Sa izloženog a na osnovu 61. 17. i 34. Za* kona o Državnom Savetu i Upravnim Sudo* vima s obzirom i na zakon ottaksama II. Ode= ljenje Državnog Saveta presuduje: Da se rešenje Ministra Prosvete od 23. fe* bruara 1929. godine, O. N. Br. 91.109/29, po> ništi, o čemu presudom u prepisu izvestiti za* interesovane strane. Taksa se ne plača. L. S. Potp.si. »Gi^adj. škbfe«. USiteliski pravnik. —§ 10% diodatek po čl. 7. čin. z;ak. se ra; čuna s 15 % poviškom pri polnih letih v pens zijo. Važna razsodba državnega sveta. V ne* kcm slučaju umirovljenja s 35 leti službe se jc zgodil slučaj, da jc bil računan 10% doda« tck samo od osnovne plače, ne pa tudi od 15% poviška (1884"— Din mesto 2040— Din). Razlika sicer ini vclika (letnih 156'— Din), a jc gotovo prav, da sc pobrigamo za vsako drobtinico, ki nam gre. Zato prinašamo do« tično razsodbo Državnega sveta v prepisu, ker je dana možnost. da bi se iponovili taki slučaji. Razsodba seglasi: Državni Savet Br. 22.276/29 14. septcmbra 1929. godine Beograd U ime Njegovog Vel.čanstva Aleksandra I. Kralja Srba, Hrvata i Slovenaca Državni savet u svom II. Odeljenju koje sastavljaju Prets sednik Odeljenja g. Radivojevič Mika, Pot* predsednik Državnog Saveta, članovi: g. g. Skarja Ivan, Dr. Rošič Maksa, Spasojev^č Janko, zamenik Jankulovid Lazar i sekretar Markovid Ljubomir, uzeo je u razmatranje tužbu B. J. .protivu rešenja Ministra Prosvetc od 23. fcbruarja 1929. god. O. N. Br. 91.109/29, kojim mu je regulisana ipenzija, pa je, pro^ učivši, kako tužbu, rešenje i ostala akta, taico i odgovor Ministrov na tužbu, poslat pismom od 12. juna 1929. god., Br. 39.671, našao: Pre^ ma čl. 31. Zakona o činovnicima i ostalim div žavnim službenicima gradanskog reda po na« vršetku najvišeg stepena osnovne plate služs beniku pripada za sve dalje vreme službova* nja njegova najvišja godišnja osnovna plata uvedana sa 15%. Ova sc povišica računa za penziju samo onima, koji imaju 35 godine službe — čl. 50. zakona o budetskim dva» naestinama za septembar^novembar 1925. g. Tužiočeva osnovna pilata na dan ipenzionisa* nja bila je ona iz čl. 29. Zakona o činovnicima povedana za 10% iz čl. 7. pom. činovničkog zakona i ovako uvedana osnovna plata imala je poslužiti kao osnov za povedanje sa 15%, pošto se tužiočeva ovako uvcdana osnovna plata sa 10% ima smatrati kao rcdovna osnovna plata u smislu čl. 7. činovničkog za? kona. S toga je pogrešno postupljcno u uspos renom rcšenju kad je prethodno izvršcno po^ vedanje osnovne plate za 15% pa onda tako uvedanoj osnovnoj plati dodato 10%, vcd se je iimalo obratno postupiti: prvo tužiocu po« vecati stepen oanovne pjate za 10% pa tek ovako povečanom stepenu osriovne p^ate d?o? dati povecanje sa 15%.