Pomenki o sl oven skem pis anji. vn. T. Rusje še sedaj kmelom pravijo krestjani, kmeticam krestjanke, in kmečki stan jim je krestjanstvo (Bauernstand). U. To je tatarsko ali mongolsko, ne pa slovensko! T. Res je, da v staroslovenskem ne dobitu besede krestjan v tem pomenu. U. Družina je bila kerščanska, gospoda pa poganska; ali ni to simtertje še? Kmeta zovejo tako, češ, da je vera samo zanj, za gospoda pa ne! — Le tedaj bi kmet srael se imenovati krestjan, ker ima največ križev, sej je krest tudi križ, in prekerstiti se (v serb. rus.) t. j. prekrižali se. T. Vsak stan ima svoj križ (tudi stsl.: a lat. crux, crucis vel potius a germ. ahd. chriuze mhd. kriuze — Mikl.), sanio da se v vsakem stanu ne kaže tako očitno. V. Kerščenik je torej kerščen (baptizatus) človek, kerstnik paje v sedanji slovenščini to, kar kerstitelj (baptizans). T. Kerstnik (stsl. kr'st'nik') je v nekdanji slovensčini tisti, ki se ima kerstiti (baptizandus), tudi novoslovenski (Taufling, Murko); vendar sedaj sploh le tisti, ki kersti (baptista, Taufer). Bulgari velijo kr'snik kuinu ali botru (Gevatter). U. I Slovenci pravimo kresnik ali kersnik nam. kerstnik, čigar god se krasno obhaja o kresu, mesca rožnika ali junija, ki ga Vodnik zove tudi kresnik. T. Iz poganstva se je marsikaj povzdignilo in posvetilo v kerščanstvo; da bi se le obhajalo vselej v pravcm duhu! Kres je stsl. r^oTitj temporum mutatio, solstitium fnsl. a)Sonnenwende , b) Joliannisfest - feuer). Znane so Iastne imena p. Kristan, Kerstnik, Krasnik, Kresnik, Kersnik i. t. d. Cudno, da se je po kmetih ohranila pogostoina v obliki Kresnik, po niestib pa se glasi večidel Kersnik. 17. Ali se KresnikinKrasnik, kresen in krasen, kres in kras tudi vjema? T. Vjema se gotovo, in morebiti celo tako, kakor zel (cf. gr. lat. zelus) pa zal (vid. II. Jezič. 10.). V ruskein in českem je k r a s e n tudi lep, rudeč; krasneti (roth — gliihend werden); krasa, krasota (venustas, pulcbriludo), krasavec t. j. lep dečko, krasavica t. j. lepa deklica. U. Ko bi krasavica ne bila tolikrat krastavica, krasavec ne krastavec (krasta scabies mhd. kratz.)! T. j,Srbi pripovijedaju, da se zmija zvala krasa, dok nije bila Jevu prevarila" (Vuk.). V. Ali ni naš Kras iz krasiti, krasen? Kako ponosni bi bili ondaj naši Kraševci. T. Kakur ,,lucus a non lucendo" — bi se smel Kras imenovati po svoji nekdanji krasoli, ktera je pa že davno šla rakom žvižgat po morji jadranskem! VIII. V. S kerščanstvom so dobili Sloveni pravo pisanje; kako so imeli v poganstvu ? ali prej niso znali pisati ? T. Kaže se mi, da so razodevali svoje misli in umenja najprej rezljaje (čerkaje in čertaje), potem slikaje, in slednjič pisaje. U. Razjasni mi to, prosim! T. Černorizec ali raenih Hraber piše o pismenib slovenskih v X. veku : ,,Prežde ubo Slovene ne imehu knigy, nfl čr'tami i rezanii č'tehil i gataahu, pogani sušte". (Šaf. Pam.) In Rački meni, da ,,črtami čitabu (šteli), a riezami gatahu (tolmacili, ugibali)". (Pismo slovjcn.) 17. Rez, 1 ali r eza, e, čerka in čerta — kako se ločijo te besede? T. Pervotno se strinjajo v poraembi svoji. Reza je stsl. iucisura, rezati in čr'tati je slsl. incidere, scindere. Ne vem, ali čerka drugim Slovanom res ni znana — kali? Najbolje jo zaznamnja Murko: ,,čerk etvvas Hingekritzeltes z. B. apex in scriptura (d. i. ein Federzug, ein unvollendeter Buchstab — Cigale), derka Buchstabe, čerkati litteras exarare eig. Buchstaben einschneiden; gem. kratzen, schlecht sclireiben, kritzeln; nach Gutsm. buchstabiren, čerknja der Beistrich". U. In kaj je čerta? T. Čerta, stsl. čr'ta, je linea, čertica lineola, čr'tanije linea, scriptura, iz korenike čar ali kar (čerta~čara, fissura, incisura), in novosl. čertalo (a. Pflugeisen, b. Lineal). V. Poganski Germani so imeli svoje rune; kaj pa Sloveni? T. Sloveni so imeli pa svoje. Nekoliko spomina se je še celo med Slovenci ohranilo, kteri si v roš ali rovaš vrezujejo gotove znamnja v razne namene. Roš ali rovaš das Kerbholz d. i. der Rasch, piše Murko, worauf die Arbeitstage geschnitten wurden; in Jarnik: rovaš das Kerbholz; in Karn- ten gewohnlich nach dem Slaw. Rofli genannt, v. reti (veralt. fliessen, rinnen); Rački pa: rovaš od rov, iz riti fodere, ter kaže, da runa pervobitno znanaenuje čertati, rezati (runse — Scbnitt od. ausgehauenes Zeichen in den Grenz- und Markstcinen — Adelung), stnem. runa susurro (cf. raunen), mysterium = runa, glede na pismo: tajno, čarobno pisme i. t. d. In po njem piše Sim. Ljubič : ,,Črte su jim (Slovenom) služile za brojeve, a rieze za gatanje; s toga ni črte ni rieze nebiahu knjige t. j. pismena, naime glasovni znaci, nu samo slikovni. Te su se rieze činile na drvu i na katnenu. U tu svrliu upotrebljavali su drvo nazvano bukva, udielano na način rabuša, rovaša, dasaka (cf. desky pravdodatne v Kraljedv.rukop.), prutova, štapa i. t. d., kano obljubljena tvar za uriezanje znakova, te odatle bukva - Mttera - črta - riez (Vid. knjiž. poviesl. I.)".