I J U B L J A B A Poštarina oiacena u eorovora uou. vi. uroj 24. U Zagrebu. 22. juna 1934. Pojedini brni sloj; 1.50 dinara 1 S A 13 JUNA 1!)09—13 JUNA 1334 | mmm HlM 11111?! MÈdÈh 13 JUNA 1303 — 13 JUNA 1934 Na izborima za četvrtu kuriju i Svih 12 slovenskih kandidata u '1 rstu 1303 god. Slaveni, su do- | IMBmM SKKmnil BSkffifnlfii liflIlji'fiN JÌ8Blfe$il»g5k okolice izabrano je apsolutnom bili više glasova nego Talijani. I saflOfl vgjrejS&Sk sSkkP'Ìh većinom već pri prvom glasovanju. l J PRm ePa SU > GIÀSIIIO SAVEZA JUGOSIOVENSKIH EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE FAŠISTI PLENIJO NAŠE NARODNE NOŠE Novo kulturno nasilje Italije v Julijski Krajini NAŠE NARODNE NOŠE Pred dnevi je iz Primorske dospela vest, ki nas je nemalo presenetila. Fa&islični hje-rarhi in »kulturni« voditelji, ki morajo biti sadnje čase še posebno obsedeni od nekega puritanizma, so se vsedli sa mizo, da poiščejo če je še kje kaj neitalijanskcga. Dobro zavarovani za železnim'„križi, s slraio pred vrati, so vrtah in iskali dokler se jim ni posrečilo najti stvar, naa katero se lahko skažejo. Skoro vse kar je bilo jasno znamenje našega naroda, so že uničili: šole, tisk, društvene domove, igre, veselice, spomenike, napise itd. Kaj še zdaj preostaja? Nič drugega več ni kakor to, da se tu pa tam še zasveti kakšna samotna narodna noša z rožmarinom in nagelnom na prsih. Torej to je tudi nekaj pristno slovenskega. Kar pa le količkaj diši po slovenskem, je treba uničiti in zatreti. Zadnje čase se potem takem ne bije boj samo za uničenje jezika in drugih narodnih vrednost, temveč se hoče uničiti tudi sleherna najmanjša zunanja lastnost. In šli so na delo. Prvo poročilo te vrste je prišlo iz Sv. Križa pri Trstu Tamkajšnji orožniki so, v spremstvu neke brezvestne vaške izdajalke, začeli po hišah, pleniti narodne noše. Ta slučaj sam na sebi ne zgleda bogve kako hud. Toda če malo globje proniknemo v njegovo jedro, vidimo, da to ni samo enostavno plenjenje oblačila, temveč da je to atentat na narodno blago, na narodovo last. Vsak narod je ponosen še najbolj na listo, kar je izrecno njegovega. Ponosen je na svoj: pregovore in rečenice, na svoje bajke m pravljice, na narodno pesem, na šege in običaje. Vso to narodno blago ceni kot svojo največjo vrednost, kajti to je eden izmed činiteljev, s katerim tudi lahko nekoliko dokaže svojo samobitnost. Tudi narodna noša je narodno blago. Ne imenuje se narodna noša samo zategadelj, kar jo nosi gotova skupina ljudi. Narodna noša ni tu zaradi zunanjega okraska, temveč ima globlji notranji pomen: ona je odsev narodove duše in kar je še več, ona J* priča narodove tradicije. Ker že nismo bogve kakšne slavne in bojevite zgodovine, smo- vendar nekako radostno presenečeni ob pogledu na našo narodno nošo. Priča nam je, da smo vendar že nekaj časa, nekaj čisto samosvojega, lastnega, in v sebi zaključenega. Ob praznikih, cekvenih in civilnih, za vstajenje in vaško veselico, povsod smo videli v narodnih nošah nekakšno narodno zastavo, narodno znamenje. To edino je še nam bilo porok v teh zadnjih časih da smo. In danes to narodno nošo plenijo. Če bi ne vedeli, da se v muzeje spravljajo samo stvari, ki so se že zdavnaj preživele, bi verjeli, da je tudi naše narodne noše doletelo nekaj podobnega. Toda, te naše narodne noše še zdaleč niso umrle. Res je, da so stare — čim starejše so, tem večji je njih pomen, — da prehajajo od rodu do rodu, od matere na hčer. Kdo ve ob kakšnih svetovnih prilikah so bile šivane, ob vojskah in v miru, v zatiranju in popustljivosti, toda naj so bile šivane kadarkoli, so bile za narodno samozavest. Koliko ur, koliko tihih večerov, so se naše slovenske žene po tru-dapolnem delu z veseljem spravile k šivanju. Sleherna krpa in sleherna nitka je prežeta z življenjem, z bojem in z mislijo m pretekle dni. Kar je enkrat v muzeju se le s težka povrne v življenje. Zapisano je zgodovini. Mi pa še vedno upamb da narodne noše še niso zapisane zgodovini. Dokler bo narod živ bodo žive tudi njegove tradicije, dokler ne ugasne njegova beseda, tudi njegove navade ne bodo ugasnile. Če h koncu malo globlje pomislimo kje je pravzaprav vzrok, da je italijanska tiranija položila roko še na to poslednjo narodovo svetinjo, ne moremo najti nikakega velikega povoda. Njih vsenarodna italijanska politika resnično že ves čas stremi za tem in tudi dela na to, da popolnoma uniči in prelije ves naš element. Odpravili so že vse druge stvari in zdaj mislijo, da so jim narodne noše zelo velika ovira. Nekako strah jih je pred njimi. Izzivanje vidijo v tem. In kar je še največ v tem je nekakšna duhovna vez z večino svojega naroda in tiho narodno zavednost. Ne beležimo tega, kot kronisti z ravnodušnim srcem, ampak pišemo kot globoko Prizadeti s črnilom botesli. to nasilje v anale naše zgodovine. Stari Rimljani so vsem svojim narodom, katere so podjarmili pustili vse. celo podpirali so jih. Njihovi pravnuki, lei se tolikanj hvalijo s svojimi kulturnimi Pradedi, so pač pozabili na kulturo teh svojih vradedov. Ni. da bi jokali ob tej novici, zakaj svet 'je trd in zakrknien, na solze le malo da. Pravijo, da celo kaplja razdolbe kamen, toda le v tisoč letih solza razdolbe srce. Tn v.avse zadnje pa tudi ne trkamo na vrata Usmiljenja kajti usmiljenje je zmerom majhno. Mi gremo edino za tem, da prej ali Mej najdemo tisti kos pravice, ki je prav za Hotovo tudi nam odmerien pod tem božjim soncem, (ceka). Sv. Križ pri Trstu, 18 junija 1934. — (A g is). Že več časa hodi po vasi fašist v spremstvu neke domačinke (ime te zavr-ženke in izdajalke na žalost še nismo zvedeli in ga zato ne moremo objaviti), ki dobro pozna vso vas. Namen teh obiskov je ta, da jima morajo ljudje izročiti narodne noše, ki jih še imajo. Ta način tatvine je do danes gotovo edinstven v naši kroniki. Ljudje morajo s trpkostjo v srcu izročati svoje najdražje spomine. Marsikdo bi rad zatajil, a mu je to radi prisotne domačinke nemogoče. Kam nameravajo z narodnimi nošami, si ne moramo predstavljati. Dejstvo pa je, da hočejo s tem uničit! enega mnogih dragocenih spominov in dokazov naš.e narodne samobitnostni in kulturne samostojnosti. Znano je še kakšno pozornost so vzbujale ravno svetokrižke narodne noše med Italijani samimi. Tudi so jih domačini še vedno nosili, zlasti ob vseh cerkvenih slovesnostih. Ob takih prilikah je zlasti tržaš- V nedeljo 17. t. m. je imela Soča-matica veliko vrtno veselico v Narodnem domu. Prireditev sama je bila obenem velika nacionalna manifestacija za našo zasužnjeno zemljo. Osrednja točka vse prireditve je bila revi.ia narodnih noš. Umetniško stran organizacije je itnel v rokah naš priznani slikar prof. Saša Šantel, ki je organiziral narodne noše v prav lepem številu in podal s posameznimi skupinami zaključne Ui-ke narodnih noš iz nekaterih krajev lst-e, Tržaške in Goriške. Da bi bila slika čim popolnejša, so bile zastopane tudi narodne noše s slovenske Koroške in domačinke z Gorenjske. Od naših so biie zastopane narodne noše iz Istre, iz Barbane in iz Mun, Goriške, solkanska in vipavska iz tržaške okolice pa barkovljanska in škedenjska. Prireditev se je pričela ob 4 uri, ko so zavzele narodne noše mesto na posebnem odru in ko je stopil med nje Sočin predsednik in ljubljanski župan dr. Dinko Puc. Ta je s kratkim in jedrnatim govorom, stoječ med pestrimi narodnimi nošami, pozdravil navzoče, se spomnil naših trpečih bratov na Koroškem, Primorskem in Istri. Dejal je: »Zdi se nam danes ko stojimo med našimi narodnimi nošami, da smo na Goriškem, Vipavskem, Tržaškem, v Istri. V duhu stojimo sredi cvetočih Brd, ob skalnatem bregu šumeče Soče, stojimo na našem Krasu, v Istri. Nismo se odpovedali tem krajem, za katere so nas osleparili pri zelenih mizah. Tega naj se naši nasprotniki zavedajo danes bolj ko kdaj. Te kraje zahtevamo nazaj s polno pravico. Že žrtve same nam to pravico potrjujejo«. Po tem je prečital g. dr. Puc imena žrtev iz emigrantskega koledarčka »Soče«, kar so navzoči stoje in odkritih glav poslušali. »Ni namen teh naših prireditev«, je še dodal«, »da se samo zabavamo, ampak njih glavni nam je, da zbiramo sredstva za borbo. Mi potomci kralja Matjaža in kraljeviča Marka, s trdno zavestjo v srcu in z globokim prepričanjem pričakujemo dan vstajenja, Vidov dan za vse naše neodrešene brate«. Ves govor je bil večkrat prekinjen ko časopisje posvečalo posebno pozornost tem narodnim nošam. Danes zgleda, da so jim postale nevarne tudi te. Da bi jih spravljali v muzeje je nemogoče, ker se še niso tako preživele, niso med ljudmi nikaka redkost in jih tudi ne bi zato jemati, ali bolje kradli, vse kar po vrsti. Znano je kako Italijani čuvajo svoje zgodovinske ostanke, tudi najnepomembnejše, da le z njimi dokažejo svojo nacionalno preteklost. Način kako uničujejo naše zgodovinske soomenike na oresesa danes že vsako mero nacionalne nestrpnosti. Poročali smo že, kako so zginjale razne narodne svetinje po Goriškem v roke sleparskim meštarjem. Ljudje so morali tu, prisiljeii od razmer, prodajati najdragocenejše spomine svojih prednikov. Tudi iz naših cerkva je izginil že marsi-k.ak spomin na našo preteklost. Zdaj se ie pričelo uničevanje vsega kar je narodnega, že uradoma in s pritiskom. z burnim aplavzom, k koncu pa je železničarska godba zaigrala našo himno. Nato je nastopil g. Batjel v narodni noši Vipavca in pozdravil v vipavščini, kot so jo govorili- pred 200 leti. G. Batjelu je sledila recitacija Ganglove pesmi »Kosovo polje«, ki jo je podal z izrednim občutkom Bojan Saunig. Drugi del programa so izpolnili nastopi pevskih zborov, in sicer: moški zbor društva »Zore« iz Šiške ie zapel »Soči« in »V Gorenjsko oziram«, mešani zbor društva »Tabor« pa je zapel »Haj nek planu«, »Naše gore«, »Boter polž«, nato je prvič nastopil mešani zbor »Soče« s pesmijo »Vse veselo kar živi« in »Dober večer Bog daj«. Zbor »Tabora« je zaključil spored s pesmijo »Igra kolo«, dalje »Oj devojko«, »Nazaj v planinski raj«, za katero je žel buren aplavz ter »Vigred« in »Drež-niško«. Za tem se je razvila prisrčna zabava. ki ie trajala pozno v noč. Med številnimi zastopniki naj imenujemo zastopnika Cirilo Metodove Družbe g. Rohrmana, Kluba Koroških Slovencev drž. tožilca g. dr. Fellacherja, Jadransko Stražo je zastopal g. Hribernik, Sokola g. Kalin, Klub Primork ga. Mira Žnideršičeva, prisotnih pa je bilo še mnogo drugih znanih osebnosti. Med prireditvijo so se prodajale razglednice slovanskih narodnih noš, delo g. prof. Šaše Šantla, ki so zbudile veliko pozornost, zlasti razglednica z žensko narodno nošo iz zapadne Istre. Sočina revija narodnih noš naj bi bil skromen prikaz velike revije vseh slovanskih narodnih noš, ki se bo vršila v času Ljubljanskega jesenskega velesejma, nakar že danes opozarjamo vse rojake, zlasti one, ki posedujejo naše narodne noše. Proti nasilju, ki ga je pričel izvaiati fašizem s tem. da krade našim ljudem narodne noše, moramo mi dostojno odgovoriti. Ta naš odgovor naj bo vsaj v skromno uteho trpljenju in mukam, ki jih morajo dan za dan prenašati tam preko meje. Zatorej rojaki storite svojo dolžnost! — (Agis) GODINA DANA RADA SPECIJALNOG TRIBUNALA 28 procesa, 102 osudjenih na 791 godinu zatvora. Trst, juna 1934. — U svim prilikama Mussolini i njegovi vele da naglašavaju da su svoje protivnike sasvim ’ikvidiiali. da u Italiji nemaju protivnika itd. Ali Specijalni tribunal ipai< i dalje radi. Što to znači? Taj prijeki sud ima dakle još uvijek mnogo posla. On je potreban, da bi fašizam mogao postojati. Eto pri ruci nam je statistika o radu Specijalnog tribunala u jednoj godini, to, jest od marta 1933 do marta 1934. U to vrijeme održano je pred tim sudom 28 procesa. Pristupilo je 108 optuženih, a od tih su 102 osudjena na ukupno 791 godinu zatvora. Medju tima bilo je osudjenih i mnogo Jugoslovena, od kojih mnogi nisu nimalo krivi. Po statistici se vidi, da fašistički teror nije blaži nego ranijih godina, da je taj krvavi tribunal još uvijek brutalno strog i naročito upada i oči, da od 108 optuženih, koji su predve-deni samo 6 njih nije osudjeno. Znači da je svaki onaj. koji je poslan pred Specijalni tribuna! u devedeset i devet posto slučajeva već unapred osudjen. Interesantno je i to, da su kazne vrlo visoke i da poprečno na svakog osudjenog pada skoro osam godina zatvora. U GORICI JE ZATVOREN™ HOTEL JER NIJE PRIJAVIO DVA PUTNIKA, KOJA SU PRENOĆILA U NJEMU. Gorica, juna 1934. — Faš'stički listovi javljaju, da je gorička kvestura zatvorila za rok od deset dana hotel Eugenija Piculja, koji se nalazi na goričkom korzu, zato, jer nije prijavio dva putnika, koja su prenoćila u njemu. Ta je osuda interesantna i kao policijska mjera, koia nije uobičajena sigurno nigdje na svijetu, i zbog motiva zatvaranja. Sigurno se je radilo o nekim važnim putnicima, koje je policija tražila i za koje joj je bilo naročito stalo. Fašistička policija zatvara ženu koja se interesirala za svoga uapšenoga muža Trst, juna 1934. — U Bresci je zatvoren antifašista Antonio Ferini. Njegova žena se je uputila pokrajinskom prefektu, da se informira o razlozima hapšenja njezinog muža, jer ona nije vidjela nikakvog razloga, da se njezin muž hapsi i da tako dugd ostaje u zatvoru. Prefekt, koji je dostojan sluga jednog krvavog sistema, umjesto biloka-kvog odgovora, dao je uhapsiti i ženu i strpao je i nju u zatvor. NEKOLIKO FAŠISTIČKIH OSUDA. Trst, juna 1934. — Josip Kante iz Rihemberga osudjen je na 100 lira globe od goričkog suda, zato jer je imao izvan kuće, navodno, bez razloga, kosir, koji mu služi uostalom i u poljskom radu. — Na 100 lira globe osudjen je Saksida Josip, star 69 godina zato, jer je prodao manju količinu vina iz svojega vinograda, a da zato nije imao dozvole od policijske vlasti. — Na sedam mjeseci zatvora osudjen je Alojzije Rutar, star 29 godina, iz Sovod-nje zato, jer se nije javio na stavnju, ma da je bio više puta pozvan — Stanislav Kumar Josipov, star 23 godine, koji je takodjer bio optužen zbog izbjegavanja stavnje osudjen je na godinu dana zatvora. Riječki tribunal ima stalno posla sa onima, koji bježe preko granice u Jugoslaviju. Uslijed pomanjkanja posla i neprestanog šikaniranja talijanskih vlasti pokušali su tri mladića Ivan Turčinović, Dominik M a c u k a i Mirko Z g r a b 1 i ć da predju granicu bez potrebnih dokumenata i da u Jugoslaviji nadju posla. No u tome iznenadila ih je talijanska pogranična straža i predvela sudu, gdje su za pokušaj nelegalnog prelaza granice Turčinović i Macuka kažnjeni sa tri mjeseca zatvora, a Mirko Zgrablić, budući da još nije navršio 18 godina starost; oslobodjen je. Priče koje kolaju Italijom Mussolini je po dužnosti kao pret-sjednik vlade morao da posjeti jednu glasovitu talijansku ludnicu u okolici Rima. Bolnički personal mnogo, se trudio, da doček Mussolinija bude onako »kako treba«. Bolesnici, umobolnici, morali su da se nauče, da kliču Mussoliniju, da skandiraju po fašističkom običaju: »Duce, Du-ce, Du-ce«. Mussolini je došao u ludnicu. Bolesnici su ga dočekali svrstani u redove i odlično su se ponašali onako kako su bili naučeni. Samo jedan čovječuljak blizm vratiju nije digao ruku na rimski pozdrav i nije vikao ništa. Mussolini mu se približio i zapitao ga: »A zašto ne vičeš, zašto ne pozdravljaš? »Ja, ekcelenca, — odgovori čovjek, — nisam lud. Ja sam ovdje nadglednik«. (Fotografije narodnih nos — T nedeljske prireditve Soče-matice v Ljubljani se dobe v podu pravi »Istra«, Erjačeva c. Aa, dvorišče) Revija narodnih noš Julijske Krajine VELIKA MANIFESTACIJA ZA KAŠO ZASUŽNJENO ZEMLJO Vidovdanska proslava Soče - Matice v Ljubljani „Živio slavenski Trst“! Pred 25 godina — 13 juna 1909 god. počeli su u Trstu opčinslci izbori, a budući da je općinski odbor bio ujedno i pokrajinski sabor, to su ti izbori, imali dvostruko značenje. Borba je bila i žučna i očtra. Talijani su nastojali da zadrže dotadanje pozicije, ali Slovenci su ušli u borbu sa parolom: — okolica je naša i to mora dokazati. Iako su Slovenci i u gradu istakli svoje liste to je bilo više radi prebrojavanja-i afirmacije, nego radi same pobjede, ali okolica je toga dana imala da dokaže da je čisto slovenska, a u okolicu se ubrajalo na pr, i Barkovlje i Sv. Ivan. Jednako pravo glasa nije postojalo za općinske i pokrajinske izbore. Bogatija klasa je bila privilegovana na taj način što je postojao cenzus poreza. Unapred je bilo odredjeno koliko koja klasa ima zastupnika bez obzira na broj izbornika. Grad je birao 68 poslanika, okolica 12, a Trgovačko-obrtnička komora i. —- Najbogatija klasa je imala u gradu 16 zastupnika; činovništvo 16, manji trgovci i obrtnici 16, a oni koji su plaćali, ispod 10 kruna poreza 16. (Trgovci i obrtnici su osim toga imali još 4 zastupnika iz trgovačko-obrtničke komore). U okolici su bile samo dvije kurije: posjednici su birali 8 zastupnika, a opća kurija (seljaci, radnici i siromašniji svijet) 4 zastupnika. U izbore su bile stupile ove stranke: Slavenska stranka. Talijanska liberalna, Socijalisti i Nijemci. Na 13 juna su bili izbori opće kurije, i to za 16 gradskih i 4 okolišna zastupnika. Toga dana je tršćanski »Pìccolo« hrabrio Talijane ovim riječima: »M i vam želimo veselje na pobjedi, o Talija n i, koji dana s k r e-ć e t e na izborno poprište da posvjedočite neokaljano t ali j ansino Trsta!... Vi ste gledali svake večeri, kako svjetlucaju svjetiljke »Narodnog doma« Slovenaca: i k srcu vam se p r i v inu opomena da se ondje radi mirno kako da se Slavenima prisilno otvore vrata tršćanske općine.« Talijanska omladina, osobito sveuiili-štarci iz Graca vršila je presiju na talijanske stranke da se slože i, da zbiju redove, jer da im prijeli, opasnost od Slavena. Pod tom presijom se Talij, radikalna republikanska stranka (Mazzinijevci) odrekla učestvovanja u prilog liberalne stranke. Socijalisti su istakli u okolici i Slovence za svoje kandidate, jer je u Socijalističko] stranci, bila dobra, polovina Slovenaca, a i u gradu je bilo na socijalističkoj listi Slovenaca. PET SLOVENSKIH FANTOV ARETIRANIH radi jugoslavenske zastave na spomeniku padlih vojakov v Oslavju D'elo vredno Modestijevih naslednikov — Nesramno podtikanje Gorica, junija 1934 (Agis.) — Naš časopis je že večkrat poročal, da zidajo Italijani v Brdih, in sicer v Oslavju spomenik padlim vojakom, ki bo obenem tudi mavzolej. Tu je zaposlenih tudi nekaj slovenskih delavcev iz goriške okolice. Italijanska tvrdka, ki je prevzela to delo, pa že dalje časa ne izplačuje svojim delavcem zaslužka. Delavci, ki delajo vendar zato, da se preživljajo, so se, prepričani, da bodo našli zaslombo in pomoč, obrnili na delavski sindikat v Gorici. Tu so jih pa le potolažili z zagotovilom, da jim nemorejo pomagati in ne morejo ničesar ukreniti, ker niso kompetentni za to. Obenem pa je sindikat obvestil goriško kvesturo o pritožbo, oziroma upravičeni zahtevi delavcev. Kvestura, ki ni mogla v tej zahtevi delavcev do- biti nikakega povoda, kaj šele razloga, da bi posegla vmes, je nekoč dala zidovje spomenika v Oslavju prepleskati s jugosioven-skimi zastavami. Sum je seveda padel na okoliške domačine, pred vsem pa na one, ki so se pri sindakatu pritožili, nakar so aretirali pet fantov Slovencev iz goriške okolice. Modestijeve metode so torej kljub njegovemu odhodu, kljub žalostnemu koncu njegove karijere, ki ga je zadel ravno zaradi nesramnega podtikavanja, ostale v rabi pri goriški kvesturi. Takih metod se poslužujejo samo zato, da našemu ljudstvu lahko zadajajo ponovne udarce, da ne tiranizirajo našega človeka brez vsakega razloga in da se pred nadrejenimi in inozem- stvom čutijo krite za svoja nečloveška postopanja. Kaj je s petimi aretiranci nam momen-taino ni znano. Skoro gotovo pa jih bodo fašistični trinogi spravili pred posebno sodišče za zaščito države kot so lansko jesen Rilienberčane, ki še danes čakajo v Regina Coeli na proces. Naj pripomnimo, da so istočasno, ko se je zgodil ta zločin v Oslavju, aretirali v Gorici prof. Rutarja in Mussizzo, Tako poteka življenje naših ljudi. Aretacija za aretacijo, ko se pa fašističnim trinogom zahoče novih žrtev pa poskrbijo zdaj na en zdaj na drug način, da lahko spet vprizorijo proti našim ljudem nove progone in nove procese. Ma pavmflm is Amerike odleža® S mfesecl u fašističkom satvoru Jedan radnik iz Vodica uhvaćen na granici već je dva mjeseca Vodice, jima 1934. Nedavno se vratio iz Amerike jedan naš čovjek, Kosič Anton, koji se je bio kao mladič star 22 god. iselio u Ameriku još god. 1904 Koliko smo mogli doznati, nakon njegovog povratka u stari zavičaj, bio je u Trstu zadržan i zatvoren 8 mjeseci, a da o tome nije nitko ništa znao, dok ga nisu dotjerali Kući. u zatvoru Kako smo u zadnje dane doznali uhapšen je bio pred 2 mjeseca na prelazu granice kod Postojne jedan naš radnik iz našeg sela imenom Juriše-v i ć Grgo. On je radio još sa nekolicinom radnika u šumi u Koži jaku ugljen. Odveden je bio najprije u Po- --- stojnu a napokon u Trst, gdje još i danas leži i čeka raspravu. Niti njegovi drugovi s kojima je radio nisu o njegovom uhapšenju ništa znali dok nisu sada došli kući, jer su mislili i držali da je otišao preko granice, u Jugoslaviju. Inače naše je selo zadesila velika nevolja, povrh svega zla koje nas danomice sve više i više muči, u zadnje nas je dane posjetila i tuča, koja nam je potpunoma uništila jedan dio našeg polja, tako da je ostalo sve potpunoma crno kao o Božiću. Sve se je urotilo protiv nas pa i sama priroda nam je postala neprijateljem kao da smo najveći griješnici ovoga svijeta. — (ćić.) PODREKTOR GORIČKE BOGOSLOVIJE GOSP. RUTAR KONFINIRAN JE U JEDNOM SELU U UMBRIJI Izbori za četvrtu kuriji su bili najvaž niji, jer je tu najveći, broj glasača, i, po tome se moglo odredili gdje je većina naroda, iako ne. većina zastupnika. Toga dana je palo 20.100 glasova. Od toga je bilo za Slovenske, kandidate 7.200, za soci j uliste 6.800, a za Talijane 6.10G Slovenci su o dni j e ' i sva 4 mandata okolice, a za svih 16 mandata u gradu imali su da se ponovno bore na užim izborima Slovenci, socijalisti i Talijani. Slovenci su imali da dodju u uži izbor u Novom gradu, Novoj Barjeri s Skorkljo i Sv. Jakovu. Za okolicu su bili izabrani — na prvom izborni — Miklavec, Biekar, Ferluga i dr. Just Pertot. . U gradu su Slovenci dobili na prvom izboru 3.200 glasova. Na slovenskoj listi su kandidirala i 3 Hrvata i lo prof. Mandič, Marinkovič i Bolonić. Sva tadanja slavenska štampa u Austriji je sa veseljem pozdravila tu pobjedu Slovenaca u Trstu. Zagrebačke »Novosti« od 15 juna 1909 su pisale na prvoj stranici s velikim naslovom preko cijele stranice »Živio slavenski Trst!« ovo: »Slaveni Trsta mogu biti svakako zadovoljni i prezadovoljni sa svojim uspjehom. Oni su prisilili nekoć moćnog neprijatelja da kapitulira pred Slavenstvom ili pred organiziranim radništvom... Ovu pobjedu slavenske ideje, koju u prvom redu imamo da zahvalimo energiji umnih vodja, slovenske braće, od srca pozdravljamo i kličemo: Živio slavenski Trst!« Dne 16 juna su bili uži izbori. Političko društvo »Edinost« je izdalo proglas li-' ražima da glasuju za socijaliste tamo gdje se bore Talijani i socijalisti, a gdje je so cijalistima osigurana pobjeda tamo dà prc-dadu bijele glasovnice, gdje se bore slavenski kandidati tu neka glasuju za njih. — Na tim užim izborima su pobijedili socijalisti i dobili su 10 mandata, a Talijani 6. »Novosti« od 18 juna 1909 komentiraju taj uži izbor i vele: »Razlog 'što nije u gradu ni jedan Slovenac pobjedio, od ona. 4 koji su došli u uži izbor, je u tome, što su se socijalistički izbornici podijelili: talijanski socijalisti glasali, su za talijanske kandidate, a slovenski socijalisti su glasovali za socijaliste. Dok su Slovenci svi listom glasovali, za socijaliste, socijalistička stranki; nije znala da usčuva disciplinu u svojim redovima, te je nešto veći dio njenih izbornika glasovao za Talijane. Ova okolnost iznijela je jednu vrlo karakterističnu činjenicu: Ako onim 7.200 izbornicima koji su u prvo m izboru svoj glas predali za slavenske kandidate pridodamo glasove slavenskih s oci j tili s t a. to imamo r a^d o s nu poja v u, da je u izborima opće tršćanske kurije većina izborni k a af ir ni i-r al a svoju sla v e n sku narodnost... Kad su se naša braća u gradu Trstu upuštala u borbu, nisu računala na Trst, juna 1934. — »Istra« je javila, đa su profesori goričke bogoslovije svećenici Mužića i Rutar osudjeni na pet godina konfinacije. Saznaje se, da je pod-rektor Rutar poslan u selo Ajontelebne di Spoleto u Umbriji. U tom će selu morati da ostane pet godina i da se ravna po svim paragrafima zakona o konfinaciji, koji čine život težim nego u tamnici. Za kanonika guzicu se momentano ne zna, kuda ie on upućen. ZAPLEMBA „SEJAVCA” OD DR A PAVLICE ker se v tej publikaciji omenja sv. Ciril in Metod in ker je na enem mestu zapisano, da »naš narod ljubi Marijo.. .« »Naš narod ljubi Marijo« — ta ugotovitev je v Italiji nevarna za državo. Policija v Gorici je namreč zaplenila knjigo »Sejavec«, to je zbirko premišljevanj o vsakonedeljskem evangeliju, ki jo izdaja po vojni vsako leto dr. Andrej Pavlica. Motivacija zaplenitve je ta. ker se v tem zvezku omenjata svetnika sv. Ciril in Metod --- in ker je na enem mestu zapisano, da »naš narod ljubi Marijo« ... Menda goriška fašistička policija, ki sama nabožnih knjig gotovo ne čita, dobiva tozadevne instrukcije od knezoškofijskega ordinariata v Gorici, ki ga začasno upravlja mons. Sirotti, kakor znano. — (»Slovenec«). Riječki Sveti Vid iskorišten u antislavenskim provokacijama i govor biskupa Santina Pisanje riječke »Vedette« i Rijeka, juna 1934. — Dne 15 juna pada Sveti Vid, patron grada Rijeke. Ranijih godina slavio se taj svetac na veliko. Naročito dok je Rijeka bila u blagostanju. To slavljenje pokušava fašizam ponovno da oživi, razumije se, u svoje političke svrhe. U tome se slažu fašistički hijerarhe sasvim š biskupom kakav realan uspjeh. Rezultat glasovanja upravo je iznenadio i njih, i protivnike i cijelu javnost... Oni sa na užim izborima dobili i 1000 glasova više nego u prvom izboru.« Treće tijelo, t. j. silni obrtnici, krčmari, sitni trgovci, birali su zastupnike 17 juna. Oko 3.500 izbornika, biralo je 16 zastupnika. Budući da su ti izbornici najviše odvisni o općini pobijedili su Talijani, a Slaveni su dobili usve oko 500 glasova Četiri dana kasnije birala je inteligencija. Bilo je 1.600 izbornika za 16 mandata. Slaveni su dobili usve 400 glasova, Nijemci 300, a Talijani 900, pa su Talijani svi izabrani. Na 25 juna je biralo prvo izborno tijelo, t. j. veliki posjed i veliki kapital 16 zastupnika. Toga dana su birali i posjednici iz okolice 8 zastupnika. Veleposjednici i kapitalisti iz gruda izabrali su Talijane, ali u okolici je izabrano svih 8 slovenskih k a nd i d a l a. Slovenski kandidati loga dana su bili slijedeći: dr Rihar*, dr Slavik, dr Wilfan, A. Sancin. V. Gorjup. S. Martelanc, Marti-nis i J Pertot, i odmah u prvom izboru su izabrani. Talijani su bili ogorčeni. Na riše mjesta je poslije izbora, naročito prigodom prvog i drugog glasovanja, došlo do'bitke Tako su Talijani kušali napasti Slavene pred Narodnim domom«, ali su bih odbijeni pr o- Santinom, koji je u tom pogledu vrlo sličan pokojnom Sainu. Nije uzalud povodom kampanje protiv Fogara riječka »Vedetta« isticala, nasuprot Fogaru kao nevaljalom biskupu, riječkog biskupa Santina kao uzornog talijanskog biskupa, koji odgovara novom oggia« došlo je lilo i do pucanja, a pucali su Talijani iz kavane, kada su se Slaveni vraćali sa skupštine u »Narodnom domu« — U Istri je pobjeda Slovenaca primljena s oduševljenjem,. »Družba sv. drila i M e doci a za Istru« je izdala g l as, koji p o ć in j e: »Prošle nedjelje započeli su izbori za gradsko tršćansko vijeće, odnosno za tršćan-slci zemaljski sabor. Već početak tih iz-bora iznenadio je tršćanske Slovence, dok je nas presenetio. Koliko li razlike od današnjih uspjeha i tužnog gotovo očajnog položaja tršćanskih Slovenaca onamo natrag 20 godina.« Tršćanski Slaveni su bili ponosni i. sa-mosvijesni. Na skupštini iza izbora izjavio je bio dr. Slavik u ime društva »E dinas t«: »Prošlo je doba kad su radili što su htjeli. Kamara ima još moći, ali svemoguća nije više. Ako većina ne bude htjela' da udovoljava opravdanim zahtjevima okolice, mi ćemo je znali i prisiliti, a do potrebe će s nama i, oni gradski, izbornici koji su u gradu nastupili za nas«. Tom pobjedom smo dokazali da Trst nije talijanski barem ne apsolutno talijanski, kao Što je to talijanska iredenta dokazivala. Jer Talijani su do 1901 potpuno negirali ma i najmanji trag slavenstva u Trstu. Jer do 1901 nisu svi punoljetni gra- -i,«, an su om otmjeni t djani imali pravo glasa Glasovale su samo hVSJZ TiT* ,V“T v',: 1 umieli Ponižavana * nalupam; ispred kavane »A i volti di Chi- tri kurije t. j. veleposjednici i veliki kapi- svagTprava kurila« ipak doći do duhu«. Dne 15 juna donijela je »Vedetta d’ Italia« uvodnik, u kojem iznosi opširno historiju Svetoga Vida unatrag nekoliko stoljeća. Ta nas stvar potanko ne interesuje, nego ćemo se osvrnuti samo na ono mjesto, gdje se govori o latinskoj i talijanskoj misiji tih svetaca. — »Vedetta« kaže: »Dok je drugdje, ne daleko od Rijeke, u slavenskim i slavizatorskim krajevima, poslije vala transmigracije na-roda, crkvama i svecima davano sia-vensko ime i slavenski biljeg, sveti Vito i Modesto su sveci po porijeklu i karakteru sasvim latinski. Oni su bili na kvarnerskim obalama Danteovim (»che Italia chiude e i suoi termini bagna«) prvi vijesnici kršćanstva i la-tinstva. »Oni su dakle prethodnici talijanskog ljudstva. Vito i Modesto, oni su se prvi afirmirali na našoj zemlji s je-zikom crkve, koja je u isto vrijeme bio i jezik rimske snage na svim sredozemnim obalama«. Dalje govori »Vedetta« o značenju tih svetaca za talijanstvo Rijeke, koja je ostala talijanska, po propasti svega, malo i zaslugom tih svetaca : »Zato sjećati se i slaviti te Apostole znaci za riječko pučanstvo slaviti na najbolji način svoj grad, svoje porijeklo, iz kojeg je izišlo i ono čvrsto talijanstvo, zbog kojega smo danas ponosni«. eratin vAik?Vetoga Xida održana je po ®f|evf*lesis^tre druge iskup Santin je održao govor, u kojem je veličao najprije konkordat izmeđju crkve i fašističke države i izrazio je svoje zadovoljstvo i1™.***0™’ a .zatim je govorio o Svetom V'du i Modestu. skoro na isti način kao i »Vedetta«. To su sveci, koji su triumfirali nad poganima i .»barbarima«, zato ie niiho-vo značenje danas za tlujaftù . Rijeku tim veće. .uvečer toga dana priredjen je ve- «vrš' 1S skeazaUSt^?ar.(U r™etima talifan- zsrie k6 koKu ht&da d"bi!a,onai karakter: gani i fašistički_fiSdsantinStlčkl or' Župe Materija i Podgrad pripale su riječkoj biskupiji. Rijeka, juna 1934. — Dne 15 juna te proglašen Papin dekret, kojim se župe Podgrad i Materija u Istri, koje su do sada pripadale tršćanskoj biskupiji. priključuju riječkoj biskupiji jer . e to navodno potrebno, da bi se riječka pokrajina poklapala s riječkom bi-skupijom, kako je to zaključeno konkordatom izmed ju fašističke vlade i Vatikana. tal, inteligencija i obrtnici. Tek 1901 dato je opće pravo glasa uvodjenjern četvrte ku-nje. I baš te padine su Slovenci dobili nn izborima 9.109 glasova. Talijani 11.163 glasa a socijalisti, 7.220 glasova. Kada bi mandali bili podijeljeni na temelju općeg i jednakog prava glasa, Trst, bi. već 1901 'bio prešao u slavenske i socijalističke ruke-■ er bi samim razvitkom stvari i realnim potrebama bili socijalisti i Slovenci prisiljeni .? i iskorištavana klasa, da rade zajednički i složno. Kada jednu sić n š n a 'n a n j ina privile gcvnni h (a ti su i v e 6 i mo m Talijani) ne bi bila imala unapred zakonom o s i g u-i a n e preko tri četvrtine m a n-“ n ‘ "> da v no bi se pri j e. rata bio u m a nj io onaj va n j ski talijanski karakter Trsta, kojeg mu j« •tavalo gradsko zastupstvo, pa bi, možda, i stv a ri iza rata išle drugim t ok o m. . A oni talijanski iredentisti iz Trsta ve-čmom sinovi i potomci doseljenih Talijana, \h talijaniziranih Slavena, koji su uvijek, pa i d° danas, tvrdili da je Austrija umjetna slovenizirala Trst neka po; Udaju statistike izbora i broj mandata p„ ée vidjeti ko j« bio privile gavan, a ko iskorištavan. A mi sjećajući „ te dvadeset i godišnjice — možemo da gledamo s ponosom, unatrag i s vjerom u budućnost, jer doći vrijeme kada će i Uvijek ponižavana * ći d (t. p-X Ozbiljna kriza fašizma »FAŠIZAM SE RASPADA« — KAŽE PRAŠKI LIST »PRAVO LIDU«. Praški list »Pravo Lidu« od 15 juna, donosi na uvodnom mjestu dopis iz Pariza, u kome se, povodom desetgodišnjice Mat-teottijeve smrti, osvrće na političku situaciju i odnos snaga u Italiji prilikom uvo-djenja fašističkog režima. List povlači paralelu izmedju velikih obećanja fašističke politike ranijih godina i bankrota fašizma na ekonomskom polju, koji priznaje sam Mussolini. Deset godina poslije Matteottieve smrti nije ispunjen ni jedan od zahtjeva fašističke spoljne politike. Naprotiv, sve su ekspanzivne težnje fašizma naišle na nesaiomiv otpor. Italija je natjerala balkanske države da se udruže u defenzivni savez, udaljila je od sebe novu Tursku, baš sada konstatuje neuspjeh u Albaniji, a posljednji dogadjaji u Ženevi pokazuju, da je dovoljno samo malo dobre volje i elementarnog zdravog razuma, da bi se Engleska sporazumila sa Francuskom bez talijanskog protektorata. Sovjetska Rusija se priklanja francuskom bloku. Fašizmu je pošlo za rukom da dez-organizuje Srednju Evropu, ah još nije sigurno, da li će požeti to, što je u Beču i Budimpešti posijao. Kako ekonomski, tako i politički ovaj se decenij svršava pasivno. List dalje ukazuje na simptome vrije-nja u samom fašističkim pokretu, na interesantna strujanja inediti mladjim intelektualcima, koji su pristalice fašizma i koji možda iskreno smatraju da su fašisti, ali ipak pokazuju svoje nezadovoljstvo sa prilikama u stranci. Stvaranje korporativne države nije ih oduševilo. Vide, da to nije nikakav napredak i da se ništa ne mijenja na kapitalističkoj strukturi društva. U školama im se neprestano govorilo, da je fašizam revolucija, sve dok to nisu shvatili kao ozbiljno i dok nisu u to povjerovali. Sada bi htjeli da vide revoluciju i u nečem drugom, a ne samo u košuljama i sličnim znacima. Postali su svijesni toga, da je liberalistička država, koja je bila nišan fašističkog napada jednako kao i socijalistička stranka, mrtva. Oni se osjećaju nelagodno na groblju, u koje je fašizam pretvorio Italiju poslije svoje pobjede. Željni su slobode riječi, pa makar i »u okviru režima«. Osudjuju korupciju i birokratsku ukočenost vodstva. List dalje podvlači, da je simptomatično, što Mussolini baš sada dozvoljava nekim socijalistima, koji su ostali u Italiji, da izdaju jednu reviju, posvećenu socijalističkim problemima i što Mussolini tom prilikom govori o svojoj socijalističkoj prošlosti. KAJ PRIPOVEDUJEJO NAŠI FANTJE, Kl SO SLUŽILI VOJAŠKI ROK V JUŽNI ITALIJI O NEMIRIH IN UPORIH ITALIJANSKEGA LJUDSTVA Gorica, junija 1934. (A g i s). O nemirih in uporih, ki so v Italiji, zlasti v južnih krajih, zadnje čase na dnevnem redu, nrihaiaio vesti k nam čimdalje pogosteje. Navidezna zadovoljnost, mir in blagost i-nje, kar opisujejo italijanski časopisi kot zaslugo fašizma, se je pričelo tudi v zu-naniem svetu kazati v nravi luči. Celo ital. časopisje samo je večkrat radi različnih okolnosti primorano, da poroča o neredih. Takim poročilom sicer daje fašistični tisk tak značaj, da se čitateljem ne zdi nič posebnega. Vendar pa, kdor pozna le malo razmere in življenje italijanskega ljudstva lahko ugotovi koliko so take vesti resnične, v koliko potvorjene. Naši fantje, ki so zadnje čase služili vojaški rok v Italiji pa vedo mnogo povedati o življenju italijanskega naioda. Mnogokrat so morali biti vojaki po ves teden v vojašnicah ter pripravljeni in oboroženi Čakati na povelje za napad v mesto. Ljudstvo se kar v masah upira, demonstrira, protestira in žuga fašizmu s propastjo, Italiji pa z državljansko vojno. Vodje uporov so mnogokrat faštisti sami, mnogokrat pa se demonstracije ljudskih mas vršijo spontano brez vsake organizacije. Med Širokimi italijanskimi masami ni Mussolini Prav za prav užival še nikoli zaupanja, danes pa tem manj. Italijansko ljudstvo ob-dolžuje fašizem, da je kriv velike mizerije, ki vlada danes v Italiji. Tla pa je izgubil fašizem tudi med mnogimi dosedanjimi pristaši, ki so uvidli, da od Mussolinijevih obljub se ne da živeti, dejanj pa nikjer ni. Pač, tudi dejanja pozna fašizem, a le taka, ki ubijajo malega človeka in uničujejo privatno in javno gospodarstvo italijanskega ljudstva. Od vsega imajo koristi le arlsto-kratje in kapitalisti, ki dobivajo Čim dalje večjo moč nad obubožanim in izmozganim italijanskim ljudstvom. _ Broj putnika za Trst naglo pada Trst, juna 1934. — Prema službenim statistikama u Trst dolazi svake godine sve manje i manje putnika, bilo to Talijana, bilo iz inostranstva. Evo nekoliko cifara o ukuonom prometu putnika u zadnje tri godine: God. 1931 lfl-830 » 1932 157.406 * 1933 145.728 Od toga je bilo putnika iz Italije: God. 1931 135-561 » 1932 124.633 , 1933 110.739 Broj stranih putnika padao je ovako. God. 1931 46.269 - » 1932 32.773 > 1933 34.989 Cifre, koje upotpunjuju sliku »eskog stanja Trsta STARACE JE DOŠAO U ISTRU DA PROVOCIRA JUGOSLAVIJO To se može sasvim logički zaključiti po pisanju puljskog lista »Corriere Istriano«, koji prijeti Jugoslaviji, da će fašizam, dolaskom Staracea pokazati Jugoslaviji svoje namjere i svoju odluku, da oslobodi Dalmaciju Pula, juna 1934. — Dne 17 juna došao je u Pulu generalni sekretar fašističke stranke, zamjenik Mussolinijev Starace. »Istra« je o njegovom posjetu već u posljednjem broju pisala. Pula je sva u opsadnom stanju. Policija radi kao nikada. Zatvori su puni. Za zatvore su upotrebi jene kasarne i nekoje škole. U radiostanici mornarice, koja ne funkcionira, takodjer su ovih dana udešeni zatvori za sumnjive elemente, koji bi mogli biti opasni za život Staracea. Izgleda da je više tih sumnjivih nego onih, koji nisu sumnjivi. Već je »Istra« pisala koji je cilj tog posjeta Staracea. Ali ono nije sve. Starace naime dolazi na granicu i zato, da bi »pokazao zube« Jugoslaviji. To kaže i »Corriere Istriano« u jednom članku 16 juna na trećoj stranici pod naslovom »Barbarie slava«. U tom članku govori se zapravo o namjeri grada Trogira u Dalmaciji, da podigne spomenik banu i biskupu Be-rislaviću, koji se borio protiv Venecije. Spomenik će izraditi Meštrović. U Italiji su tu namjeru shvatili kao antita-lijanski gest, te se ističe, da će taj spomenik biti podignut mjesto lavova Svetoga Marka, koji su lani bili oštećeni. To strašno vrijedja Italiju i zato »Corriere« govori o »slavenskom barbarstvu«. »Corriere« kaže: SI VA OLTRE! Nòva parola talijanskog udruženja Alpinaca Trst, juna 1934. — U jednom od posljednjih brojeva lista »Alpino«, pretsjednik Udruženja alpina on. Ma-naresi, donedavna potsekretar ministarstva vojske, najavio je, da se dosa-danja parola alpinaca »Di qui non si passa«, (u našem prevodu »Ovuda se ne prolazi«), mijenja u »Si va oltre!», to jest »Ide se preko!«. Tu je lozinku dao Mussolini u svom govoru, koji je održao prošlog aprila pred 30.000 rezervnih alpinaca, koji su se okupili u TALIJANSKI VUJAKI NA JUGUSLOVENSKEM TRIGLAVU »Junaštvo« italijanskih vojakov »Neka samo postave oni divljaci što su se ugnijezdili na talijanskoj obali Dalmacije, tu mramornu nakazu. Trogirski lavovi su živi u srcima 1 u uspomeni Talijana, koji neće dugo čekati, da izbrišu infamiju. Sutra dolazi u Pulu Njegova Ekcelen-cija Starace, bersaljer s punim grudima plavih medalja, plavih, kao što je plava zastava Dalmacije, i on će otvoriti kasarnu, koja će nositi ime dalmatinskog heroja. Francesco Rismondo bit će ovdje prisutan u svom duhu heroja 1 u svom duhu lava. Bit će u našoj sredini, da nam pokaže put prama onom dijelu Domovine, koji je danas gažen i vri-jedjan od primitivnih ljudi, koje . će fašistička civilizacija otjerati na pašnjake od jednom. Neka se samo na drugoj obali Jadrana veliča djelo dinamitaša Beograda i neka se izvrši nedjelo. Voda raste, računi se povećavaju. Jao si ga na dan polaganja računa!...« Tako doslovno piše »Corriere Istriano«. Jasno je sve i sasvim. Tu se govori o volji Italije, da izazove rat s Jugoslavijom za »oslobodjenje« Dalmacije, a jasno je i to, da je Starace došao u Pulu, da to manifestu je protiv Jugoslavije u ime čitavog fašizma, kojemu je on poslije Mussolinija vrhovni pret-stavnik. Rimu na Piazza Venezia. Manaresi kaže, da ta lozinka bolje odgovara duhu nove Italije, »koja je sigurna za svoje granice« i ima ambicije, da ih proširi. To je vrlo značajno. Znači, da je Mussolini jednom vojničkom udruženju održao govor, u kojem im je obećao, da će Italija ući u rat i da će proširiti granice, koje ima sada. Svakako taj mo-menat treba u najmanju ruku zabilježiti. Tolmin, junija 1934. (Agis). — Strahopetnost italijanskih vojakov je med našim ljudstvom prav dobro poznana, bodisi iz voinih bodisi povojnih časov. Zato oa se tem bolj smešijo z bahanjem o svoji korajži in hrabrosti. Po Tolminskem imajo namreč priseljeni Italijani kot tudi italijanski vojaki mnogo prilik, priti v bližino jugoslovanske meje. Vojaki imajo po tolminskih planinah in hribih, ki so obenem tudi obmejni vrhovi, manevre. Tupatam se morda res dobi kakšen pogumnejši vojak, ki prestopi mejo. Nekajkrat pa se je že pripetilo, da so prišli z italijanskimi turisti na Zadar, juna 1934. — Pred nekoliko dana došla je parobrodom iz Ancone u Zadar grupa od cirka stotinu talijanskih studenata iz Macerate. Vodili su ih profesori koji su ujedno oficiri milicije. Ta je omladina fašistički vojnički orga-nizovana. U Zadru su studenti iz Macerate bili najsrdačnije dočekani od zadarske fašističke omladine i prestavni-ka vlasti. Izvršene su razne parade, kakve su uobičajene u tim prilikama, --Otišli su na granicu prema Jugoslaviji i pravili uobičajene skandale, derali su se i vikali prema jugoslavenskim stražama i time pokazali svoje junaštvo«. Sve ekskurzije, koje dolaze iz Italije u Zadar dolaze do same granice, gdje im Celovški list »Freie Stimmen« piše: »Odkar je v Bočnu nastopil novi prefekt Mastromattei, je opažati v južnj Tirolski poostritev protinemškega kurza, V prvi vrsti zadene ta nemško duhovščino, ki jo smatrajo Italijani kot največio oviro izvedbi svojih nacionalnih ciljev. Še nedavno je »Legione Trentina« na svojem občnem zboru zahtevala odstranitev vseh nemških duhovnikov južnega Tirola. Italijanska vlada zahtevi sicer vsled pogodbe z Vatikanom ni mogla ugoditi, vendar se očitno trudi na vse načine, da onemogoči nemškim duhovnikom njihov’položaj in njihovo delovanje. Cc pregledamo samo zadnje leto tovrstnega postopanja, se moramo prepričati, da zasleduje italijanski fašizem svoje cilje po natančnem načrtu. V briksenski škofiji so Italijani lani sodnijsko postopali Proti 13 duhovnikom, ker so se le-ti branili poizkusov vrh Triglava tudi financarji in morda z njimi kakšen vojak, kjer so naleteli na naše, turiste. Naši turisti so italijanske sprejeli z vso kolegijalnostjo, kot je sicer navada pri nas v planinah. Turistovsko kolegijalnost pa Italijani najbrže ne poznajo in mislijo morda, da vsa prijaznost velja njim zato, ker so Italijani. Kako si tolmačijo oii to, nas pravzaprav ne zanima. Zanimivo je njihovo bahanje s svojim pogumom češ, da že sedaj brez strahu prav komodno prekoračijo jugoslovansko mejo. kako lahko bi jo šele ob drugačnih prilikah. zadarski fašisti drže govore i pozivaju ih, da se spreme za prelaženje preko te »•umjetne« granice, da bi se »oslobodila« i ostala Dalmacija. Ovi studenti iz Macerate napravili su medjutim i nešto drugo, što nije bilo dosada u praksi. — Jedan parobrod društva »Adriatica« ukrcao je studente i odvezao ih u Obro-vački kanal, u more koje je jugoslavensko, da tobože vide prirodne krasote toga kanala. O tom izletu piše i zadarski »San Marco«. Sumnjiv je taj izlet tih mladića u crnim košuljama u jugoslavenski dio Dalmacije i sigurno nije bio priredjen samo radi prirodnih krasota. zlorabe procesije na praznik Rešnjega Telesa v nacionalne italijanske svrhe. Mnogo duhovnikov je bilo zbog tega posvarjenih in so pod stalnim italijanskim nadzorstvom. Tudi v zadnjem maju se nadaljuje postopanje proti nemškim duhovnikom Kooperator občine Liisen je bil celo pregnan v Južno Italijo, razpuščeno ie bilo katoliško mladinsko društvo v Merami, trije mladeniči iz Kurtiniga so bili vsled slikanja kljukastih križev za 3 leta pregnani y Južno Italijo. Enalto postopajo Italijani z nemškim učiteljstvom. Tik pred zaključkom školskega leta je bilo prestavljenih v staro Italijo 21 nemških učiteljev. Italija skuša nadalje izgraditi in utrditi tirolsko mejo z vojaškimi cestami, trdnjavami in pedminiranjem cest in železniških tirov. Prekoračenje obmejnih prelazov je dovoljeno le na podlagi potnih listov in samo v poletnih mesecih« ENGLEZI I REVIZIJA GRANICA KAKO BI BILO, DA SE MI OBRATIMO NA ENGLESKE PARLAMENTARCE ZA REVIZIJU RAPALSKOG UGOVORA ? Poznato je da su engleski parlamentarci ved u više navrata istupali, na inicijativu Madžara, za reviziju Trianonskcg ugovora 0 miru. Oni su poduzimah vei razne korake u tom pravcu. Eto, sad nedavno uputila je direktoru velikog londonskog lista »Times* (9 juna) jedna grupa narodnih poslanika ovo pismo koje »Times* objavljuje: »Gospodine, — Efekat, koji je u teritorijalnom pogledu stvorio Trianonski ugovor, još jedamput je privukao opću pažnju cijeloga svijeta. Želja nam je da ponovimo da su ova riješenja, po našem dubokom uvjerenju, vrlo nepravilna, oštra i nasilnička prema madžarskom narodu, t da u Centralnoj Evropi ne može biti ni govora o miroljubivoj sanaciji prilika sve dok se ova rješenja ne izmijene. Mi ozbiljno molimo Društvo naroda da upotrebi svoj autoritet 1 da sazove narode radi diskusije o reviziji Trianonskog ugovora. Vaši odani: Robert Oauer, Levelin Džons, P. J. H. Hanon, Mi-fcl Bomond, Harvi Uat, Artur Hop, V. H. Maklin, V. A. Vejland, F. Hornbi, Fred Astbari, Bazil Barton, Kuper Rauson, Manie Tet, Baldvin Veb, V. H. Sjugden, G. Klejlon, Filip Douson, Frank Sanderson, T. R. Mur, V. Meben, G. V. H. Džons,, Ernest Šiperton, Park Gof, Viliam Dženkins, Lin-lon Tori, Redžinald Kleri, Holford, Najt, G. K. M. Meson, A. V. H. Džems, Isak Fut, Palrik Ford, Mardoh Makdonald, Alan Džorlton, Elskin Bolst, Alfred Denvil, G. A. Hcrtland, Krauford Grìn, V. Grevn Elis, D. G. Somervil, Čarls Cejzer, H. K. Hels, narodni poslanici.* *»• Kad smo pročitali to pismo u londonskom »Timesu* pomislili smo: Kako bi bilo, da se mi obratimo na te dobrohotne(?) engleske parlamentarce, pr da ih zamolimo, da se zainteresuju za jedan drugi ugovor, koji je nanio mnogo više zla. i ljudima i narodima i miru, a koji se zove Rapalski.. Ali bojimo se, da to ne bi imalo uspjeha: pa mi smo narod siromašnog radnika i seljaka, i kako bi engleski lordovi mogli da se spuste u naše plebejske nizine, ma da je naša stvar i te kako krvava t tragična. U interesovanju za Trianonski ugovor radi se zapravo o njima ravnima, o madžarskim aristokratima, veleposjednicima, koji imaju stare plemićske bule, divne konje, šume za lov na lisice i medvjede, i samo bi svega toga još više bilo, kad bi se Trianonski ugovor revidirao. I zato se engleski lordovi interesuju za svoju »brafu u plemstvu* Komemoracija za našimi žrtvami v Celju Celjska »Soča« je priredila v nedeljo dopoldne v dobro zasedeni mali dvorani Narodnega doma komemoracijo našim, v Julijski Krajini v preteklem letu padlim žrtvam. Zbrani so bili zastopniki vseh slojev, želeti je, da bi se ob takih prilikah strnil ves narod, brez ozira na svetovno prepričanje, da manifestira za skupnost tega važnega vprašanja in protestira proti kratenju človečanskih pravic našemu narodu v Italiji po obeh Rimih. Oba govornika sta z nepobitnlmi dokumenti dokazala, da se ni samo kvl-rinalski Rim zaklel proti našemu narodu, marveč da si prizadeva tudi Vatikan, da bi se naš narod asimiliral in iztrebil z ozemlja kjer že nad 1500 let avtohtono prebiva. Poslušalci so z vso pozornostjo sledili izvajanjem predavatelja, ki je orisal nečloveško ravnanje pobesnelih fašističnih oblastnikov z našim narodom in postupanje Vatikana, ki tolerira izgon našega jezika iz cerkve in preganjanje naše duhovščine v Julijski Krajini. Slava junakom mučenikom čotarju, Juriševiču, Stifaniču, Erženu in Bevkovi! Marsikomu se je orosilo oko ob lepi deklamaciji, ki jo je naš znani mojster tako učinkovito podal. Ob zvokih himne »Hej Sloveni« so se udeleženci razšli s stisnjenimi pestmi in dvignjenimi glavami. DRUŠTVO »NANOS« V MARIBORU JE POČASTILO SPOMIN ŽRTVE FAŠIZMA-MARJANA COTARJA Društvo »Nanos« je počastilo spomin pok. Marjana Cotarja. katerega so fašistične oblasti izvabile domov v Trst pod pretvezo, da mu leži oče na smrtni postelji. Pokojnik se je res podal v Trst. kjer pa ni dočakal svidenja s svojimi dragimi, ampak so ga fašistične oblasti aretirale ter ga nato zaprle v tržaške zapore. Ko so ga pozvali na policijo v Trstu, se je vrgel iz tretjega nadstropja med stopniščem ali so ga fašisti umorili na zavraten način ter ga nato vrgli iz tretjega nadstropja, kjer je obležal mrtev. Delovanje in življenje pok., ki je bil vedno zaveden Jugoslovan ter vrl omladince je orisal v daljšem govoru predsednik »Nanosa» g. Marino Kralj ter v svojem govoru opozarjal navzoče, naj ne nasedajo fašistom, če bi morebiti prejeli kako falsificirano pismo iz Primorja, ker se ie v zadnjem času fašizem začel posluževati tudi te metode zahrbtnega izvabljanja naših ljudi domov kjer jih čakata ječa in smrt. Spomin pokojnika so navzočj počastili s trikratnim »Slava«! ŠTO TRAŽE STUDENTI IZ MACERATE U OBROVAČKOM KANALU Sumnjivi posjeti fašističke omladine u jugoslavensko' more Poostritev protinemškega pritiska v Južnem Tirolu Kampanja protiv nemških duhovnikov — Enako postopajo Italijani z nemških učiteljstvom — Stroge obmejne mere Naša hulturna hroniha Nova glasbena zbirka Brede Šcekove »Raste mi raste«, je naslov zopet novi glasbeni zbirki Brede ščekove; zbirka vsebuje sedem kraških samospevov s spremljavo klavirja. Pesmi po svop glasbeni zasnovi ne vsebujejo nic novega, temveč so eklektični odsev zadnjih oudi slovenskih smeri (Premrl), deloma malce nerodno stavljen, pa vendar dosa in--vencijozen in občuten tvor. Sonsti, ki imajo veselje do pevskega izživljanja, bodo lahko s pridom posegli po «mi zvezku samospevov. — »Slovenec« PROF. NIKOLA ŽIC PRETSTAVNIK HRVATSKIH STENOGRAFA NA SLAVENSKOM KONGRESU. Na velikom slavenskom kongresu stenografa, koji će se održati u Pragu, zastu-pat će hrvatsku stenografiju prof. Nikoia Žic, naš ugledni zemljak. On je napisao za »Cehoslovačko-jugoslovensku revnu«, koja izlazi u Pragu seriju članaka pod naslovom »Stenografija južnih Slavena prue Antuna Bezenšeka«. MILAN PERTOT ZBOROVODJA SLOVENSKOG UČITELJSKOG ZBORA. Glasoviti slovenski »Učiteljski pevski zbor« izabrao je novog zborovodju i to g. Milana Pertota, našeg zemljaka iz Bar-kovlja, koji je učitelj, a sad studira na kon-zervatoriiu u Ljubljani i bavi se vodjemem zborova već dugo. Zbor se sprema za ve-litu turneju po Bugarskoj. Novo povjereništvo osječke „Istre” u Belom Manastiru I FRANJO SIMČIČ 1 Ljubljana, junija 1934. Kdo ga ni poznal tega trdnefa.iu .v5tr,tn nega nacijonalnega delavca?^ Saj ni dolgo tega, ko smo ga videvali se vedrega delavnega. 12. t. m. je izdihnil svojo blago dušo v Splošni bolnici v Ljubljani, kamor se je dva tedna poprej podal na zdravljenje, upajoč, da se iz nje se zdrav povrne. Toda zavratna bolezen, ki jo dote-daj ‘skrivoma izpodjedala njegovo zdravje, je bruhnila z vso silo na dan in težkih muk ga je rešila smrt. Umrl je v 67. letu svoje starosti. Pogrešajo ga v vrstah skoro vseh naših nacljonalnih društev: »Sočani«, »Sokol I«, Šentpeterska podružnica CMD, Narodna Odbrana, Okrožna streljačka družina. Društvo skrb za mladino, Jadranska straža itd. V večlh izmed navedenih društev se je udejstvoval aktivno kot odbornik. Bil je delaven in marljiv ter^ je vse svoje sposobnosti in prosti eas žrtvoval delu za narod in domovino. Doma je bil jz Šapjan pri Podgradu v južnem delu nase neosvobojene domovine. Ljubil je svojo rodno grudo, ljubil je našo lepo Primorsko. Zato se ie kot zvest iredent z vso silo svoje duše oklepal emigrantskega pokreta, hoteč s tem dati duška svoji boli nad krivicami, prizadetimi tej zemlji po tujčevem nasilju. Njegovo delovanje je bilo usmerjeno v pravec. pomagati svojim zasužnjenim bratom onkraj neprirodne meje, umetno ustvarjene v Rapallu, in edina zelja ki jo je gojil do zadnjega diha je bila, da’ bi dočakal in videl zopet prosto in svobodno svojo rodno zemljo. Prost, svoboden mora biti rod!... V ta evangelij je ' trdno veroval. Bil je prepričan, da samo v zedinjeni, neokrnjeni in veliki Jugos a-viji je mesta in svobode vsem južnim Slovanom. France Simčič ne zapušča potomcev. Zapušča pa svetal spomin na delovnega človeka m zvestega pobornika narodne ideje, vzor poštenja in mravljične pridnosti. Kot preprosti sin kršne Istre se je povzpel v službi do čina pisarniškega ravnatelja finančne direkcije. Služboval je na Tirolskem, po prevratu v Mariboru, nato v Ljubljani, kjer je leta 1926 stopil v pokoj. Udeležil se je tudi svetovne vojne in služil pri 20. lovskem bataljonu. V naši vojski je dosegel čin rezervnega kapetana. Dne 14. t. m. smo ga spremili na njegovi zadnji poti. Ni mu bilo dano dočakati dan, ki si ga je tako vroče želel: dan osvo-bojenja svoje toliko ljubljene domovine. Obilna udeležba in impozanten žalni sprevod sta pričala o priljubljenosti, ki jo je bil deležen nas Frane Simčič. Razen sorodnikov ter delegatov in članov uvodoma navedenih društev se je pogreba udeležila tudi velika množica občinstva, med katero smo opazili mnogo njegovih prijateljev. Društvo »Soča« in »Sokol I«, sta ga spremila za zadnji poti z društvenimi prapori. Gomilo so pa pokrili z lepim cvetjem in venci, katere so prinesli »Sočani«, Okrožna streljačka družina itd. Kot rezervni oficir je bil pokopan z vsemi vojaškimi častmi. Ko je po opiavljenih molitvah in blagoslovu zdrsnila krsta v grob v bratsko zemljo, je vojaška četa oddala častno salvo. Ob odprti gomili pa se je od preblagega pokojnika v imenu »Soče« in njenih nacijonalnih prijateljev poslovil odbornik Urbančič Alojzij z ganljivimi rodoljubnimi besedami in mislimi. Med žalnim govorom je sijalo lepo solnce in padal je rahel, osvežujoč dež. Na nebu se je v velikem loku pokazala mavrica, svetopisemski simbol. France Simčič! Tvoje delo je Bog Vsevišnji blagoslovil in njegova mavrica nam daje trdno upanje, da bomo vsaj mi, ki smo Te poznali, dočakali dan, dan Vstajenja, ki si si ga Ti tako želel. Bodi Ti lahka Bratska zemlja. Na sjevernoj tačci naše države, u pitomoj Baranji, osnovano je u nedjelju 17 ju-j na o. g. novo povjereništvo osječke »Istre«. Kao delegati matičnog društva u Osijeku došli su njegov osnivač a sadašnji I. pot-pretsjednik g. Zadnik i sadašnji pretsjed-nik g. prof. Ljudevit Cič. Osnivački sastanak, kome su prisustvovali skoro svi emigranti nastanjeni u Belom Manastiru otvorio je. pozdravivši delegate g. Leskovac Matija, skladištar drž. željeznica i iznio je potrebu osnivanja jednog povjereništva koje bi imalo da okupi sve emigrante nastanjene u Baranji: u Belom Manastiru. Mir-kovcu, Baranj. Petrovom selu, Branjinom j Vrhu, Batini i Dardi i da ih poveže u jed-I nu nerazdvojnu cjelinu kako bi bolje mo-' gli da koriste čitavoj emigraciji i svome ' narodu. Zatim je u nekoliko riječi pretsjed-1 nik Istre iz Osijeka g. Cič ocrtao sadašnje ' stanje emigracije i našega naroda pod Ita-| lijom, sjetivši se žrtava koje su pridonete na oltar borbe za slobodu Julske Krajine. Izneo je zatim sve potrebne upute oko i osnivanja povjereništva kao j njegove du-I žnosti i pročitao pravila matičnog društva: IG. Zadnik je zatim ocrtao prilike u kojima 1 je nastala »Istra« u Osijeku i izrazio nadu , i čvrstu volju, da ona krene u svojem razvoju pravim putem. G Cucančić, blagajnik drž. mljekare iznio je prilike u Belom Manastiru i Baranji i pogodnosti za rad povjereništva. 1 Izabran je zatim za povjerenika g. Ma-I tija Leskovac, a za blagajnika povjereništva g. Vjekoslav Cucančić. Nato je g. Leskovac zahvalio delegatima iz Osijeka na posjeti i izrazio obeća-nie, da će iskazano im povjerenje i povjerenu im dužnost svojski iskupiti neumornim radom za korist emigracije. Sa sastanka poslan je pozdrav pretsjed-niku Saveza jug. emigrantskih udruženja u Beogradu, g., dr. Ivanu M. Coku. Nadamo se da će ova naša nova jedinica dobro napredovati, jer su skoro svi njeni članovi materijalno koliko toliko zbrinuti. Naši kolonisti u Adolfovcu Posjet pretstavnlka »Istre« iz Osijeka. U nedjelju 10 juna posjetili su emigrantsku koloniju u Adolfovcu kod Osijeka pretsjednik »Istre« u Osijeku, prof. Ljudevit Cič i tajnik »Istre« u Osijeku, Gantar Herman. U Adolfovcu živi trideset emigrantskih porodica sa oko 120 članova obitelji. Samo 4 emigranta imaju dodijeljenu zemlju, i to 3 po 2 i pol jutra, a jedan osam jutara. Ostali imaju samo pot-kućnicu a dvojica nemaju ni potkućnice ni kućice. Svi žive u veoma slabim materijalnim prilikama, jer ono što privrede na oko malo zemlje što imaju nedostaje za život brojnih obitélji, a drugdje ne mogu dobiti posla. U susjedstvu se nalaze dva gospodarstva, iedno sa preko 200 jutara, a drueo oreko 30 jutara, kamo odlaze emigranti i muški i ženske, i mladi i stari, da obavljaju sezonske poljske radove uz minimalnu dnevnicu od 10 dinara. Rade po sunčanoj žezi od ranog jutra do same noći, uz malen odmor u podne. Prošle godine bilo je njih dvadesetak zaposleno nekoliko mjeseci, dok je trajala kampanja, u osječkoj šećerani. Potrebno je zato da se ovim emigrantima osigura pristojan život i poštena zarada. U dvorištu g. Moferdina Pave sakupio se je priličan broj emigranata, glava obitelji. pa su sa pretstavnicima »Istre« iz Osijeka raspravljali o svim pitanjima koja ih interesuju, a naročito o socijalnom zbrinjavanju nezaposlenih. ITALIJA ZABORAVLJA, DA JE PULU „OSLOBODILA” Uboga Pula nij’e spomenuta Pula, juna 1934. — Puljski dnevnik »»Corriere Istriano« ima često nrilike, da^ se uzrujava zbog toga, jer u Italiji neznaju za Pulu, jer je ignoriraju u svakom pogledu, jer je zaboravljaju . . . Eto. sad je taj list opazio, da u početnicama »Sillabario e piccole letture« na stranici 81 stoji štivo, u kojem je i ova rečenica: »Trento, Trst, Gorizia, Zadar i Rijeka lijepi su talijanski gradovi, danas pripojeni Domovini«. A Pule tu nema! Pula nije spomenuta! ... I uzrujava se puljski »Corriere Istriano« zbog toga jako, pa se pita: u talij'anskim početnicama nije li Pula možda pripala Jugoslaviji, da ie ne spominje ili zar nije Pula dostojna, da se citira u sjajnoj kruni oslobodjenih gradova? Na koncu pozivlje puljski list »Državnu Knjižaru« da ispravi tu veliku pogrešku, jer treba biti pravedan prama Puli. O bijedni »Corriere«! Kad bi jedina nevolja Pule bila u tome! Ali izgleda, da je ne samo Rim iz svojih početnica, nego i Bog iz svojih knjiga izbrisao taj nesretni grad, koji je osudjen na propast, jer je sa Ostalim sličnim čirevima na našem narodnom tijelu skrivio tragediju čitave naše Julijske' Krajine. Osnivanje naše emigrantske organizacije izazivlje Italiju Zadar, juna 1934. — Zadarski »San Marco« reagirao je kraćom bilješkom na osnivanje društva »Istra« u Splitu. Taj list dnosi poziv, koji su splitski listovi donijeli, za osnivalačku skupštinu društva »Istre«, a u komentaru kaže: »Jugoslaviji trebaju hitno fondovi za organizaciju jedne serije terorističkih atentata na kraškim granicama«. To bi imao biti fašistički komentar povodom osnivanja splitske emigrantske organizacije. Nimalo duhovito. KO KAŽE ZA FAŠISTIČKOG PODEŠTATA DA JE DEFRAUDANT, MOŽE BITI OSUDJEN ZBOG KLEVETE. Trst, luna 1934. — Pred tršćanskim sudom održao se due 12 o. mi. interesantan proces. Prema izvještaju u »Piccolo« i »Popoln« od 13 o. mi. na stvari je bilo ovo: Tužio je cav. Leopoldo Variale, koji je ranije bio podeštat u Starancanu. Tuženi su Rikard Klement i Herman Klement, prvi mesar, a drugi seljak. Oni su optuženi da su u novembru lanjske godine, kad je Variale skinut s položaja podeštata govorili, da je maknut zato, jer se konstatovalo, da je pronevjerio općinski novac. Cav. Variale je tužio i prikazao optužene kao komuniste, a pored toga naprtio im je na ledja, da su htjeli zapaliti karabinjersku kasarnu. Osudjen je Herman Klement na tri mjeseca zatvora, a obojica još k tome na nekoliko hiljada lira globe. Razumije se, vodila se rasprava i o pronevjerenju cav. Varialea, ali sud navodno nije ništa mogao da dokaže i on je riješen. Dobro je, da se Klementima nije moglo dokazati, da su htjeli zapaliti karabinjersku kasarnu, jer bi inače bili prošli vrlo zlo. FAŠISTOVSKI TAJNIK IN URADNIK »OČISTILA« LOKAVSKO OBČINO ZA 120.000 LIR Lokov pri Trstu, junija 1934. — V KUPNO D 32.723.85 odgovara Budo» PoUnoviJ Zagreb? liica'toT m. J',COslOVOnsko ««P. id.. Zagreb. MaJytkaV i' Za “o