ANNALES S/' 94
izvirno znanstveno deio	UDK 398.6(497.13 Istra)
PRILOG PROUČAVANJU USMENE TRADICIJE U ISTRI
Danica ŠKARA
dr. docent, Filozofski fakultet u Zadru, CRO doti., prof. delía Facolth di I y aere e filosofía di Zadar, CRO
NACRTAK
Povijesne odrednice istarskog prostora od psmfJvijeka su upučivaie njegovo slanovniSlvo na multikulluralnost, ali istodobno i na očuvanje vlastite kulturne tradicije, a što je posebice vidljivo na primjerima poslovica i drugih, tradicijom oblikovanih izričaja, dme se bavi ovaj članak.
U kojoj mjeri je poslovični način razmišljanja vezan za kulturnu tradiciju naroda koji ih upotrebljava, vidljivo je, izmedu ostaloga, i iz riječi F. Bacona: "The genius, wit and the špirit of a nation are discoverd in its proverbs." Poslovice zapravo oslikavaju život, običaje, tradiciju i vjerovanja naroda koji ih upotrebljava. U njima se obično izdvaja jedna životna situacija koja se karakterizira prema jezičnim i kulturnim modelima razmišljanja koja su imanentna odredenomu jeziku i pripadajučoj mu kulturi. Način videnja stvarnosti, te način na koji se klasificira ta stvarnost u mnogočemu se podudara kod pripadnika jedne jezične zajednice, jer oni osim zajedničkog jezika dijele i zajedničku kulturu i tradiciju. Oni vrb često ¡maju zajednički sustav evaluacije valjanosti nekih pojava što nalazi odraza i u poslovicama. Medutim, nije rijetka niti pojava da dva ili više jezika, koji se nalaze u neposrednoj bližini, u večoj mjeri iskazuju sličnost nego što je to slučaj s genetski srodnim jezicima koji su geografski udaljeni. Ne može se, zapravo, zanemariti niti činjenica da postoje poslovice koje pripadaju tzv. internacionalnom fondu (npr. središnjem europskorn rezervoaru) iz kojega pojedini jezici preuzimaju one poslovice koje su prihvatljive njihovim jezičnim i kulturnim navadama. Tako npr. poslovica koja slijedi pokazuje zavidan stupanj ekvi-valencije na interkulturalnom pianu: lat. Manus manum lavat. tal. Una mano lava 1'altra. eng. One hand vvashes the other. šp. Una rnanao lava a la otra. rus. Ruka ruku moet.
hrv. Ruka ruku mije.
Analiza poslovica koje tunkcioniraju na području Istre od posebnog je značaja i zahtjeva interdisci-plinaran pristup zbog specifičnih povijesnih i geografskih uvjeta. Istraživanja jednog takvog korpusa mo-gu pružiti obilje informacija kako dijalektologiji tako i teoriji jezika u kontaktu. U ovome radu analizi poslovica pristupa se s aspekta kontrastivne analize i teorije jezika u dodiru jer se upravo na ovaj način nastojalo doči do objektivnih znanstvenih informacija. Svako promatranje samo jednoga jezika, jedne kulture na ovome prostoru može dovesti do 'euforičriih' pro-sudbi naspram vlastite ili pak tude kulture. Poradi znanstvene objektivnosti važno je, stoga, poslovice promatrati stavljajuči ih u interkulturalni prostor jer nam to daje veču mogučnost da objektivno spoznamo i pro-sudinio svoje mjesto u europskoj i svjetskoj kulturnoj tradiciji.
Osnovna je namjera ovoga rada ukazati na specifičnosti posiovjčnog govora u Istri, te na moguče oblike interferencije različitih jezika i kultura. Isto tako važno je istaknuti i pojave koje su univerzalne na više-jezičnom planu, a koje nisu nužno vezane uz probleme jezika u kontaktu. Stoga se u analizu koja slijedi uključuju i poslovice koje funkcioniraju u engleskom jeziku, što može posiužiti kao korektivni faktor prilikom donošenja konačnih zaključaka glede stupnja medu-sobnog utjecaja jezika koji se susreču na istarskom prostoru. Naime, mnoge se pojave mogu objasniti i zajedničkom pripadnošču europskoj kulturnoj tradiciji.
129
ANNALES S/' 94
Danica 'KARA PRILOG PROUČAVANIU USMF.NETRAUtCIfE U ISTRI, 121-1 34
U ovome se radu teži objašnjenju medujezičnih slišnosti i razlika; utjecaju jezika 1 prlpadajuče mu kulture kao i mogučim posljedicanta jezičnih dodira
1. OPČE STRUKTURNE OSOBINE POSLOVIČNIH REČENICA
Prije same analize poslovica nužno je dati osnovne odrednice koje če poslužiti kao temelj analize odabra-noga korpusa.
Poslovice se u ovome radu ispituju kao sredstvo komunikacije, kao model, znak koji je imanentan odredenoj kulturi, ali i kao jedna univerzalna struktura kojom se iskazuju temeljni logički odnosi u stvarnosti.
Jezik se promatra kao sredstvo koje se koristi u kategorizaciji, imenovanju iskustvenih pojava, situacija. Pokušava se takoder dati odgovor na neka pitanja poput sljedečeg: Kojim lingvističkim sredstvi m a se koriste različiti jezici u imenovanju istovjetnog ¡skusiva? Ovdje se polazi od pretpostavke da odredena situacija, dogadaj koji ima visoku frekvenciju pojavnosti, nastoji razviti neku svoju organizaciju verbalnih sredstava koja obično podliježu pravilima ekonomije jezika, i to na način da se stvaraju jezične formule, fiksne strukture popuf izreka, slogana i si. Primjcrice, ako se u nekoj situaciji želi kazati da se lo$e karakterne osobine leško rnijenjaju tada se izmedu različith mogučnosti izbora vrlo često bira poslovi ca;
hrv. Vuk dlaku mijenja, ali čud ne.
eng. The wolf may lose his teeth, but never his nature.
tal. La volpe perde il pelo, ma il vizio mai.
Takav stav nalazi potporu i u istraživanjima nekih autora poput K. Burkea (1957) koji inzistira na analizi jezika kao ozakonjenoj strategiji za ovladavanje situacijom. To stajaiiSte poslužilo je kao osnova u analizi poslovica zadanog korpusa. Kako korpus obuhvača veliki broj metaforičnih poslovica, nužno je u predstoječoj analizi uključiti objašnjenje njihova semantičkog ustrojstva. Metaforične se poslovice u ovome radu promatraju prvenstveno kao fenomen kulture, pa tek onda kao fenomen jezika.
U svrhu što detaljnijeg objašnjenja semantičkog ustrojstva, poslovicu možem o promatrati kao jedan specifiian i kompleksan jezični znak. Polazeči od definicije Permyakova (1979; 20) kojom se kaže da su poslovice "...signs of situations or of a certain type of relationship between objects...", može se pretpostaviti da one imaju iste semantičke karakteristike kao i svi ostali znakovi te da se moraju kao takve i analizirati.
Buduči da večina poslovica ima metaforično značenjc, u njihovu raščlambu nužno je uvesti takav pristup koji uzima u obzir stvarne i konotativne (aso-cijativne) odnose. Prediaže se takav znak koji odgovara
formi tetraedra i koji obuhvača sljedeče elemente:
A
A = stvarnost, situacija
8 = označavanje ili fonetička forma poslovice (ovisi o izboru jezika)
C = doslovno značenje D = preneseno, rnetaforičko značenje Taj znak nije sasvim arbitraran. On je uvjetovan odredenom situacijom, odnosima u društvu j u dotičnoj kulturi. Analiza semantičkog potencijala poslovične re-čenice pretpostavlja, dakle, znanje o semantici društvenih odnosa i kulturnih normi, a ne samo znanje o semantici verbalne forme. Takvo videnje strukture poslovične rečenice poslužilo je kao osnova u daljnjoj analizi.
2, ANALIZA KORPUSA
SI ¡jedi odabrani korpus koji obuhvača 40 poslovica koje funkcioniraju na podmčju Istre (prema izvješču informanata):
Ki ima blaga, dobro živi, a ki ga nima - još bolje.
Je bolji jedan šoldo u žepu nego sto fijorini duga.
Oholija dojde na bilon konju, a na tovaru gre ča.
Kega ni volja križ ljubiti, ga usta bole1.
U jedan dan se sve ne upravi, ni sve se ne pojtde.
Pretela se ne pozna, dokle se ga ne zgubi.
Ki u mladosti špara, u starosti najde.
Kemu se moraš moliti, ne valja da ga srdiš.
Žni ne valja sve povidati ni sve virovati.
Mlad čovik ni nikad sirarnah.
Ki nima sramote, nima ni poštenja.
Ki prevari na miri i na viri, za nj ni spasenja,
Naučen se ni nidan radija.
Tuji kruh ima devet kor.
Muži se drže za beside, a tovari za uši.
Kega se u erikvu tira, Boga ne moli.
Ne more biti vuk sit i koza cila.
Zelenu krušku vitar iako struni, žrelu još taglje.
Di je čenivce, je i Jjulja.
Par para i u erikvi najde.
Kruška kad je zrila mora pasti.
Tic, koji sc prvo zleže, prvo leti.
VoZu na ležeč brazda rte teče.
130
ANNALES S/' 94
Danica ŠKAKA, PRÍLOG CKOUČAVANJU USMÍNE rRAOlCJJï U STRI. 129-114
Svaka skuža ima muža.
Ne valja nirtvoga buditi ni mladoga suditi.
Pršura se kotlu ruga.
Ki ima žuko u grlu ne more pljukati statko.
a) Leksičko ustrojslvo poslovica
Navedene poslovice ugiavnom pripadajo ikavsko-čakavskom dijalektu, Sto potvrduju brojni ikavizmi i čakavizmi:
nima, virovati, čovtk, miriti, tirati, slip, zrila, cilo, dite, mlika, vrime...
Dite reče <?a mu na jezik doteče. i dr.
Tradicionalni karakter poslovica našao je odraza i u izboru leksika. Nije r/jetka pojava arhaizama, tj, zasta-rjelih riječi koje su nestale iz uporabe u modemom govoru. Očuvanje arhaičnih oblika predstavlja tenziju koja je u poslovicama izražena znatno jače od svake potrebe za promjenom. Takvi su sljedeči termini: pretela, čenivce, (f i jo rini), i dr.
Arhaičnost je iskazana i uporabom arhaičnih, rus-tičnih slika: Oholija dojde na bilom konju, a na tovaru gre ča,
Kao rezuitat jezičnog kontakta i medusobnog utje-caja različitih kultura pojavljuju se i brojne posudenice: Svaka skuža ima muža. (tal. skusa ~ isprika) Ki u mladosti špara, u starosti najde, (njem. sparen = čuvati, štedjeti) Pršura se kotlu ruga.
(lat. frixorium, ven.dijalekt fersora=prosulja) Je bolji jedan šoldo u žepu nego sto fijorini duga.
(tal. soldo = sitan novac (stoti dio austrijske forinte); ta!, fiorino = srebrni ili zlatni novac (u Hrvatskoj do 1892.) i dr,
Utjecaj latinske, talijanske i austrijske kulture evi-dentan je u velikom broju poslovica čakavskih govornika u Istri, Sto je ujedno i najbolji odraz zemljepisnih i povijesnih okolnosti.
Dajjnjom analizom leksika moguče je izvesti sljedeče zaključke glede specifičnih osobina pojedinih vrsta riječi:
imeitice
Analizom imenica koje se koriste u zadanom korpusu moguče je zamijetiti specifičnu uporabu zavr-šetaka u deklinaciji imenica, eliptične oblike i si. Muži se drže za heside, a tovari za uši. /muž-i (nom.mn.) = muž-evi/ Žni ne valja sve povidati... /2(')ni (dat. jed.) - ženi/ Tuji kruh ima devet kor.
/eliptični oblik ¡menice - kor-' (gen.mn.) kor-a/ Tiif, koji se prvo...
/vjerojatno zbog poteškoča izgovora konsonantske grupe -pt- izostavlja se početni konsonant p: tič (nom.jed.) = ptič/
Zbog istoga razloga konsonantskoj grupi -čr- dodaje se e, primjerice u poslovici Ki s gospodom čeriSnje zoblje ...
Specifičnu formu ima i imenica crikva - crkva (kod Liburna crekav) koju koriste u takvom obliku i u nekim dijelovima Dalmacije.
Riječ oholija predstavi ju leksičku inovaciju /prid. ohol + imenički sufiks -ija/. npr. Oholija dojde na bilom konju,,..usp. i hudobija, takoder u Istri.
Glagoli
Infinitiv na -TI obično je sačuvan, dok se u negativnim rečenicama može umjesto infinitiva koristiti konstrukcija finitnoga glagola s DA: Kemu se moraš moliti ne valja da ga srdiš.
Glagoli u 3. licu jed. obično koriste oblike poput dojde, najde i si. Oholija dojde na bilom konju,...
/dojde (prez, 3.lice jed.) = dode (metateza za što-kavski -(dj)d = doijdje/
Glagol biti u čakavskom se spreže na sljedeči način: san, si, je, smo, ste, su Glagol iči koristi sljedeču formu: (gren) ili greden, gredeš, grede iii gre, gredemo, gredete, gredu,
...a na tovaru ¿re ča,
Učestala je i pojava ispadanja vokala na početku glagola (obično ¡spred naglašenoga sloga) npr. ...dokle se ga ne zgubi. /zgubi (prez. 3.1.jed.)=izgubi/ Tic, koji se prvo ziežc... /zleže (prez,3.1.jed.Mzleže/ Negacija je takoder karakteristična u poslovičnom govoru čakavsko-ikavskih govornika, primjerice: Kega «/volja križ ljubiti... Mlad čovik ni nikad siromah. /ni = nije, nema/ Ki nima sramote... /nimaš: nem a/
(Ni u drugom kontekstu može značiti i veznik NI(Tf), npr, Ne valja mrtvoga buditi ni mladoga suditi.)
Zamjenice
Ki ima blaga, dobro živi, a ki ga nima - još bolje.
(ki=tko)
Kega ni volja križ ljubiti, ga usta bole. (kega, kojoga =koga)
Kemu se moraš moliti, ne valja da ga srdiš,
(kemu=komu)
131
ANNALES S/194
OaniraŠKARA, PRILOC PKOUČAVANJIJ USMENÎ TRAUlCIIf U ISTRI, 129-134
Ki prevari na miri i na viri, za nj ni spasenja.
(nj=n}ega)
Pridjevi i priloži
Glede uporabe priloga karakteristična je sijedeča pojava:
Ča čovik na trizno misli, u pijanstvu govori. /Kombinacija riječi na trizno vrši funkciju priloga, a u značenju pridjeva trijezan./
Sličan je i primjer poslovice: Volu na težeč brazda ne teče.
Konsonatska grupa t +j u čakavskom je uglavnom rezultirala refleksom j (u štokavskom d), npr. Tuji kruh ima devet kor. /tujMudi/
Specifični oblik komparacije pridjeva i priloga prisutan je u jcdnom broju poslovica:
Zelenu kruSku vitar lako struni, žrelu ¡oš lagfje. /laglje (komparativ}= lakše (završetak -Iji, -Ije vje-rojatno je nastao analogno nekim drugim pridjevima poput deblji /.
Pridjev žuk, -a, -o ima značenje gorak. Ovaj pridjev vrši funkciju ¡menice u sljedečoj postovici: Ki ima žuko u grlu ne more pl/ukati slatko.
Brojevi
U pojedinim brojevi m a izostavljaju se glasovi poput sljedečeg primjera:
jena vrtoglava ovca smuti cilo stado. /je(')na=jedna/
Sintaktičko ustrojstvo
U čakavskom 'postovičnom govoru1 enklitike se učestalo koriste na početku:
/e bolji jcdan šoldo u žepu nego sto fijorina duga. Koga ni volja križ ljubiti, ga usta bole. Od slaba dužnika je dobra i koza prez mlika. Moguče je pret postaviti da je ova konstrukcija nastala pod utjecajem talijanskoga jezika. Posudivanje na sintaktičkom planu nešto je rjede nego na leksičkom, a moguče je ako se jezici nalaze u dugotrajnom i bliskom kontaktu kao što je to slučaj s jezicima koji se analiziraju.
Ovdje je takoder važno napomenuti da je red riječi u navedenim poslovicama u velikoj mjeri stilski naglašen, tj. odudara od neutralnog reda riječi, npr. Ne more biti vuk sit i koza cila. Valja u grlo vrči, koliko se more proždriti, Naime, glagoli se vrlo rijetko koriste na početku rečenice osim ako se ne želi postiči odredeni efekt, što je slučaj s velikim brojem poslovica.
Zaključno se može reči da ikavsko - čakavski 'pos-lovični govor' pokazuje izvjesne specifičnosti glede uporabe leksika (arhaizmi, posudenice) i sintaktičkog
ustrojstva rečenice. S obzirom na činjenicu da se istarski prostor nalazi na razmedu različitih jezika i kultura, tragovi interferencije su sasvim e viden tni, što se moglo i očekivati. 5 druge strane potrebito je takoder istaknuti i resistentnost ovoga govora na moguči veči utjecaj kultura s kojima je u kontaktu, jer nije moguče ne zamijetiti da je taj govor markiran i naglaSeno lokalnim osobinama.
Ova analiza predstavlja samo jedan prilog istra-živanju usmenog govora u Istri, a što ostaje kao pre-poruka budučim autorima, ne samo lingvistima nego i antropolozima, sociolozima i dr.
3. INTERKULTUKALNA ANALIZA POSLOVICA
U ovome radu usporeduju se poslovice koje pri-padaju latinsko j, hrvatskoj (područje l»tre) i talijanskoj kulturi, a u svrhu korekcije moguči h zaključaka u ana-lizu se uvodi i engleski jezik koji nije u neposrednem doticaju s kulturama navedenih jezika, ali pripada europskoj kulturnoj tradiciji.
1.	Ča čovik na trizno misli, u pijanstvu govori. Ebrietas prodt, quod amat cor, sive quod odit. Bocca ubriaca scopre il fondo del cuore. What soberness conceals, drunkeness reveals.
2.	Valja u grlo vrči, koliko se mo-e proždriti.
Mc-tiri se quemque suo modulo ac pede verum est. Bisogna stendersi quanta il lenzuoioe lungo. Stretch your legs according to your coverlet.
3.	Kad Bog neče ni sveči ne morn.
Quando Dio non vuole, i santi non possono. When it pleases not God, the Saint can do little.
4.	Ki s gospodom čerišnje zoblje, neka ga se čuvaju žene i muži.
Difficile est multum cerasis cum principe vesci. Non e buono mangiar ciliege co' signori. (Ven. Chi magna la sariese co i signori suzza i manighi)
Those that eat cherries with great persons, shall have eyes squirted out with the stones.
5.	Kad slip slipoga vodi, oba u jamu padu.
Si caecus caecum ducit, ambo in foveam cadunt. Se un cieco guida 1'altro, tutti e due cascano nella fossa.
if the blind lead the blind, both shall fall into the ditch.
6.	Nova metla dobro mete.
Verrit humum bene scopa recens. Granata nuova, tre di buona.
132
ANNALES S/' 94
Danica SKARA, PKILOG PROUČAVANJU IJSMENE TRADICIJI L.' »TRI, iW-134
New brooms sweep clean.
7.	jena vrtoglava ovca smuti čilo stado.
Unius pecudis scabies totum commaculat gregem. Una pecora infetta n'ammorba una setta. One scabbed sheep's enough to spoil a flock.
8.	Zlo dojde na funte, a gre Ca na unče. Citius venit malum quam revertitur.
11 male vien a cavallo e se ne va a piedi.
Mischiefs come by the pound and go away by
ounce.
9.	Ki se hvali - se kvari.
Non te laudabios: propria laus foetet. in ore.
La lode propria puzza.
He that praiseth himself, spattereth himself.
10.Od slaba dužnika je dobra i koza prez tnlika. Accipias paieam, si non vult solvere nequam. Da cattivo debitor, togi i paglia per lavor. (Ven. Da cattivo pagador, bisogna tor quel che se pol.)
From a bad paymaster get what, you can.
11 .Kega Bog naruži, neka ga se čuvaju žene i rnuži. Effuge, quem turpi signo natura notavit. Guardati dai segnati da Dio.
Take care of that man whom God has set his mark upon.
12.Vrime teče, niš ne reče.
Tempora labuntur more fluentis aquae. II tempo scorre incessamente come I'acqua. Time fleeth away without delay.
Usporedbom poslovica koje pripadaju navedenim jezicima moguče je izvesti odredene zaključke koji upučuju na činjenicu da postoji velika sličnost u poslovičnom izražavanju kod različith jezika. Razlike su uglavnom iskazane na pianu leksika i sintakse, dok je na pianu značenja sličnost iskazana u gotovo 90% poslovica, Raziozi tako velikog postotka semantičke' ekvivalencije mogu se tražiti u sljedečem;
- sličnostima Životnog iskustva koje može biti identično i kod najudaljenijih naroda, kao i u činjenici da su fundamentals mehanizmi i principi razmišljanja svakog čovjeka slični u istovjetnoj situaciji (u ovome radu poslovica se promatra kao znak za situaciju), Potvrdu toga nalazimo i kod onih jezika koji nisu nikada bili u kontaktu (geografska udaljenost) i nalaze se na različitom stupnju razvoja. Značenjska ekvivalencija česta je, dakle, pojava u poslovičnom izražavanju.
Sukladno tomu narodi koji dijele zajednički prostor i povijesna iskustva u večoj mjeri podliježu pritisku inter-
ferencije na poslovičnom planu;
-	genetska srodnost jezika ima zapaženu, ali ne i jedinu važnu ulogu;
-	zajednički izvor, primjerice Biblija, uzrok je velikoj sličnosti poslovica koje funkcioniraju na interkul-turalnom planu. Moguče je takoder zaključiti da su poslovice latinskoga jezika postale integralni dio mnogih europskih jezika. (Ovime je, izmedu ostaloga, moguče objasniti veliku sličnost engleskih, talijanskih i hrvatskih poslovica.)
Kontrastivnom analizom zadanoga korpusa hrvatskih (istarskih), latinskih, talijanskih i engleskih poslovica vidljivo je da su sličnosti uglavnom iskazane na seman-tičkom planu dok su razlike utemeljene uglavnom u odabiru leksika i slike (konotacijski plan), koja je primjerena danoj sredini. Tako npr. logički odnos onaj koji ne radi nema uvjeta za život iskazan je u istarskom govoru uporabom slike koja je specifična za ovaj kraj:
hrv. (Mačka koja leži, miše ne lovi.)
Volu na ležeč brazda ne teče.
tal. Volpe che dorme vive sempre niagra.
eng. Sleeping foxes catch no poultry.
LJ svakoj od navedenih poslovica koristi se različita slika koja nosi istovjetno značenje. Naime, navedene poslovice ¡maju istovjetno značenje, isti odnos objekata u stvarnosti, ali se ti objekti razlikuju (mačka, vol, vuk, lisica...). Razlike izmedu navedenih poslovica temelje se, dakle, na kuiturnoj matrici, a odražavaju se u dru-gačijem izboru slike (koncepta). Njihova zajed-nička osobina jest logički sadržaj i karakter odnosa izmedu objekata u stvarnosti. One dakle, pokazuju visoki stu-panj univerzalnosti glede lingvističke strukture i značenja dok su razlike uglavnom uvjetovane kulturnim fakto-rom. Kultura ponekad služi kao filter percepcije odre-denih pojava u stvarnosti. Izbor slike može biti usko lokalnog značenja, primjerice vol se u Istri koristi u poljodjelstvu, dok se u nekim drugim krajevima koristi neka druga životinja. Sve to nalazi odraza i u poslovičnom govoru tj. odabiru metaforične slike. Tako je primjerice zamjetna uloga koze u jednom broju istarskih poslovica. Ta životinja služi kao podloga metaforično; slid u sljedečim poslovicama, npr.
Od slaba dužnika ¡e dobra i koza prez m lika.
Ne more biti vuk sit i koza cila.
U nekim drugim kulturama, ili pak u drugim dije-lovirna Hrvatske umjesto riječi 'koza' koristi se termin 'ovca'.
4. ZAKLJUČAK
Zaključno se može reči da analiza ikavsko-ča-kavskih poslovica koje funkcioniraju na području Istre pokazuje sljedeče rezultate:
-	evidentna je specifičnost u odabiru metaforične slike koja se uglavnom temelji na tradicionalnim vri-
133
ANNALES S/' 94
Danica SKARA, PRILOG PROLIČAVANjU USMF.NÊ TRADICIJF. U ISTRI. 129-134
jednostima istarske kulture;
-	čakavsko-ikavski dijalekt sačuvan je često u arba-ičnoj formi sa svim lokalnim obilježjima;
-	one isto lako oslikavaju povijesne i kulturne veze s latinskom i talijanskom tradicijom;
-	usporedujuči ih s engieskim poslovicama razlike su neSto izrazitije Sto je odraz nedostatka neposrednog kontakta dviju kultura. Medutim, sličnosti su dovoljno velike i one upučuju na zajednički izvor (latinski jezik, Biblija) kao i na zajedničku pripadnost europskom kul-turnom prostoru.
Samosvojnost poslovlčnog govora u Istri zahtijeva i dodatna istraživanja posebice poslovica mletačke pro-venijencije. Ovaj rad predstavlja samo jedan segment
moguče analize. Bez sumnje je da bi sveobuhvatnija analiza trebala uključiti i poslovice koje pripadaju slovenskoj kulturnoj tradiciji upravo zbog neposredne bližine, povijesnih i kulturnih veza i moguče inter-ferencije jezika i kultura. Takva analiza može pružiti objektivniju valorizaciju usmenoga govora istarskog prostora, te ukazati na uske veze kultura koje se susreču na tom prostoru, a isto tako i na pokušaj očuvanja i rezistentnosti tradicije u odnosu na različit.c moguče utjecaje susjednih kultura koje su tijekom povijesti imale prestižnu ulogu. To svakako ostaje obveza budučih istraživanja. Ako je ovaj rad pobudio interes za istraživanjem usmene tradicije u Istri, njegov je cilj ostvaren,
RÍASSUNTO
ll contributo a na I izza i proverbi istriani. I risultati deli'analisi intercvlturale dimostrano la specificita dei proverbi di quest 'arca, che. tuttavia, per il loro comune background culturale e per le tendenze universa Ii presentí in tutti gli idiomi, presentano una fisionomía che é comune a tutte le tingue.
LITERATURA
1.	Arthaber, A., Dizionario comparato di proverbi e modi proverbiali in seile lingue, Mi la no, 1952.
2.	Burke, K., The Philosophy of Literary Form. Studies in Symbolic Action, New York, 1957,
3.	Grzybek, P., "Semiotische Studien zum Sprichwort. Simple Forms Re-Consedered f." Kodikas/Code-Ars Semiotica 3/4,1984.
4.	Norrick, N.R., How Proverbs Mean, Berlin/New York, 1985.
5.	Permyakov, G.L., From Proverb to Fotk-Tale, Moskva, 1979.
6.	Ribarič, }., RazmjeStaj južnoslovenskih dijalekata na poluotoku Istri, Beograd, 1940.
7.	Skarpa, V., Hrvatske poslovice, šibenik, 1909.
8.	Škara,Dv "Odraz jezičnih i kulturnih doticaja u poslovicama", Zbornik jezici i kulture u doticaijima, Pula, 1989.
9.	D. Škara, "Interferencije poslovičnih misli na inter-kulturalnom planu" Zbornik Prožimanje kultura i jezika, Zagreb, 1991,
134