Poštarina ;i'©kiseli *•«. Broj 10. U Zagrebu, 7. marta 1936. Pojedini broj stoji dinar« 1.8B UREDNIŠTVO I UPRAVA ZAGREB MASARYKOVA ULICA 28a Telefon broj 67-80 UREDNIŠTVO IN UPRAVA za Slovenijo in slovenski del Julijske Krajine LJUBLJANA Erjavčeva cesta 4a GlASUO SAVEZA JUGOSIOVENSKIM EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE NACIJA NA STRMINI Sad povodom jedne talijanske pobjede na sjevernom frontu Abesinije poslao je Gabriele D’Annunzio Mussoliniju jedan svoj patetički »messaggio« — jednu poruku punu fraza u poznatom stilu tog ludog pjesnika. Osim te poruke poslao mu je i jednu kutiju, koju je navodno on sam izradio i ukrasio svim mogućim simbolima. Poručuje Gabriele D'Annunzio Mussoliniju, da rnu tu kutiju ne šalje za cigarete ili pera, nego za nove modele talijanskih naboja... I napominje: Svaki talijanski naboj prestavlja jednog ubijenog čovjeka, jednu smrt na abesinskoj visoravni. Pjesnik talijanskog imperijalizma ovom svojom jednom rečenicom punom cinizma nadma-šuje samoga sebe. I to je najviši prestavnih suvremene duhovne Italije... Pjesnik s dušom, koja je krvožedna i koja najveći uspon svoje nacije vidi u ubijanju. U studiju patriotske literature i poezije, koja veliča herojstvo i koja i u ratu nalazi motiva lijepoga, ovakvi će izljevi Gabriela D’Annunzia prestavljati jednu novu fazu, u kojoj plemenito skače naglo u cinizam i u kojoj se pjesnička fraza iskorištava za maskiranje — divljaštva. F. T. Marinetti, začetnik futurističkog pokreta ide možda još i dalje i ono što je kod D’Annunzia cinizam, kod njega je patološki perverzitet. On je uvijek tvrdio, da je rat »jedina higijena svijeta«, ali je u svojih jedanaest sentencija o ratu, koje je nedavno objavio otišao još mnogo dalje i rekao stvari, koje izazivlju jezu. On kaže, da je »rat lijep, jer spaja snagu i dobrotu«, jer »ispunjuje svjetsku poljanu s bljeskavim orhidejama mitraljeza«, jer harmonizira streljanje, kanonade, tiha odmaranja, miris i hlapove truleži« ... Rat je Marinettiju lijep jer stvara novu arhitekturu, na primjer, »vojne vozove, leteću geometriju avijona, dim zapaljenih sela, koji se diže u spiralama...« Rat je Marinettiju lijep i zato, jer prouzrokuje pomladjivanje muškoga i produbljenje omamljivosti ženskoga tijela. I još mnoge je takve gluposti napisao Marinetti, ali one spirale dima zapaljenih sela — to je ipak detalj, koji nam svojom groznom sadržinom ostaje za vazda u pameti. Fašizam je uvijek smatrao svojim glavnim eksponentima u literaturi Gabriela D’Annunzia i Marinettiju. Oni doista bolje tumače fašističku akciju na abesinskoj visoravni, nego oni članci talijanske štampe, u kojima se govori o nošenju civilizacije divljim plemenima Tigreje, o bušenju bunara i otvaranju škola za malu nepismenu abesinsku djecu... Sve ie to laž. Istina je ono što »pjeva« D’Annunzio, kad kaže, da svaki talijanski metak znači smrt jednog čovjeka, i što kaže Marinetti zanesen spiralama dima, koji se diže sa zapaljenih siromašnih abesinskih seljačkih sela. (Zar nas to sve ne sjeća na jednog trećeg talijanskog imperijalističkog pjesnika — Sem Benellija — koji je sa sadističkim pjenama na ustima plesao oko zapaljenih naših Narodnih domova u Istri...) Uostalom — pored onih lažnih članaka o civilizaciji, koju Italija na vršcima bajuneta nosi Abesiniji u talijanskoj dnevnoj štampi po nekiput možemo da čitamo i iskrene stvari, nešto što ostaje na liniji D’Annunzijeve i Marinettijeve »poezije«. Krvožednost u stilu i sadržaju, divljaštvo riječi i biti — to izbija iz mnogih izvještaja talijanskih novinara s fronte. Sami talijanski službeni biljteni često prelaze granice onoga što ljudski nervi danas mogu da podnesu. Na primjer, nedavni veliki Badoglijevi izvještaji o bitci u Enderti, u detaljima o gonjenju vojske rasa Muluge-te, kiptjeli su nehumanim, životinjskim, barbarskim. Ali kulminaciju je u tom pogledu postigao dopisnik Milanskog »Corrie-.re della Sera« s južnog fronta Mario Massai. Jedan tipičan fašistički novinar, izda-nak jednog novog društva u Italiji i jed-nog novog morala. Mario Massai ne daje Texke eibsodke v Trstu Dr. Turina, dr. Sosič, Koman Pahor in Anton Ferluga konfinirani Trst, marta 1936. — V soboto, 15. februarja tega leta, je tržaški prefekt Tiengo sklical sejo konfinacijske komisije za tržaško pokrajino, ki je obsodila zdravnika dr. Stanka Sosiča in absolventa trgovske visoke šole dr. Vladimira Turino in Romana Pahorja iz Trsta na pet, zasebnega uradnika Antona Ferlugo s Konto-vela na štiri in dvanajst fantov z Opčin, katerih imen ne moremo zaznati, na tri leta konfinacije. Kraj, kamor jih bodo deportirali, ni še določen. Posebno kruta je usoda Romana Pahorja, ki je že skoro pet let prebil v kon- finaciji na otoku Ponzi in zapušča doma ženo in malega otroka. Vsem tem konfinirancem očitajo, da so sodelovali pri znani božični akciji, ko je bilo na Tržaškem Krasu obdarovanih več slovenskih otrok z obleko, knjigami in sladčicami. Fašistične oblasti so videle v tej obdaritvi otrok, ki je morala biti spričo razmer tajna, ki pa ni imela nobenega političnega, temveč zgolj karitativen značaj, bogve kakšno nacionalno ali politično ali morda celo internacionalno akcijo ter je odredila silno obsežno preiskavo, ki je bila spričo nedolžnih darov, ki so bili namenjeni naj- mlajšim, naravnost smešna. Sedaj pa je sledila še tako kruta kazen šestnajsto-rice, na katere je padel sum, da utegnejo biti udeleženi pri tej akciji. Obsodba je zopet nov dokaz za slabo vest sedanje Italije in za njo hoče fašizem skriti svoj strah pred preobratom, ki mu neizbežno preti. Ta obsodba pa naj bi tudi zunanji svet, ki še vedno sanja o posebni civilizacijski misiji Italije, odprl oči in sprevidel, kako postopa Italija, ki se ponaša s svojo tisočetno kulturo, napram narodnim manjšinam, ki so prišle pod njeno oblast po zaslugi in vojnem uspehu antantnih čet „ISTRU” cm KAO EVANDJELJE, piše Jedna gospodja iz Istre Optimizam našega naroda pod fašističkom Italijom Primili smo pismo iz jednog mjesta iz »Istre«, pa donašamo nekoliko odlomaka iz toga pisma da se vidi kako misle i osjećaju naši ljudi tamo u ovim momentima. Istra... februara 1936. —______ove je godine naš narod posvuda nekako neobično uzrujan. Svak je zanesen nadom i svak osjeća da se bliža konac našega trpljenja. Iza kako su nam bile došle slobodno novine od tamo, nemate-pojma kako je narod zadovoljan: svak kaže — kad su nam već to dozvolili, to znači da će se i drugo izmjeniti. Nisu za ništa poslije toliko godina dopustili narodu novine iz Jugoslavije... Od njih ništa ne tražimo, već neka se poberu odakle su i došli. Ala šta ćemo tada činiti! Petnaest dana ćemo vijati samo zastave od veselja. Nemate pojma kako naš narod prati dogadjaje i kao sve jedan drugoga pita za novosti. Tako se od usta no usta šire vijesti, a kada čujemo da našim gospodarima ide slabo, mi svi smo veseli, jer se tako ipak bližimo nekom koncu. Ako ništa drugo, a ono slomu režima. Mi se svi nadamo da će ovaj čas biti za nas odlučan. Ili će nam doći bolje, ili ćemo pak sve izgubiti i pot- puno propasti. Jer ovo kako je sada se ne može više podnašati i čovjek se ćudi kako smo mogli sve to zlo podnijeti kroz ove godine. Da znate kako je bio težak dan za sve nas 8 decembra kada su se kupile vitice i drugo prstenje. Mnoge i mnoge naše žene su se plačući dijelile od svoga bračnoga prstenja, ali svi su morali davati, jer! je prijetnja bila velika, a mnoge žene su govorile: »Dajmo im, jer će nam učiniti još što gorega, a kada im to damo možda će nas onda pustiti na miru.« Za Božić smo primili »Istru«. Od Pazina do Puljštine su nekoji brojevi otišli, a oni koji su čitali pričali su drugima što piše. čitali smo je kao sveto evandjelje. Niti se pojmiti ne može kako se tome veselimo. Koliko nam je drago znati da se i njihova braća tamo brinu za nas i za naše oslobodjenje. (Misli se talijanske antifašiste. Op. ur.) Dao Bog da se ta naša želja čim prije obistini. Po selima je glad velika, a niko se za narod ne stara. Ja znam za obitelji koja se samo repom hrane. Ali sada će nastupiti najgore, jer će ponestati hrane i kod onih koji su imali dosada nešto. Trebalo bi nam amo poslati i »Jadranski kalendar« od ove godine ... Do vidjenja naskoro X. Y. Naši fantje ranjeni v Abesiniji Trst, marca 1936. — (A g i s). — Iz italijanskih kolonij prihajajo polagoma poročila naših fantov, ki so tam oboleli ali bili ranjeni. Ta so sicer redka, ker jih večina najbrže prestriže stroga fašistična cenzura. Vendar je prišlo v Ilirsko Bistrico poročilo, da je Joško Žnidaršič, sin gostilničar- ja pri »Novem Svetu«, ranjen, v Trnovo pa, da je ranjen neki kovač, ki si je ravno pred odhodom v Abesinijo uredil kovaško delavnico pri Matetu v Trnovem. Poleg tega pravita poročili, d'a so ušivi, raztrgani, lačni in popolnoma onemogli ter da samo še »kanistre« drže njihove kosti skupaj. VELIKE KAZNE U PULI Pula, marca 1936. U Puli Je ovili dana osudjena Marija Krizman iz Sirotićji kod. Žminja na 3 mjeseca strogoga zatvo-' ra i |050 Jira globe radi toga što su ioi financi našli u staji kotao za pečenje rakije. Za isti zločin je bio optužen i Anton M 11 o t i ć iz Poreštine, ali je njemu sudje-nje odgodjena. Franjica Uljanić Josipova Iz Bolju-na je bila osudjena na 160 lira globe u Puli jer je iz slobodne zone prenijela 14 kg kave. D a | č I č Katarina iz Boljima je tako-kodjer radi kriomčarenja životnih namirnica iz slobodne zone osudjena na 20 dana strogog zatvora i 100 Ira globe. Ona je osudjena na veću kaznu radi toga što je i do sada bila za slične stvari kažnjavana. S e r g o Petra iz Dolenje kod Bojjuna bila je osudjena na SO lira giobe zato šio je Iz slobodne zone prenijela 13 kg brašna za potrebe svoje obitelji. G r b a c Milena iz Pazina je osudjena na 50 lira globe radi toga što je kupila jedan kg kave koja je potjecala od kriomčarenja. B e I a š i ć Marija iz Boljunštinc je bila osudjena na 15 dana strogog zatvora, na 70 lira globe i na plaćanje sudbenih troškova. radi toga što su je uhvatili kada je htjela prenijeti kući 5 kg brašna i 1 kg šećera koje je kupila na Rijeci. Sve te osude, kako se vidi, osudjuju na zatvor i na plaćanje globe žene koje su iz nevolje donijela par kilograma živežnih namirnica iz slobodne zone da im obitelj kod kuće ima šta da jede. o oni ostai! koji su osudjeni radi pokušaja pečenja rakije su isto seljaci koji su rakiju htjeli peći iz svoga drupa, kako bi na taj način nešto zaradili za svoje obitelji? Te osude su najbolji dokaz kako režim progoni i uništava sirotinju, koja je morala da dade svoju djecu i vjenčano prstenje za rat. I ]oš Mussolini govor; o »nazione proletaria« koju da će on učiniti bogatom i jakom. OBSOJENA VSLFD TIHOTAPSTVA Idrija, marca 1936. — Agis. — Na 15 dni zapora in na 50 lir denarne kazni je bila obsojena Marija Mlakar, stara 52 let iz Cerknega. Imenovana je tihotapila preko meje in so jo pr; tem zalotili. u stupcima milanskog lista samo niskoču svoje duše i bijedu svog čovještva, nego nam on može da služi, zajedno s Marinet-tijem i D’Annunzijem, ali na jednom drugom manje literarnom terenu za proučavanje moralne strane čitavog fašizma. S ednim neizmjerniim mirom, koji zapanju-je, on opisuje pokolje kao da daje referat o nekom banketu, plesu ili teatarskoj prestavi. Mario Massai piše: »Bombardmani od petoga do četrnaestoga decembra razmesarili su stotine deva i mula abesinske vojske u masama. General Oraziani očekivao je najmirnije napadaj. U očekivanju abesinskog napadaja on je podvrgao neprijateljsku armiju jednom groznom mučen i-štvu iz zraka. Svakog dana eksplozivno željezo i požar. Ljudi i životinje razmesareni. Pakleni život oko bunara, jer su abesinske karavane napadane niskim letovima talijanskih avijona i uništavane. Avijacija radi groznim ritmom. Avijatičari se obaraju na barbarskogO?) neprijatelja s postostručenim nasiljem. — Ujutro trinaestoga vrlo oštar bombard- man. Zračne snage služe po neki put ne samo kao topovi s krilima, nego i kao pištolji s krilima«. I tako taj gospodin Massai, izraziti pre-stavnik jedne civilizovane evropske nacije opisuje pokolj ljudi s većim mirom nego da opisuje pokolj životinja, on pokazuje pred smrću, koju nose avijoni hiljadama golorukih Abesinaca odušeljenje, zanos, pijanstvo čula i osjećaja. On pada u-ekstazu, u koju padaju ljudožderi, kad uz divlje plesove prate klanje svojih žrtava. I to sve dolazi iz Italije i u ime Italije, gdje su pjesnici ranije pjevali tužaljke nad šumama, koje se sjeku, nad pogaženim travama i plakali nad stvarima, koje umiru. U ime Italije, koja je dala Dantea i Petrarku i Sv. Franju Asiškoga, koji je razgovarao s pticama. Dolazi iz zemlje, koja se je dugo smatrala regene-ratorkom jednog svijeta, koji je bio u opasnosti da se sroza u mrak materijalizma i brutalnosti. I to je od Italije stvorio fašizam. Danas su nosioci talijanske »misije« D’Annunzio, koji vidi u svakom talijan- skom naboju ubijenog čovjeka, Marinetti koji se divi spiralama dima zapaljenih abesinskih sela i Mario Massai. A sve je to na liniji banalnih stornela, koje pjevaju krvave »crne košulje«: »Faremo per Natale un dono a Mussolini Gli porteremo il Negus ridotto in salamini«. A i San Francesco je danas takodier »rekrutovan« za Istočnu Afriku. »Osservatore Romano« od 25 januara referira o predavanju, koje je održao onorevole Egil-berto Martire na »Cattedra francescana« u Rimu o temi »Sa Sv. Franjom u Istočnoj Africi«. — »Osservatore« piše, da je govornik najprije iznio sve ono što veže Asiškog sveca s Afrikom, a zaključio je zaželivši, da lijepa figura frančeškanskog sveca Benedetta Mora, koji je patron »Società antischiavista«, bude podstrekač budućih misija, koje će ići u one abesinske zemlje, kad tamo zavlada mir i kad budu otvoreni putevi evangjelju... Jedna nacija na strmini. (* * *) MED VOJAKI NA FRONTI VLAD STRAH! Iz pisma iz Adigrada T r s t, marca 1936. _ (A g i s). — Kljub temu, da je bilo pismo zelo cenzurirano in črtano z neko zelo črno tinto se nam je posrečilo razbrati iz pisma našega fanta v kratkem sledeče: Nahajamo se v Adigradu že dalj časa v stalni pripravljenosti. Klima je za nas še kolikor toliko znosna. Najmanjše spremem be pa nam lahko prinesejo velika presenečenja, ker so višinske razlike med raznimi kraji zelo velike. Ko pišem se vsi pripravljamo na spopad z Abesinci. Težko je opisati to razpoloženje v tem času v našem taborišču. Med vsemi vlada velik strah. To je povečal posebno še dogodek, ki se je zgodil pred par dnevi, ko so se štirje vojaki le oddaljili iz taborišča in se niso več vrnili. Drugi dan so jih dobili v neposredni bližini mrtve in popolnoma razrezane. Ka. bo, ko boste prejeli to pismo, ne vemo. SANKCIJE IN ŠOLA V ITALIJI Zelo okrnjen pouk Trst, marca 1936. — (A g i s). — Kljub vsemu prizadevanju fašizma, da bi prikril ljudstvu posledice sankcij, ki so zelo občutne se povsod kaže, da tega dolgo ne bo več mogel. Danes je vse to še zelo težko presoditi, vendar pa lahko zabeležimo posamezne dogodke v življenju Italije, ki so jasna posledica sankcij. Celo na vzgojnem polju namreč, kjer so fašisti žrtvovali vse in kamor so polagali največ važnosti so morali okrniti marsikaj ravno vsled tako zelo omalovažujočih sankcij. Vsled pomanjkanja premoga so namreč na vseh ljudskih šolah, kjer pride to v poštev seveda, skrajšati pouk za sedem ur tedensko. Poleg ostalega se predlaga v ravnanje vsem prizadetim šolam še sledeče: 1) odmori med posameznimi urami naj odpadejo, 2) obiski staršev v šolo ne smejo prekinjati pouka, 3) naj bo nadalje čim manj pismenih šolskih lekcij in končno naj se na vsak način zmanjša potrošnja papirja vsaj za polovico prejšnje. VOJAKI, KI SO DOBILI TRIMESEČNI DOPUST ODPOKLICANI Trst, marca 1936. — (A g i s). — Pred kakim poldrugim mesecem je Mussolini poslal večje število vojakov na trimesečni dopust. Med temi je bilo največ fantov, rojenih leta 1913 in pa takih, ki so bili oa zdravniške komisije sicer potrjeni za afriško bojišče, a so bili potrebni okrepčila. Zadnji teden pa so vojaška oblastva začela polagoma te klicati nazaj, kljub temu, da rok dopusta še ni pretekel. Ti predčasni od: poklici so se baje izvršili zato, ker rabijo moštvo za dopolnitev posameznih garnitur, ki jih neprestano pošiljajo na abesinsko bojišče. 10.000 RANJENIH IN BOLNIH BODO BAJE V NAJKRAJŠEM ČASU ODPELJALI IZ AFRIKE Mesina, februarja 1936. — (A g is). — Med najrazličnejšimi vestmi se širi tudi ta, da bodo italijanske ladje v najbližji bodočnosti pripeljale nazaj v Italijo čez 10.000 bolnih in ranjenih vojakov. Med temi tisoči je baje prav veliko število okuženih z najrazličnejšimi neozdravljivimi boleznimi, za katere so že pripravljena izolirana taborišča. Namesto teh bo fašistična vlada poslala v Afriko nove oddelke, ki bodo nadomestili poleg bolnih in ranjenih tudi padle na bojišču. V JUŽNI ITALIJI VLADA VELIKA BEDA Trst, februarja 1936. — (A g i s). — Neko poročilo iz Barija pravi, da vlada v vsej Južni Italiji, zlasti pa po mestih in v njih okolici velika beda. Brezposelnih je zelo veliko in brezposelni dan za dnem oblegajo javna poslopja in javne ustanove, a vse zaman. Staro in mlado vse berači, zla-st* Pa okrog vojašnic je opaziti čim dalje večji naval izstradanega ljudstva. Vojaki na straži se morajo stalno otepati kopice otrok odrasle pa celo poditi raz zidov ograj okrog kasarn. Svojčas so namreč res vsak dan dobivali tod brezposelni nekaj od vojaškega kosila ali večerje, danes pa so vojaške kuhinje tako skope s hrano, da dnevno primanjkuje celo za vojaštvo, kaj šele za brezposelne civiliste. U KOMNU OKRALI DEČJI AZIL Gorica, marca 1936. — (A g is). — Pred kratkim so v Komnu okrali dečji azil »Italie Redente«. Tatovi so izkoristili čas, ko je bila električna zveza vsled slabega vremena prekinjena. Okrali so kuhinjo in odnesli 'iz nje razne predmete, nekaj pa tudi iz učilnic. Do sedaj oblasti kljub vsemu še niso izsledile pravih storilcev. RADI BEGA CEZ MEJO PRIJAVLJENA OBLASTEM Gorica, marca 1936. — Agis. — Radi bega čez mejo je bila prijavljena karabinjerjem v TrlbuŠi 18 letna Katarina Pavšič Iz Sebrelj. NOVI GROBOVI V nedeljo 1. marca zjutraj se je vrgel pod zagrebši brzovlak rojak Bernard Plahu-t a, star 28 let, doma iz Batuj na Vipavskem. Nesrečnega je vlak popolnoma razmesaril. Iz pisma, ki ga je pustil je razvidno, da je nesrečnega mladeniča gnala v smrt brezposelnost in nesrečna ljubezen. V mariborski bolnici je v nedeljo 1. marca ponoči umrl rojak Mirko Klanj-ček, šolski upravitelj v Vučji vasi, doma iz Steverjana pri Gorici. Zapušča ženo In dva otroka. Preostalim naše sožalje, pokojnim naj sveti večna luč. (Agis). VELIKI ČEHOSLOVAČKI LIST 0 SUDBINI SLOVENA Poznati čehoslovački list »Večernje češke slovo«, Prag, od 27. februara, objavljuje dopis iz Rima, u kome izmedju ostalog kaže: Šta se dešava sa Slovenima u Italiji? Talijanske vlasti ne poznaju nacionalnu statistiku. Pojam narodnosti krije se kod njih sa pojmom državnog podanstva. Ko živi u Italiji, taj je Talijan. Zato mi ne možemo da pratimo, kako napreduje denacionalizacija Slovena, kako napreduje njihovo nacionalno izumiranje. Znamo samo to, da napreduje. Odlučujuću ulogu u denacionalizaciji igraju škole. One su istog tipa, kao i njemačke škole prije rata u Šleziji, ili madžarske u Slovačkoj. Istovremeno s napadom na slovenske duše vrši se intenzivan napad i na slovensko imanje. Ovu akciju olakšava strahovita bijeda, koju nismo u stanju jasno ni da zamislimo. — Ljudi doslovno nemaju šta da jedu, nemaju se čim obući, niti imaju čim da osvijetle kuću. Očajne prilike tjeraju narod u dugove, iz kojih se više ne može isplivati. Hipotekarni krediti za slovenačke krajeve koncentrisani su u »Banco di Verona«. To je zavod, koji prilikom davanja kredita izlazi s najviše uslužnosti ususret, ali prava misija zavoda nastaje kada pro- POD ITALIJOM dje rok plaćanja: od toga časa mijenja se ljubazno lice vjerovnika u krajnju bezobzirnost. Rad Veronske banke nije ništa drugo, nego eksproprijacija slovenačkog posjeda. pretvaranje slovenačkih porodica u prosjake i protjerivanje tih prosjaka sa njihove zemlje i iz njihovih domova. Novi gospodari su naravno već talijanske narodnosti. Zatim se u članku prikazuje takozvana božićnja afera slovenačkog stanovništva u Italiji zbog božićnjih darova, malih paketa, koji su stizali najbjednijim porodicama i za koje se tvrdi da su porjeflom iz Jugoslavije. Uskoro poslije Božića otpočela je istraga, i to na taj način, što se tvrdilo, da je uz darove bila priložena i jugoslovenska trobojka sa ceduljicom, na kojoj se poziva narod da još istraje neko vrijeme, jer se oslobodjenje već približava. Istraga se završila hapšenjem u masama. Cijeni se, da je uhapšeno oko 200 lica. O rezultatu krivičnog postupka i o eventualnim presudama još dosad nema vijesti, ali nije čudo, što u svojoj nevolji prosto slavensko stanovništvo u Italiji lako podleže svakoj agitaciji, pa ma otkud ona dolazila. Ali agitacija ne dolazi iz Jugoslavije, koja hoće da bude prema Italiji korektan susjed. Ona potiče s one strane, s koje se razvija grozničava agitaciona djelatnost u cijelom njemačkom dijelu bivšeg Južnog Tirola: iz hakenkreuzlerske Njemačke. — Nedavno se dogodilo da su u jednom slo-venačkom selu na granici ljudi klicali: »Heil Hitler!« Ove manifestacije nesvije-snog otpora nesumnjiv su znak. da je očaj stanovništva već prevršio svaku mjeru. — Narodu je već svejedno, šta će doći, ali veli, neka bar ma što dodje. Zna, da nešto gore ne može da dodje. PRAŠKI LIST O NAŠI MANJŠINI V ITALIJI. »Ndrodnosti obzor« Praga, poroča med drugim: »Vsaka tiskana beseda v neitali-janskem jeziku je za italijanske urade zdaleka največja nevarnost. Poleti so zaprli tiskamo slovenskega tiskarnarja v Mirni pri Gorici z utemeljevanjem, da vrši s tiskanjem slovenskih knjig protidr-žavno propagando in so istočasno namignili vsem tiskarnam v goriški provinci, da naj ne sprejemajo nobenega tiskanja slovenskih knjig. Slovenska knjiga se ne sme na goriškem niti tiskati, celo niti ne prodajati: vse slovenske knjige, ki so jih našli v knjigarnah, so zaplenili. Slovenske časopise so ustavili že prej...« TAJNI MUSSOLINIJEVI NALOZI FAŠISTIČKOJ ŠTAMPI Ratne operacije u Africi i talijansko-njemački odnosi Antifašistička »Giustizia e Libertà« uspjela je da iz Italije dobije tajne naloge Ministarstva za štampu, koji su upućeni svima talijanskim listovima za vrijeme od 2 januara do 15 februara. Donašamo u izvadku te naredbe da se vidi na koji način se stvara javno mni-;enje u Italiji i da se može kritičnije pratiti sve ono što danas piše Mussolinijeva štampa. T- 2 januara. — Listovi ne smiju objavljivati imena palih u Istočnoj Africi, ako nisu prije toga vojne vlasti oba-vjestile roditelje poginulih. Ta imena se ne smiju donašati niti onda kada su već bila od Ministarstva pregledana i dato odobrenje za štampu. 3 januara. — Naročito naglasiti bombar dovan je u Somaliji. Treba posebno i jako naglasiti — kao da je to mišljenje talijanskoga naroda — da narod hoće neka se rat u Africi vodi svom snagom i da ga treba voditi odlučno i sa svim mogućim ratnim sredstvima. Ne smije se pisati — čak niti u dobrom smislu — da su Talijani Jaganjci. Nikada ne upozoravati na njemačku opasnost. Ne potcjenjivati abesinsku vojsku i ne javljati nikada o kretanju abesinskih i talijanskih trupa. Omalovažavati u člancima i naslovima sve vijesti koje govore o francu-sko-engleskom vojnom sporazumu. Iz Berhna potcrtati rigorozno neutralno držanje Njemačke. Ne objavljivati vijest iz »Popolo d’Italia« da će Nj. E. Alfieri otići u Milan na proslavu Ardita. * 4 januara. — Ne pisati o dekretu o novoosnovanim jedinicama milicije koji je objavljen u »Gazzetta ufficiale«. Nikada ne objavljivati fotografije koje bi prikazivale neoportunu intimnost izmedju naših vojnika i urodjenika u Istočnoj Africi; tako isto niti u dopisima. Benevolentnost, ali ne srdačnost. Protekcija, ali ne jednakost. 5 januara. — Ne spominjati povratak generala Nobila u Italiju. Pripremiti jake članke (pezzo forte) za 18 januara kao početak trećeg mjeseca sankcija. Ne iritirati Njemačku. 25 januara vijest agencije Ne objaviti niti kao »Stefani« poslanicu JUDA GUKSA JAVLJA... D’Annunzievu Crnim košuljama iz Bre-scie.tezerva o ministarskoj krizi u Fran-, cuskoj i o memorandumu engleskom u Ženevi. * 28 januara. — u informacijama iz I Londona i Pariza izbjegavati svaki znak koji bi se mogao pričiniti kao nesimpatičan za Njemačkuč 4c i 31 januara. — Ne napadati kabinet Sarraut. I I februara. — Prenijeti u cjelosti apel studentima iz »Popolo d’Itaha«. Zabranjeno je objavljivati datume i fotografije iz dokumenta o zvjerstvima Abe-sinaca kojega je Italija predala Društvu naroda. Ne objavljivati vijest o namjerava-nom susretu engleskih i francuskih admirala na Malti. * II februara. — Ne pisati o njemačkom naoružanju niti o njemačkoj opasnosti. Revidirati u tom smislu vijesti iz inostranstva. Rezerva o petroleju. Nikakav komentar. Revidirati vijesti iz inostranstva, koje govore o držanju pojedinih država prema embargu petroleja, i izbaciti eventualna mišljenja po kojima bi se moglo prosuditi naš stav prema embargu. 4c 12 februara. Ne prenijeti, kao što su to učinili nekoji listovi, strane vijesti o navodnom napadaju rasa Sejuma na Makale sa pojedinostima iz abesim skoga izvora. Nikako ne govoriti o embargu petroleja. Osobito ne praviti nikakova proročanstva. Ne donašati strana proro. čanstva. 4c 13 januara. Ne davati nikakove vijesti o slijedećim talijanskim produktima u lukama sankcionističkih država: limunima, articokima i si. Dezlnteresiranost i veliku objektivnost prema projektu 0 uredjenju Podunavlja. 4> 14 februara. Potpuno nelntereso-vanje za embargo na petrolej. Ne pisati više o fronti Strese niti 0 straži na Breneru. VELIKODUŠNE OBLJUBE FAŠISTIČNIH OBLASTI Vabijo izseljence domov Trst, februarja 1936. — (A g is). — Cim dalje'več je slučajev, ki sc dogajajo po nagih vaseh, in sicer da fašistične oblasti in karabinjerji hodijo po naših domovih in obljubljajo staršem razne koncesije, če poskrbijo, da se njihovi sinovi vrnejo iz inozemstva. zlasti oni, ki še niso odslužili vojaškega roka. Kljub temu, da so vsi, ki se niso odzvali vojaškemu vabilu obsojeni od vojaškega sodišča kot dezerterji, obljublja navaden karabinjer ali brigadir, da je v slučaju vrnitve vsake obsodbe prost, moral bo odslužiti le navaden rok. Dalje obljubu-iejo posameznim, ki so jim bile svojčas radi kakšne politične pretveze odvzete razne koncesije, da bodo te dobili nazaj itd. Poleg tega stavijo navadno še zahteve staršem ali drugim sorodnikom da to sporoči izseljencem v tujino in na vsak način preskrbe, da se ta vrne. Kakšne namene zasledujejo fašistične oblasti s temi obljubami lahko vsakdo ugane, vendar pa opozarjamo, naj bodo posameznilci previdni in naj ne nasedajo vabljivim zanjkatn. 7.000 TALIJANSKIH DEZERTERA U JUGOSLAVIJI Početkom prošloga mjeseca iznosio je broj onih koji su prebjegli preko granice u Jugoslaviju sedam hiljada. Od tih je 4.000 Slavena i 3.000 Talijana, većinom iz južne Italije, iz Puglia. Oni su internirani u tri logora, u Tuzli, Sarajevu i Varaždinu. U mjesecu augustu jedan parobrod krcat ratnim materijalom uputili su talijanski mornari u Jugoslaviju i sada se nalazi sekvestriran u Boki Kotorskoj. U mjesecu decembru jedna četa vojnika pješadije od 300 ljudi koja je bila od-redjena za Istočnu Afriku, prešla je granicu s oružjem i s komorom. Ta četa je prešla sa svojim oficirima. I ti vojnici su bili rasporedjeni po logorima u Tuzli i Sarajevu. Giustizia e Libertà. naiHa je na dvjesto gladnih Abetinaca i od nh su četiri stotine odmah u prvom jurišu zarobljeni. Ostali su se mirno dali poklati, a potom, kad su vidjeli di su mrtvi jedno-Slavno su se predali. ( Patka«) TALIJANI SU DOBILI RAT Rim, 25 11. »Popolo d'Italia« u poseb-nom izdanju javlja senzacionalnu vijest, da je tahjansko-abesinski rat dokončan pobjedom talijanskog oružja. Videči da talijanska vojska usprkos bombai dera, tankom i aum-aum granala ne može prijeći riieku Takaze, car Haile Selassie kal dobar kr ča- rLJredl,0ii° 1C Duceu separatni mir. Glavni uslovi mira su ovi: b*~T!i£i\ans,ca v°i8Ìca Prodirati te i dalje Adisci,rhJ 0li°ra' abesin!lke sve do siais Abebe, gdje će u triumfu odati nnčnst Negusu Neges,i Talijansku'vojsku Iral i (e abesinski ratnici u razmaku od tri ko- Nmusl hirV Ud iaUnnbase-U Prijestolnici nčt l / održana parada, pri kojoj će V»™ Mi imenovan rasom od Takaze. a Nc-Shs će dobiti za uspomenu Duceovu foto-ai™$U Sa- '!ut0bl‘'umom Nakon toga će tali-, V°Jl Ca- u..?nZk priznanja obradili sva poi ja u Abesiniji. Za nagradu će svaki tali- veJ^l ntk d0bm jednU b0f'icn mirisavog ielln1* l Va° T\C6 • pravo° abesinskog pd- će Lig! naro°d8a nie (iTatlŠT RAZLIKA IZMEDJU DUCEA ,, , / necusa i™ ^ I ckspartirà.8 lmportira civilizaciju, a duce je robÌjuìe9TnUi>SlohaìÌa robove; a duce za-ÌAbesince1 lane’ Niiemcei Jugoslavene i \djamNmiraU da duce’ a duceu ne da EVrovika 'Nnlma., iz°ubi r,at’ hieiai « Evrope. k° iss°uhi rat hieiat U is __ ,, Logika — Zalio n0?' ne rnoiemo niSta izgubiti- ^er Uišta nemamo. UKORIČENA godišta „ »ISTRE« ganizaclfp direktorij je preporučio da or-godištaVlJ poie1đir,c,1 nabave ukoričena »rta nelso1^ ’ ?er- }e >>p°tedino godište terila" za j?naf rlzn^,a za naIrazIičitiJi ma-slično«. konferencije, za propagandu I ričenoTc0 gIod,lt,e’, lilePO * ukusno uko-Naručuil c® z'a*ot,skom stoji 100 dinara. Krt.,8.' žV“r“V0 ■,,,nu z“ret' broj io. •ISTRA« STRANA 3. PADLIM SLOVENSKIM FANTOM PRIREJDJEJO KOMEMORACIJE Na Goriškem so do sedaj komemorirali tri žrtve Gorica, februarja 1936. — (A g i s). — Polagoma prihajajo iz Abesinije poročila o Prvih naših žrtvah v afriški vojni. Fašisti na Goriškem svečano komemorirajo in proslavljajo te žrtve, toda le nekatere izmed njih. Do sedaj so zabeležili italijanski časopisi namreč le tri žrtve, ki gotovo ne Predstavljajo vseh slovenskih fantov, ki so padli v Afriki. V Gočah pri Vipavi se je vršila svečana komemoracija za padlim pešcem Antonom Žvokljem iz Manč. Imenovani je padel v Tembienu. Kaplan 62 legije »Iscnzo« prof. don Natale Altan je bral mašo, kateri so Prisostvovali roditelji padlega, številni domačini in vsi^ važnejši lokalni fašistični predstavniki. Častno stražo ob katafalku so imeli fašisti in škvadra »Mladih fašistov«, ki je dobila po padlem svoje ime. Starši so prejeli od Mussolinija 1.000 lir. Druga slična komemoracija se je vršila za padlim artileristom H a b e t o m Valentinom iz okolice Idrije. F’adel je tudi podoficir Colja Viktor iz Komna. Te tri žrtve fašističnega imperializma omenjamo kot prve, ker so bile Posebno »odlikovane«. Fašistični tajnik iz Gorice je namreč izdal ukaz, s katerim se krstijo po ena skvadra »Mladih fašistov« iz Vipave, Idrije in Komna z imeni padlih. Padla sta poleg imenovanih treh, kolikor so nam seveda podatki znani, še dva, in sicer Pec Evgen iz Škocijana ob Soči, rojen 1910, ki je padel 22 januarja v Tembienu, v bojih pri Amba Aradam pa je padel Josip Ivančič iz Matulj. Njegovi starši so dobili od Mussolinija neko pomoč vsled zgube sina. Pri Makale je padel Puža r Mirko, rojen 1911 iz Salamunišča pri Gračišču v Istri. Padel je 23 decembra. Seveda s temi šestimi imeni žrtve, ki jih zahteva afriška vojna od naših ljudi, še niso . izčrpane. Gre tu pred vsem za one, ki jih niso mogli prikriti in pa za čisto demagoške geste fašizma, ki hočejo proslavljati in poveličevati naše žrtve kot, žrtve za fašistično stvar. Jasen dokaz, da žrtev v Afriki ni tako malo je apel tajništva fašistične stranke v Gradiški ob Soči, ki poziva starše in najbližje sorodnike padlih v vzhodni Afriki, da se čim prej zglase pri njih. Časopisi se kljub temu, da vedo drugod povedati vse podrobnosti, pri tem omejujejo le na ta kratek poziv. Zadnji boji, ki so se in se še vrše so gotovo zahtevali od naših fantov mnogo žrtev, posebno še, ker je znano, da so se vsi nahajali v največji bližini fronte, v katero so morali sedaj brez dvoma poseči. Ne moremo zato verjeti fašističnim časopisom, da so vsi naši fantje, ki padejo v Afriki res z navdušenjem padli za »pravično stvar«. Pokazalo se bo to zlasti sedaj, ko bo žrtev mnogo in ko jih ne bodo mogli vseh sproti posebej komemorirati. JOŠ JEDNA ZVJERSKA FAŠISTIČKA OSUDA Specijalni tribunal je osudio antifašistu Gina Guernandia, činovnika iz Milana, na dvadeset godina robije, a ostala četiri antifašista na 45 godina robije zajedno. »PATRIOTSKE« SPEKULACIJE Rijeka, februara 1936. — U gradu se Proširila vijest o velikom skandalu oko ratnih nabavki. Nekoliko ljudi od ROMSA (Riječke rafinerije) koji su bili upućeni u Asrnaru, stavili su u rezervoare za benzin vode. To se otkrilo tražeći uzroke mnogobrojnim avionskim nesrećama u Istočnoj Africi. Radi toga je bio otišao na inspekciju u Istočnu Afriku i podsekretar za aeronautiku general Valle. Govori se, da je šest kompromitiranih lica oko te afere. Medju drugima je i neki Andrianelli, federalni podsekretar, superpa-triota i pretsjednik Ufficio di colocamento (Ured za namještanje radnika). Andrianelli ie brat inspektora za kemiju kod Riječke rafinerije. Giustizia e Libertà. ,ABESINCI" V — LJUBLJANI V čitalnici Doma beguncev na Viču Na Viču, na cesti na Brdo, dobro četrt ure iz Ljubljane, se odpre očem ravnica, posejana z malimi hišami, ki so skromne a prikupne vzraste na zelenih pašnikih skoro do roba rožniškega hriba. Tu stanujejo srednji in imovitejši kmetje, uradniki, ljudje, ki so svoje s težkimi žulji pridobljene prihranke naložili v lična domovanja, katere ščiti iz viška cerkvica na Rožniku. Med temi hišami, s pisanimi gredami in rožami na oknu, jo daljša enonadstropna stavba, ki spominja na južne hiše, na take, ki se vlečejo iz Gorice tja do Vrtojbe. Pa tudi vsa zunanjost se močno odraža od okoliških hiš. Ureditev vrta in gred z nizkimi, pletenimi ogradami, dodnjak ob hiši in zahišje — vse je svojsko in kot iz juga prenešeno in z okusom vsajeno v oddaljeno predmestno idilo. Kolikor ljudi, toliko usod, toliko teških romanov in žalostnih tragedij je združenih pod to gostoljubno streho, ki jo je dvignilo delavsko podporno in prosvetno društvo »Tabor«, da tako vsaj deloma lahko olajša bedo jugoslovenskih emigrantov iz Julijske Krajine. Stalnih strank to poslopje ne pozna. Prihajajo posamič in v gručah, naselijo se za par dni, okrepčajo in odpočijejo, nato pa jih funkcijonarji odselijo, da bode prostor za nove in vedno nove, ki dan za dnem prihajajo. Pravkar je dospelo nekaj novih. Mlad, temnolas fant z globokimi črnim očmi, visoke postave in energičen v kretnjah jo njihov vodnik. V mirni gorski vasici Vojsko nad Idrijo je živel. Tja so nekoč radi hiteli Idričanje in drugi prijatelji prirode in planin. Danes je ta 1000 m visoko ležeča prijazna vasica, ki šteje komaj 92 hiš, postala grozna trdnjava. Povsod so kaverne, predori, vojaške ceste Nikjer se ne smeš ustavljati, sicer ti preti kazen in zapor. Imel je mater, ki so jo konfinirali, brata, ki so ga ustrelili, sam je pa iz italijanske vojske, preden bi moral v Abesi-nijo, pobegnil preko meje. »Obupno je življenje jugoslovanske manjšine v Julijski Krajini,« pravi. »Policijsko nadzorstvo, ječa, konfinacija, hladnokrvno in nekaznovano ubijanje naših ljudi. Gospodarsko uničeni, oropani vseh človeških pravic, našega jezika molitve v našem jeziku, nas »ABESINEC« G. POŽENEL V CELJU Naši listi so že lani pisali o g. Poženelu Iz črnega vrha nad Idrijo, kjer Je dalj časa služboval kot poslovodja pri tamkajšnji Kmetijski družbi. Ker mu iskreno narodno prepričanje in poštena Vest nista dovoljevala, da bi podpiral lašizem in odpadništvo, je bil zelo slabo zapisan pri Lahih, ki so ga kar nenadoma uklenili ter odgnali v videmske Zapore. Tam so mu hoteli izsiliti prizna-hje podtaknjenih mu kriminalnih zločinov. Poženel se je pa tako pametno zagovarjal, da so ga končno izpustili, ali potem je bil pod mučnim stalnim nadzorstvom in zahrbtno špijunažo ter neprenehoma zalezovan in šikaniran na vse mogoče podle načine. Vedno so mu irozili z vsem najslabšim in ko so pričeli pošiljati v Abesinijo naše fante in {nože zato, da bi v imenu dvatisočletne kulture razširjali in osrečevali narode J »najplemenitejšo laško kulturo na sve-tu« v Afriki, je g. Poženel obrnil hrbet 'Preljubeznivi laški domovini« ter je Pribežal v Jugoslavijo- Nastanil se je v Celju, kjer je otvorll lepo trgovino, ki n naznanja inserat v današnji Istri. G. *ozenel se je tako vpisal v našo Sočo in K°t tenorist sodeluje tudi pri Celjskem nevskem društvu. V tem novem »Abesincu« smo spoznali vnetega Jugoslovana in naša dolžnost je, da ga sedaj podpiramo! •Soča« — Celje »Abesinci« urejujejo Dom beguncev Prenočišče emigrantskega društva »Tabor« ima danes že svojo zgodovino. V letu 1932., ko je postajal dotok ubežnikov iz Primorja vedno večji in večji, je društvo »Tabor« vzelo v najem v okolici Ljubljane večjo sobo, kjer je uredilo zasilno prenočišče za 11 ljudi. Vendar se je kmalu izkazalo, da je to prenočišče premajhno, in članstvo je začelo razmišljati o lastni stavbi. Je-seni istega leta so zapele lopate in v najhujšem deževju so neumorni člani »Tabora« pričeli z gradnjo lastnega doma, ki je bil kot pritlična stavba v pičlih dveh mesecih že pod streho in za silo tako urejen, da so v enem prostoru ljudje lahko že prenočevali. Ko pa je izbruhnila italijansko-abesinska vojna in je postajal dotok ubežnikov vedno večji in večji, tudi ti prostori niso več zadostovali. V naglici jo bilo dozidano še eno nadstropje, tako da sprejmeta danes dve ogromni spalnici lahko nad dvesto ljudi. V ostalih prostorih so urejene delavnice, kjer prenočevale! mizarijo, krpajo čevlje in za silo krojačijo, urejeno so bolniške sobe in čitalnica, urejujejo se pa še kopalnica in obednica. V kletnih prostorih je velika kuhinja in shramba ter drvarnice. žen oj o v afriško klavnico. In kdor je srečen, da ubeži, izpostavi domače vsem mogočim šikanam, ki so tako grozne, da spomi-n.ia3° na grozodejstva v dobi španske inkvizicije. Poznam očeta, katerega so po begu sina v Jugoslavijo, odpeljali karabinjerji od doma in ga ob aretaciji tako pretepli, da je izgubil vid in um.« Pa no samo Jugoslovani, tudi Italijani, celo miličniki so pribežali. Tudi italijanski oficirji so bojijo Abesinijo. V. zadnjem času sta v snežnih gozdovih prekoračila mojo dva tržaška Italijana, en istrski Italijan iti mor-ear, ki je pribežal celo iz Pulja. Pa tudi nekaj vojakov in oficirjev iz krajev v srednji in južni Italiji so, oboroženi kot za najbolj resen napad, skupno s 85 miličniki pribežali čez mejo. »Pa kaj hočete tukaj«, sem jih vprašal. »Počakali, da pade fašizem — saj ne bo doglo.« Ljudje v okolici imajo naše »Abesince« radi. Saj zatrjevali so mi tako. In všeč jim je njihova pesem. Pesem junaštva, tuge in trpljenja, pesem neomejenega hrepenenja in upanja. OTVORENO PISMO AKCIONOM ODBORU U ZAGREBU Posebnim odobrenjem Saveznog direktorija donašamo ovo pismo. — VredniStvo. Na brošuru »Istrani u Zagrebu«, koju sam tek danas primio moram radi istine di izjavim slijedeće: 1) Opaska, da »su članovi anketnog odbora gospodin Čermelj i g. Mohorovičić došli u taj odbor sa već unaprijed odredje-nim mišljenjem, što nisu mogli da prikriju niti pred članovima kod svoga rada nije opravdana, jer sam se kao pretsjednik anketnog odbora mogao osvjedočiti tekom duge rasprave, da su on: '-asvim ispravno i objektivno praiiii rad toga odbora. Dapače, sam gosp. Buić zahvalio se na zaključku ispitivanja svima članovima anketnog odbora u ime svojih pristaša za posve objektivno postupanje. 2) Na opasku u brošuri str. 15 u pogledu dr. Čermelja da »je kod rada ank. odbora teško uvrijedio g. Dobrilu« tvrdim, da je njegov postupak bila reakcija na nečuvenu uvredu, nanešenu po g. Dobrili svim našim nesretnim i jadnim konfinirancima u Italiji. 3) pošto bi možda neupućeni čitateli brošure mogao misliti da nije bilo suglasnosti izmed ju mene i ostalih članova anketnog odbora, osobito radi toga, što nisam mogao prisustvovati sjednici direktorija, na kojoj se je zaključivalo o podacima ankete, izjavljujem da sam se posve slagao sa anketnim odborom kao i sa tekstom zapisnika o radu toga odbora, koji bijaše predložen saveznom direktoriju, akcionom odboru i upravi društva »Istra«. - 4 ?t0 se postupka protiv g. Dobrile tiče, izjavljujem, akoprem nije naša zadaća bila da stavljamo predloge glede postupka protiv jednog ili drugog člana »Istre«, da sam slao na stanovištu da se ima protiv njega poduzeti najstrože mjere, ako je istinito, što se je protiv njega iznijelo na saslušanju. Iz kasnije nam pruženih podataka smo se uvjerili da je optužba bila posve opravdana. U Ljubljani, 21 februara 1936. Ivo Sancin s. r Milan Pertot odlikovan Učiteljski pevski zbor je lansko leto meseca maja priredil lepo uspelo kouccrt-P? j'Jžai Bolgariji. Koncertiral f.?flji' Plovdivu, Stari Zagori. Kazan-ilnaii S !y®nu’ Burffasu. in Jambolu Zbor ie vodil dirigent naš tovariš Milan Pertot. uciteij v Litiji. Te dni je prejel iz Sofije pismo sledeče vsebine: Mi. Boris III., po božji milosti in narodovi volji car Bolgarije. V znak naše posebne naklonjenosti rtagrajatno dirigenta Ju-goslovenskega učiteljskega pevskega zbora v Ljubljani g. Milana Pcrtota s komandir-skim križem našega narodnega ordena »za grazdanska zasluga« III. stopnje. Dirigentu Milami Pcrtotu iskreno čestitamo k visokemu in zaslužnemu odlikovanju. STANJE ARMADE V ITALIJI Zakaj pošilja Mussolini vojake na dopust Trst, marca 1936. — (A g 1 s). — Znane so česte in nemogoče odredbe vojaških oblasti, s katerimi se nenadoma vpokliče toliko in toliko desettisočev vojakov in se jih nato zopet pošlje domov. V zadnjem času je izdal tako Mussolini dekret, da se začasno pošlje na dopust okoli 100.000 vojakom. Motiviralo se to s tem, da moraju vo-laki domov vsled poljskih in drugih del. Toda kakor doznavamo in kakor poročajo mnogi inozemski časopisi, je dejanski položaj povsem drugačen.. Poročajo namreč, da so zaloge oblek in drugih priprav v Italiji skoraj prazne. Vojaki prihajajo na dopust v civilnih oblekah. Posebno se ob- čuti pomanjkanje čevljev, ker vsled sankcij ne morejo do usnja in je bila tako v zadnjem času zadnja tovarna za čevlje prisiljena ustaviti delo. Kakor pravijo oni, ki so prišli na dopust, so jim tudi hrano vedno bolj in bolj manjšali. »Giustizia e Liberta« pa poroča celo to, da nimajo dovolj orožja in da posamezne čete premorejo'često le po eno strojnico za vaje. Kakor vidimo iz tega, je Italija vrgla vse v Afriko tako, da brez dvoma ne bi mogla danes riskirati v Evropi količkaj nevarnega in pomeni vsako strašenie le širokoustenje in napihovanje. Promocija «u ^ sob°(o dne 29. o. m. bo na zagreb-sKem sveučilišču promoviran doktorjem vsega zdravilstva g. Bogdan Prein r o u naš rojak iz Gorice. Mlademu dok-torju, ki je sin lani umrlega zadružnega strokovnjaka Svitoslava Premroua ter mat dr. Vladimirja, zdravnika v Tržiču in dr. Branka, odvetniškega koncipijenta na Jesenicah, iskreno čestitamo. Prav posebne čestitke pa naj veljajo ob tej priliki gospe Alojziji, materi vrlih sinov — doktorjev! MALE VESTI — Carta d'identità uveli su Talijani u osvojene krajeve Abesinije. Koga se uhvati bez te legitimacije bit će streljan. Civilizacija ... ♦ — Talijani ubijaju ranjene Abesince pod izgovorom da ranjenici pucaju na Talijane, piše »Idea popolare«. * — Komitet Pesenti je osnovan u Parizu. Pesenti je mlad profesor sveu-čilišta u Sassari, kojega je ovih dana osudio Specijalni tribunal na 24 godine roblje. * — »A chi la miseri? A noi!« _ napisao Je jedan talijanski radnik fašista u Milanu. Bio je uhapšen. ♦ _ 3700 ranjenih i bolesnih vojnika i radnika vratilo se ovih dana u Italiju Iz Afrike parobrodom Cesare Battisti. * — Car Halle Sciaste kategorički de-mantuje glasove prema kojima je učinio neke nove predloge za mir. % — Bomba je eksplodirala na parobrodu »Antonietta« koji je krcao u Napulju municiju za Afriku. Jedan radnik Je poginuo, a četvorica su teže ranjena. * — Sedmi bataljon Crnih košulja otišao je u nedjelju Iz Trsta za Istočnu Afriku. Federalni sekretar je naredio Fradjanstvu da mora doći na ispraćaj. — Abesinci nose zlato, srebro i dragocjenosti u carsku palaču u Adis-Abebi. Sve to zlato će se upotrijebiti za nabavku oružja. NAŠA KULTURNA KRONIKA »MISEL IM DELO« Četrta številka kulturne in socijalne revije »Misel in delo« priobčuje na uvodnem mestu članek »Obračun i proračun«, ki glosira iskanje novih političnih smeri. Direktor Jožef R e i s n e r razpravlja v članku »Uradniško vprašanje« z vso temeljitostjo in statističnimi argumenti o tem žl vljensko važnem problemu našega sred njega stanu. Zaključuje se razprava dr. F. G o r š i č a »O glavnih zakonodajnih nedo-statkih naše grajansko-pravne reforme«. Znani pedagog prof. Gustav Šilih je prispeval razpravo »Narodno socijalistična vzgoja v Nemčiji«. V Obzorniku se ured ništvo spominja 75 letnice prof. dr. Murka. Dr. Branko Vrčon razpravlja o kolektivni varnosti. Bogumil V o š n j a k oce-nuje Komandiničev spis »Problem seljačkih dugova«. B. piše o razdolžitvi kmetov. S. B. o nezaposlenosti mladih intelektualcev, dr. Pavel B r e ž n i k o svobodi inteligence. Na treh straneh platnic so številne »Drobtine«, ki glosirajo domače in tuje pojave. »Misel in delo« izhaja v redakciji doktorjev Bajiča, Čermelja, Lapajneta in Zalokarja. Tisk jugoslo-venskih naprednih akademskih starešin »Nasta«. JEDAN USPJEH NAŠEG KOMPOZITORA IVANA MATETICA RONJGOVA Južnoslavenski pjevački savez sa sjedištem u Beogradu nedavno je raspisao veliki natječaj za kompozicije. Na konkurs je stiglo 46 kompozicija od najprominentnijih jugoslavenskih kompozitora. Nagra-djeno je pet djela, medju kojima i kompozicija našeg Ivana Matetica Ronjgova. — Od srca čestitamo! »ZAPAD ŽIVI U STRAHU« OD MIJE MIRKOVIČA. Na uvodnom mjestu »Ljetopisa Matice Srpske« izašla je studija dr. Mije Mirkoviča pod gornjim naslovom. Mirkovič tretira u toj studiji tobožnje »poslanstvo« zapada da civilizira Afriku i istok, pa statističkim podacima zaključuje trošak zapada za kolonije koje bi zaista mogle da budu propast zapada. <)R. IVO ŠORLI V »ŽIVLJENJU IN SVETU«. V »Življenju in svetu«, prilogi pone-deljskega »Jutra« napisal je dr. Ivo Šorli črtico »Prisebnost«. KRATKA ZGODOVINA SLOVENSKEGA JEZIKA. Pri Akademski založbi izide v kratkem prvi del prof. Ramovša »Kratka zgodovina slovenskega jezika«. IZLOŽBA PROF. SIRKA V SKOPLJU. Prof. Sirk, odlični član mariborske »Brazde«, bo svoja slikarska dela razstavil dne 5. aprila t. 1. v Skoplju. DRAGO GERVAIS U »KNJIŽEVNOJ REVIJI«. U posljednjem broju »Književne revije« izašao je odlomak romana Draga Ger-vaisa. VIJESTI IZ ORGANIZACIJA PITANJE ZAOSTALE ČLANARINE DRUŠTVU »ISTRA« U ZAGREBU Izmedju mnogih ostalih pitanja primio je djvì upravni odbor društva »Istra« u nasljedstvo i rc-guliranjo pitanja zaostale članarino. Kako u svim našim društvima tako ’ u društvu »Istra« ima eia-nova koji no plaćaju redovito društvenu članarinu. Tako su nekoji članovi u zaostatku sa plaćanjem članarine po više mjeseci a nekoji i po nekoliko godina. Upravni odbor, u želji da ovo pitanje pravedno riješi, stvorio je na svojoj sjednici zaključak, da se cijelo to pitanje detaljno prouči, pa je stavio u zadatak potpretsjedniku društva g. Dr. Anti Frliću da to pitanje prouči i podnese upravnom odboru svoj predlog. G. Dr. Frlić proučivši točno pravila »Istre« podnio je upravnom odboru svoj referat 'z kojega vadimo slijedeće: 1. Članom društva »Istra« ima se smatrati svaka ona osoba koja j? uplatila pristupninu ' koj je temeljem pristupnico primljena po upravnom odboru za člana društva. 2. Članstvo u društvu »Istra« ne prestaje uslijed neplaćanja članarine, jer pravila tačno pred-vidjaju da članstvo prestaje: a) smrću b) istupom c) isključenjem. 3. Upravni odbor može oprostiti članarinu obzira vrijednim slučajevima. Prema tome oni članovi društva »Istra« koji nisu redovito plaćali članarinu, a nisu radi toga po Upravnom odboru ispljučeni iz društva, nisu prestali biti članovi društva. U smislu društvenih pravila takovi članovi nemaju samo aktivno prava glasa. Članove, koji ne plaćaju redovito članarinu može doduše Upravni odbor isključiti iz društva radi nevršenja dužnosti, ali dokle god nisu iz društva isključeni ili nisu svoj istup pismeno na javili, imaju so smatrati članovima društva. U društvu »Istra« ima tri vrste članova koji su u zaostatku sa plaćanjem članarine, i to: * nisil plaćan članarinu, jer nomi To su većinom nezaposleni činovnici i od kuda. radnici. 2. Drugi nisu plaćali članarinu zato. jer se nisu slagali sa radom društva, odnosno starog Upravnog odbora, pa su u nepoznavanju pravile smatrali, da nisu više ni članovi društva, kadu ne plaćaju članarinu. 3. Treći nisu redovito plaćali članarinu zit'-». jer ih niko nije ni tražio niti ikada opomenuo. Na temelju goro navedenog stanja stvari i »e-meljom pozitivnih odredaba društvenih pravila, zaključio je Upravni odbor po predlogu Dr. Frli-ća slijedeće: 1. Oprašta se sva zaostala tj. neplaćena članarina onim članovima društva »Istra« koji ms-istu mogli plaćati zbog neimaštino. 2. Članovi društva »Istra« koji su u zaostatku sa plaćanjem članarine o po italijanski statistiki 5.592 prebivalcev. Prav .toliko, tudi leta Priselili so se Italijani in vSalS se vee domačinov pa se je zaradi pomanjkanja zaslužka in političnih razmer razkropilo po svetu. V kranjski deželni zbor je Idrija volila svojega poslanca, pod Italijo pa je bila nekaj časa celo sedež pod-prefekture. Pri Likarci se odpre krasen pogled k sv. Antonu, na Kalvarijo s križevim potom v ozadju na Kobalove planine. Nad zimskim drsališčem pridemo do Zaspane grape. Potok in mlin. Prvotna pot čez Dole kjer imamo najstarejše kmetije, na Vrhniko, po kateri so očetje tovorili v mehovih živo srebro. Tik ob cesti stoji hiša, v kateri je bila od leta 1892 do 1908 gozdarska šola. Onstran reke se razprostira prijazen naraven park. »Vmejcl« nad njo pa velika stavba, enostavna rudniška črpalka, v ka-*1” Jrti os/onmo kolo nazvano »kamšt«, ki ga goni voda. Še višje v bregu so zgradbe nad 600 m globokega jaška (»šahta«) »Pri kajzer« in rudniški park na zemlji. Tu so bile ob narodnih in državnih praznikih velike rudarske veselice. Pot nas vodi dalje v mesto, čez tir male cestne železnice, ki vozi rudo iz omenjenega jaška v čistilnico. »vašerijo«, druga pa v hrib k najlepši kmetiji tik nad mestom, k »Smuku«. Smukovina je ena najstarejših kmetij tik nad mestom, priljubljeno bližnje razgledišče na mesto. Velikokrat je v pozni noči odmevala pesem in godba s tega hriba po dolini. Po glavni cesti smo že v novem predmestju »Pod gorami«. »Debela skala« z visečim mostom. Na levo zgoraj umeten in šumeč vodopad iz Rak, ki puščajo del vode J*rn,JC0’ ostalo pa na dinamo rudniške centrale, na »Lenštatu«. Kmalu od »Debele nt° ,nekdai Pričenjale znamenite grablje. Na desni v bregu je lična vila. Mi-mo Kogovškove centrale, kjer je bil včasih tudi mlin, tiskarna in žaga pri »Lembu« “?.erViar*čt!ih h'evov, ter mimo zunanjih rudniških delavnic »Na uti«, krenemo na JAe*’. ob, drugi in večji cestni nfrn nrnVkRV0Z' *Ud° 'Z zbiraInice V žgal-ži« hninil US?V^m,- Na desni ie »Na luških b iSi u3 0 da,ie Pa zatočišče idrij-nanreirodo tub°v gostilna »V Šiški«, še aprej pa rudniške stanovanjske hiše. šk* Gd!mnfl te pripelje pot do žgalni-zemlio k'i Se vleče iz žSaInice pod vršie I?adf^ciVISOko v hribu dvi2ne na polica ouftad n lrUPenih plinov in par j® oko' sežna 7 kam®nita' žgalnica te zelo ob-žgMnico in ?^-"11 Postepii. Pot vodi med nicami « nu^ri,co čez lesen most z zapor-?galnicnka^erimi uravnavai° dotok vode (Brenn&ln most smo *Na Prejnuti« sto Drotfsn' £resečemo novo in staro ce- s? rudnikA4driiVn smo »V pesku*> kier Idriji je mp ,^etrt ure od tu proti Sp. tok vode^t tnaJk avnica’ 1713,0 dalje pa od-ne množin. rudnika' 0nstran vode so sil-de« kaferr» 1-z^?ane .ruc*e* zvane »rikšten-Idrijce* nrr,*- 1Is,PrVa.ÌMa.?aiy <«>Va ni ^ dvorišču Y. T ,.JU U3"‘uuvaie sestre, ma Sa sv a ,UPhnoMUrSk0 Marite in ka' zvonček inAnt°na Pu,Seavnika. V stolpu je se žele poročiti’. ** ^ vIe2eio oni’ ki „ Masary kova ni 2»“ 5m° ,Din *a po godino 25 Din. ulica 28a. — Za tlakam odgovara8- R.'.alliV 67-80. - Za uredni a’ Rudolt Polanovič. Zagrob. Dioa |St>