KRALJEVINA JUGOSLAVIJA UPRAVA ZA ZAŠTITU Klasa 18 (2). PATENTNI SPIS INDUSTRISKE SVOJINE Izdan 1 decembra 1934. BR. 11223 Blech — und Eisenwerbe St^ria A. G, Wicn, Austrija Protiv bernskih i toplotnih uticah D) p a/r lini o parai trupci, celični trupci liveno kalupovano komach, koji se mogu kov iti, kao i postupak za izradu istih. Prijava od 15 novembra 1933 Važi od 1 aprila 1934, Ovaj se pronalazak odnosi na izradu prevlaka na blokovima od topljenog gvož-cta ili čeličnog liva, koje ne rđaju i postojane su na vatri, kao i na naknadno valjanje tih proizvoda u čelične limove, cevi, poluge, žice itd. koji ne rđaju, i dalje na izradu prevlaka na livenom komadu od čeličnog liva ili topljenog gvožđa pomoću kompozicione mase od legura, koje ne rđaju i postojane su na vatri i koje se nanose na osnovni metal od livenog gvožđa ili čeličnog liva, koji treba prevući. Površina, koju treba izraditi od legure, mora biti tvrda, zaptivena, potpuno slo bodna od rđe t.j. da ne rđai i postojana na vatri i mora imati iste osobine što se tiče otpornosti prema kiselinama i postojanosti na vatri, kao i sada u upotrebi nalaziće se ma sivne legure od raznih vrsta čelika, koji ne rđaju i postojani su na vatri. Proizvodi, koje dobijamo prema pronalasku su no površini otporni prema atmosferskim iitieaji-ma, morskoj vodi i kiselinama i pored toga su postojani i na vatri. Sloj prevlake prianja neobično čvrsto na površinu i ne Ijušti se srazjiicrno ni na visokim temperaturama (sve do 14000 pa ; prek0 toga). Pomoću ovoga pronalaska prerađuju se obični ghtki ugljenisani gvozdeni ili čelič ni trupci n. pr. iz Siemens .Martinovih peći ili elektro čeličnih peći, kao i komade liveno u kalupima n. pr. od sivoga liva iz kupolastih peći, topljenog gvožđa ili čeličnog liva iz Siemens Martinovih peći ili elektro peći da bude potpuno otporno po površini protiv uticaj akiselina i toplote. Unutrašnji deo trupca ili livenog dela sastoji se od običnog topljenog gvožđa ili topljenog čelika, dok se površina obrađuje tako, da se naročita le-girajuća se mešavina, koja ima veliku otpornost prema toploti i kiselinama, legira sa osnovnim metalom po površini trupca ili livenoga dela, da bi se obrazovala prevlaka, koja je potpuno postojana na vatri i ne rđa i koja tako čvrsto prianja da ne nastupa nikakvo odljusnjavanje ili otpadanje čak ni za vreme valjanja u lim, izvlačenja u žicu ili pri davanju drugog kakvog oblika. Pri tome se čine znatne uštede na izradbenim troškovima tih izmešanih vrsta čelika i gvožđa koji ne rđaju u odnosu na proizvode, koji se u celini sastoje od legiranog čelika ili gvožđa, pošto se po površini nanosi samo opna od legure. Trupci ili liveno komade može se izrađivati u svima veličinama prema ovom postupku i to od najmanjih težina sve do komade od nekoliko tona težina. Kalup u kome se trupac (ingot) ili liveni komad izrađuje oblaže se naročitom hemiskom legurom mešavinom, posle čega se vreli otopljeni osnovni metal izliva u kalup na uobičajeni način. Hemiska legirajuća se mešavina odn. preparat topi ,se pomoću ulivajućeg se otopljenog osnovnog metala i sa njime se po površini izlegira te se na taj način obrazuje legurin pokrivački sloj, koji ne rđa i ipostojan je na vatri , pri tome je taj sloj integralni deo krajnjega proizvoda. Hla đenje površina kalupa posle livenja koje napreduje spolja sprečava prodiranje legi-rajućeg se sloja kroz telo ^topljenog izlivenog metala tako, da se degirajući se sloj obrazuje samo na površini izlivenoga komada. Din. 20,— Ispravka pat. spisa br. 11223. Naslov patenta treba da glasi: „Protiv hemiskih i toplotnih uticaja po površini otporni gvozdeni trupci, čelični trupci i liveno kalupovano komade, koji se mogu kovati, kao i postupak za izradu istih.“ U primeru 3, na strani 3, prvi stubac, količina elemenata, izražena u ciframa treba da glasi: C . . . . 0,08 do 0,15% S . . . . 0,05% najviše P . • . . 0,05°/o najviše, a na istoj strani, u primeru 4, drugi stubac: C . . . . 0,08 do 0,15% Mn . . . . 0,30 do 0,500/o Si ... . 0,15 do 0,30% S . . . . 0,05% najviše P . . . . 0,05% najviše. Uprava za zaštitu industrishe svojine (Jugoslavija). Debljina površinskog legirajućeg se pokrivača može biti razna i ■to može iznositi, od 1—-lOOmm. Ona zavisi od vrste trupca ili livenog komada i od pamene, kojoj je određeno to komade odn. trupci. Kada na primer treba izraditi liveni komad čija de bljina zidova iznosi 10 mm, onda bi debljina prevlake iznosila 1 mm t.j. upotrebili bi običan čelik sa ugljenikom od 9 mm, čiji bi legirani pokrivač iznosio 1 mm, odnosno deo koji ne rđa bio bi debeo 1 mm. Kada treba izrađivati liveno komade čija bi debljina zidova iznosila oko 100 mm, onda bi sloj koji ne rđa bio 10 mm dakle ne bi iznosio više od 10°/o, Liveni blokovi, koji bi imali debljinu zidova veću od 100 mm, dovoljno je ako se izrađuju sa slojem, koji ne rđa i (pokriva površinu od oko 10 mm. Kod izrade veoma velikih blokova debljina legirajućeg se pokrivača koji ne rđa može iznositi do 100 mm po spoljašnjoj površini trupca. Kod livenog komada, koje mora biti ostrugano ili uglačano, dozvoljena je odn. potrebna je debljina od najviše 10 mm po-menute nanesene legirajuće se mase. Za liveno komade je dovoljno da ostružemo sloj od 5mm te onda ostaje još uvek sloj od 5 mm koji ne rđa na obracfenoj površini gotovoga livenog komada. i Rendisanje i struganje vrši se obično samo kod izvesnih livenih komada, .koji su određeni za hemisku industriju, mlekarstvo, pivarstvo i slične industriske grane, .za automobilske cilindre itd., dakle tamo gde se traže čiste glatke i tačno dimenzionirane površine. Kod livenog komada postojanog na vatri za delove peći za kuvanje, za lance za vučenje, retorte, komore za sagorevanje, za lonce za usijavanje i Jonce za kaljenje u metaka itd. nije uobičajeno da se površine mašinski obrađuju. Veliko preimućstvo novoga postupka se sastoji u tome, što livac a izrađivač čelika može izvesno liveno komade ili trupce da izlije sa novom na vatri postojanom prevla kom, koja ne rđa iz ,suda za livenje '^a običan čelik sa ugljenikom i koji se upotrebljavaju za poznate načine livenja. Time se izbegavaju u pećima izrade specijalnih me šavina za legiranje liva. Kalupi .za livenje za čelična i gvozdena liva izrađuju se na poznati način prema uobičajenoj livačkoj praksi. Površina kalupa za livenje pokriv >se u još ne zagrejanom stanju mešavinom, koja treba da se legira i to u predviđenoj de bljini, i čija će izrada biti u daljem opisana u nekoliko primera. Mešavina koju treba upotrebiti za po krivanje kalupa sastoji se od legure posto jane na toploti i otporne prema kiselinama kao n. pr. što su Cr, ili Ca, Ni, W, Ma, Va i tome slični otporni metali i od metala koji snižavaju tačku topljenja, kao što je n. pr. Al. Celishodno je izmešati granulirani fe-ro-hrom-aluminijum u odgovarajućoj srazme-ri sa boraksom u prašku i odgovarajućim spojnim sretstvom kao što je to na primer natrijum-silikat ili uljem kao što je to na pr. laneno ulje, sa rastvorenom smolom n. pr. kalofonija . Upotrebljeni fero hrom ima sledeći sastav: Hrom . .... 20—80<>/» Ugljenik.....................0.10— 7»/o Aluminijum...................0.50—2()<'/o Fero hrom-aluminijum se upotrebljava u zrnastom obliku i to toliko ^usitnjen, da svi delići mogu da prođu kroz sito od šest rupica na 1 cm2, ali da svi zaostanu na situ od 15 rupica na 1 cm2. Zrnasta legura fero-hrom-aluminijuma meša se uz dodatak natrijum silikata ili kalo-fonije rastvorene u lanenom ulju ,u plastičan rnalter. Kod livenog komada može se ta mešavina naneti na uobičajeni način po površini kalupa za livenje pomoću obične kašike za livenje ili pomoću ^četke. Boraks se mora upotrebiti u praškovi-tom obliku i dodaje se .mešavini u srazmeri oko 1 o/o od težine upotrebljenoga fero-hrom-aluminijuma. Dodavanje zrnastoga fero-hrom-aluminijumma vrši se pre dovođenja spojnoga sretstva. Te tri ingrediencije treba da se dobro izmešaju i treba, kao što je to prethodno opisano da na kraju imaju takvu strukturu (malterastu strukturu) odn. stanje, da se mešavina može lako naneti po površini kalupa pomoću kašike ili četke. Dodatak boraksa ka mešavini čuva od obrazovanja oksida osnovnog metala live noga komada i legirajućeg se metala po krivačkoga sloja. Boraks rastvara tanku ok-sidnu opnu, koja se obrazuje, kada se vre li otopljeni metal dodirne sa legirajućim se pokrivačkim slojem u kalupu i omogućava na taj način potpuno p.iajanja osnovnog metala i pokrivačke legn e .Pošto se kalup pokrije sa opisanom legirajućom se mešavinom u debljini koja je u napred određena, kalup se suši na po sebi poznati način za kalupe za livenje. Posle procesa sušenja ili pečenja legirajući pokrivač je veoma tvrd i prianja po površini mase kalupa čvrsto, bez opasnosti da otpadne. \ Kalupi za livenje izrađuju se na taj način, kao što je to uobičajeno za liveno čelično i gvozdeno komade, koje se lije na temperaturi od najmanje 1350° C. Pošto je kalup za livenje snabdeven masom za premazivanje i osušen livenje se vrši na uobičajeni način. Kod čeličnog je liva temperatura livenja 1450 do 1550° C, a kod gvozdenog liva je temperatura livenja ,1350 do 1450° C, kada je legirajuća se masa ua nesena n debljini od 10 mm na kalupu za livenje. Dobro je, ali nije apsolutno potrebno, da se livenje metala vrši na način da nastane veliki statički pritisak otopljene tečnosti u kalupu za livenje. Ovo se postiže n. pr. upotrebom visokog kanala za ulivanje. Postupak prema ovom pronalasku raz likuje se od ostalih poznatih postupaka slične prirode u toj važnoj tačei, da se sa sada opisanom Jegirajučom se mešavinom može postići temperatura livenja samo od oko 1350° C i koja se sa uspehom može pri meniti, dok se kod dosada poznatih postu paka postizala minimalna temperatura od 15000, koja se morala upotrebiti, da bi se izvršilo livenje. Dosada poznati postupci nisu praktično imali nikakvog uspeha. Teškoća kod dosada poznatih postupaka je ta, što su po vršine koje ne rđaju i koje su postojane na vatri (toploti) nepravilne i neravne. Legirajući se pokrivač je mestimično rapav i delovi livenoga komada nisu pot puno pokriveni. Uzrok ovih teškoća treba pripisati Činjenici, da je materijal, koji je upo-trebljen za pokrivanje peščanog kalupa za livenje izmešan sa čistini hromom ili fe rohrcmt m u raznim praškovitim ili zrnastim oblicima i to obično sa hemiskim spojnim sretstvom, ali pri svem tome je ipak tačka topljenja upotrebljene mešavine ležala na temperaturi oko 1450—1480°. Kao što je poznato, tačka stvrdnjavanja otopljenog gvožđa ili čelika je oko 1200— 1500°, u kojim granicama varira, odgovara jući sadržini ugljenika metala. Stoga u slučaju da je veliko liveno komade i kada je upotrebljena temperatura livenja srazmerno niska, onda otopljeni metal suviše dockan dolazi u dodir sa slojem, koji pokriva površinu pripremljenoga peščanog kalupa za livenje te temperatura dolazećeg otopljenog ma terijala nije dovoljno visoka, da bi se omogućilo potpuno mešanje pokrivačkog sloja površine kalupa za livenje u samom kalupu. Usled toga moraju biti praktično bezuspeš-ni postupci, kod kojih se upotrebljavaju legirajući se pokrivači sa tačkom topljenja iznad 12000 C. Kod postupka prema ovom pronalasku u kalupu za livenje upotrebljeni naročiti >po-krivački sloj ima tačku topljenja inižu od 1200°, koja potpuno pouzdano omogućava, da se celokupni legirajući se sloj u kalupu za livenje topi i potpuno i ravnomerno izme-ša kao i da čvrsto prianja po celokupnoj pokrivenoj površini. Tačka stvrdnjavanja u livajućeg otopljenog livenog gvožđa ili livenog čelika praktično je 1350° C ili i iznad toga tako, da kod postupka prema ovom pronalasku postoji veliki međuprostor izme- đu tačke stvrdnjavanja ulivenoga otopljenoga metala i tačke topljenja sloja koji pokriva površinu. Kod dosada poznatih postupaka, koji su upotrebljavali čisti hrom ili ferohrom bez dodavanja aluminijuma razlika je samo oko 20°, dok je kod postupka prema ovom prona lasku razlika minimum od 150°, koja razlika i omogućava uspeh ovoga postupka. Jačina sloja legure koji ne rđa, i postojan je na temperaturi (vatri) i nalazi se na površini livenog komada osigurana je debljinom odn. jačinom upotrebljenog legirajućeg se sloja, koji je upotrebljen u peščanom kalupu za livenje. Jačina površinske legure na livenom komadu odgovara otprilike tačno jačini pokrivačkog sloja, koji je nanesen po površini kalupa za livenje. Kod izrade trupaca od kompozicije čelika koji ne rđaju postupićemo na primer ovako: Upotrebićemo 90 težinskih delova ferohrom aluminijuma u zrnastom stanju, čemu ćemo dodati 10 težinskih delova zrnastih bakarnih strugotina. Bakarne strugotine treba da imaju zrnevlje iste veličine jćao i ferohrom aluminijum. Oba se metala dobro iz-mešaju međusobno, da bi dali ravnomernu mešavinu. Zrnastom izmešanom metalu dodaje se 1 težinski deo praškovitog boraksa. Ta tri materijala se potom izmešaju dobro uz dodatak rastvora natrijum silikata u plastični malter. Stanje ove mešavine treba da bude kao i kod svakog građevinskog maltera. Dakle na 100 kg legirajuće se mešavine koja ne rđa treba uzeti: 90 kg zrnastog ferohrom aluminijuma 10 kg zrnastih bakarnih strugotina, čemu se dodaje 1 kg praškovitog boraksa. Ova se mešavina pomoću dodavanja ra stvora natrijum silikata izmeša u plastični malter. Dodavanjem bakra u kombinaciji sa A1 dobija se legura velike čvrstine i žila vosti koja se može usled toga lako valjati naročito u fine limove, žice i tome slične proizvode, koje se valjanje vrši na temperaturi. Na taj način izrađeni legirajući se malter unosi se na primer u kalup ploče išle veličine kao što je svaka strana kalupa za izlivanje trupca. Kada na primer treba da se izradi tru pac od oko 0,30 X 0,30 X 1,50 m sa legi-rajućom se površinom koja ne rđa i ima debljinu od oko 2,5 cm, onda ćemo postupiti na sledeči način: Pripremi se drveni kalup za livenje od 0,30 m širine i oko ,1,50 m dužine, čiji su zidovi debeli oko 2,5 cm. Drveni kalup za livenje sastoji se od pljošte glatke daske, koja je opervažena drvenim bočnim i kranjim komađem, koje štrči od osnovne ploče za oko 2,5 cm. i na taj način obrazuje pljošti pravi kalup za livenje. U unutrašnjoj strani takvog drvenog kalupa za livenje smešta se list od gvozdenog žicanog pletiva ili od tekstilne gaze, da bi držali zrnastu plastičnu pokrivačku mešavinu, koja treba da se unese. Zrnasta plastična legirajuča se mešavina izliva se na tekstilno pletivo ili na pletivo od gvozdene žice na unutrašnjoj strani drvenog kalupa za livenje. Ona se tada širi preko celog kalupa za li venje pomoću kašike ili kakvim pljoštim alatom i to u ravnomernom sloju. Debljina plastične mešavine treba da bude ravna visini bočnih delova drvenog kalupa za livenje. Dubina, do koje prodire legirajuča se površina koja ne rđa ispod površine čeličnog trupca, data je debljinom ploče legirajuće se mešavine, koja je nanesena na unutrašnjoj strani kalupa trupca. Ako je na primer bio nanesen sloj legirajuće se mešavine od oko 2,5 cm debljine na unutrašnjoj strani kalupa trupca, to će se praktično postići debljina legirajuće se površine od oko 2,5 cm na površini livenoga trupca. Pošto je plastična legirajuča se mešavina izrađena u drvenom kalupu, potrebno je još 24 sata za sušenje iste. Posle sušenja je sloj legirajuće se mešavine veoma tvrd i obrazuje tvrdu ploču sa kojom se može rukovati a da ne postoji opasnost da se razbije. Izrađena ploča od legirajuće se mešavine se potom nanosi na unutrašnjoj strani kalupa za trupac, koji je prethodno celishod no namazan grafitom. U opšte treba namestiti četiri ploče i to svaka na po jednoj unutrašnjoj površini kalupa za livenje trupca. U izvesnim slučajevima gde se usled štednje to želi i kada krajnji proizvod treba da bude na jednoj strani izrađen da ne rđa, kao što je na primer slučaj kod limova, koji su od ređeni za delove šupljih sudova, potreban je sloj legirajuće se mase samo na jednoj strani livenog trupca. U daljem će oiii izloženo nekoliko pri mera za izvođenje ovoga postupka. 1. Primer: Izrada tankog pločastog liva, kod koga je potreban naročito tanaic sloj legirajuće se mase vrši se ovako: Na mesto zrnaste mešavine gvožđa hroma-aluminijuma, koja nešto otežava nanošenje veoma tankog sloja na kalup za livenje, upotrebljava se hromov prašak. Bakar se takođe dodaje mešavini ta mešavina utiče da tačka topljenja legirajuće se mase bude niža — što je potrebno kod tankog pločastog liva, jer se osnovni metal pri tome veoma brzo hladi. Sastav premazne mase za tanko pločasto livo je na primer sledeči: oko 54 težinskih °/o hromovog praška, oko 35 težinskih "« gvožđa silici-juma sitnozrnog ili u obliku praška sa sadržinom silicijuma ne preko 20l)/o. oko 5 težinskih aluminijuma u sitnom zrnevlju. oko 5 težinskih "o bakarnih strugotina sitnoga zrna. oko 1 težinskih "/o boraksa u prahu. Ovi sastavni se delovi dobro izmeša ju i uz dodatak lanenog ulja u kome je rastvoreno 10 do 20",o smole, izrade se u tanki (retki) plastični malter. Ova se mešavina nanosi po površini kalupa za livenje četkom u željenoj debljini. 2. Primer: Liveno komade, koje treba đa ima površinu koja ne rđa i postojana je prema kiselinama, da bi mogla da odoli sumpornoj kiselini do 30'u na toploti od 6l>° C. Sledeča legirajuča se mešavina se upotrebljava kao premaz kalupa za livenje li venih komada, koji treba da pruže otpor prema sumpornoj kiselini. Ova se mešavina pak može upotrebiti i za sve vrste livenog komada koje treba da ima čeličnu površinu, koja ne rđa i pored toga ima i to preimućstvo, što se naknadna prerada povi šine sa mašinama može pre đuzeti i bez prethodnog usijavanja. Mešavina koja se upotrebljava sastoji se od gvožđa-hroma-aluminijuma, i ona se samelje na već opisano zrnevlje i izmeša se sa strugotinama bakra, boraksom i lanenim uljem u kome je rastvoreno 10 do 20°/o smole. Upotrebljeno gvožđe — hrom — alu minijum može imati sledeči sastav: hroma.......................60 do 70°/o ugljenika...................4 do 6ll/o. aluminijuma . . . . 4 do 6o/<>. Svakih 100 kg legurajuće se mešavine za gornji cilj koja ne rđa sadrže na primer sle đeće sastavne delove: 04 kg zrnastog gvožđa hroma-aluminijuma, 5 kg zrnastih bakarnih strugotina,' 1 kg boraksa u prašku, što se posle dodatka lanenog ulja, u kome ima rastvoreno 10 do 20" n smole, preradi u plastični malter. Protiv uticaja morske vode i vremena na otvorenom vazduhu dovoljne su legure koje imaju malu količinu hroma kao pokrivačke legure i sadržana hroma se upravlja kao i sastav legirajućeg se sloja uopšte prema cilju za koji će se upotrebiti liveni komad. Ako se liveno komade treba da upotrebi za ciljeve gde treba da bude otporno prema kiselinama i da ne rđa, to se preporučuje, da se isto podvrgne toplotnoj obradi. Ova toplotna obrada mora se Izvršiti na taj način, da se komad koji obrađujemo postepeno zagreje na oko 65()Q, pa potom najbrže na oko 1100° C i na toj temperaturi se mora dobro zagrejati i potoni ako je moguće u vodi naglo ohladiti. Ova obrada pretvara laganim hlađenjem od temperature livenja obrazovani martenit da ima željenu auste-ničku strukturu. Kada bi postojala opasnost da se usled komplikovanog oblika livenog komada isti razvuče za vreme hlađenja vodom sa temperature od 1100° C, to se može hlađenje sa te temperature da izvrši pomoću mlaza vazduha ili čak i na atmosferskom vazduhu. Kada su lijućc glavice i ulivajući kanali otsečeni, tada ostaju pri tome male nastale .površine nezaš.ićene. Da bi i te površine postale otpo ne prema kiselinama i njih pokrivamo pomoću štapića za zavarivanje i letovanje, koji ne rđaju. Kao takvo grestvo za letovanje može se upotre-biti na primer sledeća legura: C . . . . ' . .0,08 do 0,15 »/o Cr.........................14 do 20 o/o Ni . . . / . . 6 do «/o. Prepoiučuje se upotreba boraksa kao sretstva za topljenje prilikom zavarivanja i nanošenja. 3. Primer: Za presovanjem kalupovane delove kao što su to delovi od limanih tabli izrađeni šuplji sudovi, naročito ploče od lima za pokrivanje zgrada, ploče za automobile, ventili za mašine, udarači za golf, delovi za opremu brodova, cevasta postrojenja, delovi koji spadaju u opremu za hemiske fabrike, lopate za turbine i td, upotrebljavaju se vrste čelika sledečega sastava kao osnova: c . . . . 0,o8 do 0,15°/0 Mii . . . . 0 30 do 0,50% Si . . . . 0,15 do 0 30% S . . 0,05 % najviše P . . . . 0,05 % najviše Kao legirajući se čelični sloj za te pokazao se otprilike kao najbolji sastav: C . . . . 0,15 % na,više Cr . . . .18 do 20 % A1 . . . . 2 do 3 7« Cu . . . . 2 do 3 % po- 4 Primer: Kod proizvoda koji treba da se odupru koncentrisanoj sumpornoj kiselini i svima drugim koncentrisanim kiselinama, kao i otrov nim gasovima na visokim temperaturama n. pr. presovanjem kalupljeni delovi, kao što su to šuplji sudovi izrađeni od limanih ploča, cevi otporne prema sumpornoj kiselini itd, pokazao se za obrazovanje tela ođ livenih blokova kao celishodan sledeči sastav jelika: C . . Mu . . Si . . S P . . Legirajući se nalazi na površin kao što slednje od , 0, ,8 od 0,15% . 0 30 od 0,507o . 0,15 od 0,30% . 0,05 % najviše . 0,„5 % najviše sloj koji ne rđa i koji takvog čelika sastoji C Cr A1 Cu 0,15 % najvi'e 22 do 25 % 2 do 3 % 2 dc 3 % 5. Primer: Šuplji blokovi liveni od čelika u vidu cevi. Sasvim je razumljivo, da u slučajevima, kada liveni blokovi docnije treba se iz-valjaju u šuplje cevi za fabrikaciju čeličnih cevi koje ne rđaju, treba preduzeti mere, da isto tako i unutrašnja strana gotove cevi bude izrađena da ne rđa i da bude otporna prema kiselinama kao i spoljašnja strana. Površina čelične legure koja ne rđa postiže se na spoljašnjoj strani livenoga bloka uvođenjem ploča legirajuće se mase, kao što je to već opisano za masivne Jivenel trupce. Dalje se upotrebljava bakarna cev finoga broja čija debljina zidova iznosi oko 0,5 mm. Unutrašnji prečnik te cevi upravlja se prema veličini livenoga bloka koji treba izliti. Kod livenog trupca od 300 mm X 300 mm preseka, može se upotrebiti cev od 75 mm preseka. Mešavina granuliranog gvožđa-hroma- a-luminijuma od 95 težinskih °/o izmeša se sa 5 težinskih o/o tucanoga boraksa. Ova se mešavina prerađuje u plastični malter uz dodatak natron silikat-rastvora. Dok se još ta mešavina nalazi u njenom plastičnom stanju ona se nanosi na spolja-šnju površinu bakarne cevi u jačini od 10, 20 ili 30 mm, uvek prema veličini livenoga bloka koji treba da se izlije. Pošto je bakarna cev prevučena sa plastičnom legiraju-ćom se masom, ostavimo je da se osuši na slobodnom vazduhu sve dogod legirajući se sloj ne postane tvrd. Pre nego što se nanese sloj na bakarnu cev, mora se ona napuniti finim su-vim silicijumovim peskom i staviti na svoje mesto i obadva kraja se moraju zatvoriti zapušačima, da bi se pesak održao na njegovom mestu. Bakarna cev snabdevena slo jem se potom stavlja u unutrašnjost kalupa za livenje trupca tačno u njegovu sredinu. Topal otopljeni čelik sa ugljenikom se tada na poznati način lije u kalup, koji topi površinski sloj legure na spoljašnjim zidovima kalupa za livenje trupca kao i bakarne cevi, koja je takođe snabdevena legirajućim se slojem po površini. Dok topli otopljeni metal dospe do bakarne cevi, već je nastu- pilo đelltnično hlađenje sa obrazovanjem po-kožicc i mada je temperatura otopljenoga metala još uvek dovoljno topla, da bi otopila bakarnu cev, ipak nije više dovoljna da i-zazove dejstvo strujanja u metalu da bi metal prodro u peščano jezgro. Pošto se li veni trupac dovoljno ohladio izvlači se peščano jezgro usled čega nam ostaje šupalj trupac. Obično nam ostaje preteran bakarni zaostatak na unutrašnjim zidovima livenoga trupca, koji se ipak kod docnijeg postupka valjanja uklanja. Obrada livenih blokova . Ovi liveni blokovi odn. trupci tačno se na isti način obrađuju, kao i masivni liveni trupci izliveni od legura čelika koje ne hrđa-ju. 1 dalja obrada na pr. kaljenje, bajeova-nje i ostale obrade gvozdenih i čeličnih trupaca i livenih komada, kao i komada li venih u kalupu vrši se na uobičajeni način. Patentni zahtevi: 1.) Protiv hemijskih i toplotnih uticaja po površini otporni gvozdeni i čelični trupci koji se mogu kovati i liveno komade (na pr. t upci i liveno komade iz Simens-Martinovih peći ili električnih peći za čelik), kao i u kalupu liveno komade od sivoga liva (na pr. iz kupolastih peći), naznačeni time, što se ti trupci i liveno komade sastoje od jezgra od običnog čelika sa ugljeirikonr ili od druge kakve proizvoljne gvozdene ili čelične legure pri čemu spolja imaju kompoziciju od legura, koje su postojane na vatri i ne rđa-ju i koje prodiru kroz površinu. 2) Protiv hemijskih i toplotnih uticaja po površini otporni trupci i liveno komade po zahtevu 1, naznačeni trme, što se ti trupci i liveno komade »sastoje od jezgra od običnog čelika sa ugljenikom ili od druge kakve proizvoljne legure gvožđa) i čelik'a>' i snabdeveni su kompozicijom koja prodire kroz površinu i sastoji se od legure koja ne rđa i na toploti je postojana, pri čemu unutrašnja veza između pokrivačkog sloja i jezgra može da se odupre temperaturi od oko 14000 C. 3) Protiv hemijskih i toplotnih uticaja po površini otporno liveno komade po zah-tevima 1 i 2, naznačeno time, što se ovo liveno komade sastoji od jezgra od običnog čelika sa ugljenikom ili od kakve druge proizvoljne legure gvožđa i čelika, pri čemu imaju spolja kompoziciju koja ne rđa i na toploti je postojana i koja prodire kroz površinu ovog komada, pri čemu se pomenuta kompozicija ne odljusnjava sve do oko 13000 G. 4) Protiv hemijskih i toplotnih uticaja po površini otporno liveno komade po zahte vima 1 do 3, naznačeno time, što je liveni komad po površini snabdeven legurom, koja potiče od postavljanja (posipanja) kalupa za livenje. 5) Protiv hemiskih i toplotnih uticaja po površini otporno liveno komade po zah-vevii 4, naznačeno time, što se masa kojom se postavlja (ispunjava) kalup za livenje .sastoji od oko 20 80»,, Cr, 0.10 7»/„ C, 0,50— 20»/c Al, pomešano sa oko l»/„ boraksa i natrijum silikata. b) Protiv hemiskih i toplotnih uticaja po površini otporno liveno komade po zah tevima 1 do 4, naznačeno time, što se masa kojom se oblaže kalup za livenje sastoji od oko 20-800/O Gr, 0,10 7«/« C, 0,50—20»,, Al, pomešano sa oko 1 °> boraksa i sa smolom rastvorenom u ulju kao što je to kameno ulje. 7) Protiv hemiskih i toplotnih uticaja po površini otporno liveno komade po zali tevima 1 do 4, naznačeno time, što se masa kojom se oblažu kalup za livenje sastoji od oko 20-80»« Gr, (UO-7»o C, 0,50—20»/« Al i 1-10°;« Cu, pomešano sa oko ln/o boraksa i natrijum silikata. 8) Protiv hemiskih i toplotnih uticaja po površini otporno liveno komade po zah tevima 1 do 7, naznačeno time, što se kod mase za oblaganje sastojak Gr, može deli mično ili potpuno zameniti pojedinačno ili sa više od sledečih sastojaka kao što su to Ni, W. Mo ili Va. 9) Protiv hemiskih i toplotnih uticaja po površini otporno liveno komade po zah tevima 1 do 8, naznačeno time, što se Al zamenjuje delimično ili potpuno sa drugim odgovarajućim i tačku topljenja obarajućim metalima. 10) Postupak za izradu protiv hemijskih i toplotnih uticaja po površini otpornih gvozdenih ili čeličnih trupaca ili livenoga komada, koji se mogu kovati, kaoi i u kalupu livenog komada po zahtevima 1 do 9, naznačen time, što se materijal od livenoga gvožđa ili čelika, koji treba da se prevuče, dovodi u dodir u otopljenom stanju sa legirajućom se kompozicijom, koja se ovim topi i koja se ujedinjuje sa livenim komadom po njegovoj površini. 11) Postupak po zahtevu 10, naznačen time, što se radi nanošenja legirajućeg se sloja, koji je otporan prema hemiskim utica jima i toploti, upotrebljava legura ferohrom-aluminijuma sa tačkom topljenja nešto ispod 1350° C izmešana sa malom količinom boraksa i natrijum silikata . 12) Postupak po zahtevima 10 i 11, naznačen time, što se radi nanošenja legirajućeg se sloja, koji je otporan prema he miskim uticajima i toploti upotrebljava le gura ferohromaluminijuma sa tačkom topljenja ispod 1350° C, koja se legura meša sa nešto boraksa i rastvorom smole u ulju, kao što je to laneno ulje. 13) Postupak po zahtevima 10 i 11 naznačen time, što se radi nanošenja legiraju-ćeg se sloja, koji je otporan prema hemi-skim uticajima i toploti upotrebljava fero-hrom aluminijum sa oko 20—800,o Cr, oko 0,10—7»/o C, oko 0,50—200/0 Al, izmešano sa oko lo/o boraksa i rastvora natrijum-silikata. 14) Postupak po zahtevilna 10 i 12, naznačen time, što se radi nanošenja legi-rajućeg se sloja, otpornog prema hemiskim uticajima i toploti, upotrebljava ferohorom-aluminijum sa oko 20—80,J/o Cr, oko 0,10 -7