Poštarina plaćena u sotovoin.
Pojedini broj stoji 2.— Dinara.
iiiiiiiiummiiiniii
..........limu
„ISTRA" IZLAZI JEDAMPUT
MJESEČNO. — UREDNIŠTVO I
UPRAVA NALAZE SE U ;•
BOŠKOVIĆEVOJ ULICI BR. 20
PRIZEMNO LIJEVO
TELEFON BR. 5931
llllllllllllllllllllllll
llllllllllllllllllllllll
:
GLASILO ISTRANA U JUGOSLAVIJI
„Kad Je pala crna tama Njena J’ du5a pošla s nama"
(R. Katalinić-Jeretov.)
I
llllllllllllllllllllllll
llllllllllllllllllllllll
PRETPLATA i ZA CIJELU GODINU 24 DIN — ZA POL GODINE 12 DIN — ZA INOZEMSTVO DVOSTRUKO. — ZA AMERIKU 1 DOL. NA GODINU. OGLASI SE RAČUNAJU PO CIJEN1KU.
llllllllllllllllllllllll
llllllllllllllllllllllll
I
GOD. II.
ZAGREB, DNE 27. VELJAČE 1930.
BROJ 2.
I općinska je imovina bila upropaštena,
I a Cuder dobiva od Amorosa povjerljivo pohvalno priznanje. Sva se istoćba Istra dig'la na noge protestirajući i pod
Dobri otac naš, svijetli ban hrvatski, I sveučilištu u Zagrebu i u G razu. Osim tim pritiskom carsko namjesništvo je Dr. Matko Laginja Ježi već nekoliko | toga učio je na trgovačkoj visoko., | moralo da Cudera odstrani i raspise op-
Dr. Malko Laginja
dana teško bolestan, upravo u agoniji. K njegovom krevetu prilaze s najdubljim poštovanjem stari njegovi prijatelji. Samo Njegovo Veličanstvo, Kralj, poslao je svog izaslanika, da starog našeg oca u Njegovo ime pozdravi i zaželi imu zdravlje... ,i Dragi naš barba Mate bori se sa smrću. Brižni mi, jadni sirotići njegovi, za koje se toliko brinuo, ne možemo mu pomoći. Oh, da znade, s kolikom zebnjom pratimo tok njegove bolesti i s koliko ga se ljubavi sjećamo, moleći dobrog Boga, da nam ga ne oduzme. Ta kako bi mi mogli bez njega? On nas je da tako kažemo, duhovno rodio, on nas je postavio na noge, odgojio nas i stvorio od nas ljude. Evo već šezdeset godina, on je trajno medu nama. 1 n i j e d a n se, ama baš nijedan naš čin nije začeo i proveo, ni na političkom, ni na gospodarskom polju, kojemu on ne bi bio na čelu, vazda vo ditelj i vazda brižan otac. I kadgod se je koji od nas našao u nevolji i zatrebao očinskog savjeta i pomoći, kuda će, na zakuca vrata, ako ne na
ioga uuio	.i«, .i»«.—«—«i iii«i«i« i.« «.«««i«	.i«— * i—^—« „I-
školi u Trstu trgovačke znanosti, koje ćinske izbore. Kastavci pozivaju mla-su mu kasnije u radu na ekonomskom doga Laginja, koji sređuje imovinu i •pridizaifju našeg siromašnog kmeta i općinske financije, živo uz to radeći u
te kako dobro dolazile.

t-
najstarijoj i najznamenitijoj potpornoj zadruzi istarskoj, u »Bratovšćini hrvatskih ljudi u Istri«.
Još ne bijaše ni doktorirao, kad ulazi u pokrajinski sabor u Poreču kao zastupnik. I otada, sav je njegov rad, u glavnom usunjeren onamo, da narod gospodarski pomogne. Osniva zadnige, gospodarska društva, vinarske konobe i na koncu »istarsku posujilnicu«, do nedavna (kad su je preklani fašisti ras pustili!) najjači i najveći novčani zavod u Istri.
Otvorivši u Puli odvjetničku pisarnu sve se većma daje u službu malog čovjeka, zaduženog i izrabljivanog istarskog kmeta. Nesebičnim svojim radom stiče neograničeno povjerenje puka, postaje »istarskim ocem«, u kom je nadimku rečeno sve! Već ga četrdeset godina hrvatski seljak nije nikad drukčije nazvao, nego »naš otac!« U njego voj se pisarni, koja je bila jedna od najposjećenijih u Istri nije radilo za
čija li da zakuca vi ala, ako 1U ^ I Već za rana istakao se javnim, ra-.	~	- r	M ;	.
si" : :	^
njegovog bolesničkog ležaja. Svi mu L , ;	• t k narodnc pjesme i obi kancelarije i zastupničkog položaja,
zahvaljujemo, svi ga molimo, neka nas b^g , J	^ pogebJ|L knjizi. _ zajedno s obitelju za čitavoga svoga zine zapusti, neka nas ne ostavi.	qi mr,u,	’ i-m jn-odsl-cvp- magistrata vo^a stradao. Njegovo očinsko srce
Molitva je naša dobrome Bogu	“Ue moglo podnijeti, da njegov čovjek,
njegovo zdravlje toli zarka toli ziva, |	^	^ ^ eabirae ak . njegov siromašni istarski kmet trpi i
da čvrsto vjerujemo, e ce biti uslišana	^	^ sh.omagnim Istranima i «n je sebi otkidao, gdje bi god stigao,
Dragi naš barba Mate ne ce ne	njJ ova je nemala, ako no i glavna za Unio da pomogne bližnjega, svoga co-
još od nas poći. On nas je vidio u	j1 gto je uspjeh bio iznad svakog vjeka.
hci, u siromaštvu i duševnom J g kivanja_ »Zagrebački odbor za stra- Kako je radila njegova pisama naj-lesnom; on nas je vidio i	Lajuće Istrane«, kojemu je bio tajni-'
pomi snage i bujanja narodnog života, ^ ^ tili j(, gas sabrao nekoliko hi-on nas je vidio na veliki naš petak, k	. raspodijeli(> ih po svim
kako posrćemo i Padamo pod	jtotdarima ffladne Istre.
zmieTzredno"s nam?	Narodni naši neprijatelji znajući
‘ Poživi nam ga, dobri Bože, poživi da će nas to lakše svladati i ušutkati oca nam i roditelja, dragog barba Matu zarobe li nas gospodarski bijahu upeli nag(1„,	upravo u ono vrijeme sve sile, da ma-
*	terijalno upropaste grad Kastav i nje
Dr. Matko Laginja rodio se u Klani, govu općinu, koja bijaše imjetporinja podopćini drevnog Kastva, dana 10.1 naša kula. Zemaljska Giunta iz I meči kolovoza 1852. godine, te će prema delegira u tu svrhu zloglasnog Cudera,
tome za nekoliko mjeseci navršiti se damdeset i osam godina. Gimnaziju je svršio na Rijeci, a pravne nauke na
koji je imao direktne upute od zemaljskog kapetana Dr. Amorosa, kako da pašuje i gazduje. Za nekoliko godina
bolje će osvijetliti ovaj dogadaj:
K njemu je došao seljak iz Juršića. Zadužen do grla, očajan je zavapio: »Spasi me, gospodine i oče moj, ako Boga znaš! Za tri dana ide mi zemlja na dražbu radi duga! «
Laginja se daje na posao. Onoga dana nije ni jeo. Cio je dan trčkarao od jedne oblasti do druge iz pisarne na sud, iz suda u pisarnu, slagao molbe, i utoke, rekurirao, pisao i upućivao. Na konou pribavio čovjeku dugoročni za jam s neznatnim kamatnjakom i spasio mu djedovinu od očite propasti.
Svršivši sve, odahne i otpravi seljaka kući.
A seljak g‘a na polasku ponizno upita:
»Dragi oče naš, što sam ti dužan za toliki trud?«
A Laginja će: »Imaš li što?«
»Nemam, gospodine dragi, ni šolda! TJ kući nisam imao ničega do par jaja i te sam vam donio. U Pulu sam došao pješice, a danas još nijesam ništa jeo. Ako ikako možete, dajte mi, gospodine, koju krajcaru za vlak, da ne umrem od umora na putu ...«
Laginja izvadi krunu i dade je se 1 jaku ...
Tako su izgledale »parnice« oca na šeg barba Mate Laginjo. A obitelj je bila brojna, činovnika i pisara imnogo, koje je valjalo platiti.
Promećući kroz ruke milijune narodne imovine on je ostajao puki siromah. I kao takav umire. Njegov je jedini cilj i glavna svrha njegova života blagostanje naroda i sreća Istre.
Poživi nam, Bože dobri, dragog oca, barba Matu Laginju.
Jugoslaveni u Istri
Priopćuje Prof. Vjekoslav Spinčić.
II.
Da su Jugoslaveni već u IX. stoljeću bili naseljeni u Istri, može se suditi i iz toga što piše tuđin pisac anonim iz Salzburga, da je naime jedan od naše svete braće. Sv. Metod, propovijedao kršćansku vjeru i obavljao službu Božju također u Istri. Taj pisac piše to u nje povoj »povijesti preobraćenja Koruta nača«. Spominje također Istru kao onu zemlju u kojoj je sv. Metod naučan kršćansku vjeru i obavljao službu Božju A to stalno nije činio medu Latinima, koji su se već prije pokrstili po latinskim svećenicima, nego stalno među Slavenima, među kojima je on u opće živio i u vjerskom obziru radio — i to samo slavenskim jezikom.
Iza IX. stoljeća raširili su se Slaveni u Istri tako da su zauzimali veliku ve ćinu cijele zemlje i svih njezinih stanovnika, dok su Latini stanovali samo u gradićima na zapadnoj obali, i tu ne posve sami. Za tu tvrdnju imamo sjajan dokaz u spisu iz druge polovice XIII. stoljeća, u »Razvodu Istrijan skom« iz godine 1275. Ja sam o njem kratko pisao u svojim »Crticama«. Ali pošto te mnogima našima nisu dospjele u ruke, mislim, da neće biti na odmet, ako o njem, u koliko se tiče naše narodnosti i našega opstanka u Istri, ovđe koju rečem. »Razvod Istrijanski« je spis, velik zapisnik zborovanja predstavnika gospode i naroda srednje i zapadne Istre, koji su imali zadaću da ustanove mede izmed pojedinih posjeda u zemlji. Na tom zborovanju bili su prisutni od gospode:	Pazinski knez Al-
brecht, markiz Bilam zastupajuć Ogle skoga patrijarku Rajmunda Podreku, biskup Pićanski limitar, biskup Porečki Oton, opat Sv. Petra od Silbe Al-bert, gospodin Menart Sovinski i od Vrha, Semić, Gologorice i Krbna, te
druga razna gospoda iz Gorice, Vidma, č'abdada, Krmina i Ogleja. Narod su zastupali njegovi predstavnici: gospoda iz Pula, Pirana i Kopra; suci iz Labina, Plomina, Vođnjana, Motmorn-na, Buzeta, Oprtlja, Dvograda i Buja, žu pani iz Kršana, Šumbera, Barbana, Rakija, Svetvinčenta, Satlovreča, Dragima, Račića, i od đruguđ. Općine iz Pazinske Kneži je zastupala su po dva župana. Osim navedenih predstavnika naroda i općina bilo je tu iz svake općine po više staraca i drugih »častnih muži«, koje se je saslušavalo kao svjedoke.
Nisu zborovali na jednom mjestu, nego danas ovđe, sutra onde, već prema tomu, gđe su imali ustanoviti mede izmed pojedinih posjeda i gdje su u tom obziru opstojali sporovi. Svaki dan prije nego li su počeli zborovati išli s. k sv. misi pomoliti se Bogu da pravedno odlučuju. Najprije je govorio predstavnik one stranke, koja se je tužila, da joj je druga stranka povrijedila mede. Onda je govorila ova druga stranka pak su se, ako je trebalo saslušali svjedoci. Voditelj rasprave bio je častnik iz Kozljaka Filip Mačić. On je uredovao i kao tumač između gospode i na roda, pak je stalno poznavao sva tri je zika, koja su se tu rabila. Kad se je naime sporno pitanje raspravilo, onda se je vijećalo i odredilo kako imađu međe teći i koja će kazna zapasti one, koji se ne bi držali odluka. To što se je odredilo odmah se je pisalo u tri jezika: u latinskom, hrvatskom i njemačkom Pisala su tri notara, jedan latinski, drugi hrvatski, treći njemački: »jednoj i drugoj strani jezikom latinskim i rvaokim, a gospoda sebi sahraniše jezikom nemškim«. Njemački tekst pisao je gospodin Pernart iz Gorico, latinski gospođin Ivan iz Kormina, a hrvatski pop Mikula, kapelan gospodina kneza Pa-zinskoga i župnik u Gologorici te »očit nodar oblašću svete rimske crkve«.
Jezik jednoga dijela naroda Istre zove sc tu latinski, i tim pisalo se je razvod za Latine; tek u XVIII. stoljeću preveo ga je na talijanski javni biljež nik u Pazinu Josip Belašić.
Jezik drugoga dijela naroda pokrajine zove se hrvatski, »rvacki«, i nikako drukčije, i bio je pisan za Hrvate.
I pisao ga je Hrvat pop Mikula, koji ju 'nače bio župnik u Gologorici, i kapelan kneza u Pazinu, i javni bilježnik. Hrvat bio je također onaj koji je bio duša kod svili tih rasprava Filip Mačić, inače častnik kod gospoštije na Kozljaku. Hrvati-Jugoslaveni u Istri bili su u XIII. stoljeću tako uvaženi da se je njihovim jezikom javne stvari javno raspravljalo i njihovim jezikom javnopravne isprave pisalo. A da su ju pretežno i glavno Hrvati nastavali, može se suditi po raznim okolnostima razvidnim iz samoga »Razvoda«.
U latinskom tekstu i u talijanskom prevodu mnoga su mjesta pisana samo hrvatskim nazivom, očito stoga jer la tinski odnosno talijanski naziv nije ni opstojao. Tako: Semić, Sovinjak, Vrh Draguć, Račiće, Gologorica, Žminj, Kaš ćerga, Sumber, Kršan, Kozljak, Cerov-
Ije, Boljim, Rakalj. Naprotiv, u hrvatskom tekstu nema mjesta koje nebi imalo hrvatskoga naziva. Tako čitamo u hrvatskom tekstu samo:	Benetke,
Bucci, Mleci, Oglej, Čabđađ, Vidam, Gorica, Kopar, Piran, Vodnjan, Pul, Pazin, Motovun, Grožnjan, Oprtlje, Mumlan, Blzet-Buzet, Pićan, Gradišče, Barban, Labin, Plomin, Dvegrad, Za-vršje i t. d.
U latinskom tekstu ima više hrvat-skib riječi koje se nije ni prevadalo na latinski nego stavilo kako se ih je našlo. Tako: brest, kmešćina, zeleno drvo, Hrvatin ja staza, Nakosalbreg, Velibreg. Karbunski breg, F i.ićal breg, Mavrov breg, umolno brdo, Obesence brdo, Mali brežac, Nabrestovo brdce, Kraško, Go retin, Goretinje, Škalnica, Sičenica, Prelog, Puh, Žminjev dol, Trnovi lugi, Trnova lokva, Drenova rupa, Sergonjina stena, Stančića, Glibočica.
Obiteljska imena većine ljudi koji su prisustvovali pregledavanju meda nisu zabilježena. Kaže se samo o predstavnicima općina: gospodin, sudac, žu pan. Već suci bili su stalno samo naši, a riječ ž u p a n tako je naša da ne-treba ni malo dvojiti o porijetlu onoga, koji se označuje tom riječi odnosno onih koje predstavlja. Suci iz Bala su i zabilježeni, jedan se je zvao Koradin drugi Rožević. Tako iz Oprtlja: suci Črne-šić i Golić. Župana ima više kojih ime na su zabilježena. Tako Momjanski župan Kablar, Žminjski župan Žagrić, Karbunski župan Konšić, Barbanski župan Boboš, a osim njega i Hreljac i Vivoda, Rakaljski lupah Černul, župan Sovin jaka i Vrha Greža, a osim njega Zrnac i Zibrin. Iz Trviža zabilježena su imena Gržina i Grdina; iz Gračišća gospodin Stari Slivar i Petar Slovenja-nin. Inače nam nije poznato iz Pazinske knežije nijedno ime od svih onih župana i staraca i častnih muži koji su kod toga zborovanja zastupali općine Ali bili su župani, pa to je dovoljno za oznaku narodnosti onih koje sn zastupali.
Nek bude još spomenuto, da su sc mnogi odaslanici općina tečajem zborovanja pozivali na opstojavše »razvode« iz XI. i XII. stoljeća, t. na pr. Rakalj, Barban, Mumlan i Kaštelvener, Bule, Mrmlan, Grožnjan, Plomin, Labin, Sa-tlovreč, Pula, Motvuran, Sovinjak, Vrh, Buzet, Motovun, Trviž. Svi ti razvodi bil su stalno pisani hrvatskim jezikom, kaošto je bio pisan hrvatskim jezikom, i samo tim, jedan kasniji, naime razvod Mošćenice—Kozljak iz godine 1395.
Tako bili su pisani i »zakon grada Kastva«, i zakon kapitula Kastva, i zakon kapitula Lovran, i »Kronika« popa Andrije iz Kozljaka, i zakon Vrbanski, i zakon sv. Duha u Baški, i razne da rovnice, oporuke, kupoprodajni ugovo ri, i napisi na crkvama. A opstojali su i javni bilježnici koji su to sve pisali. A sve to ujedno dokazuje da su stanov nici Istre u zadnja stoljeća srednjega vijeka bili Hrvati Jugoslaveni.
„Isparim6 4
Framna: Si mi se donke vrnina s trnla.
.Turina: Aj san, brate moj dragi, i n is niš trudan.
Franina: I veseja si, kako vidin kako da si se za deset lit pomladija.
«Turina: Kako i ne bin kad vidin, kako se dica naša bude po svih kraji, po svih kuti.
Franina: Pravo da ti rečen i meni se srce širi od veselja, kad slušan gla se, ča nan dolaze i štijen pisma, ča nan lii naši sirotici šalju.
«Turina: A u kolikon smo strahu bili valje na početku, da su nas naša dica u ovih dest lit jur zabila i da nas ne te ni poznati.
Franina: Da, pak kad su nan valje mi prvu našu besidu viknuli nikoji: kućo! i stili nan vrči mužarolu.
Jurina: Benj, grda nan je prela vidje prve dane. Došli smo uvamo i Počeli skupljati naše ljude, a bili smo priz beči, priz šolda u žepu i z muža-rolon na usti.
Franina: Fala budi Bogu sada je jur bolje. Naša dica nisu nas pozabila, sva Su nas pozdravila z raširenima ru-kami, i kako pišu, svaki misec komoč čekaju da nas čuju.
Jurina: Je je! Vidiš danas mi je jopeta doša cija paket pismi od naše dice iz svih kraji i sva nas mole neka ''imo njin došli u hižu ne samo svaki misec, nego svaku nodilju i ko je mo «‘uče magari svaki dan.
Franimi: Da, pak ča ti misliš, kako l'imo učinili? Da počnemo predikati svaku še lemanu jedan bot, eli da i ustaii omo uva ko kako i dosada samo jedanbot na misec.
«Turina: Znaš ča ču ti reči: «Ta bin '"ja zato, da gremo h našoj dici svaku nodilju u goste i to ne samo ovako na P. io muhe u samoj košulji, nego da smo >Po obučeni, da njin nosimo lipe slike m naše drage domovine i da njin čuda, mula pripovidamo svega ča je novega j 0 i poli naših u Istriji, a nesamo ovako na dvi harte.
I' runina: Da, da, pak da se uglase svaki hot i naše dvi dobre žene Luca i
Mara, da i njih čujemo na gušće, a ne samo ovako svaki drugi — treti misec jedan hot.
Jurina: A uni naši maliči, Tvoj Franić i moj Jurič zašto se ne bi i oni ujavili kakov hot na veselje naše dobre dičice i naših unučići ovuda1?
Franina: Imaš pravo zašto ne bi? To bi bila ne mala potriba, nego ...
«Turina: Ča nego?
Franimi: ...nego beči ni. Lita slabu šoldi malo ...
Jurina: Ti nesrični šoldo nikad ga ni dosta.
Franina: A ne bi se kako moglo po moči?
Jurina: Tako da nan sva naša dica plate put po želiznici. To čuda gušta i mi smo za te Bojže vijače svaki misec jedanbot, čuda platili. Znaš koliki su nan još danas dužni za naše vijače od starega lista. Osamnajst miljari dinari! Si čuja: osamnajst miljari.
Franina: To je čuda beči. A kad po-mislin, da je to tako malo za svakega Dvanajst dinari. Da nan tih dvanajst dinari, ča su nan hi dužni dati, svaki valje pošalje bimo lipo mogli pojti za jedan korak naprid.
Jurina: To če reči, da bimo se mogli Upije i bolje ubuči nego do sada. Imali bimo čuda novitali punu torbu lipih pisanic, ča nan hi svaki dan naša dobrr dica šalju iz svih kraji. I slik i štoriji i svega pomalo.
Franina: Ča češ to ti ni neimaština nego linost. Svaki uni nemarni i lini s: misli: a ča če tih mojih dvanajst di nari pomoči? Niš! Bolje da gren popiti mižolič, da se ukripin. A naši starci, kad su živili tolika i tolika lita za ti moči zd u ra ti i priz mene kakov misec
Jurina: Takovi ljudi su niškoristi. Oni su krivi, da mi i po ovoj zimi gremo na promahe u samoj košulji na d harte, a mogli bimo i na četiri i na šest, da nisu oni t-ako nemarni.
Franina: I da ni unih drugih po štenih, ča nan pomalo plačaju naša putovanja, mi bimo bili vred počeli ho diti i priz brageš ...
ŠTA JE NOVO U ISTRI?
Mesar iz Pazina sudionik krade volova. Mi smo se već u zadnjem broju pozabavili žalosnom jednom pojavom, koja se posljednjih godina u Istri silno raširila. A to je krađa stoke. Kao razlog naveli smo teško gospodarsko stanje. Ali suo odmah ujedno, kao dobri poznavaoci prilika, kraja i naroda, istakli, da naš narod ne bi tako i toliko griješio i krao, kad ne bi imao gradskih pođ-strekača i pomagača. Naša je predpostavka bila točna: po svim gradićima ima nesavjesnih mesara, koji našeg siromašnog i zaostalog čovjeka direktno potiču na kradu. Oni ga dočekuju pred gradom, oduzimaju od njega blago za bagatelnu cijenu, da ga kasnije u grada prodadu za skupe pare. Obrazom i poštenjem našeg zapuštenog seljaka zgrću oni pare, a njega kvare i stvaraju od njega zlikovca.
Ovih je dana provedena u Pazinu, u staji mesara Srećka Gržetića, (koji danas dakako pozdravlja alla romana i zove se Felice Ghersetti), nenadana pretraga i tom su zgodom pronađeni rogovi jednoga vola, koga bijaše par dana prije ubio, a koji je bio ukraden, kako se po znaku na rogovima ustanovilo, čak u Portulama, nekom Andriji Vižintinu.
Mesar Grzetič (Ghersetti!) pobjegao je i nije još pronađen, ali su zato uhvaćeni njegovi ortaci neki Karlo Tausel i Vjekoslav Kerenčič, nazvan »Košolin koji su priznali, da su u toku 192;). godine doveli u Gržetićevu štalu blizu sto ukradenih volova.
Noć
Srebrni mjesečev trak Sa stotinu priča protkiva mrak, A more ih sluša:
Sa stotinu duša Mrtvih u dubini Velje i silno na mjesečini.
A s kraja pjesma tužna se glasi Ko da se vjera i nada već gasi... ...Mjesec i more, i svuda čari —. Uskoci stari Dižu se moćni I kroz mir noćni Čuješ im glas,
U njem je živa vjera u spas.
Pamte ga ljudi
Na rodjenoj grudi
Bez doma, bez crkve, bez hljeba:
V' j e r o vat t r e b a !
Med veja, u Liburniji, ljeti 192-1.
Hik. KataHnić-Jeretov.
Teška nesreća u karpanskom rudniku kraj Labina. Dne 5. o. mj. desila se u karpanskom ugljenokopu teška nesreća, kojoj su pala žrtvom naša dva čovjeka, koji tamo kopajući duboko pod zemljom crni ugljen, zaslužuju svagdanji kruh. Toga su jutra, duboko u utrobi zemlje kidali krampima crne komade ugljena naći radnici Miculjan i Batelić. Oko osam i po sati najednom se začuo strašan prasak. Čitava se je jedna stijena survala na njih i pokopala njihova tjelesa. Mukli štropot i očajnički vrisak upozorili su ostale rudare, koji su odmah dohrlili iz svih ostalih rovova na mjesto nesreće. Slabe su njihove svjetiljke rasvjetljivale samo ogromnu gromadu kamenja, zemlje i ugljena, pod kojim su ležala prignječena tjelesa njihovih dvaju mrtvih drugova.
U četvrtak 7. o. mj. priređen je žrtvama u Labinu veliki sprovod. Njihove su obitelji dobile od puljskega prefekta svaka po 250 lira i time je stvar završena. Težak je život naših I Labinaca.
Zbog važnih razloga, koje ne možemo ovdje iznesti, morali smo neke najnovije, a veoma zanimive vijesti iz Istre, za ovajput u zadnji čas izostaviti. Molimo čitatelje, da nam oproste. Drugi put ćemo nastojati biti opširniji.
Naša pisma
Kako nam iz Kastva javljaju i đrugnin je našom lavu, dičnom starini Vjekoslavu Spinčiću, zdravlje u opasnosti. Ne krene li na bolje tamo bi se mogla dogoditi katastrofa. Prijatelji su se požurili da mu omoguće boravak negdje na jugu uz more. Nek nam vrlog borca čuva dobri Bog!
#
Martin Sorgo iz sela Rahovci kraj Baderne. Živo ga se još danas sjećam. Bio sam još malo đače, imislim u prvoj ili drugoj gimnaziji. Kad sam o Božiću skočio na male praznike iz Pazina kući, posjetio me, mene malog još derana, krupan seljački momak, visok ko gora, snažan i garav.
»Ki je to, mamo?« pitao sam šap-tom majku.
»Martin Sergov iz Rahovci«.
Momak se sjeo kraj mene, molio me da mu pokažem knjige i da mu pričam
0	»našim« studentima, »našim« profesori ma i »našim« prvacima. A ja sam — sam još lsasvim neupućen u naredni naš pokret — drobio svega i svačega, dok je on pažljivo listao po mojim knjigama i bilježnicama.
»Vadi se, sinko moj, vadi, da nam budeš jedanbot na diku, našoj Bademi, svoj našoj Poreštini i čiloj našoj brižnoj Istri«, rekao mi je na odlasku. Prebacio je sukneni prsluk preko ruke i otišao...
»A zašto je doša Martin Sergov jušto h meni, mamo?« pitao sam kasnije ja majku.
»Zašto? Znaš kakovi su Rahovci. Svi su oni za »naše«. Veliki Slavinci!
1	jako se vesele, kad vide, da »naša« stvar gre na bolje. A ti si, vidiš »naš« študente, greš u »našu«, hrvatsku, školu i sutra, priko sutra biš moga našin brižnin kmetom učiniti čuda dobra«, upućivala me majka. »Zato te i gledaju tako, kako zlato u harti, zato je i doša Martin, da te vidi, sinku!«
Od tada je minulo dvadesetak godina. Martina Serga nijesam kasnije vidio. Negdje za rata kad sam — kao vojnik — došao u moju Bademu na dopust, sreo sam :n,u starog oca i pitao za njeg. Pokazao mi je njegovo pismo, koje mu je upravo tog dana bio pisao. Bio je u marini štacioniran negdje u Boki Kotorskoj. Kasnije sam čuo da je stradao i bio zatvoren kao jedan od kolovođa mornaričke pobune u Boci. Razumio sam. Ta poznavao sam Martina Serga, vrlog narodnjaka i korjenita Slavena, iako sasvim obična jedva malo pismena kmeta ., .
Ovih mi je dana netko javio nje govu adresu. Iselio se poput mnogih tisuća i on iz svoje drage Istre, ostavio lijepe Rahovce i još ljepšu Bademu i sada se nalazi u Adolfovou kraj Osijeka. Požurio sam se, da mu pišem. Ta to mi je sveta dužnost. »Istra« valja da okupi svakoga, pa kako ne bi Martina Serga.. Poslao sam mu nekoliko primjeraka »Istre« i zbirku badernskih pripovijesti »Kad se užge mlada krv ..«, da vidi u njima i svoje Rahovce.
Za par sam dana dobio ovo pismo (koje sam smatrao potrebnim popratiti gornjim uvodom):
»Dragi gospodin Erneste! Duše mi moje, radije sam primio Vaše pismo nego najdragocjenije blago. Vi znate, da sam bio prijatelj Vaših roditelja, a znate i koliko sam poštivao sve naše đake, koji su polazili više škole, jer mi se činilo, da u njima vidim spas naše drage Istre. Mislim da se sjećate (o sjećam se sjećam!) kako sam svakog’ puta došao odmah k vama, kada ste dolazili kući na dopust iz škole, jer sam htio čuti, kako napredujete Vi i naša stvar narodna.
Od srca Vam hvalim na knjizi i na »Istri«, a i na dragom Vašem pismu, koje san nebrojeno puta Opet i opet čitao. Kad je listonoša donio u moju kuću paket knjiga, koji ste mi poslao svi su moji Istrijanei dohrlili k meni, da vide što ste nam to poslali iz Za greha. Dugo smo i dugo razgovarali sjećajući se naše drage domovine, ,a dok smo čitali Vaše pismo i lijepu našu »Istru« svi smo plakali. Imamo dakle svoje novine i ne možemo Vam opisati, kako smo rad toga sretni.
A sada da Vam opišemo kako živimo. Imade nas ovdje čitava jedna kolonija Istrana, 27 obitelji. Zemlju smo dobili od agrarne reforme. Četrnaest naših obitelji sagradismo si već i kućice, ostali još nijesu stigli. Od Istrana sam prvi naseljenik bio ja, a kasnije su drugi lagano pridolazili i oko mene se okupljali. Danas živimo svi u ljubavi i slozi poput braće, međusobno se pomažemo i poštujemo. Na političke se vlasti ne možemo potužiti.
Ovdje smo sami seljaci i siromašni kmeti. Nemamo nigdje u /blizini (nijednog našeg istaknutijeg čovjeka na koga bi se mogli obratiti u potrebi za savjet. Jedan naš inteligenat na pr. u Osijeku bio bio nam krvavo potreban, da nam bude na čelu, upućuje nas i bude nam na pomoć u svakoj potrebi. Željeli sto da vam saopćimo imena svih naših Istrana, koji su ovdje naseljeni. To su ovi:	Iz Bademe:
Martin, Anton i Josip Sei-go, te Martin Morgantić; iz Svetoga Lo vreča: Pave Šimetić i Šimo Matošević; i z K a n f a n a r a: Ivan Dujmović, Ivan Pauletić, Miho Červar, te Martin, Ga-špar i Anton Rabar; iz Kringe: Ivan Jelovac, Tomo Terlević, te Ivan i Pavao Moferdin; iz Tinjana: Ivan Krizmanić i Liberat Turčinović; i z Sv. Petra u Šumi: Antun Petrovič; iz Buzeta: Ivan Grbavčić; iz Barbana: Ivan Kolić; iz Pule: Karlo V erbanac ; iz Ž m inja: Anton Ma-retić, Mato Franćula, Franjo Medančić i Jozo Rupčić; iz Berma:	Anton
Bernat.
Želimo Vam svaku sreću i napredak i bratski Vas pozdravljamo ...
Malo imade mjesta u Jugoslaviji, koja bi bila s tolikim oduševljenjem pozdravila izlaženje naše »Istre«, kako je to učinila mala Makarska i dični njeni Makarani. Nego čujmo, što nam
piše vrijedni naš prijatelj, sudija u Makarskoj, gosp. Dr. Rosić, koji je uz pomoć gosp. Ante Antunovića sakupio »Istri« pedesetpet pretplatnika. Ističemo kao naročitu okolnost, da gosp. Dr. Rosić nije Istranin, nego Šumadinac, što njegovom požrtvovnom i patriotskom radu daje još veću vrijednost. — Njegovo pismo glasi:
Znao sam, da je nacionalna svest ovdašnje inteligencije neobično razvijena; ali nikako nisam mogao verovati, da i prosti narod, pa čak i oni, koji ne znaju čitati ni pisati osećaju u tolikoj meri za potlačenom jugosl. Istrom ! Na moju veliku radost lično sam se uvorio da smo svi mi skupa, počev od najprostijeg težaka, pa do najvećeg gospodina spremni, da se u danom mo-meatn žrtvujemo za najmanji deo nar. tela.
Mala i simpatična Makarska, sa svojih 2000 siromašnih stanovnika, najlepšom plažom u Primorju, zdravim podnebljem i božanstvenom okolinom, dala je dokaza, koliko saučestvuje u bolu zarobljene braće.
Čim je u Makarsku stigla prva pošiljka od 50 kom. »Istre« rodoljubivi Makarani sa najvećim zadovoljstvom pročitali su novi list, koji iznosi, veliča i čuva od zaborava herojske podvige zarobljene braće.
Kad je brat Ante Antunović, kome ovim putem odajem naročitu hvalu, bio od mene umoljen, da skuplja pretplatu, za nekoliko časova skupio je 55 pretplatnika, među kojima i dvojicu, koji ne' znaju čitati.
Ja, kao Jugoslaven iz Šumađijc zahvaljujem u ime »Istre« Jugoslavenima iz Makarske, na patriotskom odzivu i molim ih, da i u buduće žrtvuju po koji obol za porobljenu braću«.
Živio nam vrli prijatelj Dr. Rosić, živjeli vrijedni Makarani. Dok je ovakvih rodoljuba Istra naša ne će biti napuštena.
*
U drugom jednom kutu prostrane naše Jugoslavije sasvim na protivnoj sirani rodoljubive Makarske, u srcu Hrvatskog Zagorja, Zlataru, imali smo samo jednog jedinog pretplatnika koji ne želi da mu iznosimo ime. No taj je znao što mu je dužnost. Dne 4. o, mj. na oproštajnoj večeri prigodom odlaska tamošnjeg liječnika g. Dra Švarića bio je i on prisutan. Nije zaboravio da se u jednoj nazdravici sjeti mučenice Istre, te svih boli, patnja i progona, kojima je izvržena ona i mi nesretna njena djeca rasijana širom Jugoslavije. Riječi su njegove pale na plodno tlo. Odmah iza nazdravice gosp. Dr. Švarić koji je veliki ^prijatelj Istre' i Istrana, predložio je, da se među prisutnima nešto i za nas sabere, pa je sabrana lijepa svota od 400.— Din. Povrh toga imademo danas u Zlataru trideset novih pretplatnika. Gosp. Dr. Švariću, koji je u Zlataru bio izvanredno obljubljen, jer je mnogo radio i na kulturnom i socijalnom polju (bio je dugogodišnji starosta Hrvatskog Sokola i
tajnik go&pojinskog društva!) neka je ovim putem izrečena naša najdublja zahvalnost, na umjesnom i svake hvale vrijednom predlogu. Uvjereni smo, da će se i na svom novom mjestu (u Brodu na Savi), svakom prilikom zauzimati za nas i za našu braću pod Italijom.
*
Sa slavnog Kosova poslano nam je E40.— Din, koje je sabrao naš tamošnji brat Josip Hekić, što za »Istru« što za humanitarni fond Vlad. Gortana. On nam piše:
»Šaljem Vam 540,— Din, koje su darovali rodoljubi iz Prištine i Skoplja. Sve sam njih upoznao s tragedijom naše Istre i zarobljene naše braće Svaki je htio da dobije po jednu sliku narodnoga mučenika Vladimira Gortana, govoreći mi: Nije junak umro. On je sada tok oživio u našim dušama. Kad ne bi, mlađan, bio dao svoj život za ideju Jugoslavije, mi na historij skom Kosovu ne bi bili nikad znali za njega i za strašne patnje naše braće pod Italijom, koja žrtvuje sve, pa i mlade živote, iz ljubavi do nas. Pa zašto da i mi ne žrtvujemo po nešto za tu dobru i junačku istarsku braću.
Darovali su: Po 20.— Din: Vladimir Jovanović, špediter; Sava Stojanović, predsednik opštine Priština; Ostrivoje Frtunić, advokat; Sava Nedeljković, trgovac; Prištinska banka; Po 10.— Din: Mirko Samačić, knjigovođa Žitne zadruge; Milinko Đapić, blagajnik: Ljubomir Lazarević, učitelj; Bernard Jerić, zemljodjelac i stolar; Josip Paulin, zemljodjelac i kolar; Dušan Gulanović, kmet; Velimir Savić, vele-trgovac i veleposj.; Ljubomir Bukumi-rović, apotekar; Ivan Tasić i Srbino-vić, trgovci; Ilija Patapov, upravit, poljoprivr. stanice; Aleksandar Protić, trgovac; Bora Topalović, knjižar; Aca Milanović, blagajnik kreditne banke; Drag. L. Katić, knjigovođa kred. ban ke; Cveja Pošendić, trgovac; Spira Ka-rakušević, časovničar; Košta Baljazo vić, mesar; M. Kijametović, nadzornik osnovnih škola. Po Din 5.—: Svetozar i Filip Ninčić, trgovci; Jovan T. Ko-Ktić, knjižar; Zafir Jorgić, trgovac; Braća Ninčić, trgovci. Svi iz Kosova.
Nadalje su darovali po Din 10.—: tkiso Saletić, upravnik Saveza agrar nih zajednica; M. Malenica, blagajnik istog saveza; Metodi je Vučkovič, bla gajnik Privredne banke, te Dušan Mar ković, marveni lekar; svi iz grada Skoplja,
#
Tučepi kraj Makarske. 2(). januara održao je upravitelj osnovne škole g. i etar Stojkovič predavanje o Sv. Savi. Školska dvorana bila je dupkom puna naroda. Predavanje je pažljivo saslušano i popraćeno oduševljenim poklicima Kralju i Jugoslaviji. Tom su se zgodom sjetili prisutnici i naše drage stre, pa su sabrali za fond Vladimira >°i'tana 188.— Din, koje su odaslali •'ugaslavenskoj Matici u Split. Vrijednim Tučepljanima, neka je naša iskrena zahvalnost.
Iz Amerike smo primili ovo pismo, koje rado objelodanjujemo:
Veleštovano uredništvo!
Umolila bi Vas, da bi izvoljeli uvrstiti u naš omiljeli list slijedeće:
»Napcznajući sadanji boravak i u opće učiteljevanje štov. gosp. Matetića, mog dobrog, nezaboravnog učitelja pučke škole i one za dalju naobrazbu (u Opatiji), to ga eto ovim putem iz daleke ove zemlje gdje me udes bacio, najljepše pozdravljam i izrazujem mu vječitu svoju zahvalnost i harnost.
Vidošićeva Mary
Hoboken, N. J. Sjed. Američke države.
Zahvaljujući Vam na ustupljenom prostoru bilježim
uz poštovanje V. M.
*
Hvalevrijedni primjeri rodoljubnih dalmatinskih općina. Poznavajući patriotsko raspoloženje dalmatinskih op ćina mi smo poslali svakoj pojedinoj općini u Dalmaciji po jedan primjerak naše »Istre« sa zamolbom, da se na nju pretplate. Od poslanih stotinjak primjeraka, vratiše nam »Istru« samo općine Split, Cavtat, Prčanj, Erceg-novi, Vodice i Smilčić. Sve su druge općine list zadržale i pretplatile ne po jedan nego po više komada. — Slavna općina dubrovačka poslala nam je 300.— Din u fond, s toplom čestitkom i željom, da uspijemo. — Općina Rab pretplatila je sve osnovne škole svoga područja na naš list. Općina Sinj glavare svih svojih podopćina, Korčula naručila je 5 primjeraka, i tako redom sve općine dične naše Dalmacije. Svaka nam je od njih pretplaćujuć list zaželila mnogo sreće i uspjeha. Ali naj dirljivije je svakako pismo male op čine Priko — Poljica, koja kaže: »Na Vašu okružnicu od 11. decembra prošle godine, čast nam je prije svega naglasiti, da nikad još nijesmo tako britko oćutili pomanjkanje novčanih sred stava, kao u ovoj prigodi, kad bi htjeli, da Vas pripomognemo kao što zaslužuje Vaš plemeniti cilj. Ova se općina naime nalazi u strašnoj ekonomskoj krizi...
... Uslijed ovih žalosnih okolnosti ne možemo da pretplatimo ovu općinu nego na samih 5 primjeraka Vašeg lista. Ali netom se ekonomske prilike ove općine budu sanirale, uvjeravamo Vas, da ćemo vaš patriotski pothvat najizdašnije poduprijeti.
Želeći Vam najbolji uspjeh u poma galiju naše istarske braće izrazujemo Vam svoje odlično poštovanje.
Općina Poljica.
Ovo su riječi poljičkih rodoljuba kakove se rijetko čuju. Neka ugledna općina poljićka bude uvjerena, da su u srcu svakog našeg čovjeka i s ove i s one strane granice duboko odjeknule. Općina nam je poljička dala mnogo, vrlo mnogo: dala nam je mnogo vjere da nas braća ne zaboravljaju. Hvala im! A hvala i svim ostalim općinama dične Istrine posestrime Dalmacije, koja je u divovskoj borbi proti zajedničkom stoljetnom dušmaninu sa zapada bila sretnije sudbine, nego li naša sirotica Istra.
Daleko tamo u Južnoj Africi na krajnjem njenom rtu živi također nekoliko naših Istrana. Njihovo se naselje zove Slavia Farm, a u neposrednoj je blizini Pretorie u Transvaalu, gradu poznatom iz vremena burskega rata. I odanle nam je stiglo jedno pismo, koje nam piše brat naš Cresanin Dinko Anelić. On kaže: »Želim vam javiti, da sam primio vaših par brojeva »Istre«. Tako ja vam šaljem pretplatu za našu milu »Istru«, kojoj želin lepi napredak. Ovde nas je malo Istrani. Na žalost više mislimo na to, kako da naskupimo što više zlata, nego li na našu dragu domovinu: ali svejedno je ne mislimo nikad pozabit. Ostajem s pozdravom Vaš Dinko Anelić iz otoka Cresa«.
Uzvraćujući pozdrave dragom našem Aneliću i svoj ostaloj braći u Transvaalu, molimo ga, da nam se još kada opširnije javi.
—O—
RAZNE VIJESTI
SKUPŠTINE NAŠIH DRUŠTAVA.
Prosvj. i potporno društvo »Istra« u Zagrebu, najjače naše emigrantsko društvo održalo je dne 2. veljače svoju godišnju glavnu skujpštiinui u prostorijama »Kola« na Aleksandrovom trgu Dvorana Kola bila je dupkom puna ne samo Istrana i njihovih bližih prijatelja, nego i ostale patriotske zagrebačke javnosti, koja se u posljednje vrijeme sve to većma zanima za sudbinu Istre i Istrana.
Dr. Ivo Ražem, koji je već nekoliko godina predsjednik društva pozdravio je prisutne lijepim govorom i dirljivo, kako to samo on umije, prikazao naše sastanke i skupštine nekada u slobodnoj Istri, te naš položaj u Zagrebu i u Jugoslaviji, u kojoj se mi ne smatramo strancima i došljacima, nego slobodnom i ravnopravnom braćom. Apelirao je ujedno na ovdješnju javnost, napose na stare naše prijatelje Zagreb čane, neka bi i u buduće susretali svakog našeg čovjeka s povjerenjem, išli mu na ruku pa ga materijalno i moralno u potrebama njegovim pomogli, da mu ublaže tako patnje i stradanja, koja je podnosio i podnosi samo zato, što je priznao da je i on sin velike majke Slavlje.
Nakon toga otvarajuć skupštinu predlaže, da se odašalje Njeg. Vel. Kralju Aleksandru pozdravna brzojavka. Oduševljeni pljesak, koji je popratio taj predlog najbolje svjedoči o dubokoj odanosti svih Istrana, nalazili se omi ovkraj ili onkraj granice, prema uzvišenoj osobi Njeg. Veličanstva narodnog našeg Kralja, u koga i danas, kao vazda dosad, gledaju s punim pouzdanjem tvrdo vjerujući, da će i znati i htjeti donijeti sirotici Istri ono, što i ona i svi mi od njega očekujemo...
Brzojav upravljen Njeg. Veličanstvu glasi:
»Istrani, Jugosloveni, građani Zagreba, sakupljeni povodom godišnjeg zbora Prosvj. i potp. društva »Istra«
u nepokolebivoj vjernosti i vječnoj oda nosti pozdravljaju svorrà gospodara, Njegovo Veličanstvo Kralja Aleksandra, vladara Velike i sretne Jugoslavije«.
Na zboru sakupljeni Istrani, ne zabo-ravljajuć ni svojih nekadašnjih vođa i prvaka, prema kojima će dok budu živjeli, osjećati najdublju zahvalnost, upravili su i njima iskrene pozdrave i izi*aze sinovske odanosti. Brzojavilo se: Prof. Vjek. Špinčiću, Dr. Matku Lagi-nji, Dru Dinku Trinajstiću, Rik. Kata-linić-Jeretovu, Viktoru Car-Eminu, te Dr. Stangeru.
Nakon toga pročitao je g. Ante Roj-nić tajnički izvještaj, u kom je ocrtao djelovanje društva »Istre« u prošloj godini. Prikazuje suradnju društva pri osnivanju Lige emigrantskih društava kao vrhovnog foruma svih jugoslavenskih iseljenika iz Istre, Trsta i Goričke. Sjedište je Lige u Ljubljani. Govori o osnivanju pjevačkog zbora, koji ima da gaji i širi istarsku pučku popjevku; spominje pokretanje lista »Istra«, koju izdaje konzorcij sastavljen od petorice najuglednijih zagrebačkih Istrana; iznosi potpornu djelatnost društva, koje je podijelilo siromašnijim članovima nebrojeno potpora i zajmova, brinući se oko njihova namještenja, izđavajuć im potrebna uvjerenja i t. d. — Spominje se zatim tragedije petorice mučenika Gortana i drugova, tragedije, koja je duboko potresla ne samo svakog Istranina i Slavena, nego i sav kulturni svijet, koji je s gnjušanjem osudio takove metode odnarođivanja.
Kad je izvjestitelj spomenuo tragediju Gortana i drugova prolomio se dvoranom neopisivi krik protesta, koji se nikako nijesu mogli stišati. Izvješćujući zatim o osnutku Humanitarnog fonda Vlad. Gortana za podupiranje istarskih bjegunaca, u koji je dosad unišlo preko 35.000.— Din, završuje svoj govor zahvaljujući svima, koji su društvu pomagali, pa šalje pozdrave svoj onoj našoj jadnoj braći preko Snježni-ka i Učke, pozdrav sućuti i bola, pozdrav vjere i nade.
Iza toga čita blagajnik Božo Seme-lić blagajnički izvještaj, naglasujuć da je društvo moglo zato tako dobro uspijevati, što je bilo izdašno poduprto od mnogih dobrotvora iz svih krajeva Ju goslavije. Pošto je pročitan još izvještaj nadzornog odbora, skupština je starom odboru dala odrješnicu i prešla na biranje novog odbora. U novi su odbor ušla u glavnom lica iz starog odbora. Predsjednikom je i opet Dr. Ivo Raženi. Dosadašnji blagajnik Božo Seine-lić sada je treći potpredsjednik. Tajnik je Ive Mihovilović, a njegov zamjenik Ante Cerovac. Blagajnik je Nikola Vel čić, a blag. zamjenik Ante Slipčević. Ujedno je ušao u odbor glazbenik Ivan Matetić, pokretač i voda novoosnovanog pjevačkog zbora. Od novih su lica ušli u odbor još i književnik Bogomir Magajna, sveuč. profesor Dr. Srećko Culja, liječnik Dr. Tomo Franković, te Josip Sirotić i Viktor Jurčić.
GLAVNA GODIŠNJA SKUPŠTINA PROSVJETNOG I POTPORNOG DRUŠTVA »ISTRA« U NOVOM SADU.
Prosvjetno i potporno društvo »Istra« u Novom Sadu održalo je dne 2. februara o. g. svoju II. glavnu skupštinu, koja je od članova bila dobro posjećena. Skupštinu je oko 17 sati otvorio predsjednik gosp. Ante Mohorović, koji je pozdravivši prisutne lijepim govorom, predložio, da se sa skupštine pošalje Nj. V. Kralju brzojavni pozdrav ovog sadržaja:
»Sakupljeni članovi Prosvjetnog i Potpornog Društva »Istra« u Novom Sadu sa svog godišnjeg zbora podnose uvjerenje svome Kralju o podaničkoj odanosti sa željama, da Bog poživi našeg herojskog Kralja Aleksandra I. i Njegov Svetli Dom«,
što skupština s burnim usklicima »Živio naš Kralj«, »Živila Jugoslavija« jednodušno prihvaća. U svom daljnjem govoru predsjednik poziva prisutne, da pažljivo saslušaju sve izvještaje, te da na koncu dadu svoje mišljenje o dosadašnjem radu uprave i podnesu svoje želje o budućem društvenom radu. Dobiva riječ tajnik g. Ljudevit Juričić, koji u početku svog izvještaja, iznosi ukratko historijat društva od dana osnivanja do danas, zašto je društvo osnovano i koji mu je cilj. 0 radu same uprave spominje, da je društvo svojim članovima izlazilo uvijek u susret i bilo uvijek pri ruci, gdjegod se za to ukazala potreba. Tokom lanjske godine učinilo je društvo svojim članovima veliki broj raznovrsnih molbi kao na pr. za stica-nje državljanstva Kraljevine Jugoslavije, zavičajnog prava, i t. d. Posredovalo je pri namještenjima i više njih zaposlilo. Siromašnim i nezaposlenim članovima izdata je nekoliko puta i novčana pripomoć iz skromnih društvenih sredstava, a medju ovima bilo je i takovih, koji nijesu bili članovi »Istre«, ali s\i dokazali, da su izbjeglice iz Istre.
I na kulturno-prosvjetnom polju postiglo je društvo lijep uspjeh. Uz pripomoć samih članova kao i Narodne Odbrane iz Beograda, Jugoslavenske Matice, Split, Matice Srpske, Novisad i drugih, osnovalo je društvo malu biblioteku, pa se svima, koji su tome doprinijeli, srdačno zahvaljuje. Govoreći o pokretanju našeg glasila u Zagrebu, »Istra«, koje se jedino bavi isključivo istarskim pitanjima, koji se tiču nas, izbjeglica, kao i braće, koja ostadoše onkraj granica, da i nadalje vuku teški jaram nesnošljivog ropstva, poziva prisutne, da se svi pretplate na list, te da ne bi smjelo biti nijednog Istranina, koji ne bi bio pretplatnik naše »Istre«.
Izvještavajući skupštinu o osnivanju Lige Emigrantskih društava iz Julijske Krajine u Jugoslaviji, govori o potrebi i zadatku iste te spominje svoj put u Zagreb i sastanak s predstavnicima bratskog društva »Istre« u Zagrebu. Govori o akciji, koju su pokrenuli naši u Zagrebu, da se prikupe svi podaci naših Ijdi, živućih na teritoriju Jugoslavije, da se tako izradi točna statistika i evidencija o našim ljudima i da se javnost* obavijesti koliko se naro-
da iselilo iz Jul. Krajine od dana talijanske okupacije do danas, da se stvori jedan katastar i vodi briga o moralnim i materijalnim interesima sviju nas, koje je sudbina amo dovela. Spominje, da je uprava već dobila potrebne tiskanice iz Zagreba, te da će se sa radom započeti odmah iza glavne skupštine.
0	radu same uprave spominje, da je društvo tokom minule godine poslalo i primilo preko 150 raznih dopisa. Prilikom smrti predsjednika Narodne Odbrane pok. Stepe Stepanoviča, poslalo je društvo istoj svoje brzojavno sau-češće (Skupština kliče »Slava Stepi Stepanoviču«). Čita dopis našeg odličnog rodoljuba i prvaka narodnog, prof. Vje-koslava Spinčića, kao odgovor na našu brzojavnu čestitku prilikom njegovog rodjendana, koji glasi: »Odličnom društvu »Istra« u Novom Sadu najljepše se zahvaljujem na čestitci i želim mu da napreduje, dok ne svane zora slobode pokrajini Istri«, (što skupština s usklicima »Živio naš narodni vodja«, prihvaća). Govoreći tako o radu uprave, poziva članove, da redovno uplaćuju mjesečnu članarinu, da bi društvo moglo i u buduće postojati i raditi u korist svojih članova. Na koncu svog izvještaja podsjeća skupštinu na krvave
1	žalosne dogođaje, koji su se nedavno odigrali u zarobljenoj i nesretnoj Istri Govori o mučeničkoj smrti pokojnog Vladimira Gortana, koji je na talijanski način, u ledja, strijeljan samo zato, što je ljubio svoj narod i svoju materinsku riječ (burni protesti i usklici. »Slava mučeniku i junaku!«), koji je za Jugoslavensko ime dao sve što mu je najdraže, koji je dao svoj život. Poziva skupštinu da stojeći oda počast istarskom mučeniku usklikom »Slava, vječna slava neka je Vladimiru Gortanu« što prisutni prihvaćaju i stojeći gromko kliču: »Neka je vječna slava mučeniku istarskom Vladimiru Gortanu!!! Dobiva riječ blagajnik g. Jakov Pečar i iznaša blagajnički izvještaj i stanje blagajne. Poziva članstvo, da redovno ispunjava svoje članske dužnosti prema društvu, jer je to jedini društveni prihod. G. Dr. Mijo Dcklić u ime nadzornog odbora podnaša svoj izvještaj. U par navrata pregledao je u toku lanjske godine sve društven i blagajničke knjige i iste pronašao u potpunom redu. Prelazi se izboru nove uprave, pošto je prethodno staroj upravi data razriješili ca. Jednoglasno je izabrana s manjim izmjenama stara uprava, u koju ulaze:
Predsjednik g. Antun Mohorović; potpredsjednik g. Dr. Josip Šinigoj; tajnik g. Ljudevit Juričić; blagajnik g. Jakov Pečar; Odbornici: gg. Stanko Ćuk, Branimir Renar i Petar Crnobori; Nadzorni odbor:	gg. Matko Poropat,
Rudolf Jugovac i Tihomir Cukon.
Ovjeroviteljima zapisnika izabrani su gg. Ivan Katičić i Ivan Buić. Predsjednik g. Mohorović, zahvaljujući se na povjerenju, poziva članove, da sa-radjuju zajedno s upravom, da je u njezinom radu potpomažu i da nastoje, da društvo dođje do ugleda u javnosti.
U posljednjoj tacci, eventuali ja, javlja se više njih za riječ, iskazujući zahvalnost staroj upravi na požrtvovnosti
i njezinom radu. Iznose svoje predlože, za budući rad, kao i o potrebi promjene društvenih prostorija, jer su sadanje za naše članove nezgodne. Na koncu je pročitan pozdrav bratskog društva iz Zagreba prigodom ove skupštine, što se prihvaća uzvicima -Živjeli naši Za grepčani«.
Pošto, je dnevni red iscrpljen, pred sjednik zaključuje oko 1!) sati skupštinu, naš to sn se prisutni razišli, poni jevši sobom najljepši utisak.
#
»MALI ISTRANIN«. Za nekoliko dana izići će iz štampe prvi broj »Malog Istranina«,, lista za one naše najmanje, od kojih mnogi jedva da se sjećaju drage naše i li jopo Istre, a mnogi je — i ako Istrani — čak nikad ni vidjeli nijesu.
Kako bi i ti naši mališani mogli upoznati i uzljubiti nezaboravnu našu sirotnu domovinu, mi ćemo im lagano, kap po kap, ulijevati u mlade duše svu onu čežnju i ljubav, koju sami u srcima nosimo.
Prvi broj »Malog Istranina«, koji je sada u štampi, dobit će već za nekoliko dana na ogled svi pretplatnici »Istre«, a mi ih lijepo molimo, da ga zadrže i obraduju njime po koje dobro dijete, bilo svoje rođeno, bilo u svojoj okolini. U svakom od ovako nadarenih mališana naći će iskrenog i zahvalnog prijatelja, jer će list biti zaista lijep i lijepo uređen. Izlazit će jedamput mjesečno na 8 đo 16 stranica, sa mnogo slika, s omotom u boji i biranim sadržajem, a pojedini će broj stajati samo j e d a n d i n a r, ili u pretplati dvanaest di n a r a godišnje.
Učiteljima, svećenicima i uopće prijateljima malenih slati ćemo, na zahtjev, po više komada lista u komisiju.
Obzirom na osjetljivost mekanih dječjih duša, nježnih tih naših pupoljaka, gradivo će za list biti najpom-liije i najskrupuloznije birano bez i najmanje natruhe strasti i mržnje, ali puno topline i plemenite ljubavi.
»Malog Istranina« izdaje i uređuje gosp. Ernest Radetić, uz živu suradnju prvog urednika nekadašnjeg »Mladog Istranina«, uvaženog i opće poznatog omladinskog pisca gosp. Josipa A. Kraljića.
#
Dobročinitelji Jugoslavenske Matice: Od I. I. do 20. II. 1930. sjetili su so Jugosloven-sko Matico i poslali odnosno donijeli svoj doprinos slijedeći rodoljubi: MoSinski Ivo, banski savjetnik u Zagrebu 50.— Din; Sabrano u svatovima g. Serbedžija Franje i g. Erne Piego u Virovitici dno 5. I. 1930. 63.50 Din; Tvrtka Itolih Antun i đr. Zagreb 100.— Din; Erinković Dr. B., Zagreb 50. Din; Gorup Ivo, industrijalac, Zagreb 500.— Din; Brnobić Marko, trgovački pomoćnik, Zagreb 100.— Din; Jelušić Antun. umir. pošt. podvornik, Zagreb 30.— Din; Zlatić Antun, Zagreb, Magazinska c. . 22, 10.— Din; Poglavarstvo općino Slatina 100.— Din; Zolinska dionička štedionica, Sv. Ivan Zelina 100.— Din; Eksportno i Importno Dion. Društvo, Zagreb u Počast uspomene gospodjico Nevenko Milns svoje vrijedno dugogodišnje činovnice, pri-godom njezino smrti 500,— Din; Pučka štedionica Dion. Društvo Koprivnica 50— Din
Kroz to doba učlanilo se u Jogosloven-sku Maticu novih članova devet.
Svima se ovima odbor najljepše zaliv: Ijuje, što time pođuprijoše ovu patri.joiskr ustanovu.
Ne iii smjelo biti niti jednoga Urv. 1 ■ Srbina, Slovenca u našoj državi, koji se n l.i sjećao Jugoslovanske Matice u svakoj ! radosnoj i žalosnoj prigodi, jer su njezine potrebe izvanredno velike. To je sveta dužnost svili nas bez razlike. Oblasni odbor .lu-goslovenske Matice, Zagreb.
Darovi u fond Istre do 20. II.: Po 430. Din.: N. N. iz Zlatara sabrao na oprosnoj večeri gosp. Dr. Švariča; po 300.— Din Općinsko upraviteljstvo Dubrovnik; po 100.— Din; Društvo Istra«, Novisad; po 76.— Din: Mag. pii. Zdravko Salinger Novipazar; po 50 Din: Franjo Filiplić, šećerana. Novi Vrbas; po 30. Din; Ante Mohorović, Novisad; po 26.— .Din:	Aleksandar Donat, Blatna-Otoka; Dr.
Salvator Karabaić, Stonjevae; Eugen Matkovič, brodovi. Split; Don Drago Hlača, župnik, Barbat-ltab ; po 20. Din: Ante Juri in. Stara Pazova; Stanko Ćuk, Novisad; Ljudevit Juričić, Novisad; po 16. Din:	Adolf
Cižmok, Tivat; Dragutin Lukež, Sušak; Hudo 1' Wrischer, Beograd; po 14. Din: Lovro Ra'jić, Zemun; po 12.— Din: Andrija Slipče-vić, Erccgnovi; Tihomir Cukon, Novisad; Josip Crljeniea, Novisad; po 10.— Din; I. Vojnić, Dugaresa; Ljubica Gal, Širokibrijeg; Rudolf Jugovac, Novisad; Branimir Renar, Novisad; Jakov Pečar Novisad, Ante Stan-ković, Novisad; po 8,— Din: Josip Peruško, Vrapče; Nikola Sučić, Kisika; Dragutin Cr-najšek. Mače; po 6e- Din: Marija Sironić, Zagreb; Ivan Perkovič, Dugaresa; činovnička čitaonica, Dobrljin; Slavica Tončić, Zagreb; Franjo Ambrožič, Zagreb; Josip Jačić, Križovec; Dr. Rajko Šcstan, Split; Mimica Ribarič, Jablanac; po 5.— Din: Milan Vojvoda, Bihać; Andrija Mikovilpvić, Novisad; Blaž Tomišić, Terezinopolje; Djuro Roviš, Terezinopolje; Josip Grudić, Terezinopolje; Muto Vrbanac, Lukač; po 4.— Din:	Josip
Tumpić i Erkole Tumpić, Terezinopolje; (Darove u Terezinompolju i Lukaču sabrao brat Josip Grudić).
Darovi u fond Vlad. Gortana; po 20. Din: I A. Defrančeski, Dugaresa; I. Perkovič, Dugaresa; po 10,— Dinara:	A. Vojnić,
I. Vojnić, te Dragutin Skoko svi iz Dugare-se; Lovro Rajić, Zemun; 13,— Din: Andrija Slipšović, Erccgnovi.
Svima se darovateljima najljepše zahvaljujemo. Ugledali se \ drugi u njihov primjer, kako bi naša skromna »Istra« što prijo postala, ako već no tjednik, a ono bar bogata jedna i omašna reprezentativna istarska mjesečna revija.
g Panimi g
PRED RAJSKIM VRATIMA.
Prva duša: »Otvori mi, Sveti Petre, ako itko ja sam zaslužio raj«.
Sveti Petar:	»Šta si dobra uradio,
pobožni čovječe?«
Prva duša: Sveti ključaru, imao sam punicu!«
Sveti Petar: Uniđi, moj sinko, jer
raj pripada mučenicima........
#
Druga duša: Otvori mi, Sveti Petre, ja sam dvostruko zaslužio raj.
Sveti Petar: A što si ti takova uradio?
Druga duša: Imao sam dvije punice!
Sveti Petar: Nema za tebe mjesta u raju, nesretniče ...
Druga duša: Ali, sveti Petre ...
Sveti Petar: Nosi se ispred rajskih vrata, jer raj pripada mučenicima, a ne luđacima.....
#
Dan gospodnji svetkuju: Kršćani u nedjelju, Perzijanci u ponedjeljak, Asirci u utorak, Egipćani u srijedu, Etiopljani u četvrtak, Turci u petak, Židovi u subotu. Dangube i lijenčine
svetkuju ga svaki dan ....
*
Savjestan službenik. Nekom su željezničaru u Ljubljani dali kantu s uljem i rekli mu: »Pođite po tračnicama i svagdje, gdje su tračnice jedna u drugu prišarafljene nalijte po nekoliko kapi ulja...«
Željezničar iziđe, otputi se po tračnicama i više ga nije bilo natrag. Prođe jedan dan, prođe drugi, pa treći i četvrti, a njega nema pa nema i na koncu ga svi zaboraviše. Kad li evo nakon deset dana brzojava iz Maribora:	»Potrošio
sam sve ulje, šaljite novu kantu ...«
Zlobni zet. —: Zašto si svome psu odsjekao rep?
—: Još pitaš? Ta svakog je puta, kad bi nam punica došla u pohode veselo mahao repom, a toga ja nijesam mogao podnijeti.
Nove knjige
Danko Angjelinović: »Sinovi Zemlje«.
Primili smo na prikaz i ocjenu novu knjigu od našega poznatog književnika Dr. Danka Angjelinovića, pisanu vedrinom i lakoćom srca, koje stoji u neposrednom dodiru s prirodom. Knjiga je razdijeljena u tri dijela: prvi dio prikazuje naše ljude, njihov život i karaktere u formi novela, drugi dio su zanosi čistog pjesničkog srca n kontaktu s prirodom, a treći dio su humoreske i satire na naše ljude i karaktere. Majstorski je opisano baš Hrvatsko Zagorje, kraj oko Krapine, Sljemena i Turopolja. Sve ima formu lovačkih crtica, a da time nije povrijedjena visoka literarna vrijednost ovoga djela. No najjača od svib novela je »Marko Serdar«, gdje je nevjerojatnom dinamikom i la-pidamošću ocrtana tragika naše žrtvene generacije. Knjigu je izdalo »Lovačko Društvo« u Zagrebu, kao treću knjigu svoje knjižnice. Isti autor izdao je dosada 3 knjige pjesama (»Galebovi«, »Latice«, »Jutarnja Zvona«) to je ovo prvo njegovo djelo u prozi. Knjiga se može dobiti kod »Lovačkog Društva«, Zagreb, Gajeva ulica 46, te u svim boljim knjižarama. Čijima joj je 30 Din. Društvo je na zahtjev otprema poštom.
ili posljednji «lami iertsur&ke slobode
Pripovijest iz doba najstarije istarske povijesti.
Istrom se prolomio krik! Meni, Kaleni, Katali, .lapidi, Seknsi i Subokrini upi'ešo poglede u Nesakton. Uzduž i popreko raštrkaše se Istrom glasnici iz svih gradova. Egida, Byranon, Salboris, Siparis, Alieton, Histros,
Pzinj i Faveria, uputiše poslanike u Nesakton gdje se nalazio kralj. Domovina je u opasnosti. Rimski konzul Marko Klaudijo Marcelo provalio je iz Akvileje, dignuo mostove na Timavu i prodire u Istru. Kaleni se i Katali
držo čvrsto i odbijaju sa. no hoče li du.sjo moći, tko bi znao. Konzul vodi cijelu jednu legiju opskrbljenu svim mogućim ratnim strojevima i baealima. Valja dignuti na noge sva plemena, sakupiti vojsku i udariti na Rimljane sjedinjenim silama.
Epuionova je kraljevska palača oživjela. Pod Kesaktonom se neprestano dizala prašina ispod kopita glasničkih konja, koji su u žurbi dolazili i odlazili, donoseći vijesti i odnoseći naredbe. U badoskom zaljevu izmjenjivale se brodice. Jedna bi dolazila druga odlazila. Poslanici su plovili u Liburniju, Iliriju, Etoliju i Grčku, noseći darove, poruke i izvještaje Epulonove. Drugi su odlazili u primorske gradove, da ili upute, kako imadu da se utvrde, kuda da spreme galije, koju da luku boljo čuvaju,- koju slabije. Sve je vrvilo kao u košnici. Vojnici su svjetlali oružje i grozničavo se spremali na rat, s nestrpljenjem očekujući kraljevu zapovijed, da se krene. Epulon je radio. Po čitave je noći uz njega proveo grčki pisar iz Atene, kojeg bijaše još otac njegov doveo. Epulon mu je kazivao u pero zapovjedi raznim plemenskim pogla vicaina, molbe za pomoć savezničkim kraljevima Liburnije, Ilirije i Etolije, i uputo ka-lenskim i katalskim knezovima, kako da brane i na kojim položajima nek propuste Rimljane da ih lakše u klancima zatuku, a na kojim nek ih zadrže. Sutradan su glasnici jurili raznoseći porgamene na sve četiri strano svijeta.
Ljubav bdije.
Užurbanost, izvještaji glasnika, dočekiva-nje poslanika grozničavo dogovaranje s plemenskim prvacima, koji su naglo nicali i još nagi lje iščezavali, nakon što bi primili uputo umarali su Epolona većma nego ma kakovo ratovanje. Na bojištu osjećao se mnogo volj-kije, nego li u ovim blještavim dvoranama s iskićenim glavicama mramornih stupova. Tamo pod kožnatim šatorima, ležeći uz rumenu žoravku pripaljono vatre, bio je slobodniji. Nije morao mjeriti riječi i birati kićeno fraze, kao ovdje, gdje ga po vazdan uznemiruju lukavi poslanici bližih i daljnjih susjeda, o kojima nije nikada znao jesu li mu iskreni prijatelji i saveznici ili dušmanski doušnici.
Pod večer bi odahnuo. Povukao bi se u najudaljeniju dvoranu, i bacio se na debeli sag od nekoliko najskupocjenijih krzna ... Uzeo bi crnu ugljenu pisaljku i šarao njome po bijeloj i glatkoj sadrenoj ploči, snujući i slažući najsmionijo bojne planove. A kad bi mu pošlo za rukom izmisliti novu koju ma i ny,j vratolomni ju osnovu sav bi zasjao od radosti.
I danas je tako bio ushićen.
»Milje, Milje«, klicao je uzbuđeno. »Bit ćete grob dušmanski. Svu ću paščad istarsku natjerati u vašu kotlinu, da oglođo rimske kosti... A sam ću onda da krenem u Akvileju, opljačkam padsku nizinu i otvorim Istri staro pute. Jao tebi, Rimo, gordi Rime«, govorio je sam sa sobom. Čas zatim blaženo se nasmiješi:	»Ines, oh Ines moja, kako ćeš ti
likovati kad čuješ o mojim pobjedama, o mojoj slavi, kad se vrati Epulon tvoj lovorom ovjenčan ...«
Ležeći tako i napola sjedeći uz sadrenu ploču crnim znakovima išaranu, najednom kao da se nečega sjetio. Dohvati maleno kladivo nad glavom i udari njime o šuplju mjedenu cijev, koja je visjela niz stup ...
»Gospodaru?« izlane jedva čujno jedan od njegovih ličnih stražara, garavi kratkonogi Primorac, koji se u tren oka pojavio kraj njega.
Neka mi dodje Grk«, zapovjedi kralj. »Do zoro ću da piše«.
Primorca nestade za stupom ko sjene. Za čas se lagano zanjiše teški grimizni zastor, pred kojim se ukaza bradato lice mladog još grčkog pisara, pravog Atenjanina ...
Još uvijek na boku ležeći podupre Epulon rukom glavu, zagleda se nekud u daljinu i reče, ni ne pogledav pisara:
»Grče! Najfiniju pergamena, najskupocje-nijo pero iz fenićeva krila. Kraljici ćeš da pišeš!«
Atenjanin kao da je znao zašto ga je kralj zvao. Ispod širokih nabora haljine izvadi iz srebrno škatuljo pomno savijenu per-gamenu i prekrasno ptičje pero, čiji je šiljak bio zaliven suhim zlatom.
»Teuti zar, kraljici Hira?« upita pisar.
Kralj se smrkne i ošine brbljavoga Ate njanina pogledom poput munje.
»Kraljici ćeš da pišeš, mojoj kraljici, kojoj Teuta saveznica naša, nije dostojna da odriješi remenje na obući njenoj«.
Grk se uvukao u so i čekao pred raširenom pergamenom. A Epulon započe:
»Neka je pozdravljena Ines, kraljica moju!
Skupocjeno je, zlatom optočeno pero, zn-škripjelo po pergameni. Zureći u daljinu, lica obasjana nekom djetinjom vedrinom, Epulon je za čas zastao, da malo zatim opet nastavi:
»Tisuću puta neka je pozdravljena Ines, kraljica moja...!« »Čuvali je bogovi, dusi dobri otaca naših! Čuvalo je Sunce, vrhovni otac naš i gospodar ...«
»Ines moja, kasna je noć, dok ti ovo pišem. Zvijezde trepere ovdje nad mojim, kao i nad tvojim domom visoko gore na brijegu, titraju i drhte ko blage djetinje očice. Ti snivaš, znam, o Epulonu svome, koji bdije, jer gori, gori od muke i čežnje za tobom...
Nadošli su ozbiljni dani, gomilaju se brige i ruše na glavu tvog kralja, koji bi, da nije junak ubrzo pao pod teretom njihovim. Ali ima jedna zvijezda, daleko tamo u srcu Istre, tvrdom Pzinju, visoko goro na brijegu, zvijezda koja ga vodi.
I svakoga puta, kad mu sine poletna koja osnova, njegovo se lice vedri. Vedri se, jer zna, da će to i nju obradovati, da će je još većma približiti njemu ...
»Ines, dušo moje duše! Dani nijesu moji; dužnosti mi ih kraljevsko otimaju. No noći, kad čitavo kraljevstvo miruje, moje su. I u njima živim s tobom, proživljujući po stotinu puta, svake noći ponova, večeri provedeno s tobom ... Nad nama je, draga, drhtalo lišće. Treperile su večernje sjene, a sumrak se lagano spuštao nad kraj i zelene poljane.. Ti si mi ležala na rukama... I snivala ... Ko malo nedužno dijete ...«
Grk je prestao pisati... Iz ruke umalo što mu 'nije ispalo pero. Presenećen je širom rastvorenih očiju glodao u mladoga kralja, koji se zanašao zvukom svojih riječi, zureći nekud u daljinu, sav se topeći od neko slatke uzbu-đenosti.
Nikad ga jošte ne vide takva. Kolike li topline u ovim riječima, koliko nježnih osjećaja u ovim grudima. Zar je moguće, da je tvrdi ovaj bojovnik, nepobjedivi junak i krvavi svetitelj nedužnih glava istarsko svoje braće, u stanju ovako mekano tepati ženskoj glavi...? Pisar nije mogao vjerovati svojim ušima. Nakon stotina, pa i tisuća odrješitih, pronicavih i mudrih poslanica, koje mu je kralj njegov i gospodar posljednjih godina
kazivao u pero, danas se prviput odao ... I u njega je srca ...
No čujući više škripe pera začuđenog Ate-i!jenina, Epulon se obazre. Opazio je iznenađenje na Grkovu licu i zastao... Lice mu se najednom i opet ukruti. Munja mu iz očiju ošine pisara, koji se ponova zgrbi nad pergamenom, spreman da nastavi... Ali je Epulon naglo završio:
»Piši«, reče »neka je pozdravljena Ines, buduća kraljica istarska ... Neka je pozdravljena tisuć puta!«
Epulon pruži pisaru dvije zlatom protkane niti, koje ovaj vješto provuče kroz okrajke porgamene i spretno ih zauzla nerazriješivim čvorom, kako je to običavao činiti s najvažnijim državnim spisima i kraljevim poslanicama.
Još no bijaše ni dovršio čvora, kad li se snažno zanjiha zastor, a na ulazu se u dvoranu ukaže sekuski knez Zelion, glavar
Pzinja.
»Gospodaru i kralju«, reče uznemiren, «sti-zavaju sve teži i nepovoljniji glasovi«. Zelion no bijaše još pravo ni započeo rečenice, a Grka nestade poput sjene. Svitak pergamene ostade u Epulona.
. »Rim zar i opet?« upita Epulon.
»Rim, gospodaru, i opet Rim! Posljednjih je godina svrnuo panžju na nas. Ovog je trena stigao glasnik iz Pzinja. Šalje mi ga kćerka, čuvarica i gospodarica grada, u mom odsustvu«.
TISKARA PERKO
vlasnici : Aleksander Perko i Miroslav Reputln, Zagreb Gundullćeva ul. 26, Telefon br. 50-69
Izradjujemo prvoklasno sve štamparske poslove kao: listovne i zaključne papire, posjetnice, reklamno karte, račune, kuverte, letake, plakate, brošure i t. d., solidno i brzo. —
Tražite bezobvozne ponude.
Bakačeva ul. 8. Zagreb, dvorište ravno.
Specijalna trgovina svježih morskih riba, slanih sardela u bačvama i limenim kutijama bakalara suhog i močenog, vero Ragno i Hamerfest prima, veliki , izbor maslinovog ulja, dalmatinskog peršuta crnih maslina, paškog sira, pravog dalma tinskog meda, vinskog octa i t. d.
Cijeli dan otvoreno. Dostava n kuću.
Br lojavni naslov : TBANPIC - Zagreb, Bakačeva 8. Interurban telefon br. 65-69
Istarska konoba
1. Modesto
Zagreb, Gundulićeva ulica 4,
Omiljelo sastajalište Istrana. — Toči izvrsna vina. — Buffet delikatesa. — Birane hladne i tople zakuske, objed i večera. — Kava i čaj u svako doba. — Preporuča se sunarodnjacima i moli da ga i u buduće počaste što brojnijim posjetom.
ŽELJKO VIŽINTIN
PROIZVOD PLETENOG POKUĆSTVA I KOŠARA NOVA CESTA 20	ZAGREB	(jza kolodvora Sava}
Najmodernije pletene garniture od trstike, rogoza i t. d. Za ‘verande, balkone, sanatorije, kupališta itd. Košare za industriju iz trstike, putne košare, klopferi, držala za novine i t. d. — Ilustrovani cjenici na zahtjev badava.
Vlasnik i izdavač: Konzorcij »Istra«, Boškovićeva ulica 20. — Odgovorni urednik: Ernest Radetić, Zagreb, Boškovićova ulica 20. -Tiskara C. Albrecht, (Petar Acingcr) Radičeva ul. 20. — Za tiskaru odgovara Dragutin Šulee, Zagreb, Klaićcva ul. 4.