PoSfarìtia plaćena n gotovom God. IX. Broi 9. V Zagreb«, 5. maria 1937. Pojedin! broj Din 1.50 CrednlStvo i oprava LJOBLiJana. Erjavčeva a» £ A U U K ti, Ma*®—-— ra®- - ì x, JT3BXJ ________. 1S1MA »Svakako to niso događjajl (t. J. postupak sa Slavenima u JultJskoJ Krajini), koji bi mogli da stvore prijateljsko atmosfero izmedju Italije 1 Jugoslavije«. SLOVANSKI PREHLED — PRAG. GIASIIO SAVEZA JUGOSIOVENSKIM EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE LOSI SLUGA GOREG GOSPODARA 0 gospodinu doktoru Anti Tresiću Pa-vičiću, hrvatskom pjesniku, političaru, diplomati i dalmatinskom milione ru, već smo pi sali. Prisiljeni smo da se ponovno osvrnemo na djelovanje toga gospodina, iako nam prostor našega lista ne dozvoljava da se opširnije pozabavimo ličnošću tog književnog, političkog i diplomatskog penzionera. Jer ovog puta, ličnost nas se ne tiče, a ni ostala naša javnost ne bi vodila računa o tom hvarskom milioneru, da on lijepo starački drijema u zapećku ili da se vozika1 u svom skupocjenom Pois Roycu. Pa i da gospodin doktor Tresić-Pavičić svoje filo-fašističke izlijeve vrši u svojem užem krugu, ni tada nas se taj poštovalac Mussolinijev ne bi ticao. Ali taj gospodin osjeća neku staračku potrebu da svako malo vremena objelodani po koju senzaciju u dnevnoj štampi, i da uz to napadne nas, emigrante. 1 a senzacija gospodina doktora sastoji ovog puta u tome što je u splitskom »Ja iranskom dnevniku« ustvrdio da se polo.raj našeg naroda pod Italijom popravio, zahvaljujući dubokoj i dalekovidnoj politič koj intuiciji Ducea. Napada, dakako, nas i pozivlje se na svoju prošlost odbijajući s indignacijom od sebe naše napadaje, povodom Urbančevog čitanja Tresićevog predavanja u Trstu, u kojem je tvrdio za Italiju 1 ima pravo na mjestance u Africi. Da je taj članak dra Tresića Pavičića ostao samo u »Jadranskom dnevniku«, ne bi trebalo to ni spominjati. Jer čitatelji toga lista u Dalmaciji i u ostalim našim krajevima, a naročito ovdje u Zagrebu, poznaju vrlo dobro tog gospodina i njegove mnogobrojne podvige, a da bi ga ozbiljno shvaćali. Medjutim je Ministarstvo za štampu i Propagandu u Rimu taj pasus o našem narodu pod Italijom i nama u emigraciji prevelo i poslalo fašističkim listovima. To su objavili do sada, koliko nam je poznato, samo zadarski »San Marco« i puljski! »Corriere istriano«. Čak ni tršćanski listovi kojima stoji na čelu prijatelj Tre-sićev Rino Alessi, nisu smatrali potrebnim da to objave. Tresićev najnoviji podvig je, dakle imao odjeka jedino u dva lokalna listića, koji imaju specijalan zadatak da se, najbrutalnijim načinom bore protiv našeg naroda pod Italijom, protiv nama u emigraciji i protiv Jugoslavije. »Corriere istriano« donosi taj pasus iz Tresićeva članka pod velikim naslovom pre ko tri stupca: »I fuorusciti istriani bollati dal poeta Croato Tresic-Pavicic« (Istarske 12 Oslice žigosane od hrvatskog pjesni a Tresića-Pavičića) a zadarski »San arco« donosi to isto pod naslovom: »II1 Poeta Croato Tresic-Pavicic calunniato dai fuorusciti istriani perchè difende l’Italia« Ulrvatski pjesnik Tresić Pavičić okle-, vetan od Istarskih izbjeglica zato što brani Italiju). I jedan i drugi list se u početku o ara na nas. Tako »Corriere istriano« ka-i " Pctectku: »Ona banda istarskih izbje-! * k°ia ima sv°te gnijezdo u Zagrebu, dnir c R'asi*° 'istič s imenom »Istra«, rivlif. • * ait ^arco‘ n13'0 Pristojnije nazivlje »istarskim iredentistima koji imaju svoje gnijezdo u Zagrebu. « Iz tog Tresićevog članka donose i jedan i drugi list masnim slovima i ovaj pasus koji glasi: »Gli italiani, popolo di gran lunga supcriore per cultura al nostro, soffrono che terre, da secoli caratterizzate da ‘ingua e sangue latino (come la Corsica, Malta, Nizza, Savoia, la Dalma- z*a) rimangono soto il dominio stra-mero«. dnd?iaim-rCi'u Ministarstvo u Rimu nadodalo Tresićevu članku! aj citirani pasus ne komentiramo. To ostavljamo Dalmatincima i Ministarstvu vanjskih poslova, nadleštvu pod koje spada Penzionirani jugoslovenski ambasador dr. SLOVANSKI PREHLED PISE: PROTISLAVENSKI REŽIM U ITALIJI JE SMETNJA ZA PRIJATELJSTVO S JUGOSLAVIJOM »Slovanski Prehled«, koji registrira sve važnije dogadjaje medju Slavenima, donosi pod gornjim naslovom u broju za februar 1937 g. članak g. Josipa Vuge, stalnog saradnika ovog časopisa. U članku se kaže: Ono što je još prije malo godina izgledalo nevjerojatno 1 što uvijek izgleda neiskreno t. j. zbliženje i šta više ponuda prijateljstva Jugoslaviji od strane Italije, dobija sada već dosta konkretne forme, jer je inicijativa u ovoj akciji za izmirenjem potekla od samog Mussolinija. Duce je 1 novembra u Milanu izričito rekao da »sada ima dosta uslo-va moralnog, političkog i ekonomskog karaktera da bi se mogli odnosi izmedju obiju zemalja izgraditi na bazi stvarnog prijateljstva«. Na ovaj mig Ducea štimovala je izjednačena talijanska štampa, naročito pogranična, svoje žice vrlo pomirljivo. U tršćanskom »Piccolu«, dakle listu koji je ranije sam mnogo doprinio kvarenju odnosa izmedju obje države, dokazivao je korist od zbliženja isti onaj redaktor Rino Alessi koji je nekad veličao paljenje slovenskih narodnih domova u Julijskoj Krajini kao čišćenje! Nije čudo što je na zaključke Rina Alessia jugoslovenska štampa reagirala s nepovjerenjem. Zato je na Alesiovo mjesto uskoro došao drugi redaktor, koga prošlost ne tereti tako jako, Mario Nordio, bivši bečki dopisnik »Piccola«, koji je nekoliko puta posjetio Jugoslaviju, naročito Beograd, gdje je razgovarao sa vodećim političarima. On je, kaže, tamo stekao utisak da ideja zbliženja s Italijom ima sada medju političarima sviju tri plemena dosta pristali ca, a naročito u ekonomskim krugovima koji očekuju od izmirenja povoljno re-gulisanje trgovinskih veza. O tome svjedoči izmedju ostalog i izjava ministra dr. Kreka od 17 januara u Ljubljani, koji naravno smatra da je »obezbjedje-nje prirodnih prava jugoslovenske manjine u Italiji« neophodan preduslov za ovo Izmirenje. Uglavnom isto to mišljenje izražava i većina jugoslovenske štampe. Izričito je interesantan stav koji je prema ovom problemu zauzeo zvanični list L’ Echo de Belgrad koji kaže: »Italijanska štampa prvi put otvoreno pretresa vrlo delikatno pitanje zbliženja sa psihološkog gledišta. Postupak s našom manjinom ne prestaje da kvari raspoloženje. »Piccolo« priznaje da ovo pitanje postoji i da se preko njega ne može preći na dnevni red. Dok beznačajnu talijansku manjinu u Dalmaciji zaštićuje specijalni režim koji joj ga-rantuje održanje njene narodnosti u izvanredno povoljnim uslovima, vrlo veliku slovenačku i hrvatsku manjinu u Istri, Trstu i Gorici ne zaštićava ništa... G. R. Alessi se ljuti na emigrante i na njihovu »neprijateljsku ulogu«, au to znači zamjenjivati posljedice sa uzrocima ... Tek pravedni postupak sa ju-goslovenskom manjinom može da očisti atmosferu u kojoj bi konačno moglo da procvate talijansko-jugoslovensko prijateljstvo ...« , Mario Nordio je u svom članku osu-djivao neke jugoslovenske listove koji stalno ukazuju na fašistički teror, ah na nesreću u istome tome broju »Piccola« objavljena je vijest o produženju perioda važenja izvanrednog suda za zaštitu cir~ žave sve do 31 decembra 1941 g. Taj je sud, po riječima samog Mussolinija (1931 g.) ustanovljen baš za pograničnu zonu i poznato je kako su nemilosrdne bile njegove presude za posljednjih pet godina. Još nedavno je osudio 13 mladića iz Koprivišta, kojima krivica objektivno nije ni dokazana, ukupno na 330 godina tamnice. Još nije zaboravljena vještački Izazvana špijunska afera, u kojoj su 52-godišnji Grohar i 58-go-dišnji Zgaga osudjeni na 20 godina teške tamnice. Da li je ublažen teror podred jenih pograničnih organa protiv domaćeg stanovništva koje živi nesnosnim životom izmedju tvrdjava koje su pod strogom kontrolom? Smrt oca porodice Augusta Smotlaka koga je žandar nedavno ubio u okolini Trsta, dokazuje suprotno. Italija pruža dakle Jugoslaviji ruku na izmirenje ali gotovo istovremeno ukida Visoka trgovačka škola u Trstu (»Re-voltela«) srpsko-hrvatski jezik kao obligatni predmet i degradira ga na neobli gatan. Odgovara li duhu izmirenja i prijateljstva kulturni kuriozitet da se slo-venačka knjiga F. Bevka smjela nedavno u Trstu objaviti samo pod talijanskim naslovom: »Francesco Bevk — »I morti ritornano« ispod koga se tek smjeo da pojavi slovenački podnaslov: »Mrtvi se vračajo«? (Ime izdavača je juavedeno samo talijanski!) Ta je knjiga kuriozum još i u drugom pogledu: iako ima osam štampanih araka nećete njoj naći ni jednog imena rijeke, gore ili sela, jer je nekadašnja slovenačka imena mjesta zabranila talijanska cen zura.. U drugoj knjizi »Bjeg iz življenja in drugi spisi« (Gorizia, Edito dala Unione editoriale Goriziana, što je stvari Goriška matica!) čitamo medjutim na 43 strani: »na modrom nebu su plovili nad Carso (!) bijeli oblaci...« gdje je mjesto slovenske riječi Kras upotrebi jena talijanska Karso. Ove su knjige izašle gotovo istovremeno sa člancima Rina Alesia u koji ma on tvrdi da Hrvati i Slovenci u Italiji smiju da čitaju na svom jeziku sve (?) što im je drago. Pozivao se pri to me na činjenicu da je nekim jugoslo-venskim listovima opet dozvoljena jpro da mjesni organi državne uprave često puta onemogućavaju redovno razašilja-nja ovih listova ili da ih namjerno za drža va ju 12 ili više sati, kako bi prestali biti aktuelni. šta više ni nasilja koja smo već često puta u svom listu žigosali, nisu prestala. Ricinusovo ulje je tamo još uvijek »kulturno« oružje: još je o Božicu osjetio njegovo dejstvo gorički dirigent kora L. Bratuž, koji je imao na dusi »teški grijeh« — dirigirao je slovenačku pjesmu u crkvi... Fašisti u Postojni i Senožečama na Krasu naredili su kolporterima da vrate slovenačke listove »Jutro« i »Slove-nec« u Jugoslaviju s obrazloženjem aa ih niko neće da čita. Istina Je medjutim sasvim suprotna, kao što to dokazuje bezbroj puta kažnjavana želja za Ante Tresić Pavičić. Jer to je prvenstveno ski pjesnik Tresić-Pavičić,^auktor knjige stvar Dalmatinaca i onih koji vode jugoslo-vensku vanjsku politiku — a možda i stvar francuske i engleske vlade. Medjutim onaj pasus gdje Tresić-Pavi-čić napada nas emigrante da smo ostavili na cjedilu svoju užu domovinu i sklonili se u Zagreb, Sušak i Split ostavljajući »neuki narod sudbini«, to se nas i te kako tiče. Da je ko drugi to napisao, a ne Tresić-Pavičić i da je to prenijela koja druga štampa, a ne fašistička, mi bi odgovorili potanje i spomenuli bi sve one premlaćene, postrijeljane i potrovane od Gortana do Bratuža koji se još nije u grobu niti ohladio, a ovako upućujemo gospodina diplomatu, koji zna engleski, da pročita knjigu na engleskom »Life and death strugglc of a national minority«, o kojoj piše sva svjetska nefašistička štampa. Tamo će hrvat- o Hrvat im a u Sjevernoj Americi dozna ti štagod i o Hrvatima u Istri. Providno je ono isticanje fašističkih listova da je Tresić-Pavičić hrvatski pjesnik (poeta croato). I providno i tendenciozno. Pa mislimo da se ti podvizi Tre-sićevi i radi toga tiču svih Hrvata a ne samo istarskih, i nadamo se da će ipak doći vrijeme kad će zaboravljeni diplomatski književni i politički penzioner, koji hoće da govori protiv najnesretnijeg dijela hrvatskog naroda, kao hrvatski pjesnik, dobiti dostojan odgovor. I da će time biti definitivno pokopan, usprkos svog staračkog koprcanja u ulozi lakeja onog po čijem na-redjenju su strijeljali u ledja istarske Hrvate, kojima taj truli hvarski milioner zabada već po drugi put nož u ledja, pod firmom hrvatskog pjesnika. — (t. p.) njima. Još u decembru je uhapšen Ivan Buljevac iz Vrha u Istri, zato što je čitao zagrebačke »Novosti« koje je kupio u Puli. Zbog čitanja ljubljanskih listova pozivan je na istragu i saslušanje France Ratič iz Šempasa u Gorici. Zamjenjivanje slovenskih svećenika, koji se protjeruju, talijanskim nastavlja se. često puta je to utoliko bolni ja i odvratnija stvar što se novi »sluga božji« pojavljuje i ponaša kao milicionarski kapelan ili vojni svećenik u fašističkoj uniformi, kao na primjer kapelan u Brgudu u Istri. Prvo njegovo djelo bilo je (prema »Istri« od 5 februara) to da je zabranio omladini da pjeva narodne pjesme i da je djeci počeo predavati vjeronauk na talijanskom, pri čemu se nije ustručavao da grdi Hrvate i Jugo-slovene uopće, kao divljake i da se ruga njihovom jeziku. Kad hrvatska djeca nisu odmah odgovarala na njegova talijanska pitanja on ih je tukao a njihove roditelje je grdio sa predikaonice. Medjutim nikakva nasilja, pa ni naj' surovija kazna ne mogu narodu da oduzmu njegove pjesme. U Kalu kod Podbrda u Gorici dogodio se 14 decembra pr. g. opet već tipični slučaj. Poslije rada se je skupilo u kući seljaika Torkara nekoliko mladih seljaka da se razgovore. Domaćin ih je počastio vinom i omladina je zapjevala nekoliko^ slove-načkih pjesama. U tren oka su žandari i milicionari opkolili kuću i seljake po-hapsili. Odveli su ih u milicionarske kasarne gdje su ih kundacima premlatili do krvi i dvojicu mladića, Tomu Kleča i Južu Kemperla teško ranili. Svakako to nisu dogadjaji koji bi mogli da stvore prijateljsku atmosferu izmedju Italije i Jugoslavije. Trajan i iskren sporazum izmedju obje susjedne države nije moguć sve dotle dok odlučujući faktori u Italiji ne shvate da je ju-goslovenskoj manjini potrebno omogućiti čovječansku egzistenciju. JUGOSLOVANSKI LISTI V ITALIJI ZOPET PREPOVEDANI Ljubljana, marca 1937. Ze delj časa se je opažalo, da je fašističnim krogom čimdalje manj ljubo, da prihajajo v Italijo jugoslovanski listi. Z vsemi sredstvi so skušali preprečiti, da bi se ti listi širili med našim narodom. Da bi jih uradno prepovedali. se niso upali, zato so se zatekali grožnjam in nasilju nasproti prodajalcem in čitateljem. Cesto krat pa so liste zaplenili. V petek pa je prišla vest. da je odslej zopet prepovedano v Italiji ljubljansko »Jutro«. Ni nam znano, ali ie bila izdana podobna prepoved tudi za druge liste. Dejstvo je. da so prepovedali prav oni list, ki so ga naši v Julijski Krajini najbolj čitali. Bržkone je to priprava za morebitna pogajanja, kjer bodo milostno zopet pristali na to, da bodo z nova dovolili uvoz naših listov, seveda dokler jih zopet ne prepovedo. POSEBNA KOMISIJA PRI DRUŠTVU NARODOV Ljubljana, 1 marca 1937. (Agis). »Zveza društev za Društvo Narodov«, ki ima sedež v Ženevi je ustanovila posebno podkomisijo, ki naj bi se bavila s sledečimi vprašanji: 1. Podkomisija naj poskuša najti način, kako bi se vneslo v statut Društva Narodov tudi vprašanje o zaščiti narodnih manjšin, česar do sedaj statut ne vsebuje. 2. Podkomisija naj sestavi manjšinsko komisijo iz najvplivnejših mednarodnih institucij. Ta program so podpisale do sedaj sledeče organizacije, ki imajo za sabo ogromno članov in vplivnih ljudi, ter nekatere velik značaj v mednarodni politiki: Interparlamentarna unija, International law association, Zveza krščanskih cerkva za mir in končno tudi zgoraj omenjena »Zveza društev za Društvo Narodov«. V to komisijo so bili izvoljeni sledeči člani: ga. Baker van de Bosse, pastor Jeze Quelle te dr, Josip Wilfan, predsednik kongresa narodnih manjšin. Sedež podkomisije je v Ženevi. NAŠA EMIGRACIJA Donosimo ovaj Hansik naiep sarad-nika izvan redakcije sa svrhom da potaknemo i ostale emigrante na javno tretiranje našeg problema. Ujedno upozorujemo Htatelje na da-natnji feljton Mate Balote, koji tretira jedno važno pitanje i odredjen zadatak naše emigracije. Vrijeme je, da naša emigracija obrati pažnju na samu sebe, da sama sebe upozna ? da. se ispita, je li ona zrela. i. sposobna za djela, koja proizlaze iz njene ideologije. Dosadašnji, nafin rada naše emigracije ne zadovoljava, niti može zadovoljavati. Nije vrijeme, da se ispituju razlozi, jer ako s tim počnemo, stati šemo tamo, gdje smo i danas, a ispitivanje nete nam donijeli, nikakvih rezultata, jer te se sve svršili kao obitno oko polemike i možda nekoliko no vinskih ilanaka. Ne ide se zatim, da se pot-cjenjuje rad naše emigracije, jer uzevši u obzir prilike i okolnosti pod kojima naša emigracija radi, bili te donekle i razumljivo, zašto se nije uradilo više i zašto se druktije nije radilo. Našu emigraciju pravom smislu rijeii pretstavlja jedino or ganizacija emigrantskog Saveza. Bit emigrantskog rada i njegova suština prepuštena je Savezu, dok ostale emigrantske jedinice pretstavljaju danas samo legitima riju za Savez, a. široke emigrantske mase, osim onih 10—15 posto, koje su organizo-vane u pojedinim organizacijama, više se ni ne smatraju emigrantima. Suvišan hi dakle bio posao tražiti, uzroke, ali da je Savez osnovan recimo pred 10—15 godina, možda bi danas bilo drukčije. Danas više ne možemo računati na, one, koji več godinama stoje po strani. S lim valja biti na čistu. Jasno js kao bijeli dan, da smo mi politički emigranti, da je naša emigracija iz Julijske Krajine politička emigracija. Prema, tome treba da je i njen program takav. Taj program je nametnut našoj emigraciji onog momenta, kada smo postali, emigranti. Dd tog momenta trebalo je raditi na tom, programu. Medjutim naša emigracija nije lako radila. Možda je jedini razlog taj, što smo, napuštajući svoju domovinu, došli ms-dju jednokrvnu braću, u zemlju, gdje nam nije bilo potrebno učiti jezik te zemlje, u Jcojoj smo našli sklonište. Znači, da se je naša. emigracija vrlo lahko snašla i prila godila prilikama i običajima u kojima Sivi, da se je ona asimilirala, odnosno da ss sve više i više. asimilira. Došavši medju braću, medju narod, čiji smo mi ogranak i dio, držali smo, do, će ostvarivanje naših, težnja, hiti. zadatak i. domaćeg pučanstva, te. da će našoj emigraciji, koja se našla medju svojima, biti olakšan rad. Da smo se kao emigranti slučajno našli u drugom kojem svijetu, medju tudjim narodom, čije običaje i jezik ne poznajemo, možda bi naša emigracija pod tim okolnostima bila posvetila veću pažnju svojim problemima, a čežnja za domom bila bi nas prije olaipila u jedno kolo. 0 nama kao emigrantima znalo bi se mnogo više u svijetu, a preko nas i o prilikama pod kojima živi naš narod pod tndjim gospodarom. Ovako, makar i nesvijesno, shvaća ako ne cijela, a ono veliki dio naše emigracije. Zato se eto u našim emigrantslcim krugovima razvija jedino društveni život, i ovakav način rada ima da pretstavlja nelcu borbu, neku propagandu za našu stvar. Krivo se shvaća dužnost nas emigranata, a i obaveze prema našoj domovini. Mnogi smatraju da su učinili svoju emigrantsku dužnost time, što su postali članovi, jednog emigrantskog društva. Mi mislimo, da smo udovoljili svojoj dužnosti, ako se koji put sjetimo i >sirotiee Istre*. Time nismo ništa učiniti, niti ćemo uii-niti. Da se poslije rata nisu redjali dogar djaji jedan za drugim, da nismo bili. svje-iloci dogadjaja u svijetu, naročito u posljednje vrijeme, u kojima, dolasi do izražaja i naše pitanje, koje je često puta središte, oko kojeg se ovi dogadjaji, kreću, možda bi se i dalje smatrali emigrantima samo po toj riječi. Ali ovi dogadjaji, nas ne mogu više ostavljati po strani. Na iste moramo obratili svu pažnju i prema njima se ravnati. Sta smo mi sve propustili, našim dosadašnjim držanjem? Koliko momenata i prilika je prohujalo mimo nas neiskorišteno, a koji su išli nama u prilog? Ko to umije reći, ko bi to mogao prosuditi? Je ti naša emigracija spremna da ide usporedo sa tim dogad-jajima? U početku je rečeno, da naša emigracija treba da se pozabavi sama. sobom. Jest, ali ne ovako kao danas, kada je sra naša pažnja skone entri sana u medjusobnim trzavicama i sasvim drugim stvarima, a ne u onome, čemu bi trebali posvetiti našu pažnju. U našim redovima mora doći do pre.o-kreta. Makar se raspolovili do preokreta mora doći. Našom emigracijom mora zavladati drugi, duh, duh borbenosti i odlučnosti, emigrantski, duh! Onaj duh, o kome smo slušali, toliko lijepih riječi, a šio je uvijek ostalo samo kod lijepih riječi. Hoćemo emigraciju u pravom smislu te riječi! Naš rad mora biti emigrantski, i samo emigrantski! Razvijanje društvenog života, nije nam najglavnija potreba, jer nam takav način rada oduzima vrijeme i snage, a šio je. najglavnije, zanemarujemo naše pitanje i naše ciljeve. Naš rad mora ići usporedo sa dogadja-jima, koji se nižu jedan za drugim. Mnogi ss možda, time neće složiti, ali ako smo svi-jesni emigranti, ići ćemo mimo i preko takovih. Ža ljubav takovih ne smijemo klonuti1. 1 NAŠIM KMETOM GROZI GOSPODARSKI POLOM Novo vajno posojilo bo upropastilo našo deželo, pa tudi italijansko gospodarstvo Trst, marca 1937. (Agis). Razpisano je, kakor znano, novo prisilno vojno posojilo, ki se odmerja na podlagi davčne vrednosti nepremičnin in znaša pet odstotkov. Z akcijo za to posojilo so po vsej državi z naglico pričeli. Jasno je seveda, da bodo v naših krajih izvajali do zadnjega in izterjali, kar se bo dalo. Ljudstvo je naravnost obupano. Posestva so že do skrajnosti zadolžena, obremenjena z državnimi, deželnimi in občinskimi davki, stalnimi prispevki, prostovoljnimi ali prisilnimi, ki jih morajo ob raznih prilikah in za razne akcije plačevati. Posojilo, ki je v enem letu že drugo, pa grozi naravnost s popolnim polomom. Omeniti je treba namreč, da je bila davčna cenilna vrednost določena v času uspevanja in ko so bila zemljišča mnogo več vredna kakor danes. Tako se dogaja, da morajo mala kraška posestva plačati često velike vsote, ki segajo do 2.000 lir in čez. Tako mora srednji kmet v Senožečah plačati 2.300 lir, v Štorjah 1.900 itd. Vsote so pač odvisne od velikosti posestev in kulture. Kako bodo posestva vzdržala poleg vseh bremen, še to breme, si je skoro nemogoče misliti. Država je sicer dovolila, da se plačuje posojilo lahko v obrokih, a jasno je, da se posojilo s tem zviša vsled obrestovani a, a tudi to ne bo prav nič pomagalo. Radovedni smo, koliko bodo lahko v gotovini izterjali. Posledice pa se bodo pričele kazati v najkrajšem času, ko bodo morala posestva na dražbe, ali pa bo morala država odstopiti od trdote izterjevanja in spremeniti pogoje posojila. Ljudje so vsi prepričani, da to posojilo ne bo šlo v njihovo korist in jim ne bo nikoli vrnjeno. Vsi vedo, da bodo s tem posojilom povečali le oboroževanje in podporo za Španijo ter Abc-sinijo. Ni čudno, če torej fašizem s tako lahkoto meče denar brez potrebe, ko ga tudi s tako lahkoto in brez vesti terja in mozga iz svojega ljudstva. Ce bi fašistični hierarhi vedeli s kako težavo mora kmet in delavec prislužiti za najpotrebnejše, bi gotovo z večjo pazljivostjo in previdnostjo ravnali z narodnim premoženjem NAŠI KMETJE PROPADAJO Vseljevanje Italijanov na naša posestva podporo Priseljenci dobe Gorica, marca 1937. (Agis). Naš list je prinesel že mnogo slučajev, ko so propadla naša posestva, na katera so potem naselili Italijane iz notranjosti, a naše ljudi pognali v beraštvo. V Vojščici na Krasu so bila pognana na dražbo 4 posestva. Ker iiiso mogli lastniki plačati svojih dolgov banki. Ker ni bilo kupcev, je prevzela posestva banka Federale za svoje terjatve. Na mesto slovenskih kmetov, ki jih je pognala z doma, je naselila koloniste iz Furlanije. Ker pa je Vojščica zelo kamenit in kraški svet, so se bali da priseljenci ne bi preveč občutili prevelike razlike, v primeri s rodovitno furlansko nižino. Zato jim je država, da bi jih ojunačila, dala precejšnjo podporo, s katero naj bi pričeli čistiti kameniti svet in ga obdelovati. Tako sledimo načrtnemu iztrebi j eva-nju naših ljudi iz lastnih rodnih krajev. če bi dali našim ljudem podporo, kot so jo dali priseljenim Furlanom, bi si gotovo lahko opomogli in poravnali svoje obveznosti. Toda njim ne gre za to, da bi reševali slovenska gospodarstva. Kako se bodo obnesli Furlani v naših krajih kljub podpori, je problem. Znano je da je Vojščica čisto slovenski kraj, daleč od prometa. Kmetje, ki so morali zapustiti svoje domove, pa so se preselili večinoma v Furlanijo, kjer si vzamejo v zakup zemljo in jo obdelujejo. Nekateri si tudi kupijo manjše premoženje. Tu jih oblasti ne gonijo tako in se ponekod prav dobro počutijo. Seveda si morajo poleg tega iskati kot dninarji zaslužka po tovarnah, delavnicah ali drugod. GROB POKOJNEGA LOJZETA BRATUŽA STRAŽITA DVA KARABINJERJA Tajni pogreb pokojnika — Venci brez napisov Štandrež, marca 1937. — (Agis). — Lojze Bratuž leži na goriškent mestnem pokopališču, njegov grob stražita dva karabinjerja. Takoj ko je izdihnil, so za obkolili policijski agenti in karabinjerji, namesto ogromne množice Ijndstva, ki se je hotela posloviti od mrtvega Bratuža in mu izkazati poslednjo čast kot človeku in človeku mučeniku. Prepovedali so vsake obV ske in vsakogar, ki Je prišel pred mrtvašnico z namenom, da pokropi pokojnika, so policijski agenti zabeležili. — Naslednji dan so ga že zjutraj prepeljali v mrtvašnico na goriško pokopališče ob mirenski cesti. in sicer po neobljudenih ulicah in poteh. Vozilu s pokojnikovim truplom je sle dii avto poln predstavnikov javne varnosti. Kot je bila zastražena mrtvašnica v bolnici ravno tako so zastražill ono na pokopališča ki pokopališče samo. Pokojnikov pogreb je bil določen v četrtek 18 lebr. popoldne. Množice, ki so prihajale v mesto z namenom, da se ndele-že pogreba In se zbirale krog bolnice so končno zvedele, da leži Bratuž že v mrtvašnici na pokopališča, nakar se je ljudstvo napotilo tja, a zaman. Kordoni stražnikov niso nikogar pustili blizu, skupini žensk se je le posrečilo priti do mrtvašnice. Odkrile so rakev, obsule pokojnikovo truplo z zvončki In drugimi rožami, glasno molile ki ga kropile. A več niso dosegli Množica ljudstva ki je ves popoldne čakala pred pokopališčem se je morala zvečer vračati na svoje domove. Zbralo se je nedvomno čez 3.000 lindi Iz vseh strani dežele Iti vseh slojev, a so morali oditi Inv niso mogli pokojnikovega trupla niti pokropiti. Pozno popoldne so pripeljali na kmečkem vozu 17 velikih vencev in mnogo šopkov. Trakovi so bili brez napisov, o čemer se je policija prepričala, preden je dovolila njihov prenos v mrtvašnico. Zadnjo noč le ostalo pri pokojniku v mrtvašnici poleg policije tudi 6 fantov. Pogreb je policija dovolila, toda le po zagotovilu sorodnikov, da se pogreb izvrši v vsej tajnosti in da se ga udeleže le najbližji sorodniki. Zato so ga pokopali v petek zjutraj ob 7 uri. Pokojnikovo truplo so blagoslovili trije duhovniki, v sprevodu je bilo kakih 6« oseb — najbližji sorodniki in znanci ter nad 30 policijskih agentov in karabinjerjev. Tako je bil pokojni Bratuž vse od mrtvaške postelje do groba, skrbno zastražen od policije, a tudi njegov grob skrbno stražita po dva karabinjerja. V pe- tek o polnoči sc Je zbralo na pokopališču 12 fantov, ki so mu zapeli nekaj pesmi, med njimi tudi »Kragnijčki«. pokojnikovo najljubšo pesem. Izguba Lojzeta Bratuža je vse bridko zadela, ne morda samo zato, ker je postal žrtev našega naroda, ampak tudi zato, ker je bil splošno znan. prillabtjen in cenjen. V našemu narodu |>a le ta žrtev razpihala žerjavico, ki je tlela. Narodova zavest se jo s krvjo nedolžne žrtve okrepila in razplamtela. Vsako upanje na zboljšanje razmer je izginilo. MAŠA ZADUŠNICA ZA POK. BRATUŽEM V KRANJU Kranj, 1 marca 1937. V nedeljo smo počastili spomin našega novega mučenika Lojzeta Bratuža z mašo, ki jo je za pokoj njegove duše daroval g. dekan Škrbec. Tudi priložnostni spominski nagovor je imel g. dekan, ki je s simbolično primerjavo trpljenja prvih kristjanov očrtal tragiko našega naroda za mejami ter pri tem pov-darjal pravilo višje sile: kdor z mečem vlada, bo z mečem pokončan. Poleg številnega občinstva so se maše udeležili tudi zastopniki domačih društev; članstvo »Sloge« pa je maši prisostvovalo polnoštevilno. Primorsko društvo »Sloga« sc tem potom iskreno zahvaljuje g. dekanu, vsem zastopanim društvom ter vsem ostalim, ki so pripomogli da je pietetna počastitev spomina mučenika Bratuža dosegla svoj namen. PTUJ LOJZETU BRATUŽU Ptuj, 1 marca 1937. V nedeljo, tlnc 7 t. m. ob 9 uri bo v tukajšnji cerkvi minoritskega samostana maša za blagopokojnim Lojzetom Bratužem, ki ie postal žrtev fašističnega nasilja izvršenega nad njim na sam sveti večer v Podgori pri Gorici. Vsi narodno-zavednl Ptujčani, počastite spomin novega narodnega mučenika z udeležbo pri nedeljski maši zadušnici! „ISTINA" IN FAŠIZEM Neki časopis listina* iz Belgrado je objavil članek o Mussolinijevi Italiji in ugotavlja potrebo, »da mora biti Jugoslavija dobro poučena o trdnih temeljih fašističnega režima, ki je uresničil vse. kar je bilo italijanskemu narodu obljubljeno in radi česa je italijanski narod strnjen okoli svojega vodje*. Ni čudno, če so italijanski časopisi to poročilo z veliko slastjo prinesli in ga komentirati po svoje, kot da ,reča od svega ostaloga. Mnogi misle, a to je pogrešno, da će društvo dostojno zastupati koja ličnost, osoba visoke naobrazbe i društvenog položaja. Ne. valja birati ljude, koji će znati u društvu podići emigrantski duh, koji će umijeli podiči vjeru u ostvarenje naših ciljem, jer ta vjera, nažalost jenjava, slabi, nestaje je. Valja birati ljude, brz obzira na njihov društveni položaj, koji će donijeli novi duh i time pospješiti da dodje do preokreta u našoj emigraciji, do kojeg mora doći. Mekušaca i onih koji. se plaše emigrantskog rada ne treba isticati. Ako budu ovakovi zagospodarili našom emigracijom, onda smo svršili, naša emigracija neće nikada ništa značili. Preokretom u našim redovima moramo podići moral i duh naše braće, dati joj nade i potstreka, a medju nama stvoriti neustrašive i odlučne borce za pravednu stvar. Mnogi neće to da shvate. Ali neka znaju. da orahovih boraca ima, i da. se oni javljaju svaki dan. Taj preokret je na vidiku i doći. će neminovno. Taj preokret ima da našu emigraciju osposobi, za ko»-kretmja djela, za djela, koja će našoj stvari biti od koristi i kod kuće i vant Prva etapa u historiji naše emigracije je završena. Ona sn je sastojala u unutrašnjoj organizaciji. Da li je u lom pogledu postignut stopostotni uspjeh, znamo mi svi vrlo dobro, ali valja znati i to da sada više nije. vrijeme za razmišljanje i za isključivo sprovodiavje unutrašnje organizacijo, Jer ja u tu serba utrošeno skoro 20 godina. Ako kroz to vrijeme nismo póstigli bolje rezultate, nećemo ih postići niti za daljnjih 20 godina. Ostati ćemo tamo, gdje smo i danas. Vrijeme je. da naša emigracija ide novim putem, putem koji vodi cilju-Možda tih par riječi neće ostali tek mrtvo slovo na papiru. Naći će so ljudi, koji će stvar ozbiljno shvatiti.. Budimo realni i s te strane gledajmo stvari u oči, jer tni smo emigranti, a. kao takovi moramo znati koja nam je dužnost i što hoćemo! BARBA LDJO SANKCIJE SO ZA FAŠIZEM BILE RAVNO TAKO DRAGA BITKA KOT POHOD V ABESINIJO Trst marca 1937. — (Agis) — Nekega J0®. y novembru lanskega leta so po vsej Italiji svečano proslavili zmago nad sankcijami. Kot ostale proslave, ki jih fašizem prireja, je bila izvršena z vsemi mogočimi ceremonijami, samo da se ljudstvo slepi in se mu z bliščem prikrije pravo resnico. V spomin na to zmago je dala država izdelati posebne spominske plošče iz cementa in jih ràzposlala vsem županstvom Proti znatnemu plačilu. Te plošče so vzidali na pročelja občinskih poslopij, ali pa na druge javne zgradbe in jih svečano odkrili. Plošče nosijo napis poln patetičnih fraz, ki dokazuje in poveličuje zmago fašizma nad 52 državami, ki so Italiji napovedale sankcije, pa so se menda morale ukloniti pred močjo fašizma... Kako smešne so te fraze, kako brezuspešno dokazovanje nekake zmage in lažno poveličevanje moči fašizma, če jih primerjamo _s stvarnim položajem. Primeria-]°c današnje gospodarsko stanje Italije, italijanski trg in razmere z onim pred pohodom na Abesinijo in pred napovedjo sankcij, moramo nujno ugotoviti, da ofici-elna prekinitev sankcij fašizmu ni prinesla drugega kot goèo upanje na izboljšanji poraznega stanja, v katerega je njegov avanturizem privedel državo. S prekinitvijo sankcij je bil fašizmu le podaljšan termin obstoja, za katerega se sedaj bije z vsemi silami in brezobzirno. Za fašizem so bile sankcije ravno tako draga bitka kot pohod v Abesinijo, bitka, ki je zapustila za seboj sledove in posledice, za dogleden čas nepopravljive. Abesinijo je Italija osvojila, a le v vo-mskem smislu; duh tritisočletne državne tradicije Abesincev ni zabrisan v ognju to-Pi°ìk v strupenih plinov in v porazu slabo oborožene abesinske armade; ponos, samozavest in svobodoljubnost domačinov S|° °? . ueizpremenjeni in še dolgo ne bodo dali osvojevalcem mirno spati. Obširna, zemljepisno raztrgana zemlja bo zahtevala ogromnih, morda celo prevelikih žr-tev za njeno politično in gospodarsko ureditev. jsto je s sankcijami. Brez dvoma so sankcije privedle italijansko gospodarstvo v zeio prilično fazo. ker je naenkrat izgu-mlo ogromni del svojega zunanjega trga. c.cz noč izvršena reorganizacija v tej smeri, ob splošni obubožauosti zemlje, je bi-• a nenaravna in nadvse škodljiva. Skladišča velikih industrijskih obratov so se polnila z neprodanim blagom, prepotrebne surovine so izostale ali pa se nabavljale utotapskim potom po nesorazmerno visokih cenah in proti takojšnjemu plačilu v gotovini. Na ta način je nastajala za italijansko gospodarstvo porazno pasivna trgovinska bilanca, ki bi nujno dovedla do zloma. Industrije so ustavljale svoja obratovanja, blagajne so se praznile, na drugi strani pa je masa brezposelnih naraščala loda za časa abesinske vojne se brezposelnost ni toliko poznala zaradi tega. ker so tisoči odhajali na bojišče in drugi tisoči civilistov na delo ter tako vsaj začasno fo vprašanje ni stopalo v ospredje. Toda nase so ostale prazne. Nasilne mere, da se za časa sankcij razmere vsaj navidezno vzdržijo na prejšnji višini, so izčrpale Italiji vso finančno moč. Toda kaj zato, fašizmu je šlo za prestiž, čeprav odkupljen z žrtvami, ki so Italiji zadale smrtno nevar- nq t-u r»ne* Fosle^ice sankcij in umetnega ter nasilnega vzdrževanja stanja pa se kažejo pravzaprav šele sedaj. Države, ki so sankcije izvajale, so poiskale nove trge in tam krijejo tudi svoje potrebe: Italija je s tem zgubila večino zunanjih trgov, a domači Je za lastne produkte preozek in finančno izmozgan. Od tod sledi neizbežna stagna-cija v vsem gospodarstvu, ki mu država 1c<"r.panosti ne «tore Priskočiti na po-h°cn^ t,em v ozki zvezi je porast cen ir brezposelnosti, kljub številnemu izseljevalo hm Abe?l2i]o. in stotisočev vojakov, k Stanti 5adrzani na afriškem kontinentu sini a vie neznosno- Posebno delavskega meri!. * 50 m.ez nekdajknpnrtrnp^ K0}1 zivlienski štanda« ?an^h ookl u b?llši od onega v itali SLP?kra3lnah- Lahko rečemo, da n i«Vač,kl !"u ne bi Pretila dražba nor«“w človek sc z nadčloveškim na w>rom bori m svoj obstoj. Iz svoje zemlji dat . lz?rpal, gozdove Posekal, živino pro izboljšanje produktivnos« zemlji hi mn Si^dst,ev.‘ Postranske zaposlitve, k dae kak zaslužek, mu odjedajo pri seuenoi iz starih pokrajin. Naš trgove r^- y®2 ^ plačila zmožnih odjemalcev; : raznimi odredbami so fiksirane cene živi ì™ Jn drugim Potrebščinam, pri kateril «e* dostfkrat le zgubo, na drugi strani p; rastejo vse javne dajatve. Z našim gostil «o*nem ie Ista. Konkurenca »dopolavo rov«, ki so ščiteni od oblasti, ga uničujej m razne policijske ovadbe terjajo od nje 2* visoke in krivične globe Domača indu AMNESTIJA NI PRINESLA SVOBODE NAŠIM OBSOJENCEM OBUPNO ŽIVLJENJE V KONFINACIJI Trat, marca 1937. — Velika amnestija, ki so jo tako slovesno raztrobili v svet, je prinesla svobode le nekaterim našim obsojencem, ki bi itak kmalu prišli v svobodo. Vsi oni naši nesrečni mladeniči, ki so bili po večini tudi po nedolžnem obsojeni na 20 ali 30 letno ječo, bodo morali še dalje ostati v proslu-lih italijanskih ječah. Prav tako pa bodo morali še dalje okusiti vse gorje naši konfiniranci, kajti do danes ni izšla nobena odredba, ki bi te naše nesrečne žrtve zopet vrnila njihovim družinam. Njihovo število pa je ogromno. Saj smo jih imenoma našteli preko 120. življenje v konfinaciji, zlasti na otokih pa je od dne do dne grozne j še. Tako je na Ponzi okoli 350 konfinirancev, med njimi kakih 20 Slovencev in Hrvatov. Teh 350 konfinrancev pa straži nič manj kakor 400 miličnikov, 70 agentov in 40 karabinjerjev. Prav tako je tudi razmerje na Ventoteneju, samo da tam m miličnikov. Najmanjši prestopek proti silno strogim predpisom se kaznuje s trimesečnim zaporom. Miličniki, orožni-ki in agentje pa z neko očitno slastjo, stalno provocirajo konfinirance, tako da se morajo silno zatajevati, da ne pride do hujših konfliktov, že itak grenko življenje pa zastrupljajo razni agentje provokatorji. Vohunska služba med konfiniranci je razpredena do skrajnjih podrobnosti. Za pisemsko cenzuro je nastavljen poseban komisar. Konfiniranci smejo pisati samo svojim najožjim sorodnikom, a tudi samo pisma teh se jim dostavljajo, vsa druga pisma zadržujejo in tvorijo očitno gradivo za obremenitev konfinirancev pri morebitnom postopanju proti njim. POM1LOŠČENI BREZAVŠČEK BO DO KONCA ŽIVLJENJA NOSIL POSLEDICE JEČE Gorica, marta 1937. — Od 13 nedolžnih mladih fantov iz Kala pri Kanalu, ki so bili leta 1932 obsojeni na vkupno 330 let ječe. je bil koncem leta 1936 pomilo-ščen, kako smo šo poročali, Andrej Brezavšček kateri je imel ob času procesa komaj 20 let, a je bil kljub temu obsojen na 20 let ječe. Vrnil se je domov, toda kako. Ko so ga zaprli, je bil zdrav in močan mladenič brez vsake hibe. Sedaj pa se je vrnil domov ves izčrpan, oglušil je tudi na obeh ušesih in oslepel na enem očesu. Do konca svojega življenja bo nosu posledice muk, ki jih je moral trpeti pri Kako so nabirali prostovoljce za Španijo na Krasu ŽRTVE NAJ BI BILI BREZPOSLENI Trst. 28 februarja. — (Agis). — Kakor ie znano, že dolgo časa vrtajo pri Rodiku in iščejo pod zemljo žile premoga. To delo traja že menda par let in do sedaj ni rodilo pravega uspeha. Kljub temu delo nadaljujejo. Ni čudno, če se javlja dan na dan vedno mnogo brezposelnih, ki bi hoteli pri podjetju delati. Ker ne morejo nikogar več vzeti in ga zaposliti pri iskanju rude, se jih ie mnogo oziroma vsi. ki so iskali delo moralo vrniti domov. Med njimi so bili tudi taki, ki so prišli daleč s Krasa in Tolminskega. Ker so pričeli sedaj po Italiji nabirati prostovoljce za Španijo, so hoteli izkoristiti to priliko tudi na Krasu. Vse, ki so prišli iskati dela v Rodik, so napotili na županstvo v Divačo, kjer naj se javijo ob-neki gotovi uri. Bilo je to pred dobrimi 10 dnevi. Ko so se brezposelni zbrali, jim je podeštat držal primeren nagovor, jim obljubljal nagrado in plačo in jih pozval, naj se javijo prostovoljno za Španijo. Vsi prisotni so enoglasno odklonili. Ko je videl podeštat, da ie njegova akcija propadla, se je razjezil in jim zabrusil: »Vidi se, da še niste dovolj lačni in potrebni dela«. Bolj kot vse ostalo, gotovo ravno ta podestatov izbruh slika stanje v Italiji in tudi jasno naznačuje vzroke, ki so mnoge primorali, da so se javili »prostovoljno« za Španijo; lakota. K temu skoro ni potreba nikakih komentarjev. Kakor javljajo, so imeli fašisti pri nabiranju prostovoljcev za Španijo mnogo več uspeha v Trstu. Točno število ni znano, vendar pa sega precej visoko. ZNAKI GOBAVOSTI SKORO PO VSEM KRASU Velik strah med ljudmi Trst, marca 1937. (Agis). Po poročilih, ki jih prejemamo, se pojavljajo vedro češče po deželi znaki gobavosti. Kakor smo zadnjič poročali o slučaju gobavosti v Gabrovici na Krasu, ki jo bodo morali kakor kaže zažgati, se je izvedelo, da so tudi drugi kraji v okolici in drugod v veliki nevarnosti vsled te bolezni. Seveda oblasti skrbno prikrivajo, da ne bi vzbudili med ljudmi prevelikega strahu, zlasti ker še vedno nabirajo prostovoljce za Abesinijo, poleg tega pa silijo zlasti naše obrtnike in kmete, da bi se tja izselili. Kakor se govori se je pojavil slučaj gobavosti tudi v Komnu, oz. nekje v okolici, čeprav te vesti zaenkrat ne moremo potrditi. Brezdvoma je ta bolezen mnogo bolj razširjena in obstoja zanjo večja nevarnost v ostalih krajih Italije, čeprav se za to ne more ničesar izvedeti. Kakor je znano imajo Italijani v Sredozemskem morju poseben izoliran otok, kamor spravljajo obolele na gobavosti. CENE ŽIVILOM RAPIDNO RASTEJO Trst, marca 1937. — (Agis). — Na tem mestu je bilo že večkrat govora o stalnem dviganju cen na italijanskin trgih, bodisi živilom in blagu, bodisi drugim predmetom in to tudi popolnoma domačim proizvodom in pridelkom. Niti za časa sankcij se niso cene tako visoko in znatno dvigale kot sedaj. Pred dnevi so dobile vse občine dolge in obširne brzojavke z nalogo in navodili za pregledovanje in kontrolo zalog onih predmetov, katerim so cene poskočile. Dokler imajo namreč trgovci stare zaloge, morajo podražene predmete prodajati po dosedanji ceni. Na to strogo pazijo oblasti in vsak trgovec, ki se v tem pregreši, četudi nehote, je občutno kaznovan. Oblasti Izvajajo kontrolo z vso strogosjto, zlasti nad domačini, slovenskimi in hrvaškimi trgovci. V zadnjem času je zlasti znatno poskočila cena olju, ki ga bodo trgovci po nabavi nove zaloge lahko prodajali po 10,— lir liter. Mast je poskočila v zadnjem času na 8.80, sol se je podražila za 0.20 lire in stane danes kg 1.70 lire; testenine so poskočile na 3.— lire; po-dražal se je tudi riž in ostali predmeti. Sladkor stane v Trstu na debelo 5.96, prevoz stane najmanj 0.50 tako, da stane trgovca fco njegova trgovina 6.20 lir, cena sladkorju je pa določena na 6__ lir Pri nabavi ni zaračunana tara niti rabat, tako da prodaja faktično vsak trgovec na deželi sladkor v svojo izgubo. Tako je tudi z ostalimi predmeti. Zlasti občutno je to opaziti pri živilih. In kljub temu, da prodaja trgovec gotove živilske potrebščine pod kupno ceno, jih mora imeti na zalogi, sicer je občutno kaznovan. To nesorazmerno in nepojmljivo določevanje cen prizadeva trgovcem ne samo velike težkoče, ampak tudi izgubo. Pritožbe pa niso uva-, ževane. CIJENA MESU U PULI Pula, marta 1937. — U posljednje vrijeme donosi često »Corriere istriano« tužbe na visoke cijene mesu, drvima, maslinovom ulju i još nekim artiklima. Naročito je visoka cijena svinjskom mesu, a to dolazi otuda, kaze taj list, sto su takse za klanje i konzum tako visoke, da seljaci ne mogu gajiti svinje. Po tvrdjenju toga lista na cijeloj Puljštini je ove godine samo pet stotina svinja dok ih je prije rata bilo deset puta više. Ali seljak neće da goji ni za svoje potrebe, jer za klanje jednog praseta do 100 kg težine kod kuće i za svoje potrebe mora da plati oko 50 lira raznih Prema tome je i cijena mesu, naročito svinjskom vrlo visoka. Za mart je propisan obvezatni cjenik koji naredju-je da se glava i noge prodaju po 4 lire kg, džigerica po 8 lira, vrat i pleća po 9.40 lira, a meso svinjsko bez kosti 12.40 lira, što iznosi preko 30 dinara. sirijska podjetja so zaradi močne konkurence iz notranjosti morala počasi zapreti svoje obrate. Našemu človeku je onemogočeno vsako izseljevanje v tujino, kamor je prej hodil za zaslužkom. Tudi ?a izselitev v Abesinijo, kar sicer sedaj vlada z vsemi sredstvi podpira, mu je mnogokrat onemogočena; biti mora član fašističkili oiga- nizacij in imeti od teh potrebna priporočila. To je stvarno stanje, ki se pač ne da z raznimi spominskimi ploščami prikriti ne ublažiti s fašističnimi ceremonijami. Te spominske plošče bodo za naš narod samo spomin na najtežje dni, ki jih je kdaj preživljal. STRAH PRED PREŠTEVILNIMI AMNESTIJAMI Trst, marca 1937. (Agis). »Popolo d’ Italia« je prinesel članek pod naslovom: »Atenzionel«, v katerem opozarja vlado na preštevilne in prevelike amnestije v zadnjih letih. V tem navaja sledeče amnestije: oktobra 1932 ob priliki prve desetletnice revolucije črnih srajc je prinesla amnestija oprostitev kazni za pet let; 1934 ob priliki rojstva hčerke prestolonaslednika, dve leti; 15 februarja 1937 ob priliki rojstva sina prestolonaslednika štirih let. »Torej v nekoliko manj kot štirih letih znaša celotna amnestija za 11 let. Te amnestije so bili deležni vsi, vštevši tudi neprijatelje politike režima. Vsled teh enajstih let so mnogi neprijatelji režima prišli iz ječ. Vsi, ki to vidijo, lahko spoznajo, da je fašistični režim v resnici širokogruden, posebno če se jemlje v poštev režime v Rusiji, Španiji in drugih državah«. Dalje pravi Popolo: »Fašistični režim — tiranski, krvav in reakcionaren, kakor pravijo zabiti vzgledi tiska mednarodne demokracije bez vrednosti — zna biti širokogruden, ker je močan. Sedaj ko bo amnestija in pomilostitev skoro izpraznila italijanske ječe — kjer so med ostalimi tudi zelo številni neprijatelji revolucije — ni odveč pribiti dejstvo, da širokogrudnost režima ni neskončna, kakor usmiljenje Boga in da fašisti, kadar je potreba, znajo biti trdi in neizprosni. Zato: »Atenzione!« Ta članek Popola, ki ga prinašamo v izvlečku, je vsekakor zanimiv. Manjkajo pa mu pri tem morda še drugi podatki in podrobnosti, ki jih hočemo mi samo na kratko navesti. Predvsem je treba potrditi dejstvo, da politični kaznjenci, v nasprotju s kriminalci, dobe skoro vsi kazni, ki segajo vse preko deset do dvajset let. Poleg tega je treba povedati še to, da je bilo v zadnjih štirih letih ogromno obsodb in vsi obsojenci niso bili deležni vseh amnestij. Dalje, kar se nam pa zdi najvažnejše, pa je dejstvo, da mu tako širokogrudne amnestije, kot jih nudi fašizem vsako tolikp, služijo kot ventil, s katerim hočejo vsaj deloma razbremeniti prenatrpane ječe, če hočejo poleg vsega sprejeti in sprejemati vedno nove žrtve, ki morajo tudi na vsak način vsaj deloma okusiti, morda poleg amnestije, tudi »širokogrudnost« italijanskih ječ. MALE VESTI — Fašizem priznava, da ie njena demografska bitka, po kateri naj bi fašizem dvignil število rojstev kolikor se da, za enkrat propadla. Število rojstev se ne dviga. Dočim je znašal prirastek leta 1881. še 38 pro mil, znaša danes le še 22.2. Da bodo številke bolj nazorne, je treba še pov-dariti, da je za prvi padec za 9 promil bilo treba 43 let, dočim je za nadaljnih 7 pro mil padlo Število rojstov v 12 zadnjih letih. Število sinov znaša v Italiji 4.11 pro mil. Za velika mesta je pa ta številka še manjša. Kakor poročajo časopisi, bo sedaj ta akcija stopila v drugo fazo razvoja. Kako bo to zgledalo. pa se še danes ne ve. * — Par dni pred atentatom v Adis Abebi, je bil general Liotta, ki je bil tudi ranjen, od Grazianija odlikovan s srebrno medaljo. Oraziani mu je izroči) odlikovanje s sledečimi besedami: Najdrznejši pilot, bojevnik izrednih lastnosti, instinktivno usmerjen protiv herojskim podvigom med akcijo velikega čiščenja roparskih grup. ker se je spustil do najniže kvote, dà je lahko s strojnico kosil sovražnike... — Civilizacija ali barbarstvo? ♦ — Ob priliki amnestije so bile poleg ostalega oproščene tudi vse kazni šolarjem na srednjih šolah, razen izključitev iz šol. * — Pretsednlk litvanske republike Tuberia se je vrni) s potovanja iz Italije. Agencija »Stefani« ga je seveda takoj in-tervjuvala o vtisih. On ie med drugim izjavil: »Vsi Italijani gledajo mirno v bodočnost. ker vedo, da ima njih vodja vedno jasen pogled v vsaki situaciji. Gotovo pa ima g. Tuberlis zato precej nejasnega. * — Kakor pravijo, časopis), bodo v maju obiskali: Mussolini, italijanski kralj in celo Hitler Budimpešto. Italijanski časopisi seveda večkrat poročajo o tem. da bo Mussolini šel kam ven na obisk, toda do sedaj se še ni kai takega zgodilo. * — Posada britanskog parobroda »Van-đclia« u Bostonu je obustavila rad, jer parobrod ima da odveze u Sevilu teret nitrata za španjolske pobunjenike. U znak solidarnosti sa španjolskim narodom, mornari neće da voze teret generalu Francu. ♦ — Bivši tajnik fašističke stranke Turat« koji je prije nekoliko godina bio isključen iz stranke, jer je bio pao u nemilost kod Mussolinija, bit će reaktiviran 1 u službeno! misiji poslan u Diredau. DROBNE VESTI IZ NAŠE DEŽELE IN CELEGA SVETA — Šegota Mate iz Valture koji je 1935 bio osudjen na 18 i pol godina radi toga što je bio bacio bombu u kuću lovopazi-telja Lina Mossa, bio je sada u Trstu na ponovnom sudjenju, jer je apelacija poništila prvu kaznu. Sada je ponovno osudjen na 15 godina i 4 mjeseca, a Ušić Blaž, koji se nalazi u Istočnoj Africi, oslobodjen je radi pomanjkanja dokaza. ♦ — Pri Komnu so trije otroci čistili travnik in zakurili ogenj, kjer so sežigali suho travo in dračje. Toda nesreča je hotela, da so zažgali ogenj ravno nad granato, ki le ostala iz svetovne vojne, ki je seveda eksplodirala. Mali Venceslav Pipan, ki je bil v tem trenutku pri ognju, je bil v obupnem stanju prepeljan v bolnico, dočim sta njegov brat in tovariš, ki sta med tem nabirala po travi dračje, odšla nepoškodovana. Pri Sv. Florijanu pa je bit tudi vsled projektila iz svetovne vojne ranjen dva-najsletni Martin Lipič. Tudi njega so prepeljali ranjenega v bolnico. ♦ — V Trstu so Imeli pred kratkim zanimivo predavanje o znameniti Kačji jami pri Divači, katero so lani tržaški alpine! raziskali. * — V Fari ob Soči, v Komnu, v Rihera-bergu in drugod so imeli predavanja o temi »Fašizem in boljševizem v zvezi s problemom religije«. Predavanje je organizirala fašistična stranka. * — Pod naslovom »Albo dl gloria« prinaša »Popolo« imena padlih v februarju v raznih letih in sicer v vojni, za narodno stvar in v Afriki. Iz Trsta so padli v Abe-siniji od 5 do 17 februarja 1936 štirje. Med njimi je slovensko ime Andrej Boltar. • — P« vsej Julijski Krajini se vrši velika propaganda, da bi se čim več obrtnikov prijavilo prostovoljno za Abesini-jo. Obetajo se jim za to za prevoz velike olajšave, kakor tudi to, da smejo prostovoljno izbirati kraje, kjer b’ se hoteli naseliti. Zato je bilo ustanovljeno v Gorici posebno tajništvo za propagando. Vendar pa 'se vidi iz časopisov, da to vabilo ni padlo v naših krajih na rodovitna tla. ♦ — Tržaški župan ie začel s tem, da je položil 10.000 lir, za novo akcijo, katerih ie v Italiji že tako preveč. Akcija ie namenjena zgradnji kolonije za otroke v Grade-žu in posvečena spominu rojstva prestolonaslednika. ♦ — Mussolini je darovao Rijeci 50.000 lira i to za zimsku'pomoć. v — Opatiju opisuje bivša najvovodki-nja Štefanija, žena Rudolfa Habsburškog, u jednoj knjizi na njemačkom n kojoj Iznosi svoje uspomene. Knjiga «Se doskora Izaći i u talijanskom prijevodu. * — Talijanska konzularna shtžba bit će posvema reorganizirana. Politička i sudska frakcija konzula bit će povećana. ♦ — Motorni brod »Feltre« od 17.000 tona, vlasništvo društva »Libera Triestina«, potonuo je nakon sudara s jednim američkim brodom na ušću rijeke Columbia u Tihi Ocean. Američki parobrod »Portland« sko-jhn se je spomenuti prod sudarlo, uspio je da spasi 35 članova posade. * — Jednu grmi« talijanskih fašista napali su francuski i talijanski antifašisti u Tunisu. Tom prilikom su ranjena i dva talijanska novinara od fašističkog lista »Unione« u Tunisu. Talijanski poslanik u Parizu je protestirao kod Bluma, a državni podtajnik Pierre Vieimot je otišao u Tunis da izvidi stvar. (Tunis nije Šanghaj!) * — Nova velika rafinerija petroleja u Italiji. Talijanska Vacuum Oil Company podići će u Napulju novu veliku rafineriju petroleja, koja će godišnje prera-djivati 200 hiljada tona nafte. * — Oko 200 talijanskih pomorskih oficira I mornara sa ratnog broda »Lepanto« demolirali su jedan veliki kinematograf u Šanghaju. Razlog za to bio je sovjetski film »Abesinija«, koji je, po mišljenju Talijana, tendenciozno pretstavio pohod talijanske vojske u Abesiniju. Italijanski oficiri i mornari ne samo da su demolirali čitav kino, nego su uništili i sam film. * — Prema talijanskom službenom saopćenju tokom idućih mjeseci bit će izvršene pokusne mobilizacije u cijeloj Italiji te će tom prilikom biti pozvani pod oružje rezervisti rodjenl 1900-1-2-3-4 godine. 4« Novi metalni novac n Italiji. Prema službenim vijestima iz Rima u maju o. g. prilikom prve godišnjice proglašenja talijansko-etiopijskog carstva u Talijanskoj Istočnoj Africi bit će pušten u opticaj prvi srebrni, nikleni i bakreni novac sa emblemima talij ansko-abesinskog carstva. ♦ — Njemačka i japanska vlada ponudit će u najskorije vrijeme zajedničkom notom Italiji da pristupi njemačko-ja-panskom sporazumu o zajedničkoj borbi protiv komunizma- USPJELA ZABAVA DRUŠTVA „JUR1NA1FRANINA" U NEW-Y0RKU New York, februara 1937. — Dvanaestogodišnja zabava dobrotvornog i zabavnog društva »Jurina i Franina« iz Hobokena u New Jersey, koja se obdržala u »Stuyvesant Casino«, Ine. u 140 Se-cond Avenue, New York City, u subotu 6 februara 1937, bila je i opet manifestacija tradicionalne istarske svijesti. Tim više što je bila upriličena u me-sopusnu subotu. Zabava je bila vrlo dobro posjećena i prošla je u vrlo dobrom raspoloženju sve do malih ura, a uspjela iznad svakog očekivanja, samo što se je osjetilo prazninu i pomanjkavost obitelji Kalokira i Vidošić (jer njih ima mnogo), koji su zbog žalosti i teške nesreće, 'koja ih je snašla gubitkom svoje dobre i neprežaljene žene, majke, šogo-rice 1 tetke, Izostali. Mary Vidošić IM MEMORIÀM TETKI ERMINIJI N e w-Y o r k, februara 1937. — U srijedu 27 januara 1937., u 6 sati u jutro, neumitna smrt pokosila je dobru gdju. Ermi-niju, vrijednu i požrtvovnu suprugu Nor-berta Kalokira iz Lovrana u Istri. Žena još mlada, u 48. godini — u naponu života — i osobitih vrlina. Uzorna majka i dobra domaćica. Njezino je srce prestalo da kuca u »General Hospital of Perth Amboy«, kamo bijaše odvezena u vrlo kritičnom stanju tri dana prije smrti, nakon dugog i teškog bolovanja. Nezaboravna pokojnica, draga tetka Erminija, bila je rodom iz Beča. Došla je još kao nejako dijete sa djedom i bakom na naš Jadran i nastanila se u Lovranu. Tu se upozna sa mojim ujakom poznatim pod imenom »Berto Kanoćira«, 1 ožene se. Iz sretnog braka rodile se četiri kćerke: najstarija Minnie, sada udata Rudman (iz Ber-seča), Zinka udata Corrente (iz Kopra), Mici udata Grizilo (iz Poljane u Ičićima). Najmladja kćerkica Nada, koja je bila slika i prilika majčina umrla je još kao nejako dijete: i sin Norbert, koga smo sve dok se nije oženio nazivali »Bertić«. Pod pritiskom fašizma ostavi cijela obitelj — i ako teškim srcem — ljubljeni rodni Lovran. Najprije otac barba Berto, koji na poziv svoje sestre Tonce i šurjaka Popića (moga oca), spremi svoj kovčeg 1 zaplovi u daleku Ameriku. Po tom djeca, pak majka. I tako prispješe u Perth Amboy, u državi New Jersey, gdje je onda bila naša kolonija (pogotovo iz Lovrana, Ike, Poljane i obližnjih mjestanca u Istri) dosta jaka, te otvori barba Berto svoju postolariju, da proslijedi sa svojim zanatom, koga je izučio, od svog oca još u mladim godinama. I tn poženi sve redom svoje kćerke, Minnie, Zinkn i Mici za valjane i vrijedne momke, sve same Istrane, i sina jedinca t j. svoga nasljednika Bertića. Svi oni dani dok ie mrtvo tijelo tetke Erminije bilo izloženo na odru dolazili su prijatelji 1 znanci da joj odadu zadnju počast, a u oči sprovoda t j. u petak na večer i kroz cijelu noć brujalo je sve od ljudi kao u pčelinjaku. Došlo je svijeta čak iz udaljenijih mjesta. New York i Philadelphia bili su osobito dobro reprezentirani. Tako smo tu opazili obitelji Cop, Moho-vieh, Basan, Palmich. Cruslch, Virtich, Lat-covich. Mascaretl, Bradlclch, Roketich, Ja-kovinich. Adrario, Bakich, August Letiš, a bilo je i nekoliko kršnih Dalmatinaca, iz-medju kojih 1 Lazar Tičić, član Jadranske Straže u New Yorku, te bezbroj Amerikanaca, prijatelji i znanci pokojničinih kćerka i sina jedinca. Na odar joj je položeno mnogo vijenaca i kita cvijeća. Žalobna je povorka krenuli iz kuće žalosti (više od dvadeset automobila) u subotu, 30 januara, u 9 sati u jutro put »Poljske katoličke crkve« u Perth Amboy, gdje se odslužila služba zadušnica za pokoj njezine duše, dok je na groblje stigla oko 11 sati. Sahrana bila je upravo veličanstvena i po tome se najbolje vidi kako je pokojnica bila obljubljena i poštovana medju našim i tudjim svijetom. Da, teško smo mi svi ovdje osjetili gubitak naše drage i mile pokojnice, a kako će samo bolno odjeknuti ta nemila vijest, kad se bude pročuo glas u rodnom Lovranu, Splitu, Mariboru, Ljubljani. Beču i Tro-ppau, gdje pokojnica ostavlja bezbroj rodbine. Počivajte u miru draga i nezaboravna tetko Erminijo i snivajte sladki san u ovoj grudi američke zemlje, daleko od Vašeg, i našeg ljubljenog, ali tužnog, silom nam otetog Lovrana, Vaša će uspomena u srcima našima žfvjeti do groba. Za ucviljenog supruga, kćerke i sina, šogorice i ostalu rodbinu ovdje i u domovini nećakinja Mary Vidošić. f BENČINA ANTON Osijek, 28 februara 1937. Umro ie u Osijeku naš član Benčina Anton, željezničar u mirovini. Pokojnik je bio rodjen god. 1876 u Štorjama kod Sežane. Pogreb je bio 23 II, i prisustvovali su članovi »Istre«. Pokoj mu vječni!, a preostaloj rodbini naše saučešće. »Istra«, Osijek. UMRL JOŽEF ŠINIGOJ V Dorenbergu je umrl Jožef Šinigoj v visoki starosti 79 let. Vse njegovo življenje pred svetovno vojno ie potekalo v veselem delu in je bilo posvečeno rodni zemlji, družini in domovini. Bil je veščak v trto- in sadjereji. skrben gospodar, odkrit značaj, prijeten družabnik. Kot velik narodnjak je trdno upal, da bo še videl vihrati trobarvno jugoslovansko zastavo na Goriškem, v Trstu in Istri. N. v. m. p ! APEL EMIGRANTOV V BANJI LUKI ZA GRADNJO CERKVICE SV. CIRILA IN METODA Begunci iz zasedenega ozemlja, naseljeni v Slatini pri Banja Luki, smo lani poslali v Slovenijo tri tisoč prošenj naslednje vsebine: »Slovenci iz Goriške. Istre, Notranjske smo si ustanovili novo domovino v Bosni, v Slatini pri Banja Luki. Ker daleč na okoli ni bilo nobene cerkve, smo zgradili cerkvico in jo posvetili sv. Cirilu in Metodu. V spomin 1050 letnice smrti sv. Metoda bi radi dozidali še svetišče in zvonik in pripravili stanovanje za duhovnika in učitelja, ki ju potrebujemo, da ohranita nas, našo mladino pa vzgojita v duhu naših očetov. Hudo prizadeti od lanske slabe letine in današnjih gospodarskih razmer ne zmoremo kriti vseh troškov. Zato Vas prosimo, da nam pomagate zvršiti delo, ki bo še poznejšim rodovom pričalo, da so bili slovenski naseljenci prvi, ki so v Bosni postavili spomenik slavenskima apostolima sv. Cirilu in Metodu. Hvaležni Vam bomo za vsak. še tako majhen dar, s katerim nam boste pripomogli dovršiti zapričeto delo, v proslavo 1050 letnic našega blagovestnika sv Metoda.« Neznatno število naslovljencev se ie odzvalo naši prošnji. Mnogi niso nrošnji ugodili, ker niso mogli. Mnogi so pozabili. Kdor nam ne more pomagati, naj nam vrne položnico, vljudno prosimo! Kdor ) a ni več v posesti položnice, pa bi se rad odzval, naj blagovoli poslati svoj dar po položnici na ček. račun št. 5201 »Putokaz« Marija zvijezda Banja Luka Slatina pri Banja Luki, dne 1 marca 1937. Naseljenec. FEBRUARSKI BROJ »MALOG ISTRANINA« Izašao je iz štampe broj 6 »Maloga Istranina« sa slijedećim sadržajem: E. R. Malo razonode, Šime Ftičlć: Mića lovi tića, Barba Rike: Pisano na čelu, Prikodražan: Moje selo, Jov. Malezanovlć: Čobanin, Jos. A. Kraljić: Vrani, Eugen Kumičić, E. Ra-detlć: Kako je magarac jašio na magarcu, Muha na sudu, Naši mladi saradnici, R.Ka-talinić Jeretov: Noć, Klok i Flok, Na koricama: Zašto, Zabavni kutić, Križaljka, Malo razonode. »Mali Istranin« izlazi jedam-put mjesečno. — Pretplata iznosi 12 dinara na godinu. — Pojedini broj stoji 1 dinar. — Za inostranstvo dvostruko. Uredništvo i uprava nalaze se u Boškovićevoi ulici br. 20. — Telefon 59-31. Vlasnik, izdavač i odgovorni urednik: Ernest Radetfć, Zagreb, Boškovićeva ulica 20. — Tiskara C. Albrecht (P. Acinger), Zagreb, Radičeva ulica 26. Za tiskaru odgovara: Petar Acinger, Zagreb, Gundul'ćeva ulica 22a. PETA ŠTEVILKA »NAŠEG RODA« Vsebina pete številke »Našega roda« je prav zanimiva. Hudalesov »Ubežnik« se nadaljuje. Pustno vesele so Čičkove »Tri neveste«. Roš priobčuje lepo pesem »Naš dedek«. Sledi nekaj basni, ki so prav primerne za šolo. Izredno pester je spet Cicibanov rod, iz katerega naj omenimo Ribičičeve in Zupančeve prispevke. Mnogo zanimivega gradiva je zbranega v rubriki Doma in po svetu. Tako je govora tu o laponski umetnosti, o spanju, o kolinah itd. Obširni sta tudi rubriki Za male gospodarje in Za male gospodinje. Sledijo Spominski dnevi, Mladina piše in Uganke. Tudi ilustrativno je številka vesela in bogata. Med slikarji so zastopani Podrekar, Tratnikova. Mirko Šubic in Prunkova. NAŠI MRTVI U BRODU Sl. Brod, 1 marta. 1937. — Dne 18 januara 1937 umro je nakon kratke ali teške bolesti u svojoj 85 toj godlni starosti naš starlna-zemljak Turčinović Bartol. Pokojnik je rodjen u Sv. Petru u Sumi dne 26 srpnja 1853 godine. On je bio sin ugledne seljačke obitelji. Njegovi su stariji uvijek stajali na raspoloženje narodnim prosvetiteljima i podupirali svaku akciju, koja je bila poduzeta za napredak hrvatske narodne stvari u Istri. Pokojnik uzgojen u tom duhu ostao je pobornik napredka za narodnu stvar u Istri sve do konca svoga života. A u nedjelju 21 februara 1937 nakon trccincvne bolesti umro je Ribarić Antun rodjen u Semiču opć. Roč dne 4 maja 1881 godine. Mrtve ostatke pokojnika ispratili su mnogi Istrani i ovdašnji poznanici od kuće na ovdašnje groblje na vječni počinak. Laka im bila ova zemljica. Njihovoj obitelji naše najiskrenije saučešće. 3. marfa 1887. — God. XV11I. '5K- lip NISI SLOGI 5oucni, gosDOdA<*3R» • politićk« list PS' Pred 50 godina POREČKI LIST I NASE SVEĆENSTVO Dopisnik ie Liburnije porerleog lističa pripovjeda u posljednjem broju, kako je proučio: »Status personalis* svećenstva tršćansko-koparske biskupije za god. 1886: pak mu se odmah ieludac preokrenuo čim je pročitao, da je taj »Status« tiskan u tiskari g. V. Dolenca, u istoj tiskari gdje sc Ušica »Nača Sloga« i »Edinost« Al ako se je već kod samog imena tiskare preobrnuo gospodski ieludac gospodina dopisnika dične »babe«, čim je došao na sam predmet, t. j. na rodno mjesto, dotično na domovinu svećenstva tršćansko-ko-parske biskupije, iskočio mu iz gospodskog trupla sav drobac sa svimi crievi. Po njegovu računu im,ade ismedju 302 svećenika u biskupiji, njih 106 iz Kranjske... ORĆINSKI IZBORI U BUZETU Naši Talijanaši mirovali su dugo, no od-kad se pročulo, da ćemo inati izbore, stali se oni iivo micati. Sad njim je iznova »šćav« prijatelj i kumpar; sad ga vode opet izpod ruke na čašicu rakije ili na cigaru, da mu pritom našapču svega i svašta protiv Štrpedjanom . . U zadnjem broju porečke »placarice* čita se dopis iz. Buzeta, u kojem govori poznali delija o obiinskoj upravi u Buzetu, o izborili, pak se junak na koncu svalio na čestite naše Strpedjane. navlastito na g. Fr. Piega. Svi ovi da rade za panslavi-sličici (!?) program, jer su njim puno škrinje hrvatskoga novca, što njim ga šalju iz Zagreba i Kastva. Slrpedjani da putuju od sela do sela prodičuć narodu da neće više poreza plaćali. IZ UREDNIŠTVA I UPRAVE NAŠ NOVI POVJERENIK U KARLOVCU JE G. BERCE ALEKSANDAR, koji je na sjednici društva kao pročelnik propagandnog otsjeka preuzeo i tu dužnost. Upozoravaju se pretplatnici da g. Bercetu mogu uplaćivati pretplatu i kod njega naručivati list, jer nas on u svemu zastupa u Karlovcu. Dosadašnji naš povjerenik u Karlovcu je bio g. Pahor Franc, kojemu f ovim putem zahvaljujemo na savjesnom vršenju preuzete dužnosti. * MNOGI NAŠI PRETPLATNICI NAM SE OBRAĆAJU RAZNIM MOLBAMA za intervencije i informacije. I redakcija i administracija lista je tako opterećena redovnim poslom, da nam je nemoguće redovno dolaziti ususret molbama pretplatnika, iako činimo sve što možemo da zadovoljimo sve one koji nam se obraćaju. Ovime molimo pretplatnike da se ubuduće obraćaju za informacije i intervencije najbližem emigrantskom društvu ili pak društvu »Istra« u Zagrebu, Žerjavićeva 7, a u važnijim stvarima Savezu u Beograd, Kosovska 39, IV, jer će na taj način dobiti brže i tačnije informacije. * IZVJESTITELJI I SARADNICI šalju nam često izvještaje i dopise prekasno, pa se dogadja da bez naše krivnje ne mogu ući u list. Tako se na pr. prošle sedmice dogodilo sa dopisima iz Celja, Kamnika, Kranja itd. Radi toga još jednom upozoravamo saradnike da se redakcija lista zaključuje redovno srijedom oko 6 sati naveče. Prilozi koji dodju kasnije ne mogu ući u list te sedmice, jedino u slučaju da je vijest vrlo važna i vrlo kratka. Osim toga smo u posljednje vrijeme dobili s raznih strana pritužbe da list stiže neredovito. Mi medjutim list štampamo uvijek bez iznimke kao dosada. Ako list zakasni, krivnja nije na nama. već su krive razne prilike koje o nama nc_ ovise. Kako doznajemo, to se dogadja još nekim tjednicima u posljednje vrijeme, a ako pretplatnici i u buduće budu dobivali list sa zakašnjenjem, molimo ih da nas o tome obavijeste, pa ćemo pređuzeti korake da se izbjegnu te neurednosti . Svaki emigrant mora da Ima veliki emigrantski „JADRANSKI KOLEDAR** Velik izbor štiva. Saradjivall najbolji pisci. Mnogobrojne slike. K© ga još nema neka ga odmah naruči! - Upozorite na nj svoje prijatelje ! KNJIGA LADA BOŽIČA O IDRIJI Ljubljana, februarja 1937. — Brez velikih napovedi in tiho se je vrinila majhna, na zunaj lična knjižica, ki jo je spisal Lado Božič pod naslovom: Naš idrijski kot Posvečena spominu 35. letnice ustanovitve in 10-letnice ukinitve prve slovenske realke, prinaša na kratko vse kar se ie zdelo piscu važno, da pove ljudem o svoji Idriji v katero je, kakor vsi Idrijčani tako ponosen in tako zaverovan. Gotovo ga ni kraja na naši zemlji pod Italijo, ki bi imel med nami toliko vnetih in vdanih propagatorjev. Morda bi se to lahko imenovalo »lokalni patriotizem«, morda je že kaj več. Dejstvo je, da Idrijčani posvečajo svojemu kraju toliko pozornosti, da pri tem morda na videz puščajo ob strani glavno. Iz tega stanje se je tudi brez dvoma porodila Božičeva knjiga in vse manifestacije ob priliki obletnic idrijske realke, ki so bile predvsem le — idrijske. _ Pisec sam v svoji knjigi ni hotel biti izčrpen. Vendar pa opisuje z veliko točnostjo posamezne odlomke iz svojega kra-ja, kako na pr. o društvenem življenju, o šolstvu, zlasti pa o Idrijski realki. Poglavja o življenju v rudniku, o rudarjevi družini, ljubezni, o idrijski ženi. o navadah in običajih, ki so vseskozi zanimiva, pa so cesto pomešana s pisateljevimi impresijami in često sentimentalnimi vložki. Stvari se ne sme jemati prestrogo, Če se pomisli, da je to njegov rojstni kraj, kraj kjer ie preživel večji del svoje mladosti in ki se vsakemu tako vcepi, da le težko govori o njem z vso realnostjo in krutostjo, ki jo ta zahteva. To velja zlasti za Idrijo, ki je rudarski kraj. kraj trpljenja in dela. odkar rudnik obstoja in odkar ga tujci izže-majo in z njim tudi idrijske ljudi. O Idriji je napisanega že precej. Manjka nam pa brez dvoma še vedno delo, ki bi Idrijo kot rudarski kraj postavilo v pravo luč z ozirom na njeno socialno važnost y teku vse zgodovine. Ce bi se tako zajelo ves problem, bi to delo gotovo pridobilo na vrednosti. Že dejstvo samo, zakaj so začeli baš to in to stoletje iskati in kopati srebro in ga kopljejo do danes, je važno in se ne sme vezati na staro znano fabulo o sodarju, ki je močil svojo suho robo na studencu. Tako delo bi brez dvoma temeljito zaključilo številno literaturo o Idriji in važnosti Idrije v preteklosti in sedanjosti. Toda Božičevo delo je hotelo bit] le »skromno ogledalo življenja in dela našega mesta, naših očetov rudarjev in naše dijaške mladine«. Kot tako ga moramo vzeti v roke in ga brez dvoma lahko, s tega stališča, ocenimo pozitivno. Zlasti bo dragoceno in prijetno branje za mnoge idrijske rojake. Knjiga obsega 98 strani, gosto pisano, na dobrem papirju in z ilustracijami. Ilustriral je knjigo idrijski rojak Niko Pirnat. Morda bi slika idrijskega dekleta lahko izostala, ker se nam zdi da dekle ni tako tipično za Idrijo. Na drugi strani pa brez dvoma manjkajo originalni črtežl o tipu rudarjeve hiše ter slike o marsikateri idrijski posebnosti, ki bi se s tem prvič in za trajno ohranila morda pozabi. Posebna poglavja so posvečena idrijski besedi, navadam in običajem ter poglavju iz domačih logov. Gotovo je. da so ta poglavja pretesna in premajhna, ker so brez dvoma zelo važna za našo kulturno zgodovino, in folkloro sploh, bolj kot recimo poglavje o rudarjevi ljubezni, kateri je posvetil še enkrat več,, skoro kot onim trem. Božiču moramo biti za delo hvaležni. Ne gre, da bi prestrogo jemali kake pomanjkljivosti, saj ima na drugi strani tudi mnogo popolnosti, ki delo postavljajo in uvrščajo med dobro. Kot opomin nam vsem. da ne pozabimo na ta kos zemlje, ie še posebej pomembno. Knjiga se naroča pri društvu Tabor, ki je delo tudi založilo ter stane le 10 dinarjev. Našim rojakom jo toplo priporočamo, posebno še, ker je čisti izkupiček namenjen dobrodelnim namenom društva »Tabor« v Ljubljani. — žj. ____ USPJEH ENGLESKE KNJIGE Dr. Čermelja u Rumunjskoj Zagrebački »Obzor« od 27 februara donosi pod naslovom »Rumunjska akademija i naše manjine pod Italijom« ovu noticu: Kako čitamo u bukureštanskom »Uni-versulu«, na posljednjoj sjednici _ Rumunjske akademije znanosti predložio je član Akademije, general R. Rosetti me-dju ostalim publikacijama i englesko djelo slovenskog autora prof, dra Lava Čermelja »Borba na život i smrt jedne manjine — Jugoslaveni u Italiji«, u kojoj autor prikazuje život Hrvata i Slovenaca u Istri, Trstu i Gorici. Naročajte naše knjige! Doslej se ni javilo še dovolj prednaroč-nikov za knjigo pop Luke Kleca »Crtice iz istarske povijesti«. Prosimo, da napnete vse sile in pridobite čimveč prednaročni-kov. Ta knjiga mora iziti, ker ie za našo stvar potrebna. Obenem pa se bomo s tem tudi najlepše oddolžili našemu borcu pop Lukl. — Prednaročila zbira g. dr. Petar Kirac. grad. tajnik — Sušak. Pri njem se dobe tudi naročilni listi. Knjiga Ivana Podlesnika »Na Krasu« ni mogla iziti iz istega razloga. Bratska društva prosimo, da napravijo svojo dolžnost. Znani naš pesnik dr. Igo Gruden ima na razpolago še nekaj izvodov svojih Primorskih pesmi«. Ta knjiga ne bi smela manjkati v nobeni emigrantski družini. Naroča se pri pesniku (Ljubljana — Masarykova cesta, palača »Grafike«). Vezana knjiga stane iz jenoma samo Din 10.—. Društva iu posamezniki, ki razpečajo več knjig dobe 10 % popusta. Izašla je knjiga H. Sirovatfee Or» j« »ktneln» »tudi)» e octjaJno-politi čko* upi »atei j» Hinka Srroratke upravo Irt M» iz itam-pe, iznoseći na IS Štampanih araka u zrom prvom dijeln analizu uaiih općih privrednih i društvenih problema; n drogom dijelu problem pravedne nmplaie rada i općega zaposlenja, a u trećem dijelu problem uskladjivanja opreka medju društvenim interesentima 1 njihove suradnje s državom, to jeet problem staieSkoga pretstavniStva. — Na početku knjige iznosi pisac svojo uvodnu riječ čitateljima 1 javnosti na u važenje, jedan kritički osvrt na novo iziilu Uredbu o minimalnim nadnicama, pomirenju 1 arbitraži, te predgovor Sto ga je knjizi napisao sveuč. profesor gosp. dr. J. Stefanovič. Na kraja pak svoga djela upravlja pizae prijateljski apel radništvu koje misli svojom glavom, zatim zaključni apel na demokraciju n Jugoslavi ti te konačno jedan zorni prikaz u grafičkim kružnicama za praktično rješenje problema staieSkoga pretstavniStva u skladu 1 na temeljima načela političke narodne demokracije. Mi ćemo se na to veoma aktuelno djelo joi naročito osvrnuti. Knjiga stoji Bin. 50.—, a naručuje se kod pisca: Hinko Sirovatka, Zagreb. Hatzova ulica 1*. HI. kat ____ „JUTARNJI LIST” O NAŠEM KALENDARU Pouka i beletristika u „Jadranskom Kalendaru” Zagrebački »Jutarnji list« od 14 o. mj. donosi pod gornjim naslovom i podnaslovima slijedeći prikaz našeg ovogodišnjeg kalenda ra : Izdavanje kalendara kod nas sve se više uvriježuje. Pojedina društva i ustanovo svake godine izlaze pred javnost godišnjim kalendarima kao svojom redovnom publikacijom. Tih kalendara, ima mnogo i raznoliki su po svojem sadržaju kao i po namjeni, ali je neosporno da medju njima ima i takvih, koji zaslužuju širi publicitet. Takav je jedan na pr. »Jadranski kalendar«, koji već treću godinu izlazi u Zagrebu, kao godišnjak Istrana u Jugoslaviji. Kao i prošla dva kalendara, tako je i ovogodišnji pun raznolikog štiva, koje potječe od velikog broja suradnika. Najveći dio dakako ispunjava proza, ali je u znatnoj mjeri zastupana i poezija — čakavska poezija većim dijelom. Kalendar ima nekih 190 stranica te sadržaje preko pedesetak priloga od nešto manjeg broja autora, jer su neki zastupani i sa više stvari. To je svakako znak raznolikosti kalendara, što je bitna značajka takve vrsti popularne literature, namijenjene najširem krugu čitatelja, najrazličitijeg ukusa i potreba. Ta raznolikost kalendara dolazi do izražaja uza sve to, što je inače kalendar po tematici svojih priloga prilično povezan i što se krug razmatranja odnosi najvećim dijelom na istarsku prošlost, dotično na krajeve kojima je Rapalski ugovor odredio sudbinu. Stanovita monotonija dakle koja bi se bila mogla pojaviti zbog te činjenice u kalendaru, izbjegnuta je velikim brojem priloga, odnosno velikim brojem suradnika. U ovom članku ml ćemo se osvrnuti — dakako samo ukratko — na hrvatske priloge, jer ovi, razumljivo, više ulaze u sferu interesa ovdašnje hrvatske javnosti. Tu je uvodni članak od urednika kalendara (Tone Peruško) pod naslovom: Emigracija n novoj situaciji, koji jo ideološke nabavi te se odnosi na Istrane u Jugoslaviji i njihov pokret Zatim slijede različiti članci knltumo-historijskog i političkog karaktera. Na prvim stranicama je članak od Matka Rojnića: »Narodnosti u Istri 1 ravnopravnost«. U tom članku, koji je zapravo odlomak jednog većeg prikaza, pisac pokazuje koliko su Hrvati u Istri (a s njima i Slovenci) bili zapostavljeni prema Talijanima, makar je nakon pada apsolutizma bila ravnopravnost narodnosti zajamčena državnim temeljnim zakonima. On to iln-strira na pitinjn ravnopravnosti hrvatskog i slovenskog jezika u javnom životu, naročito s obzirom na državne i autonomne pokrajinske oblasti. Stanje je bilo za Hrvate i Slovence takvo da se i nakon proglašenja državnih temeljnih zakona pitanje ravnopravnosti postavljalo kao ideal, koji treba političkom i kulturnom borbom tek postići. I doista prilike su se u Istri razvijale tako da ae hrvatski i slovenski jezik sve više afirmirao, zahvaljujući ustrajnoj borbi, u kojoj je narod slijedio svoje političke prvake. Zanimljiv je članak i dra Sime Zužića, koji je hrvatskoj javnosti poznat Iz »Obzo-rove« spomenknjige. U tom je članka: »Istra prema Hrvatskoj u razdoblju 1850 do 1918« dau retrospektivni pogled na razvoj prilika n Istri kroz zadnjih sedamdeset godina, pri čemu je istaknuta uloga »Obzora« koji je, najviše od svih hrvatskih listova pratio priliko u Istri. Poznati hrvatski kullurni povjesnik Milko Breyer objavio je u kalendaru radnju " Istraninu Josipu Voltiću, slobodoumniku leksikografu (1750—1825) Prvi put je ova radnja izišla u Vijencu još godine 1902. a u sadašnjem izdanju izašla je dopunjena novim podacima, napose u onom dijelu, ko'u govori o boravku i studijama Voltlćevim ’i Zagrebu. Značajna je pojava ovog Istranina koji je proizašao iz malene istarske sredine (n>-djen je u Tinjanu kod Pazina), prošao srednju školu u Gorici, a zatim nastavio nauke u Zagrebu (kroz dvije godine) kan djak Više škole za državoslovne i finan-cijalne nauke. (Ta je škola, kaže Breyer, 1789 bila osnovana u Varaždinu, a 1772 preseljena je u Zagreb). Kasnije je slušan pravo u Beču, gdje je i umro ovaj autor »Ricsoslovnika illirieskoga, Italianskoga i Nimacskoga jezika« u 75 godini. Bio je neustrašiv i karakteran ovaj naš čovjek, koji se inače potpisivao lalijanski kao VoHiggi, premda je sačuvao do smrii hrvatsko i sia vensko osjećanje. »Dragi moj brate, piše on iz Beča u Tinjan. Radi riči ja sam zatvoren u tamnici. Prosim Te pošalji mi tri sto dukata, ali dojdi me pohodit« Prof. Jerko Grškovič iznosi jednu epi zodu iz prošlosti Rijeke- o članku_ Stress-mayer na Rijeci opisuje, objavljujući jedno pismo, blagoslov zastave riječke županije 25 svibnja 1862. Mladi arh Ante Lorencin bavi se historijom srednjovjekovne monumentalne umjetnosti istočnog Jadrana, a prof. Ante Šepić piše o našoj glagolskoj knjizi u Istri. Zanimljiv jo prilog Augusta Pirjevca (na slovenskom jeziku), koji priopćuje dva pisma istarskog biskupa Dohrlio slovenskom buđiteljn Blelwelssu Ta dva pisma karakteristična sn za poznavanje Dobrilino ličnosti i brige, koju je posvećivao svome narodu. Istarski folklor obradjuje radnja prof. Jakova Mikca: Narodna nošnja u Brestu (n Ćićariji), dok je Ivan Matetić-Ronjgov (poznati muzičar i tajnik zagrebačke Muzičke akademije) opisao lanjski muzički festival n Omišlju. Time smo u glavnom iscrpli poučni dio članaka, ostaju da se spomenu beletristički prilozi n pjesmi i prozi. Tn su od autora najprije Ante Dukić (Naš domaći glas) Ri kard Kata.linić (Pjesma o mojem žalu itd.). Viktor Car-Emin (Kairo sam počeo pisati i Drago Gervais (Orguljaš! u Veprincn, Nono Francik itd.), te najmladji: Ladislav Graka-lić 1 Ivan Boštjančič. Zatim je još i Ton Smerdel (zanimljiv i po tome što pjeva i na hrvatskom i na slovenskom jeziku). Male Dvorničić. Zvane Kastava« sa svojim uspje lim humoreskama, Nikola Zec i dr. — cr- ii FOND »ISTRE BR. 9 Mjesto vijenca na odar po-čivše Margarete ud. San-gulin iz Biograda n[m. šalje Ante Jurlina-Stan- čić ....................din 50— X. X., Beograd................. 25.— U prošlom broju objavljeno „ 39.966.60 MATE BALOTA: ŠTO ĆE NAM OSTATI OD ISTRE Sinoć na zabavi subotičkog dm Istra-Trst-Gorica u Oficirskom dom Subotici, ja sam požalio što nisam can vo, onaj pravi istrijanski Smeji ÌL.J1' P,a sam v0> ne bih osjetio pc du da idem na takve zabave, 111 kad na njima, bio, primio bih Ih flegma nfteiirtH* ^^o. Kao jedan nesumr m^irt ptouMn. Koji nikad jfe. ^Plese drugi ples osim i£ ĐleJn ^Talijani su tome ns za^af^L1?1® *b^un«. Pa smo i to od Talijana, k bunio i S^vf> duboko sam se ÌZVcZST**; Zaželio sam da K Vrabču, kod braće koli’ s 6 nitko u Zagrebu ne zr rađlitf godina provode : nesem «o trC'L;. gaženo sam da st stu. ™p£t 17Y^jevku-111 na Selsk 1 jačku ■u-(vuneku nasu proletersk Sa.sginv^ffii"'JLr Lstre. Zaželio sam da vi ri i™ PU telefonistu, Lablnja^ iz gtt koji popravlja telefonske i nile i mackim selima u Bačkoi ™iriV dju Gajdobre i Ba!aT’ko?fd]tt junije da zapiva i zapleše na ^ ne^iJ n^°?e l[,uso ^aše iz žm č™™0uf Llnđara i Mate šain l!5® ^ ^jedili na istarskoj nego tri ekipaja vojne muzike. la „a®ava: k°ia nie je toliko uz nò ,^ila Ì uplašila, inače je no uspjela. Sala puna, novčani velik. Iz Novog Sada došlo je pjevačko društvo »Istra«, muški i mješoviti zbor i održalo koncerat. Pokušajmo si pret-staviti kako je mučna stvar stvoriti u Novom Sadu istarsko pjevačko društvo od naših ljudi nejednakog socijalnog položaja, od ljudi ipak pretežno sa vrlo skromnim prihodima, koji stanuju na posve suprotnim periferijama ovog raširenog bačkog grada u ravnici. Koliko truda i dobre volje morao je tu da uloži zborovodja, čovjek skroman i sa teškim dužnostima, koliko pak požrtvova-nja svi pjevači! A oni su ipak uspjeli — stvorili su pjevački zbor, održavaju koncerte, daju diletantske pretstave. Koliko li moramo voljeti te male, skromne, dobre ljude, koji rade nesebično i bez nagrade. I mi vjerujemo, da ovo gostovanje novosadskog pjevačkog društva »Istra« neće biti zadnje 1 da će se njihovi koncerti množiti, da će oni dati potstreka za sličan rad i na drugim mjestima. Mijo Demark mogao bi sebi da sagradi spomenik, kad bi organizirao i vodio takvo istarsko pjevačko društvo u Subotici. Dakle iskrena i topla hvala društvu »Istra« u Novom Sadu, njezinom pretsjedniku, a osobito njihovom zborovodji i svima dobrim ljudima, koji požrtvovno rade. Ovi su ganuli mnoge od nas, mnogim slušačima su se oči zacaklile, i Kalčeva i Brajšina Istarska himna je uspjela da pogne dušama svih onih stotina što su je stojećki saslušali. A i Nevenka Mikovilović (Premanturka iz Pule u Novom Sadu) je u svoju deklamaciju unijela mnogo više, nego što je bilo u riječima, koje je izgovarala. Lipo je bilo, lipo, lipo braćo moja, mt) ja sam se svejedno vratio kući žalostan i nesrićan. Jer, zapravo što se ima postići istarskim koncertima i pretstavama? Mislim da je njima glavni cilj da ožive, sačuvaju i predadu novim generacijama duh istarske zemlje i Istarskog naroda, duh hrvatskog života Istre. Da i nama i našoj djeci i sredini u kojoj živimo pokažu kako se je naš svijet u Istri kulturno razvijao, kako Je radio, zašto se borio, kakvi su mu bili ideali, kako se radovao, kakva mu je nošnja, kakav ples, kakva pjesma 1 kakva muzika. Iz naše pjesme, našeg plesa, naših melodija može se osjetiti, kako su ti stari naši seljaci iz Poreštlne, Puljštine, Bar-banštine bili burni, živi, siloviti, puni životne snage, što može biti jače od melodija roženica mrčanskih, porajanskih, rakljanskih, bokorđićanskih? što može biti nježnije od mišnica labinskih? što može biti skladnije, svečanije, srdacni-je od istarskog plesa? što može da oživi duh Istre jače od dvoglasa? Ako se borimo za Istru ml moramo znati, da U je što vrijedno bilo u toj Istri, zašto se imamo boriti. Jer valjda se ne ćemo boriti samo za kamen Istarski. Ima dosta takvoga kamenja od Re-čine do Budve i Bara. Hi za dobru porečku zemlju? Ima bolje zemlje u slivu Dunava, Morave, Save i Drave. Možemo da se borimo samo za onaj duh, za onaj kulturni sadržaj, što je stvoren na tome kamenu i na toj zemlji. To pokušajmo sačuvati. I u vremenu, kad će u Istri biti potisnute i roženice (sopile) i mih i dvojnice, i kad će harmonika koja je ista u predgradju Šanghaja, Hamburga, Zagreba i Subotice, potisnuti te naše instrumente iz života našega naroda u Istri, ml moramo sve to prenijeti ovamo, njegovati medju nama, navikavati na to uho naše djece i publike kojoj se obraćamo. Svakim danom moramo da si postavljamo pitanje, kakva će slika Istre ostati u dušama naše djece? Ako to ima da bude slika Šanghaj-skog predgradja, trenja tijela uz tijelo, rumbe, onda su istarske zabave nepotrebne. Sve se to može vidjeti u svakoj krčmi. Naš odnos prema publici ne smije biti servilan. Ona i onako zna da dolazi na istarski koncerat, pa prema tome sigurno nije radoznala da čuje one iste pjesme, koje će čuti i od cigana za dinar i uz čašu piva kadgod joj se prohtije. A ima i u Brajšinim i u Mateti-ćevim kompozicijama toliko stvari od vrijednosti koje može pjevački zbor da iskoristi. Slovenska »Večernjica« na su-botičkom koncertu pjevana od mješovitog zbora ostavila je divan utisak. Treba takodjer misliti i na našu publiku, t. j. na potrebe nas samih. Ako su nam potrebne priredbe većega stila da privučemo široku publiku, još su nam više potrebne naše intimnije priredbo užega kruga. I onda te priredbe mogu biti iskrenije i potpuno naše. Ako nas je manje, možemo biti bliži jedan drugome, i sve više se zbližavati. To sve pod pretpostavkom da imamo jedan drugome nešto da kažemo. Mi moramo naučiti da pronadjemo naše najsiromašnije i najskromnije ljude, radnike naročito, njih moramo skupljati i sebe vezivati uz njih. Oni nose Istru u sebi više nego drugi baš zato, što se na društvenoj ljestvici nisu popeli toliko, da bi osnovne elemente stare kulture svoje zemlje žrtvovali za po-madu, svilu, puder i rumbu, i što ta naša stara samonikla istarska kultura odgovara i njihovom današnjem proleterskom položaju. Radi toga takvi ljudi, — osobito ako su mladost proveli na selu. mogu da čuvaju mnogo od onoga što je naša novopečena sitna buržoazija izgubila odnosno prodala za kratkotrajne svilene krpe. U mnogima od nas Istra je još nešto živo i puno unutrašnje snage. Sve je u tome, da li i koliko od tog našes osjećanja Istre i istarskog života, od toga duha prijašnjih generacija, koji sr iskristalizirao u nama, možemo da prenesemo na svoju okolinu, na svoje najbliže, na mladje, na djecu, na nova pokoljenja Subotica, 28. II. 1937. VIJESTI IZ ORGANIZACIJA APEL SVIM EMIGRANTIMA | U ZAGREBU Poziv na uplatu članarine članovi društva »Istra«, a i drugi I emigranti, koji nisu učlanjeni u društvu sa zadovoljstvom su primili vijest da su društvenu upravu preuzeli ljudi »malih sposobnosti» ali odlučne nakane, da u društvu zavlada opće smirenje pa da svi članovi bez razlike prime udjela u društvenom radu. Svaki pravi Istranin, isticao bi se prije aktivno u društvu ili bio pomagač ili samo posmatrač sa strane, veseli se toj okolnosti da budemo svi složni. Jer samo složni možemo da poslužimo cilju komu težimo i da uživamo priznanje za naše okupljanje u udruženja sa čisto istarskim emigrantskim karakterom. Da sadašnji odbor može provesti u život svoju plemenitu nakanu treba da svi članovi učine svoju dužnost. Ta se u prvom redu sastoji u plaćanju mjesečne članarine. Nek ne bude člana, koji je u zaostatku ni jednog mjeseca. Radi toga se poživlja svi članovi da | regulišu svoju članarinu. Ako ima članova koji su u zaostatku I sa članarinom iz bilo kojeg razloga smatramo da su nakon razjašnjenja na zadnjoj glavnoj skupštini i zaključaka skupštine baš u pogledu članarine ti razlozi sasma otpali pa smo uvjereni da će svi ti članovi sada urediti članarinu. Ko ne može na jedanput, može otplatiti i u obrocima. članovi društva »Istre« uredite svoju članarinu, jer i malenim mjesečnim iznosom pomažete one, koji nemaju krova nad glavom, a često su puta i gladni! Ostali Istrani u Zagrebu, koji ste prestali biti članovima ili nikad niste bili, učla-| nite se u svoje društvo. Nek u društvu »Istra« bude stjecište I svih ovdašnjih naših ljudi iz krajeva [ koji su potpali pod Italiju. Društvo »Istra« u Zagrebu Konstituiranje novog odbora »Istre« u Zagrebu Zagreb, 1. marta 1937. — Novi odbor društva I »Istra« u Zagrebu konstituirao se na slijedeći I način: I Pretsjeđnik upravnog odbora: Brumnić Dinko; Potprctsjednici: Brečević Josip i Černeka | Anton; , Tajnici: Debeljuh Ivan I. Božić Slavko II. | tajnik; Blagajnici: Štrk Franjo I, Brečević Vlado H.; Gospodar: Cvečić Edo; i Pročelnik Socijalnog otsjeka: Černeka Anton; I Pretsjeđnik nadzornog odbora: Tone PeruSko; | Tajnik: Janko Marjan. Občni zbor društva »Istra, Trst, J Gorica« v Karlovcu Karlovac, 25 februarja 1937. — Dne 14. II. se je vršil III. redni občni zbor emigrantskega dru štva »Istra, Trst. Gorica«. Zbranih je bilo 80 članov, ki so z aplavzom pozdravili predsednika saveza dr. Ivana M. Čoka, ki je prispel iz Beograda, da prisustvuje občnemu zboru. Iz Ljubljane je prišel kot delegat, org. prop. odseka Ivo Višnjevce in delegat del. pros. društva »Tabor« Adolf Uršič, ter delegata društva »Krn« iz Črnomlja predsednik Vladi Morlelom in Juren August. Predsednik društva Marijan Ferletič pozdravlja vse navzoče posebno pa dr. Čoka in delegate društev, ter podaja obširno predsedniški poročilo ki Je bil sprejet z odobravanjem. Tajnik Ivo Povodnik poroča o delu v preteklem letu In o težkočah društva, ki jih je srečno prebrodilo, tako da smo lahko ponosni, ker te je delo preprostih rok. Posebno pozornost je vzbudilo poročilo blagajni ka Adolfa Herkove, ki Je v lepem in Izčrpnem govoru, orisal pomen društva In o prometu društva, ki je iznašat 51.000 dinarjev in da je blagajna aktivna z 8.000 dinarjev. Berce Aleksander je podal poročilo o propagandnem in socialnem delovanju. Posebno poroča o propagandnem delovanju, ki je eno najvažnejših in največih nalog vsakega emigrantskega društva. Kot Inkasator društva poroča, da se je izdalo 130 članskih saveznih legitimacij in da so „»»cui na se počeli člani zavedati svojih dolžnosti in redno r0(i„ „ Istri, Trstu, Goričkoj i u ostalim našim RAD „JUGOSLAVENSKE MATICE" U ZAGREBU U GODINI 1936 plačevati članarino. Tajnica ženske sekcije Iva Leban poroča o živahnem delu novoustanovljene ženske sekcije. Kot dobrotnikom gre posebnu pohvalu g. Miji Veličkovič in g. Maci Hešetar. Po poročilih je imel krasen in izčrpen govor predsednik saveza dr. Ivan M. Čok, ki je žel obilno pozornost poslušalcev, ki so mu dali priznanje kot borcu in vodi emigrantskega pokreta. Ivo Višnjevee in Vladi Martclane sta povdar jala v svojih govorih da so še bolj intenzivno po. globimo In usčvrstimo naše delo do končnega osvobojenja Istre, Trsta in Gorice. Predsednik nadzornega odbora Josip Tavčar je pohvalil delo starega odbora in se je posebno rzsuu u JO H 1, J. « o l. II, n IVU J JI 14 Š/DMA11U1 Il.l.Min otetim krajevima nema opstanka na rodnoj grudi. Znade zašto je prisiljen da u masama napušta svoj dom. Jugoslovenska je Matica ona ustanova koja toj braći pomaže i moralno i materijalno kada dolaze u našu državu te se u svojim potrebama na nju obraćaju. Prošle 1936 godine došlo je k Jugoslovanskoj Matici 345 novih emigranata i to 174 đošavših u Jugoslavija god. 1936, a 171 emigranata đošavših u Jugoslaviju prošlih godina, ali k Jugosl. Matici prvi put god. 1936. Od tih su: iz Istre 184, iz Trsta 25, iz Gorice 5, iz Rijeke i Zadra 12, iz ostalih krajeva 119. — Po zanimanju su: Bravari, električari, kovači, mehaničari, stolari i šoferi 46; je ponvam delo starega odbora in se je posenno I ,jjeca j djaci 54; krojači(cc), mesari, mlinari, pe-zahvalil meščanstva mesta Karlovca, ki nam je I j postolari 31; kuhari(ce), kućanice, radni-sle v vseh ozirih na pomoč. Sledil je absolatorij, 1yrtiari, zidari 141: trgovci, trg. pomoćnici nakar jo bil izbran novi odbor: I j privatni namještenici 19, gostioničari i konoba- Ferletić Marijan, predsednik; Povodnik [ rl 7; raznih drugih struka 47. Just I podpredsednik; Hlede HilariJ, H pod- I To su samo novi emigranti, a tako zvanih predsednik; Povodnik Ivo, I tajnik; Pečar I starih emigranata, koji su se već i ranije obra-Hinko, II tajnik; Herkov Adolf, I blagajnik; I ćali na Jugoslovcnsku Maticu, ni broja se ne zna-Pavletić Ivan, II blagajnik; Ferfolla Franc, I de, jer se bilježi samo prvi dolazak novih cmigra-gospodar; Berce Aleksander, pročelnik propa- I nata. gandne sekcije; Pahor Franc, pročelnik soci- I Jugoslovenska je Matica izišla ususret svima jalne sekcije; Jančič Anton, pročelnik krogla- I i koliko je bilo samo moguće pomogla sve u Ske sekcije; Gregorič Vinko, pročelnik pevske I svakom pogledu. sekcile; Gabrovec Franc, * pročelnik glasbene I Kroz prošlu godinu podijelila je 719 novčanih sekcije; Adlešić Pavla, pročelnica ženske sek- | pripomoći, više njih je pomogla živežem, ruhom, čije; Monas Ciril 1 Butkovič Bernard, odbor- obućom, platila pojedincima 1419 ručaka, izdala nUd: Leban Marjan, predsednik nadzornega 1321 raznih uvjerenja i preporuka za sve moguće odbora; članovi nadzornega odbora* Bačan potrebe, napravila nebrojene molbe za razne po-Ivan, Tavčar Josip, Mladineo Lucijan, Butko- trebe (boravak, uposlenje, državljanstvo i t. d., vić Ante. Inkasator društva: Berce Aleksander. | i t. d.). _ Zalagala se i pismeno i po svojim odbornicima lično za naše ljude raznim intervencijama. U našem nas je radu najobilnije poduprla Zenska sekcija Jugoslovenske Matice n Zagrebu, kojoj jo na čelu agilna i neumorna pretsjednica gospoda Ljuba Grabarič sa svojim požrtvovnim i radinim gospođama odbornicama. Nadalje svojim su nas doprinosima pomogle naše Podružnice i Povjereništva Jugoslovenske Matice: Crikvenica sa 288 Din, Ivanec sa 113.50 Din, Oroslavje sa 63 Din. Varaždin sa 2000 Din, Zenska sekcija jugosl. Matice u Zagrebu sa 5000 Din — ukupno sa 7964.00 Din. Iza Nove godine 1937 poslala su svoje dopri- braće. Aleksander Boreč proč. prop. sekcije Občni zbor društva »Jadran« v Mariboru Maribor, 25 februara 1937. — Vabilo na 19. redni občni zbor, ki so bo vršil 7. marca 1937 ob pol 10 nri v Rnrnji mali dvorani Narodnega doma v Mariborn. — Dnevni red: 1. Pozdrav in poročilo predsednika; 2. Poročilo tajnika; S. Poročilo - _ _ _ . _ .... ....... ...... načelnikov odsekov; 4. Poročilo blagajoika; 5. Po- I nošo Povjereništva Jugosl. Matice: Kaptol kod 81 ročilo preglednikov računov; 6. Volitev predsedni-1 Požege 40 Din, Oroslavje 104 Din, na račun go. ka in odbora; 7. Volitev dveh preglednikov raču- I dine 193«, a Ženska sekcija Jugoslovenske Matico nov; 8. Slučajnosti. — Predsednik: Dr. Fornaza- u Zagrebu na račun godine 1937 podijelila nam ie rič Slavko s. r. Tajnik: Dr. Cerkvonič Ivan s. r. I 2000 Din. Nekoje Podružnice i Povjereništva Jugoslovenske Matice, kad nisu mogle drugčije pomogle su nas raspačavanjem naših propagandističkih i reklamnih kalendara, a tako i nekoje osnovne građanske i srednje škole, te emigrantska drul štva. »Istra« u Sl. Brodu, *Gortan-Bazovica« u Sa-rajevu 1 t. d. Imademo nekoliko dobrotvora, koji se n svakoj prilici, radosnoj i tužnoj, sjećaju svojim doprinosima za patnič.-.u braću. Ovim putem molimo sve koji jošte ljube našu nezaboravnu Istru, naš Trst, Goričku i ostale naše lijepe krajeve u ropstvu, da 1 u buduće Pruze 8v/?Jut Pomoćnicu ruku, da otvore svoje srce braci, koji su izgubili svoj dom, svoju rodnu ffrudu, samo radi ljubavi do materinske riječi, do naroda svoga osobito pružajući i tražeći im rada i zarade. . Rr^o u Domovini i u dalekom svijetu, otadžbina trazi, da svaki doprinese za oslobođenje Banovinski odbor Jugoslovanske Matico u Zagrobu Komemorativua sjednica »Grjema« u Novom Sadu prigodom muč. smrti Lojza Bratuža Novi Sad. l. marta 1937. — Uprava »Orjema« u Novom Sadu održala ie u petak, dne 26. februara o. g. komemorativnu sjedni! cu povodom mučeničke smrti Lojza Bratuža Komemorativni govor održao jo pretsjeđnik g. B r o n z i n, koji jo Iznio mučeničku smrt pok. Bratuža, čijom smrću jo podignut još jedan križ na Kalvariji našega nai^oda. Poslije ove komemoracije prešlo se na dnev-ni red, te se je nakon podnijetih izvještaja pojedinih funkcionera organizacije diskutovalo o programu organizacije kao i o pravcu, kojim treba ići u sprovađanju tog programa. Povedena je opširna diskusija o radu publici-stičko-propagandnog otsjeka, te je donijet zaključak, da ovaj Otsjek pojača svoju djelatnost tim prije, što mu mnogo okolnosti idu na ruku. Zatim je sekretar govorio o neuspjehu fašističke Italije u pogledu asimilacije našeg naroda pod njenom vlašću, koja je pristupila drugim mjerama, da postigne svoj cilj. Pretjeranim oporezivanjem, koji narod ne može da snosi, prodaje mu se zemlja buđ zašto, tc je tako prisiljen da ostajući bez igdje ičega, seli iz svoje djedovine. Po toj stvari vodila se živa diskusija, te se las-pravljalo o mjerama, koje bi valjalo poduzeti da se našem narodu bar donekle pomogne i bar donekle spriječi oduzimanje zemlje i ostale imovine našoj braći. Izvršni odbor preuzeo je to pita-u svQje rBkC; te će ga, čim ga prouči, pred. ložiti Upravi radi daljnjeg postupku« Občni zbor »Objema« v Kočevju Kočevje, 25. februaru, Ì957. — Orgaeizaciia ju goslovenskih emigrantov »Orjem« v Kočevju na. znanja vsem emigrantskim edinicam, vsemu svoje-mu članstvu in prijateljem društva, da se vrši v nedeljo, dne 7. marca 1987. ob 2. uri popoldne v dvorani gestdne pri Beljanu 9. redni društveni občni zbor. t J^ne,mi5ra"l,Sk11 ‘h'"štva iskreno vabljena k udeležbi, Za člane jo udeležba dolžnost. Občni zbor se vrši točno ob napovedani uril Odbor. Diploma Na Pravnom fakultetu zagrebačkog sveučilišta diplomirao je naš sarađnik g. Maks Rejec, čestitamo! VELIKANSKA ZADOLŽENOST NAŠIH OBČIN Trst. marta 1937. - (Agis). - NaSe občine na Krasu in drugod so prišle v zadnjih letih v obupen položaj. Krivda za to lezi v fašističnem gospodarskem sistemu in njegovem načinu izrabljanja kmečkih obun. Za nekatere občine na Krasu sploh ne vedo koliko znašajo dolgovi. Ponekod pa segajo dolgovi v milijone. Divaška, Se-zanska in sosednje občine, ki prej niso nikoli poznale dolgov, jih imajo teh več. kot je vredno vse občinsko premoženje. Točne številke tudi za te občine niso znane. Ljudje, na katerih pada to breme, samo zmajujejo z glavami,, ker so prepričani, da ui mogoče več izvleči voza iz te poti. »Istra« izlazi svakog tjedna n petak. — Broj čekovnog raćnnn 36.789. — Pretplata: za clteln -odinii 50 din za noli muline 9«. ,,1., " . ...... na godinu. — Oglasi se računaju no cjeniku. — Vlasnik 1 Izdavač: Konzorcij »Istre«. Masarvkova 2Sa II broj tefefona 67-80 —‘»»zemstvo dvostruko, za Ameriku 2 dolara Tisak: stečajnina Jugoslovenske Stampe d. d, Zagreb, MasarykovTz^ - ^ Zvonimirova 48/IH