz opijanjenega Grila lahko izsilila kakšno izjavo, ki bi jima služila za ovadbo, pa se jima tudi to ni posrečilo. šno necivilizovano i nehumano, da bi svaka riječ komentara samo ublažavala onaj dojam, koji se dobiva kad se pročita ovaj fašistički original pun divljačkog bijesa, koji se iskaljuje nad onima, koji su slabi i nemoćni i koji nisu u stanju da se brane. Žrtvovali smo malo više prostora za Izvadak iz toga članka, da ostane kao dokumenaf iz jednog vremena, kad je jedan narod trpio paklene muke i kad je Italija u ludom jednom pijanstvu počela naglo da silazi sa svojeg sjajnog vrhunca POLICIJSKI PSI U SLUŽBI POGRANIČNE POLICIJE Zadaća pasa na pograničnoj stanici u Postojni: traženje putnika, koji se voze pod vagonima... Trst. januara 1933. — Već je »Istra« pisala o tome, da je fašistička pogranična milicija uvela u službu specijalizovane pse, koji love ljude, koji bez putnice prelaze granicu. Sad su takvi psi uvedeni i na pograničnim stanicama. U Potsojni dva policijska psa na lancu njuše sve vagone i traže pod vagonima tajne putnike, koji se izvrgavaju tako napornom i opasnom putu, da bi prešli granicu bez putnice. U posljednje vrijeme bilo je otkriveno više takvih putnika. Psi su uvedeni zato, jer agenti nisu imali kuraže, da se približe tim tajnim putnicima. Psi ih bijesno napadnu, izgrizu i svladavaju, a agenti ih onda vezuju i vode u zatvor... FAŠIZAM SE JOS UVIJEK BORI S REVOLUCIONARNIM ANTIFAŠIZMOM. Cifre, koje to potvrdluju. Na koncu godine, kad se pravi bilanca svega, što je u godini koja prolazi učinjeno, agencija »Informazione Italia-n a« sakupila je podatke o radu talijanske policije i Specijalnog Tribunala, pa konsta-tuje, da je antifašizam u Italiji vrlo aktivan, jer je fašizam u prošloj godini imao s njima mnogo posla. Pred Specijalnim Tribunalom održano je 20 procesa protiv antifašista, a podijeljeno je ukupno 417 godina zatvora. U konfinaciju je lanjske godine poslano oko 600 ljudi, a u zatvorima čeka proces ili konfinaciju oko 750 ljudi. Broj onih, koji su lanjske godine uhapšeni i pušteni, nakon kraćeg boravljenja u zatvoru, ne može se ustanoviti, ali može da se kaže, da se taj broj penje u hiljade i hiljade. S »CARTA D’IDENTITA« SO NASI VARNI! St. Peter na Krasu, decembra 1933. (Agis.) — Kljub pravilni izkaznici o istovetnosti so dne 7. t. rn. v Palčju aretirali Rudolfa Valenčiča iz Ratečevega brda, ko se je vračal domov. »Snoparji« (tako imenujemo miličnike) so ga odvedli pred kapitana in ga izpustili šele. ko so dobili telefonično zagotovilo karabinerske postaje na Premu, da ni nevaren element. Človek se nehote vpraša, čemu so potemtakem takozvane »carte đ’idcntita« če pa tudi z njimi niso naši nedolžni ljudje varni pred aretacijami. Mogoče so te izkaznice samo zato, da dobi država od posameznika letno 10 lir! KARABINIJERI UBILI ČOVJEKA, KOJEGA SU DUGO TRAŽILI. Pazin, januara 1933. — Dogadja se da talijanski karabinjeri love po istarskim šumama jednog čovjeka po deset pa čak i trinaest godina. Bilo je takvili slučajeva. I onda ga jednog dana nadju i od straha — ubiju. Tako su na Poreštini ovili dana, nakon dugog traženja, naišli na braću Liberata, Ivana i Danila Štifanića. Karabinjerska je patrola bila jaka. Pucali su u Štifa-niće. Liberat je pao mrtav, a Danilo je teško ranjen, a Ivan ulovljen. Karabinjeri, koji su ih pobili slave se kao heroji. PROMET TRŠĆANSKE LUKE STRAHOVITO PADA. Trst, januara 1933. — Objavljene su statistike o prometu tršćanske luke u prvih jedanaest mjeseci godine 1933. — Čilav promet iznosio je 27 milijuna kvintali, dok je prvih jedanaest mjeseci 1932 čitav promet iznosio 31 i pol milijuna kvintali... Velik pad je na prvi pogled očit. PROSLAVA KARLA LUSINE U PULI. Pula, januara 1934. — U decembru je u Puli proslavljen u udruženju »Bjeguna-ca(?) sa Krka« Karlo Lusina. kojeg Talijani smatraju mučenikom za talijanstvo Krka. U decembru pada naime prva godišnjica njegove smrti. Počasnu stražu u udruženju držala je tim povodom fašistička omladinska organizacija iz Premanture, jer ona nosi ime Karla Lusine. Interesantno je, da se baš u Premantuti osnovala organizacija s tim imenom. U tom selu nema nijednog Talijana, pa će se zato tamošnji fašisti — renegati — s većim razumijevanjem boriti za — »talijanstvo« Krka... Talijansko - arbanski iredentizam Čudni govori kralja zooua. Trst, januara 1934. Talijanski listovi javljaju iz Atene: Piema vijestima iz Tirane održao ie kralj Ahmed Zodu prigodom proslave nezavisnosti jedan govor Pretstavnlcima Arnauta sa Kosova i iz dru-j'11 čajeva pripojenih Jugoslaviji, koji su došlj da manifestuju svoju privrženost »majci otadžbini« Albaniji. Krali Zogu. posto Je potsjetio, da je, preuzimajući sken-derbegovu krunu htio da se nazove »kralj Arnauta« a ne kralj Albanije, da na taj način označi, da se smatra gospodarom svih Arnauta s ove i s one strane granice, potaknuo ie delegaciju arnautskih iredentista, da očuvaju svoju vjeru u sudbinu njihove domovine, pozivajući ih. da uvjere svu kosovsku braću, da će on, vlada i svi patrioti učiniti sve što je moguće, da se ostvare velike aspiracije o sjedinjenju Kosova s kraljevinom Albanijom, koja je bez tih krajeva kao tijelo kojemu su otsječene ruke. DUCA 0 MANJINAMA OVAKO ITALIJA MAOI USA MIR I IDRIJSKI RUDNIK V NEVARNOSTI U Rumunjskoj je pao kao žrtva internacionalnog fašizma, pretsjednik vlade i šef liberalne stranke g. Jon Duca. Njega je fašizam maknuo s ovoga svijeta, jer je Rumunjsku vodio putem mira, uz Malu an-tanlu i Francusku, jer je propagirao demokraciju, jer se borio za slobodu svoje zemlje i za slobodu ljudi. On je i prama pitanju manjina imao ispravan stav. U oktobru 1930 je Duca izazvao priličnu senzaciju, kad je na konferenciji liberalne stranke u Černovicama izjavio medju ostalim ovo o pitanju manjina: *Potpuno smo svijesm toga, da četiri milijuna gradjana, koji pripadaju manjinama u državi, imadu pravo na pravedan i bratski postupak. Manjine neka budu uvjerene, da će naša stranka i‘ .okviru ustava i u skladu sa državnim interesima respekto-manjinska prava, da će ispunjavati političke, vjerske, kulturne i ekonomske zahtjeve manjina, ukoliko budu i dok budu počivali na zakonskim osnovima.« Mi se klanjamo sjeni velikog pokojnika, sjeni žrtve fašizma, sjeni Duce, koji je ovako govorio o manjinama. Nije ni čudo, da su ga pretstavnici manjina u Rumunjskoj s najvećim pijetetom otpratili na vječni počinak ... IZ PRIPOVEDOVANJA KONFINIRANCA Ljubljana, decembra 1933. (Agis.) »Predno smo prišli na mesto, kier naj bi bili konfinirani, je dobil župnik nalogo, da pridiga ljudem o nas. Toda kako? Javiti je moral ljudem, da bo prišla skupina naj-večjih zločincev s katerimi kot dobri katoličani sploh ne smejo občevati. Opozarjal jih je na vse težke posledice, ki bi jih imeli zlasti mlajši, če pridejo v dotiko s takimi izobčenci družbe. Temu primerno so ravnali tudi z nami. Pripeljali so nas v velikem spremstvu policije vklenjene kot da bi bili najbolj nevarni elementi. Na cesti v mesto, ni bilo žive duše, a za okni so se videli radovedni obrazi. Gotovo se spraševali kako je mogoče, da so ti ljudje, ki jih vodilo tako vklenjene res zločinci. Počasi se je eden ali drugi seznalil z domačini in stiki so postajali vedno tesnejši. Spoznali so pravo resnico. Župnik sam se je prišel opravičevat, a pozneje je obiskal nas koniinirance še škof. Ljudje so postali zaupljivi in marsikateremu smo lahko odkrito povedali o na-silstvih fašizma v domačih krajih.« Pismo iz Košane Košana, decembra (Agis.) — Pri nas so lansko leto priredili v prostorih košan-ske šole nekak gospodinjski tečaj za naša dekleta. Vodila ga je italijanska učiteljica, ki pa vsekakor ni bila takega vodstva zmožna, kar dokazuje velik neuspeh tečaja. Letos pa so otvorili tudi večerni tečaj italijanskega jezika za slovenske fante od 15 leta dalje. Da bi privabili u tečaj čimveč naših mladeničev, jim obljubljajo zaposlitev. Tečaj izrabljajo v to. da v najlepši luči slikajo Italijo, fašizem itd., da prikazujejo kako fašizem in Mussolini skrbita za blaginjo Slovanov in cele Julijske Krajine, kako jim nudita najrajzličnjiše dobrote in privilegije. Poveličujejo italijansko zunanjo politiko, pred katero se je ponižal celo sam Stalin in poprosil da si ostane mogočna Italija v prijateljskih stikih s sovjetsko Rusijo. Vendar pa z zadoščenjem lahko ugotovimo, da imajo fašisti s takimi metodami pri naših zelo malo uspeha. OBUPEN POLOŽAJ V NABRUŽINI Nove doklade in davščine. Nabrežina, 20 decembra 1933. (Agis) — V času, ko nimajo ljudje niti za sol, s( je izmislil nabrežinski podeštat in je na ložil 50 lir nove dajatve na vsako hišo z* popravo vaških poti. Vsota se je izterjeva la z vso brezobzirnostjo. Delo so dobili li Lahi in čistokrvni fašisti. Domačini spio! n'so prišli v poštev, čeprav so oni doprine sh največ žrtev. Tako je neki domačin še K podeštatu in ga prosil za delo pri poprav poti. Zupan ga je nahrulil češ: »Vam ščavi se še predobro godi v Italiji«, ter ga je ka znoval radi vmešavanja v njegove posl z družino vred na sedem dni »lakote«. T nova kazen, ki so ji nadeli ljudje ime lako ta, je danes v Nabrežini običajna kazen i 0 tei?.’ da vsakega ki se kaj pre lzključijo za nekaj dni od občinskeg Kotla, kjer se kuha menaža za stradajoč m brezposelne. Teh je danes v Nabrežir nad polovico vasi, če ne še več. Kdo bi ; tT’!sl.'1- da bo prišlo tako dalei Marsikdo, ki je včasih pošteno zaslužil i letp?. ižive11tcr sj ,Se kaj prihranil, dane stoji in čaka s šalo pred občinsko kuhinj« Ko je podeštat nahrulil našega ubogega de lavca, da se Slovencem v Italiji predobr Kodi, je s tem gotovo mislil, da bo mor; praviti naše ljudi tako daleč, da bodo v: čakali s šalami pred opčinsko kuhinjo i bodo odvisni od njega. Na kak zaslužek v kamnolomih sploh i misliti in zdaj že dalj časa vse delo poč stl k' 50 delali, niso dobili že pet d sest mesecev plače. Zadnji obrok plač nriromii6 * ,ob Pril'ki trgatve, ko so fašis ; .F,, , bokako grozdno bitko in so prods ÌTÌ,i l ia,r!sko Ri-ozdje. Vsak delavec kupiti dva do tri kilograme grozd]; POŠALJITE PRETPLATU Skupina kazerama u ilirskoj Bistrici MINANJE MOSTOV Sv. Lucija, decembra 1933. (Agis.) Most na cesti Sv. Lucija—Tolmin, ki vodi pri Zalogu preko Tolminke, so v zadnjem času na treh krajih podminali s stremi minami, in sicer pri krajeh. ZOPET NOVE CESTE. Gorica, decembra 1933. (Agis.) — Z mirenskega vojaškega letališča so začeli graditi novo cesto proti Trstu. Ni dvoma, da bo cesta namenjena predvsem vojaškim svrham. Dosedanja cesta, ki vodi iz Gorice preko Mirna se je zaradi prevelikih ovinkov izkazala nepovoljna za hiter prihod v Trst. Nova bo skoraj ravna in kar najmodernejše urejena. Pri letališču se bo odcepila od stare, presekala cesto Miren—Sovodnje, šla preko novega mostu čez Vipavo mimo Gabri] v Gol, itd. v Trst. Cesta je na grobo zgrajena že do Dola. STRAH N4D ROJCAMI. Gorica, 26. decembra 1933. (Agis.) — Malo pred prazniki je neki dan ravno opoldne dvignilo na noge vse kar leze in gre strašno tulenje siren ter vojaških trobent. Oficirji, ki so bili ravno pri kosilu so stekli na letališče. Nad Rojcami visoko v oblakih se je baje pojavil neznan zrakoplov, ki ni imel običajnih znakov. Strah je bil sprva tako velika, da si niso vedeli pomagati, in trije motorji, ki so dobili nalog, da slede »neznanemu, niso hoteli na noben način delovati. »Neznano« je krožilo nad letališčem, okoli vrhov in ko je izginilo so se dvignili »izvidniki«, da bi mu sledili in ga legitimirali. Od tega dne je ua letališču stalno v pripravljenosti nekaj letal, ki čakajo, da se spet pojavi tisto strašilo visoko v oblakih. Takih in sličnih pojavov je bilo baje že več tudi nad drugimi letališči, a so šli mirno mimo. Takega razburjanja kot ga je zbudil slednji, pa do danes ni zbudil niti eden. Med našimi ljudmi Uroži žet ta in ona na račun teh strahov ili pojavov. Strah ima velike oči, pa tudi dobra ušesa I KMETJE S O OSTALI BREZ ODŠKODNINE. Postojna, decembra 1933. (Agis.) — Vojaško letališče, dograjeno že pred kakim letom med Zalogom in Matenjo vasjo je zelo velikega obsega. Tu je zgulvlo lepe njive in travnike nad 40 kmetov iz Rakit-nika, nekaj iz Zaloga in Matenje vasi. Med temi so štirje kmetje, katerim so odvzeli vse polje. Letališče so pripravljali in gradili nad 2 leti. Prvo leto so dali kmetom nekoliko odškodnine, drugo leto pa so jim plačali zakupnino. Ko je bilo pa letališče dogotovljeno, so precenili odvzeto zemljo in določili vrednost po 50 stotink za štiri-jaški meter. Kmetje so proti tej cenitvi protestirali, nakar so ostali brez vsake odškodnine. Tako in slično postopajo italijanske oblasti z našem itak že izmozganim kmetom. Letališče je posjejano z deteljo, jo kosijo večkrat na leto, toda ne bivši lastniki te zemlje, pač pa italijanska tvrdka Prioli & Agosta iz Prestranka. ITALIJA ĆE U OVOJ GODINI POTROŠITI 25 MILIJARDA DINARA NA NAORUŽANJE. Trst, decembra. — Fašistički listovi javljaju, da je fašističkoj komori podnesen predlog budžeta za narednu budžetsku godinu 1934—35. Za sad fašistički listovi donose samo izvod iz budžeta koji se odnosi na troškove na vojsku i to za kopnenu vojsku, za ratnu mornaricu i za avijaciju. Prema tim podacima predvidjeno je u nacrtu budžeta: za vojsku 2.543,767.086.88 tal. lira, za ratnu mornaricu 1.224,780.477 tal. lira, a za avijaciju 720,000.000 tal. lira, ili ukupno za sve tri grane naoružanja 4 488,547.563 88 tal. lira, to jest nešto manje od 20 milijarda dinara. Ovim troškovima, treba pridodati još tako zvane prikrivene troškove, koji se nalaze u raznim ministarstvima, naročito u ministarstvu za javne radove, jer se u toj partiji nalazi najveći dio takvih radova koji služe u vojne svrhe. Tako isto dio troškova iz partije saobraćaja i iz ostalih ministarstva ide na vojne troškove, tako da se može računati, da Italija na naoružanje u slijedećoj godini predvidja najmanje 25 milijarda dinara. Jugoslavenska granica u Furlaniji Trst, januara 1933. — Prošlog mjeseca .rišla je u Milanu u izdanju »Casa editrice Marangoni« knjiga, koju je napisao poručnik talijanske vojske L. Passeri. Knjiga nosi naslov »M o n t e San M i c h el e i ostale ratne kronike«. To je izdanje vrlo zapaženo u Italiji, jer je izdavač ozbiljan, a i zato, jer je knjiga vrlo lijepo opremljena. A ratna knjiga dosta se čita u Italiji i novine preporučuju takvu lektiru, da bi se ratnički duh širio mediti omladinom. Medjutim, tom knjigom pisac čini izvjesnu propagandu za jugoslavenstvo onih krajeva, koji su potpali pod Italiju poslije rata. Jedno poglavlje te knjige nosi naslov: »Počitak u Slavoniji«. Pisac opisuje svoje boravljenje u mjestu Chioprisu, koje se danas nalazi u videmskoj provinciji. On piše doslovno: »Kad je slobodan izlaz, idemo u mjesto, da okusimo slavenski »fascino«. Jedna žena iz Chioprisa priča poručniku Passeriju i on to bilježi u svojoj knjizi, da su u tom mjestu svi Slaveni (»sono tutti slavi«). Nadalje pisac tvrdi, da su »Slav »ni oko donje Soče uvijek živjeli u nadi, da će se austrijske ČQ,te vratiti.« Ovo je sve vrlo značajno i može da se sasvim lijepo nadoveže na ono. što o slavenstvu onih krajeva piše sam Benito Mussolini u svom »Ratnom dnev-n i k u«, o čemu smo mi u Istri već pisali. I to je eto jedan i te kako objektivan sud o nacionalnom karakteru onih krajeva, koje je Italija po svršetku rata nepovlasno uzela i u kojima danas gospodari. A S pojedino, godbo in plesom in petjem, z voščili, poljubi, darili in cvetjem slavili smo novega leta prihod. A slavnosti tam so le dobro uspele, kjer v skledah so tečne »Jajnin e« duhtele, poznane po finem okusa povsod. Idrija, decembra 1933. (Agis ) Znano je, da obstoja med Mussolinijem in državnim tajnikom za korporacije že dalj časa spor radi idrijskega rudnika. Državni tajnik je namreč mnenja, da_bi bilo treba rudnik zapreti, ker ne prinaša državi oz. italijanskim finančnikom nikake koristi več. Zaloge živega srebra, ki leže v skladiščih v Trstu so danes že tako velike, da bi lahko mirne duše zaprli rudnik za pet let. Razlika med režijskimi stroški in prodajno ceno za 1 kilogram živega srebra znaša okrog osemsto lir. Mussolini pa je mnenja, da bi se z ukinitvijo idrijskega rudnika škodovalo ugledu in prestižu fašistične gospodarske politike, ter zato zahteva na vsak način, da se čeprav v zmanjšanem obsegu in ob najbolj neracionelnem izkoriščanju rudnik še dalje eksploatira. Število delavstva je padlo od 1200 na 400. Varnost dela pa je padla gotovo za 50 od-sto. Idriji, katere vse dejanje in nehanje je v glavnem odvisno le od rudnika, bi bila v obeh primerih možnost daljnjega življenja. _________ IN ŠE ENKRAT JE IMEL MUSSOLINI PRAV. Angleški tednik »Fascist Ateek« piše med drugim to-le: »Mussolini je v enajstih letih odkar je rešil Italijo, vedno vodil reševanje mednarodnih problemov. Njegov je nacrt o šti-ridesetburnem delovnem tednu, njegovi so najbolj radikalni in praktični načrti o razorožitvi, mnogo nad tistimi, ki prihajoja iz t. zv. demokratičnih in pacifističnih držav. Demokratične države rade, in to je za njih značilno, kritizirajo Dučeja in njegove ideje, katerim pa po dveh ali treh letih slede in si jih osvoje.« Mussolini ima navado reči, če kdo napada njega in njegov sistem: »Prišel bo morda dan, ko boste spregledali«. Res, čas bi bil, da bi prišel tisti dan. ko bodo »Fascist Ateek« in njegovi spregledali! ________ (Agis.) FAŠIZEM NE MARA MONARHIJE. Italijanskemu fašizmu ni ljuba monarhična oblika države, vendar je z nekako »toleranco« prenaša, da bi se ne zameril močni rojalistični struji, ki ima zlasti med vojaštvom veliko moč. Vendar pa že vnaprej pripravljajo teren za odpravo monarhije. To se da sklepati iz besedila prisega, ki so jo morali podati visoki uradniki italijanske vlade. Običajna prisega, ki so jo ti morali podati pred nastopom svojih mest se je glasila: »prisegam, da ostanem zvest kralju in njegovim naslednikom in da bom zvesto služil domovini«. V prisegi ki so jo podali te dni člani narodnega sveta korporacij, pa so besede o naslednikih izpuščene. Splošno se sodi, da v Italiji ne bo odpravljena monarhija, dokler ostane sedanji kralj pri življenju. Po njegovi smrti pa namerava Mussolini odpraviti monarhično obliko države in vse kraljevske simbole In dati vso oblast deželo velikemu fašističnemu svetu, ki naj bi postal tudi naslednik Mussolinija samega. _________ (Agis.) IMENOVANJE V DIREKTORIJU fašistične stranke. Trst, decembra 1933. (Agis). — V fašističnem uradnem glasilu »Foglio d’Ordini« je bil objavljen nov nacionalni direktorij fašistične stranke, imenovan z Mussolinijevim dekretom. Vodja direktorija je še nadalje Ahil Starace. Za podtajnika sta imenovana prof. Artur Marcipati in advokat Adelchi Serena, za upravnega tajnika Ivan Marinelli, za člane pa: Edvard Mallasar-di, ing. Ciril Martignoni, agronom Renco Morigi, dr. Andrej Ipolito. dr. Otilij Bonino. Člani direktorija do v »Beneški palači« takoj prevzeli svoje posle. VELIKANSKA BURJA IN ZAMETI NA KRASU. Divača, decembra 1933. (Agis.) — Pred prazniki je divjala po vsem Krasu velikanska burja in nanašala ogromne kupe sitega. Ves promet po cestah je bil popolnoma onemogočen. Avtobus Trst—Divača—Senožeča ni mogel nad teden dni nazaj in Senožeč v Trst. Ker je malo prej padal dež, so bile vse ceste tako poledenele, da se je mnogo ljudi poškodovalo. V Trstu je samo v teku enega dneva iskalo v bolnic' pomoči okrog 500 ljudi, ki so se radi poledice ponesrečili. Obenem z burjo in zameti je nastopil tudi hud mraz. tako da ljudem primanjkaje kurivo. Vasem pa. ki so radi zametov odrezane od ostalega sveta, preti, če se vreme ne izboljša, lakota. DROBIŽ DROBIŽ. Italijanski karabluerjl iz vseh delov Italije, se bodo peljali v Rim, da se poklonijo Mussoliniju. Na Goriškem se zelo slovesno pripravljajo na to pot. V ballili, je včlanjenih po najnovejših ugotovitvah nad 3 milione dečkov od 7 do 14 leta. Sežanske oblasti so pred nekaj dnevi zaplenile 31 konj, ki so bili baje vtihotapljeni iz Jugoslavije. V okolici Rihenberka se zelo razširjajo bolezni tifus, Škrlatica in oslovski kašelj pri otrocih. Nekaj otrok je bolezni podleglo. Frančiška Černejeva iz Vrtojbe je pred kratkim umrla. S svojim soprogom gospodom Ivanom Černetom sta letos praznovala zlato poroko, ki pa jo je gospa obhajala na bolniški postelji. Naj ji bo lahka domača zemlja. — (Agis.) 0 FAMO M DEMOKRACIJI Zanimivo predavate privatnega docenta Istre« prikazuju, da istarska emigracija stoji na zamernoj visini i da se na nju treba gledati kao na važan i značajan faktor u jugoslovanskem kulturnom i političkom životu«. »Jutarnji list« piše: »Poput lanjskog božičnog i ovogodišnjeg uskršnjeg broja ovoga tjednika koji su bili zapaženi po svojim člancima, književnim prilozima u pjesmi i prozi i ostalom svojem sadržaju od sa-radnika poznatih većim dijelom u cijeloj našoj javnosti, izašao je i ovaj božični broj lista »Istre« u svečanom formatu od 32 stranice sa mnogo intere-satntnog materijala. Od priloga hrvatskih suradnika ističu se i u ovom broju u prvom redu dvije pjesme Mate Balote, čakavskog pjesnika. Božična noć i Ognjište, zatim pjesma Ante Dukića u Badnjoj noći, prilozi Rlkarda Katali-nlća, Viktora Cara-Emina, Draga Ger-valsa, prof. Nikole žica. Dragovana še-pića itd. Od slovenskih saradnika poslali sa svoje priloge medju ostalima književnik Ivan Pregelj, kritičar Ivo Grahor, novelista Bogomir Magajna, prof. dr. Lav Čermelj, pjesnik Joža Lavrenčič itd. Važno je napomenuti da su sve to sama poznata imena u hrvatskim odnosno slovenskim kulturnim redovima a njihovi beletrlstični i naučni prilozi, kojima se božična »Istra« predstavlja, pružaju uz ostali brojni materijal i aktuelne vijesti iz Istre, Trsta i Gorice, mnoštvo originalna i zanimljiva gradiva od šireg Interesa, za bolje poznavanje ovih naših krajeva i njihova narođno-kultumog profila. Opširan prikaz našeg božičnog broja donose »Novosti« od 23 decembra. Taj list kaže u tein prikazu ovo: >U Zagrebu izlazi već nekoliko godina list, koji vrši vrlo plemenitu zadaću: svakog tjedna na šest stranica toga Usta piše se detaljna kronika o onome, što se đogađja danas s Jugoslavenima u Julijskoj Krajini pod Italijom. Ta jeziva kronika lišena svih suvišnih fraza, stvarna i krvava predstavlja dokumenat, koji će ostati, daše iz njega jednom sastavi historija. Svakog Božića i Uskrsa »Istra« izlazi u povećanom formatu i ti specijalni brojevi bivaju zapaženi, jer se doista ističu vrijednošću materijala i obradjenih tema. donosi na naslovnoj strani značajnu umjetnički jaku sliku poznatog sloven skog umjetnika France Goršeta. Na 3: strane donosi čitav niz beletrističkil povela i pjesama i rasprava Svaka stvar ima svoju istarsku notu svaka rasprava obradjuje po jedno pi tanaje, koje interesuje Julijsku Kra' jiiru». »Novosti« zatim o svakom članki nešto 1 ističu ono što je najvri-jeanije. cP'Si članak završava se ovako . ki ovaj list, koji je tako potr«' :t>'11 tako dostojno izvršava svoji z daću, mogao da nesmetano izlazi tre- ka |Se br,°J njCB0Vih P^tplatn!- grantskk 1 ”a krusove> ko^ nisu e“i' V zvezi s tem ie omenil predavatelj francoskega filozofa Bergsona. katerega najnovejša knjiga je strasten apel na člo-večanstvo m ki vidi v demokraciji prvi poizkus človeštva, premagati naravne bojne instinkte in nadomestiti zaključene družbe z otvorieno moralo vsega človeštva. Bergsonov misticizem kritizira tehniko m duh iznajdljivosti in jim očita, da so se premalo posvetili zadostitvi nujmh potreb človeštva in jih zanemarjali na škodo luk-susa. Bergson zaupa, da se bo človeštvo tik pred katastrofo zavedlo in da se bo po nekem zakonu naravne zanositosti zopet povrnilo k vrednotam duha in proti primatu materije ustvarilo primat duha. Poudarjajoč antitezo med tem zvišenim naukom in uvodoma omenjenim bojnim ideologijami ie predavatelj glede Slovanov zaključil. da se morajo slej ko prej naslanjati na ideologijo demokracije, kateri dolgujejo svoie nacionalne države in ki jim edina jamči mednarodni obstoj. KALENDAR „SOČA" i, lJI»rava lista imadc još ma;:ju količinu (j Kalendara, koli le. kako snio obaviješteni, svagdje primljen vrlo dobro. Oni, koj) -a oo sada nisu naručili mogu to učiniti još uvijek. Mnoga društva i nojedlnel urejl «o u rasprodaju velik hroi kalendara, pa kako Je sada na početku godine zhoe našeg no-slonanja potrebno do znamo kako stoli s rasprodajom, to ih sve molimo da nas o »ome u kratko obavijeste, UPRAVA LISTA NAŠI KOLONISTI Iz kolonizacijskega odseka Saveza emigrantskih društev. Posebno v sedanjih časih, ko je povsod težko dobiti zaposlenje, je za naše emigrante poljedjelce važno, kako se bodo preživljali in kje in kako sl bodo vstvarili bodočnost v Jugoslaviji. Ravno to težko nalogo si je nadel kolonizacijski odsek z sedežem v Zagrebu, (Boškovičeva ul. 40), pa skuša da jo po možnosti reši z podporo vseh za to poklicanih faktorjev. Odsekov odbor, ki je bil izvoljen na zadnjem kongresu v Ljubljani, kateremu načeluje goriški rojak g. Zeliko Vižintin, se je na svoji prvi seji prošinl ter ima v vseh važnih mestih odbornike in sodelavce, ki bodo odsekovo delo pomogli. Ker je bilo do sedaj več akcij za naseljevanje in mnogi niso znali, kam naj bi se obrnili za informacije, je sedaj tu zvezni odsek za kolonizadjo, ki bo zato skrbel. (Za odgovor je potrebno seveda priložiti potrebne poštne znamke). Člani društev, ki so včlanjeni v Savezu, dobijo v kratkem potrebne informacije pri svojih društvih, da se tako olajša delo in stroški se zmanjšajo. Odsekov odbor je prišel do zaključka, da je potrebno čimpreje ustanoviti stalen urad za naseljevanje, ker je že delo Nanos« božičnico za vse brezposelne emigrante, da se spomnijo m praznujejo skupno z ostalimi Kristušovo rojstvo v svoji novi domovini, ker jim to ni bilo dano doma. Velika zahvala gre pri tem nesebičnim članom »Nanosa«, ki so z veliko požrtvovalnostjo pripravili našim brezposelnim tako lep večer. V mali dvorani Narodnega doma se je zbralo okoli 150 emigrantov, izmed katerih je bilo nekaj čez 80 brezposelnih. Božičnico je otvoril tov. G uš t i n, ter voščil potrm vsem vesele božične praznike in podal nato besedo g. dr. F o r n a z a r i č u. ki je v svojem govoru osrčil naše fante, da zro zopet z upanjem v bodočnost. Po govoru se je prižgalo na sredi dvorane nahajajoče se božično drevo, pri katerem je bilo obdarovanih nekaj nad 50 brezposelnih. Sledila je skromna večerja ter zakuska s čajem in poticami. ki so jih spekle in podarile emigrantske gospodinje za naše brezposelne. Pri zakuski je zapel oktet društva »Nanos« nekaj pesmi in neki tovariš je nato prečital še nekaj člankov iz našega glasila »Istre«, primernih za ta večer Pozabiti ne smemo tudi naših tamburašev, ki so med odmori neumorno igrali. Po programu pa se je predsednik »Nanosa« tov. M. Kralj v lepem govoru spomnil naših bratov v neodrešeni domovini, ki brez nas praznujejo božične praznike in ki z nestrpnostjo pričakujejo trenutka, ko bodo zopet skupno s svojimi dragimi paznovali božične praznike. V srce segajoče besede govornika, ki je sam eden tistih, ki so zbežali pred nasiljem naših tiranov, so zbudile v marsikomu britke spomine na kruto usodo našega ljudstva. S tem se ie končal večer, ki je prinesel našim obupmm mladeničem vsaj nekaj brez-sKfbnih trenutkov ob božičnem drevesu. Društvo »Nanos« se potom najprisrčm zahvaljuje vsem. ki so pripomogli, da božičnica tako lepo uspela. Posebna zahvala naj bo tem potom i: Sena g. irenfeldovi, tvrdki Pinter in l en ‘er ostalim mariborskim tvrdkam, ki so kakršnemkoli darom pripomogle prired te božičnice OESETGODIŠN.HCA RADA _... PRI.IATEL.IA ISTRE. i«Pi^V-xi dana s,avio je Šef jugos nirpnLčke s,užbe Rospodin dr. Fe< kl. đesetgodišnjicu službe u to; grani socijalne uprave. Gospodin IH?« t^fetttne zasluge za organizac !miaranrf»aVe..na, D°1ÌU Za5tite emig imigranata. Mj Istrani doseljenici ii U,.. H1,. ra,ni?.^0.m uvijek dobrog i prijatelja kon je u najtežim mc naše egzistencije pomagao našen Rdjegod i kolikogod je mogao. M družujemo srdačnim čestitkama MLADINSKA SEKCIJA CELJSKE „SOČE" DELUJE Proti koncu oktobia je oživela mladina Celjske »Soče«, kj ima zopet svoj Mladinski odsek, se redno vsak teden sestaja, predava, debatira, deklamira, recitira, kaže sploh veliko zrelost in zmožnost za društveno življenje! Na 1 sestanku obnovljene sekcije je predaval predsednik društva profesor G o-r u p o Doktorju. Antonu Požarju, velikem borcu za osvoboienje Slovenstva na Primorskem. On je ostal do konca zvest borbi za slovansko bogoslužje! Tov. Fili je prečital spomenico mla-dine društvu. v kateri utemeljuje Potrebo in važnost mladinskega odseka v društvu. Na 2 in 3 sestanku je tov. F i 1 j čital referat z idejnega tečaja saveza, o razmerju emigrantov do domačinov. Pohvalno moramo omeniti deklamacije tov! Rožanca. Čebularja, Daneva in drugih. Med nami je vse polno temperamentnih recitatorjev; Kosmač. Cigoj, Rožanc, Cergol. Bradač so prišli že na vrsto! Drugi čakaj» prilike in časa! Ta sestanek. ki se v r,š i vsak petek, je n u j-no potreben! Če bi mladina imela več časa, bi prav tako številno in vztrajno obiskovala sestanke dvakrat in trikrat na teden! Na dan Rapalla se je mladina izkazala s propagando s prodajanjem žalnih značkov in raztrošanjem letakov in kot dramatska sekcija! Na predvečer so tov. Rožanc. Čebular in Cigojeva kot člani dram. sekcije gostovali s simboličnima slikama »Pot bolesti« in »Zemlja naša jugoslovanska« pri bratskem društvu »Orjem« v Trbovljah. »Pot bolesti« je sestavil verno po besedilu instoimenske Gradnikove zbirke, tov. Makarovič. Tekst za drugo sliko je tov. Rožanc našel v »Pohodu« in iz tega naredil nekaj popolnoma svojega; on ie režiral obe sliki. V slikj »Pot bolesti« je omenjena trojica nastopila prvič v Črnomlju na emigrantskem taboru in šele v tretje v Celju, vedno zrelo, dovršeno! Na 5 sestanku je predavai tov- Ciril Kosmač o Preglju (ob njegovi petdesetletnici). Kosmač je očrtal pisateljevo življenje, njegov umetniški razvoj in recitiral na koncu Pregljevo novelo »Matkova Tina«. Kot umetnik nam je Kosmač podal pravo sliko Preglja. Predsednik prof. Gorup je na 6 sestanku predaval o nadškofu Sedeju, katerega spominu je bil posvečen ta večer. Tov. predsednik ie podal Jasno in nazorno veliko delo tega našega moža. ki je umrl kot žrtev fašizma, njegovo življenje, trpljenje,, ki ga je užil od Lahov in njegov čist in možat značaj. Recitirala sta spominu velikega škofa in Slovana tovariša Rožanc in Cergol primerni pesmi. Na 7 sestanku Je govoril tov. Makarovič o problemu V'nete. potopljenega praslovanskega mesta med otokom Usedo- mom in otočkom Rudetiom, oziroma Rujano Pokazal je nesramno falsificiranje naše prazgodovine od nemške strani. Ločil je »germanski« Jansborg (Homec). Wolinj, in Jum-ne (Gumne), Adama Bremenskega, vsaksebi. in pokazal, da niti enegd teh krajev ne moremo identificirati z Vineto, kot to hočejo nemširi znanstveniki, samo da umažejo slovansko mesto in narod. Pokazal je zvezo vprašanja v Vineti s problemom Kornov in Venetov na jugu. ki imajo isto ime. za mesto na laguni (Venetia), za narod in za božanstvo (Veles—Veleni) Debata, kj se je razvila je spravila na dan vprašanje revizije današnje meje in možnost podpiranja te naše zahteve z — zgodovino. Za prihodnji sestanek je v načrtu izjavljanje vsakega posameznega člana o reviziji mej; kam bi je eden in drugj postavil in kako bi jo zagovarjal. Že iz tega poročila ie jasno, da se mladina celjske Soče resno bavi z našimi vprašanji in da je v marsikateiem emigrantsko-političnem vprašanju edin a. Ker se do danes ni javljalo »Istri« obširneje o teh sestankih mladinskega odseka, naj navedem Par važnejših predavanj v tem letu (kronološko): Tov. Orožen: Naša generacija in jugoslovenska misel; ravnatelj Glasbene matice, g. Sancin: O delu naših dedov, po iubilejni številki Edinosti; tov. Makarovič; o slovanski politiki; tov. dr. Mikuletič, ki je bil duša sekcije in govoril in debatiral skoro pri vsakem sestanku; tov. Koželj; o majski deklaraciji, o zadnji avstro-italijanski vojni; Berginc: o Soči in njenem območju; Mišja: zakaj smo izgubili Koroško; tov., ki noče biti imenovan. je govoril o propagandi za našo stvar in kritiziral knjigo »Jugoslavia e la pace europea«; G a b r š č e k: o tolminskem puntu; prof. Gorup: Naša narodna zgodovina; dr. Mikuletič: kot kronist, o požigu Narodnega doma v Trstu; Kosmač; Iredentizam v primorski literaturi — recitiral nam je svoji noveli: »Študent Peter« in »Cerkvenik Martin«. Omeniti je še čitanje važnih člankov iz »Istre« in odlomkov publiciranih del. n. pr. je tov. Florjančič čital »Italija in fašizem«, dr. Mikuletič pa drja Čoka »Problem Jul. Kraj. i poslednji medjunarodni dogadjaji«, itd. Tako čitanje je vse nekaj drugega nego površno hlastanje skozi kolone časnikov. Novo ustvarjeni, bolje prerojeni mladinski sekciji je torej voščati vse najboljše! Priznati je treba, da je tu kras društva, tu cvet. kj prinese v bodočnosti bogat sad. Načelnik odseka je tov. Rožanc, od katerega pričakujemo, da bo svojo nalogo vestno izpolnjeval in držal mladino skupaj; Mladina pa — samo pogumno naprej, preko zastarelih fraz. do novega našega človeka, ki bo domovini premaknil meje do koder se bo njemu zdelo. — (m.) PRIMORSKA ŽENA Celje, 2 januarja. »Primorska žena« je bil naslov predavanja, ki se je vršil v petek 29. dec. 1933. v prostorih celjske Soče. Predavateljica Iz Ljubljane je v prav lepo zasnovanem govoru podala sliko trpljenja In uspešnega delovanja naše primorske žene. Podala je razvoj ženskega gibanja ■>redvsem v dobi po svetovni vojni, ko ,e imela primorska mati veliko in važno nalogo, nadomestiti svojim najmlajšim učitelja, katerega je oblast porinila doli na jug. Po vojni je bilo osnovanih mnogo ženskih društev, ki so bila predvsem dobrodelna. Skrbela so za vzgojo otrok, jih pošiljala v kolonijah na počitnice, jih pozimi dolačila. Prirejala so_ tudi tečaje za vezenje in kar je najvažnejše, izdajala so časopise in revije. Saj vemo, da je »ženski svet« doma tam doli in, da je bil prav plodovit v letih 1923—1929. Predhodnika sta bila lista »Jadranka« in »Slovenka«. Ta list, »ženski svet« je še bolj porezal dela naših Primork in pospešil delo v društvih in kmalu ni bilo večjega kraja, kjer ne bi uspevalo kako žensko društvo. Nastala je potreba po nekakšni zvezi številnih društev in res je bi- lo 1. 1927. ustanovljen v Trstu Osrednji odbor vseh ženskih primorskih društev. Društva so prav lepo uspevala do 1. 1928. To leto pomeni smrt ženskemu pokretu. Oblast je polagoma ukinjala društvo za društvom in življenje se je morala umakniti za okna in vrata in še globlje v srca. Tudi v Istri so bile naše Primorke marljive. L. 1925. je radilo nešteto novih društev z Istimi nalogami, kot so jih imela sestrska društva v Trstu, Gorici, Tolminu i dr. Naša žena je reševala dom, reševala je naš jezik. A to napredujoče delo je zbadalo oblast v oči in enako je tudi v Istri letnica 1928. prinesla smrt našim agilnim ženskim društvom v Primorju. Oblast je prekinila vse delovanje in pustila naši ženi le še pobožne Marijine družbe in še te pod najstrožijim nadzorstvom . A ta udarec ni uklonil naše žene in matere, ona se pripravlja in pripravlja svoje otroke na oni veliki dan, ki mora priti. Predavateljica je žela za svojo temeljito in prav lepo podano snov mnogo odobravanja številnega avditorija, kajti v malem lokalu se je zbralo okoli 60 Sočanov, Sočank in gostov. — še več takih predavanj! —ir. 2. »Ostajte ovde«, recitufe Padojčin Kristina; 3. Jugoslovanski Sokoli: vježbe; 4. Prosvjetne vježbe; 5. Sletske vježbe; 6. »Hej trubaču«, simbolične vježbe; 7. »Petka«, simbolične vježbe; 7. »Mojoj Istri« od R. Katalinića recituje Milena Dimitrije-vič; 9. Predavanje o Istri, govori u ime I. T. G. u Beogradu ing. Ante Lorenciji; 10. »Nada Istre« od Škalka. Vježbe naraštaja i članova bile su dobro izvedene, a naročito je oduševio gledaoce nastup članica, koje su simboličku vježbu izvele sa puno razumjevanja. U komadu »Nada Istre« nastupili su kao diletanti u ulozi muža: Aleksič Miloš, žene: Dimitri-jević Vida, Srbina: Karadžić Vaša, Hrvata: Pušić Desimir. Slovenca: Đurin Nadan, kćerke: Đurčin Stojanka, sina; Đurčin Miloš. Prije samog komada iznio je arh. Ante Lorencin stanje našeg naroda u Julijskoi Krajini, medju ostalima opisao položaj našeg školstva, učitelja, cjelokupne prosvjete, ekonomskih i kulturnih prilika. Teške ekonomske i političke prilike bile su povodom da naši omladinci dadu i svoje živote za našu ideju i tu se sa pijetetom cijeli skup sjeća naših palih heroja Gortana, Miloša. Valenčiča, Marušiča i Bidovca. Sam govor našeg pretstavnika bio je i dobar uvod u sam komad, tako da je on bio potpuno shvaćen od prisutnih i glumci-dile-tanti burno nagradjeni pleskanjem, koje su oni i zaslužili svojom marljivošću i dobrom glumom. Nakon programa nastalo je veselje, koje je potrajalo do zore u dobrom raspoloženiu. a naša je misao našla u ravnom Banatu jedan veli broj odličnih pristalica i Beodra se može mirne duše ubrojiti u red onih mjesta. koja našu ideju duboko u svoja srca urezuju. Za to neka im je ovdje izrečena hvala. DELOVANJE EMIGRANTSKEGA DRUŠTVA ,,KRN“ ZA SREZA ČRNOMELJ. METLIKA . Po emigrantskemu taboru od 6 avgusta je društvo nadaljevalo z delom. Nastopila je zima in pokazala se je potreba pomočj do našib revnih emigrantov — uboge dece raztrešene širom naše Bele Krajine. Ljubljana je poslala za Božičnico 300 Din podpore Ne smemo pozabiti tudi na domače dobrot-mke, ki so znatno pripomogli lajšati gorje malčkov, kl so bili primorani tako mali zapustiti .rojstno hišo in izkati gostoljubja v svobodni domovini. Posebno zahvalo izrekamo g. Tajnerju, kj je te reveže obdaroval z bogatim darom svojih volnenih izdelkov. Enaka zahvala g. Korenu veletrgovcu za darovano blago. Domenil,- smo se. da priredimo Božičnico i skupno z sokolskim društvom in vodstvom osnovne šole v Črnomlju — v sokolski dvorani. Okoli visoko okrašene božične smreke in kupa skromnih daril, so razvrščene mize polne nedolžnih otročičev med katerimi se bodo tudi mali nedolžni begunci veselili v krogu gostoljubnih domačinov. Hvaležni smo javnosti, kj je tudi tem revežem priskrbela primerno zadoščenje in veselje. V nedeljo 14 januarja 1934 ima emigrantsko društvo Krn svoj redni občni zbor. Združimo se v krogu primorske mize in položimo račun našega enoletnega delovanja. Kakor smo se 6 avgusta pokazali, hočemo tudi 14 Januarja manifestirati našo idejo. Občni zbor se vrši v Črnomlju ob 1 'popoldne v stekleni dvorani hotela Lackner z sledečim dnevnim redom: 1) Poročilo predsednika; 2) poročilo tajnika; 3) poročilo blagajnika; 4) dopolnilne volitve in 5) slučajnosti. Apeliramo na člane da ob tej priliki poravnajo članarino za leto 1933 in po možnosti za polovico 1934. Izdajale se bodo no-v’m članom legitimacije. Smrt ugledne goričanke v Pragi Iz Prage je dospela črno obrobljena vest da je umrla gospa Dorica Volfova, soproga kapitana češkoslovaške žandarmerije g. Jo-sefa Volfa. Bila je po rodu iz ugledne rodbine bušmeljeve v Bezovljaku pri Prvačini na Goriškem. Njen pokojni oče je bil eden izmed najuglednejših posestnikov v okolici in nekaj časa tudi župan v Prvačini, brat Berto ki ga je pobrala ob koncu vojne hri-pa. pa znan kmetijski in sadjarski strokovnjak. Pokojnica se je v mladosti mnogo in agilno udejstvovala v nacionalnem življenju goriških Slovencev in to kot načelnica pr-vaškega Sokola In predsednica podružnice družbe sv. Cirila in Metoda, ki ie zlasti v Prvačini lepo uspevala. Imel jo je vsakdo rad. kdor jo je poznal. Bila je preprosta, skromna, ljubezniva in zelo inteligentna žena. Širom Vipavski» doline Pa ie bila znana tudi po svoji dobrosrčnosti in radodarnosti napram siromakom, kj so jo blagrovali kot svojo dobrotnico. Svoje z žalostjo zagrenjene solnčne domovine ni pozabila tudi v svoji novi češkoslovaški domovini in je rada prihajala s svojo družino od časa do časa v svoj ljubljeni domači kraj v prelepo Vipavsko dolino. Ob poročilu o njeni prezgodnji smrti se bo pač orosilo marsikatero oko to- in onstran meje. Razen soproga, velikega prijatelja nas Jugoslovenov, zapušča v največjj tugi še hčer Slavico, vi-sokošolko in sokolico in sina Pepička. Pokopali so jo ob veliki udeležbi občinstva v rodbinsko grobnico na Olšanskem pokopališču v Pragi minulo soboto dne 30 decembra. Blago ženo bodo ohranili vsi. ki so jo poznali, v spoštljivem spominu. Naj jj bo lahka svobodna bratska zemlja češka! V. J. VOJVODINA ZA JULIJSKO KRAJINU VELIKA MANIFESTACIJA NAŠE MISLI U BEODRI PRILIKOM SVEČANOG OTVARANJA NOVOG SOKOLSKOG DRUŠTVA Beograd, decembra 1933. naše manjine pod Italijom. Naše udruženje Beodra. gradić sa 4000 hiljada stanovni-'poslalo je arhitekta Antu Lorencina, da ga ka, lijepo uredjeno i gostoljubivo mjesto, zastupa ‘ da u ime naše emigracije iznese leži u banatskoj ravnici na pruzi Subotica- prilike, pod kojima živi naš narod u Istri, Pančevo, imala ie 17 decembra rijetku sve- Trstu i Gorici. Tom prilikom je našem de-čanost prilikom otvaranja novoosnovanog legatu ukazana srdačna pažnja, koja se za Sokolskog društva, koja se pretvorila u sr- njegovog govora pretvorila u snažni izliv dačnu manifestaciju ljubavi prema ' jedno- ljubavi prema našem narodu u Istri, krvnoj porobljenoj braći u Istri, Trstu ii Beodra je na tu svečanost poslala svoju Gorici. Witu i rodoljubno gradjanstvo na čelu sa Baš na dan. kada se u Zagrebu i širom svojim pretsjednikom općine, cijele zemlje na najsvečaniji način proslav-] Ove dvorane bile su prepune gostiju, lja podjendan Kralja Aleksandra. Beodra je, kada je počeo program, koji je bio u glav-svečano otvorila jednu novu eru u svom .nom namjenjen našoj stvari i za čiji uspjeh kulturnom životu prvim nastupom svojih'valja Istaći pomenutu gg. Milisava Stajića i mladih sokolova. . ^starješinu Sokola. Nikolu Ilijića, učitelja. Na inicijativu g. Nikole Ilijića, učitelja, koji se starao oko igrokaza i deklamacija, pozvalo je Sokolsko društvo u Beodri. čiji la za sokolske yježbe vrlo vrijednog i agil-ie starješina energični patriota g. Milisavfnog g Aleksiča, načelnika Sokolskog dru-Stajić. učitelj, naše udruženje »Istra-Trst-. štva. Gorica« iz Beograda, da pošalje svog dele-5 Program akademije bio je ovaj: 1. Po-gata na tu svečanost, koji bi izložio stanje I zdravni govor: g. Milisav Stajić, starješina; U ovim snješkamo možete izaći u najgorem nevremenu. Kožne cipele i noge ostaće Vam potpuno suhe. U njima nosite cipele od la-stina za Din. 49.— Zahvaljujemo se našim mušterijama za povjerenje koje smo uživali preko cijele godine, našim poslovnim prijateljima za pomoć i savjesnu saradnju, našim saradnicima za vjeran rad Vrsta 5705-21 Otmena cipelica od svilenog atlasa. sa ukrasom na nartu. Uz najskuplju večernju toaletu najprikladnija i razumjevanje služiti mušterijama. Obećajemo da ćemo do poslednjeg daha ostati vjerni zavjetu Tomaša Bate: služiti jugoslovenskoj javnosti. Vrsta 2945-11 Cipele za svaku priliku od dobrog boksa sa kožnim djonom i potpeticom. Proktične i ukusne. Od laka za Din. 99.- Vrsta 2055 Udobne ali elegantne cipele od tople vunene čohe su ukrašenom obrubom od krimera. Za osetljive noge u zimsko doba nenadoknadive. Za rad u hladnim prostorijama nenadoknadive. Izradjene su od tople vunene čohe sa nepromočivim gumenim djonom. Cipele za svetac i blagdan, koje usavršuje-mo već 30 godina. Svaki dan su bolje i svaki dan jeftinije. Naše tople „ŽEPE" za rad kod kuće i u dvorištu najpodesnije su. Nepromočive su, jer imaju gumeni djon. Dječije Din. 25.-, muške Din. 35,- Za dječake, koji nikad ne miruju evo dobrih visokih cipela od jake masne kože sa izdržljivim gumenim djonom. Vel. 35-38 Din. 59.- 79.- Za Vaše mališane najbolje odgovara ova cipelica od finog boksa sa kožnim djonom. Vrsta 6262-21 Strapačna cipela za zimski sport od jakog dullboksa sa kožnim djonom i petom. Elegantna dpela prošivana na ram. Izradje-na od najboljeg boksa sa kožnim djonom kožnom, petom. Elegantne cipele od telećeg boksa, gornji deo kombiniran sa toplom Čohom. Zbog svoje ofmenosti nazvane „DIPLOMATKE." MUSKE ČARAPE: Pamučne..................Din. 5.— Svilene .................Din. 7.— Flor . Din. 10.—- SRETNU NOVU GODINU želi svim svojim materijama najsrdačnije ODIJELA ŠTEDIONICU SAVSKE BANOVINE U ZAGR' BU OSNOVANA NA TEMELJU UREDBE BANA SAVSKE BANOVINE OD 4. OKTOBRA 1930. BROJ 20.267/I. 1930. SREDIŠNJICA ZAGREB TRO STJEPANA RADIĆA BR. 6 TELEFON 32-56 PODRUŽNICA OSIJEK ŽUPANIJSKA ULICA BR. 4 TELEFON 6-07 .000.- ULOŠCI NA ULOŽNIM KNJIŽICAMA DIN 37,ooo.( ULOŠCI NA TEKUĆEM RAČUNU DIN 47,000.000.- PRIMA ULOŠKE NA ULOŽNICE I TEKUĆE RAĆUNE. PODJELJUJE VJERESIJE OPĆINAMA, GRADOVIMA, ZEMLJIŠNIM ZAJEDNICAMA, IMOVNIM OPĆINAMA, ZATIM HRVATSKIM SELJAČKIM I SRPSKIM ZEMLJORADNIČKIM ZADRUGAMA. SAVSKA BANOVINA PREUZIMA ČITAVOM SVOJOM IMOVINOM I PRIHODIMA NEOGRANIČENO I NEOPOZIVO JAMSTVO ZA SVE OBVEZE ŠTEDIONICE SAVSKE BANOVINE U ZAGREBU, A NAPOSE ZA ULOŠKE I NJIHOVO UKAMAČENJE. lila*! «odine 25 dioara: „ .. Urednik: Iva Uibovllovló