r v m? L J GUŠI IO SAVEZA JUGOSLOVENSKIH EMIGRANATA IZ JIHUUSKE K RAHNE Studentima cijeloga svijeta Proglas talijanskog antifašističkog komiteta TALIJANSKI ANTIFAŠISTI SAKUPLJAJU NUVAC ZA NAŠE „ABESINCE" TALIJANSKE ANTIFAŠISTIČKE ORGANIZACIJE U PA RIZU SAKUPILE SU ZA, JUGOSLAVENE - DEZERTERE 5.000 FRANAKA Pariz, 13 februara 1936. — »L’lnformateur i t a 1 i e n«, imforma-tivni biljten Internacionalnog komiteta za pomoć žrtvama talijanskoga fašizma, kojemu je počasni pretsjednik Romain Bollanti, a pretsjédnik J. R. Bloch, donaša u svojem posljednjem broju slijedeću vijest: »Zahvaljujući inicijativi Internacionalnog komiteta za pomoć žrtvama talijanskoga fašizma, talijanske organizacije su uputile 5000 franaka kao svoj prvi prilog za pomaganje mnogobrojnih mladih Hrvata i Slovenaca koji su prebjegli u Jugoslaviju kako ne bi bili upućeni u Afriku. Internacionalni komitet za pomoć nastavlja sakupljanjem.« INTERES INTERNACIONALNE ŠTAMPE ZA JUGOSLOVENE POD ITALIJOM njegovog prezira života i interesa talijanskog naroda kao i njegovog preziranja svjetskog mira. Mussolini laže kada tvrdi da je rat u Africi i samo osvojenje Abesinije potreba talijanskog naroda. Kada bi Italija i pobijedila u Africi, ne bi mogla na nikoji način smjestiti pučanstvo koje se povišuje svake godine za 400.000. Ključ talijanskih problema nije Afrika već Evropa; nije u ratu u Africi već u evropskoj solidarnosti. Studenti sviju nacija! Slobodni Talijani, koji nisu izgubili smisao dostojanstva i nadu u bolju budućnost svoje nacije, uvjeravaju Vas, da je samo jedan način da se pomogne talijanskom narodu: a to je taj, da se makar i silom čim prije završi rat u Africi i da se pomogne da Italija opet stupi u koncerat jedne Evrope zaista solidarne. Italija oslobođjena od rata i fašizma moći će prije svega, vratiti talijanskim studentima — bačenim u intelektualnu sterilnost — dostojanstvo i mogućnost bolje budućnosti. Mussolini je izdao sve države s kojima je pregovarao. U junu 1934 on je proklamirao u Veneciji uz Hitlera svoju solidarnost sa trećim Reichom. On se približio Francuskoj jedino u nadi da uništi — zahvaljujući novim mo-mentanim prijateljima — ženevski pakt. Iza kako je ova operacija propala Mussolini ponavlja svoja spletkarenja — uostalom nikada prekinuta _____ sa pregovorima u Berlinu u nadi da ćc na taj način moći kompromitirati evropski mir. Na ovo Vas, studenti Zapada, Mussolini poziva. On izdaje s time u isto vrijeme Italiju i Evropu i baš protiv ovom dvostrukom izdajstvu mi upućujemo ovaj apel i naš zov na uzbunu! ARCIONI KOMITET BRISELJSKOG KONGRESA PROFESOR PESENTI OSUDJEN NA 24 GODINE ROBIJE 6 februara je Specijalni tribunal osudio profesora Antonia Maria Pesentc, docenta sveučilišta u Sassari, na 24 godine robije. Profesoru Pesentiju je 25 godina. Optužen je bio da je u talijanskim antifašističkim listovima koji izlaze u Francuskoj objavio članke u kojima se kritizira fašizam; da je prisustvovao kongresu u Bruxellesu i da ie pripadao jednoj tajnoi antifašističkoj organizaciji. Krvava pobuna vojnika u Castellamare Napoli, februara 1936. — U Castellamare di Stabia pobunile su se dvije hiljade vojnika, Barikadirali su se u jednom mlinu I nisu htjeli da putuju za Afriku. Jedan kapetan je bio ubijen. HAPŠENJA STUDENATA U CANTAZARO RADI PROTURATNIH LETAKA Napoli, februara 1936. — U Canta-zaru su se proširili letači protiv rata. U njima piše: »Doba je da se svrši! U Afriku se ide trpjeti i umirati. Mi nećemo otputovati!« Policija je uhapsila mnogo studenata. DOGODJAJI KOJI SE BRZO RAZVIJAJU Sve je manje važno od afričkog rata, i to danas najviše interesuje Evropu, a i ostali svijet. Ne samo kao jedan interesantan kolonijalan rat, nego i kao izvor daljnjih komplikacija, daljnjih sukoba i ratova, koji mogu da se zametnu u Evropi i da zapale svijet. Zato nije ni čudo, da se čitav svijet interesuje, razvojem afričkog rata, da se svijet pita, koliko je Italija u stanju da izdrži, da li će svršiti prije rat ili fašizam, ima li izgleda neko rješenje, koje bi značilo ne samo saču-vanje abesinske slobode, nego i nestajanje daljnje fašističke opasnosti iz medju-narodnog života. Na tu temu vode se razgovori na svim geografskim širinama i dužinama svijeta, svagdje gdje dvojica ljudi sjede u kavani, gostioni ili tramvaju, 0 tome pišu novine na svim jezicima, o tome se govori u radio, to ulazi i u unutarnje političke borbe raznih zemalja i sudaraju se političke struje uplivisane abesinskim ratom, čitava je internacionalna atmosfera u znaku jednog pitanja: fašistička Italija — do kada će terorisati čitav svijet jednom grozotom ? Ta atmosfera u znaku pažnje koncentrirane na abesinski rat i fašističku Italiju veoma nam konvenira i mi je moramo iskoristiti što razumnije i što obilatije. Mi, doduše, iz nje ne možemo još da vučemo direktne koristi, naše pitanje nije u prvom planu, ono je od drugorednog značenja, ali nije od sasvim sporednog značenja, nego može da bude u vezi s komplikacijama oko Italije veoma važno. Naročito u vezi s razvojem sankcionističke akcije, proširenjem sankcija na petrolej i blokadu Italije, u vezi sa savezima Velike Britanije u slučaju jednog šireg mediteranskog sukoba, naše pitanje može da dodje i u prvi plan. Možda je već zato svraćena izvjesna pažnja izvjesnih krugova na našu zemlju, na Julijsku Krajinu 1 ono što je s njome u vezi. Naš list prati tu pojavu što je moguće Preciznije i moglo se je u posljednje vrijeme konstatovati kao karakteristično, da u velikoj medjunarodnoj štampi nije još bilo toliko interesa za našu stvar kao sada. A karakteristična je i ona pažnja, koju talijanski antifašizam, u očekivanju Sloma fašističkog režima, ukazuje Jugoslavenima u Julijskoj Krajini. Internacionalna štampa ne interesuje se aa odnos Italije i Jugoslavije uopće, a specijalno za stanje na talijansko-jugoslaven-skoj granici, možda iz nekih humanih obzira prama nama, nego prosto zato, jer Pipa puls situacije na tom dijelu Evrope i ispituje, nema li tu opasnosti za neke dogođjaje u slučaju mediteranskih komplikacija. Tu štampu interesuje raspoloženje narodnih masa uz granicu, bilježi zato znake nezadovoljstva, slučajeve dezerti-ranja i eventualnog revolta. Ispituje se i bilježi svaki trag, koji govori o germanskim tendencijama prama Jadranu i sve Što može da sluti na sutrašnje pomicanje odnosa izmedju latinstva, slavenstva i Sermanstva na tom evropskom sektoru. Nekoje medjunarodne agencije, koje služe objektivnom informiranju javnosti Plasiraju takve informacije u štampu raznih jezika. To sve još nije ni mnogo bučno * mnogo senzacionalno, to je sve još uvi-iek samo neka vrst garniranja općih infor-niacija o abesinsko-talijanskom ratu. Ali karakteristično je, da te informacije uče-staju i lansiraju se vidljivije u danima, kad se dogadja nešto što potencira britan-sko-talijansku napetost na Sredozemnom nioru. Ovih dana, kad se je mnogo pisalo 0 britanskim savezima s mediteranskim državama za slučaj rata s Italijom, pažnja Za Julijsku Krajinu bila je na vrhuncu, ^adi na tome naročito britanska štampa, Da njemačka, švicarska i u posljednje vrijeme francuska. Po neki put su to neznane bilješke, koje nam se mogu činiti Na apel Mussolinijev studentima cijeloga svijeta u kojem ih poziva da ustanu protiv vlada • država koje su pristupile sankcijama, talijanski antifašistički komitet izdao je slijedeći proglas pod gornjim naslovom: U ime talijanskoga naroda — današnjega koji je bačen u ropstvo, neznanje i bijedu, sutrašnjega koji će postati arbiter svoje sudbine — mi molimo, studenti cijeloga svijeta, da s indignacijom odbijete provokatorske riječi koje su Vam upućene iz Rima. Mussolini, šef vlade i talijanskoga fašizma, uputio je poziv na gradjanski rat, nastojeći da probudi najniže strasti protiv djela evropske solidarnosti. Mussolini se obraća Vama istim zapovjednim načinom kojim je naučen da zapovijeda i da ponižava studentsku omladinu Italije, s namjerom da Vas veže uz svoju politiku i da od Vas napravi orudje režima koji je njegova personifikacija. On ima namjeru da Vas nahucka jedne protiv drugih u ime ideala i interesa koji nisu ni Vaši ni talijanskoga naroda. On vikom izrazuje svoj strah i_ svoj bijes; prijeti i ucjenjuje neobičnim cinizmom; on lovi u mutnom današnje situacije koja je već puna opasnosti, s kriminalnim planom da ostvari svoje nacrte osvajanja druge zemlje i protiv najviših interesa svjetskoga mira. Mussolini apelira danas na javno mnijenje svijeta, na ono isto javno mnijenje koje 10 juna prošle godine nije bilo za njega nego »smiješan siromašak koji će biti sažgan na žaru crnih košulja«. Mi se, medjutim, obraćamo na Vas — studenti svih država — ne da propisujemo vaše vladanje kojemu ste sami suci; ne da Vam upućujemo zapovjeđ- Veliki francuski list »Ouotidien« (Pariz, od 12 februara) donosi slijedeći izvještaj iz Trsta: »Otkako je otpočela afrička akspedicija, fašističke vlasti vrše neobično strog nadzor nad stanovništvom jugoslovenske ma-njime u Julijskoj Krajini. Policija i fašisti vrebaju čak i razgovore izmedju privatnih lica, i svi on? koji izražavaju sumnju o po- beznačajnima, ali treba to gledati sa jednog internacionalnog gledišta, pa ćemo vidjeti, da i te male bilješke imaju svoje veliko značenje i rijetku propagandnu vrijednost. Ono pak što opažamo na talijanskoj antifašističkoj strani važno je takodjer i ima svoju posebnu sadržinu, koja je dublja, nego što bi se moglo činiti površnom posmatraču. Najprije moramo opaziti, da nas s antifašističke strane danas potpuno priznaju, oni vide, da smo tu, da živimo i da možemo da u skoroj sutrašnjici značimo jedan problem za novu Italiju. Oni donekle slute i neke opasnosti za sadašnje talijanske pozicije i granice u slučaju sloma Italije u abesinskom ratu. Odatle njihova pažnja i interes za sve ono, što ne riječi, već jedino radi toga da ustvrdimo i dokažemo kako je Mussolini svojim apelom prekršio ne samo zakon koji odredjuje odnose medju narodima, već i istinu i interese talijanskoga naroda. Mussolini tvrdi da Italija neće rata. Talijanski narod sigurno želi živjeti u miru i slozi s drugim narodima. Ali fašistički režim je režim nasilja i rata. U članku kojega je Mussolini napisao u »Enciclopedia Italiana« se tvrdi: »samo rat razvija do maksimuma napetost svih ljudskih energija i rat udara pečat plemenitosti onim narodima koji ga provadjaju«. Mussolini je odbio mir jer da mir »djeluje deprimirajuće i negativno na osnovne čovječanske kreposti, a te kreposti se jedino u krajnjem naporu pojavljuju«. Time odišu uostalom sve školske knjige u svim školama u Italiji. Fašizam je pretvorio Italiju pred nekoliko godina u kasarnu i tvornicu municije na osnovu tih svojih ratnih ideja i doktrina. Mussolini nema nikakovih moralnih kvalifikacija da se obraća sveučilišnoj omladini Evrope, jer je on sa svojom vanjskom agresivnom politikom, politikom punom ucjenjivanja uložio sve sile kako bi kod talijanskoga naroda probudio mržnju prema svim bratskim narodima Evrope. Pod Mussolinijevom diktaturom moglo se vidjeti u Italiji javne manifestacije mlađih fašista — otrovanih od režima — kako viču ćas: dolje Francuska! čas: dolje Engleska itd. Slijediti Mussolinija značilo bi izdati vlastiti narod i svjetski mir. .».>o je Italija izolirana a svijetu, ako se je Italija bacila protiv savjeta sviju u vojničku avanturu, to se je dogodilo samo po inicijativi Mussolinija, radi njegove kriminalne ludosti, radi voljnom ishodu rata protiv Etfopije, bivaju hapšenl 1 odmah deportiran! na ostrva. Svako lice koje izgleda sumnjivo fašističkim vlastima, odmah se stavlja pod nadzor policije. Ovo ponovno pooštravanje proganjanja jugoslovenske manjine u Italiji proizvodi vrlo rdjav utisak u pograničnim krajevima Jugoslavije, gdje mnogi talijanski gradjanl jugoslovenske rase dolaze, pošto su potajno prešli granicu.« potkrepljuje sumnju u tom smislu. Antifašistički biljteni i listovi bilježe detaljno život Jugoslavena u Julijskoj Krajini, naročito pojave posljednjeg vremena. Njihovi organi, pokreti i komiteti traže kontakt s pretstavnicima Jugoslavena iz Julijske Krajine, jer smatraju, da je to neophodno potrebno u ovom momentu i da će to biti naročito potrebno u vezi s neminovnim razvojem sukoba i razvojem situacije u samoj Italiji. Te pojave, taj interes internacionalne javnosti za nas i taj interes talijanskog antifašizma za našu stvar, za naš pokret i našu akciju — sve nam to mora biti u ovom času jedan podstrek i jedan dokaz, da značimo mnogo u sadašnjoj medjunarodnoj situaciji i da bi sutra mogli značiti još mnogo više. Analizirajmo sve to i doći ćemo do zaključka, da se doista nalazimo na prelomu jedne epohe u medjunarodnom životu i da se u vezi s afričkim ratom lomi i naša sudbina. Treba da razumno iskoristimo sve što možemo, da bi iz toga lomljenja izišli što sretniji. Radimo na tome, da nas dogodjaji ne zateknu izne-nadjene i nespremne, malene i mizerne. Sve što činimo mora biti usmjereno k jednom višem cilju, a naše najbolje energije moraju ići u pravcu konačnog rješenja. Mi moramo biti svijesni da nas u medjunarodnom životu Evrope čeka uloga, kojom moramo suvereno da vladamo. Dogodjaji se brzo razvijaju, brže nego ikada- {***)_ FAŠIZAM ĆE PASTI... Još pred nekoliko godina uživao je talijanski fašizam, čak i u nefašističkim državama i nefašističkim pokretima, ne samo simpatije, već i moralne i materijalne po moči. S raznih se je strana vrlo često moglo čuti: »Treba se diviti Mussóliniju i njegovom fašizmu* ih »Fašizam je spasio Italiju* i slično. Malo je koristilo upozorava-nje onih, koji su ga u srž poznavali, da je fašizam štetan i da šio se više jača postaje sve štetniji i opasniji ne samo po talijanski narod nego i po čovječanstvo. 1 sva nastojanja talijanskih antifašista, da dokažu svijetu opasnost, koja prijeti od fašizma, ostala su bezuspješna. Iznošenje žrtava, koje Italija i talijanski narod podnose pod pritiskom fašizma i upozoravanja nisu koristila. Kadgod i gdjegod je bilo govora o tome, uvijek se naglašavalo, da jo fašizam i njegovo djelovanje unutrašnje pitanje Italije, u koje se ne će i ne smije dirati, makar se vrlo dobro znalo, da. jo njegovo razorno djelovanje vrlo često prela silo i granice Italije. Pitanje jugoslavenske i njemačke ma njine t. j. postupanje fašističke Italije prema Hm manjinama, bio je takodjer uvijek jedan vrlo važan memento Evropi. Vrlo su se varali oni, koji su to pitanje omalova zavali. Tek kada se fašizam toliko ojačao i osjetio slabost onih, koji su trebali stati na put njegovom razornom djelovanju, pa počeo energičnije djelovati izvan granica Italije, tako da su i nečiji interesi došli u opasnost, Evropa se prenula. Onaj, koji je poznavao ideologiju talijanskog fašizma i koji je pratio njegovo djelovanje još u njegovom samom zametku, bio je uvjeren, da će danas ili sutra, tu ili tamo izazvati vatru, jer njegov je princip i NOV NAPAD NA NAŠ JEZIK Gopiški nadškof mons. K. Margotti ukazuje da morajo slovenska verska društva rabiti italijanski jezik Gorica, februarja 1936. (Agis). — Goriški na,dškof mons. Karl Margotti je te dni izdal vrsto odredb, ki se tičejo delovanja verskih družb. Tiče pa se še posebno slovenskih verskih družb in društev, ker po tej odredbi ne bodo mogla rabiti več slovenščine, ampak se bodo morala posluževati italijanščine. Prinašamo odstavek odredbe, ki prepoveduje naš jezik: »V nekaterih krajih naše škofije, in teh je precej, vladajo težkoče glede rabe jezika na sestankih in diskusijah argumentov prinesenih na dnevni red. Naravno je, da so sestanki Katoliške akcije javni in zato morajo biti registri, dokumenti, poravnave, zapisniki sestankov pisani v italijanščini. Glede diskusije in objašnjevanja točk dnevnega reda, naj vsak rabi tisti jezik, ki ga najbolje obvlada, toda predsedniki se morajo pobrigati da bodo zapisniki o tem, kad se je na sestanku govorilo spisani v italijanskem jeziku. Glede drugega delovanja društev Katoliške akcije je jasno, da ne obstoja vprašanje jezika. Torej tudi v župnijah z drugojezič-no večino bodo mogli in morali usta- navljati in pospeševati razna društva, uporabljajoč statute potrjene od sv. Stolice za italijansko Katoliško akcijo.« * Ljubljanski »Ponedeljski Slovenec« od 17 februarja poroča: Goriški nadškof monsgr. Margotti in prefekt Ciampani sta ob priliki obletnice konkordata izmenjala prisrčni pismi. V svojem pismu želi nadškof, naj bi »Italija kmalu triumfirala nad vsemi zaprekami in zmagovito diktirala svetu sladko postavo miru in ljubezni na podlagi resnice in pravice.« KONFINACIJA DIJAKA SLAVKA VIČIČA »Nevaren slovenski agitator«, pravijo fašisti Ilirska Bistrica, februarja 1936. — K aretaciji dijaka Slavka Vičiča iz Ilirske Bistrice, sporočamo še nekaj podbronosti, ki smo o njih doznali: Po aretaciji je obsedel teden dni v Bistriškem zaporu, nakar je bil odpe Ijan na Beko, kjer je bih obsojen in konfiniran za dobro petih let. Mladenič je bil namreč radi »pregoreče ljubeznivosti« do črnih srajc _ pod policijskim nadzorom, radi čega je moral biti po 9 uri zvečer doma. Toda zanašajoč se preveč na prizanesljivost policijskega komisarja Zecchinija se Vičič ni bog zna kako bal prekršiti te ure. Tako je baza nasilje, nasilje prema, unutri i prema I prišel dan, ko so orožniki obiskali nje- gov dom, a fanta niso našli doma. Po noči so se zopet našli orožniki na njegovem domu, vzeli ga iz postelje in odvedli v zapor. Radi tega bi bil fant morda kaznovan par dni zapora in izpuščen, da se ni par dni preje dogodil slučaj, čigar posledice so postale usodne in vrgle senco podlosti na tukajšnje višje glave. Pri predvojaških vajah, v katerim mora vsa naša mladina vsake sobote, so naši fantje zapeli nekaj slovenskih narodnih pesmi. Seveda to ni prijalo gospodu Capocenturiju, dobro poznanem Zadelu, imenovanem tudi Žadu in Grofčič, kateri je imel ta dan komando čez naše fante. Zavedajoč se, da bi v slučaju, da ne bi pokazal dovolj energije in patriotizma, bila v , nevarnosti njegova služba na davkariji, kamor je prišel na milost fašja, ter bi se moral vrniti nazaj k svojim šilom in kopitom. Uporabil je to priliko in na- V Podbrdu sta gel Rejc, star 27 let in Franc Kemperle star 28 let doma iz Bače. I Morala bosta presedeti nekaj mesecev in plačati 800 lir globe. Vzrok je ne- znan« . _ _. __ V Cerknem so aretirali Terezo Ložar, staro 35 let. Presediti bo mo- vani. Prema vani zato jer je fašistička ideologija usko povezana imperijalizmom, koji je opet usko vezan ratom. Vatra je dakle potpaljena. Nije u Evropi kako se očekivalo, nego daleko u Africi. A ta je u jednu ruku sreća za Evropu. Sreća u nesreći. Zato sreća, jer uprkos pesimisti-čkih gledanja na cijelo ovo pitanje, uz dobru volju Evrope, još se dade spriječiti, da i nju ne zahvati plamen rata. A sad što vidimo. Gotovo čitavi svijet se digao protiv fašizma i njegovog nasilja. .Tedni iz interesa, drugi iz dužnosti prema obaveza,ma, a treći iz svoje dobre volje, jer im ie slalo, da se to zlo — fašizam — uništi, jer im je stalo do mira. Glavno je, da je svijet otvorio oči i da mu ne daje podrške. Ostalo će doći samo od sebe. Snažni pritisak, što ga svijet čini na fašizam izvana je vrlo važan, ali još je snažnije onaj iznutra. Oskudica u svemu, koja danas vlada u Italiji, a pogotovo ona na zlatu, čemu je najjasniji znak, što je fašizam posegnuo i za privatnom svojinom može u toj ratnoj avanturi fašizam slomiti. Državna kasa i čitav talijanski narod iscrpljeni su dosada do skrajnosti, a troši se dnevno i dalje na milijune. A ako polazimo sa stanovišta, da je ovaj rat fašističke Italije protiv Abesinije veliki rizik, kao što je rizik svaki ratni podvig, jer na neki profit ne može se računati niti u slučaju pobjede, možemo biti lako smioni pa zaključiti, da se talijanski fašizam sve više približava jami, da se u nju strovali, a koju si je sam iskopao. U slučaju da bude u Africi poražen, ne znamo da li ima čovjeka koji bi se usudio ustvrditi, da će fašizam i dalje ostati na vlasti u Italiji. Pa zar može bili neko, koji bi vjerovao, da će jedan narod, koga je režim potpunoma osiromašio i upropastio i dalje podržavati taj režim na vlasti ? A u slučaju, da bude pobjeda u Africi na strani fašističke Italije? Kakove će koristi od toga imati Italija i talijanski narod? Zar će Abesinija zbilja biti »obećana zemlja* za talijanski narod? Mislim, da se svi oni, koji tako misle i u to vjeruju varaju. Prirodna bogatstva, kolonizacija i si. to su one zamamne riječi, — to su u glavnom obećanja — to je nada, talijanskog režima. Ali zar ne mislite na to, hoće li Italija iscrpljena ratom biti sposobna da orga-nizuje iskorištavanje prirodnih bogatstava i kolonizaciju u Abesiniji. Te lijepe stvari, koje se nazivaju tako zamamnim, imenima potražuju ogromnog kapitala, a talijanski državni i privatni kapital je već danas dovoljno iscrpljen, ako potraje još nekoliko mjeseci rat u Abesiniji potpunoma će ga nestati. ' Ili mislite, da će se možda koja država, nakon svega toga naći, pa kreditirati ovaj avanturistički fašistički režim. Fašistička Italija ovim rptnim pothvatom protiv Abesinije ide za proširenjem svog kolonijalnog posjeda. Ali nije li jasno, da danas osvajanje i stvaranje kolonija oružjem i silom nije nikako ni praktično ni korisno — makar to bilo u nekulturnoj i gledajmo samo, koliko ima danas neprilika nccivili,zovanoj Africi. Sila radja kod potla-1 jedna Engleska sa svojim kolonijama, koja čenih i. podredjenih naroda nezadovoljstvo] je no samo najširokogrudnije postupala sa i stalne bune. Samo vojska i policija, kojalpodredjenim narodima u svojim kolonijama treba da održava red u kolonijama proždi- i koja je ne samo svu svoju diplomatsku re ogroman novac. U tome ima valjda do- vještinu i oprez uložila u rješavanje kolo voljno iskustva i sama Italija. Danas je je-1 nijalnih pitanja, nego ih u većini slučajeva dino korisno proširivanje svoje kolonijalne I potpuno ekonomski zarobila, moći putem ekonomske penetracije, a to je\ Dakle ni malo nije vjerojatno, da će se sposobna da učini jedino jedna ekonomski I talijanski fašizam bilo u kojem slučaju jaka država, jedna država jakog kapitala. I moći održati dugo na vlasti, jer ni u kojem Pa i ta politika osvajanja zemalja ekonom- slučaju ne će moći dati talijanskom nareskom penetracijom danas loše uspijeva, jer I du ono što mu je obećavao. A po fašizmu se u svim narodima, pa i u onima, koji obi-1 osiromašeni i upropašteni talijanski narod tavaju i najzabilnije kuleve kontinenata, ! ne može uvijek živjeli u nadi. A od meto počela buditi mcionalna svijest. Svaki čo-1 nalističkog fanatizma se ne da živjeti. Taj v.iek % svaki narod nastoji danas da zbaci\fanatizam. koga je talijanski fašizam uspio sa sebe sve tudje spone, koje ga vežu. Po- ucijepiti u talijanski narod, u ovim momen- pravil službeni raport, da su peli Slovenci narodne pesmi, t. j. protiitalijanske, Vičiča pa obdolžil, da je fante ščuval in agitiral za slovensko besedo proti Lahom. Po vrlo kratkem zaslišanju na sodniji v Bistrici so fanta odpeljali na Reko, kjer ga je posebna komisija (fant je namreč mladoleten) sodila. Pri tem so pomagale še informacije naših bistriških autoritet, da se je Vičičevo stanje še poslabšalo. N. Nordio, predstojnik fašistične mladine v Bistriški opčini, je dal konfinancijski komisiji sledeče spričevalo o Vičiču: Mladenič je protiven v svojih dolžnostih do režima, nevaren slovenski agitator i protiitalijanskih idej. Posledica tega je bila pet letna konfi-nacija. Ta novica se je bliskovito raznesla po vsej Notranjski dolini. Ko je prišla na uho tudi Zadelu, se je ta takole izrazil: Dobro, izvrstno, to bo služilo za zgled. Vse take ljudi bi morali podušiti. Ta izraz glavne opčinske autoritete pokazuje jasno sliko sovraštva napram našemu življu. Saj ne bi prišlo do tega, da ne bi bili petolizni janičari, ki so nam napravili že mnoga hudega, da z hinavsko dvoreznostjo pritikajo ognja temu sovraštvu. Vsi ti pomagajo da se polnijo zapori z našo mladino i našim narodom, da se mladeniči konfinirajo, itd. Vsi ti pomagajo da ispodrivajo nase ljudi od dela, da se rušijo družine, kakor da ne bi bilo došti gnrja, davkov, dolgov in pomanjkanja. Pravda, civilizacija in sloboda kje si v dvadesetem stoletju! Vojaštvo v Italiji dobiva čim dalje slabšo hrano Trst februarja 1936. - (Agis). — Naši fantje, ki služijo sedaj vojaški rok ah pa ki čakajo na ekspedicijo v Abesi-mjo, pošiljalo domov cim dalje slabša poročila. Razmere so se tekom leta znatno poslabšale, bodisi glede prehrane ali pa obleke in obutve. Na hrani so posebno prikrajšani. Nikoli ne dobijo mesa, porcije so majhne in hrana je slabo zabeljena. Mnogokrat pa se zgodi, da primanjka hrane. Tudi na kruhu so zelo prikrajšani. Vsi oni, ki čakaio po raznih vojašnicah za ekspedicijo v Abesinijo, nimajo niti poštene obleke. Predno jih odpošljejo v take vojašnice in k takim oddelkom jim odvzamejo popolnoma vse, in sicer perilo ter jim pustijo samo po eno srajco, potem tudi vso obleko razven one, ki jo imajo na sebi, dalje čevlje in orožje. Vsi so izčrpani in že sedaj naveličani. Sporočajo pa tudi. da vlada med Italijani samimi veliko malodušje, če že ne nezadovoljstvo. STAR AVSTRIJSKI BAJONET GA JE SPRAVIL V ZAPOR Številne nepolitične aretacije bila aretirana An rala 4 mesece in plačati 3.200 lir denarne kazni zaradi tihotapstva. V Slapu pri Bači so karabinerji aretirali Rutarja Josipa, starega 41 let, ker so mu pri preiskavi na domu našli razstreljevalni smodnik in star avstrijski bajonet. ŠTEVILNE ARETACIJE V ISTRI naraščajoče nezadovoljstvo sili ljudi K UPORU Mussolinijeve slike. To je imelo za posledico velika preganjanja. Točno v po-dobronosti zvedeti za posamezne dogodke je silno težko. Vendar pa je jasno, da naraščajoči odpor, ki je povzročen vsled obupnega stanja, v katero je spravil nase ljudstvo fašizem, sili ljudi tudi do najbolj nevarnih dejanj. Reka, februarja 1936. (Agis). — Iz Istre prihajajo poročila o velikih preganjanjih naših kmetov. Vsled velike bede v kateri je danes vsa dežela, ljudstvo z dneva v dan bolj in bolj strada, ni to nič čudnega. Po nekaterih vaseh so zmetali in opljuvali iz lokalov Tudi med karabinerji se opaža nediscipliniranost Trst, februarja 1936. — (Agis). — Razno italijansko antifašistično časopisje, pa tudi naš list, je že večkrat poročalo o uporih med vojaštvom v Italiji, zlasti med onim, ki je dodeljeno oddelkom za vzh. Afriko. Zadnja čase pa se opaža nediscipliniranost tudi med miličniki, posebno pa med karabinje-ji, Po nekaterih naših krajih je postala nediscipliniranost karabinjerjev že tako opasna in javna, da so višji funkcionarji zahtevali kontrolo nad 2n,mLTa,ko so po ne^aterih krajih sedaj določili, da se vse službujoče karabinjerje odpelje z avtom iz kasarne do mesta kjer morajo vršiti službo, tako da potem nazaj grede v kasarno vsaj formalno vršijo svojo dolžnost. To pa ni ostalo skrito našim ljudem in se o tem dosti šušlja po naših vaseh. Zgleda, da fašistična Italija cim dalje hitreje jadra k neizogibnemu koncu. tima naglo nestaje. O tome se može svako uvjeriti koji prati unutrašnje prilike današ nje Italije. Fašizam će pasti. Ako ga niko drugi ne sruši, srušit će ga talijanski narod. Razne pobjede u Africi ne će ga moći spasiti. One mogu samo za kratko vrijeme da obmanjuju i zavaravaju talijanski narod i time daju fašizmu još nekoliko časova života. * Naša emigracija, čini se, da premalo vodi računa o tom pitanju, a još se manje sprema za eventualnost. Pomirila se tim stanjem kako je danas i koje traje već toliko godina, pa kao da ne može vjerovati u neku promjenu. A što bi mi kad bi nas do-gadjaji iznenadili. Jesmo li spremni na to? A. CEROVAC SLUŽBENA POTVRDA O BIJEGU TALIJANSKIH VOJNIKA U KENIJU Na pitanje opozicije u londonskom parlamentu za kolonije Tomas je izjavio da je zaista 380 vojnika talijanskih nacionalnih trupa prebjeglo izmedju 15 i 22 januara na britanski teritorij u Ke' niji. JUBILEJ ZAGREBAČKOG NADBISKUPA DRA ANTUNA BAUERA Zagrebački nadbiskup, preuzvišeni Dr. Ante Bauer proslavio je neki dan osamdesetgodišnjicu života i dvadeset-petgodišnjicu episkopata. Tom prilikom iskazane su sijedom zagrebačkom metropoliti velike počasti za sav njegov dosadašnji rad i zasluge koje je stekao na visokom položaju glavara zagrebačke nadbiskupije kroz ovih 25 godina, a osobito poslije rata kad je Dra. Bauera zapao primat medju biskupima katoličke crkve u Jugoslaviji. No i mimo toga. Dr. Bauer je istaknuta ličnost javnog života; poznato je da je dugo godma bio sveučilišni profesor te je osobito cijenjen kao filozofski pisac. Dr. Bauer i ,nad.^13e pokrovitelj Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, a prije lata isticao se i kao političar, ugledni C al1T Krvatsko-srpske koalicije. __kao i naša emigracija u Jugoslaviji, ima poseban razlog da istakne ovaj jubilej preuzv. Dra. Bauera. Ci njegovo ime veže se korak jugoslavenskog episkopata od prije pet godina (1931) u obranu našega naroda Hrvata 1 Slovenaca u Julijskoj Krajini. Ml-slimo na poznatu biskupsku poslanicu u kojoj je bio prikazan položaj katolika Jugoslavena u Istri, Trstu i Gorici. !,H-PSavljen ape* na vjernike u Jugosla-Vj - a se,.5la ^an Sv. Josipa, 19 marta, održe molitve za vjersku slobodu Hrva-ta i Slovenaca pod Italijom. Kršćanske riječi iz te biskupske poslanice, odjeknule su duboko kod našeg naroda kao i u ostalom svijetu. Kod nas i naših sunarodnjaka u Julijskoj ,7ČaLlm kao vehka moralna potpora > utjeha, u svijetu kao opomena jednog nesnosnog stanja, a kod fašista u Ifa-nji, rijeci jugoslavenskog episkopata izazvale su veliki bijes i ogorčenje. Kao L ® *?irne napadaje talijanske štam-Pf Citav episkopat, a posebno pak na Dra. Bauera. kao predsjednika biskupskih konferencija. t;®.''0 mu je samo u očima onih koji tU “i- azeti u zaštitu diglo poštovanje-i^d! toga, kao prijatelju i zaštitnika Pro.??njenih Hrvata i Slovenaca P°^ Italijom, pridružujemo se i mi čestitkama zagrebačkog nadbiskupa Dra. Ante Bauera povodom njegovog jubileja. Zagrebački Istrani pozdravili su nadbiskupa Dra. Bauera sa svoje nedjeljo0 glavne skupštine ovim brzojavom: »Društvo »Istra« u Zagrebu sjeća se dokaza osobite ljubavi Vaše preuzviše-nostl napram braći u krutom ropstvu 1 sa svoje glavne skupštine najsrdačnije cestita dvostrukom jubileju, kojima lf vanredna dobrot Božja odlikovala Vasd preuzvišenost«. BROJ 8. *TSTRA" ______ STRANA 1. MOŽE LI ITALIJA ZAUZETI ABESINIJU I DA U BI IMALA OD TOGA KAKVE KORISTI Napisao Gaetano - Salvemini |p Gaetano Salvemini Italija Ima male količine željeza, uglja, bakra i potaše, te mora da uvozi gotovo čitavu količinu petroleja, pamuka, kaučuka i fosfata. Ona ima sasvim dovoljne količine kemikalija i nitrata, kao i sumpora i aluminiuma. Ona može ograničiti svoj uvoz uglja iskoristivši svoje vodene snage za elektricitet. U sadašnjem stanju tehnike, Italija je u manje povoljnom položaju s obzirom na zemlje koje mogu dobiti svoje sirovine, ne plaćajući velike transportne troškove. Ona mora prije svega da ostane agrikulturna zemlja. Pa i kao takva ona ne može da hrani čitavo svoje stanovništvo. Na svojoj teritoriji od 12.000 kvadratnih milja ona mora da izdržava 42 i pol milijuna stanovnika, medju-tim je jedna trećina talijanske zemlje nezgodna za obradu. Prema tome, ona mora da uvozi velike količine hrane. Na koji način Italija plaća za svoj uvoz? Na tri načina: svojim izvozom, prihodima od turizma i novčanim pošiljkama svojih emigranata u inostran-stvu. Ako ma koji od ovih izvora prihoda podbaci, njen uvoz mora u toj istoj mjeri da bude smanjen i njeno stanovništvo mora da snizi svoj standard života. Posljednjih godina sva ova tri izvora prihoda smanjena su. Da bi izišao iz te nezgodne situacije, Mussolini predlaže da zauzme Abesiniju, gdje on očekuje da nad je za svoj narod sirovine za iskorišćivanje i teritoriju za kolonizaciju. ABESINIJA NE MOŽE DA PRIMI MASE TALIJANSKIH EMIGRANATA. Da li će zauzeće Abesinije pomoći Italiji da riješi problem stanovništva i sirovina? Površina Abesinije iznosi 350 hiljada kvadratnih milja, što znači da je ta teritorija tri puta veća od Italije. Medjutim hladna klima u planinskom dijelu Abesinije nije pogodna za rad ma koje vrste. Šta više, ni planinski dijelovi Italije nisu obradjeni. Pa ni pusti krajevi u nizinama abesinskim nisu pogodni za rad. Tropska zona u Abesi-niji uopće je vrlo plodna. U njoj raste kava, pamuk, šećer, ali je klima u toj zoni ubitačna za radnike bijele rase. Talijani bi mogli samo da pretstavlja-ju dominirajuću klasu, koja bi iskori-šćavala urodjenike, ako bi takva eksploatacija uopće bila korisna. Ali mase talijanskih emigranata ne bi mogle da apsorbuje zemlja sa takvom klimom kao što je Abesinija ima. Prema tome preostaje samo umjerena zona u Abesi-niji, takozvani plato, koji ima vanrednu klimu. Ali visina te zone onemogućava rad manuelnih radnika, koji dolaze iz nizina. Samo sasvim snažni ljudi mogu se aklimatizirati u tom kraju. Značajno je da u samoj Italiji jedan procenat stanovništva živi na visini većoj od 3300 stopa. Dopisnici koji prate talijansku vojsku u sjevernoj Abesiniji naravno izbjegavaju da jave ma šta, što bi bilo nepovoljno za talijanske vojne cenzore. Pa ipak jedan dopisnik u Njujork Taimsu, od 21 oktobra 1935 godine osjetio se primoran da javi, da se posao oko izgradnje drumova u okupiranoj teritoriji izvodi »pod fizičkim prilikama koje ni sami urodjenici ne mogu izdržati. Pritisak na srce je veoma znatan, a umor dolazi skoro neposredno poslije učinjenog napora«. Pa i kada ne bi bilo teškoće oko pri-lagodjivanja na takvu visinu, Italija bi još uvijek morala da savlada drugu teškoću u Abesiniji, koja je ekonomske prirode. Talijanski emigranti obično ne napuštaju Italiju da bi postali zemljoradnici u nerazvijenim i nenastanjenim žemljama. Oni traže zaposlenje u bogatim zemljama gdje su nadnice visoke. Agrikultura u kolonijama iziskuje kapital, a talijanski emigranti rijetko imaju kapital. SVE TALIJANSKE KOLONIJE I MAJU 1900 TALIJANSKIH ZEMLJORADNIKA U umjerenoj i tropskoj zoni intenzivnije obrađjivanje zemlje bilo bi nesumnjivo moguće radom urodjenika koji bi bili pod upravom evropskih stručnjaka. Ali to ne bi riješilo problem suvišnog stanovništva u Italiji. S dru-j ge strane abesinski plato pretstavlja j splet planina, planinskih vrhova i li-! tica. Koliko bi milijardi dolara bilo po-: trebno da se tu izgrade drumovi i mo-! stovi, i obradi zemlja. Da bi stvorile taj ogroman kapital potreban za razvoj prilika u Abesiniji talijanska vlada morala bi da iscrpi stanovništvo Italije. Zauzeće Abesinije mjesto da poboljša razliku koja postoji izmed ju broja stanovništva i prirodnih izvora u .Italiji, ono bi samo pogoršalo tu razliku. U godini 1931 samo 52 i po hiljade Talijana i živjelo je u afričkim kolonijama. Ako : se od toga broja oduzme broj vojnika, činovnika, trgovaca i radnika zaposlenih na javnim radovima, vidjet će se da je za posljednjih 40 godina emigri ralo u sve kolonije nešto više od 1900 talijanskih zemljoradnika, od kojih je 1361 otišlo u Tripolitaniju 256 u Si-rcnaiku, 200 u Somaliju, a 84 u Eritreju Ova pojava je opća. Engleska sa najvećim brojem kolonija na svijetu ima oko 2 milijuna nezaposlenih. Holandija pokušava da riješi svoj problem stanovnika ne slanjem svojih radnika u istočnu Indiju, već isušivanjem Zuider Zea. Belgija nalazi, da joj Kongo ne služi kao izlaz za prekobrojno stanovništvo. Francuska je izgradila svoje kolonijalno carstvo kapitalom i činovni-štvom, a ne radnicima. Njemačka je za 20 godina prije rata, uprkos velikom priraštaju, slala godišnje u afričke kolonije, koje su pretstavljale površinu od 1,030.000 kvadratnih milja, prosječno samo_1500 ljudi, a u godini 1911 njene afričke kolonije imale su samo 15.891 Nijemca. PROBLEM STANOVNIŠTVA U ITALIJI Italija bi bila osudjena na gladovanje, rat ili anarhiju, ako ne bi posto jalo nikakvo drugo rješenje za njen problem stanovništva osim zauzeća. Srećom, zauzeće kolonija nije jedino rješenje. Nije istina da ' se stanovništvo Italije povećava sa 450.000 godišnje, kao što je to pisao senator Davanzzatti u američkom časopisu »Karadt Histori« od oktobra 1935, ili sa 400 do 500.000 kao što je to napisao g. Cortezzi u >Newyork Tempsu« od 20 oktobra 1935 godine. Profesor Gini pretsjednik Itali-janskog centralnog instituta za statistiku, došao je do zaključka da popis stanovništva 1931 godine dokazuje da Italija ima 41,979.000 stanovnika. U svakom slučaju izvjesno je, da je priraštaj stanovnika od 450 do 500.000 godišnje čista izmišljotina, i da je vjerovatan priraštaj svega 250.000. Pa kada bi i usvojili zaključke profesora Ginia, priraštaj ne bi bio veći od 320.000. Jedan od glavnih faktora koji usporava priraštaj je samo opadanje u radjanju djece. Medjutim, Mussolini u svom govoru od 27 maja 1927 žali što je to tako. Otkako je Mussolini izdao naredjenje da bi talijanske žene imale da mu dadu 60 milijuna podanika do 1961 godine, talijansko radjanje djece znatno je spalo. Od marta 1928, t. j. tačno 9 mjeseci kasnije, kada je Mussolinijevo naredje nje trebalo da počne da donosi svoje rezultate, pa do decembra mjeseca iste godine, broj radjanja djece u Italiji bio je 23.000 manji nego za odgovarajuće vrijeme u prethodnoj godini. Izgleda da postoji opći štrajk u Italiji protiv ovakve naredbe Mussolinija. Mussolini može da odredjuje broj sati rada za svoje podanike, ali on ne može da kon troliše njihov intimni život. Opadanje smrtnosti stanovništva dostići će izvjesnu granicu preko koje se ne može dalje da ide, dok će slobodno i tajno emigriranje smanjiti broj stanovnika. Na taj način stanovništvo će prestati da se povećava. BONIFIKACIJA Pa ipak, postojat će problem stanovništva u Italiji sve dotle, dok opadanje priraštaja djece ne stvori ravnotežu iz-medju stanovništva i sredstava za nji hovo izdržavanje. Još će se mnogo godina morati da riješava problem, kako da se zaposli novi priraštaj. Kako će se taj problem riješiti? Ja ne znam. kada će kemija i agrobiologi ja uspjeti da revolucioniraju privrednu proizvod nju na taj način, da sve zemlje budu ekonomski nezavisne. Ali ostaje činjenica da i bez takvih rezultata nauke mnogo može da se učini, da se poveća proizvodnja i proširi viši standard života na veći dio stanovništva čak i zemlji, koja je tako siromašna kao što je slučaj s Italijom. Godine 1882 par-lamenat je izdao zakon za isušivanje močvarne zemlje. Godine 1915 skoro 820.000 hektara zemlje bilo je na taj način osposobljeno za zemljoradnju. Pokrajina Ferara pruža najbolji primjer za to, šta se može učiniti, primjenju jući ljudsku inteligenciju i radnu snagu. Tako je jedan stručnjak pisao 1924 godine, da je u Ferari od 500.000 hek tara 250.000 hektara oslobodjeno za zemljoradnju počevši od 1870 godine, da bi mnoge druge venecijanske pokrajine mogle da se pohvale sličnim rezul tatima. Za 4 godine poslije pohoda na Rim (oktobra 1922 god.) posao oko isušivanja zemlje znatno je opao. Troškovi oko isušivanja, koji su u 1921-22 godini iznosili 209 miliona lira, pali su na 179 miliona u 1922-23 godini, a na 119 miliona lira u 1923-24 godini. Zatim su se nešto povećali, iznoseći 187 miliona u 1924-25 i 164 miliona u 1925-26 godini. Počevši od 1926 godine rad na isušivanju ponovo je povećan, tako da su troškovi u 1926-27 porasli na 253 miliona lira, u 1927-28 na 282 miliona, a u 1928-29 god. na 311 miliona. Od 1922 do 1928 godine isušeno je za zemljoradnju ukupno 805.180 hektara zemlje. Mjeseca decembra 1928 god. izdat je zakon, kojim se vlada obavezuje, da će za idućih 14 godina utrošiti 4,300.000.— lira na isušivanje i poboljšavanje zem- Fašističha „civUixatorsha” misija u Abesiniji lje. Ova je ideja odlična, ali je glavni dio toga novca utrošen na isušivanje močvarne zemlje Pontinije, koja pretstavlja površinu od 64.220 hektara. Potrošena je velika suma novca i velik rad na malu površinu zemlje u blizini Rima. Time je lako impresionirati strance, medjutim isušivanje zemlje, koje ne služi propagandističkim svrhama, usporeno je, ili je potpuno zanemareno. Vlada dostojanstveno šuti o rezultatima, koji su postignuti u Italiji po-menutim zakonom od 1928 godine. U isušivanju i poboljšanju zemlje za zemljoradnju Talijani moraju tražiti jedno od rješenja za svoje predobroj no stanovništvo. Sardinija, koja ima 973.000 stanovnika, ima samo 105 stanovnika na jednu kvadratnu milju, dok u Italiji ima prosječno 344 stanovnika na jednu kvadratnu milju. Prema tome je Sardinija slabo naseljeno talijansko os-trvo i samo je 30 posto zemlje na tome ostrvu obradjeno, a 56 posto stanovništva zaposleno je zemljoradnjom. Pa i u takvim okolnostima Sardinija pati od nezaposlenosti. Zašto je onda potrebno trošiti milijarde na rat? Novac, koji se baca u Abesiniji, mogao bi se za mnogo godina upotrebiti na suvišak stanovništva » Italiji. EMIGRACIJA Drugo rješenje talijanskog problem«, prenaseljenosti mora se tražiti van Italije. Prije depresije koja je sada nastupila sve zemlje nisu zatvorile svoja vrata talijanskim emigrantima. Francuska je bila vrlo liberalna u tom pogledu, Južna Amerika isto tako. Svijet je dosta prostran. Neka vrata su zatvorena, dok se druga otvaraju. Dok postoji sadašnja depresija, talijanski radnici bit će u istoj teškoj situaciji kao i radnici u svima drugim zemljama. Kada depresija bude prošla, iseljavanje će ponovno nastati Da je Mussolini bio razložan, on je morao pokušati da pred moralnom sviješću čitavoga svijeta drži nepravdu koju su anglosanksonske zemlje počinile protiv talijanskog naroda svojim zakonima o isključenju doseljenika. Nikakva skupština Društva naroda nije trebala da se održi, na kojoj ne bi bio prisutan i talijanski pretstavnik da skrene pažnju anglosanksonskim zemljama, da je smiješno govoriti o miru i medju-narodnoj pravdi, kada se bezobzirno isključuju talijanski emigranti iz Sjedinjenih Država Amerike, Kanade i Australije. Ako se anglosaksonske zemlje ne riješe na rješavanje problema talijanskih iseljenika na način sporazuma i dobre volje, onda će prenaseljena i nemirna Italija biti uvijek u iskušenju da se pridruži drugim nezadovoljnim narodima, da slome prepreke koje ih pritiskuju. Jasno je da- talijanski iseljenici nemaju nikakvo pravo da stvaraju kaos na tržištima u zemljama u koje se useljavaju. Zemlja koja ih prima ima pravo da kontrolira tok useljavanja sa fizičkog, intelektualnog i moralnog gledišta, i šta više da potpuno obustavi takvo useljavanje u danima depresije. Svaka mjera, koju- iseljeničke zemlje budu preduzele da prisile useljenika da podignu svoj lični standard i vrijednosti, morala bi biti primljena sa zahvalnošću od strane svih Talijana koji pametno žele napredak. Talijanska vlada morala je da propagira ovakve ideje 1924 godine, čim su Sjedinjene Države Amerike, Kanade i Australije zatvorile svoja vrata talijanskom iseljavaju. Mjesto toga, Mussolini e 1925 počeo da stvara smetnje iseljavanju. Te godine težaci u jugozapadnom dijelu Francuske bili su prisiljeni da dovode Španjolce i francuske Kana-djane zato, što talijanski radnici nisu bili u mogućnosti da napuste svoju zemlju. U novembru 1926 godine postalo je zločin, koji se kažnjavao sa tri godine zatvora, svako iseljavanje bez dozvole vlasti. Talijanske pogranične straže dobile su naredjenje da pucaju na svakoga koji bi pokušao da predle granicu na drugoj tačci izuzev onoj koju su vlasti odredile. U jesen 1927 godine vlada je usvojila politiku ograničenja emigracije radnika na minimum. Prema tome samo oni radnici, koji su dali obećanje da će se povratiti u Italiju najdalje za tri godine, dobivali su dozvolu da emigriraju. Ti emigranti nisu smjeli da povedu porodicu sa sobom za te tri godine; i ako se oni na kraju toga vremena nisu vratili u zemlju, izgubili su pravo da im se porodice pridruže. Propagiranje smanjenja priraštaja postalo je zločin prema članu 113 zakona od 6 novembra 1926 godine. Svi neoženjeni imali su da plaćaju veliki lični porez po tom zakonu, a taj porez je bio udvostručen 1928 godine. U isto vrijeme širila se lozinka da je zauzeće kolonije jedini način da se riješi problem talijanske prenaseljenosti, i ta lozinka postala je sastavni dio fašističke propagande u Italiji i u inostranstvu. Mussolini je u interviewu, objavljenom u listu »Deutsche Tages Zeitung« od 14 novembra 1926, rekao: »Italija traži od drugih sila priznanje prava da i ona dobije svoj položaj na suncu i zemlji«. U drugom interviewu objavljenom u londonskom listu »Daily Express« od 24 januara 1927, Mussolini je razvio tu misao i rekao: »Italija mora naći izlaz za svoje stanovništvo koje se umnožava. Nijedna sila nema pravo da stoji na putu talijanskom legitimnom naporu, da nad je teritorije pogodne za svoj narod. Ona se time mora proširiti ili eksplodirati«. ABESINIJA NIJE POGODNA DA RIJEŠI PROBLEM ITALIJE U ovom povećavanju stanovništva Mussolini je našao razlog da traži kolonije. U isto vrijeme on je ubrzavao povećanje stanovništva da bi imao jači razlog za traženje kolonije. I eksplozija se dogodila 1935 u Abesiniji. Ako Abesinija i nije pogodna da riješi problem prenaseljenosti talijanskog naroda, da li bi ona bila pogodna da riješi problem sirovina? Da li je Abesinija zaista bogata u mineralima: platini, zlatu, uglju i benzinu? Proizvodnja platine kretala se u Etiopiji od 22.355 grama do 24.946 grama godišnje izme-dju 1926 i 1933 godine. Ta proizvodnja pretstavljala je 3 posto cjelokupne svjetske proizvodnje, što se tiče zlatnih rudnika, te rudnike još niko nije mogao da pronadje. Mi možemo sa sigurnošću pretpostaviti, da ni britanski Foreign Ofice ni francuski Quay d'Orsay ne bi ostavili Abesiniju Italiji, da je postojalo ikakvo zlato u toj zemlji u većoj količini. Postojanje ugljena i benzina u Abesiniji isto je tako problematično kao i postojanje zlatnih rudnika. Pa čak i kad bi postojali takvi rudnici, bilo bi pitanje da li bi se proizvodnja i prenos ruda naplaćivalo s obzirom na njihovu tržnu vrijednost. Zašto bi talijanska industrija uvozila ugalj iz Abesinlje ako je engleski ugalj jeftiniji? Zašto bi se uvozio benzin iz Abesinije, ako se benzin iz Rumunjske, Rusije i Mosula može dobiti pod povoljnijim uslovima? To isto važi i za kaučuk, šećer, kavu i druge poljoprivredne proizvode. Da li bi kultiviranje tih proizvoda bilo rentabilno u Abesiniji? Svijet ima u izobilju šećera, pamuka i kave koji se ne mogu prodati. Egipatski pamuk, brazilijanska kava i jugoslovensko meso, kao i žito iz Kanade, bit će još za dugo vrijeme jeftiniji, no ako bi se oni proizvodili u Abesiniji. Talijanski potrošač ne potrebuje kupovinu tih artikala iz zemalja koje bi kontrolirala talijanska vlada, već on traži da ih kupi po najjeftinijoj cijeni. Sve dok opticaj tih artikala po čitavom svijetu ne bude spriječen ratom, talijanski kupac će se rukovoditi zakonima koji postoje za ponudu i potražnju.On neće činiti razliku izmed ju engleskog i abesinskog uglja, već izmeđju jeftinog i skupog uglja. Zaštitne carine mogu rezervirati Italiju kao povlas-ćeno tržište za abesinske proizvode. To bi primoralo talijansko stanovništvo da usvoji niži standard života. U tom slučaju Italija bi politički pokorila Abesiniju, ali bi Abesinija ekonomski osvojila Italiju. Da bi abesinsku sirovinu doveo na svjetsko tržište, Mussolini planira da izgradi željezničku prugu kroz Abesiniju, koja bi spajala Eritreju sa talijanskom Somalijom. Takva pruga hiia. bi tri puta duža od Italije i prolazila bi kroz niz pustara i divljih planina. Gradjenje te pruge progutalo M ogromne sume. Ovo remek djelo eko-nomskog 1 finansijskog ludila namjerava Mussolini da izvede u momentu, kada se željeznice u svijetu bore protiv utakmice koju prestavlja prenos cestama i zrakom. Može neko reći da je problem sirovine manje ekonomski značajan, ali da je od strategijskog značaja. Taj problem ne postoji u vrijeme mira, već postaje od- bitnog značaja u vrijeme rata. Pristup abesinskim sirovinama ne bi mogao biti osiguran u vrijeme rata, jer hiljade milja razdvajaju Abesiniju od talijanskog kopna. Ako Italija i njeni saveznici budu kon-trolisali more, sirovina će dolaziti u Italiju iz svih krajeva svijeta; ako pak oni ne kontrolišu more, neće moći dobiti nikakvu sirovinu, bilo da se ona proizvodi u talijanskoj Abesiniji ili u Sjedinjenim Državama Amerike. Za vrijeme od pedeset godina, koje su prethodile svjetskom ratu, stanovništvo Italije povećalo se za jednu četvrtinu, pa ono ipak nije umiralo od gladi. šta više standard života povećavao se stalno, premda Italija nije imala ni kolonije ni sirovinu za svoje emigrante. Taj problem bio je riješen mirom i napretkom. Talijanska vlada u kojoj bi bili ljudi praktične pameti, koji bi imali na srcu stvarne interese naroda, morala bi u prvom redu raditi za mir, za razvoj emigracije, ali ona ne bi smjela u isto vrijeme razvijati ideju prekomjernog povećavanja stanovništva. U mjesto toga, Mussolini je suzbio emigracyu kao da je ona zločin, i naredio je talijanskim ženama da radjaju veći broj djece; a kada je prošlog ljeta njemu bilo ponudjeno da svoj spor sa Abesinijom riješi mirnim putem, izjavio je on francuskom ambasadoru (prema pisanju francuskog novinara Pertinaksa: »Ako bi mi vi i na tanjuru donijeli Abesiniju, ja je ne bi primio, jer sam ja odlučio da je silom zauzmem«. POGREŠKE MUSSOLINIJEVE su do voline» da izazovu pad svake vlade Vašington Post, donosi pod gornjim naslovom članak svoga sarad-nika g. Livingstona Hartlija, u kome se izmed ju ostaloga veli: »Za posljednjih pet mjeseci Mussolini je učinio nekoliko prvoklasnih pogrešaka. Osnovna greška njegova bio je način zauzeća Abesinije. U mjesto da ide putem starog Imperijalizma i da izazove nemir u Abesiniji, kako bi mogao intervenirati, on je izvršio direktan napad, što je imalo za posljedicu da se je uticalo na primjenu sankcija. U isto vrijeme on je precijenio snagu svog vojnog aparata, iako su mu strani stručnjaci skrenuli pažnju na teškoće kolonijalnog rata. Stoga se akcija u Abesiniji pokazala do sada kao fijasko, te je veliko pitanje da li će 250.000 talijanskih vojnika biti dovoljni da održe poziciju kada nastanu velike kiše. Posljednja njegova greška je — a ona može imati ozbiljne posljedice za Italiju — što je propustio da usvoji Hoare—Lavalov prijedlog kao bazu za pregovore, prije no što je taj prijedlog bio odbijen u Londonu i Ženevi. Jedini uspjeh Mussolinijev u diplomaciji je, što je odgodio primjenu petrolejskih sankcija, ali ga i taj uspjeh može mnogo stajati jer je to imalo za rezultat da se stvori solidan defanzivni front od Velike Britanije, Francuske, Grčke, Turske i Jugoslavije. Ove greške su dovoljne da izazovu pad ma kakve vlade, a još više diktatorske. Njegov spas leži u tome, što ni britanska ni francuska vlada ne žele lični pad Mussolinijev, bojeći se kaotičnih posljedica u Italiji, koje bi imale uticaja na stabilnost Evrope. Ma kakva bila sudbina Mussolinijeva, on je svojoj zemlji stvorio ogromne štete, ne samo finansijske i ekonomske prirode, već i njenog prestiža n svijetu. Šolska statistika Julijske Krajine 127.730 šolarjev na ljudskih šolah Prosvetno ministrstvo je' izdalo statistiko, ki sc tiče šol in šolarjev v Julijski Krajini. Vseh šolarjev je bilo vpisanih na ljudskih šolah 127.731, od katerih je 65.430 moškega in 62.301 ženskega spola. Ker pozimi precej šolarjev ne poseča šole, je treba nastaviti povprečno število ljudske šole obiskujočih otrok na 120.000. Prebivalstvo julijskih provinc, od katerih julijska provinca, kar se tiče šolstva, šteje 950.000 dnš, izvzemši videmsko provinco. Videmska provinca sama šteje 700.000 duš in se v njej nahaja 80.000 ljudskih šolarjev. Italijansko časopisje Primorja (slovenskega sploh ni, kakor znano), ki ima svojo najvišjo učno upravo v Trstu, zahteva, naj bi se postavila pod tržaško šolsko upravo tudi videmska pokrajina. Razlogi so jasni, namreč centralistični. Tako bi vseh pet julijskih provinc tvorilo, kakor pravijo fašistični listi, »eno samo močno trdnjavo na vzhodni meji domovine« in bi se moglo italijansko učiteljstvo iz Vidma prestavljati na slovansko Primorje, da pospeši in poglobi njegovo poitalijančevanje. (Ponedeljski Slovenec) Po naših vaseh razsajata beda in obup St. Peter na Krasu, februarja 1936. — (Agis). — V naši okolici in št. Petru samem razsaja beda in tudi lakota. Zadnji pridelek ni bil bogve kako prida, zlasti pa današnji položaj v Italiji, ki je zelo dvignil cene raznim živilom, je razmere našega človeka še poslabšal. Tako piše neka ženica, da je letošnji pridelek krompirja že trikrat prodala, in sicer samo za davke, pa še ni vse plačala. Pravi, da ne ve kaj bo delala, ko bo ves krompir prodala, a ne bodo še plačane vse rate za davke. Pomanjkanje spravlja ljudi tako daleč, da prodajajo celo semenje Iz svojih kleti, ne glede na to, da spomladi ne bodo impii ne semenja ne denarja, da bi sl drugo seme nabavili. V GORICI VSE V ZASTAVAH. Gorica, februarja 1936. (Agis). _ V Gorici so te dni nenadoma zaplapolale na vseh poslopljih zastave. Ljudstvo sprva ni vedelo zakaj gre. Kmalu pa se je razširilo to tudi po okoliških vaseh, kjer so karabinerji z milico pridno silili vse, da so razobesili itahjanske zastave. Kakor se je kasneje zvedelo gre to za neko novo zmago v Abesiniji. Ljudje vsega skupaj sicer niso bogve-kaj veseli, ker nima nihče od tega nobene koristi. Med tem časom so namreč tudi proslavili že precej zmag in jim je že vseeno, če morajo še za eno po vrhu razobesiti. SLOVENSKI fantje padli V AiBESINIJI V bitki pri Aksumu je padel pešec Ernest Fajdiga iz Versarja v Istri. Dalje Je padel Gatej (?) Alojz Iz Novakov pri Cerknem, ki ga s padlim fašistom Razpetem Iz Idrije fašistični časopisi hvalijo, ker sta s svojo smrtjo v vrstah črnih srajc dokazala, da se sme Italija zanašati tudi na zvestobo svojih novih državljanov. Umrl je dalje Leopold Podgornik iz čepovana, ki je odšel kot delavec lanskega septembra v Afriko. Dobil je pljučnico. Po uradnih statistikah je do sedaj padlo vsega skupaj 5 črnih srajc legije »Isonzo«. VELIKE NOVČANE KAZNE RADI PREKRŠAJA DEVIZNIH PROPISA »Banca Commerciale« kažnjena sa 1,100.000 lira globe Talijanska vlada sprovodi najstrožu kontrolu deviza i svaki ilegalni postupak u trgovini devizama drakonski se kažnjava. Tako je posljednjih dana otkrivena afera sa devizama u koju jc iiiTiiiošan pored ostaJih i pomoćnik di-rektora »Banca Commerciale« —— Vito— rio Merelo. On je kažnjen sa globom od 1,100.000 lira. Ostala lica kažnjena su takodje sa velikim sumama koje se kreću od ISO hiljada lira do 1,500.000 Ura. Sve veći broj atentata na tvornice municije u Italiji Požar u fabrici municije u blizini ' Venecije »Junajted Pres« javlja iz Venecije: Stanovništvo malog luganskog ostrva Giuđeca obuzeto je panikom na glas da je izbio požar u velikoj fabrici municije koja se nalazi na ostrvu. Požar je bio vrlo opasan jer se velikom brzinom približavao glavnim fabričkim zgradama gdje se nalaze još uvijek velika stova-rista baruta. Ostrvljani su odmah na glas o požaru pojurili prema obali i pokušali da se čamcima i na brzu ruku spremljenim splavima spasu. Policija je morala da Intervenira da bi uspostavila red u masi. Srećom požarna četa je mogla na vrijeme da lokalizira požar. Koliko je dosada poznato, nije bilo žrtava, ali se šteta cijeni na dva milijuna Ura. Švedi ne idu više u Italiju Jedan od najvećih putničkih biroa u Švedskoj odlučio je, da više ne preuzi ma turiste za Italiju, i to zato, jer se švedj anima u Italiji prave ogromne poteškoće. Grof Wachmeister, koji već dvadeset godina boravi svake zime u ItaUji, Izjavio je, vraćajući se preko Genove, da nijedna banka nije htjela da mu izruči novac na njegovo kreditno pismo izdano od strane jedne švedske banke. Tako su iza Engleza izgubili u Italiji i švedske turiste. >m SMO ŽIVOTINJE ZA KLAONICU«. Verona, februara 1936. — Jedan odred od 150 vojnika inženjerske struke otišao je iz Verone za Afriku. Usprkos toga što je pri polasku bila mobilizirana i milicija i što su vojnike vodili na stanicu s muzikom na čelu, narod nije sakrivao svoga nezadovoljstva. Vojnici su otputovali plačući i vičući: »Mi smo životinje za klaonicu. Šalju nas u klaonicu«. — Oficiri su vikali na njih da šute i prijetili su im, ali nisu mogli umiriti vojnike ni gradjanstvo koje je očevidno iskazivalo svoje nezadovoljstvo. Pater Giuliani zaboden na abesinski fronti , l^i,e,eol°€ z 2. t. m. prinaša daljši članek o smrti patra dominikanca Giuliani! o, ki so ga Abesinci pri nekem napadlu zabodli. Ko je oddelek vojaštva naskokoval Abesince, se mu je pridružil tudi pater. Oddelku je poveljeval oficir, katerega so kmalu Abesinci ubili. Pater je pritekel k njemu in mu podelil sv. s aferam ente. V tistem hipu pa je pridrla truma Abesincev, ki je patra zabodla, da je kmalu potem izdihnil. »Piccolo« se nad tem dejanjem, da so namreč Abesinci zaklali patra, na najsilovitejši način zgraža Omenjeni pater je bil prav dobro poznan pri našem ljudstvu. V času svetovne vojne je bil kot vojaški kaplan pri arditih. »V mnogih bitkah, ko so ostali oddelki brez oficirjev, je on prevzel mesto padlih poveljnikov in ko je zbral preostale ardite jih je več kot enkrat junaško vodil na naskok, tako da si je priboril 2 broneasti kolajni za vojaško hrabrost in 3 križce«. (Piccolo 2. feb.) Ali je to mesto za duhovnika, čeprav vojaškega? Zdi se da ne Kdor pase krščanske duše ne spada k jurišu. Z ozirom na zgornja izvajanja si lahko predstavljamo kako je bilo v Abesiniji... V letih hitro po vojni je prišel v Trst, ko je bil škof pri sv. Justu še naš Karlin, ii trupenimi superna,cionaliMičnimi versko pobarvanimi govori je storil mnogo zla. Slovencem 'in sploh kjer je le mogel se je udejstvoval proti Slovanom. Bil je »prvi med prvimi« v znani ekspediciji z D’ An-nunzijem na Reki in vsestransko deloval, da se Reku priključi Italiji. vodil in pri katerih je sodeloval je fašizem že vse uničil. Vendar njegovo delo nebo ostalo pozabljeno. Jubilantu iskreno čestitamo! VIJESTI IZ ORGANIZACIJA XIV GLAVNA SKUPŠTINA »ISTRE« U ZAGREBU IZABRANA NOVA UPRAVA — SKUPŠTINA SE NASTAVLJA U NEDJELJU 23 O. MJ. U nodjclju 16 o. mj. održana je u dvorani Kola godišnja glavna skupština društva »Istra«. Kako i svake godine, tako je i ovo vladao za skupštinu velik interes članova društva kao i ostalih Istrana u Zagrebu. Skupština jo potrajala neobično dugo, od 9 i pol ujutro do poslijo 2 sata poslije podne, * *a da na kraju ipak nije završena već je pri koncu dnevnog reda prekinuta s time da se za osam dana održi nastavak. Skupštinu 14 po redu od postanka društva, otvorio je pretsjednik g. I. Stari, pozdravom prisutnih, a zatim jo predložio brzojavni pozdrav Nj.^ Vol. Kralju Petru II, što jo primljeno aplauzom. Isto tako skupština je prihvatila odobravanjem pozdravni brzojav Nj. prcuzvišcnosti zagrebačkom nadbiskupu Dru Anti Banom prigodom njegova dvostrukog jubileja. Prijo prolaza na dnevni red pozdravio je skupštinu u ime Saveza član direktorija Dr. L. Čermelj. Poslijo toga su podneseni izvještaji i to najprije blagajnički, a zatim tajnički. Prvi izvještaj podnio jo blagajnik D o b r i I a Josip, a di'ugi tajnik Anto I v e š a. U tajničkom izvještaju opširno jo prikazano stanje u društvu, kao i rad ovog upravnog odbora u minuloj godini. U izvještaju se govori o svemu što je društvo poduzimalo za svoje članovo kao i za zbrinjavanje novih emigranata iz Istro, Trsta i Gorice. Naročito novi doseljenici predstavljaju važan društveni problem. Od svibnja prošle godino stiglo je u Zagreb do sada (i obratilo sc društvu za pomoć) 286 novih doseljenika, prebjegli radi rata s Abe-sinijora. Zatim se spominje ostali opsožni rad. Iza tajnika dao jo stručni izvještaj prof. arh. M arce 1 j a o projektiranom Istarskom domu. koji će se graditi na Selskoj cesti, i za koji jo Gradska općina dala zemljište uz vrlo povoljne uvjete. U izvještaju socijalnog odsjeka kojega je podnio M i 1 i ć prikazan jo socijalni rad društva, te je istaknuto da društveno konačište na Trešnjevki broji tokom prošle godine u svomu 5.750 provedenih noći. Osim toga je socijalni odsjek davao bonove za hranu (oko 6000 obroka) kao i potpore. Tanković Pašo izvjestio jo o stanju u Omladinskoj sekciji, a Gjuro Prelac o uspješnom djelovanju pjevačkog zbora. Konačno jo još Milic podnio izvještaj Sekcijo za modjusobnu pomoć. Zatim je dao svoj izvještaj nadzorni odbor, pa jo odboru dana razrješnica. — Poslije odmora od nekoliko minuta izabran jo novi odbor. Bila je samo jedna lista, pa jo izbor obavljen vrlo brzo Za protsjodnika jo izabran Brečević Blaž, a uz njega ovi B n i ć Fran, B o 1 Č i ć Edo, D o b e-Ijuh. Godina, Brečević Josip. Debla-n o r i ć, K i r a o Josip, Dr. H. M e z u 1 i ć, P ribe t i ć. Dr. Sedej, Stepančič, Tanković, Torpin i Milić. U nadzorni odbor izabrani su: Gabrijoiić, Ljubiči ć, Brumni ć, Opašić i Zlatić Marko. — Novi pretsjednik Brečević zauzimajući mjesto protsjodnika skupštino zahvalio se na povjerenju, pa jo zatim skupština nastavila radom, koji jo potrajao do 2 i po sata. Budući da sve točke nisu bile pretreseno zaključeno Je da so nastavak skupštino održi kroz 0 dana, tj. u nedjelju 23 o mj. u isti sat t na istom mjestu. ^ Izjava dra Hrvoja Mezulića Zagrebački »Jutarnji List« od 19 o. mj. donio ja izjavu Dra Hrvoja Mozulića u vezi sa izvještajem o skupštini »Istre« u spomenutom listu. U toj izjavi Dr. H. Mezulić ističe da on nije dno pristanak da udje u novi odbor društva »Istre«, pa se proma tome no smatra članom izabrane uprave. Čajanka omladinske sekcije »Istre« u Zagrebu U nedjelju 23 o. mj. u 4 seta popodne priro-djnje omladinska sekcija »Istre« u Zagrebu čajanku s plesom. Čajanka se održava u društvenim prostorijama uz dobar džos I buffet. Pozivaju se braća i prijatelji da dodju u što većem broju. ODBOR. 1 POZIV NA, IX GLAVNU SKUPŠTINU DRUŠTVA »ISTRA« — NOVI SAD U smislu § 15. st. 1 društvenih Pravila, uprava društva »Istra« u Novom Sadu, sazivljo IX. redovnu godišnju glavnu skupštinu, koja će se održati u društvenim prostorijama, Njoguševa ul. br. 22. u velikoj sali rostoracijo »Jagnje« točno u 2 i po sata poslijo podn na dan 1. marta 1936 (u nedjelju). Dnevni rod skupštino je: 1 Otvaranje skupštino i pozdrav protsjodnika, 2 Izbor 2 ovjcrovljača zapisnika. 3 Izvještaj Upravnog odbora, 4 Izvještaj Nadzornog odbora. 5 Razrješnica staroj Upravi, 6 Izbor nove Upravo. 7 Predloži, 8 Slučajnosti. U slučaju da so u zakazano vrijeme ne sakupi dovoljan broj članova, skupština će se u smislu § 15 st. 3 održati na istom mjestu i sa istim dnevnim redom za jedan sat kasnije, bez obzira na broj prisutnih. Sve eventualno predlogo za skupštinu valja uručiti društvenom tajniku ili uputiti poštom na upravu društva, najkasnije tri dana pred skupština. Predloži, koji budu stigli poslije toga roka, noće se moći uzeti u obzir. Pozivaju se članovi ovoga društva, nastanjeni u Novom Sadu kao i oni izvan Novog Sada, da na skupštinu dodju u punom broju, kako bi i ovom prilikom manifestovali našu neograničenu ljubav do rodno grude i našo nooslobodjonc braćo. Na našu skupštinu pozivaju se i ostala bliža bratska emigrantska društva, koja se mole. da na skupštinu izašalju svoje pretstavnike, kako bi ovogodišnja skupština, obzirom na današnju si. tuaciju imala što veći raanifostacioni karakter i bila što impozantnija. Uz bratski istarski narodni pozdrav! UPRAVA DRUŠTVA »ISTRA« — NOVI SAD Skupština društva u Zemunu Udružonjo Jugoslavena iz Istre, Trsta. Gorico i Zadra u Zemunu, održalo jo 9. II. u 3 sata poslije podne u svojim prostorijama u Domu Kralja Aleksandra u Zemunu svoju VI. redovnu godišnju skupštinu. Pred velikim brojem članova, skupštinu jo otvorio pretsjodnik Udruženja g. Cerovac An-djeo. odao je pošta blagopočivšem Kralju Aleksandru i mučenicima iz Istre, zatim je tajnik u iscrpnom izvještaju Iznio cjelokupni rad prošlo radne godine, koji je bio obiman i zadovoljavajući. . izvještaja blagajnika nadzornog odbora i knjižničara, održali se lijope govore prisutni delegati: pretsjednik beogradske »Istro« i pretsjednik novosadske »Istre«, kao i delegat Savoza iz Beograda. Na kraju jo skupština dala razrješnicu staroj upravi, to s© odmah prešlo na biranje nove uprave. Skupština jo jednoglasno izabrala staru upravu sa malim izmjenama na čeln sa dugogodišnjim protsjodnikom g. Anđjolom Cerovcem. IZ ISTARSKOG AKADEMSKOG KLUBA Početkom o. mi. diplomirali su na zagrebačkom sveučilištu kolege Motika Ivo, dipl. pravnik iz Žminja i Šegota Josip, ing. agr. iz Žagotići. — Iskreno čestitamo. DIPLOMA Na juridični fakulteti ljubljanske univerze sta diplomirala naša rojaka Tone Š u-1 e r, doma iz Bovca in Stane Bidovec s Trsta. Čestitamo! — (Agis). * Naš rojak dr. Aleksander Fatur, upokojeni inspektor državnih železnic je bil imenovan za direktorja direkcije državnih železnic v Ljubljani, čestitamol — (Agis) NASA KULTURNA KRONIKA | NASI POKOJNIKI j PREDAVANJE DR. LAVA ČERMELJA Prošle sedmice je pretsjednik Publicističkog otsjeka g. dr. Lavo Čermelj održao predavanje na Ljudskoj univerzi u Celju i dva predavanja na Ljudskoj univerzi u Mariboru. Jedno predavanje u Mariboru je bilo posvečeno pitanju našega naroda pod Italijom. JANKO SAMEC U ČEŠKIM LISTOVIMA Praška revija »Slovansky Jadran« je u svojem decembarskom broju donijela sonet Janka Sameca »Mistral« u izvrsnom prijevodu Adolfa Veseloga. Isti sonet su donijeli praški »Narodni Iisty« na uvodnom mjestu svoga feuilletona 24 januara o. g. U antologiji »Jadran v soudobe jiho-slovanske lyrice« koju je uredio Adolf Ve-sely i o kojoj smo več pisali zastupan je i Janko Samec s jednom pjesmom. Ta antologija sadrži pjesme 25 jugoslovenskih pjesnika, a medju njima je 5 Slovenaca uračunavši i g. Sameca. ČLANAK IZ »ISTRE« ING. LORENCINA NA ČEŠKOM Brnski list »Moravska orlice« donio je u prevodu članak ing. Ante Lorencina koji je bio objavljen u 4 i 5 broju našega lista pod naslovom: »Da li će doći do rata na Sredozemnom moru«. NAŠI ZAGRANIČNI PROBLEMI Posljednji broj »Narodne obrane« do-naša iscrpan članak o Julijskoj Krajini pod gornjim naslovom od d r. Iva Mog or o-vića, pretsjednika beogradskog emigrantskog društva. NAŠI NAJMLAĐU Grakalić Ladislav, učenik VI r. gimnazije u Krku objavio je u časopisu »Podmladak Jadranske straže« lijep sastavak o Istri pod naslovom: »Večernje vizije«. JOŽICA BATISTIČ V ponedeljek 17. t. m. zjutraj je po kratki bolezni nenadoma umrla v Ro-gajški Slatini v starosti 50 let ga Jožica Batistič, hotelirka pri »Soncu«. Imenovana je bila rojena v Vrtojbi in je prišla največ radi zdravljenja pred petimi leti v Rogaško Slatino. S svojo šegavostjo in dobrotljivostjo se je kmalu priljubila med domačimi in vsemi, ki so prihajali z njo v stike. Tudi mar-sikatermu našemu, ki je moral brez vsega preko meje, je pomagala kolikor je le mogla. Pogreb se je vršil v torek 18. t. mj. v Ljubljani, kamor so jo prepeljali iz Rogaške Slatine. Vsem ostalim naše sožalje. FRAN MERLJAK V soboto 15. t. mj. je umrl v 58. letu starosti g. Fran Merljak, sreski prosvetni referent v Ljubljani, po rodu z Goriškega. Imenovani je bil odlikovan z redom sv. Save UL reda. Pokopali so ga v ponedeljek 17. t. mj. v Ljubljani Ostalim naše sožalje. JELKA BRAJER RAPOTEC V Ljubljani je umrla 13. februarja ga Jelka Brajer roj. Ra po te c, vdova po drž. uficialu. Doma je z Rodika na Krasu. Naj počiva v miru! U FOND „ISTRE” Davorin Sankovič, Kastav . . D 5.— N. N., Beograd...............D 25.— U prošlom broju objavljeno . D 38.563.10 UKUPNO D 38.593.10 ŠALJITE PRETPLATU! REUMATIZMA, GIHTA za vremena boriti ? Hočete II se protiv Vašeg Stezanje prebadanje u udovima i zgloboTima, natečenje udova, izobličene ruke i noge, trganje, prebadanje i stezanje u raznim dijelovima tijela su obični pratioci reumatizma i kostobolje, protiv kojih se pravovremeno moramo boriti jer inače bolest sve većma napreduje. Pokušajte kućno liječenje sa tabletama iz soli ljekovitih vrela, koje se umjetnim načinom prirodno sastavljaju po jednom blagotvornom ljekovitom vrelu. Možete se sami uvjeriti o neškodljivosti toga sredstva i o njegovom brzom djelovanju. Pišite još danas na poštansko sabirno mjesto : ERNST PASTERNACK, BERLIN SO., Michaelkirchplatz Nr. 13, Abt. H. 327. kn 465 Beg. 8. br. lUT od 36 I. UM«. BOŽIČ LADO: NAŠ IDRIJSKI KOT Ob petintridesetlctnici ustanovitve in de-setlenici nasilne ukinitve idrijske realke Rastlinstvo je "zefo^bogato in je izrazito alpkogorsko. Mnogo je Jcranjskega jegliča. Valeriane montfmò; Pignicole alpine, Viole biflore in drugih redkih rastlin. Živalstvo pripada srednjevropskemu živalskemu pasu. Predvsem redijo govedo, prašiče in perutnino. Govedo rabijo za delo na polju, za prevažanje lesa, za mleko, za gnoj in meso Konje premorejo le premožnejše hiše, vendar pa se radi slabih in strmih cest obnesejo bolj voli. Divje živali so kljub gozdovom povečini že iztrebili, take,-da si lahko prav srečen in zadovoljen, če naletiš še kje na kako srno ali srnjaka. Veliki gozdovi so dajali zaslužka tudi številnim žagam, ob potokih in grapah pa izkoriščajo vodnb silo mlini in nekaj elek-tcaren. Mlini so povečini le manjši, samo v Podroteji pri Idriji je v boljših časih mlel žito radarjem večji valjčni mlin. Važen zaslužek večini kmetskihjteklet v bližnji in daljnji okolici Idrije je nudilo v zimskih mesecih čipkarstvo, ki pa' je danes zelo, C ' že no popolnoma propadlo. Prebivalstvo naših gor ne pridela na svoji zemlji dovolj pridelkov za lastno uporabo, temveč jih mora kupovati. Gotove poljedeljsko pridelke in živalske izdelke uvažajo v Idrijo, ki je bila v boljših časih važen odjemalec vse svoje okolice. Ves promet se prenaša deloma na hrbtu ali prevaža na vozeh po stezah, potih in cestah, ki vodijo v mesto in iz njega. Naše ceste, ludi glavne žile po dolini Idrijce, niso bile nikdar prvovrstne. Odlikovala jih je strmina, pogosti in epiri ovinki, katere je nova oblast večinoma odpravila in ceste razširila. Železnice ni idrijski okraj še videl in jo najbrže tudi ne bo._ Prometna sredstva so le avtomobili, vozovi jn dobri podplati. Najvažnejše ceste so: Idrija Sv. Lucija (40 W) ob Idrijci, Idrija—Orni vrb—Col, Idrija—Godovič—meja, Idrija—žliri, Idrija Nojsko—Mrzla rupa—Gorenja Tribuša in Sp. Idrija—Kanomlja—Oblakov vrh—Spodnja TribiiSa. Te ceste kakor (udi poti, bližnjice in steze vežejo večja in manjša nase-'ja in vasi med seboj. Večje vasi, ki so bile ob zasedbi tudi sa- mostojne občine, so v idrijskem gorovju sledeče. Spodnja Idrija ali po domače zvana »Pri Fari« leži. uro hoda severno od Idrije in je štela 1921. leta 2925 prebivalcev. Vas leži, kakor že omenferftfT^fned Kanomljico in Idrijco na nekakem polotoku. Prebivalstvo se peča v večini z lesno trgovino, mnogo pa jih je zaposlenih tudi v idrijskem rudniku. Kakor v Idriji so bilo nekdaj tudi v Sp. Idriji grablje za zbiranje lesa po strugi Kanomljico. Vas je imela trirazredno ljudsko šolo, župnišče z župno cerkvijo na Sivi skali,pod katero je v davnih časih spadala tudi Gornja Idrija. Društveno in gospodarsko življenje je bilo zelo živahno. Imeli so več društev: Sokola, Delavsko prosvetno društvo, Katoliško izobraževalno društvo. Gasilno društvo, Hranilnico in Gospodarsko zadrugo. Vas je lepa izletna točka Idrijčanov, posebno v pomladanskih mesecih. Blizu vasi opaziš ob cesti vhod v rov, v katerem so iskali živo srebro. V Sp. Idriji so je rodil 1. 1814. slovenski pesnik Svetličič Franc. Druga večja vas, ki leži 3 ure iužngjc nad Idrijo/ je Črni vrh (2627 preb.jTPod občino spadajo vasi IdrijsRT~*R>g, Zadlog, Lome, Javornik in Kanji dol. Edino v Sp. Idrijo prideš iz Idrije po ravnem, v vse druge kraje pa samo po ostrih serpentinah (ključih), ali pa po strmih bližnjicah. Tako tudi v Črni vrh. Toda pot je prav prijetna in poleti zelo senčna. Na sredi poti, v Ko-ševniku, nudijo domače gostilne izborno okrepčilo. Dalje proti črnem vrhu pustiš na desni Idrijski log in Zadlog in si kmalu mimo Trebč v Črnem vrhu. Vas je znan letoviščarski kraj, posebno priporočljiv jetičnim in smučarjem Tu se je rodil dr. Franc Lampe, v sosednjih Lomeh pa Matija Cigale, urednik Wolfovega nemško-sloven-skega slovarja. Prod župno cerkvijo sta imela vsak svoj spomenik. Ljudska šola je trirazredna. Društveno življenje je bilo nadvse živahno. Narodno izobraževalno društvo s knjižnico idrijske »Prosvete«, Katoliško slovensko izobraževalno društvo, Gasilno društvo. Kmetska delavska zveza, hranilnica in posojilnica (1. 1895.) Kmetska hranilnica in Kmetijsko društvo so pospeševali kulturni napredek domačinov. Prebivalstvo se peča s poljedelstvom in lesno trgovino. Vas, ki je važna avtopostaja na progi Gorica—Idrija, ima z bližnjim Zadlogom in Idrijskim logom na visoki planoti edine obsežnejše, dobro obdelane kmetije v neposredni idrijski okolici. Na severovzhodu črnega vrha leži ob glavni cesti Idrija—Logatec vas Godovič (564 preb.) z enorazredno ljudsko šolo. Pod občino spada še Novi svet in Medvedje brdo. Severno ud Godoviča in vzhodno od Idrije pa so Dole (1333 preb.). Blizu Dolov je jako čedna vas Zavratec. Proti Idriji imamo vas Gore ali Sv. Magdalena, kjCje bila nekdaj vremenska opazovalnica, iif s katere je lep razgled v kotlino. Enorazredna ljudska šola in župnišče sta na Gori. Blizu Dolov, pravi ljudsko izročilo, so še poznajo v kamnu odtisi turških konj, ki so hoteli priti do cerkve na Gorah, kjer naj bi njihovi konji zobali oves z oltarja. Toda zadela jih je kazen, pričeli so se vdirati v zemljo in zato so se morali vrniti. Izobrazbo sta pospeševali Prosvetno in izobraževalno društvo v Doleh tor Hranilnica in posojilnica na Gori. Čez Idrško proti severu prideš na drugo, žirovsko Razpotje in dalje v ljubko vasico Ledine, rojstni kraj slovenskega pesnika Rodoljuba Ledinskega ali Antona Žaklja (rojen 1816.). Vas je imela dvorazredno ljudsko šolo, knjižnico idrijske »Prosvete«, Mlekarsko zadrugo v Srnjaku in Mrzlem vrhu. Pod Ledine, tudi prav priljubljeno izletišče rudarjev, spadata še vasi Krnica in Breznica tik ob meji nad žirmi. Na jugozahodu, med Belco in Nikovo je Čekovnik (304 preb.), silno raztreseno in gozdnato naselje. Vas je znana po klavžah ali zapornicah za splavljanje lesa po Idrijci v Idrijo. Zadnja občina pa je Vojsko (740 preb.) na severozahodu od Čekovnika. Je jako lepa vas, poleti važno visokogorsko letovališče, pozimi pa, globoko zasnežena, dolgo v pomlad priljubljen smučarski raj, ki mu jo valovita, skraševana površina še sama ustvarila vse pogoje, da se pravVoskarji že od nekdaj, menda še prej ko Bločani, poznali stare smuči. Šola je bila dvorazred-na. Društva pa sledeča: Prosvetno društvo »Planinca«, Posojilnica in hranilnica in Konsumno društvo. Izmed manjših krajev bi omenil še Spodnjo, Srednjo in Zgornjo Kanomljo v dolini Kanomljice, rojstni kraj župnika Velikonje, sotrudnika škofa Dobrile v Istri. Gel'idrijski okraj z mestom je meril leta 1921. 24.570 ha in imel 14.085 prebivalcev. Po statistiki iz 1. 1927. je število prebivalstva nekoliko padlo. Leta 1928. je novi režim vse občine združil z mestno občino idrijsko, ki spada pod goriško prefekturo in goriško nadškofijo. Kakor smo že omenili, se je krog cerkve in društev tudi v idrijski okolici zadnja desetletja pred vojno zmerom bolj širila luč prosvete in izobrazbe. Ne samo iz bližnjega središča Idrije, temveč iz preprostega, a za napredek prav vnetega kmeta samega je iz šla volja po čim večjem duševnem obzorju, Zemlja sama mu ni nudila, da bi sledil srečnejšim, plodnejšim pokrajinam v napredku, zato pa se je kmečko ljudstvo po trdem vsakdanjem delu tem raje oklenilo knjige in ostale prosvetne neobrazbe. Še po vojni so se nekaj časa kmečki možje, fantje in dekleta marljivo udejstvovali v igri, petju in širjenju knjig med širše sloje. Zdaj je seveda vse to zamrlo, ostala pa je volja, da si na katerikoli drug način med seboj širijo znanje. Prebivalstvo je pridno, varčno, delovno, zmerno, po značaju pa odločno in zaprto vase. Odlikuje ga tudi treznost in s tem v vozi ne moremo zabeležiti pretepov, nasilij in umorov. Mož ljubi dom in družino. Kakor drugim Slovencem je seveda tudi njemu prirojena pobožnost, izpolnjevanje verskih dolžnosti in spoštovanje praznikov. Cerkve so v vseh vaseh, križe in znamenja pa dobiš povsod. Stara, priljubljena pa prav lepa je navada, da na sveti večer gospodar in gospodinja s starejšimi otroci pokade in pokropc z blagoslovljeno vodo krog hiše, po polju in vseh gospodarskih prostorih, da s pobožno molitvijo in priprošnjami izprosijo blagoslov vsej rasti in domu. Pri jaslicah zberejo trije sveti večeri vso družino in posle, z orehovo potico in boljšim kruhom pa postreže v praznikih vsaka gospodinja svoje goste. Koledovanje je zamrlo. Norenja o pustu vasi ne poznajo, razen kakšnega »bala«, Ocvirkove potice in krofov na pustno nedeljo. O veliki noči mora biti na mizi žo-gen, o kresu zataknejo za vrata in okna praprot in na vrhovih prižigajo kresove. Samosvoje življenje naših gorjanov po živi ob zaključku košnje veselo rajanje -pogostenjem vseh koscev in grabiic. Drugače pa je življenje idrijskih okoličanov mirno in samoniklo, kakor je še zmeraj značilna pesem mlatičev. Le v premožnejših kmetijah imajo mlatilne stroje, ki pa jil prav širokogrudno posojajo med seboj. Te daj, proč od stika s širokim svetom še zmerom prav tipično življenje nepokvarjenih vasi. svgi ZIMSKOJ ojauici i ČARAPAMA j'-'ćt. i'-i Br. 27—29 DinJft 49.— Br. 30—34 Din W 59-— Br. 35—38 Din J9 69._ *9732—135 br. 27—29 18837—687 rei. br. 39—47 &nake 36505—607 br. 35—42 Jipfifce 36507—807 br. 39_46 Din 7SC— 69__ Br. 39—48 »Istra« izlazi svakog tjedna u petak. — predmStv0 : uprava nalaze se n Zagrebu. Masgrykova ulica 28 II. — Broj fiokovnog rajona 36 780 — Pralnici. » , " za Inozemstvo dvostruko: za Ameriku 2 dolara na godinu. — Oglasi se računaju po cijeniku. — Vlasnik i izdavač: KONZORCIJ »ISTRA« Materik— . c,2? , Bodinu 50 Din. Itvo odgovara: Dr. Pran Brnfiić, advokat, VarSavska 6. — Tisak: Stečajnima Jugoslavenske Štampe d d., Zagreb, Masarykova ulica 28a — Za tiskar aaUl' 28 II" ka' TEl8f°n za po godina 25 Din, •“kirn odgovara-*Ri a aù DCi8,°n ~ Za ur