3 3 $>r V 5 «smeX 3 Poštarina i Broj 4. TJ Zagreb«, 24. fatniara 1936. Pojedini broj stoji dinara 1.50 »Plamen bune protiv Mussolinija je počeo da se čini i u sjevernoj Italiji, med ju milijun Tiro-laca, Hrvata i Slovenaca.* (Daily H er ald — London) »Ljudi i žene u Julijskoj Krajini mole Boga sa Mo skoriji pad Mussolinija, koji bi ih oslobodio talijanskog jarma.* (Daily H er al d — London) QASUO SAVEZA JUGOSLOVANSKIM EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE UNUTRAŠNJA SITUACIJA U ITALIJI Rat sa Abesinijom jest logično produžavanje spoljne i unutrašnje politike fašističkog režima. Eto zbog čega su posljedice rata i sudbina režima u najtješnjoj vezi iz-medju sebe. Poslije odbacivanja predloga za mir, koje Mussolini nije htio da usvoji, a koje mu je predlagala Ženeva, gradjani su pojmili, da je rat neizbježiv, a prema tome da su neizbježne i sve žrtve koje se traže od njega. U te dane Talijane nije bilo moguće pozvati. Obični talijanski gradjani, koji su šutili u toku trinaest godina fašističke diktature, bojeći se vlastite sjene, počeli su da govore. »Srednji Talijan« počeo je da kritikuje fašistički režim i samog Mussolinija. Otvoreno su se čule riječi da »nam ovaj rat nije potreban«, i da »je osvajanje Abesinije avantura«. Italijanski obični gradjani bili su potreseni, kada su doznali jednog dana, da 52 države jednoglasno istupaju protiv njihove otadžbine. Usprkos pak stalnom istom tempu agitacije štampe, nivo patriotskih raspoloženja, nesumnjivo, sistematski opada. Svaki Talijan, koji mora da trpi nedostatke, počinje da razumijeva da, usprkos nevjerojatnom šumu fašističke propagande, nije riječ o neposrednoj opasnosti za teritorijalnu cjelinu njegove otadžbine. Režim sistematski za-hatjeva od radnih masa sve nove i nove žrtve u ime dalekog i nepojmljivog kolonijalnog rata- Uvjerenje da cijeli svijet koji ie protiv rata, samo teži da učini nepravdu Italiji, počinje sve više i više da se gubi i da ustupa mjes.o novom talasu nezadovoljstva i kritike postupaka fašističke diktature. Medjutim, unutrašnja situacija Italije svakog dana postaje sve zategnutija. Sva-kodevno su sve manje zlatne i valutne rezerve. Prije godinu dana ove rezerve iznosile su preko sedam milijardi, a sada ne prelaze dvije i po milijarde. Svaki deset dana rata staje najmanje 200 milijona zlatnih lira, jer zbog pada povjerenja prema papirnoj liri Italija mora da vrši svoje kupovine u inostranstvu isključivo sa zlatom. Italija, pošto nema sirovina, prinudje-na je u normalno vrijeme da uvozi naftu, ugalj, drvo, liveno gvoždje, čelik, bakar itd. Rat zahtjeva ogromne rashode, a to primorava da se sve više štampa papirni novac. Kurs lire pao je više od 40 posto, a to je neizbježno dovelo do veoma znatnog Povećanja svih cijena na unutrašnjem trži-štu, do novog znatnog smanjivanja nadnice ' životnog standarda radnika. Afrička ekspedicija bila je preduzeta, najviše, po unutrašnjim motivima. Od 1929 godine, t. j. od početka svjetske ekonomske krize, Mussolini je uvodio u svoju unutrašnju političku igru sve nove j nove re_ cepte, koji su za duže ili kraće vrijeme potpuno dokazali da ne odgovaraju potrebama talijanske stvarnosti. Kao blef pokazala su se i obećanja da se riješi agrarni problem i da se ustupi milijonima seljaka, koji su bez zemlje, teren isušenih močvara. Na isušenim mjestima uspjelo je da se naseli svega sedam hiljada ljudi. Ovo pre-duzeće stalo je državu stotine milijona lira. Kao prazno brbljanje fašističkih pret-stavnika pokazala su se i obećanja da se smanji nezaposlenost i da se poboljša stanje radnika. U toku svih ovih godina broj nezaposlenih stalno se povećavao, a mje-Poboljšanja materijalnog stanja rad-n,ka. sistematski su smanjivane radničke nedjelje i „adnice. Počinjući abesinsku ekspediciju, fašizam je odlagao rješenje unutrašnjeg problema, dvomjesečno iskustvo vojnih operacija ponzalo je, da su računi talijanskog fašiz-nia bili veoma pogrešni. Kao što je gore re eno, finansijska napregnutost postala je neizdrživa, nedostatci kojima se podvrga- Zopet DR. STANKO SOSIČ ARETIRAN V TRSIO številne aretacije v Julijski Krajini V predzadnji številki je naš list poročal o aretacije Romana Pahorja, dr. Lada Turine, Ferluge in cele vrste mladeničev iz Tržaške okolice. Le kakih_ šest fantov ie bilo doslej izpuščenih. Drugi, med njimi tudi Roman Pahor in dr. Turina, so bili prepeljani v koprske zapore. Medtem so aretirali zopet več slovenskih mladeničev. V ponedeljek, 12. t. m. Pa so aretirali kar na ulici v Trstu znanega mladega slovenskega zdravnika dr. Stanka Sosiča, ko je bil na poti k svojim bolnikom. Tudi o vzroku njegove aretacije ni mogel nihče kaj izvedeti. Očitno je zopet začela ostrejša preganjevalna kampanja proti našemu narodu v Julijski Krajini. Naše ljudstvo si ne more tega drugače razlagati, kakor de so to zadnji brezmiselni brutalni čini umirajočega, ki hoče še v zadnjem trenutku pokazati svojo oblast in silo. Italiji očitno ni dovolj, da morajo sinovi jugoslovanskih mater prelivati svojo kri na daljnih bojnih poljanah v Abcsiniji za imperijalistične težnje fašističnega Rima, ona hoče še seda! tudi na domačih tleh zrušiti naše brate, samo zato, ker so sinovi jugoslovanske matere. Radi tega ]eči še vedno na stotine in stotine naših ljudi po raznih temnih Ječah Italije, radi tega životari več kot sto naših ljudi na malarič-nih in pustih otokih. Kulturnemu svetu pa hoče Italija dokazati, kako je prav ona pozvana, da ponese kulturo in izobrazbo v abesinsko Afriko. Skrajni čas je, da se razkrinka pravo lice sodobne Italije in da se prikaže vsemu svetu, kako brutalno Ir barbarsko uničuje Italija zadnje kulturne in človečanske pravice narodni skupini, ki ji je bilo proti njeni volji usojeno, da Je prišla pod Italijo! UHAPŠENI MLADIĆI IZ UKOTIĆi TUČENI U ZATVORU OPTUŽUJE IH SE RADI PRIPADANJA TAJNIM DRUŠTVIMA - DETAL JNE VIJESTI O UHAPŠENIM MLADIĆIMA PAZIN, januara 1936. _ Posljednji put smo Vam javili da sii nekoji naši mladici iz Ukotića (Kašćerge) kod Pazina bili uhapšeni i sprovedeni Specijalnom tribunalu u Rim, i da su proti njima svjedočile dvije naše izdajice, Lovre Majcan i Ivan Kajin iz Vrha. (Tu smo vijest objavili u posljednjem broju op. ur.) Sada vam javljamo tačna imena tih naših mladića za koje se još ništa ne zna: PETAR TJKOTIĆ (ne Mate kako je bilo pogrešno otštampano) sin Antona i Franice rodj. Hrvatin, rodjen 5 maja 1909. Iz Ukotića kbr. 38. PETAR JACIN, pok. Antona i Anice Hrvatin, rodjen 14 aprila 1909. Iz Ukotići kbr. 50. MATE DOBRILOVIĆ iz Ukotića kbr. 48, rodjen 15 augusta 1914 od pok. Antuna i Antonije Prodan. RAFAELIC RAJMUND iz Ukotića kbr. 49 rodjen 18 februara 1916 od Ivana i Marije Labinjan. Roditelji nisu mogli da ih vide iza kako su zatvoreni. Govori se da su bili mnogo hijeni, a informirani smo da ih se optužuje i zato jer da su navodno pripadali nekom tajnom udruženju. O tom tobožnjem tajnom udruženju bili su ispitivani i njihovi roditelji. Infama» projekt riječkoga prefekta da se našim ljudima u Libumiji otme zemlja Rijeka, januara 1936. — Riječki prefekt Turbacco izdao je naredbu u kojoj se naredjuje vlasnicima neobradienOg zemljišta u LiburnijI da u toku mjeseca podnesu prefekturi pismeni projekt o tome što namjeravaju da učine sa svojom neobra-djenom zemljom. Svi oni koji taj projekt ne podnesu i koji ne obrade svoje zemljište, izgubit će zemlju koja će biti povjerena državi, odnosno Putujućoj poljoprivrednoj školi, da je obradjuje. Kada se imaju u vidu terenske prilike u Istri, a naročito u Liburniji, gdje je sva zemlja skup malih dočića i vrtača koje je teško obradjivati, vidi se u kakav je nezgodan položaj doveo mnoge taj dekret prefektov. Jer ima mnogo malih komadića škaljave zemlje uz obalu koju se ne isplati nikako zasijavati. Medjutim prefekt zahtjeva, da se to obradi. Ko ne obradi gubi zemlju, i zemlja prelazi u ruke državi. Mi se pitamo nije li riječki prefekt član kakovog konzorcija za gradnju jeftinih vila u Liburniji, i ne misli H taj konzorcij na ovaj način doći do besplatnog zemljišta. Ali će vrag doć po svoje... CENZURA PISEM NAMENJENIH ZA JUGOSLAVIJO FAŠISTIČNI CENZORJI ODPIRAJO KUVERTE IN STAVLJAJU VANJE DRUGA PISMA Ljubljana, januarja 1936. — (Agis.). — Znano je, da se v naših krajih nad pisemsko pošto, zlasti ono, ki je namenjena v Jugoslavijo, in od tu prihaja, izvaja najstrožnja cenzura. Premnogo pismo roma v koše, poleg tega pa so skpraj vsa odprta in prebrana. Vendar pa slučaja, ki se je pripetil prav pred kratkim, do danes še nismo poznali. Neki naš emigrant je prejel pismo od svoje matere. Pismo je s Tolminskega in nosi žig ambulance Podbrdo—Trst. V kuverti, na kateri je čisto druga pisava kot ona v pismu in prilo- ženem listku, je bilo pismo, pisano v Starem selu in naslovljeno od pisca na brata. Poleg pisma je bil priložen listek, na katerega eni strani je bilo nekaj pozdravnih besed, namenjenih stricu od nečaka, na drugi pa tudi stricu, menda od nečakinje. Vsa stvar je tako čudna in zapletena, da se ne da iz nje ničesar razbrati. Sklepa se lahko le eno, in sicer da je bilo to od fašistične cenzure nalašč narejeno, le bogve s kakšnim namenom. Naše rojake pa opozarjamo na ta slučaj, ki ni morda ne prvi ne zadnji, le da zanjih ne vemo. Veliki nemiri med Alpini v Torinu Vlada ni demantirala te vesti »Giustìzia e Libertà« poroča, da so se vršili veliki nemiri med vojaštvom v Torinu. Demonstracije, ki so bile pred kratkem v Boznu, je italijanska vlada energično demantirala. Sin-tomatično pa je, da vesti o nemirih v Torinu niso bile demantirane, čeprav so prinesli antifašistični, angleški in francoski časopisi vesti o tem. Tudi po radiu so bile razširjene te vesti. Demonstracije so se vršile 3 januarja v kasarnah alpinov v ulici Verdi. (Agis.) va talijanski narod stalno rastu. Medjutim, talijanska vojska kreće se i suviše polako, nikako ne može da održi onakve pobjede nad neprijateljem, koje su potrebne režimu. Saopćenja onih koji se vraćaju iz Eritreje puna su detalja o nezadovoljstvu u talijanskoj vojsci s kojim ima da se vodi velika borba, i o padanju onog borbenog duha, koji se vještački ubrizgava prije odlaska iz Italije. Rat u Africi stoji Italiju i suviše mnogo. Osjećaj velike napregnutosti već Čini fašističke političare da su sve više skloni na ustupanja i na traženje kompromisa. Ali, težeći kompromisu, fašistički političari dolaze u nezgodan krug, jer su prikraćiva-nje rata, povratak vojske u domovinu i Prelaz zemlje na mirno stanje puni opasnosti za režim, opasnosti ne manje od satnoga rata. TRNJEVA POT JUGOSLOVANSKEGA DRŽAVLJANA SKOZI ITALIJANSKE JEČE Ljubljana, januarja 1936. — (Agis). — Ni še dolgo tega, kar je bil iz Italije v našo državo pregnan Debevec Jakob, 40 let star, doma iz Bača na Pivki, a rodom iz Lipsenja pri Ložu.. Na Baču je živel od svoje mladosti pa vse do aretacije, razen nekaj let med svetovno vojno, ki jih je prebil na bojišču. Ker je bil rojen na ozemlju da-nasnje Jugoslavije je bil ves čas smatran od italijanskih oblasti kot jugo-slovanski državljan. Zaradi tega pa je bil tudi vsakemu Italijanu kamen spotike. že leta 1925. je imel omenjeni Debevec opravka z milico, a v maju 1 1927. ponovno. Bil je napaden od miličnikov, katerih se je seveda otepel, nato pa je bil aretiran. Odveden je bil najprej na karabinjersko postajo v Zagorju, od tu v H. Bistrico tei- dalje v Reko, kjer je bil 12. dec. 1927. obsojen na 7 let in 3 mesece. Po obsodbi so ga poslali v Reggio Emilia, kjer je prebil 29 mesecev. Ker se kaznilniški upravi ni zdel posebno vdan fašizmu, je bil pretepen, in sicer tako, da so mu ostali znatni sledovi. Poleg drugega so mu zbili več zob in mu pretili, da ga bodo toliko časa mučili, dokler ne bo vzkliknil: živijo Italija. Za kazen je bil zaprt v kazensko celico, kjer je prebil 3 mesece, in kjer so ravnali z njim prav po nečloveško. Tu je popolnoma onemogel vsled česar je bila kaznilniška uprava primorana izročiti ga bolnici v oskrbo. Iz Reggio Emilia je bil poslan v Volterò; tu so bile kaznllniške razmere bolj človeške, vendar pa je moral tudi tu marsikaj pretrpeti, zlasti od strani kaznjencev samih. Tako je več kot po sedmih leti prišel spet iz zaporov, a je bil takoj predan čez mejo našim oblastem brez vsakršnih sredstev. Italijanske oblasti mu niso niti toliko dovolile, da bi se spotoma ustavil doma ter pozdravil domače in vzel s seboj, kar potrebuje. Ves čas so postopali z njim kot z najhujšim hudodelcem, poleg tega pa so ga še posebej sekirali kot neitalijana. PRAVIČNA OBSODA BRATOV DELFIN V GORICI V božični številki našega lista smo poročali, da so oblasti konfinirale brata trgovca Delfin, ki imata v Gorici več trgovin z mešanim blagom. Navedli smo tu*, da je bil vzrok tej kazni skriva-n eJls« -H,ga k* potem prodajala 130 ?sjLc<:ni- ttesnici na ljubo moramo popraviti to vest. Ni res, da sta imela v zalogi znatne količine blaga, kar je neduPustn°, temveč, kakor se širijo govorice, sta zelo oderuško prodajala b!a- fvojlm odjemalcem. Oblastem je prišlo na uho, da tehtano blago nc odgovarja dani količini in da ga je vedno u^ujkot je naznačeno. Zato so se colasti hotele prepričati. Vsakega ku-Poyalca so neopaženo, hitro ko je zapu-sui trgovino, odpeljali na kvesturo, kjer so natančno pretehtali blago ki _Eo ga kupili. Ugotovili so, da je pri kilogramu manjkalo nekaj dekagramov. 2ato so oblasti izvršile aretacijo obeh bi atov in jih konfinirale. Ljudstvo je bilo zelo razburjeno zaradi tega nesramnega odiranja in je z zadoščenjem spiejelo vest, da sta bila trgovca kon-finirana. (Agis). ZAPLIJENA „ISTRE" Državno tužioštvo u Zagrebu je rješenjem Kns. br. 128-36 od 17 o. mj. zapIHe« nllo br. 3 »Istre« 17 januara. Da li će doći do rata na Sredozemnom Mora PLAMEN BUNE PROTIV MUSSOLINIJA SE ŠIRI Kad bi se danas primjenile petrolejske sankcije to skoro i ne bi bila mjera za sprečavanje rata u Africi nego bi to više značilo hitac u glavu jednom režimu. Danas se i ne postavlja pitanje o okončanju rata ratnim uspjehom Italije u Abesiniji, ve i diplomatskim putem, što znači izvlačiti Italiju iz jedne nevolje u koju se strmoglavo saletil a. Uvjerenje o »lakoj pobjedi* koja če uslijediti, kad se budu potkupljeni rosovi jedan za drugim predavali Talijanima, dočaravalo je ovaj ratni pohod kao jednu triumfalna šetnju pod slavolucima. I ako su Talijani vrlo dobro poznavali i vojničke i političke prilike i neprehodnost zemljišta i ubitačnu klimu u Abesiniji, ovo srljanje u jednu veliku opasnost može se tumačiti samo time, što su mjerodavni, toliko željni ratnog uspjeha, o kome su godinama deklamovali, prosto na prosto nasjeli izvještajima svojih pretstavnika tajne obavještajne službe. Nije si pomišljalo na to, ita če biti onda ako podmičivanje ne uspije ni sa teškim milijunima lira. Danas je ras Ouksa bijela vrana a iza njega se više nijedan vidjeniji poglavica nije predao. Pored ove teške greške i druga je, koju navodi general Lazarevič u svojim razmatranjima o tom sukobu. Talijani su morali svojom oružanom i tehničkom nadmočnošču prosto pregaziti protivnika, čime bi prikratili rat, onemogučili protivnilcu da se skoncentriše i naoruža, spasili moral vojske i pošledili je od bolesti koju izaziva klima naročito u kišno doba. Sada se broj neprilika povečao. Pored navedenih terenskih i klimatskih poteš-koča sa rdjavim saobračajnim vezama i teš-kočama snabdjevanja trupa, dolaze još dvije ali i ponajteže: oružani neprijatelj i financijske nevolje kao posljedica dugotrajnog rata. Sve ovo gore navedeno, a naročito ova dva posljednja činioca stavljaju ovaj pothvat u vrlo ozbiljnu situaciju, koja može biti i katastrofalna, ako Evropa ne izvuče Italiju iz nezgode u kojoj se sad obrela. Period velikih kiša može biti sudbonosan, jer je inicijativa na frontovima prešla u ruke Abesinaca... A petrolejske sankcije postaju skoro izlišne. Zabrana uvoza petroleuma bila bi presudna za daljnje vodjenje rata. Avioni, automobili, tankovi, gutaju grdne količine derivata ove dragocjene tekučine. Po mišljenju stručnjaka došao bi i rezervama za 2—3 mjeseca kraj. Kao protumjera Hm sankcijama stavlja se automatski u pokret i flota, kako sa sirane onih koji sankcije primjenjuju, tako i sa strane Italije. Situacija se u Italiji još pogoršava jer je i flota, naročito moderne jedinice, gonjena naftom. Talijani posjeduju dobru mornaricu, naročito krstarice od 10.000 t. tipa >G ori-z i a*, imaju brze i modeme razarače, modeme podmornice, borbene čamce, »mas*, jaku avijatiku i linijske brodove, »dread-noughte«, sve dakle što ima Engleska, samo Italija u manjem broju. Ako dodje do velike bitke na moru, nju odlučuju veliki linijski brodovi, »hiper-dreadnoughtU, a tu su Talijani mnogo slabiji. Italija ima 6 takvih linijskih brodova, a Engleska ih samo u Sredozemnom moru ima 17, što već i po tonaži (oko 450.000 t.) predstavlja snagu cijelokupne talijanske flote. Talijanski linijski brodovi su stariji, manje tonaže i slabijeg naoru-čanja od engleskih. Dva najveća talijanska broda su »Gaio Duilio* i »Andrea D aria* gradjeni 1913 god., imaju tonažu 22.700 t. i po 13 topova od 30.5 cm i oklop od 254 mm,. Ostali brodovi su manji i stariji od ovih. Najstariji od boljih brodova je »Dante Alighieri* gradjen 1910 god. Medjutim najstariji engleski bojni brod u ovom sastavu gradjen je 1913 * fvi imaju topove od 38 cm, tonažu 28.000 t i oklop od 343 mm. Ti su brodovi tipa »Kraljice Elizabete*, dok je »Hood* 'još jači i moderniji i pretstavlja najjači bojni brod na svijetu. Dva komada ovog najvećeg tipa vei se nalaze u grčkim vodama. Italija nema ni jednog nosača aviona dok ih Engleska ima pet, što prestavlja jednu čitavu pokretnu avionsku bazu, pored baze na Malti, Aleksandriji i Kipru. Mussolini je vrlo dobro znao, zašto je počeo da gradi 2 ratna broda od po 35.000 t. Bez v elikih linijskih brodova nema velike pomorske sile. Ova dva broda, ako se dovrše, bit če najveći i najjači brodovi na svijetu i od ogromnog značaja u pomorskoj politici. Današnji veliki talijanski brodovi ne mogu se ni po težini, ni po savršenosti ni naoružanju niti po broju nositi sa engleskim gorostasima. U eventualnom sukobu na Sredozemnom Moru moglo bi se dogoditi, da Italija ostane bez glavnine svoje flote bez većeg dijela linijskih brodova, koji bi se našli na morskom dnu, čime bi Italija izgubila mnogo od svog značaja kao velika pomorska sila. , , , , Ako se uzme u obzir da jedan moderan hiperdreadnought stoji blizu 4 milijarde dinara, to bi sa Italiju, koja će nakon rata imali razrivene finansijske prilike, značilo ogroman finansijski napor, ateo bi htjela da brodove izgradi. ' Rat u Sredozemnom Moru za Italiju je sekundarnog značaja i ima preventivan karakter: da zaštiti transporte petroleuma, koji je od životne potrebe za vodjenje rata. Da li će taj težak zadatak moći da izvrši udružena flota i avijacija!? ING ANTE LORENCIN. PIŠE ENGLESKI LIST »DAILY HERALD« Veliki londonski list »Daily Herald« od 14 Januara donosi na uvodnom mjestu članak svog naročitog dopisnika u Italiji pod naslovom: »Revolucija se širi i u Sjevernoj Italiji«, u kojem izmedju ostalog veli i ovo: »Plamen bune protiv Mussolinija je počeo da se širi i u Sjevernoj Italiji, medin milijun Tiroiaca. Hrvata i Slovenaca, koji su u 1919 godini potpali pod vlast Italije, a koji sada dezertiraju iz talijanske vojske. Bjegunci prodiru kroz jugosioven-ske. švicarske i austrijske granice. Svi ti bjegunci odlučno tvrde, da ne žele ni da rade ni da se bore za jednu zemlju, koju mrze iz dubine duše. Svi oni pričaju kako ljudi i žene, koji su ostali u Južnom Tirolu i u oblast; na sjeveroistočnim obalama Jadrana, mole Boga za što skoriji pad Mussolinija, koji bi ih oslobodio talijanskog jarma«. Citirajući zatim riječi južnotirolskog prvaka profesora innsbruškog univerziteta g. Gduarda Reid-Nicolusia, koji mu je opširno izložio stanje njemačkog elementa u Južnom Tirolu, njihov težak položaj i mržnju prema Italiji, naročiti dopisnik »Daily Hcralda« u vezi s time završava svoj opširan izvještaj ovim riječima: »Isto raspoloženje i iste žalbe su na jugosiovensko-talijanskoj granici gdje Mussolini pokušava da nametne silom svoju volju nad ne- kih 600.000 do 700.000 Hrvata i Slovenaca, koji tako isto uporno mrze Italiju. Ova je mržnja isto tako važna, kao i duhovna revolucija više razdražljivih Tiroiaca. Hiljade Hrvata i Slovenaca već su našle utočište u Jugoslaviji, gdje su zaposleni ili u specijalnim logorima, ili na poljoprivrednim imanjima., i svagdje, gdje njihov rad može biti iskorlšćen. Ovi bjegunci ne žele m pod koju cijenu, da se bore za Mussolinija i prije su spremni da rizikiraju život kod pograničnih stražara. Tako su mnogi bjegunci poubijani od talijanskih stražara prilikom pokušaja, da se prebace bilo u Austriju, bilo u Jugoslaviju. STRAHOTE RATA U ABESINIJI TRI STOTINE MILICIONERAi OSLIJEPILO OD OTROVNIH PLINOVA KOJI SU BILI — IZVJEŠTAJ ENGLESKOG NOVINARA SA RATIŠTA NAMJENJENI ABESINCIMA Car Haile Selasie je pozvao strane ratne dopisnike da posjete front kod Makale kako bi se mogli uvjeriti da je Makale zaista okružen kao nekim željeznim obručem abesinskom vojskom. Dopisnik engleskih novina Spencer Priče je s ostalim novinarima otišao na front, pa le poslao svojem listu dopis u kojem opisuje strahote rata na eritrejskem frontu. Spencer Priče tvrdi da najveće poteškoće prave Talijanima urodjenićki vojnici, zapravo poglavice i starješine tih vojnika koje su se predale Talijanima. Izdajstvo i nevjernost tih »oslobodjenih« Abesinaca zadaje najveće brige maršalu Badogliu. Ti Abesinci koji su se tobože predali Italiji, tvrdi Priče, vrše velik utjecaj na talijanske askare, tim više što međju njima ima mnogo onih koji su se predali Talijanima s odobrenjem abesinskih vlasti kako bi lakše mogli vršiti špijunažu. Ti špijuni daju Abesincima optičkim signalima vijesti o kretanju talijanske vojske. Po mišljenju toga engleskoga novinara je od polovine decembra dalje Abesincima poznat i najmanji pokret talijanskih trupa, jer se svaka pregrupacija četa dostavlja tajnim signalima Abesincima. Isto tako su u zadnje vrijeme cijeli odredi talijanskih askara prešli za vrijeme borbe na abesinska stranu i počeli su da sa talijanskim mitraljezima kose talijanske redove. Maršal Badoglio je počeo oštru borbu s tim nesigurnim elementima, ali ta borba sa špijunima je u tom terenu vrlo teška i «koro bezuspješna. Na kraju svega ipak rte može sve askare istrijebiti. U najboljem slučaju mogao bi da se odrekne askara u tom ratu. Prema tome se Talijani moraju boriti na dvije strane: s jedne strane abesinska vojska, a s druge strane špijuni i nepouzdani askari u vlastitoj vojsci. Osim toga priča Priče i ostale strahote toga rata oko Makale, za koje se ne može doznati iz nikakovih službenih izvještaja. Pred nekoliko dana, kaže taj Englez, dogodio se kod Makale žalostan i grozan ‘slučaj. Otrovni plin kojega su Talijani bacali na abesinske linije se nenadano osvetio Talijanima. Vjetar koji je ispočetka puhao prema abesinsko! strani se nenadano okrenuo i potjerao je otrovni plin na talijansku stranu. Kroz nekoliko minuta je od plina oslijepilo 300 mladih fašista koji su baš bili prispjeli iz Napulja i koji su proživljavali svoje prvo vatreno krštenje. Suvremene metode rata je* nemoguće provadjati u Abesiniji. Teški topovi, tankovi i aeroplani su vrlo često neupotrebljivi, pa se često vrše očajne borbe na nož, u kojima su Abesinci uvijek spretniji i jači od Talijana. Da bi u takovim borbama mogli da odolijevaju Abesincima uveli su Talijani u nekim pukovima poučavanje u japanskom načinu hrvanja »dži-džicu«- Još o nevrijednom božjem službeniku Mariju Sirci Nove vijesti a Sirci iz Buzeta Buzet, jaguara 1936. — Pod naslovom »Nevreden božji služabnik Mario Sirca, župnik v Vrhu pri Buzetu« je donijela »Istra« od 10 o. mj. članak o s***-menutom župniku. Ja ću opisati njegov boravak u Vrhu, ali radi ispravke nesporazuma moram da navedem kako sam ja bio javio da je puljski prefekt bio pozvao župnika Iz Vrha kod Buzeta Šibenika Franju da se opravda što u crkvi podržava hrvatski jezik. Vi ste medjutim u »Istri« od 8 decembra 1935 javili mjesto Šibenik Franjo Sirca Mario pa je tako nastao nesporazum. Možda je ovako i bolje, jer da' nije toga nebi se bilo pisalo o nevrijednom Sirci. Sirca Mario je proganjao naše molitve u Vrhu kod Buzeta. On je tamo bio došao odmah iza kako je bio rekao mladu misu u martu 1932. Desetak dana iza toga je zabranio svaku upotrebu našega jezika u crkvi. Narod se bio pobunio, pa je jedna deputacija seljaka^ bila otišla biskupu Fogaru da se potuži na Sircu.1 Malo iza toga Sirca je bio premješten u Krkavče i Šmarje kod Kopra. Sircu je pomagao u potjerivanju našega jezika iz crkve dekan Iz Buzeta Vascottl. Kada je Sirca morao da Ide Iz Vrha tada su on i Vascottl tužili naše crkvene starješine iz Vrha vlastima u Buzet, pa su bili mnogi uhapšeni, ali su ih iza dva dana bili pustili, jedino je Buljevac Mate bio optužen Specijalnom tribunalu. Iz Šmarja je Sirca došao u Buzet 1934 u jesen, a ne u Vrh. U Buzet je došao na mjesto Vascottljevo, dok je taj premješten u Trst za zasluge. Sirca je u Buzetu izbacio i onaj posljednji naš »oče naš« na kraju mise. Narod na Buzeštlni ga mrzi, a djeca, pa čak i stariji, ga zovu »Manja mačke«. II Vrhu je medjutim sve od 1932 kada su istjerali Sircu mladi župnik Šibenik Franjo. Narod ga voli i poštuje. Nove potnjčevalnice v naših krajih V vasi s 14 družinami Postojna, januarja 1936. — (Agis) Italijansko časopisje z veseljem pozdravlja otvoritev cele vrste enorazrednic v naših krajih, ki jih je ustanovila znana družba za poitalijančevanje naših otrok »Italia redenta«. Med drugimi spada med te tudi enorazrednica v mali vasi nad železniško progo med Kilovča-ni in Trnovem na Ratečevem brdu. __ Vas sama šteje komaj 15 hišnih številk. Od občinskega sedeža, ki je na Premu in kjer je tudi že od nekdaj popolna dvorazrednica, je vas oddaljena morda več kot uro hoda. Semkaj so tudi otroci iz Ratečevega brda hodili v šolo do zadnjega časa, ko je bila v Sp. Bitnjah otvor j ena enorazrednica z eno učno močjo. S tem je bila šoloobveznim otrokom zlasti iz Ratečevega brda pot v šolo skrajšana ravno za pol ure. No, in z novim letom, kot gleda vsa stvar, so dobili šolo celo v vas. Otvoritev te enorazrednice nima nobenega drugega namena kot da pospeši raznarodovanje naših otrok. Vas sama je popolnoma odrezana od ostalega sveta in njeni prebivalci ne pridejo v stik skoro z nikomur, še manj pa otroci, ki so seveda po fašističnih načelih potrebni posebne >o o tv or j en a nova šola vzgoje in nege. Za tako zdravo prebivalstvo kot so Rateče vel je to prava šiba božja. Do zdaj se jim ni bilo treba bati ne ovaduštva, ne kake druge zahrbtnosti; bili so navezani sami nase in so tako tudi najboljše shajali. Z novo ustanovo v vasi pa se je bati, da bodo za marsikaj prikrajšani, pridobili pa ne bodo prav ničesar. H koncu naj še pripomnimo, da je to že druga ustanova »Italie Redente« v premski občini. Na Premu samem je že od leta 1927 otroški vrtec za vso faro, ki že od vsega početka težko obremenja premsko občino. Občina šteje okrog 1660 duš in je imela do leta 1926 samo eno dvorazredno šolo na Premu. Priznati moramo, da je bilo to premalo, zlasti glede na šolske prostore, ki so bili res premajhni in deloma nezdravi. Leta 1927 je dobila občina otroški vrtec, nekako leta 1928 je bila v sosednji vasi v čel j ah otvor jena enorazrednica, pred par leti v Bitnjah druga enorazrednica in letos še tretja na Ratečevem brdu. Kljub temu gostemu omrežju šol, ki se pa kot vidimo vsako leto še zgoščuje, postajajo naši otroci počasi analfabeti. VELIK AMERIKANCI PROTI TALIJANSKOG FAŠIZMA RATU ZBOR PROTI FAŠIZMU U CLEVELANDU AMERIČKI STUDENTI PROTIV TALIJANSKOG FAŠIZMA Prosveta — Chicago, javlja da je 3 4 i 5 januara bilo u Clevelandu (USA.) velik zbor protiv talijanskog fašizma i rata Zbor je sazvala Liga protiv rata i fašizma. Na kongresu je bilo oko 4.000 delegata' koji su jednodušno osudili fašizam i talijanski napad na Abesiniju. Nešto oko 200 studenata sa Columbia University u Newyorku, primilo je zakletvu, da neće podupirati nikakav rat, koji bi Sjedinjene Države mogle povesti. Studenti su nadalje osudili imperijalizam i fašizam, u svim njegovim formama, a osobito talijansku invaziju u Abesiniji NAZADOVANJE I PROPADANJE TRSTA, ZABRINUTOST TRŠĆANA ZA BUDUĆNOST. — OPASNOST OD SUŠAKA. »Frankfurter Zeitung« se u jednom dopisu iz Trsta osvrće na promet tršćanske luke i ispituje, da li je on i koliko pogodien primjenom sankcija protiv Italije. U dopisu se ističe, kako je posljednjih mjeseci prije početka primjene sankcija protiv Italije, to jest do 18 novembra, promet luke bio dosta živahan, pa je čak bio i veći nego predjašnjih godina. Medjutim se je situacija poslije 18 novembra iz temelja izmijenila. Trst. koji je uvijek živio od tranzitnog prometa, danas ie spao samo na promet s Austrijom i Madžarskom, a taj nije baš velik, dok je otpao mnogo veći promet s Čehoslovačkom koja učestvuje u primjeni sankcija. Najveći dio prometa koji se je za Ćehoslovačku do sada obavljao preko Trsta, prolazi sada preko Sušaka, osobito otkad je stupila na snagu čehoslovačko-jugoslovenska lućka tarija. I za budućnost treba takodjer očekivati, da će Čehosiovačka velik dio svog prekomorskog prometa obavljati preko Sušaka. Na kraju dopisa ističe se. kako su tršćanski privredni krugovi zbog toga veoma zabrinuti i nastoje svim silama, da takav razvoj stvari, koji je za budućnost Trsta veoma opasan, zaustave. KAKO DARUJEJO TRŽAČANI POROČNE PRSTANE Trst, januarja 1936. (Agis.) — Nabiralna akcija se vrši s polno vnemo in na tisoče prstanov so. že zbrali na tajništvu fašja. Trst seveda'ne sme zaostajati tudi > tem pogledu za drugimi mesti v Italiji. Za mnoge revne ljudi je »darovanje« prstana precejšen udarec. Saj jim predstavlja ta predmet edino vrednost, ki jo še imajo. Nihče se ne veseli tega darovanja. Pravijo pa, da so tudi to vprašanje Tržačani ugodno rešili. Kaj so napravili? Nabavili so si za par centezimov prstane iz medi in te so potem »blagohotno« darovali fašju. Nabiralni aparat je posloval do-kaj_ avtomatično in zaradi velikega navala nihče ni natančno gledal na prstane. Toda fašisti so kmalu zapazili, da so jih Tržačani potegnili. Ko so pregledali prstane na fašju so ugotovili, da jih je skoro polovica iz medi. Hitro so postavili na fašju, kjer oddajajo prstane, policaje in zlatarje, ki vsak prstan preiščejo in zapišejo darovalca. Drugi so se rešili tega vprašanja na ta način, da so kupili prstane manjše vrednosti, ki vsebujejo manjšo količino zlata. Tudi to nakano so odkrile oblasti in so postavile pri vseh zlatarjih stražnike, da so s tem preprečili kupovanje. FAŠISTIČNI »DOPOLAVORO« V OBMEJNEM PODBRDU DOBIL LASTNO POSLOPJE. Podbrdo, .januarja 1936. _ (Agis.). V Podbrdu je bilo 6. t. m. to je na fašistično »befano« slovesno blagoslovljeno novo poslopje, namenjeno za podbrdskl »dopolavoro«. Stavba je velika In obsežna, opremljena z lepimi prostori, med katerimi ne manjkajo tudi prostori za plese in razne prireditve. Za vrijeme defilea Posliednje vijesti JUGOSLAVIJA IZJAVLJUJE U ŽENEVI DA CE STUPITI NA STRANU ENGLESKE Francuska, Grčka, Turska i Jugoslavija pomoći će Englesku u slučaju rata na Mediteranu — SI užbeni izvještaj Društva Naroda Današnje novine donašaju slijedeću vijest iz Ženeve: U vezi izvještaja kojega je Eden dao u Ženevi o pregovorima za slučaj talijanskog napada na englesku flotu u Sredozemnom Moru, predali su pojedini pretstavnici zainteresovanih država svoje pismene odgovore pret-sjedniku osamnaestorice, i ti su odgovori danas objavljeni od tajništva Društva Naroda. Medju pretstavnicima Francuske, Turske i Grčke dao je £ jugoslavenski pretstavnik dr. Božidar Furie sličnu izjavu koja glasi: »Čast mi je potvrditi da je jugoslavenska vlada u istinu upitana od britanske vlade, te da je radeći u potpunom sporazumu sa svojim saveznicama odgovorila, da neće propustiti, ako se predvidjeni slučaj ostvari, da izvrši obaveze koje je na sebe uzela Paktom«. AMERIČKA ISELJENIČKA ŠTAMPA 0 NAMA Izgleda da će defile trajali još čitav sat. ' a bih nešto popio! kaj so hoteli vse FAŠISTI IMETI Ko so pričeli fašisti vojno z Abesinijo lH ie vladalo povsod še velikansko navdušenje in zaupanje, je krožil v glavah osvo-jevalcev sledeči načrt: 1 napad v Abesinijo na večih frontah 2. -napad z letali in ladjami na Mallo s Sicilije, 3. napad z letali in ladjami na Gibraltar s Sardinije, i. napad z letali, z ladjami in iz kopnega. na kgipt s Cirenajke, h. zavzetje nekaterih letalskih baz radi zmanjšanja posledic zaprtja Sueza. a narri so sestaviti, ko jim je bilo onemogočeno vsako delo v smeri proti Bal-kanskemu poluotoku. Ni seveda izključeno, da bi se na. to ponovno vrnili, če bi jim na ' iufin uspelo izvesti količkaj, kar so st začrtali. Vendar pa rodimo, da si že dolgo ud prvi točki razbijajo zobe. 00 POSLJEDNJE KAPI KRVI Rimska mladež u boj vrvi Abesinska moč da smrvi Šta radi Italija sa našim narodom u latri ? »Svijet«, New York, donosi opširan članak o zlostavljanju slovenačkog i hrvatskog svećenstva i naroda u Istri i Gorici pa kaže: »Mi smo više puta kazali, i sa mnogim primjerima dokazali da je Rim najveći i najopasniji neprijatelj našeg naroda. Sa ovim hoćemo da kažemo, da, kada bi Mussolini uspio da proguta masni komad, Etiopiju, koja mu je u grlu zapela, prvi zalogaj za kojim bi poletio bila bi Dalmacija. Sto bi se tada u našim krajevima dogodilo to će naši ljudi najbolje razumjeti ako pročitaju što se dogadja našoj braći u otetoj nam Istri. Puljski prefekt Cimoroni smatra se za duhovnog poglavara u svojoj provinciji. Bez obzira na biskupski ordinarijat. On je očito sa pristankom viših političkih faktora još prije nekoliko mjeseci izdao naredbu, da preostali hrvatski i slovenski svećenici ne smiju poučavati našu djecu u vjeronauku na materinskom jeziku. Kako neki svećenici nisu primili ovu naredbu oni su ih kaznili. Stavljeni su pod policijski nadzor ovi svećenici porečko-puljske biskupije. (Citiraju se svećenici o kojima smo već pisali u »Istri«. Op. ur.) Svi ovi svećenici i upravitelji župa bili su kažnjeni samo zato što su učili jugo-slovensku djecu po načelima i propisima katoličke crkve na svome materinskom jeziku. Protiv tako neosnovanog i nepravednog postupka protestirao je čak i sam po-rečko-puljski biskup Pederzoli, koji uvijek podupire fašističke vlasti u njihovoj borbi protiv slovenskog naroda u Istri.« Italija je platila do sada 350 milijuna dinara takse za prevoz trupa kroz Sueski kanal Što je sve do sada prevezeno kroz Sueski kanal 1 da čuda stvara, Geinjom gori Pa se bori Po posljednje kapi krvi — Posljednjeg askara! Talijanska povijest i sankcije Jedan Francuz, na povratku iz Italije, Pncao je ovih dana slijedeću zgodicu: i. , i° sam ie^n°9 dana gost neke rimske obitelji. Gospodin me nenadano upitala: Pakle, Francuska je poslala naša ne-vrijateljica! — Ko vam je to rekao? — Moj sin Njezin sin ima 10 (deset) godina. U školi im je učitelj tumačio aktuelne doga-djaje na slijedeći način: — Italija je u Svjetskom ratu potukla sve neprijatelje saveznika. To je omogućilo Francuskoj da dobije Alzas i Lorenu * da poveća svoje kolonijalno carstvo. Talijani nisu od te svoje pobjede dobili ništa a sada je Francuska izdala svoju bivšu spasiteljicu nastojeii da ]e izgladni kako ne bi pobijedila u Istočnoj Africi.e. Pakle sankcije će ipak donijeti neku korist, jer će talijanska djeca napokon dozna-i na koji način su Talijani u Svjetskom ratu potukli sve neprijatelje i. time spasili rancusku. Pjeca će to doznati malo kasno ,. nekih osamnaest godina iza Kobarida — 1 1 ", s(‘ varao onaj ko bi ustvrdio da im - necfi koristili kad ponarastu. Društvo Sueskog kanala objavilo je statističke podatke o prevozu kroz kanal od 25 juna do 25 decembra prošle godine. Taj je prevoz bio namijenjen isključivo u talijanske vojne svrhe. Prema tim podacima prošlo je kroz Sueski kanal za to vri-:eme 445 talijanskih transportnih parobroda sa slijedećim ratnim materijalom namijenjenim Abesiniji: 246.361 vojnika i ratnih radnika. 24.287 teglećih životinja (mule, magarci, konji). 770 deva. 1481 teretnih automobila i drugih vozila, 268 aviona. 40.343 tone municije, 39.655 tona ugljena. 33.490 tona lijesa, 44.496 tona slame. 11.775 tona cementa, 19.000 tona mesa, 13.309 tona alkoholnih Trst, januarja 1936. — (Agis). Po dolgem pesimizmu so se Tržačani nekoliko potolažili glede demografskega gibanja v mestu. Letošnje leto je namreč prekosilo vsa ostala leta v pogledu porok za več sto. Naj navedemo nekaj številk o porokah: 1. 1930 je bilo 2.178 porok, 1. 1931 je bilo 1929 porok, 1. 1932 je bilo 1.737 porok, 1. 1933 je bilo 1.809 porok, 1. 1934 je bilo 2.030 porok. V prvih enajstih meseci 1935. pa' so zabeležili že 2.460 porok, kar da upati, da jih bo do konca istega leta okoli 2.700. V tem pogledu se je Trst torej pića, 1660 tona žigica, 20.009 tona streljiva 7483 tone upaljivih bomba, 250.757 tona oružja, 29.578 tona benzina, 9564 tone petroleja, 27.820 tona pogonskih ulja, 8298 tona teških ulja, 9000 tona pitke vode. — Iz Afrike u Evropu prošlo je istodobno kroz kanal 338 talijanskih parobroda sa 35.697 bolesnih i ranjenih ljudi. Sueskom društvu platila je ftalija na ime prevoznih taksa 1,423.508 funti i 15 šilinga (u našem novcu okruglo 350 milijuna dinara). Akcionari Sueskog društva dobili su koncem godine masne dobitke, jer su po akciji dobili 89.17 franaka dividende prema 51.80 u lanjskoj godini. »poboljšal«, če si predočimo vsa sredstva, nagrade itd. ta uspeh se nam ne bo zdel preveč važen. Toda kar je po-naembnejše, število rojstev pada. Smrti in rojstva_ so skoro enaka po številu, število tržaškega prebivalstva je na mrtvi točki, ne raste in tudi ne pada. To je tisto kar vznemirja. Tega do sedaj niso mogli na noben način zboljšati. v šestih letih je tržaško prebivalstvo narastlo komaj za 300 oseb! Samo dve mesti v Italiji sta na slabšem. Rim Ima samo v enem mesecu trikrat večji prirastek! Poleg tega ima Trst cez 9.000 žensk več kakor moških. Posebno veliko je število vdov v primeri z vdovci. V ŠESTIH LETIH JE ŠTEVILO PREBIVALSTVA V TRSTU NARASLO KOMAJ ZA 300 OSEB ! JEDNA NAŠA 1RIDESEIG0DIŠNJICA JOSIP A. KRALJIČ, osnivač i prvi urednik »Mladog Istrana« Mnogi če se od naših starijih sjećati onih dana, kad je — upravo prije trideset godina — počeo izlaziti istarski omladinski časopis »Mlađi Istran«, Bit će im u živoj uspomeni list, koji je bio namijenjen mladim Istranima, da medju njima izvrši koristan zadatak u smislu tadašnjih naših nastojanja u narodnom i prosvjetnom pogledu. Zadatak osobito potreban, kad se znade od kolikog je značenja za budućnost svaki rad medju mladjima, sa mladjima i za njih. U našem slučaju, u Istri, bio je taj posao prije trideset godina potrebniji u toliko više u koliko je bila značajnija i odlučnija uloga i rad hrvatskih pučkih škola (kojih u ostalom nismo nikad imali u broju koji nam je pripadao i koji bi nam bio odgovarao) u prosvjetno-pedagoškom i narodnom pogledu. »Mladi Istran« okupljao je oko sebe na jmladje Istrane. Njegova korisna uloga medju istarskom djecom započela je početkom 1906 godine. Prvi je broj »Mladog Istrana« izašao 15 januara, u- Puli. Tome je prije par dana prošlo dakle upravo trideset godina. Gotovo sve vrijeme od ovih trideset godina Ispunjeno je, sa nekim prekidima, djelovanjem ovog prvog našeg omladinskog lista u Istri. Doduše list je doživljavao ne samo prekide u svom izlaženju (prekide, diktirane najtežim prilikama), nego je mijenjao više puta i svoje ime, ali se njegova životna nit nije ipak sasvim prekinula. Najprije kao »Mladi Istran«, a iza toga kao »Mladi Istranin« pa onda »Mladi Hrvat« 1 onda još jednom »Mladi Istranin« — prvi naš omladinski listić živi, opet pod drugim imenom i u sasvim izmijenjenim okolnostima, i — danas. živi kao Radetićev listić »M ali Istranin«, koji nastavlja tradicije »Mladog Istrana« — jer mu je srodan i bliz ne samo po imenu, već još više po zadaći. A da se može govoriti o kontinuitetu potvrdjuje i činjenica da su i urednici i glavni suradnici nekadašnjeg »Mladog Istrana« danas tako-djer medju prvim suradnicima »Malog Istranina«. Josip Kraljić i Viktor Car-Emin, Katalinić i Vladimir Nazor — kojih su imena vezana kroz dugo godina u proteklom periodu od trideset godina uz stranice ovog jednog omladinskog lista pod raznim imenima, — ispunjaju i da- PELJALI SO NAS KOT TELETA V KLAVNICO a pripoveduje ubežnik — »Abesfnec«). ketrni številu n“,"U.arja se ic r,ridružiI veli-tev radi »Aheshicev« (dezerter- AhU.-nPP k?‘italiianskc V°ine) 5e tak »Abesmec«. o kateiem bi lahko rekli. Sinčke ja nekìl usoda rešila iz abe- s nskega pekla Bil le takorekoč že na pra- vedS ' POS,ušei'"° k*, kai bo Pose,n^K5!6™! -k V Jagos,aviji in slučajno sem dobil službo v kraju prav blizu meje. čem r>Mladog Istranina« i>mfio^L1?rvata<<’ da u novim, sasvi nfc^ni1«je-nin\ Prilikama, vrši zadat Oku?1 J un ja istarske djece — nažalo uvan Istre — da medju nj kodier1 d^frr d° Istre- Sa zadać°m t; skeVaieve đ]e ne samo u sve hrva Hrvata «3 tud ì o P2pUt Car€Vog »Mlade u svaki k?ai t dvadesetak. godina> već ffoslavenl nLiUg0slaviJe’ da se mali Jl SSSS"bSnaJU 8 mukama svo rilima* zadaću medju najmu d;linao MfPJesno vrši vec šestu godim n[ka 3 U k^šao 21 III 1930. Ui uree S^L^u suradjuju stari suradn ?A,nas5g Prvog omladinskog lista: Krj ljlć' ;Car- . Katalinić i Nazor J^110?.1 *?V1> medju njima i Mate Bale briefevt^ Žažid °d naših- zatim Ga -an* Kad- Kovač, Drag Luke SS»11 Tl?d?nskib autora. nomi'u s° produlju)e Pod novim Ime kivan l. n,,,™ b/dlkama uloga 1 dje 30 godina, (ar)! NAŠA KULTURNA KRONIKA NAGRADJENI OMLADINCI ZA PRILOGE U »JADRANSKOM KOLEDARU« Štefan Nabergoj U pretprošlom broju smo donijeli imena nagradjenih pisaca u omladinskom dijelu »Jadranskoga koledara«. Danas donaša-mo kratku biografiju pojedinaca: Nabergoj Štefan (»Tri korake« — 100 din) se je rodil v Mančah pri Vipavi 22. decembra 1915. Obiskoval je ljudsko šolo v Ložal pri Vipavi, dokler ga ni poslala njegova teta v alojzeviško pripravnico v Gorico. ■Leta 1929. se je skupno s starši preselil v Jugoslavijo, v Št. lij pri Mariboru. S tetino podporo obiskuje sedaj realno gimnazijo v Mariboru (sedmi razred). Zora Rupena, (»Mati. nasvidenje!« — 50 din) je rojena v Kastelveneru v Istri blizu Pirana. Od tam se je preselila z družino v Maribor, kjer še sedaj biva. V Mariboru je dovršila klasično gimnazijo. Sedaj studira na zagrebški univerzi filozofijo. V svojem pismu, ki smo ga prejeli pripominja: »H koncu naj pripomnim še to, da tne zelo bol. usoda naših primorskih podeželskih žena. kar sem tudi hotela izraziti v syoji črtici.« Klavora Milenko (»Danes malo — jutri malo« — 50 dm) sin učitelja v Ljubljani, je bil rojen 6. sept. 1922. v Železnikih v Poljanski dolini. Živel je ves čas v Jugoslaviji in obiskuje sedaj IV. razred realne gimnazije v Ljubljani. I.e o počitnicah^ je šel večkrat na rodni dom svojih staršev in dobil tako tesno z/ezo z našo zemljo. Vtisnil si je globoko slike z bovške kotline. Starši mu s svojo vzgojo vcepljajo ljubezen do njih doma, tako da ga ne bo mogel nikoli pozabiti. O počitnicah je stalni 'ovariš slovenskih otrok iz Trsta, ki prihajajo vsaki leto v Medno pri Ljubljani na oddih. Obliubil je, da bo napisal še kaj. Crnobori Marija (»Meštrica Mara« — 50 din) rodjena je 1 oktobra 1918 god. u Ba-njolama kod Pule. S roditeljima emigrirala u Jugoslaviju. Roditelji borave u Novom Sadu a ona polazi II razred drž. stručne učiteljske škole u Zagrebu. Pitomica ie Istarskog djačkog internata. Ribarič Marija (»Poklade« — 50 din), rodjena 23 januara 1919 god. u Lupoglavi kod Roča u Istri. Roditelji žive u Lupogla-vi. Ona polazi u Zagrebu IV razred gra-djanske škole. Pitomica internata. Petar Prlbetlć (»Jesen« — 50 din) ro-djen 1915 u Pribetićima kod Poreča, gdje mu žive roditelji. Učenik je VIII razreda realne gimnazije u Zagrebu. Srdjan Piego (»Noć« — 50 din) rodjen 5 augusta 1920 god. u Voloskom. Školu je pohadjao u Voloskom, Matuljama i Opatiji. Sada učenik V razreda realne gimnazije u Zagrebu. — Majka Marija učiteljica u Bednji. Pitomac je internata. LASKAV PRIKAZ NAŠEG KALENDARA U splitskoj reviji »So ko na Jadranu«, koju odlično uredjuje naš saradnik Stipe Vrdoljak, izašao je ovaj prikaz »Jadranskog koledara za 1936 god.« Prošle godine izašao je prvi put. Bilo je to uistinu nešto neočekivana, upravo senzacija, jer nismo bili navični da se u koledarima iznaša tako raznovrsna i bogata i u svemu odlična štiva. Znali smo dobro, da naša emigracija iz Julijske Krajine ima odličan kader naučenjaka i mislilaca, umjetnika, pjesnika i uopće izvrsnih pera, pa ipak je bilo uistinu izne-nadjenja za emigraciju i neemigraciju kad smo dobili kalendar u ruku. K tomu su i prijatelji Istre dali vrlo dobre i važne priloge čime je vrijednost koledara samo poskočila. Posljedica je bila, što u uvodu ovogodišnjeg koledara spominje dr. Cok, da je koledar postao nova jaka kopča, koja je emigraciju povezala, a osim toga su ne-emigranti dobili zaokružen uvid, vrlo interesantan, u prošlost^ i tešku sadašnjicu te naše, nikad neprežaljene i srcu drage zemlje, u njenu bogatu kulturu, potrebe itd. A time su počeli za nju pokazivati i više interesa, koji na žalost ni izdaleka nije još takav, kakav bi morao da bude. Novi koledar za 1936, u redakciji neumornog Toneta Peruška i Joška Žiberne, sadržajem stavlja se potpuno uz bok prošlogodišnjem. Velikom većinom sve je odlično, od naučenjačkih radova — do bele-trističkih. Ovi zadnji odišu naročitom toplinom, uvjerljivošću i prirodnošću. I najboljoj reviji bilo bi na čast mnogo toga što je u ovom koledaru napisano. I u ovogodišnjem broju nalazimo više raznovrsnih i naučenjačkih radova, prijatelja Julijske Krajine, neemigranata. Ovogodišnji koledar je veza sa prošlogodišnjim, njihov materijal proširit će znanje o toj našoj zemlji i emigrantima i ne-emigrantima. A onda još nešto: i prošlogodišnji i ovogodišnji koledar, kad ga pročitaš, odiše nekom toplinom i privlačivosti, pa mu daješ u svojoj knjižnici ili stelaži za knjige neki intimniji i posebni kutić. Ovogodišnji koledar ima i neku novost: donaša radove najmladjih emigranata, od kojih su nekoji vrlo interesantni. Citira cijeli sadržaj, pa zaključuje sa preporukom da ga sokoli nabave. * Zora Rupena 1 Klavora Milenko pozivaju se da Jave svoje adrese kako bi im se mogle poslati nagrade koje su dobili za svoje sastavke u omladinskom dijelu »Jadranskog koledara«. VIJESTI IZ ORGANIZACIJA »ISTRA—TRST—GORICA« a SUBOTICI POZIV NA GLAVNU SKUPŠTINU. Emigrant-sko društvo »Istra—Trst—Gorica« u Subotici održat će svoju četvrtu gUvnu godišnju skupštinu 2 februara 1936 godino u 2 sata poslije podno u Gradjanskoj školi u Subotici, Vilzonova ulica broj 38 (kod Pravnog fakulteta) sa slijedećim dnavnim redom: 1. Pozdrav pretsjednika, 2. Izvještaj tajnika, 3. Izvještaj blagajnika, 4. Izvještaj nadzornog odbora, 5. Apsolutorij odborima, 6- Pitanje daljeg opstanka društva, 7. Biranje upravnog i nadzornog odbora, ako so skupština odluči za dalji opstanak društva, 8. Eventualija* — »ISTRA— TRST—GORICA« — SUBOTICA. * GLAVNA SKUPŠTINA »ISTRE« U BRODU Prosvjetno i potporno društvo »Istra« u Slav. Brodu održati će svoju redovnu glavnu skupštinu u nedjelju, dne 2 februara 1936 godine u dva sata poslije podno u Sokolani, na koju sve članove najučtivije pozivlje. — Dnevni red: i Pozdrav pVetsjednika, 2 Izbor dva člana za ovjerače zapisnika, 3 Izvještaj tajnika, 4 Izvjoštaj blagajnika, 5 Izvještaj nadzornog odbora, 6 Razrešnica staroj upravi, 7 Izbor noVe uprave, 8 Eventualia. U slučaju da do tog vremena no bude okupljen dovoljan broj članova, skupština će se održati jedan sat kasnije bez obzira na broj prisutnih. — Pretsjednik; V. Benažić s. r. Tajnik: J. Macuka *. r. PRIREDBA ODMLADIN SKE SEKCIJE 4 DRUŠTVA »ISTRA« U ZAGREBU Omladinska sekcija društva »Istra« održat će 26 o. mj. n 10 sati prije podno svoj redoviti sastanak sa predavanjem brata Sirotića (Poljoprivreda Istre). Istog dana n 4 sata popodne bit će društvena čajanka u društvenim prostorijama. Pozivaju se prijatelji da dodju u što većom broju. ODBOR. * KONSTITUISANJE NOVOG ODBORA DRUŠTVA »GORTAN—BAZOVICA« U SARAJEVU Novi odbor udruženja emigranata iz Istre, Trsta i Goriško »Gortan—Bazovica« Sarajevo, kon-stituisao so ovako: Upravni odbor; pretsjednik: Kirac Mihajlo. ▼. pošt kontrolor, potpretsjednik: Ravnikar Aleksandar, penzioner, tajnik; Kenda Vladimir, preparat, blagajnik: Stok Viktor, podrumar. Pretsjednik soc. otsjeka; Vekar Franjo, činovnik, izvjestitelj za štampu Bonič Marijo, činovnik. odbornici: Roje Ivo, činovnik, Kovačič Ernest, radnik, Rustja Oskar, radnik. Zamjenici: Rupnik Franc, obrtnik, Girin Ljubomir, obrtnik, Pavlin Ivan. posjednik, Kobal Viktor, zidar. — Nadzorni odbor: Dr. Karabajić Salvator, primarij, Josip Žnidaršič, banski savjetnik, Brenčič Ignac, pošt. revizor. Zamjenici: Blečič Ante, školski upravitelj, Gerželj Antom portir. — Povjerenik u Brezi-Vareš: Velikan ja Ivo, rudar. Povjerenik u Zenici: Hvala Anton, tajnik u Zenici: Kirac Josip. * PREDAVANJE DRUŠTVA »SOČA« V LJUBLJANI Društvo »Soča« prirodi v soboto dne 25 t. m. svoje 228 predavanje v XVI sezoni predavanj ▼ salonu pri »Levu« ob pol 9 zvečer. Predaval bo naš rojak g. dr. Branko Vrčon, publicist, o tomi: »Med Rimom, Adig A b c b o in Zone v o«. U FOND „ISTRE” i Soklič Jakob, mesni župnik, Slovenjgradec . .... D 10.— Mlekuž Eva, Maribor ... D 20.— Starec Smiljan, Rudnik »Dre- nica*, Vučitm..............D 15.— U prošlom broju objavljeno . D 38.321.10 UKUPNO D 38.366.10 SMRT UGLEDNOG ISTRANINA Umro Je 96 godišnji Frane Pošćlć—Clmblć Rodio se god. 1839 na tvrdoj strmini niže Veprinca u Istri. Umro je na onome svome kamenu prije nekoliko dana navršivši devedeset I šest godina. Svijest — može se reći — nepomućena do posljednjeg daha; snaga i žilavost izdala ga malo prije smrti. Ta njegova snaga i žilavost postale su nadaleko poslovične: kad se u krajevima oko Učke reklo Cimbić — kao da se reklo — Kraljević Marko. Kad bi vam stisnuo ruku, morali biste da se na-pregnete, da ne zajauknete, tako bi vas lako stisnuo. Rodio se na kamenu, na kamenu i ostao: seljak, ali svoj. Svijestan Hrvat i Slaven ponosio se svojim rodom kao malo ko. U narodnim borbama uvijek u prvim redovima, neustrašiv, pun zanosa. Citati i pisati naučio ga je Volčič, negdašnji veprinački župnik, kome naš narod duguje mnogo. To je onaj Volčič, koji je u raznim mjestima istarskim pokupio i od propasti spasao lijep broj glagolskih listina i napisa iz davnih vremena. Cimbić je često spominjao svog učitelja Volčiča i ponosio se, što mu je u onom njegovom traganju bio i on ponekad na ruku. Još jedno slavno ime, što je pokojnom Cimbiću bilo često u ustima: Kurelac! Dok ie taj vanredan čovjek živio na Rijeci kao profesor ondješnje gimnazije, često je zalazio u bližnju Istru, a još se češće penjao u Veprinac u posjete svome prijatelju zaslužnom Volčiču. Kod njega je upoznao onda još mladoga Cimbića i uzimao ga sa sobom na izlete u okolici Veprinca i bilježio imena humaka, dolaca, potoka itd. — sve kako mu je mladi Pošćić kazivao. Kad bi naišao na kakvo nezgrapno ime, Kurelac bi se nakostrešio i odrezao: od sada unaprijed to mjesto zovi kako sam te ja poučio! Na tim izletima ležeći na travi, Kurelac je mladome Cimbiću govorio o Slavenstvu i velikoj Rusiji. I rekao bi mu: — Svima nama spas će jednom doći odanle, samo od Slavenstva! Nije daleko vrijeme, kad će se čitav svijet pograbiti u koštac, od toga rata ne će svi naši imati sreće, ali će za njim slijediti drugi, i taj će biti za nas mnogo povoljniji. Bit ćemo svoji... Vječni spomen našemu nezaboravnom starcu i naše najiskrenije saučešće vrijednoj rodbini. — V. C. E. BOŽIĆ LADO; (k Trstu. Spominjam se, da so naši ljudje RAZGOVOR Z G MATIČI- ' hodi,i pred voino kl,p°vat in trgovat na ČEM, PISATELJEM KKIKàC^»'rni0pm*» ÌWSSSTiSm »PlA KRVAVIH POLJANAH« ; teran, poznali niso ne cvička ne štajerskih icario*!,«!! j„u- x ■ vin- Tako me je vso mladost brila kraška ■■ -k -1 d0*31 nas Problem novega pri- burja 0asj rojen na tej strani državne meje, sem z zanimanjem zasledoval vse politično in kulturno življenje v Primorju. V vojni pa sem se seznanil z vsako pedjo te za svobodo zlato. S iatelja, bodisi izmed svobodnega jugoslovanskega naroda, ali izmed tujih narodov, redaj dobe naše vrste, naš človek in naša Remija v Julijski Krajini novega borca za Pravice do življenja in edaj se tudi naše vrste nekoliko dvigne-i nó-nn-t^ep^na "«Z ve g a n°oleta0z’ ^ n°vih m°či ? T "e bojimo To Je Svost. JJ.0leta. Zavest, da nismo sami sebi; ai: r_e nrinra.riiot^ ^^l-.'Nstvo, da se hoče tudi drugj^11 i^ ž'ivnenji5 našega naroda v Julijski Krajini? Da. Pet let se ukvarjam s tem. Je široko zasnovano delo. Ce pojde po sreči, sredi leta sem gotov. Kakšne so osnove dela in kakšen naj bo'njegov namen? Po Bazovici sem se zaril v to izmučeno zemljo, prisluhnil njenemu utripu, ter skušal prodreti do bistva. Ko sem delal zasnovo, sem si stavil vprašanje: Čigava je nami boriti, nas krepi in dviga. Vsak tak zgled je vzgled najiskrenejše ljubezni do teptanih, poln najčistejšega idealizma. Koliko se mora zatajevati pred očitki, ki so tako pogosti: Kaj te briga; pusti, saj nimaš tam ničesar. In res mnogi omagajo; le najpicmemtejši ideali, najlepše duše in naj-skrenejši m brezkompromisni borci ostanejo. Vsakemu takemu delavcu in borcu moramo biti hvaležni za vsako naimaniše delo. ki ga stori za našo stvar- zato dei- slUT’„5o,,, Slav,i vPras«me: migava je » em» »'“=»».0 niTolnls » “g morda šeie posameznik toda kadar bomo za takimi prvaki pridobili še druge, kadar bo vsak svoboden Jugoslovan, prekvašen nega kolektiva v borbi za posest in kruh. Izgubljena zemlja govori: Življenje deda, očeta in sina. Oranje ledine in divje goščt. z našo misliin tedai ho nnn^-i .i x l oceia ,n sina- branje ledine in divje gosce, dan. dan svobode In vstaienia skrivnostna melodija prašume. Crna zem- j»?,, Primerov je tudi pisatelj knjige »Na krva-A1,. nmjanah«. Kdo izmed nas je ni čital? n se ne spominjate, kako je segala po ie Hn°ka ltaljianske oblasti, toda čimbolj b”. Preganjana, tembolj snio j0 čitali. rj, je Prišla na črno listo, ker je govorna resnico. dp1(5° zaznal, da piše pisatelj večje k-"3:56™1 narodu in naši zemlji v Ju- ) Ija, setev, pašnja in borbe dedov. Doba očeta: ženitev, zorenje, razrast jakega rodu. Vzgon novega pokoljenja: boj, izguba zemlje. Mlajši rod spregovori: brezobzirno trga lažno naličje, gazi v živo, lomi spone. Noč. Molk rjove. Velika beseda. Justifi-kacija. j Ali predvidevate v tem delu (tudi rešitev našega naroda in kakšno? Izredna lapidarnost, daje delu pač iz- liiski Krnii«- “alouu 111 ‘ , icmiji v ju- izredna lapidarnost, naje delu pac izstavil csem ga pred kratk'm posetil. jemno obeležje. Brez otipljive tendence, nama c“ —U Hek?j vprašanj in med brez solzave težnje po rešenju. Le trda, 7 . .e sledeči razgovor; I neusmiljena realnost. Zato tudi ni banalno Zakaj in kdaj ste se začeli’ zaokroženega konca o srečnem snidenju in animati s tako ljubezni j,o za’ veseli ženitvi. Moj čisto zasebni odgovor d?!0 zasužnjeno zemljo in l j u- na to vprašanje je pa naslednji: Romanska >• Ali poznate naše kraje in rasa propada, ie stara, izživela se je. To iiVo ter «sodo Julijske K ra-"SO njene poslednje brce. Ali določneje: Za-’lf-’ ivist na smrt bolnega, ki hoče vseokrog V’0«)3 sem tam, kjer pričenja kraški i okužiti s svojimi pljunci. Toda prirodnih vei’ kJer se lomi gravitacija od Ljubljane zakonov ni moči opljuvati, ne ustrahovati. Tu ne pomaga ne ogenj, ne jeklo, ne plin: kar je gnilega mora v zemljo! Njena epoha je skoro zaključena. Katera dela, ki obravnavajo Probleme naše zemlje ste že izdali? Roman »V robstvu«, ki obravnava življenje sužnosti. Je to razborito delo, izdano pred desetimi leti, s katerim se pa nikakor ne ponašam. Dalje drama »Molk«, ki ie sicer prejela pred leti priznanje literarne žirije v Splitu, ni pa prišla spričo cenzure nikoli na oder. Mimo tega tudi moja vojna beletristika: »Krvave poljane« in »Ognjena žica«, zajeta iz tega ozemlja ter vojna drama »Prvi val«. V tej zvezi bi omenil še svojo koroško povest »Moč zemlje«. Kakšno pomoč naj Vam nudi pri izdaji epohalnega dela naša emigracija s svojimi organizacijami in »Istro«? Povejte mi založnika, ki bi hotel riskirati knjigo takega obsega in ki obravnava našo veliko-, rano? Pravijo, da ni izvirnih del. Mislim pa, da je le apetit po tujem blagu prevelik. Odločil sem se torej izdati knjigo v lastni založbi. Tu bi pa računal vsekakor na pomoč vaših emigrantskih društev in »Istre«. Morda bi mi pomagali zbirati naročnike, ali pa mi na ta ali oni način omogočili izdajo. Delo bo obsegalo 400 strani velikega knjižnega formata. Ako bo odziv ugoden, tedaj ga oddam v tisk. Vaša sodba o kulturi Julijske Krajine in o kulturnem gibanju naše emigracije? Dokument vsega ogromnega kulturnega dela na narodno-obrambni razstavi, ki 3e bila lanske jeseni v Ljubljani, govori dovolj nazorno in jasno. Tu je vsaka pripomba odveč. Tisti, ki je vse to ustvarjal, pač ne more zlepa umreti. Nemogoče je zad«' šiti žive vrelce. Nekaj časa se pač zadrzi živi vir, toda najde si novih potov in struL Ena struja si je utrla pot v emigracijo, b seboj je prinesla vse, kar premore. Tu skuša nadomestiti ono, kar je tam izgubljeno. Hoče se duhovno izživeti zase ter za one, ki so ostali tam. Popolnoma naravno, saj ste tavali kakor izgubljene ovce in trajalo je nekaj let, da ste se končno znašli in vživeli v novo življenje. Naloge in dolžnosti emigrant-skihpisateljev? Delikatno vprašanje. Odgovoriti hočem tudi na to. Nekateri emigrantski pisatelji so produktivni. Dejal bi: žilavi. Ti poslušajo glas z doma. Klicarji so. Kako bi molčali, ko pa je v njih kri onih, ki so ostali tam. So pa tudi drugi, ki morda ne občutijo v sebi poslanstva z doma. Kdo bi sanjal o luni, kdo brenkal na strune miloglasne, ko pa živimo v sami težki disonanci? Vaše mnenje o zanimanju jugoslovanske javnosti za naše brate onstran mej? Po vojni ni manjkalo ognja in razumevanja za okupirane kraje.. Z leti pa se je vse to močno ohladilo. Kako in zakaj? Vzrokov je več. Izmed teh je eden prav speci-jalen in pristno naš. To je pendrek. Da Žalostna nam resnica. Ta je čudovito pogasil ogenj, s silo vtepel v ljudi brezbrižnost, da celo gnus. Ta je čudovito zdelal našo mlado iredento. Tudi jaz sem se boril proti tej nagnusni palici in pisal proteste v časopise. Je pa zarezalo ost v ta problem dalje tudi kruhoborstvo, sebičnost, borba za obstanek, kriza in ’ druge težke brige. Pod težo teh je zamrla iskra do izgubljenih bratov. To je povsem razumljivo in Človeško. Zato smo že ob raznih prilikah opazili, da je bilo v Beogradu več ognja kakor pri nas. Modrujemo o raznih treningih, zanimamo se za olimpijske igre, razpravljamo o bodočnosti nogobrca in o vsem podobnem. Zemlja pa nam gori pod nogami... K pisateljevim besedam nimam ničesar več dodati. Sam se je predstavil našim vrstam z odkritimi, odločnimi besedami, ki izžarevajo najplemenitejša čustva do naših zatiranih in tlačenih. Biti nam mora vzgled, pa tudi opomin vsem malodušnim. Naš je. Kot glasilec naše besede bo njegov glas našel močan odmev tudi med brati v svobodi. Zato pa mu moramo tu javno izreči našo prisrčno zahvalo za vse njegovo delo v prid našim onstran meje Naša dolžnost pa je. da ga v delu tudi vsestransko podpremo, saj nam bo podaril stvaritev, ki obsega življenje našega naroda na lastni zemlji od naselitve pa do Bazovice. Delo obeta biti izreden dogodek v življenju naše emigracije in naše propagande. Našim mušterijama pružamo priliku, da mogu jeftino kupiti još jedan par cipela, u kojima će sačuvati zdravlje od nevremena, koje će nastupiti. - Ne oklijevajte, požurite se, dok imamo sve brojeve na skladištu. Bijele snježne cipelice od gume, obrubljene krznom, tople elegantne za naše najmilije. ZIMSKIM ČARAPAMA SNIZUJEMO TAKODJER CIJENE. POSJETITE NAS! Tople snježne cipele sačuvat će Vaše zdravlje i skupe cipele od snijega, kiše i blata. OPANCI OD GUME: Tople meltonke postavljene sa vunom, donovi ne propuštaju vodu. Muške čizmice za djake i naše male nevaljalce. Muške snježne cipele, toplo postavljene obuvaju se na cipele od kože. Praktične i elegantne. Cizme 03 gume za rad po vodi i blatu. muški ženski dječji prije prije prije Din 39#-Din 35 -Din 29*- sada X9*-sada 25** sada 19*«